You are on page 1of 23

DINAMIKA FLUIDA

1. Osnovna svojstva tečnosti i gasova


Tečnosti i gasovi imaju dosta zajedničkih osobina, zbog čega ih i zovemo zajedničkim imenomm fluidi. Od
čvrstih tijela se razlikuju, prije svega, po tome što im je veće prosječno rastojanje među molekulama, manje
su međumolekularne sile, molekule su pokretljivije.
Čvrsta tijela imaju stalnu zapreminu i oblik, koji se ne mijenja ako na tijelo ne djeluju vanjske sile. Ako,
na primjer, čvrsto tijelo različito orijentišemo u gravitacionom polju, ono će zadržati svoj oblik (slika 1.1.).

Slika 1.1. Ponašanje čvrstog tijela pri promjeni orijentacije u gravitacionomm polju
Tečnosti imaju stalnu zapreminu, ali (za razliku od čvrstih tijela) nemaju stalan oblik. Tečnost dobija oblik
posude u kojoj se nalazi (slika 1.2.).

Slika 1.2. Tečnost dobija oblik posude u kojoj se nalazi


Ako posudu u kojoj se nalazi tečnost različito orijentišemo u gravitacionom polju, površina tečnosti uvijek
će biti orijentisana horizontalno, tj. paralelno sa površinom Zemlje. Tačnije rečeno, površina tečnosti se
orijentiše u ravni normalnoj na vektor gravitacionog polja u posmatranoj tački (slika 1.3.).
g g

R
R

Slika 1.3. Orijentacija tečnosti u gravitacionom polju


Na primjer, ako naginjemo čašu sa vodom (slika 1.4.), površina vode uvijek će biti horizontalna (otud i
naziv „vodoravna“).

Slika 1.4. Ponašanje tečnosti pri promjeni nagiba u gravitacionom polju


Ako iz čaše izlijemo nešto vode, preostala voda zauzeće isti dio zapremine čaše koji je zauzimala ranije, a
nivo vode u čaši će se smanjiti zavisno od količine vode koju smo izlili. Ako izlijemo skoro svu vodu,
ostaće nam malo vode na dnu čaše. Ako, sa druge strane, dolivamo vodu u čašu, novo vode u čaši će se
povećati dok se čaša ne napuni, a ako još dolivamo, voda će se izlivati iz čaše. (slika 1.5.)

Slika 1.5. Izlivanjem ili dolivanjem vode u čaši se mijenja nivo vode
Za razliku od tečnosti, ako iz posude izbacujemo gas, preostali gas će se raširiti po cijeloj posudi i zauzeti
cijelu njenu zapreminu. Ako dadajemo gas u posudu, opet će se sav gas raširiti po cijeloj zapremini posude.
Dakle, bilo da ga dodajemo u posudu ili izbacujemo iz posude, gas će zauzeti cijelu zapreminu posude.
Mijenjaće se gustina i pritisak gasa (slika 1.6.).

Slika 1.6. Dodavanjem ili izbacivanjem gasa ne mijenja se njegova zapremina u posudi

2. Pritisak tečnosti i gasova

Kad posmatramo trag skija i trag cipela u snijegu, vidimo da je trag cipela dublji iako u oba slučaja djeluje
ista sila (slika 2.1.). Kažemo da čovjek u cipelama više pritiskuje podlogu. Uočavamo da ista sila vrši veći
pritisak na podlogu ako je površina manja.

Slika 2.1. Trag cipela i skija u snijegu


Ako okomito na površinu S djeluje sila F, kažemo: pritisak je odnos sile i površine na koju ta sila djeluje.
F
p
S
Si jedinica za pritisak je paskal
1N
1Pa 
1m2
Osim paskala, koristi se i mjerna jedinica bar
1bar  105 Pa
Igla može da vrši veći pritisak nego tenk. Oštrica noža, sjekira ili klin, odnosno tijela koja služe za bušenje
ili sječenje imaju vrlo malu površinu. Zbog toga stvaraju veliki pritisak. Normalni atmosferski pritisak
iznosi približno 1 bar (tačnije pa  101325Pa  1, 013 105 Pa  1, 013bar ), pritisak u automobilskoj gumi 2
bara, najmanji pritisak dobijen u laboratoriji 10-14 bara, pritisak u središtu zemlje 4 Mbara.
Primjer 2.1. Izračunaj pritisak koji vrši:
a) tenk mase 20 t na površinu 2 m2,
b) žena mase 60 kg koja stoji na cipelama sa potpeticom površine 30 cm2.
Rješenje:
m1  20 t  20 000 kg
S1  2 m 2
m 2  60 kg
S2  30 cm 2  30 104 m 2
p1  ?
p2  ?
F1 m1 g
p1  
S1 S1
m
20 000 kg 9,81
p1  s2
2 m2
p1  98100 Pa
F2 m 2 g
p2  
S2 S2
m
60 kg 9,81
p2  s2
4
30 10 m 2
p2  196 200 Pa

