You are on page 1of 8

Metodika fizike

Metodika 17
Vol. 9, br. 2, 2008, str. 337-344
Struni rad
Primljeno: 13.10.2006.

DEMONSTRACIJSKI POKUS
U NASTAVI FIZIKE

Antonio Svedrui
Osnovna kola Ljudevita Gaja, Zaprei

Saetak Cilj rad je odgovoriti na pitanje postoji li razlika u razumijevanju


osnovnih zikalnih pojmova kad se primijenjuje suvremen i tradicionalan demon-
stracijski pokus. Istraivanje je provedeno na prigodnom uzorku (N=82) uenika
7. razreda osnovne kole, podijeljenih u dvije eksperimentalne; promatraka,
pretpostavljako-raspravljaka i jednu kontrolnu grupu. Testiranje je provedeno
testovima konstruiranim od autora, a estice testa kombinacija su testa viestrukog
izbora (odgovori) i testa obrazloenja.
Rezultati pokazuju da ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu
promatrake i kontrolne grupe u odgovorima (t=0.15, p>.01) i obrazloenjima
(t=0.55, p>.01). S druge strane, pretpostavljako-raspravljaka grupa postie
statistiki znaajno bolje rezultate u odgovorima (t=2.25, p<.03) i obrazloenjima
(t=2.05, p<.05) u usporedbi s kontrolnom grupom.
Ovo istraivanje je pokazalo da uinak demonstracijskog pokusa znaajano
pridonosi opem i konceptualnom razumijevanju zikalnih pojmova onda kad
uenici postavljaju hipoteze i raspravljaju o njima, kreiraju eksperiment, provjera-
vaju hipotezu i zakljuuju.
Kljune rijei: demonstracijski pokus, hipoteza, rasprava.

UVOD
Pokus (eksperiment) danas veina autora (Mikulii i sur., 2003; Crouch,
2004), smatra temeljnom nastavnom metodom u zici i prirodoslovlju. Po formi
razlikuju se dva oblika pokusa u nastavi zike: demonstracijski pokus i ueni-
ki pokus (Mikulii, i sur., 2003). Demonstracijski pokus izvodi nastavnik s ci-

