1 Ellen G.

White R ANI SPISI

2

Rani spisi

Nakladnik ZNACI VREMENA

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno ili u cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika Copyright by Ellen G. White Publications

Izvornik EARLY WRITINGS Ellen G. White

Urednik Josip PeriπiÊ Prijevod Hinko Pleπko Lektura Marijan MalaπiÊ Korektura Ljiljana –idara Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak GrafiËki zavod Hrvatske Zagreb, 2007.

3

Ellen G. White

R ANI SPISI

Zagreb

4

Rani spisi

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovi navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti. Brojke na marginama knjige ukazuju na brojeve stranica izvornika.

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 623701 ISBN 978-953-183-132-1

5

Predgovor
U ova vremena s takvim promjenama rijetko se dogaa da za nekom knjigom i nakon stoljeÊa i pol vlada sve veÊa potraænja i da ona dobije mjesto u suvremenoj literaturi uz ostale knjige koje obrauju aktualne probleme. A upravo to moæe se reÊi za Rane spise (Early Writings) Ellen G. White. Tijekom niza godina objavljeno je mnogo izdanja.1 Ova mala knjiga s pravom nosi naslov Rani spisi jer je ponovljeno izdanje prvih triju knjiga — KrπÊanska iskustva i vienja E. G. White (Christian Experience and Views of Mrs. E. G. White), prvi put tiskane 1851; Dodatak iskustvima i vienjima (A Supplement to Experience and Views), izdane 1854. i Duhovni darovi (Spiritual Gifts), svezak 1, koja se pojavila 1858. Velika i trajna popularnost Ranih spisa moæe se pripisati neprolaznoj æelji za posjedovanjem i prouËavanjem informativnih i ohrabrujuÊih poruka koje je Crkva dobila zahvaljujuÊi proroËkom daru. Drugo izdanje ove teme iziπlo je 1882. u dvije male knjige — Iskustva i vienja i Nadopuna u prvoj, a Duhovni darovi u drugoj. ©to se tiËe nadopune prvom od ovih izvornih djela i nekih malih uredniËkih promjena uËinjenih u to vrijeme, u predgovoru nakladnika Ëitamo: “Biljeπke u kojima se nalaze datumi i objaπnjenja, te nadopuna u kojoj nalazimo dva vrlo zanimljiva sna koji su spomenuti ali ne i izneseni u izvornoj knjizi, doprinijet Êe vrijednosti ovog izdanja. Osim ovih dodataka, u ovom izdanju izvorno djelo nije mijenjano, osim pokoje zamjene arhaiËne rijeËi suvremenom ili promjene u konstrukciji reËenice kako bi
1

III

IV

Djelo smo na hrvatski jezik preveli s petog ameriËkog izdanja (1963.).

(5)

6

Rani spisi

V

se bolje izrazila misao, a iz prvobitnog djela nije niπta izostavljeno. Nije postojala ni primisao da bi se promijenila bilo koja misao ili prikaz izvornog djela, a verbalne promjene izvrπene su znanjem same spisateljice i s njezinim punim odobrenjem.” Ove dvije knjige ponovno su izdane kao jedna 1882. pod naslovom Rani spisi. Godine 1906. ponovno je sloæen tiskarski slog za treÊe ameriËko izdanje koje je πiroko rasprostranjeno s obzirom na stalnu potraænju. Paginacija stranica tog izdanja postalo je standardno za sve radove pa je uπlo i u izdanje kazala spisa Ellen White. »etvrto izdanje Ranih spisa objavljeno je 1945. Nakon Ëetrdeset godina tiskanja bilo je potrebno napraviti novi slog. Kod slaganja sloga sadræaj je prenesen stranicu po stranicu iz prethodnog izdanja. Uveden je suvremeni pravopis i interpunkcija, a u novom predgovoru ukratko je opisana povijest ove knjige. U petom izdanju ameriËkog izvornika nalazimo povijesni prolog, dodan kako bi se Ëitatelj upoznao s vremenom i okolnostima u kojima su nastali pojedini dijelovi knjige, kao i nekoliko dodanih biljeπki koje objaπnjavaju ne sasvim razumljive izraze i situacije iz doba pisanja knjige. Nikakva promjena nije izvrπena ni u tekstu Ellen White niti u oznaËavanju broja stranica iz Ëetvrtog, prethodnog izdanja pa je u skladu s Indeksom spisa Ellen White. U Iskustvima i pogledima nalazimo prvu biografsku skicu Ellen White u kojoj je ukratko opisano njezino iskustvo u adventnom pokretu od 1840. do 1844. Zatim slijedi niz ranijih vienja, od kojih su mnoga prvi put tiskana u obliku letka ili kao Ëlanak u Ëasopisu. Dodatak objaπnjava odreene izraze u ranijem izdanju koji su pogreπno shvaÊeni ili konstruirani i upuÊuje dodatni savjet Crkvi. Njegovom objavljivanju prethodila je za godinu dana prva broπura s naslovom SvjedoËanstva za crkvu. Duhovni darovi, sv. 1, prvi objavljeni izvjeπtaj o dugotrajnom sukobu izmeu Krista i Njegovih anela te Sotone i njegovih anela, cijenjen je zbog slikovitog jezika i njegove jezgrovitosti, dodirujuÊi pritom samo znaËajnije toËke. U godinama koje su slijedile, ovaj kratak opis sukoba uvelike je proπiren u Ëetiri sveska Duha proroπtva (The Spirit of

Predgovor

7

Prophecy), objavljenih 1870.—1874. Nakon πiroke distribucije, ovaj Ëetverodijelni komplet nadomjestio je vrlo poznati i puno Ëitani niz Velika borba u kojem je ovaj izvjeπtaj iznesen u joπ podrobnijem obliku, kako je Elleni White bio prikazan u mnogim otkrivenjima. Premda su Patrijarsi i proroci, Izraelski proroci i kraljevi, Isusov æivot, Djela apostolska i Velika borba opseænije knjige koje iznose opπirno dogaaje u vezi s ovim sukobom, ovdje prikazan prvobitni izvjeπtaj u kratkom, jasnom, jednostavnom obliku bit Êe zajedno s Iskustvima i vienjima uvijek posebno traæen. Odbor za Ostavπtinu spisa Ellen G. White Washington, D.C., 1963.

Predgovor prvom izdanju “Iskustava i vienja”
Svi smo svjesni da mnogi iskreni traæitelji istine i biblijske svetosti imaju predrasude prema vienjima. Dva su velika uzroka stvorila ovu predrasudu. Prvi je πto je fanatizam, praÊen laænim vienjima i postupcima, postojao manje-viπe svuda. To je navelo mnoge vjernike da iskreno sumnjaju u sve πto je sliËno tome. Drugo, pojava mesmerizma i onoga πto se obiËno naziva “tajanstvenim kucanjem”, savrπeno je smiπljena da prevari i izazove nevjerovanje prema darovima i djelovanju Boæjeg Duha. Ali Bog je nepromjenjiv. Njegovo djelovanje preko Mojsija pred faraonom bilo je savrπeno, bez obzira na to πto je Janesu i Jambresu bilo dopuπteno da Ëine Ëuda Sotoninom silom, koja su bila sliËna Ëudima πto ih je Mojsije uËinio. Krivotvorine su se pojavile i u vrijeme apostola, ali su se darovi Duha oËitovali u Kristovim sljedbenicima. Nije Boæja namjera da svoj narod u ovo vrijeme prepusti gotovo neobuzdanoj prijevari bez darova i oËitovanja svojeg Duha. Namjera je krivotvorine da oponaπa postojeÊu stvarnost. Zbog toga je sadaπnje oËitovanje duha zablude dokaz da se sam Bog oËituje svojoj djeci silom Svetoga Duha i da Êe On slavno ispuniti svoju rijeË.

VI

8

Rani spisi

“U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svako ljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sinovi i vaπe kÊeri; vaπi Êe mladiÊi imati vienja, a vaπi starci sne.” (Dj 2,17; usp. Jl 3,1) ©to se mesmerizma tiËe, mi smo ga uvijek smatrali opasnim pa zbog toga nismo imali posla s njim. Nikad nismo vidjeli osobu u mesmeristiËkom snu i nemamo pojma o toj vrsti iskustva. James White Saratoga Springs, N.Y. u kolovozu 1851.

9

Povijesni prolog
Rani spisi odraæavaju trajno i posebno zanimanje adventista sedmog dana jer sadræe najranije knjige Ellen G. White. One su bile napisane i prvi put objavljene 1850-ih za izgradnju i pouku onima koji su zajedno s autoricom proπli kroz iskustva adventistiËkih svetkovatelja subote 1840-ih i ranih 1850-ih godina. Stoga je autorica pretpostavljala da je Ëitatelj upoznat s povijeπÊu adventnog buenja i razvojem adventistiËkog pokreta koji se pojavio 1844. Zbog toga su neka vrlo poznata iskustva iz tog vremena u nekim sluËajevima samo nagovijeπtena i uporabljeni su izrazi koje, da bismo ih pravilno razumjeli, moramo promatrati u okviru povijesti adventistiËkih svetkovatelja subote u tim prvim godinama. Kad 1858. godine piπe o objavljivanju vijesti trojice anela iz Otkrivenja 14, Ellen White govori o iskustvima onih koji su sudjelovali u tom radu i izvlaËi pouke iz njihovih iskustava, a ne iznosi, kako bismo oËekivali, jasnu sliku vijesti. Vidi str. 192—197 i 207—210. Ona se ponekad sluæi danas nepoznatim izrazima kao πto su “nominalni adventist”, “zatvorena vrata”, “otvorena vrata” i drugi. Danas smo udaljeni viπe od stoljeÊa i pol od tih herojskih vremena. »itatelj to mora stalno dræati na umu. Mi Êemo sada obnoviti povijest koja je bila tako dobro poznata suvremenicima Ellen White i ukazati na neke vaæne dogaaje u iskustvima adventistiËkih svetkovatelja subote tijekom desetljeÊa ili dva koja su prethodila prvom izdanju gradiva koji se ovdje pojavljuje. U poËetnim ulomcima Ellen White se ukratko osvrÊe na svoje obraÊenje i prvo krπÊansko iskustvo. Ona govori i o sluπanju predavanja o biblijskoj doktrini oËekivanog osobnog Kristovog dolaska, za koji se mislilo da neposredno pred(9)
VII

VIII

10

Rani spisi

stoji. Veliko adventno buenje koje ovdje ukratko spominje bilo je pokret koji je obuhvatio Ëitav svijet. Pojavio se kao rezultat briæljivog prouËavanja proroËkih spisa i prihvaÊanja radosne vijesti o Isusovom dolasku od strane velikog broja ljudi πirom svijeta.