Ako zaronimo na nekoliko metara dubine ispod površine, osjećamo pritisak vode u ušima. Što je veća
dubina, to je pritisak veći. Taj pritisak nastaje usljed težine gornjih slojeva tečnosti koja pritiskuje donje
slojeve i naziva se statički (hidrostatički) pritisak.
F  G  mg
m   V  S h
F  S hg
p 
S S
ps   g h

m
gdje je   gustina (zapreminska masa) fluida, a h visina sloja fluida (dubina tačke na kojoj se u fluidu
V
mjeri pritisak, mjereno od gornje granične površine fluida i druge sredine).
Zbog pokretljivosti tečnosti sila pritiska djeluje normalno na svaku površinu, bez obzira kako je ona
orijentisana (slika 2.2).

ps h

ps ps

ps

Slika 2.2. Hidrostatički pritisak

U to se možemo uvjeriti sljedećim ogledom. Na plastičnoj posudi za mlijeko iglom izbušite tri rupice, i to
dvije na istoj visini ali na suprotnim stranama (slika 2), a jednu niže. Pokrijmo otvore ljepljivom trakom i
napunimo kutiju vodom, a zatim skinimo trake. Zapažamo, da voda izlazi iz posude jer normalno pritiskuje
zidove suda.

Slika 2.3. Posuda sa mlijekom


Na većoj dubini mlaz ima veći domet jer je na većoj dubini veći hidrostatički pritisak. Ako bismo stavili u
posudu živu čija je gustina veća, pritisak bi bio još veći. Iz toga zaključujemo da je hidrostatički pritisak
proporcionalan dubini i gustini tečnosti.
Hidrostatički pritisak zavisi samo od dubine, a ne i od oblika posude. Ta činjenica objašnjava tzv.
hidrostatički paradoks, odnosno spojene posude (slika 2.4.), pojavu da je u posudama različitog oblika, u
kojima je tečnost do iste visine, pritisak na dno jednak. Kada pritisak na dno ne bi bio jednak, tečnost bi se
kretala.

Slika 2.4. Spojene posude


Zemlja je okružena zračnim omotačem – Zemljinom atmosferom. Pritisak koji vrši zračni omotač svojom
težinom zove se atmosferski pritisak.
Atmosferski pritisak je prvi izmjerio Ibn-el-Hajsam, oko 1000. godine, a nekoliko stotina godina poslije
njega i Toričeli. Kod zračnog omotača gustina nije stalna nego opada sa visinom. Stoga i atmosferski
pritisak opada sa visinom. Na površini mora atmosferski pritisak iznosi 1013 mb (milibara), dok je na visini
4 km 615 mb, a na visini 8 km 335 mb. Na visini 1000 km nalazi se svega nekoliko molekula u
1 cm3.
Prisutnost atmosferskog pritiska možemo uočiti ako narušimo ravnotežu pritiska u tečnosti koja miruje.
Pojava da se tečnost podiže na mjestima gdje je iznad nje uklonjen zrak iz atmosfere primjenjuje se kod
mnogih uređaja, kao što su sisaljke, kapaljke, pipete.

Slika 2.5. Kapaljka i pipeta


Zgušnjavanjem zraka možemo dobiti velike pritiske koji mogu vršiti rad, kao naprimjer u kompresorima.