337
METODIKA:Vol. 9, br. 17 (2/2008), str. 337-344

ljem utvrivanja problema, potvrivanja (ili opovrgavanja) postavljenih hipoteza


ili sakupljanja relevantnih zikalnih podataka. U pravilu se izvodi kad je oprema
za pokus sloena ili skupa. Ueniki pokus ima iste ciljeve, ali ga uenici izvode
samostalno.
U nastavnoj praksi osnovnih kola u Hrvatskoj, didaktiki materijalno de-
terminiranih, demonstracijski pokus jo uvijek dominira kao nastavna metoda u
odnosu na ueniki pokus. Zbog toga je nain prezentacije demonstracijskog po-
kusa korisno sagledati u kontekstu podjele na tradicionalnu i suvremenu nastavu,
kako bi se razumjela njegova fundamentalna uloga u nastavi zike, ali i u priro-
doslovlju uope.
U lozoji i metodici prirodnih znanosti kroz povijest sukcesivno se iz-
mjenjuju etiri edukacijske paradigme (Park, 2004). U okviru tih paradigmi nasta-
va zike i pokus unutar nje razliito se interpretira. Tako racionalisti metode zna-
nosti temelje na matematikoj dedukciji, prema kojoj se iz umom spoznajnih naj-
openitijih istina pomou valjene metode izvode nune posljedice, koje nam ka-
zuju to je zbilja, a to priin. Prema toj paradigmi, u ljudskom duhu postoji skup
privilegiranih ideja i metoda kojima se izvode ostale ideje. Dakle, za racionaliste
su pokus ili iskustvo suviani.
Suprotno racionalistikoj, empiristika paradigma u sredite postavlja isku-
stvo temeljeno na motrenju i pokusu. Empiristi koriste metodu indukcije prema
kojoj se iz pojedinanih opaanja okoline napreduje preko niza openitih uopa-
vanja do najopenitijih aksioma. Pritom iskustvao nije puko zapaanje, koje je
podlono varkama osjetila, ve je utemeljeno na sustavnom motrenju, usporei-
vanju i provjeravanju (Lelas, Vukelja, 1996).
Na osnovama metoda indukcije i dedukcije, indukcija u kontekstu motre-
nje i pokus, dedukcija pri kreiranju matematikog formalizama, temelji se priro-
doslovlje i edukacijska zika 19. st. i prve polovice 20. stoljea. U nastavnoj prak-
si, na razini elementarnog prirodoznanstvenog obrazovanja, to znai izvoenje
demonstracijskih pokusa iskljuivo u svrhu promatranja i sakupljanja podataka,
nakon ega u pravilu slijedi formalizacija znanja. Pritom je uenik koji promatra
pokus pasivni motritelj i primatelj znanja, koji nakon vienog pokusa formalizira
znanja. Takav pokus, kojemu je jedini cilj promatranje i zapaanje neke prirodne
pojave, mnogi autori danas nazivaju tradicionalni demonstracijski pokus.
Na temeljima empiristike paradigme 80-ih godina 20.st. CLISP1 projek-
tom, a na osnovama lozoje Khuna, Poopera i ostalih, oblikovana je suvremena
paradigma u edukacijskoj zici, nazvana konstruktivizam. U kontekstu konstruk-
tivizma uenika se doivljava kao aktivnog uesnika i interpretatora nastavnog
procesa. U okviru tog pristupa, metodiki i lozofski, bitno se mijenja uloga de-
monstracijskog pokusa. U konstruktivistiki orijentiranom demonstracijskom po-
kusu uenik je ukljuen u sve znanstvene postupke pokusa. Pojam znanstve-

1
CLISP Childrens Learning in Science Project (Park, 2004).

338
Svedrui A.: Demonstracijski pokus u nastavi zike

ni odnosi se na postupke koji rabe uenici, a koji su imanentni stvarnim znan-


stvenim postupcima, kao to su: promatranje, zapaanje, postavljanje hipoteze,
kreiranje eksperimenta, sakupljanje podataka, analiza podataka, model rjeenja
i verikacija modela. Tako metodiki oblikovan pokus, u kojem se ne preskae
niti jedna sastavnica istraivanja, kao ni uenika intelektualna aktivnost, uka-
zuje na bolje rezultate kako u konceptualnom razumijevanju zikalnih pojmova,
tako u prepoznavanju i ispravljanju tipinih uenikih miskoncepcija (Halloun,
Hestenes, 1985; Crouch, 2004).
Stoga je svrha ovog istraivanja egzaktno provjeriti razliku u opem i kon-
ceptualnom znanju kad se koristi tradicionalni odnosno suvremeni demonstracij-
ski pokus.

CILJ RADA
Odrediti koliko suvremen pristup demonstracijskom pokusu, temeljen na
pretpostavci (hipotezi) i raspravi, utjee na razumijevanje temeljnih zikalnih
pojmova, u usporedbi s tradicionalnim demonstracijskim pokusom temeljenom
na promatranju.

HIPOTEZE
H0 ne postoje razlike izmeu eksperimentalnih (PG2 i PRG3) i kontrol-
ne grupe (NDG4) u frekvenciji tonih odgovora i obrazloenja na te-
stu iz zike.
H1 promatraka grupa (PG) postie statistiki znaajno bolje rezultate
u frekvenciji tonih odgovora na testu iz zike u odnosu na kontrolnu (NDG)
grupu.
H2 promatraka grupa (PG) postie statistiki znaajno bolje rezultate u
frekvenciji tonih obrazloenja na testu iz zike u odnosu na kontrolnu (NDG)
grupu.
H3 pretpostavljako-raspravljaka grupa (PRG) postie statistiki znaaj-
no bolje rezultate u frekvenciji tonih odgovora na testu iz zike u odnosu na
kontrolnu (NDG) grupu.
H4 pretpostavljako-raspravljaka grupa (PRG) postie statistiki znaaj-
no bolje rezultate u frekvenciji tonih obrazloenja na testu iz zike u odnosu
na kontrolnu (NDG) grupu.