Veliko adventno buenje
Meutim, adventna vijest najviπe se objavljivala i prihvaÊala u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Nakon πto su sposobni muπkarci i æene u mnogim vjerskim zajednicama prihvatili biblijska proroËanstva koja govore o Isusovom povratku, pojavili su se brojni ozbiljni adventistiËki vjernici. Meutim, treba reÊi da nije stvorena posebna i odreena vjerska organizacija. Adventna nada dovela je do snaænog vjerskog buenja koje je koristilo svim protestantskim crkvama i navelo mnoge skeptike i nevjernike da jasno priznaju vjerovanje u Bibliju i Boga. Kad se pokret pribliæio vrhuncu u ranim 1840-im godinama, nekoliko stotina propovjednika ujedinilo se u objavljivanju ove vijesti. U tome je prednjaËio William Miller koji je æivio u istoËnom dijelu savezne dræave New York. Imao je istaknuto mjesto u svojoj druπtvenoj zajednici i bavio se poljodjelstvom. UnatoË bogatoj vjerskoj spoznaji, u mladosti je postao skeptik. Izgubio je vjeru u Boæju rijeË i prihvatio deistiËka glediπta. Kad je jedne nedjelje prije podne Ëitao neku propovijed u baptistiËkoj crkvi, Sveti Duh je ganuo njegovo srce i on je prihvatio Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Miller se dao na prouËavanje Boæje rijeËi, odluËan da u Bibliji nae zadovoljavajuÊi odgovor na sva svoja pitanja i da se upozna s istinama iznesenima na njezinim stranicama. SljedeÊe dvije godine posvetio je mnogo vremena prouËavanju retka za retkom u Svetom pismu. OdluËio je da neÊe prijeÊi na sljedeÊi redak dok ne osjeti da je naπao zadovoljavajuÊe objaπnjenje onog retka koji je prouËavao. Pred sobom je imao samo Bibliju i konkordanciju. S vremenom je u svojem prouËavanju doπao do proroËanstava o doslovnom, osobnom Kristovom drugom dolasku. Uhvatio se u koπtac i s velikim vremenskim proroËanstvima, posebno s proroËanstvom o 2300 dana u Danielu 8 i 9, koje je povezao s proro-

IX

Povijesni prolog

11

Ëanstvom u Otkrivenju 14 i porukom anela koji objavljuje Ëas Boæjega suda (Otk 14,6.7). U ovoj knjizi, na str. 229, Ellen White kaæe da je “Bog poslao svojeg anela da takne srce” Williama Millera, “da ga navede na istraæivanje proroËanstava.” U svojem djetinjstvu Ellen White je sluπala dva niza predavanja koja je Miller odræavao u Portlandu u saveznoj dræavi Maine. Ona su ostavila dubok i trajan dojam na njezino srce. Pustit Êemo je da nam prenese raËunanje proroËanstava onako kako ga je starjeπina Miller iznio svojim sluπateljima. Zato Êemo se posluæiti njezinom kasnijom knjigom Velika borba:

RaËunanje proroËkih razdoblja
“»inilo se da proroËanstvo u Danielu 8,14 najjasnije otkriva vrijeme drugog dolaska: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ DræeÊi se pravila da Boæju rijeË uzima kao svojeg vlastitog tumaËa, Miller je naπao da u simboliËkom proroËanstvu jedan dan znaËi godinu (Br 14,34; Ez 4,6); vidio je da se razdoblje od dvije tisuÊe i tri stotine proroËkih dana, odnosno doslovnih godina, proteæe daleko iza vremena milosti odreenog Æidovima, i da se prema tome ne moæe odnositi na ËiπÊenje njihovog Svetiπta. Miller se oslanjao na opÊeprihvaÊeno miπljenje da je u krπÊanskoj eri zemlja to Svetiπte te je zakljuËio da je ËiπÊenje Svetiπta, proreËeno u Danielu 8,14, ËiπÊenje Zemlje vatrom prigodom Kristovog drugog dolaska. Ako bi se, onda, mogao naÊi toËan poËetak za dvije tisuÊe i tri stotine dana, zakljuËio je da bi se moglo lako odrediti i vrijeme drugog dolaska. Tako bi se otkrilo vrijeme tog velikog kraja, vrijeme kada Êe sadaπnje stanje ‘sa svom svojom oholoπÊu i silom, raskoπi i taπtinom, bezboænoπÊu i tlaËenjem doÊi kraju’, kada Êe biti ‘skinuto prokletstvo sa Zemlje, uniπtena smrt, dana nagrada Boæjim slugama, prorocima i svetima i onima koji se boje Njegova imena, i kada Êe biti uniπteni oni koji kvare zemlju.’ (S. Bliss, Memoirs of Wm. Miller, str. 76) S novom i joπ veÊom ozbiljnoπÊu Miller je nastavio istraæivati proroËanstva, posveÊujuÊi Ëitave noÊi i dane prouËavanju onoga πto mu se sada Ëinilo tako silno vaænim da je zaokup-

X

12

Rani spisi

XI

ljalo svu njegovu pozornost. U osmom poglavlju Danielove knjige nije mogao naÊi nagovjeπtaj poËetka dvije tisuÊe i tri stotine dana. Premda je anelu Gabrielu bilo zapovjeeno da Danielu objasni vienje, objaπnjenje je bilo samo djelomiËno. Kad se pred prorokovim oËima odvijao prikaz straπnog progonstva koje Êe doÊi na Crkvu, tjelesna snaga je otkazala. Viπe nije mogao izdræati pa ga je aneo na neko vrijeme napustio. Daniel je obnemogao i viπe dana bolovao: ‘Bijah smeten zbog vienja’, kaæe, ‘no nitko to nije dokuËio.’ (Dn 8,27) No Bog je zapovjedio svojem glasniku: ‘Objasni mu to vienje!’ Ova se zapovijed morala izvrπiti i stoga se aneo neπto kasnije vratio Danielu i rekao: ‘Daniele, evo me: dooh da te pouËim, pazi dobro na rijeË, razumij vienje.’ (Dn 8,27.16; 9,22.23.25-27) U vienju iz osmog poglavlja ostao je neobjaπnjen samo jedan vaæan element, i to element povezan s vremenom — razdoblje od 2300 dana; stoga se aneo u nastavku tumaËenja zadræava iskljuËivo na pitanju vremena: ‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvom svetom gradu ... Znaj i razumij: Od Ëasa kad izae rijeË 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice, i bit Êe opet sagraeni trg i opkop, i to u teπko vrijeme. A poslije πezdeset i dvije sedmice bit Êe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe ... I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ (Dn 9,24-27) Aneo je Danielu bio poslan s izriËitim ciljem da mu objasni element koji nije razumio iz vienja u osmom poglavlju, izvjeπtaj o vremenu: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ Nakon πto je aneo pozvao Daniela: ‘Pazi dobro na rijeË, razumij vienje’, prve njegove rijeËi bile su: ‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvom svetom gradu.’ Ovdje prevedena rijeË ‘odreeno’ u izvorniku znaËi ‘odsjeËeno’. Aneo je rekao da je sedamdeset tjedana, πto znaËi 490 godina, odsjeËeno i da se odnosi samo na Æidove. Ali od Ëega su odsjeËeni? BuduÊi da je 2300 dana jedino vremensko razdoblje spomenuto u osmom poglavlju, to je sedamdeset tjedana moralo biti odsjeËeno od njih te oba razdoblja moraju imati zajedniËki poËetak. Aneo je objasnio da sedamdeset tjedana poËinje izda-

Povijesni prolog

13
XII

vanjem proglasa za ponovnu izgradnju Jeruzalema. Kad bi se mogao utvrditi datum izdavanja ovog proglasa, bio bi utvren i poËetak velikog razdoblja od 2300 dana. Ovaj proglas nalazimo u sedmom poglavlju Ezrine knjige. (Ezr 7,12-26) Perzijski kralj Artakserkso izdao ga je u najpotpunijem obliku 457. godine prije Krista. Meutim u Ezri 6,14 stoji da se Gospodnji dom u Jeruzalemu trebao sagraditi ‘po naredbi Kira, Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga’. Ova su tri kralja pokretanjem, potvrivanjem i upotpunjavanjem proglasa u cijelosti ostvarili sve πto je proreËeno o poËetku 2300 godina. Ako uzmemo 457. prije Krista, kada je proglas dobio konaËni oblik, kao datum izdavanja naredbe, jasno je da se ispunila svaka pojedinost proroËanstva od sedamdeset tjedana. ‘Od Ëasa kad izae rijeË 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice’ — odnosno πezdeset i devet tjedana ili 483 godine. Artakserksova naredba stupila je na snagu ujesen 457. godine prije Krista. Od ovog se datuma 483 godine proteæu do jeseni 27. godine po Kristu. U to se vrijeme proroËanstvo ispunilo. RijeË Mesija znaËi Pomazanik. Krista je ujesen 27 godine krstio Ivan i pomazao Sveti Duh. Apostol Petar svjedoËi ‘kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom’ (Dj 10,38). I sâm je Spasitelj rekao: ‘Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima.’ (Lk 4,18) Nakon krπtenja otiπao je u Galileju i ‘propovijedao Radosnu vijest Boæju. Govorio je: 'Ispunilo se vrijeme.' (Mk 1,14.15)’ ‘I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu.’ Sedmica o kojoj je ovdje rijeË posljednja je od sedamdeset; to je posljednjih sedam godina razdoblja dodijeljenog Æidovima. Tijekom tog vremena πto se proteæe od 27. do 34. godine, Krist je najprije osobno, a zatim preko svojih uËenika uputio evaneoski poziv posebice Æidovima. Kad je slao apostole s Radosnom vijesti o kraljevstvu, Isus ih je uputio: ‘Ne idite k poganima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova.’ (Mt 10,5.6) ‘A u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ Godine 31., tri i pol godine nakon krπtenja, naπ je Gospodin bio razapet na kriæ. Velikom ærtvom prinesenom na Golgoti do-

XIII

14

Rani spisi

XIV

πao je kraj sustavu prinoπenja ærtava koje su Ëetiri tisuÊe godina upuÊivale na Boæje Janje. Sada je sjena postala stvarnost i stoga su trebale prestati sve ærtve i prinosi obrednog sustava. Sedamdeset tjedana, ili 490 godina, posebno dodijeljenih Æidovima, zavrπilo je, kao πto smo vidjeli, 34. godine po Kristu. U to je vrijeme odlukom æidovskog Sanhedrina nacija muËeniËkom smrÊu Stjepana i progonstvom Kristovih sljedbenika zapeËatila odbacivanje Evanelja. BuduÊi da viπe nije bila ograniËena na izabrani narod, vijest spasenja poËela se otada navijeπtati svijetu. UËenici, primorani da zbog progonstva bjeæe iz Jeruzalema, ‘prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajuÊi Evanelje RijeËi. Tako Filip sie u glavni grad Samarije i tu propovijedaπe Krista.’ Voen boæanskom rukom Petar je otvorio Evanelje stotniku iz Cezareje, bogobojaznom Korneliju, a gorljivi Pavao, pridobiven za Kristovu vjeru, dobio je nalog da Radosnu vijest odnese ‘daleko, k poganima’ (Dj 8,4.5; 22,21). Tako se svaka pojedinost proroËanstva dojmljivo ispunila i poËetak sedamdeset tjedana nedvojbeno je utvren za 457. godinu prije Krista, a njihov kraj 34. godine po Kristu. PolazeÊi od navedenih podataka, nije teπko odrediti kraj 2300 dana. BuduÊi da je sedamdeset tjedana — 490 dana — bilo odsjeËeno od 2300, preostalo je 1810 dana. Nakon protjecanja 490 dana, joπ se trebalo ispuniti 1810 dana. RaËunajuÊi od 34. godine, 1810 godina seæe do 1844. Prema tome, 2300 dana iz Daniela 8,14 zavrπava 1844. godine. Po isteku ovog velikog proroËkog razdoblja, prema svjedoËanstvu Boæjeg anela, ‘Svetiπte Êe biti oËiπÊeno’. Tako je vrijeme ËiπÊenja Svetiπta — koje se prema tadaπnjem gotovo opÊenitom vjerovanju trebalo zbiti prigodom drugog dolaska — definitivno utvreno. Miller i njegovi suradnici isprva su vjerovali da Êe 2300 dana isteÊi u proljeÊe 1844. godine, dok proroËanstvo upuÊuje na jesen iste godine. Pogreπno razumijevanje ove Ëinjenice dovelo je do razoËaranja i zbunjenosti kod onih koji su u ranijem vremenu vidjeli trenutak Gospodnjeg dolaska. Ali to nije nimalo utjecalo na snagu argumenta da 2300 dana zavrπava 1844. godine i da se mora ostvariti veliki dogaaj prikazan ËiπÊenjem Svetiπta.