Slika 2.6. Kompresor


Kako to da ne osjećamo atmosferski pritisak kada na 1 m2 djeluje sila od 101325 N? Razlog je taj što
pritisak djeluje na tijelo sa svih strana jednako i izvana i iznutra pa je ukupna sila na tijelo zbog
atmosferskog pritiska jednaka nuli.
Zemlja je okružena zračnim omotačem - Zemljinom atmosferom. Pritisak koji vrši zračni omotač svojom
težinom zove se atmosferski pritisak.
Atmosferski pritisak je prvi izmjerio ¡talijanski naučnik Toričeli, početkom 17. stoljeća. Ustanovio je da
atmosferski pritisak odgovara pritisku živinog stuba visine 76 cm, što Iznosi približno 1 bar.
Kod zračnog omotača gustina nije stalna nego opada sa visinom. Stoga i atmosferski pritisak opada sa
visinom, ali neravnomjerno. Na površini mora on iznosi 1013 milibara i naziva se standardni pritisak. Na
visini 1000 km iznad Zemlje prisutno je svega nekoliko molekula u 1 cm3.
Kada ekser pri zabadanju držimo sa strane i udaramo čekićem, on se zabada u drvo ili zid, a mi ne osjećamo
djelovanje sile pritiska. To znači da se kroz čvrsta tijela pritisak prenosi samo u pravcu djelovanja sile.

Slika 2.7. Prenošenje sile pritiska kroz čvrsta tijela


Ako dobro nakvašenu spužvu pritisnemo šakom vidimo da voda izlazi na sve strane. Tu pojavu je uočio još
u 17. vijeku francuski fizičar Pascal (Paskal) pa se naziva i Pascalov zakon:
Pritisak se kroz tečnosti i gasove prenosi na sve strane podjednako.

Slika 2.8. Prenošenje sile pritiska kroz tečnosti i gasove


Na Pascalovom zakonu se zasniva rad hidraulične prese. Ona se sastoji od dva cilindrična suda različitih
presjeka S1 i S2 spojenih na donjim krajevima tako da čine spojene sudove. Tečnost (obično ulje) može da
se kreće bez velikog trenja. Na mariji klip se djeluje silom F1 usljed čega se on pomjera nadolje. Prema
Pascalovom zakonu isti pritisak će djelovati na veći klip, p1  p2 . To znači da je
F1 F2

S1 S 2
odnosno manjom silom na manju površinu savlađujemo veću silu na većoj površini. Hidraulična presa se
koristi za podizanje velikih tereta, kao presa u mašinskoj industriji, hidraulične kočnice itd.
Slika 2.9. Hidraulika i hidraulična kočnica

Primjer 2.
Klip hidraulične dizalice ima površinu S2 = 0,4 m2 i na njemu se nalazi auto mase m2 = 1 t. Sa kolikom
silom na manji klip možemo podići auto ako manji klip ima površinu S1 = 100 cm .
Rješenje:
S 2  0, 4 m 2
m 2  1t  1000 kg
S1  100 cm 2  100 10 4 m 2  10 2 m 2
F1  ?
F1 F2
 / S1S 2
S1 S 2
F1S 2  F2 S1 / : S2
S1
F1   F2
S2
102 m 2 m
F1  2
1000 kg 9,81 2
0, 4 m s
F1  245, 25 N
Radi poređenja, ekvivalentna masa koja odgovara ovoj sili je jednaka:
F 245, 25 N
me  1   25 kg
g m
9,81 2
s
3. Potisak
Hidrostatički pritisak koji djeluje s gornje strane tijela (slika 3.1.) je manji od hidrostatičkog pritiska s donje
strane. Razlika ta dva pritiska rezultuje silom koja tjera tijelo prema gore tj. čini ga lakšim. Tu silu, koja
djeluje na tijelo uronjeno u tečnost, zovemo sila potiska.