2
PG promatraka grupa (tradicionalna demonstracija).
3
PRG pretpostavljako-raspravljaka grupa.
4
NDG ne-demonstracijska grupa (kontrolna grupa).

339
METODIKA:Vol. 9, br. 17 (2/2008), str. 337-344

METODOLOGIJA
U istraivanje je ukljuen prigodni uzorak (N=82) uenika sedmog razre-
da osnovne kole u Zapreiu. Prigodan uzorak ine tri sedma razreda koji su
metodom sluajnog izbora formirali dvije eksperimentalne (PG, PRG) i jednu
kontrolnu (NDG) grupu. Eksperimentalna i kontrolna grupa izjednaene su po
svim bitnim obiljeima: broju (NNDG=28, NPG=27, NPRG=27), spolu (N=NM), dobi
(M=13god.) i obrazovanju (svi su uenici sedmog razreda osnovne kole koji po-
sjeduju identino predznanje). Obje eksperimentalne i kontrolna grupa ukljuene
su u eksperiment u vremenskom periodu od etiri nastavna tjedna (2 sata tjedno),
u kojem su realizirane metodike jedinice vezane uz zikalne pojmove unutarnja
energija, toplina i temperatura.
Svaka grupa participirala je demonstracijski pokus koji se temeljio na razli-
itim metodikim pristupima. Tako je u promatrakoj (PG) grupi izvoen tradici-
onalni demonstracijski pokus temeljen na promatrako-slualakom pristupu,
koji se bazira iskljuivo na promatranju pokusa i sluanju objanjena koje daje
uitelj. Pritom je komunikacija uitelj-uenik jednosmjeran ireverzibilan proces u
kojem je uenik pasivan promarta pokusa.
Kao metodiki okvir u PRG grupi sukcesivno se slijedi metodoloki ku-
rikulum temeljen na fundamentalnim znanstvenim postupcima, a osobito na po-
stavljanju pretpostavki i raspravi. Pretpostavljako-raspravljaka grupa demon-
stracijski pokus izvodi kao element za provjeru (ne dokaz) pretpostavki koje su
proizlale iz rasprave.
Rezultati dobiveni za eksperimentalne grupe komparirani su s ne-demon-
stracijskom kontrolnom grupom koja nije participirala u demonstracijskom poku-
su. Kontrolna (NDG) grupa pokus je nadopunjavala radom na tekstu koji opisuje
i obrazlae rezultate nekog zamiljenog pokusa.
Za provjeru postavljenih hipoteza koriten je test5 to ga je konstruirao
autor. Test ini pet estica preuzetih iz literature (indler, Mikulii, 2005;
Mikulii, Krsnik, 2001) i dodatno prilagoenih od autora za potrebe ovog
istraivanja. estice testa konstruirane su kao kombinacija elemenata vie-
strukog izbora i obrazloenja preuzetih tvrdnji. Pritom su uvaene sugestije
autora (Hudson, Hudson, 1981; Aubrecht II., Aubrecht, 1983) za konstruk-
ciju testova viestrukog izbora. Provjerene su metrike karakteristike testa,
valjanost i pouzdanost. Kriterij za verikaciju valjanosti testa je nastavni
program, koji je u korelaciji sa sadrajem testa. Pouzdanost nije egzaktno
provjerena, jer je rije o vrlo kratkom testu koji je rijeila veina ispitanika
(teinski koecijent >0.2, diskriminacijski indeks >0.3).
estice testa sadrajno su predstavljale identine zikalne probleme,
ali izmijenjene forme, koje su realizirane demonstracijskim pokusom na
5
Primjer testa nalazi se u prilogu rada.