Povijesni prolog

15

Kad se posvetio prouËavanju Svetog pisma kako bi dokazao da je to otkrivenje od Boga, Miller isprva nije ni slutio da Êe ga to dovesti do zakljuËka do kojega je sada doπao. On je i sâm jedva mogao vjerovati u rezultat svojeg istraæivanja. Ali biblijski dokazi bili su odviπe jasni i snaæni da bi ih mogao zanemariti. On je dvije godine posvetio prouËavanju Biblije dok 1818. godine nije doπao do sveËanog zakljuËka da Êe otprilike za dvadeset pet godina Krist doÊi da izbavi svoj narod.” (Velika borba, str. 280—284)

XV

RazoËaranje i njegove posljedice
Oni koji su vjerovali u advent s velikom su se Ëeænjom pribliæavali danu kad se prema oËekivanju trebao vratiti njihov Gospodin. Za njih je jesen 1844. bilo vrijeme na koje je ukazivalo Danielovo proroËanstvo. Ali ovi posveÊeni vjernici morali su doæivjeti gorko razoËaranje. Kao πto su uËenici u proπlosti doæivjeli razoËaranje jer nisu razumjeli toËnu narav dogaaja koji Êe se zbiti u ispunjenju proroËanstva povezanog s prvim Isusovim dolaskom, tako su se adventisti 1844. razoËarali u vezi s odigravanjem proroËanstva koje se odnosilo na oËekivani drugi Kristov dolazak. O tome Ellen White piπe u ovoj knjizi: “Isus nije doπao na Zemlju kako je to oËekivala spremna, radosna skupina, da oËisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje ognjem. Vidjela sam da su ispravno izraËunali proroËka razdoblja; proroËko vrijeme zavrπilo je 1844. i Isus je uπao u Svetinju nad svetinjama da na kraju dana oËisti Svetiπte. Pogrijeπili su u tome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i kakva je narav njegova ËiπÊenja.” (str. 200) Gotovo neposredno nakon razoËaranja 22. listopada, mnogi su vjernici i propovjednici, koji su bili ujedinjeni adventnom vijeπÊu, otiπli. Neki od njih su se prikljuËili pokretu viπe iz straha i kad je oËekivano vrijeme proπlo, napustili su svoju nadu i nestali. Drugi su preπli u fanatizam. Oko polovine adventistiËke skupine grËevito se dræala uvjerenja da Êe se Krist uskoro pojaviti na nebeskim oblacima. Dok su doæivljavali ismijavanje i izrugivanje kojim ih je svijet obasuo, mislili su da vide dokaze kako je vrijeme milosti za svijet

16
XVI

Rani spisi

proπlo. Ovi su ljudi Ëvrsto vjerovali da je Gospodnji povratak jako blizu. Ali kako su se dani pretvorili u tjedne i Gospodin se nije pojavio, doπlo je do podjela u miπljenju i ova se skupina podijelila. Jedan dio, brojËano velik, zakljuËio je da se proroËanstvo nije ispunilo 1844. i da je moralo doÊi do pogreπke u raËunanju proroËkih razdoblja. PoËeli su obraÊati pozornost na neki odreeni buduÊi datum tog dogaaja. Drugi, a to je bila manja skupina, praoci Crkve adventista sedmoga dana, bili su toliko sigurni u dokaze djelovanja Boæjeg Duha u velikom adventnom buenju da su bili uvjereni kako bi nijekanje da ovaj pokret nije bio Gospodnje djelo, znaËilo preziranje Duha milosti. Smatrali su da to ne mogu uËiniti.

Vienje koje je dobila Ellen Harmon
Ova je skupina u posljednjim redcima Otkrivenja 10 naπla potvrdu steËenog iskustva i djela koje su trebali obaviti. Trebalo je oæivjeti oËekivanje drugog dolaska. Bog ih je i dalje vodio. U njihovoj je sredini bila mlada djevojka, Ellen Harmon, koja je u prosincu 1844., samo dva mjeseca nakon razoËaranja, primila od Boga proroËko otkrivenje. U tom vienju Gospodin joj je pokazao putovanje adventnog naroda u Novi Jeruzalem. Premda ovo vienje nije€objasnilo razlog razoËaranja, jer je to objaπnjenje moglo doÊi i doπlo je zahvaljujuÊi prouËavanju Biblije, ono im je pruæilo uvjerenje da ih Bog vodi i da Êe ih nastaviti voditi na putu prema nebeskom gradu. Na poËetku ovog simboliËkog puta pokazanog mladoj Ellen bilo je jarko svjetlo, za koje je aneo rekao da je ponoÊni poklik, izraz povezan s posebnim propovijedanjem u ljeto i jesen 1844. o neposrednoj blizini drugog Kristovog dolaska. U ovom je vienju vidjela Krista kako vodi narod u Boæji grad. Njihov razgovor ukazivao je na to da Êe putovanje trajati duæe nego πto su oËekivali. Neki su izgubili iz vida Isusa i skrenuli s puta, ali oni koji su i dalje upirali pogled u Isusa i grad, stigli su sigurno na svoje odrediπte. Upravo je to opisano u Ëlanku “Moje prvo vienje” na stranicama 33—36.

XVII

Povijesni prolog

17

Dvije skupine adventista
Isprva se samo nekolicina pridruæila ovoj skupini koja se kretala prema veÊem svjetlu. Kad je nastupila 1846. godina, bilo ih je pedesetak. VeÊa skupina koja nije vjerovala u ispunjenje proroËanstva u 1844. brojila je tridesetak tisuÊa. Njihovi su se voe okupili 1845. u Albanyju u saveznoj dræavi New York na konferenciji od 29. travnja do 1. svibnja i u tom su razdoblju ponovno razmotrili svoja stajaliπta. U donesenoj odluci objavili su upozorenje protiv onih koji tvrde da imaju “posebno svjetlo”, koji uËe “æidovske bajke” i odreuju “nove ispite” (Advent Herald, 14. svibnja 1845). Tako su zatvorili vrata svjetlu o suboti i Duhu proroπtva. Bili su uvjereni da se proroπtvo nije ispunilo 1844., a neki su kraj razdoblja od 2300 dana odredili u buduÊnosti. Bili su postavljeni razliËiti datumi, ali su jedan za drugim proπli. Ovi ljudi, koje je na okupu dræala zajedniËka nada u Kristov drugi dolazak, isprva su se povezali u labavo vezane skupine sa zamjetnim razlikama u odreenim doktrinarnim stajaliπtima. Neke od tih skupina ubrzo su nestale. Skupina koja je preæivjela postala je AdventistiËkom krπÊanskom crkvom. U ovoj knjizi nazvani su “adventistima prvog dana” ili “nominalnim adventistima”.

Pojavljivanje svjetla o Svetiπtu
No sada se moramo vratiti onima koji su se uporno dræali uvjerenja da se proroπtvo ispunilo 22. listopada 1844. i koji su otvorena uma i srca zakoraËili prema istinama o suboti i Svetiπtu kad je nebesko svjetlo obasjalo njihov put. Ti ljudi nisu bili okupljeni na jednom mjestu, veÊ su kao pojedinci ili vrlo male skupine bili rasprπeni tu i tamo u sjevernim, srediπnjim i sjeveroistoËnim dijelovima Sjedinjenih Dræava. Hiram Edson, jedan od te skupine, æivio je u saveznoj dræavi New York u Port Gibsonu. Bio je voa adventista u tom kraju. Vjernici su se 22. listopada 1844. okupili u njegovom domu da Ëekaju Gospodnji dolazak. Mirno i strpljivo Ëekali su na veliki dogaaj. Ali kad je doπla ponoÊ i kad su shvatili da je vrijeme Ëekanja proπlo, postalo je jasno da Isus neÊe doÊi tako skoro kako su mislili. To je bilo vrijeme gorkog razoËaranja. U ranim jutarnjim satima Hiram Edson

XVIII

18

Rani spisi

XIX

i nekolicina drugih poπli su u njegov sjenik da se mole; tijekom molitve osjetili su da Êe svjetlo doÊi. Neπto kasnije, kad su Edson i jedan prijatelj prolazili kroz njivu s kukuruzom s nakanom da posjete druge adventiste, njemu se uËinilo kao da ga je neka ruka dotaknula po ramenu. Podignuo je glavu i ugledao — kao da ima vienje — otvorena nebesa i Krista u nebeskom Svetiπtu kako ulazi u Svetinju nad svetinjama da tamo otpoËne sluæbu u prilog svojem narodu, umjesto da izie iz Svetinje nad svetinjama da oËisti svijet ognjem, kako su mislili. Pomnim prouËavanjem Biblije Hiram Edson, lijeËnik F. B. Hahn i uËitelj O. R. L. Crozier uskoro su otkrili da Svetiπte koje je trebalo biti oËiπÊeno na kraju 2300 godina nije bilo Zemlja, veÊ nebesko Svetiπte u kojemu Krist sluæi za nas u Svetinji nad svetinjama. Ovo posredniËko Kristovo djelovanje bilo je odgovor na poziv povezan s “Ëasom Boæjega suda”, objavljen u vijesti prvog anela (Otk 14,6.7). UËitelj Crozier napisao je zakljuËke do kojih je skupina doπla prouËavanjem. Oni su tiskani lokalno, a zatim u potpunijem obliku u adventistiËkom Ëasopisu Day-Star, koji je izlazio u Cincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio. Poseban broj od 7. veljaËe 1846. bio je posveÊen biblijskom prouËavanju pitanja Svetiπta.

