You are on page 1of 14

POMORSKI FAKULTET

BAR

SEMINARSKI RAD

TEMA: SEKSTANT

PREDMET: ELEKTRONSKA I ASTRONOMSKA NAVIGACIJA

Profesor: Student:
Doc.dr Orlandic Radovan Radonjic Miljan
Mg. Radonjic Vladan Br.Index – a: 67/15

Bar, decembar 2016.


ISTORIJA SEKSTANTA
Isaac Newton (1642. - 1727.) izumio je način rada navigacijskog instrumenta s
dvostrukom refleksijom zraka svjetlosti i izradio skice oktanta, koji su međutim ostali
neobjavljeni do 1742. Dvojica naucnika su nezavisno i skoro istovrijemeno (oko 1730.)
radili na izradi oktanta: engleski matematičar John Hadley i amerikanac Thomas
Godfrey. Oktanti su zamijenili do tada korištene mjerne instrumente. Međutim,
ispostavilo se da maksimalni ugao od 90° koji oktant može mjeriti nije dovoljan, pa se
pojavio instrument s većom skalom - sekstant. Prvi sekstant sa uglom od 120° napravio
je John Bird 1757.

Oktant

John Bird je prvi napravio sekstant sa uglom od 120°

1
OPIS SEKSTANTA
Sekstant se u terestričkoj navigaciji koristi za mjerenje horizontalnih i vertikalnih uglova.
U astronomskoj navigaciji sekstant nalazi svoju punu primjenu kao instrument za
mjerenje visine nebeskih tijela radi određivanja pozicije broda.

Sekstant se sastoji od:


-tijela s malim ogledalom i limbom
-alhidade sa velikim ogledalom i bubnjićem
-zatamnjenih stakala
-teleskopa i pribora.

Tijelo sekstanta je od lakog metala i ima oblik kružnog sektora. Kružni sektor je ranije
imao ugao od 45° (oktant), kasnije se taj ugao povećao na 60° (sekstant), a danas je taj
ugao veći (do 80°), ali je zadržao ime sekstant. Limb je kružni dio sekstanta na kome se
nalazi ugravirana stepenska podjela. Nula limba je na desnoj strani. Podjela limba na
lijevo od nule (120°-140°) služi za očitavanje izmjerenog ugla, a podjela na desnoj strani
nule (do - 5°) koristi se pri određivanju grešaka. Na obodu limba je pužni vijenac.

2
Malo ogledalo je učvršćeno vertikalno na tijelo sekstanta. Gornja polovina malog
ogledala je providno staklo kroz koje svjetlosni zraci s objekta ili horizonta dolaze
direktno u oko osmatrača. S druge polovine malog ogledala u oko osmatrača dolazi
dvostruko odbijeni zrak s velikog ogledala. Svijetla strana malog ogledala je okrenuta
svijetloj strani velikog ogledala. Na poleđini malog ogledala su dva vijka: gornjim se
regulise okomitost malog ogledala na tijelo sekstanta, a donjim paralelnost velikog i
malog ogledala.
Kočnica služi za zaustavljanje alhidade u određenom položaju. Otpuštena kočnica
omogućava da se alhidada brzo okrece (puž je udaljen od pužnog vijenca), a u položaju
kočenja alhidada se pokreće bubnjićem (puž je uzubljen u pužnom vijencu).
Na alhidadi se nalazi sijalica za osvjetljenje skale limba i bubnjića pri noćnoj upotrebi
sekstanta. Baterija i prekidač za uključivanje osvjetljenja su u ručki sekstanta.
Zatamnjena stakla su ispred velikog i iza malog ogledala, a služe za ublažavanje
svjetlosti prilikom mjerenja visine Sunca.
Kad se ne koristi, sekstant je u drvenoj kutiji u koju je smješten i pribor: igla za
podešavanje okomitosti i paralelnosti ogledala, jelenja kožica i cetkica za čišćenje i
koštano ulje za podmazivanje sekstanta.
Na tijelu sekstanta je ručka sa tri nožice. Alhidada je poluga koja se okreće oko ose i
prolazi tačno kroz središte kruga kružnog sektora tijela sekstanta. Na alhidadi iznad ose je
vertikalno učvršćeno veliko ogledalo. Vertikalnost velikog ogledala u odnosu na alhidadu
i tijelo sekstanta se regulise vijkom na poleđini velikog ogledala. Na drugom kraju
alhidade je bubnjić s kočnicom. Okretanjem bubnjića pokreće se puž po pužnom vijencu
limba. Jedan puni okret bubnjića odgovara pomaku alhidade za 1°. Indeks na prozorčiću
alhidade omogućava očitavanje broja stupena na podjeli limba, a minutna podjela
bubnjića omogućava očitavanje minuta mjerenog ugla. Desetinke minuta se očitavaju na
malom nonijusu pored bubnjića.