340
Svedrui A.: Demonstracijski pokus u nastavi zike

satu. Od ispitanika se zahtijevlo da zaokrue jedan od ponuenih odgovo-


ra (odgovori), a potom detaljno obrazloe njegovu zikalnu ispravnost
(obrazloenja). Vrednovanje rezultata testa provedeno je odvojeno za od-
govore i obrazloenja. Dobiveni rezultati mjereni su kao frekvencije, a sva-
kom je odgovoru i obrazloenju pridodana numerirana dihotomna varijabla
(0-netono, 1-tono; odvojeno za odgovore i obrazloenja). Vrednovanje
su provela dva neovisna procjenjivaa ije je slaganje bilo potpuno (W=1).
S obzirom na to da su rezultati testa prikazani kao frekvencijske jedinice,
u istraivanju se statistika temeljila na proporcijama, a testiranje razlike iz-
meu proporcija raunato je za male nezavisne uzorke. Statistika i gra-
ka obrada podataka nainjena je programom Origin 7.5.

REZULTATI I RASPRAVA
U tablici 1. prikazani su statistiki rezultati testa za eksperimentalne (PG i
PRG) i kontrolnu (NDG) grupu.
Tablica 1. Rezultati postignuti na testu iz zike (odgovori i obrazloenja) za PG, PRG i
kontrolnu (NDG) grupu

Odgovori Obrazloenja
Grupa
N p t P p t P
NDG (k) 28 0.63 0.09 - - 0.25 0.08 - -
PG 27 0.65 0.09 0.15 > .01 0.31 0.09 0.55 > .01
PRG 27 0.90 0.06+ 2.25 < .03* 0.52 0.09 2.07 < .05*
standardna pogreka raunata za normalnu raspodjelu proporcija; *statistiki znaajno (min. razi-
+

na P<.05)
Za testiranje hipoteze H1 i H3 izraunata je proporcija pojave. Rezultati
pokazuju identine proporcije za promatraku (PG) i kontrolnu (NDG) grupu.
Izraunata standardna pogreka proporcije za PG grupu relativno je velika i uka-
zuje na vee rasprenje oko centralne srednje vrijednosti (PG raspon; 0.630.27),
to upuuje na znaajnu nekonzistentnost rezultata postignutih iz odgovora na te-
stu. Veliki raspon dobivenih rezultata je na razini koja se obino postie na testo-
vima znanja u tradicionalnoj nastavi.
Testiranje postavljene hipoteze H1 nezavisnim dvosmjernim t-testom poka-
zalo je da ne postoji statistiki znaajna razlika (t=0.15, P>.01) izmeu PG i NDG
kontrolne grupe u rezultatima iz odgovora, ime je odbaena hipoteza H1. Time je
potkrijepljena injenica, na koji ukazuju i drugi autori (Crouch i sur., 2004), kako
tradicionalni demonstracijski pokus kao nastavna metoda nema metodiku vrijed-
nost ako se izvodi iskljuivo zbog zapaanja odreene zikalne pojave, izostav-
ljajui ostale prirodoznanstvene postupke. S druge strane, PRG grupa postie izni-