Istine potvrene vienjem
U tijeku ovog prouËavanja, i prije nego πto je objavljeno, daleko na istoku u saveznoj dræavi Maine, Ellen Harmon je dobila vienje u kojem joj je pokazan Kristov prelazak sa svojom sluæbom iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama na kraju 2300 dana. Izvjeπtaj o ovom vienju nalazimo u Ranim spisima na str. 63—65. U jednom drugom vienju ubrzo nakon ovoga, o kojem Ellen White govori u izjavi napisanoj u travnju 1847., viπe od godinu dana kasnije, ona je zapisala da joj je “Gospodin u vienju pokazao, prije viπe od godinu dana, da je brat Crozier imao ispravno svjetlo o ËiπÊenju Svetiπta i ostalom; i da je bila Njegova volja da brat Crozier vienje opiπe u Day-Star Extra, od 7. veljaËe 1846. OsjeÊam da mi je Gospodin dao pravo da svim svetima preporuËim ovo posebno izdanje.” (A Word to the Little Flock, str. 12) Tako je nalaz

Povijesni prolog

19

prouËavatelja Biblije bio potvren vienjima Boæje vjesnice. IduÊih godina Ellen White je dosta pisala o istini o Svetiπtu i njezinom znaËenju za nas; o tome se dosta govori u Ranim spisima. Posebno zapazimo poglavlje koje pod naslovom “Svetiπte” poËinje na str. 205. Razumijevanje Kristove sluæbe u nebeskom Svetiπtu pokazalo se sredstvom koje je otkrilo tajnu velikog razoËaranja. Naπi su pioniri jasno vidjeli da se proroËanstvo o tome da je doπao Ëas Boæjeg suda ispunilo u dogaajima koji su se odigrali 1844. godine, ali da je joπ trebalo obaviti sluæbu u Svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu prije nego πto Isus doe na Zemlju. Poruke prvog i drugog anela odjeknule su u objavi adventne vijesti i sada je poËela objava poruke treÊega anela. Pod ovom porukom poËelo je svitati znaËenje subote.

XX

PoËetak svetkovanja subote
Kad pratimo izvjeπtaj o poËetku svetkovanja subote meu adventistima, moramo svratiti do male crkve u okrugu Washington u srediπtu savezne dræave New Hampshire, koja graniËi s dræavom Maine na istoku, a Ëija je zapadna granica udaljena oko 90 km od granice sa saveznom dræavom New York. Ovdje su 1843. vjernici jedne nezavisne krπÊanske crkve Ëuli i prihvatili adventnu vijest. To je bila ozbiljna skupina. K njima je doπla jedna baptistica sedmog dana, Rachel Oakes, koja je dijelila traktate u kojima su bile istaknute obveze Ëetvrte zapovijedi. Neki su 1844. vidjeli i prihvatili ovu biblijsku istinu. Jedan od njih, William Farnsworth, ustao je na nedjeljnom prijepodnevnom bogosluæju i izjavio da namjerava svetkovati Boæju subotu u skladu s Ëetvrtom zapovijedi. Pridruæilo mu se desetak Ëlanova koji su Ëvrsto odluËili vrπiti sve Boæje zapovijedi. To su bili prvi adventisti sedmoga dana. Propovjednik koji je vodio brigu o ovoj crkvenoj skupini, Frederick Wheeler, ubrzo je prihvatio istinu o suboti i tako bio prvi adventistiËki propovjednik koji je svetkovao subotu. Jedna drugi adventistiËki propovjednik, T. M. Preble, koji je æivio u istoj saveznoj dræavi, prihvatio je istinu o suboti i u veljaËi 1845. objavio Ëlanak u Hope of Israel, jed-

20
XXI

Rani spisi

nom od adventistiËkih Ëasopisa, u kojemu je izloæio obvezujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Joseph Bates, istaknuti adventistiËki propovjednik koji je æivio u Fairhavenu u saveznoj dræavi Massachusetts, Ëitao je Prebleov Ëlanak i prihvatio svetkovanje subote. Ubrzo nakon toga starjeπina Bates otputovao je u Washington u saveznoj dræavi New Hampshire da ovu novopronaenu istinu prouËi s tamoπnjim adventistima koji su svetkovali subotu. Kad se vratio kuÊi, bio je potpuno osvjedoËen u istinu o suboti. Nakon nekog vremena Bates je odluËio tiskati traktat u kojem je izloæio obvezujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Njegova broπura od 48 stranica objavljena je u kolovozu 1846. Jedan primjerak dospio je u ruke Jamesu i Ellen White nekako u vrijeme njihova vjenËanja krajem kolovoza. Na osnovi biblijskih dokaza iznesenih u Ëlanku, oni su prihvatili i poËeli svetkovati subotu. O tome je Ellen White poslije pisala: “Ujesen 1846. poËeli smo svetkovati biblijsku subotu, nauËavati je i braniti.” (Testimonies, sv. 1, str. 75)

Otkriveno znaËenje subote
James i Ellen White odluËili su se za svetkovanje subote iskljuËivo na osnovi biblijskih dokaza na koje im je ukazala Batesova broπura. A onda prve subote u travnju 1847., sedam mjeseci nakon πto su poËeli svetkovati subotu i nauËavati istinu o njoj, Gospodin je Elleni White u Topshamu, u saveznoj dræavi Maine, dao vienje u kojem je naglaπena vaænost subote. Vidjela je ploËe Zakona u KovËegu u nebeskom Svetiπtu i vijenac svjetla oko Ëetvrte zapovijedi. Na stranicama 47—50 nalazi se izvjeπtaj o tom vienju. ZakljuËak do kojeg su prije doπli prouËavanjem Boæje rijeËi sada je bio potvren. Ovo je vienje pomoglo vjernicima da proπire pojam svetkovanja subote. U ovom otkrivenju Ellen White je bila prenesena do svrπetka vremena i vidjela da je subota velika istina na osnovi koje Êe ljudi odluËiti hoÊe li sluæiti Bogu ili nekoj otpaloj sili. VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo, ona je pisala: “Vjerovala sam u istinu o suboti prije nego πto sam u vienju vidjela iπta vezano uz subotu. Mjesecima poslije odluËila sam svetkovati subotu prije nego πto mi je pokazana

XXII

Povijesni prolog

21

njezina vaænost i mjesto u vijesti treÊeg anela.” (Letter 2, 1874.)

Vaænost konferencija o suboti
Boæjom providnoπÊu nekoliko propovjednika koji su predvodili u nauËavanju ovih istina, zajedno s viπe sljedbenika sastali su se 1848. godine na pet konferencija o suboti. Oni su uz post i molitvu prouËavali Boæju rijeË. Starjeπina Bates, apostol istine o suboti, predvodio je u zastupanju obvezujuÊih zahtjeva subote. Hiram Edson i njegovi pomagaËi, koji su prisustvovali nekima od ovih konferencija, neumorno su iznosili istinu o Svetiπtu. James White, temeljit u prouËavanju proroËanstava, usmjerio je pozornost na dogaaje koji se trebaju odigrati prije Isusovog ponovnog dolaska. Na tim su sastancima udruæene sve doktrine koje adventisti danas cijene. VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo, ona je pisala: “Mnogi naπi vjernici ne shvaÊaju koliko je Ëvrst temelj naπe vjere. Moj suprug, starjeπina Joseph Bates, otac Pierce,2 starjeπina (Hiram) Edson i drugi, mudri, plemeniti i poπteni ljudi, bili su meu onima koji su, nakon 1844. godine, tragali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala sam se s njima i mi smo ozbiljno prouËavali i molili se. »esto bismo ostajali zajedno do kasno u noÊ, a ponekad i Ëitavu noÊ moleÊi za svjetlo i prouËavajuÊi RijeË. Ova bi se braÊa stalno sastajala da prouËavaju Bibliju kako bi razumjela njezino znaËenje i bila su je spremna iznositi sa silom. Kad bi tijekom prouËavanja doπli do neËega gdje bi rekli: ‘Dalje ne moæemo’, Gospodnji Duh bi siπao na mene i ja bih dobila vienje i jasno objaπnjenje ulomaka koje smo prouËavali, uz upute kako da djelotvorno radimo i pouËavamo. Tako smo dobili svjetlo koje nam je pomoglo da razumijemo pisma u pogledu na Krista, Njegovu zadaÊu i sveÊeniπtvo. Bio mi je objaπnjen niz istina od vremena u kojem smo se mi nalazili do vremena kad Êemo uÊi u Boæji grad i ja sam prenijela drugima upute koje mi je Gospodin dao.
2 Ovdje prema sjeÊanju govori o starijoj braÊi meu pionirima. “Otac Pierce” bio je Stephan Pierce koji je u tim ranim danima obavljao propovjedniËku i administrativnu sluæbu.

XXIII

22

Rani spisi

XXIV

Tijekom toga vremena nisam mogla razumjeti razmiπljanja braÊe. Um mi je bio zatvoren i jednostavno nisam mogla shvatiti znaËenje biblijskih tekstova koje smo prouËavali. To je bila jedna od velikih æalosti u mojem æivotu. U takvom stanju uma ostala sam dok u naπim mislima sve glavne toËke naπe vjere nisu postale jasne, u skladu s Boæjom rijeËju. BraÊa su znala da bez vienja ne mogu razumjeti te stvari pa su dana otkrivenja prihvatili kao svjetlo koje dolazi izravno s Neba.” (Selected Messages, sv. 1, str. 206,207) Tako je doktrinarni temelj Crkvi adventista sedmog dana postavilo vjerno prouËavanje Boæje rijeËi, i kad pioniri nisu mogli napredovati, Ellen White bi dobila svjetlo koje je objaπnjavalo njihovu teπkoÊu i otvaralo put za nastavak prouËavanja. Vienja su takoer bila peËat Boæjeg odobravanja na ispravne zakljuËke. Tako je dar proroπtva djelovao kao sredstvo ispravljanja zabluda i potvrivanja istine. (Vidi Gospel Workers, str. 302.)

Pioniri poËinju s izdavanjem literature
Ubrzo nakon pete od tih subotnjih konferencija odræanih tijekom 1848. godine, sazvan je joπ jedan sastanak u domu Otisa Nicholsa u Dorchesteru (u blizini Bostona). BraÊa su prouËavala i molila u vezi sa svojom odgovornoπÊu da objave svjetlo kojim je Gospodin obasjao njihov put. Za vrijeme prouËavanja Ellen White je dobila vienje i u tom joj je otkrivenju bila pokazana duænost braÊe da to svjetlo objave tiskanom rijeËju. Ona piπe o ovom dogaaju u Life Sketches: “Nakon vienja rekla sam suprugu: ‘Imam za tebe poruku. ZapoËni s izdavanjem malog Ëasopisa koji Êeπ slati ljudima. Neka isprva bude malen; ali kad ga budu Ëitali, poslat Êe ti sredstva potrebna za tiskanje i to Êe od samog poËetka uspjeti. Pokazano mi je da Êe od tog malog poËetka poteÊi rijeke svjetla koje Êe obuhvatiti svijet.’” (str. 125) Ovo je bio poziv na djelovanje. ©to je James White mogao uËiniti? Imao je malo svjetovnih dobara. Ali vienje je bilo boæanska uputa i on je osjeÊao da treba krenuti naprijed u vjeri. I tako je sa svojom Biblijom od 75 centa i konkordancijom kojoj su nedostajale obje korice James White poËeo pripremati Ëlanke o suboti i drugim sliËnim predmetima koje

Povijesni prolog

23

Êe tiskati u malom Ëasopisu. Za to je trebalo vremena, ali je na kraju predao rukopis jednom tiskaru u Middletownu u saveznoj dræavi Connecticut, koji je u dobroj vjeri prihvatio narudæbu. Slog je bio sloæen, napravljene korekture i tiskano je tisuÊu primjeraka. James White ih je prenio iz ureda tiskare u Middletownu u dom Beldenovih u kojem su on i Ellen naπli privremeno skloniπte. Traktat je imao osam stranica veliËine 15 x 22,5 cm s naslovom Sadaπnja istina (The Present Truth). Datum je bio srpanj 1849. Mali sveæanj Ëasopisa spustili su na pod, a onda su se braÊa i sestre okupili oko njega i sa suzama u oËima molili Boga da blagoslovi ovih nekoliko listova kad budu poslani. Zatim su Ëasopise savili, umotali i adresirali, a James White ih je ponio do dvanaest kilometara udaljene poπte u Middletownu. Tako je poËelo nakladniËko djelo Crkve adventista sedmoga dana. Na ovaj su naËin poslana Ëetiri broja; nad svakim se brojem molilo prije nego πto su Ëasopisi bili odneseni na poπtu. Ubrzo su poËela stizati pisma od ljudi koji su poËeli svetkovati subotu zahvaljujuÊi Ëitanju tih Ëasopisa. U nekim je pismima bio novac pa je James White u rujnu mogao tiskaru u Middletownu platiti 64,50 dolara koje je dugovao za Ëetiri broja.

