You are on page 1of 8

DINAMIKA FLUIDA

1. Osnovna svojstva tečnosti i gasova


Tečnosti i gasovi imaju dosta zajedničkih osobina, zbog čega ih i zovemo zajedničkim imenomm fluidi. Od
čvrstih tijela se razlikuju, prije svega, po tome što im je veće prosječno rastojanje među molekulama, manje
su međumolekularne sile, molekule su pokretljivije.
Čvrsta tijela imaju stalnu zapreminu i oblik, koji se ne mijenja ako na tijelo ne djeluju vanjske sile. Ako,
na primjer, čvrsto tijelo različito orijentišemo u gravitacionom polju, ono će zadržati svoj oblik (slika 1.1.).

Slika 1.1. Ponašanje čvrstog tijela pri promjeni orijentacije u gravitacionomm polju
Tečnosti imaju stalnu zapreminu, ali (za razliku od čvrstih tijela) nemaju stalan oblik. Tečnost dobija oblik
posude u kojoj se nalazi (slika 1.2.).

Slika 1.2. Tečnost dobija oblik posude u kojoj se nalazi


Ako posudu u kojoj se nalazi tečnost različito orijentišemo u gravitacionom polju, površina tečnosti uvijek
će biti orijentisana horizontalno, tj. paralelno sa površinom Zemlje. Tačnije rečeno, površina tečnosti se
orijentiše u ravni normalnoj na vektor gravitacionog polja u posmatranoj tački (slika 1.3.).
g g

R
R

Slika 1.3. Orijentacija tečnosti u gravitacionom polju


Na primjer, ako naginjemo čašu sa vodom (slika 1.4.), površina vode uvijek će biti horizontalna (otud i
naziv „vodoravna“).

Slika 1.4. Ponašanje tečnosti pri promjeni nagiba u gravitacionom polju


Ako iz čaše izlijemo nešto vode, preostala voda zauzeće isti dio zapremine čaše koji je zauzimala ranije, a
nivo vode u čaši će se smanjiti zavisno od količine vode koju smo izlili. Ako izlijemo skoro svu vodu,
ostaće nam malo vode na dnu čaše. Ako, sa druge strane, dolivamo vodu u čašu, novo vode u čaši će se
povećati dok se čaša ne napuni, a ako još dolivamo, voda će se izlivati iz čaše. (slika 1.5.)

Slika 1.5. Izlivanjem ili dolivanjem vode u čaši se mijenja nivo vode
Za razliku od tečnosti, ako iz posude izbacujemo gas, preostali gas će se raširiti po cijeloj posudi i zauzeti
cijelu njenu zapreminu. Ako dadajemo gas u posudu, opet će se sav gas raširiti po cijeloj zapremini posude.
Dakle, bilo da ga dodajemo u posudu ili izbacujemo iz posude, gas će zauzeti cijelu zapreminu posude.
Mijenjaće se samo gustina gasa (slika 1.6.). Međutim, dodavanjem gasa u posudu opvećaće se i njegov
pritisak na zidove posude, pa će u jednom trenutku (kad dodamo previše gasa) posuda (koja više ne može
da izdrži prevelik pritisak uzrokovam prekomjernim dodavanjem gasa) će popustiti i doći če do njene
eksplozije ili (u blažem slučaju) će posuda popustiti na jedn7om ili više mjesta i gas će curiti vani.

Slika 1.6. Dodavanjem ili izbacivanjem gasa ne mijenja se njegova zapremina u posudi

2. Pritisak tečnosti i gasova

Kad posmatramo trag skija i trag cipela u snijegu, vidimo da je trag cipela dublji iako u oba slučaja djeluje
ista sila (slika 2.1.). Kažemo da čovjek u cipelama više pritiskuje podlogu. Uočavamo da ista sila vrši veći
pritisak na podlogu ako je površina manja.