Fp1 h1
h2
h = h2 - h1

Fpo
Fp2

Slika 3.1. Sila potiska


Sila hidrostatičkog pritiska na gornju stranu tijela jednaka je
Fp1  ph1S   gh1 S

Sila hidrostatičkog pritiska na donju stranu tijela jednaka je


Fp 2  ph 2 S   gh2 S

Sila potiska je jednaka razlici ovih dviju sila


Fpo  F2  F1   gh2 S   gh1 S   g S  h2  h1 
Fpo   gV

Postoji anegdota (prema Vitruviusu) koja govori kako je Arhimed otkrio da zlatna kruna,
napravljena za kralja Hierona II, nije od čistog zlata. Kada je zlatna kruna u obliku lovorovog vijenca
napravljena, od Arhimeda je zatraženo da utvrdi da li je kruna od čistog zlata ili je nečasni zlatar umiješao
i srebro. Pri tom nije smio oštetiti krunu. Problem je bio kako odrediti zapreminu krune pomoću kojeg bi
se uz poznatu masu, odredila gustina zlata. Rješenje je došlo za vrijeme kupanja. Primjetio je da se ulaskom
u kadu podigao nivo vode. Shvatio je da je to način kojim bi se mogla izračunati i zapremina krune.
Djeljenjem mase krune s njenom zapreminom izračunala bi se gustina metala u kruni. Manja gustina od
gustine zlata značila bi da je zlatu dodano srebro. Našavši rješenje problema, bio je toliko uzbuđen da je,
zaboravivši se obući, istrčao iz kade na ulicu, vičući Heureka! (grč. εὕρηκα!) - Našao sam!.

Slika 3.2. Arhimedov mogući način dokazivanja čistoće zlata u kruni.


Zbog male zapremine zlatne krune praktično bi bilo teško izmjeriti porast nivoa istisnute vode u posudi.
Ali princip hidrostatičkog pritiska, danas poznat kao Arhimedov zakon i opisan u njegovoj raspravi „O
plutajućim tijelima“, mogao je poslužiti u rješavanju ovog problema. Po njemu, masa istisnute tečnosti
proporcionalna je njenoj zapremini. Znači ako dva tijela iste mase, a različite zapremine, uronimo u tečnost
(slika 3.2.), tijelo veće zapremine istiskuje više tečnosti, trpi veći potisak i postaje lakše od tijela manje
zapremine i vaga više nije vodoravna. Ovim je dokazano da tijelo veće zapremine (zlatna kruna) ima manju
gustinu (zbog dodanog srebra).
Tijelo uronjeno u tečnost prividno gubi na težini za iznos težine njime istisnute tečnosti. Prividna težina
tijela u tečnosti je jednaka
Gp  G  F
G p  mg  t gV
G p   m  t V  g

Ekvivalentna masa jednaka je


Gp
me 
g
 m  tV  g
me 
g
me  m  t V
Primjer 3.1. Kolika je prividna težina čovjeka mase 80 kg i zapremine 66 l uronjenog u vodu? Kolika mu
je ekvivalentna masa?
Rješenje:
m  80 kg
V  66 l  66  101 m   66 103 m3
3

kg
v  1000
m3
Gp  ?
me  ?
m kg m
G p  G  Fpo  mg  v gV  80 kg  9,81 2
 1000 3  9,81 2  66 103 m3
s m s
G p  137,34 N
kg
me  m   v V  80 kg  1 000 3
 66 103 m3
m
me  14 kg
Zavisno od gustine tijela i tečnosti, moguća su tri slučaja:
1°) Ako je gustina tijela manja od gustine fluida, onda je sila potiska veća od težine tijela, pa će tijelo
potopljeno u fluid plutati na površini fluida. Jedan dio tijela će izroniti iz fluida, tako da se masa
otopljenog dijela tijela izjednači sa masom istisnutog fluida.
2°) Ako je gusina tijela jednaka gustini fluida, onda je sila potiska jednaka težini tijela i tijelo potopljeno u
fluid će lebdjeti u fluidu.
3°) Ako je gustina tijea veća od gustine fluida, onda je sila potisa manja od težine tijela, pa će tijelo
otoopljeno u fluid potonuti na dno.
Fg < Fp  Ako je gustina tijela manja od

t gV <  f gV  gustine fluida, tijelo pliva

t <  f 
na površini fluida
Fg
Fpo

Fg = Fp  Ako je gustina tijela



t gV =  f gV  jednaka gustini fluida,
 tijelo lebdi u fluidu
t =  f 
Fg
Fpo
Fg < F p  Ako je gustina tijela