XXV

PoËetak izdavanja Ëasopisa Review and Herald
Dok su James i Ellen White putovali od mjesta do mjesta, zadræavπi se po nekoliko mjeseci tu i tamo, priredili su izdavanje novih brojeva Ëasopisa. Na kraju je izdan jedanaesti i posljednji broj u Parisu u saveznoj dræavi Maine, u studenome 1850. Ellen White je napisala nekoliko Ëlanaka za Ëasopis Sadaπnja istina. VeÊi dio njih nalazimo u prvom dijelu Ranih spisa. Vidi stranice 50—63. Takoer su u studenome, na jednoj konferenciji odræanoj u Parisu, braÊa poËela razmatrati rastuÊe nakladniËko djelo. OdluËili su poveÊati Ëasopis i promijenili mu ime u The Second Advent Review and Sabbath Herald. Izlazio je nekoliko mjeseci u Parisu, a poslije u Saratoga Springsu u saveznoj dræavi New York. Od tog vremena do danas izlazi kao crkveno glasilo adventista sedmoga dana.

24
XXVI

Rani spisi

NakladniËko djelo napreduje
Dok je æivio u Saratoga Springsu, James White je u kolovozu 1851. za tisak pripremio prvu knjigu Ellen White pod naslovom A Sketch of the Christian Experience and Views of Ellen G. White, sada na stranicama 31—85 ovoga djela. Sa 64 stranice to je zapravo bila samo broπura. U proljeÊe 1852. Whiteovi su se preselili u Rochester u saveznoj dræavi New York i tu osnovali ured u kojem su mogli sami tiskati literaturu. BraÊa su se odazvala pozivu za prikupljanje novca kojim bi se kupio tiskarski stroj i skupljeno je 600 dolara za opremu tiskare. Kako su sretni bili prvi vjernici kad su se naπi Ëasopisi mogli tiskati na stroju koji je svetkovao subotu! Neπto manje od tri godine æivjeli su u Rochesteru i tu tiskom objavljivali vijest. Osim Review and Heralda i Youth’s Instructora (Ëasopisa za mlade) koji je James White poËeo izdavati 1852., oni su s vremena na vrijeme izdavali i traktate. Druga broπura Ellen White, Supplement to the Christian Experience and Views of Ellen G. White, objavljena je u Rochesteru u sijeËnju 1854. Ona se danas nalazi u Ranim spisima na stranicama 87—118.

Battle Creek postaje nakladniËki centar
U studenome 1855. James i Ellen White i njihovi pomagaËi sele se u Battle Creek u saveznoj dræavi Michigan. Tiskarski stroj i druga tiskarska oprema preseljeni su u zgradu podignutu od strane nekolicine adventistiËkih svetkovatelja subote koji su osigurali novac za osnivanje vlastite tiskare. Nakon πto se njihov rad razvio u tom gradiÊu, Battle Creek je postao upravno srediπte Crkve adventista sedmoga dana. Ali James White je samo uz velike poteπkoÊe odræavao nakladniËko djelo. Kad prouËavamo okolnosti u kojima su nastali Rani spisi, trebamo zapaziti da su prvi adventisti svetkovatelji subote isprva nastojali istinu o suboti objaviti samo svojoj bivπoj braÊi u velikom adventnom buenju, odnosno onima koji su bili s njima u navjeπÊivanju vijesti prvog i drugog anela. Zbog toga je oko sedam godina nakon 1844. njihov rad bio uglavnom usmjeren na adventiste koji joπ nisu zauzeli

XXVII

Povijesni prolog

25

stav prema vijesti treÊeg anela. Za onoga tko je upoznat s okolnostima, to je i razumljivo.

“Zatvorena” i “otvorena” vrata
U nastojanjima da objave adventnu vijest u ljeto 1844., voe pokreta prepoznali su svoje vrijeme u usporedbi o Deset djevica zapisanoj u Mateju 25. Postojalo je “vrijeme kaπnjenja” nakon kojega je slijedio povik: “ZaruËnik ide! Iziite mu u susret!” O tome se obiËno govorilo kao “ponoÊnom pokliku”. U njezinom prvom vienju to je prikazano kao jarko svjetlo koje svijetli iza adventista na poËetku njihova puta. U usporedbi su Ëitali da su zaruËnika pratili pripravni, “te se zatvoriπe vrata” (Vidi Mt 25,10.). Zato su zakljuËili da su se 22. listopada 1844. zatvorila vrata milosti za one koji su odbili prihvatiti vijest koja se svuda objavljivala. Nekoliko godina kasnije Ellen White je o tome pisala: “Nakon πto je proπlo vrijeme oËekivanja Spasiteljeva dolaska, oni [vjernici u advent] su i dalje vjerovali da je Njegov dolazak blizu. Dræali su da je za njih nastupio kritiËan trenutak i da je Kristovo djelo posredovanja za Ëovjeka pred Bogom zavrπeno. »inilo im se da Biblija uËi kako Êe vrijeme kuπnje zavrπiti kratko vrijeme prije stvarnog dolaska Gospodina na nebeskim oblacima. To su zakljuËili na osnovi biblijskih tekstova koji upuÊuju na vrijeme kada Êe ljudi traæiti, kucati i plakati pred vratima milosti, ali se ona neÊe otvoriti. Meu njima se pojavilo pitanje ne oznaËuje li datum u koji su oËekivali Kristov dolazak zapravo poËetak onog razdoblja koje neposredno prethodi Njegovom dolasku. BuduÊi da su objavili upozorenje o sudu, smatrali su da je njihova duænost prema svijetu obavljena pa im je sa srca pao teret spaπavanja greπnika. S druge strane, Ëinilo im se da je drsko i bogohulno izrugivanje bezboænih joπ jedan dokaz da se Boæji Duh povukao od onih koji su odbili Njegovu milost. Sve to uËvrstilo ih je u uvjerenju da je vrijeme milosti zavrπilo ili, kako su govorili u ono vrijeme, da su ‘vrata milosti zatvorena’.” (Velika borba, str. 369) Zatim Ellen White nastavlja pokazivati kako je o tom pitanju poËelo svitati danje svjetlo: “Ali jasnije svjetlo doπlo je istraæivanjem predmeta Svetiπta. Sad su uvidjeli da su bili u pravu kad su vjerovali da

XXVIII

26

Rani spisi

XXIX

svrπetak 2300 dana 1844. godine oznaËuje vaæan trenutak. Premda je bila istina da su se vrata nade i milosti kroz koja su ljudi osamnaest stoljeÊa mogli priÊi Bogu zatvorila, otvorila su se druga vrata i ljudima je, zahvaljujuÊi Kristovoj sluæbi u Svetinji nad svetinjama, ponuen oprost grijeha. Jedan je dio Njegove sluæbe zavrπen, ali samo zato da ustupi mjesto drugome. Joπ su uvijek postojala ‘otvorena vrata’ u nebesko Svetiπte, u kome je Krist vrπio sluæbu u korist greπnika. Sada je Kristove rijeËi u Otkrivenju upuÊene Crkvi bilo moguÊe primijeniti upravo na to vrijeme: ‘Ovo govori Sveti, Istiniti, onaj koji ima Davidov kljuË; onaj koji otvori — i nitko ne zatvori; onaj koji zatvori — i nitko ne otvori. Poznam tvoja djela: Gle, otvorio sam pred tobom vrata koja nitko ne moæe zatvoriti.’ (Otk 3,7.8) Oni koji vjerom slijede Krista u velikom djelu pomirenja primaju prednosti Njegovog posredovanja u svoju korist, ali oni koji odbacuju svjetlost koja Ëini vidljivom ovu sluæbu, nemaju od nje nikakve koristi.” (Isto, str. 369,370)

Dva izlaza iz nedoumice
Ellen White zatim govori kako su se ove dvije skupine onih koji su vjerovali u advent odredile prema razoËaranju 22. listopada 1844.: “Po isteku vremena 1844. godine, uslijedilo je razdoblje velike kuπnje za one koji su se joπ uvijek dræali adventne vjere. Njihova jedina pomoÊ, u odnosu na odreivanje njihovog pravog stajaliπta, bila je svjetlost koja je njihove misli usmjerila prema gornjem Svetiπtu. Neki su se odrekli vjerovanja u ranije raËunanje proroËkih razdoblja i snaæni utjecaj Svetoga Duha koji je pratio adventni pokret pripisivali ljudskim ili sotonskim oruima. Drugi su bili Ëvrsto uvjereni da ih je Bog vodio u ranijem iskustvu; i dok su Ëekali, bdjeli i molili kako bi spoznali Boæju volju, vidjeli su da je njihov Veliki sveÊenik otpoËeo drugu vrstu sluæbe i, slijedeÊi Ga vjerom, upoznali i zavrπno djelo Crkve. Sada su bolje razumjeli vijest prvog i drugog anela i bili pripremljeni da prihvate i svijetu upute sveËano upozorenje treÊeg anela iz Otkrivenja 14. poglavlja.” (Isto, str. 371) U ovom djelu “otvorena” i “zatvorena” vrata pojavljuju se na stranicama 54—56. To moæemo ispravno razumjeti samo

Povijesni prolog

27

ako na umu imamo okolnosti u kojima su se nalazili naπi prvi vjernici. Nedugo nakon razoËaranja pioniri su vidjeli da, premda su mnogi konaËnim odbacivanjem svjetla zatvorili vrata svojem spasenju, ima mnogo onih koji nisu Ëuli vijest i nisu je odbacili, a koji bi mogli prihvatiti uvjete postavljene za Ëovjekovo spasenje. PoËetkom 1850-ih to je postalo sasvim jasno. Osim toga, poËele su se otvarati moguÊnosti za iznoπenje vijesti trojice anela. Nestajale su predrasude. OsvrÊuÊi se na njihovo iskustvo nakon razoËaranja, Ellen White je pisala: “U to je vrijeme bilo gotovo nemoguÊe pristupiti nevjernicima. RazoËaranje 1844. zbunilo je umove mnogih i oni nisu bili spremni sasluπati nikakvo objaπnjenje o tom pitanju.” (Review and Herald, 20. studenoga 1883.) Ali 1851. starjeπina White je mogao izvijestiti: “Sada su gotovo svuda otvorena vrata za iznoπenje istine i mnogi su spremni Ëitati literaturu za koju prije nisu imali nikakvog zanimanja.” (Review and Herald, 19. kolovoza 1851.)