Slika 2.1. Trag cipela i skija u snijegu


Ako okomito na površinu S djeluje sila F, kažemo: pritisak je odnos sile i površine na koju ta sila djeluje.
F
p
S
Si jedinica za pritisak je paskal
1N
1Pa 
1m 2
Osim paskala, koristi se i mjerna jedinica bar
1bar  105 Pa
Igla može da vrši veći pritisak nego tenk. Oštrica noža, sjekira ili klin, odnosno tijela koja služe za bušenje
ili sječenje imaju vrlo malu površinu. Zbog toga stvaraju veliki pritisak. Naprimjer, normalni atmosferski
p  101325 Pa  1, 013 105 Pa  1, 013bar
pritisak iznosi približno 1 bar (tačnije a ), pritisak u automobilskoj
gumi 2 bara, najmanji pritisak dobijen u laboratoriji 10 -14 bara, pritisak u središtu zemlje
4 Mbara.
Primjer 1. Izračunaj pritisak koji vrši:
a) tenk mase 20 t na površinu 2 m2,
b) žena mase 60 kg koja stoji na cipelama sa potpeticom površine 30 cm2.
Rješenje:
m1  20 t  20 000 kg
S1  2 m 2
m 2  60 kg
S2  30 cm 2  30 104 m 2
p1  ?
p2  ?
F1 m1 g
p1  
S1 S1
m
20 000 kg 9,81
p1  s2
2 m2
p1  98100 Pa
F2 m 2 g
p2  
S2 S2
m
60 kg 9,81
p2  s2
30 104 m 2
p2  196 200 Pa
ps h

ps ps

ps

Slika 2.2. Hidrostatički pritisak


Ako zaronimo na nekoliko metara dubine ispod površine, osjećamo pritisak vode u ušima. Sto je veća
dubina, to je pritisak veći. Taj pritisak može zdrobiti podmornicu ako se ona spusti suviše duboko. Taj
pritisak nastaje usljed težine gornjih slojeva tečnosti koja pritiskuje donje slojeve i naziva se hidrostatički
pritisak. Zbog pokretljivosti tečnosti sila pritiska djeluje normalno na svaku površinu, bez obzira kako je
ona orijentisana (slika 1).

Slika 2.3. Posuda sa mlijekom


U to se možemo uvjeriti sljedećim ogledom. Na plastičnoj posudi za mlijeko iglom izbušite tri rupice, i to
dvije na istoj visini ali na suprotnim stranama (slika 2), a jednu niže. Pokrijmo otvore ljepljivom trakom i
napunimo kutiju vodom, a zatim skinimo trake. Zapažamo, da voda izlazi iz posude jer normalno pritiskuje
zidove suda. Na većoj dubini mlaz ima veći domet jer je na većoj dubini veći hidrostatiČki pritisak. Ako
bismo stavili u posudu živu čija je gustina veća, pritisak bi bio još veći. Iz toga zaključujemo da je hidro-
statički pritisak proporcionalan dubini i gustini tečnosti. Hidrostatički pritisak je pritisak stuba tečnosti
iznad tijela na koje se vrši pritisak. Njega uzrokuje, dakle, stub tečnosti svojom težinom G  m g .
Prema tome,
F  G  mg
m   V  S h
F  S hg
p 
S S
ph   g h

Hidrostatički pritisak zavisi samo od dubine, a ne i od oblika posude. Ta činjenica objašnjava tzv.
hidrostatički paradoks, odnosno spojene posude (slika 2.4.), pojavu da je u posudama različitog oblika, u
kojima je tečnost do iste visine, pritisak na dno jednak. Kada pritisak na dno ne bi bio jednak, tečnost bi se
kretala.

Slika 2.4. Spojene posude


Zemlja je okružena zračnim omotačem – Zemljinom atmosferom. Pritisak koji vrši zračni omotač svojom
težinom zove se atmosferski pritisak.
Atmosferski pritisak je prvi izmjerio Ibn-el-Hajsam, oko 1000. godine, a nekoliko stotina godina poslije
njega i Toričeli. Kod zračnog omotača gustina nije stalna nego opada sa visinom. Stoga i atmosferski
pritisak opada sa visinom. Na površini mora atmosferski pritisak iznosi 1013 mb (milibara), dok je na visini
4 km 615 mb, a na visini 8 km 335 mb. Na visini 1000 km nalazi se svega nekoliko molekula u
1 cm3.
Prisutnost atmosferskog pritiska možemo uočiti ako narušimo ravnotežu pritiska u tečnosti koja miruje.
Pojava da se tečnost podiže na mjestima gdje je iznad nje uklonjen zrak iz atmosfere primjenjuje se kod
mnogih uređaja, kao što su sisaljke, kapaljke, pipete.