3
VRSTE SEKSTANTA
Sekstanti na libelu
omogućuju mjerenja visina nebeskih tijela dovođenjem odbijene slike nebeskog tijela u
zračni mjehurić libele ili dovođenjem slike zračnog mjehurića do nebeskog tijela. Ovi su
sekstanti našli svoje mjesto u vazduhoplovstvu. Najbolji sekstant ovoga tipa jeste Soldov
sekstant kompanije Plath.

Sekstanti s giroskopom
koriste svojstvo žiroskopa kojim se u horizontalnoj ravnini
održava posebno ogledalo ili regulise ravnina horizonta. Ova se vrsta ne upotrebljava na
brodovima. Najčešće se koristi Fleurijasov sekstant.

Periskopski sekstanti
se upotrebljavaju u avionima. Visine nebeskih tijela mjere se kroz posebnu providnu
kupolu (astrodom) sistemom prelamanja svijetlosnih zraka, a koriste se umjetni horizonti.
Glavni nedostatak ovih sekstanata je njihova visoka cijena.

Radiosekstant
je mali radioteleskop koji omogućuje opažanje Sunca i Mjeseca i kad se oni ne vide (za
vrijeme magle ili oblačnog vremena). Kao horizont koriste giroskop. U sistem je ugrađen
računski sklop koji odmah izračunava poziciju.

Fotoelektrični sekstant
određuje poziciju broda upoređivanjem slike neba, koja je prikazana na posebnoj
ploči s obzirom na koordinate zbrojene pozicije, i slike koja se projektuje fotoelektričnim
sekstantom na istu ploču. Koristi se na avionima.

4
TEORIJA SEKSTANTA
Rad sekstanta se temelji na osnovnom zakonu optike o odbijanju svjetlosti: upadni ugao
je jednak uglu odbijanja, a upadni i odbijeni zrak leže sa normalom u jednoj ravnini koja
je vertikalna na ravninu refleksije.
U sekstantu se primjenjuje dvostruko odbijanje svjetlosnoh zraka: prvo odbijanje je na
velikom ogledalu, a poslije drugog odbijanja na malom ogledalu svjetlosni zrak dolazi u
oko osmatrača. U istom smjeru pod kojim zrak svjetlosti poslije dvostrukog odbijanja
dolazi u oko osmatrača mora se vidjeti i horizont. Ugao α je vertikalni ugao izvora
svjetlosnog zraka u odnosu na horizont.
Malo ogledalo je nepomično, a veliko ogledalo se okrece zajedno s alhidadom. U nultom
položaju ogledala su međusobno paralelna. Povećanjem ugla mjerenja, ugao α postaje sve
veći i kad bi dostigao vrijednost 90°, odbijeni zrak svjetlosti s velikog ogledala ne bi
padao na malo ogledalo pa ne bi bilo dvostrukog odbijanja svjetlosti, odnosno odbijeni
zrak ne bi dolazio u oko osmatrača. To znači da je sekstantom nemoguće mjeriti ugao od
180°. Današnji sekstanti omogućavaju mjerenje uglova od - 5° do + 130°, a samo u
retkim situacijama do + 145°.