XXX

Zahtjev za crkvenom organizacijom
Ali s ovim novim prilikama i sve veÊim brojem onih koji su prihvaÊali vijest, pojavili su se i neki koji su se protivili. Ako ih se ne sprijeËi, djelu Êe biti nanesena velika πteta. Meutim, i ovdje vidimo Boæju providnost u voenju Njegovog naroda jer 24. prosinca 1850., u jednom vienju koje je dobila, Ellen White kaæe: “Vidjela sam koliko je Bog velik i svet. Aneo je rekao: ‘Paæljivo hodi pred Njim jer je visok i uzviπen i skut Njegove slave ispunjava hram.’ Vidjela sam da je sve na Nebu bilo u savrπenom redu. Aneo je rekao: ‘Pogledaj, Krist je glava, poπtuj red, poπtuj red. Daj svemu znaËenje.’ Rekao je: ‘Pogledaj i vidi kako je savrπen, kako je prekrasan red na Nebu; slijedi ga.’” (Manuscript 11, 1850.) Trebalo je vremena da vjernici poËnu cijeniti potrebu i vrijednost evaneoskog reda. Njihova prijaπnja iskustva u protestantskim crkvama iz kojih su iziπli navela su ih da budu oprezni. Osim u podruËjima u kojima je bila oËita ova praktiËna potreba, strah od formalnosti spreËavao ih je da pri-

XXXI

28

Rani spisi

hvate crkvenu organizaciju. Tek desetljeÊe nakon vienja 1850. konaËno su bili ostvareni zreliji planovi za organizaciju. Nema sumnje da je od najveÊeg znaËenja za ostvarenje ovih napora bilo saæeto poglavlje pod naslovom “Evaneoski red”, objavljeno u Supplement to the Christian Experience and Views of Ellen G. White. Njega nalazimo u ovom djelu na stranicama 96—101. Godine 1860., u vezi s organiziranjem nakladniËkog djela, izabrano je ime. Neki su smatrali da bi odgovarao naziv “Crkva Boæja”, ali je prevladalo miπljenje da ime treba biti odraz jasnog nauka Crkve. KonaËno su prihvatili naziv “adventisti sedmoga dana”. SljedeÊe godine neke su se zajednice vjernika organizirale u crkve, a crkve u Michiganu u konferenciju koja je pokrivala tu saveznu dræavu. Ubrzo je bilo organizirano viπe konferencija u granicama saveznih dræava. A onda je u svibnju 1863. organizirana Generalna konferencija adventista sedmog dana. To nas vodi u vrijeme nakon πto su napisani Rani spisi.

Vienje velike borbe
Spomenuli smo preseljenje nakladniËkog djela iz Rochestera u Battle Creek u studenome 1855. James i Ellen White smjestili su se u Battle Creeku i nakon πto je djelo bilo dobro utvreno, nastavili putovati. Tijekom posjeta u saveznoj dræavi Ohio u veljaËi i oæujku 1858. Ellen White je u πkolskoj zgradi u Lovett’s Grove dobila vaæno vienje o velikoj borbi. Izvjeπtaj o ovom vienju koje je trajalo dva sata nalazimo u Life Sketches, str. 161,162. U rujnu 1858. objavljeno je djelo Spiritual Gifts, sv. 1: The Great Controversy Between Christ and His Angels and Satan and Gis Angels. Ova knjiæica od 219 stranica treÊi je i posljednji dio Ranih spisa. Nakon malih izdanja u prvih petnaest godina rada Ellen G. White slijedile su mnogo veÊe knjige koje obrauju predmete vaæne za one koji vrπe zapovijedi Boæje i imaju vjeru Isusa Krista. Pa ipak, najraniji spisi uvijek Êe biti posebno dragi srcima svih adventista sedmog dana. Odbor za Ostavπtinu Ellen G. White Washington, D. C., u oæujku 1963.

XXXII

29

KR©∆ANSK A ISKUSTVA I VI–ENJA ELLEN G. WHITE

30

Rani spisi

31

Iskustva i vienja
Na zahtjev dragih prijatelja pristala sam ukratko opisati svoja iskustva i vienja koja Êe, nadam se, ohrabriti i osnaæiti smjernu Gospodnju djecu punu pouzdanja. Obratila sam se kad mi je bilo jedanaest godina, a s dvanaest sam se krstila i pridruæila MetodistiËkoj crkvi.3 U dobi od trinaest godina sluπala sam Williama Millera kada je odræavao drugi niz predavanja u Portlandu u saveznoj dræavi Maine. Tada sam uvidjela da nisam ni sveta ni spremna da vidim Isusa. A kad su vjernici crkve i greπnici bili pozvani da iziu pred ostale na molitvu, iskoristila sam tu priliku jer sam bila svjesna da trebam obaviti velik posao kako bih bila dostojna Neba. U duπi sam Ëeznula za punim i besplatnim spasenjem, ali nisam znala kako da ga dobijem. Godine 1842. u Portlandu u saveznoj dræavi Maine stalno sam posjeÊivala sastanke na kojima se govorilo o Kristovom drugom dolasku i bila Ëvrsto uvjerena da Êe Gospodin uskoro doÊi. Bila sam gladna i æedna potpunog spasenja, potpunog suglasja s Boæjom voljom. Borila sam se danju i noÊu da dobijem ovo dragocjeno blago koje nije moguÊe kupiti ni za sva bogatstva ovoga svijeta. Dok sam se kleËeÊi pred Bogom molila za ovaj blagoslov, postala sam svjesna duænosti da trebam otiÊi i moliti se na javnom molitvenom sastanku. Nikad se prije nisam naglas molila na sastanku pa sam ustuknula u strahu da Êu se zbuniti ako se pokuπam javno moliti. Svaki put kad bih iziπla pred Gospodina u tajnoj molitvi, postala bih svjesna ove neispunjene duænosti. Najzad sam se prestala moliti i zapala u stanje potiπtenosti, a na kraju i u duboki oËaj.
3 Ellen White roena je u Gorhamu u saveznoj dræavi Maine 26. studenoga 1827.

11

(31)

32
12

Rani spisi

13

U takvom sam duπevnom raspoloæenju ostala tri tjedna a da ni jedna zraka svjetla nije probila guste oblake tame koja me okruæivala. A onda sam usnila dva sna koji su mi pruæili zraku svjetla i nade.4 Nakon toga sam se povjerila svojoj poboænoj majci. Rekla mi je da nisam izgubljena i savjetovala me da posjetim brata Stockmana koji je u to vrijeme propovijedao adventnom narodu u Portlandu. U njega sam imala veliko povjerenje jer je bio posveÊen i mio Kristov sluga. Njegove su me rijeËi duboko ganule i ulile mi novu nadu. Vratila sam se kuÊi i ponovno iziπla pred Gospodina; obeÊala sam da Êu uËiniti i pretrpjeti sve samo da dobijem Isusov osmijeh odobravanja. Ponovno mi je prikazana ista duænost. Te veËeri bio je zakazan molitveni sastanak na koji sam otiπla i kad su drugi kleknuli na molitvu, ja sam drπÊuÊi kleknula s njima; nakon πto se dvoje ili troje njih pomolilo, otvorila sam usta prije nego πto sam toga bila svjesna i Boæja obeÊanja uËinila su mi se kao mnoπtvo dragocjenih bisera koji se mogu dobiti samo ako ih molimo. Dok sam se molila, nestalo je tereta i patnje duπe koje sam dugo osjeÊala, a Boæji blagoslov je siπao na mene kao blaga rosa. Dala sam slavu Bogu za ono πto sam osjeÊala, ali sam Ëeznula za neËim viπim. Nisam mogla biti zadovoljna dok ne budem ispunjena Boæjom puninom. Moju duπu ispunila je neizreciva ljubav prema Isusu. Preko mene je prelazio val za valom slave dok mi se tijelo nije ukoËilo. Za mene je iπËeznulo sve osim Isusa i slave; nisam bila svjesna niËega πto se dogaalo oko mene. Dugo sam ostala u takvom stanju tijela i duπe i kad sam postala svjesna okoline, sve mi je izgledalo drukËije. Sve je izgledalo slavno i novo, kao da se smijeπi i proslavlja Boga. Sada sam bila spremna da svuda govorim o Isusu. ©est mjeseci nikakav tamni oblak nije se spustio nad moj um. Duπa mi se svakodnevno napajala bogatim istinama spasenja. Uvjerena da Êe se svi koji ljube Isusa radovati Njegovom dolasku, otiπla sam na sastanak razreda i ispriËala πto je Isus uËinio za mene i kakvu sam puninu uæivala kad sam povjerovala da Gospodin dolazi. Voditelj mojeg razreda prekinuo me rijeËima “zahvaljujuÊi metodizmu”, ali ja to nisam mogla
4

Ovdje spomenute snove nalazimo na stranicama 81—83.

Iskustva i vienja

33

pripisati metodizmu jer sam znala da me je oslobodio Krist i nada u Njegov skori dolazak. VeÊina Ëlanova obitelji mojeg oca Ëvrsto je vjerovala u Kristov drugi dolazak. Zbog svjedoËenja o ovom slavnom nauku sedmero nas bilo je istodobno iskljuËeno iz MetodistiËke crkve. U to vrijeme posebno su nam drage bile rijeËi proroka: “Govore braÊa vaπa koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: ‘Neka se proslavi Jahve, pa da radost vaπu vidimo.’ Ali oni Êe biti postieni.” (Iz 66,5) Od tog vremena pa sve do prosinca 1844. moje radosti, kuπnje i razoËaranja bili su isti kao mojih dragih adventnih prijatelja oko mene. U to sam vrijeme posjetila jednu od naπih sestara koja je vjerovala u drugi Kristov dolazak pa smo prije podne oko obiteljskog oltara kleknuli na molitvu. To nije bila neka uzbudljiva prigoda; bilo je prisutno nas pet, sve same æene. Dok sam se molila, na mene je siπla Boæja sila kakvu nikad prije nisam osjetila. Potpuno me je obuzelo vienje Boæje slave; Ëinilo mi se da se sve viπe i viπe uzdiæem sa Zemlje i tada mi je pokazano neπto o putovanju adventnog naroda u Sveti Grad, o Ëemu Êe biti rijeËi u nastavku.

Moje pr vo vienje5
Poπto mi je Bog pokazao putovanje adventnog naroda u Sveti Grad kao i bogatu nagradu onima koji Ëekaju povratak svojega Gospodina sa svadbe, smatram duænoπÊu da ukratko opiπem πto mi je Bog otkrio. Dragi sveti morali su proÊi kroz mnoge kuπnje. A naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo vjeËno. Pokuπala sam donijeti dobar izvjeπtaj i nekoliko grozdova iz nebeskog Kanaana, zbog kojih bi me mnogi kamenovali kao πto je zbor Izraelaca namjeravao kamenovati Kaleba i Joπuu zbog njihovog izvjeπtaja (Br 14,10). Ali kaæem vam, draga braÊo i sestre u Gospodinu, to je dobra zemlja i zauzmimo je jer je moæemo zadobiti.
5 Ovo je vienje Ellen White dobila nakon velikog adventnog razoËaranja 1844. i prvi put je objavljeno 1846. U to je vrijeme vidjela samo nekoliko buduÊih dogaaja. Kasnija su vienja bila potpunija. Vidi Dodatak.