t gV <  f gV  veća odgustine fluifa,
 tijelo tone na dno
t <  f 
Fg
Fpo

Slika 3.3. Tijelo u fluidu pliva, lebdi ili tone zavisno od gustine tijela i gustine fluida
Arhimedov zakon ne vrijedi samo za tečnosti, nego i za gasove. Svako fizikalno tijelo u zraku, odnosno u
gasu, izgubi toliko na težini koliko je težak istisnuti zrak, odnosno gas. Arhimedov zakon za gasove glasi:
"Svako tijelo u zraku ili u bilo kojem gasu postaje za onoliko lakše koliko teži istisnuti zrak, odnosno gas".
Potisak u zraku dolazi do izražaja kod tijela koja su razmjerno lagana obzirom na svoju zapreminu. Tako
na primjer tijelo zapremine 1 m3 dobija potisak od 12,93 N (tijelo težine 1,293 kilograma i zapremine 1 m3
bi lebdilo u zraku), jer je tolika težina 1 m3 istisnutog zraka. Ako je težina tog tijela manja od potiska, tijelo
će se dizati. U većim visinama, gdje je zrak rjeđi, potisak je manji zbog manje gustine zraka.

Slika 3.4. Baloni


Baloni i zračni brodovi (dirižabli) zovu se zajedničkim imenom aerostati. Njihovo se dizanje zasniva na
potisku u zraku. Baloni se grade od platna presvučenog kaučukom (ili nekim modernijim sintetičkim
materijalom), a ispunjeni su gasom lakšim od zraka. Obično su punjeni vodonikom koji je 14 puta lakši od
zraka, ali mu je nedostatak što je lako zapaljiv. Zato se baloni po mogućnosti pune helijumom koji nije
zapaljiv. Balon je otvoren prema dolje da višak gasa može izaći ako bi unutrašnji pritisak gasa bio veći od
vanjskog pritiska (atmosferski pritisak), jer bi inače balon mogao prsnuti. Preko lopte je prebačena mreža
užadi na kojima visi gondola za smještaj ljudi i tereta.
4. Kretanje fluida
Engleski naučnik Osborn Rejnolds je vršio ispitivanja u vezi strujanja tečnosti.

Slika 4.1. Osborn Rejnolds


Idealni fluid je najjednostavniji model idealizacije u mnogim problemima dinamike fluida.
Idealni fluid se definiše kao neprekidna, neuništiva sredina koja se kreće se bez unutrašnjeg trenja.
Strujne linije (strujnice) su zamišljene linije duž kojih se kreću čestice fluida. Strujna cijev je dio
fluida koji je ograničen strujnim linijama. Iz toga slijedi da čestice fluida nisu u mogućnosti da prolaze
kroz omotač strujne cijevi, tako da se broj djelića u cijevi ne mijenja (ostaje stalan).
Stacionarno strujanje je strujanje pri kojem svaka čestica fluida koja se nađe u nekoj strujnoj liniji
nastavlja da se kreće u pravcu strujnice kao i prethodna čestica, tj. ako se slika strujnica u toku vremena
ne mijenja. Kod stacionarnog strujanja, strujnice se ne mijenjaju u toku vremena i poklapaju se sa
putanjom čestica fluida. Ako postoji stacionarni tok, to ne znači da se brzina jedne čestice fluida neće
promijeniti u različitim tačkama strujnice. Upravo zakrivljene linije opisuju te promjene.
Bilo koji fluid može proticati (strujati) stacionarno ako su ispunjeni opšti uslovi:
1°) brzina je dovoljno mala;
2°) prepreke su takve da ne uzrokuju previše nagle promjene brzine.
Prema promjenjivosti brzine razlikuje se:
1°) stacionarno strujanje, kod kojeg je količina tvari koja prođe kroz svaki presjek konstantna, i
2°) nestacionarno strujanje, kod kojeg se ta količina mijenja.
Laminarno strujanje je mirno, jednolično strujanje fluida u paralelnim slojevima s malim miješanjem
među njima, bez turbulencija.