RUKOVANJE SEKSTANTOM

Sekstantom treba pažljivo rukovati.


-Iz kutije se vadi sa tri prsta lijeve ruke (za okvir), a desnom rukom se hvata za ručicu.
-Kad se ne upotrebljava, sekstant leži na nožicama ili u kutiji.
-Nakon svake upotrebe treba ga očistiti jelenjom kožicom i cetkicom, a posebno optiku
ako je bila izložena prskanju mora ili vlagi i kiši.
-Isto tako sekstant ne treba previše izlagati suncu.
Pužni vijenac, puž i ostale pokretne dijelove podmazivati povremeno.
Prilikom pospremanja u kutiju, alhidadu staviti približno na sredinu limba, a zatamnjena
stakla tako da se poklopac kutije može nesmetano zatvarati.
Dijelovi sekstanta i pribor u kutiji moraju biti u svojim ležištima.
Ostala uputstva za rukovanje treba proučiti iz dokumentacije za svaki sekstant.

5
GRESKE SEKSTANTA

Greške sekstanta su stalne i promjenljive.

Stalne greške su konstruktivne prirode i ne mogu se ispravljati mehanički već samo


računski. Najveća stalna greška je greška ekscentriciteta (E), a javlja se zbog toga što osa
limba nije u središtu kruga kružnog sektora sekstanta. Vrijednost greške ekscentriciteta
daje proizvođač u atestu sekstanta, a zavisi od veličini ugla mjerenja. Ova greška nikad
ne prelazi veličinu od + l'.
Ostale stalne greške: greška podjele limba i bubnjića, greška paralelnosti ogledala i
zatamnjenih stakala, greška teleskopa minimalne su i praktično ne postoje u savremenim
sekstantima.

Promjenljive greške su: greške okomitosti velikog i malog ogledala, greška


paralelnosti ogledala i optičke ose durbina i indeksna greška.
Ove greške se povremeno određuju i ispravljaju.
Greška okomitosti ogledala se javlja kad veliko ogledalo nije vertikalno na alhidadu, a
malo ogledalo na tijelo sekstanta (limb) već su od vertikala nagnute za neki ugao α.
Prije svakog mjerenja ispituje se vertikalnost velikog ogledala.
Greška paralelnosti optičke osi teleskopa kod novijih sekstanata ne postoji.
Greške paralelnosti se ispravljaju nakon ispravljanja paralelnosti velikog i malog
ogledala.
Ostatak greške paralelnosti (kada su ogledala vertikalna) naziva se indeksna greška (Xi).
Ako je manja od 5' ne ispravlja se greška paralelnosti ogledala već se računski ispravlja
izmjereni ugao.

Indeksna greška sekstanta se određuje okretanjem bubnjića, odnosno pomicanjem


alhidade iz nultog položaja sve do trenutka kada direktna i odbijena slika horizonta ne
bude u jednoj liniji.

6
MJERENJE SEKSTANTOM

Način rada sekstanta veoma je jednostavan. Optičkim putem, uz pomoć dva ogledala,
istovremeno se promatra horizont i nebesko tijelo (obično Sunce). Priborom se direktno
mjeri ugao između zraka koji stiže sa tacke na horizontu i zraka s nebeskog tijela. Prvo
se postave oba ogeldala u ravninu vertikalnu na horizont. Donje ogledalo je nepomično i
po širini razdijeljeno na dvije polovine, nepropusnu i propusnu. Držeći sekstant u ruci,
treba ga namjestiti tako da se kroz dvogled ugleda horizont; to dopušta propusna
polovina nepomičnog ogledala. Time je mjerni instrument horizontiran. Ako se horizont
ne vidi, instrument se mora horizontirati nekim drugim putem, na primjer libelama.
Horizont se može posmatrati i uz pomoć gornjeg, pomičnog ogledala, ali samo ako se to
ogledalo zaokrene i postavi uporedo sa donjim ogledalom. Iz optike je poznato da dva
paralelna ogledala ne mijenjaju smjer zraka, već dovode do uporednog pomaka zraka.
Zrak koji je stigla sa pomičnog ogledala odbit će u dvogled nepropusna polovina
nepomičnog ogledala.