341
METODIKA:Vol. 9, br. 17 (2/2008), str. 337-344

mno visoke rezultate iz odgovora, zbog ega je raunata proporcija pojave visoko
izraena. Kako je proporcija pojave za PRG grupu velika, a broj ispitanika mali,
radi ispravnog raunanja standardne pogreke proporcije, 95postotna granica po-
uzdanosti proporcije oitana je iz nomograma i iznosi (0.75 p 0.95). Iznimno
visok rezultat koji postie PRG grupa u frekvenciji tonih odgovora i statistiki se
znaajno razlikuje (t=2.25, P<.03) u usporedbi s kontrolnom grupom. Time je po-
tvrena hipoteza H3 o veoj frekvenciji tonih odgovora PRG grupe iz odgovora
na testu viestrukog izbora. Iz toga slijedi nedvojben zakljuak o metodikoj nu-
nosti pretpostavke i hipoteze kao esencijalnih prirodoznanstvenih postupaka koji-
ma se postie znaajno bolji uinak u pogledu pamenja i reprodukcije zikalnog
sadraja. Ovakav rezultat je jo paradoksalniji ako se zna da tradicionalni demon-
stracijski pokus i tardicionalna nastava inzistiraju, dakako nenamjerno, upravo na
misaonim porocesima pamenja i reprodukcije.
U drugom stupcu tablice 1. prikazani su rezultati koje uenici postiu iz
obrazloenja na testu iz zike. Rezultati proporcija za obrazloenja u svim grupa-
ma niih su kvantitativnih vrijednosti u usporedbi s rezultatima za odgovore. To se
moe objasniti dvjema injenicama. Prvo, za uenike koji prelaze iz faze konkret-
nih mislilaca i poinju stjecati sposobnosti formalnih mislilaca teko je apstrahi-
rati znaajno i prevesti u valjano zikalno obrazloenje. Drugo, procjenjivai in-
zistiraju na potpuno tonim obrazloenjima te jedino takva obrazloenja uzimaju
kao ispravna. Meutim, testiranjem razlika izmeu aritmetikih sredina pokazalo
se postojanje statistiki znaajne razlike (t=2.07, P<.05) u broju tonih obrazloe-
nja izmeu PRG i NDG grupe. Time je potvrena hipoteza H4. Dobivena je mala
t-vrijednost na razini rizika od 5%, to je posljedica testiranja razlika na relativno
malom broju ispitanika. Ipak, na tako malom uzorku ispitanika evidentna je dvo-
struko vea proporcija tonih obrazloenja u populaciji NDG, to je respektabilan
rezultat. Pritom se irina distribucije rezultata za pojedine grupe neznatno mijenja
(sp0.09). Pozivajui se na rezultate slinih istraivanja (Crouch i sur., 2004) s ve-
im uzorkom testiranih ispitanika (N>150), mogu se uoiti sline tendencije. Tako
Crouch i suradnici na populaciji studenata detektiraju proporciju pojave od p=0.3
za pretpostavljaku grupu, s statistikom znaajnou na razini P<.04, te p=0.32
za raspravljaku skupinu na razini P<.02 (kontrolna p=0.22). Iako skupine nisu
u potpunosti identine, kao niti metodologija istraivanja, evidentna je korelaci-
ja izraunate razlike izmeu aritmetikih sredina i njihove statistike znaajnosti
koja nije visoka, ali je ipak znaajna. Ova je usporedba jo jednom potvrdila i-
njenicu o vanosti elemenata pretpostavke i rasprave kad se kao nastavna metoda
participira demonstracijski pokus.
Kako bi se zornije ilustrirali rezultati ovog istraivanja, dobiveni rezultati
analizirani su graki. Slika 1. prikazuje graki prikaz u formi stupastog dija-
grama, koji prikazuje normirane vrijednosti rezultata ispitanika postignutih na te-
stu iz odgovora i njihovog obrazloenja. Iz grafa je jasno vidljivo koliko je proma-
trako-raspravljaka grupa superiornija u odnosu na promatraku grupu, posebno
u aspektu obrazlaganja zikalnih problema.