Slika 4.2. Laminarno (slojevito) strujanje


Kada brzina poraste, slojevi se miješaju i strujanje postaje turbulentno.
Slika 4.3. Turbulentno strujanje fluida
Zapreminski protok idealnog fluida, kroz neki presjek S strujne cijevi (slika 1.), je odnos protekle zapremine
i vremena:
V
Q
t
gdje je V zapremina fluida koji za vrijeme t prođe kroz presjek S strujne cijevi. Kako je V  S  l , imamo
da je
S l l
Q S
t t
odnosno
Q  S v
Ovdjeje S površina presjeka strujne linije, a v je brzina strujanja fluida. Mjerna jedinica za zapreminski
 m3 
protok je kubni metar u sekundi  .
 s 

S v
Slika 4.4. Kretanje fluida
Ako je strujanje stacionarno i tečnost nestišljiva, u svakom presjeku protekne ista količina tečnosti u jednoj
sekundi.
l1
l2

v1 S2
S1 v2

Slika 4.5. Kretanje fluida u strujnim cijevima različitih presjeka

Dakle, protok u bilo kojem presjeku je konstantan, S  v  const. , odnosno


S1v1  S2v2
Ta relacija se zove jednacina kontinuiteta i iz nje se vidi da je u užem presjeku cijevi veća brzina strujanja
nego u širem. Poznato nam je da se brzina toka rijeke povećava pri suženju njenog korita, a takode i da zrak
struji brže u uskim prolazima. Kada pritisnemo gumeno crijevo iz kojeg ističe mlaz vode i tako smanjimo
presjek S poveća se brzina vode i domet mlaza. Jednačina kontinuiteta važi i za gasove.
Primjer 4.1. Koliki je protok vode ispod mosta na rijeci dubine a = 1 m i širine 20 m. Brzina rijeke je 4 m/s.
Rješenje:
a  1m
b  20 m
m
v4
s
Q?
Q  S v
S  a b
m m3
Q  a  b  v  1m 20 m 4  80
s s

Primjer 4.2. Voda u rijeci ima brzinu v = 3 m/s. Kolika će biti brzina toka rijeke u suženju u kojem se
presjek korita smanjio 4 puta?
Rješenje:
m
v3
s
S
S2  1
4
v2  ?
S1v1  S 2 v2
m
S1  3
Sv s  12 m
v2  1 1 
S2 S1 s
4
Primjer 4.3. Voda u rijeci, na širem dijelu dubine 3,5 m, gdje je širina rijeke na dnu 18 m a na površini
21 m, teče brzinom 1,86 m/s. Kolikom brzinom će rijeka teći na suženju dubine 4,5 m i širine
12 m?
Rješenje:
h1  3,5 m
a  18 m c
b  21m h1 h2
m
v1  1,86 a c
s
h2  4,5 m
c  12 m
v2  ?
ab 18 m  21m
S1   h1   3,5 m  68, 25 m 2
2 2
S 2  ch2  12 m  4,5 m  54 m 2
S1 v1  S 2 v2
m
68, 25 m 2 1,86
S1 v1 s  2,35 m
v2  
S2 54 m 2 s
5. Bernoullijeva jednačina

Slika 5.1. Daniel Bernoulli


Ogled pokazuje da je na mjestu veće brzine statički pritisak manji.

Slika 5.2. Bernoullijeva jednačina


U dinamici fluida uvodimo veličinu koja se zove dinamički pritisak koji zavisi od brzine kretanja tečnosti
i iznosi
 v2
pd 
2
Mjerenjem statičkog i dinamičkog pritiska na pojedinim mjestima u horizontalnoj cijevi dolazimo do
jednačine
 v12  v2 2
p1   p2 
2 2
odnosno
 v2
p  const.
2
Ovdje je p statički pritisak, koji fluid ima i kad se ne kreće. Statički pritisak je zbir vanjskog (obično
atmosferskog) pritiska p0 i hidrostatičkog pritiska ph   g h , pa imamo

v2
p0   g h   const.
2
Tu jednačinu je izveo Bernuli pa se zove Bernulijeva jednačina. Iz nje vidimo da je na svakom mjestu
horizontalne cijevi zbir statičkog i dinamičkog pritiska konstantan. Sto je cijev uža, brzina strujanja je veća,
a statički pritisak manji.
Primjer 5.1. Statički pritisak tečnosti na širem dijelu cijevi površine presjeka S1  18cm2 iznosi
m
p1  850 kPa . Brzina strujanja tečnosti na širem dijelu cijevi je v1  24 . Koliki će biti statički pritisak
s
tečnosti na užem dijelu cijevi površine presjeka S2  8cm ? 2