7
Nakon toga u dvogledu treba ugledati nebesko tijelo koje se nalazi na nekoj visini h iznad
horizonta, što se postiže zaokretanjem pomičnog ogledala. Ako se ogledalo zaokrene za
90°, odbijeni zrak će opisati luk od 180°. Odbijeni se zrak uvijek zaokreće za dvostruki
ugao zaokreta ogledala. To znači, ako se zrak odmakne od horizonta za ugao h, ogledalo
treba zaokrenuti za dvostruko manji ugao h/2. Odbijeni zrak i dalje će pogađati
nepomično ogledalo i u dvogledu ćemo istovremeno ugledati sliku nebeskog tijela,
preklopljenu koso sa slikom horizonta, koja stiže ravno kroz nepomično ogledalo. Pomak
pokretnog ogledala h/2 mjeri se položajem njegove ručke na rubu uglomjera (limbu). No
umjesto da se položaji ručke označavaju u stepenima okreta ogledala, odmah se
označavaju u dvostrukoj mjeri ili stepenima visine h. Visina nad horizontom nije
ispravno izmjerena ako se posmatrac nalazi iznad morskog nivoa , jer se onda uglu iznad
vodoravnog nivoa h dodaje depresija horizonta ϑ koja nastaje zbog zakrivljenosti Zemlje.
Depresija horizonta zavisi od nadmorske visine i treba je uzeti u obzir.

MJERENJE VERTIKALNIH UGLOVA


Vertikalni uglovi se mjere tako da se sekstant drži uspravno, a kroz teleskop i staklo na
malom ogledalu se osmatra horizont. Pomicanjem alhidade odbijena slika donjeg ili
gornjeg ruba nebeskog tijela se dovodi na direktnu sliku obalnog horizonta. Pri tome se
slika nebeskog tijela i slika horizonta fino podešava okretanjem bubnjića. Ispod indeksa
alhidade se očita broj stepena, a na bubnjiću i nonijusu broj minuta i desetinski minuta
izmjerenog kuta.

8
MJERENJE VISINE SUNCA SEKSTANTOM

Sa tri prsta lijeve ruke (za okvir) izvadite sekstant iz kutije, a desnom rukom ga uhvatite za ručicu.
Usmjerite ga prema horizontu.

Lijevom rukom pritisnite kočnicu. Kočnica mora biti cijelo vrijeme pritisnuta kako bi se omogućilo
klizanje alhidade po limbu.

Pomičite alhidadu prema naprijed (od vas) i pratite desnu sliku kroz teleskop.

9
Cilj je „spustiti“ Sunce do ravnine horizonta na lijevoj slici(odrazu).

10
Kad ugledate Sunce na desnoj strani usporite sa rotacijom alhidade.

Kad ste „spustili“ Sunce dovoljno blizu horizonta otpustite kočnicu. Sa bubnjićem korektirajte visinu radi
preciznijeg očitanja.

Zanjišite sekstant polagano lijevo – desno kako bi provjerili da li se rub Sunca i linija horizonta
poklapaju.

11
Okrenite tijelo sekstanta prema sebi i očitajte vrijednosti kuta sa limba i nonija. Mjeru treba očitati
precizno.

12
LITERATURA:

1. Google – Wikipedia

2. Astronomska navigacija Zvonimir Luksic, Kresimir Baljak

13