PISMO THOMASA BERNHARDA

IZ DUBROVNIKA*

Grand Hotel Imperial, Dubrovnik, 02. 03. 1971.

Draga, tovana doktorice Spiel,

O beao sam Vam prilog za Va Ver Sacrum piete, "neto o

Ludwigu Wittgensteinu", i ta mi je misao ve dva tjedna, da-
kle od dana mojega povratka iz Bruxellesa, u glavi sad sam po-
novno na putu Ragusa, Beograd, Rim itd., a najvea mi je tekoa
napisati neto o Wittgensteinovoj filozofiji i ponajprije poeziji, jer je
prema mojem vienju kod Wittgensteina posrijedi potpunoma poet-
ski mozak, filozofski MOZAK dakle, a ne filozof. Osjeam kao da bih
morao pisati neto (reenice!) preko sebe sama, no to ne ide. To je
stanje kulture i povijesti mozga koje se ne dade opisati. Pitanje nije:
piem li o Wittgensteinu. Pitanje jest: jesam li Wittgenstein ijednog
asa, a da njega ili sebe ne razorim. Ne mogu odgovoriti na to pitanje,

* Pismo Thomasa Bernharda gospoi Hilde Spiel (1911.-1990.), spisateljici, urednici aso-
pisa Ver Sacrum, na njezinu zamolbu da napie prilog o Ludwigu Wittgensteinu). Izvor:
Ver Sacrum. Neue Hefte fr Kunst und Literatur. Hg. von Otto Breicha, Georg Eisler und
Hilde Spiel. Wien, Mnchen: Jugend & Volk 1971., S. 47. S njemakpg jezika preveo Ma-
rio Kopi
243
asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

pa dakle ne mogu pisati o Wittgensteinu. U Austriji su filozofija i

poezija (matematiko-muzikalna) apsolutni mauzolej, pogledamo li
vertikalno povijest. S jedne je strane zastraujue, s druge strane na-
predno, rijeju: filozofija i umjetnost, za razliku od drugih naroda, ne
egzistiraju u Austriji u svijesti njezina naroda, nego samo u svijesti
njezine filozofije i poezije (- kulture) itd., to je za filozofa i pjesnika
prednost, ako je te prednosti svjestan.
to se tie Wittgensteina: on je Stifterova istoa i Kantova jasnoa
ujedno i od Stiftera (i s njim) najvei. to nismo imali s NOVALISOM,
njemakim, sad nam je Wittgenstein i jo jedna reenica: Wittgen-
stein je pitanje na koje se ne dade odgovoriti time je ujedno i onaj
stupanj koji iskljuuje odgovore (i odgovor).
Naa dananja kultura u svim je svojim nepodnoljivim pojavama
takva da se olako na nju odgovara, upustimo li se u to samo je s
Wittgensteinom drukije.
A svijet je vazda onaj preglupi, onaj koji ne shvaa, zato je on vaz-
da apsolutno bez pojmova pojmovi stoje za sebe kao pojmovi. To je
smrtonosno za MASU glava, no masu glava ne treba uzimati u obzir.
Tako ja ne piem o Wittgensteinu ne zato to ne mogu, nego zato to na
njega ne mogu odgovoriti, ime se sve samo od sebe objanjava.
S pozdravom i najboljim eljama
Va Thomas Bernhard

244