Rješenje:
p1  850 kPa  85 104 Pa
S1  18cm 2  18 104 m 2
m
v1  24
s
S2  8cm 2  8 104 m 2
p2  ?
Prema jednačini kontinuiteta je
S1v1  S 2 v2
S1 18 104 m3 m m
v2  v1  4
 24  54
S2 8 10 m 3
s s
Prema Bernoullijevoj jednačini je:
 v12  v2 2
p1   p2 
2 2
2 2
kg  m  kg  m 
1000 3   24  1000 3   54 
v 2
v 2
m  s m  s 
p2  p1  1  2  85 104 Pa    2596 kPa
2 2 2 2

ps2 < ps1


pd2 > pd1

pd1 ps1

Slika 5.3. Primjena Bernoullijeve jednačine na pumpi za vodu


Slika 5.4. Pumpa za vodu
Bernulijeva jednačina važi i za gasove. Brzina fluida može se toliko povećati da statički pritisak
postane manji od atmosferskog pritiska. Strujanje će tada ispoljavati usisno dejstvo tj. stvara se potpritisak
strujanjem tečnosti ili gasa. Na slici 5.3. Strujanje zraka (ili vode) smanjuje pritisak u suženju koji postaje
manji od atmosferskog. Voda iz posude podiže se prema gore. Na ovom usisnom dejstvu zasniva se čitav
riiz uređaja, naprimjer crpljenje vode iz bunara, rad raspršivača (sprej), Bunzenov šmrk za dobijanje niskih
pritisaka itd.
Neposrednu provjeru Bernulijeve jednačine možemo izvršiti jednostavnim ogledom. Uzmimo dva
lista papira i pušimo između njih. Umjesto da se udaljuju oni se međusobno približavaju. Ta pojava se zove
aerodinamički paradoks (slika 5.5.).
Strujanjem zraka između listova papira smanjio se statički pritisak tako da je postao manji od
atmosferskog koji sa strane djeluje na listove i približava ih jedan drugom. Zbog toga je naprimjer, opasno
da se brodovi mimoilaze u suviše malom razmaku.
pd1

ps1
pd1

ps1
pd2 > pd1

ps2 < ps1

Slika 5.5. Aerodinamički paradoks


Tečnost ima energiju i zbog hidrostatičkog pritiska ps . Priključimo na izlaznu cijev posude, u kojoj se
nalazi tekućina, jednu usku cijev. Tečnost će se u toj cijevi dignuti na visinu h, koja odgovara
hidrostatičkom pritisku, to jest:
p
h
g
U cijevi A se tečnost podiže na visinu h1 , koja odgovara statičkom pritisku

p1   gh1
Tečnost se u cijevi A podiže pod uticajem statičkog pritiska tečnosti ps   gh1 . U cijevi B se tečnost
podiže na visinu h2 , koja odgovara pritisku

p2   gh2
Tečnost se u cijevi B podiže pod uticajem statičkog i dinamičkog pritiska tečnosti, odnosno pod uticajem
pritiska
 v2
p2  ps  pd   gh1 
2

Odavde je
 v2
 gh2   gh1  / 2
2
2 gh2  2 gh1  v 2 / 2 gh1
v 2  2 gh2  2 gh1
v 2  2 g  h2  h1 
v  2 g  h2  h1 
v  2 g h
A B

Δh = h2 - h1
h2
h1

ps

ps + pd

Slika 5.6. Mjerenje brzine toka fluida


Pomoću uređaja na slici 5.6. možemo mjeriti brzinu kretanja tečnosti ili gasa. Cjevčica A mjeri
statički pritisak dok cjevčica B mjeri zbir statičkog i dinamičkog pritiska. To je stoga što struja tečnosti,
koja uđe u cijev, svoju kinetičku energiju pretvara u potencijalnu, usljed čega nastaje povećanje visine stuba
tečnosti proporcionalno veličini dinamičkog pritiska ρv 2/2.
Sličan uređaj može mjeriti i brzinu aviona ili helikoptera koji leti kroz zrak brzinom v. Na istrumentu
se direktno očitava njegova brzina.