Slika 2.5. Kapaljka i pipeta


Zgušnjavanjem zraka možemo dobiti velike pritiske koji mogu vršiti rad, kao naprimjer u kompresorima.

Slika 2.6. Kompresor


Kako to da ne osjećamo atmosferski pritisak kada na 1 m2 djeluje sila od 101325 N? Razlog je taj što
pritisak djeluje na tijelo sa svih strana jednako i izvana i iznutra pa je ukupna sila na tijelo zbog
atmosferskog pritiska jednaka nuli.
Zemlja je okružena zračnim omotačem - Zemljinom atmosferom. Pritisak koji vrši zračni omotač svojom
težinom zove se atmosferski pritisak.
Atmosferski pritisak je prvi izmjerio ¡talijanski naučnik Toričeli, početkom 17. stoljeća. Ustanovio je da
atmosferski pritisak odgovara pritisku živinog stuba visine 76 cm, što Iznosi približno 1 bar.
Kod zračnog omotača gustina nije stalna nego opada sa visinom. Stoga i atmosferski pritisak opada sa
visinom, ali neravnomjerno. Na površini mora on iznosi 1013 milibara i naziva se standardni pritisak. Na
visini 1000 km iznad Zemlje prisutno je svega nekoliko molekula u 1 cm3.
Kada ekser pri zabadanju držimo sa strane i udaramo čekićem, on se zabada u drvo ili zid, a mi ne osjećamo
djelovanje sile pritiska. To znači da se kroz čvrsta tijela pritisak prenosi samo u pravcu djelovanja sile.

Slika 2.7. Prenošenje sile pritiska kroz čvrsta tijela


Ako dobro nakvašenu spužvu pritisnemo šakom vidimo da voda izlazi na sve strane. Tu pojavu je uočio još
u 17. vijeku francuski fizičar Pascal (Paskal) pa se naziva i Pascalov zakon:
Pritisak se kroz tečnosti i gasove prenosi na sve strane podjednako.

Slika 2.8. Prenošenje sile pritiska kroz tečnosti i gasove


Na Pascalovom zakonu se zasniva rad hidraulične prese. Ona se sastoji od dva cilindrična suda različitih
presjeka S1 i S2 spojenih na donjim krajevima tako da čine spojene sudove. Tečnost (obično ulje) može da
se kreće bez velikog trenja. Na mariji klip se djeluje silom F1 usljed čega se on pomjera nadolje. Prema
Pascalovom zakonu isti pritisak će djelovati na veći klip, p1  p2 . To znači da je
F1 F2

S1 S 2
odnosno manjom silom na manju površinu savlađujemo veću silu na većoj površini. Hidraulična presa se
koristi za podizanje velikih tereta, kao presa u mašinskoj industriji, hidraulične kočnice itd.

Slika 2.9. Hidraulika i hidraulična kočnica

Primjer 2.
Klip hidraulične dizalice ima površinu S2 = 0,4 m2 i na njemu se nalazi auto mase m2 = 1 t. Sa kolikom
silom na manji klip možemo podići auto ako manji klip ima površinu S1 = 100 cm .
Rješenje:
S 2  0, 4 m 2
m 2  1t  1000 kg
S1  100 cm 2  100 104 m 2  102 m 2
F1  ?
F1 F2
 / S1S 2
S1 S 2
F1S 2  F2 S1 / : S2
S1
F1   F2
S2
102 m 2 m
F1  2
1000 kg 9,81 2
0, 4 m s
F1  245, 25 N
Radi poređenja, ekvivalentna masa koja odgovara ovoj sili je jednaka:
F 245, 25 N
me  1   25 kg
g m
9,81 2
s