342
Svedrui A.: Demonstracijski pokus u nastavi zike

1,0
odgovori
obrazloenja
0,8
p - pkontrola/ pkontrola

0,6

0,4

0,2

0,0
PG PRG

Slika 1. Vrijednosti postignutih rezultata iz testa odgovora


i obrazloenja za PG i PRG grupu
Kako su eksperimentalne grupe participirale razliite metodike pristupe
pri izvoenju demonstracijskog pokusa, za potrebe ovog istraivanje mjereno je
utroeno vrijeme za svaku od aktivnosti (pisanje pretpostavki, rasprava i sl.).
Mjereno vrijeme dobiveno je kao vremenski zaostatak u nastavnom planu PG i
PRG za kontrolnom grupom. Tako je priblino, PG grupa zaostala 1, a PRG grupa
za 3 kolska sata. Izraeno u mjernim jednicama vremena, PG grupa za izvoenje
demonstracijskog pokusa utroi t = 6 min, a PRG grupa t = 18 min. Izmjereno
vrijeme nije tako dugo, ako se uzmu u obzir dvije injenice. Prvo, aktivnost ueni-
ka, brzina pisanja pretpostavki i kvalitetna rasprava determinirani su uenikovom
kognitivnom zrelou (indler, 1990), to zahtijeva vie vremena. Drugo su pozi-
tivni rezultati koji se postiu metodom pretpostavke i rasprave to potkrepljuju i
ostala istraivanja (Crouch, 2004; Hake, 1998).

ZAKLJUAK
Iz provedenog istraivanja proizlaze dva osnovna zakljuaka.
Demonstracijski pokus u nastavi zike kao nastavna metoda daje znaajno bo-
lje rezultate, u pogledu opeg i konceptualnog razumijevanja temeljnih zikalnih
pojmova i veliina, kad slijedi znanstvene postupke: postavljanje hipoteza, ra-
sprava o hipotezi, pokus i zakljuak. S druge strane, kad se demonstracijski pokus
prezentira na tradicionalan nain, u kojem je uenik pasivan motritelj i primatelj
znanja, a pokus ima iskljuivo funkciju percepcije neke prirodne pojave, tada su
rezultati opeg znanja i konceptualnog razumijevanja nisko izraeni. Zbog toga bi

343
METODIKA:Vol. 9, br. 17 (2/2008), str. 337-344

demonstracijski pokus u nastavi zike trebao imati svrhu: (a) potvrivaa ili os-
poravatelja uenikih hipoteza, (b) prikupljanja relevantnih podataka (c) donoe-
nja zakljuaka, a ne svojevrsnu zabavnu komponentu koja prekida potencijalno
dosadne teme (Di Stefano, 1996). Ovo istraivanje pokazalo je veu uinkovitost
suvremenog u odnosu na tradicionalni demonstracijski pokus, koji uz minimalan
gubitak vremena daje respektabilne rezultate.

PRILOG
estice test koritene za potrebe istraivanja
1. Tanku metalnu ploicu udarite nekoliko puta ekiem. Kinetika energija ekia prelazi u:
(a) toplinu
(b) kemijsku energiju ploice
(c) unutarnju energiju ploice
(d) temperaturu
Objasni detaljnije odgovor?
2. Prstom vrsto zatvorite otvor na gumenom nastavku pumpe za bicikl. Na prstu osjeate:
(a) pritisak pumpe
(b) pritisak estica zraka
(c) kinetiku energiju
(d) nita od navedenog
Kako to objanjavate?
3. ivin termometar nekoliko puta protrljamo. Temperatura koju pokazuje termometar je:
(a) vea nakon trljanja
(b) jednaka kao i prije trljanja
(c) manja nakon trljanja
(d) nita od navedenog nije tono
Kako to objanjavate?
4. Na plamenu zagrijemo eljeznu kuglicu. Kuglicu smo prije zagrijavanja mogli provui kroz
metalni prsten. Nakon zagrijavanja kuglica:
(a) moe proi kroz metalni prsten
(b) ne moe proi kroz metalni prsten
(c) nita od navedenog nije tono
Obrazloi odgovor detaljnije estinim modelom!
5. Kad zagrijavamo vrsto tijelo (npr. eljeznu kuglu), njegov obujam se povea. To se dogaa
jer:
(a) se poveava broj estica
(b) estice jae titraju pa se njihova meusobna udaljenost poveava
(c) estice poveavaju svoj obujam
(d) izmeu estica ulazi zrak
Objasni detaljnije zato odbacuje ili prihvaa ponuene odgovore?

344