14

34

Rani spisi

15

Dok sam se molila kod obiteljskog oltara, Sveti Duh je siπao na mene i Ëinilo mi se da se uzdiæem sve viπe i viπe, visoko iznad mraËnog svijeta. Osvrnula sam se traæeÊi u svijetu adventni narod, ali ga nisam mogla naÊi dok mi jedan glas nije rekao: “Pogledaj ponovno i malo viπe.” Nato sam podigla oËi i ugledala ravnu, usku stazu koja se dizala visoko iznad svijeta. Po toj stazi iπao je adventni narod prema gradu koji se nalazio daleko na kraju puta. Na samom poËetku puta iza njih je svijetlilo jako svjetlo za koje mi je jedan aneo rekao da je ponoÊni poklik. Ovo svjetlo je obasjavalo Ëitavu stazu i osvjetljavalo im noge da se ne bi spoticali. Dokle god su pogled upirali u Isusa koji je iπao pred njima vodeÊi ih u grad, bili su sigurni. Ali neki su se ubrzo umorili i rekli da je grad odviπe daleko i da su oËekivali kako Êe prije stiÊi do njega. Isus ih je hrabrio podignuvπi svoju slavnu desnicu i iz Njegove je ruke poteklo svjetlo koje je preplavilo adventnu skupinu pa su povikali: “Aleluja!” Drugi su se nepromiπljeno odrekli svjetla iza sebe i rekli da to nije Bog koji ih vodi tako daleko. Svjetlo iza njih odmah je iπËeznulo; noge su im ostale u potpunom mraku pa su se spoticali i iz vida izgubili cilj i Isusa te su pali s puta u mraËan i zao svijet. Uskoro smo6 Ëuli Boæji glas poput πuma mnogih voda, koji nam je objavio dan i Ëas Isusova dolaska. Æivi sveti, njih 144.000, Ëuli su i razumjeli reËeno, dok su zli mislili da se radi o grmljavini ili potresu. Kada je Bog rekao vrijeme, izlio je na nas Svetoga Duha i naπa su lica poËela odsjajivati Boæju slavu, kao πto je svijetlilo Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja. Svih je 144.000 bilo zapeËaÊeno i savrπeno ujedinjeno. Na njihovim Ëelima bilo je napisano: Bog, Novi Jeruzalem i blistava zvijezda koja je sadræavala Isusovo novo ime. Pri pogledu na naπe radosno, sveto stanje, zli su se razgnjevili i pojurili da nas uhvate kako bi nas strpali u zatvor, a mi smo u Gospodnje ime pruæili ruku dok su oni bespomoÊno pali na zemlju. Tada su oni iz Sotonine sinagoge znali da Bog ljubi nas koji smo mogli jedan drugome oprati noge i pozdraviti braÊu svetim cjelovom, pa su se poklonili pred naπim nogama.
6

Vidi Dodatak.

Iskustva i vienja

35

Ubrzo je naπ pogled privukla pojava malog tamnog oblaka na istoku, veliËine otprilike pola ËovjeËjeg dlana, za koji smo svi znali da je znak Sina »ovjeËjeg. Svi smo u sveËanoj tiπini promatrali kako se oblak pribliæava i postaje sve svjetliji i veliËanstveniji da bi se konaËno pretvorio u veliki bijeli oblak. Donja strana bila mu je kao u plamenu. Iznad oblaka se dizala duga, dok su oko njega deseci tisuÊa anela pjevali najljepπu pjesmu, a na oblaku je sjedio Sin »ovjeËji. Kosa Mu je bila bijela i u uvojcima se spuπtala na ramena, a na glavi je imao mnogo kruna. Noge su Mu bile kao razgorjeli oganj; u desnoj ruci je imao srp, a u lijevoj srebrnu trubu. OËi su Mu bile plamen ognjeni kojim je prodirao u dno duπe svoje djece. Lica svih okupljenih problijedjela su, a lica onih koje je Bog odbacio pocrnjela. Onda smo svi povikali: “Tko Êe opstati? Je li moja odjeÊa bez mrlje?” Na to su aneli prestali pjevati i za trenutak je zavladala zastraπujuÊa tiπina dok Isus nije progovorio: “Opstat Êe samo oni u kojih su Ëiste ruke i Ëisto srce; dosta vam je moja milost.” Na te su se rijeËi naπa lica ponovno oblila sjajem i radost je ispunila svako srce. Aneli su sada joπ glasnije zapjevali, dok se oblak sve viπe pribliæavao Zemlji. Zatim je odjeknula Isusova srebrna truba dok se spuπtao na oblaku okruæen ognjenim plamenovima. Pogledao je na grobove usnulih pravednika da bi zatim svoj pogled i ruke podigao prema nebu i povikao: “Probudite se, probudite se, probudite se vi koji spavate u prahu i ustanite!” Na to je silan potres zatresao Zemlju. Grobovi su se otvorili i mrtvi su iziπli obuËeni besmrtnoπÊu. Kad su prepoznali svoje prijatelje koje im je smrt otela, 144.000 povikale su: “Aleluja!” i u istom trenutku su se preobrazili i bili odneseni u zrak u susret Gospodinu. Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do staklenog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ih desnicom stavio na glavu svakome od nas. Dao nam je i zlatne harfe i palme pobjede. Tu, na staklenom moru, u savrπenom Ëetverokutu stajale su 144.000. Neki od njih imali su vrlo blistave krune, a drugi ne baπ tako sjajne. Neke su krune bile teπke od zvijezda, dok su ih druge imale tek nekoliko. Svatko je bio potpuno zadovoljan svojom krunom. I svi su bili obuËeni u veliËanstvene bijele haljine koje su ih pokri-

16

17

36

Rani spisi

18

vale od vrata do stopala. Aneli su bili svuda oko nas dok smo koraËali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isus je podignuo svoju moÊnu, slavnu ruku dræeÊi biserna vrata koja su se otvorila na svojim svjetlucavim πarkama i rekao nam: “Oprali ste svoje haljine u mojoj krvi i Ëvrsto se dræali moje istine. Uite!” Svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo puno pravo na ovaj grad. Tu smo ugledali drvo æivota i Boæje prijestolje. Iz prijestolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke bilo je stablo æivota. Na jednoj obali rijeke bilo je stablo, a na drugoj takoer stablo, oba od Ëistog prozirnog zlata. Isprva sam mislila da vidim dva stabla. Ponovno sam pogledala i vidjela da su na vrhu sjedinjena u jedno stablo. Takvo je bilo stablo æivota na obje strane rijeke æivota. Njegove su se grane savijale do mjesta na kojem smo mi stajali i plod je bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomijeπano sa srebrom. Kad smo otiπli pod stablo i sjeli da uæivamo u ljepoti tog mjesta, priπla su nam braÊa Fitch i Stockman7 koja su navijeπtala Evanelje o kraljevstvu i koju je Bog poloæio u grob da bi ih spasio, i pitala nas πto smo doæivjeli dok su oni spavali. Pokuπali smo se prisjetiti svojih najveÊih kuπnji, ali su one izgledale toliko male u usporedbi s izvanredno velikom i vjeËnom slavom koja nas je okruæivala da ih nismo mogli spomenuti pa smo svi povikali: “Aleluja, Nebo je stvarno lako zadobiti!” i dotaknuli svoje bljeπtave harfe tako da je nebeski svod odjekivao od njihovih zvukova. S Isusom na Ëelu siπli smo iz grada na ovu Zemlju, na veliku i visoku planinu koja nije mogla podnijeti Isusa pa se raspolovila tako da je nastala velika ravnica. Onda smo ugledali veliki grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, po troja sa svake strane i s po jednim anelom na svakim vratima. Svi smo povikali: “Dolazi grad, veliki grad silazi s Neba od Boga”, i on se spustio na mjesto na kojem smo stajali. Onda smo poËeli promatrati πto se nalazi izvan grada. Vidjela sam prekrasne kuÊe koje su izgledale kao od srebra, na Ëetiri stupa ukraπena prekrasnim biserima. U njih su se trebali naseliti sveti. Svaka je imala zlatnu policu. Vidjela sam
7

Vidi Dodatak.

Iskustva i vienja

37

mnoge svete kako ulaze u kuÊe, skidaju blistave krune i stavljaju ih na policu, a zatim izlaze u polja iza kuÊa da neπto obave na zemlji; ne onako kako to mi radimo sa zemljom ovdje; ne, ne. Blistavo svjetlo okruæivalo je njihovu glavu i oni su stalno klicali i slavili Boga. Vidjela sam joπ jednu poljanu prepunu raznovrsnog cvijeÊa i dok sam ga brala, uskliknula sam: “Ovo neÊe nikad uvenuti.” Zatim sam vidjela poljanu s visokom travom, prekrasnoga izgleda; trava je bila predivno zelena s odbljeskom srebra i zlata; ponosno se lelujala u slavu Kralja Isusa. Zatim smo stigli u podruËje prepuno svakovrsnih æivotinja — bio je tu lav, janje, ris i vuk, svi zajedno u savrπenoj slozi. Proπli smo posred njih i one su nas miroljubivo slijedile. Zatim smo uπli u πumu, ne mraËnu kao πto su naπe ovdje; ne, ne, veÊ svijetlu i predivnu; grane stabala su se lelujale i mi smo svi kliknuli: “Æivjet Êemo mirno u pustinji i spavati po πumama.” Proπli smo kroz πumu jer smo bili na putu na goru Sion. Usput smo sreli skupinu koja je takoer promatrala ljepotu ovog mjesta. Primijetila sam na njihovoj odjeÊi crveni porub; njihove su krune bile blistave, a odjeÊa savrπeno bijela. Kad smo ih pozdravili, upitala sam Isusa tko su oni. On je rekao da su to muËenici koji su izgubili æivot radi Njega. Pratilo ih je druπtvo mnogobrojne djece; i ona su imala crveni porub na odjeÊi. Gora Sion bila je upravo pred nama i na vrhu se nalazio veliËanstveni hram, a oko njega joπ sedam gora na kojima su rasle ruæe i ljiljani. Vidjela sam djecu kako se penju ili, ako im se viπe svia, lete pomoÊu malih krila do vrha brda i beru cvijeÊe koje nikad ne vene. Oko hrama su rasla svakovrsna stabla da uljepπaju prizor: πimπir, bor, jela, maslina, mirta, nar i smokva savijali su se pod teretom zrelih plodova πto je to mjesto Ëinilo joπ veliËanstvenijim. Upravo kad smo trebali uÊi u sveti hram, Isus je svojim umilnim glasom rekao: “Samo 144.000 ulaze na ovo mjesto”, a mi smo uskliknuli: “Aleluja!” Hram je bio oslonjen na sedam stupova, svaki od prozirnog zlata, ukraπen prekrasnim biserima. Ne mogu opisati ljepotu koju sam tamo vidjela. O kad bih mogla govoriti kanaanskim jezikom, mogla bih tek blijedo opisati slavu boljega svijeta. Vidjela sam tamo kamene ploËe s ugraviranim

