You are on page 1of 1

Smijeh naš svagdašnji

Jeste li se ikada zapitali odakle smijeh? Zašto tako zadovoljno ispuštamo kotrljajuće zvukove kikota? Što oni znače? Kada ste
se zadnji put zagrcnuli od smijeha? ... Smijete li se uopće? Volimo misliti da je smijanje vrhunac ljudske sofisticiranosti. Naši
relativno veliki mozgovi omogućuju nam da vidimo humor u strateški smišljenim igrama riječima, u neočekivanim obrtima
ili u pametnim dosjetkama. I dok su šala i domišljatost isključivo ljudski 'izum', smijeh baš i nije. Smijulje se bića kao što su
čimpanze, gorile, pa čak i štakori. Naravno, oni neće umirati od smijeha na pojavu Homera Simpsona ili se 'odvaliti' na dobro
smišljenu šalu na šefov račun, ali činjenica da se smiju dokazuje da su smijuljenje i osmijesi ovdje bili puno prije pojave
čovjeka.

To ukazuje na podrijetlo i kudikamo praktičniju svrhu smijanja. Različite vrste šala obrađuju različiti dijelovi našeg mozga,
ali osjećaj zabave koje uzrokuju 'osjećamo' na istom mjestu. Šale su smiješne djelomično zbog toga što nas vode u jednom
misaonom smjeru, samo da bi nas dovele na sasvim neočekivano mjesto. Vinod Goel sa Sveučilišta York u Torontu i
Raymond Dolan s londonskog Instituta za neurologiju proučavali su u kojim se dijelovima mozga reflektira taj mentalni
pomak. Oni su 14 potpuno zdravih ljudi skenirali funkcionalnom magnetskom rezonancom dok su oni slušali dvije različite
vrste šala. Polovica ih je bila tzv. semantička. Poput: "Zašto morski psi ne napadaju odvjetnike? Iz kolegijalnosti." Druga
polovica bile su igre riječima, kao što je: "Zašto golfer nosi dva para hlača? Ima rupu na jednima." Tzv. kontrolne šale su bile
zapravo bez udarnog zaokreta i, moglo bi se reći, nisu bile pretjerano smiješne. Na njihovo iznenađenje, istraživači su otkrili
da se razne vrste šala obrađuju u potpuno različitim dijelovima mozga. "Otkrili smo pomak, ali o vrsti šale ovisi gdje se
pojavljuje. Nema jedinstvenog ili centralnog područja za obradu šala", kaže Goel. Semantičke šale koriste bilateralnu mrežu u
temporalnim režnjevima, dok se igre riječima obrađuju u blizini područja za govor, na lijevoj strani mozga. Goel priznaje da
su namjerno izabrali traljave šale jer nisu htjeli da dobrovoljci umiru od smijeha i da pomiču glave unutar skenera. Svejedno,
ispitanici su prema vlastitom osjećaju ocjenjivali šaljivost tih šala. Zanimljivo, kad je ispitanicima bilo koja šala bila posebno
smiješna, u njihovom se mozgu uključio jedan potpuno drugi dio mozga, poznat kao srednji ventralni prefrontalni korteks. Ta
'smiješna točka' reagira samo na zabavne šale, ne na glupe, stare ili uvredljive. I što se šala više sviđala ispitanicima, to je to
područje u mozgu više 'svijetlilo'. No to nije sve: izgleda da je za zdravlje krvnih žila smijanje jednako dobro kao i naporna
fizička vježba. "Zdravi način života trebao bi biti 30 minuta vježbanja tri puta tjedno i smijanja od srca 15 minuta dnevno",
kaže Michael Miller s Medicinskog centra Sveučilišta Maryland, čiji je tim dokazao da smijeh opušta arterije i pospješuje
protok krvi. On je skupini od 20 dobrovoljaca prikazivao isječke iz komedije Kralj svih glavonja. Prije i nakon 'projekcije'
ultrazvučno je mjerio protok krvi i širenje brahijalne arterije u ruci. Rezultati su pokazali da su se kod svih, osim kod jednog
ispitanika, arterije opustile i da je 30 do 45 minuta nakon prikazivanja isječka krv u njima tekla puno slobodnije. Dogodilo se
suprotno kad su im pustili nelagodne isječke iz filma Spašavanje vojnika Ryana. Kod 14 od 20 ispitanika arterije su se
stisnule, reducirajući protok krvi. Sveukupno, protok krvi je smanjen za 35% nakon stresa, a povećao se za 22% za vrijeme
smijeha. Rezultati ukazuju na to da smijeh može pomoći u održavanju zdravlja unutrašnjih stijenki arterija, smanjujući tako
rizik od kardiovaskularnih oboljenja. "Konačno, smijeh poništava utjecaj mentalnog stresa, koji je vrlo štetan za arterije",
kaže Miller. "Logično je da pozitivne emocije imaju suprotni učinak", kaže Andrew Steptoe, koji je 2000. dokazao da akutni
mentalni stres utječe na krvožilni sustav. "U zadnje vrijeme postoji povećani znanstveni interes za istraživanje mogućnosti da
pozitivna emocionalna stanja doprinose zdravlju." Miller se nada da će se uskoro otkriti zašto je smijeh tolika dobrobit. "Ne
znamo ima li smijeh neposredni utjecaj ili posredni kroz smanjivanje razine stresa."

15.03.2005. Iskon.hr