Primjer 5.2. Naći brzinu toka vode kroz cijev ako je visina stuba vode u cjevčici A 6 cm, a u cjevčici B
15 cm.
Rješenje:
h1  6 cm  0, 06 m
h2  15cm  0,15 m
v?
m m
v  2 g  h2  h1   2  9,81 2 
 0,15 m  0, 06 m   0,36
s s
Fp

pd 2 > pd1
ps 2 < ps1

v 2  v1

v1

ps1 pd1

Slika 5.7. Krilo aviona


Pomoću Bernulijeve jednačine i jednačine kontinuiteta možemo objasniti i princip leta aviona (ptice...).
Krilo aviona je zaobljeno odozgo (slika 5.7.). Stoga će brzina strujanja biti veća s gornje strane krila nego
s donje jer protok mora biti isti To ujedno znači dn će statički pritisak biti manji iznad krila. Razlika
pritisaka, tj. potisak, imaće smjer prema gore. Kada avion dobije određenu brzinu na pisti, struja zraka će
oko krila prouzrokovati dinamički potisak koji mu omogućava da uzleti i održava se u zraku.

Slika 5.8. Kondenzacija vidljiva na gornjoj površini krila aviona Airbus A340 uzrokovana padom
temperature koja nastaje zbog pada pritiska
6. Toriccelijeva teorema

Slika 6.1. Evangelista Torricelli

v
ρv 2
ρgh =
2

Slika 6.2. Isticanje tečnosti kroz uski otvor


Na slici 6.2. tečnost ističe kroz bočni otvor na posudi koji se nalazi na dubini h od slobodne površine
tečnosti. Prema Bernoullijevoj jednačini, ukupan pritisak tečnosti prije isticanja kroz otvor (koji se sastoji
od vanjskog pritiska p0 i hidrostatičkog pritiska  g h ) p1  p0   g h jednak je pritisku tečnosti pri
v2
isticanju kroz otvor brzinom v (koji se sastoji od vanjskog pritiska p0 i hidrodinamičkog pritiska )
2
v2
p2  p0  .
2
 v2
p0   g h  p0  / 2
2
v2  2 g h
v  2g h

Slika 6.3. Zavisnost brzine isticvanja tečnosti od dubine na kojoj se nalazi otvor
Dakle, brzina isticanja tečnosti kroz otvor na dubini h jednak je brzini koju bi imalo tijelo pri slobodnom
padu sa iste visine. Ova tvrdnja poznata je kao Toriccelijeva teorema.
Primjer 6.1. Izračunati brzinu isticanja vode kroz otvor na dubini 30 cm ispod slobodne površine vode u
sudu. Ako je otvor na visini 8 sm iznad podloge, naći mjesto na koje će voda adati na podlogu.
Rješenje:
h  30 cm  0,3m
m
g  9,81 2
s
H  8cm  0, 08 m
v  ?, x  ?
v  2g h
m
v  2  9,81  0,3m
s2
m
v  2, 43
s
gt 2
H
2
2 H  gt 2
2H
t2 
g
2H 2  0, 08 m
t   0,13s
g m
9,81 2
s
m
x  vt  2, 43  0,13s  0,32 m  32 cm
s
Primjer 6.2. Na bočnoj strani posude sa vodom, na dubini 20 cm, nalazi se otvor (Slika 5.) čija je površina
presjeka 2 cm2. Odredi:
a) brzinu isticanja vode,
b) zapreminski protok,
c) količinu vode koja istekne za 10 s,
d) silu kojom bi morali djelovati na otvor da bi spriječili isticanje. Gustina vode je
1000 kg/m3;
Rješenje:
h  20 cm  0, 2 m
S  2 cm 2
t  10s
kg
  1 000
m3
a) v  ?
b) Q  ?
c) V  ?
d) F  ?
m m
a) v  2  9,81 2
 0, 2 m  1,98
s s
m m3 cm3
b) Q  S  v  2 104 m 2 1,98  3,96 104  3,96
s s s
V
c) Q 
t
m3
V  Q  t  3,96 104 10 s  39, 6 104 m3  39, 6 cm3
s
d) Moramo djelovati silom da poništimo hidrostatički pritisak na dubini h
kg m
F  ps  S   g h S  1000 3  9,81 2  0, 2 m 2 104 m 2  0,39 N
m s