19

38

Rani spisi

20

imenima 144.000 zlatnim slovima. Nakon πto smo vidjeli ljepotu hrama, iziπli smo i Isus nas je napustio i otiπao u grad. Uskoro smo Ëuli Njegov umilni glas kako govori: “Doite, narode moj, vi koji ste iziπli iz velike nevolje i vrπili moju volju; stradali ste radi mene; doite na veËeru, a ja Êu se opasati da vas posluæujem.” Mi smo poviknuli: “Aleluja! Slava!” i uπli u grad. Vidjela sam stol od Ëistog srebra, dugaËak viπe kilometara, ali smo ga pogledom mogli obuhvatiti. Vidjela sam plod sa stabla æivota, manu, bademe, smokve, nar, groæe i mnoge druge vrste voÊa. Pitala sam Isusa smijem li jesti od tih plodova. On je rekao: “Ne sada. Oni koji jedu od ovih plodova, ne vraÊaju se viπe na Zemlju. Ali ako budeπ vjerna, joπ malo i jest Êeπ plodove sa stabla æivota i piti vodu s izvora.” Onda me aneo njeæno spustio na ovaj mraËni svijet. Ponekad pomislim kako viπe ne mogu ovdje ostati; sve na Zemlji izgleda tako sumorno. OsjeÊam se vrlo osamljenom jer sam vidjela bolju zemlju. O kad bih imala krila golubice pa da odletim i naem pokoj! * * * Po zavrπetku vienja sve mi je izgledalo drukËije; neka koprena pokrivala je sve πto sam promatrala. O kako mi je mraËan izgledao ovaj svijet. Plakala sam kad sam se ponovno naπla ovdje, proæeta silnom Ëeænjom za domom. Vidjela sam bolji svijet i nakon njega sve mi se ovdje uËinilo ruænim. Svoje vienje ispriËala sam naπoj maloj skupini u Portlandu; oni su bili potpuno uvjereni da je poteklo od Boga. Bilo je to vrijeme ispunjeno silom. Na nama je poËivala sveËanost vjeËnosti. Oko tjedan dana poslije Gospodin mi je dao drugo vienje i pokazao kuπnje kroz koje moram proÊi te da moram poÊi i drugima iznijeti ono πto mi je otkrio, da Êu naiÊi na veliko protivljenje i pritom trpjeti duπevne patnje. Ali aneo je rekao: “Dosta ti je Boæja milost; On Êe ti pomoÊi.” Nakon ovog vienja bila sam jako uznemirena. Bila sam slabog zdravlja i imala samo sedamnaest godina. Znala sam da su mnogi pali zbog samouzviπenja i da Êe me Bog napustiti ako se u bilo Ëemu ponesem, pa Êu svakako biti izgubljena. Obratila sam se Gospodinu s molbom i molila Ga da

Iskustva i vienja

39

ovo breme poloæi na nekoga drugog. »inilo mi se da ga ne mogu nositi. Dugo sam leæala niËice, ali sve πto sam dobila bio je odgovor: “Objavi drugima ono πto sam ti otkrio.” Tijekom mojeg sljedeÊeg vienja usrdno sam molila Gospodina da me saËuva od samouzviπenja ako veÊ moram iÊi i iznijeti ono πto mi je pokazao. Onda mi je pokazao da je moja molitva usliπana i da Êe On, budem li u opasnosti da se ponesem, na me poloæiti ruku pa Êu se razboljeti. Aneo je rekao: “Ako vjerno izneseπ vijest i ustrajeπ do kraja, jest Êeπ rod sa stabla æivota i piti vodu iz rijeke æivota.” Ubrzo se poËelo govoriti da su vienja posljedica mesmerizma8 i mnogi su adventisti bili spremni u to povjerovati i dalje πiriti. Jedan lijeËnik, cijenjen kao mesmerist, rekao mi je da su moja vienja mesmeristiËka i da se na mene moæe vrlo lako utjecati i da bi me mogao mesmerizirati i uËiniti da dobijem vienje. Rekla sam mu da mi je Gospodin u vienju pokazao da mesmerizam potjeËe od avla, iz bezdana, i da Êe uskoro otiÊi tamo zajedno s onima koji se njime nastave sluæiti. Zatim sam mu dopustila da me mesmerizira ako moæe. Pokuπavao je viπe od pola sata pribjegavajuÊi razliËitim postupcima da bi na kraju odustao. Vjerom u Boga mogla sam se oduprijeti njegovom utjecaju tako da mi nije ni najmanje naudio. Ako sam imala vienje na nekom sastanku, mnogi bi govorili da je to posljedica uzbuenja i da me je netko mesmerizirao. Ja bih na to otiπla u πumu gdje me nije moglo vidjeti nijedno oko ni Ëuti ijedno uho i molila se Bogu i On bi mi ponekad tamo dao vienje. Zatim bih se radovala i rekla im πto mi je Bog nasamo otkrio tamo gdje na me nije mogao utjecati nijedan smrtnik. Ali neki su mi govorili da sam sama sebe mesmerizirala. O, pomislila sam, zar je doπlo dotle da oni koji iskreno pristupaju Bogu da prihvate Njegova obeÊanja i mole za Njegovo spasenje budu optuæeni da su pod pokvarenim i po duπu pogubnim utjecajem mesmerizma? Molimo li naπeg dragog nebeskog Oca za “kruh” da bismo dobili samo “kamen” ili “πtipavca”? Takve su mi stvari ranjavale duh i nanosile bol duπi i dovodili me do oËaja jer su me mnogi uvjeravali da ne postoji Sveti Duh i da su
8

21

22

Vidi Dodatak.

40

Rani spisi

23

svi doæivljaji svetih Boæjih ljudi bili samo mesmerizam ili Sotonine prijevare. U to se vrijeme u saveznoj dræavi Maine pojavio fanatizam. Neki su izbjegavali svaki rad i osuivali sve koji nisu dijelili njihovo miπljenje o toj i drugim stvarima koje su smatrali vjerskim duænostima. Bog mi je ove zablude otkrio u vienju i poslao me da ih objavim Njegovoj zabludjeloj djeci, ali su mnoga od njih potpuno odbacila vijest i optuæila me da se priklanjam svijetu. S druge strane nominalni adventisti su me optuæivali za fanatizam pa su me laæno, a neki zlobno, prikazali kao vou fanatizma kojeg sam se trudila onemoguÊiti. Odredili su razliËita vremena Gospodnjeg dolaska i nametali ih braÊi, ali mi je Gospodin pokazao da Êe sva ona proÊi jer prije Kristovog dolaska mora doÊi vrijeme nevolje i da Êe svako odreivanje vremena, kada se ne ispuni, samo oslabiti vjeru Boæjeg naroda. Zbog toga su me optuæili da se ponaπam kao zao sluga koji je u svojem srcu govorio: “Moj gospodar neÊe doÊi zadugo.” Sve mi je to teπko optereÊivalo duπu i u zbunjenosti sam ponekad doπla u kuπnju da posumnjam u ono πto sam doæivjela. Jednog jutra, za vrijeme obiteljske molitve, na mene je poËela djelovati Boæja sila i u tom sam trenutku pomislila da je to mesmerizam pa sam mu se usprotivila. Istog trenutka sam onijemjela i nekoliko trenutaka bila nesvjesna svega oko sebe. Tada sam shvatila da sam sagrijeπila πto sam posumnjala u Boæju silu i da sam zbog toga onijemjela i da Êe mi se jezik odrijeπiti u manje od dvadeset Ëetiri sata. Pokazana mi je karta na kojoj su zlatnim slovima bila napisana poglavlja i redci pedesetak tekstova iz Svetoga pisma.9 Nakon zavrπetka vienja zatraæila sam ploËicu i na njoj napisala da sam nijema, kao i ono πto sam vidjela i da æelim veliku Bibliju. Uzela sam Bibliju i odmah otvorila sve tekstove koje sam vidjela na karti. Cijelog dana nisam mogla govoriti. Rano iduÊeg jutra duπu mi je ispunila radost i moj se jezik oslobodio da kliËem hvale Bogu. Nakon toga se viπe nisam usuivala posumnjati niti se za trenutak oduprijeti Boæjoj sili, bez obzira na to πto Êe drugi misliti o meni.

9

Ovi tekstovi navedeni su na kraju ovog ulomka, str. 42—47.

Iskustva i vienja

41

Dok sam 1846. bila u Fairhavenu u saveznoj dræavi Massachusetts, moja sestra (koja me je obiËno pratila u to vrijeme), sestra A., brat G. i ja krenuli smo Ëamcem s jedrom u posjet jednoj obitelji na West Islandu. Bila je skoro noÊ kad smo krenuli. Plovili smo kratko vrijeme kad se iznenada podigla oluja. Sijevalo je i grmjelo i kiπa se kao bujica izlila na nas. »inilo se da Êemo sigurno propasti ako nas Bog ne izbavi. Kleknula sam u Ëamcu i poËela moliti Boga da nas izbavi. I tamo usred bijesnih valova, dok se voda prelijevala preko nas, dobila sam vienje i vidjela da Êe se prije osuπiti svaka kap mora nego da mi stradamo, jer je moj posao tek zapoËeo. Po zavrπetku vienja svi su moji strahovi nestali i mi smo pjevali i slavili Boga; naπ mali Ëamac bio je za nas ploveÊi Betel. Urednik The Advent Heralda rekao je kako je poznato da su moja vienja “posljedica mesmeristiËkog djelovanja”. Ali, pitam, kakve je moguÊnosti za mesmeristiËke postupke bilo u takvim trenucima? Brat G. Ëinio je viπe nego πto je mogao da upravlja Ëamcem. Pokuπao se usidriti, ali se sidro vuklo za nama. Naπ je Ëamac poskakivao na valovima i bio tjeran vjetrom; bilo je tako mraËno da nismo mogli vidjeti s jednog kraja Ëamca do drugoga. Ubrzo se sidro zakvaËilo i brat G. je pozvao u pomoÊ. Na otoku su bile samo dvije kuÊe i pokazalo se da smo bili blizu jedne od njih, ali ne one u koju smo æeljeli doÊi. Cijela obitelj se veÊ spremila na spavanje osim malog djeteta koje je zahvaljujuÊi providnosti Ëulo poziv za pomoÊ na moru. Njegov otac je uskoro doπao da nam pomogne pa nas je u malom Ëamcu prevezao na obalu. VeÊi dio noÊi proveli smo u zahvaljivanju i slavljenju Boga za Njegovu Ëudesnu dobrotu prema nama. * * *

24

42

Rani spisi TEKSTOVI SPOMENUTI NA PRETHODNOJ STR ANICI
(u prijevodu Dude i FuÊaka)

I evo, buduÊi da nisi povjerovao mojim rijeËima, koje Êe se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet Êeπ i neÊeπ moÊi govoriti do dana dok se to ne zbude. (Lk 1,20) Sve πto ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i — navjeπÊivat Êe vama. (Iv 16,15) Svi se napuniπe Duha Svetoga i poËeπe govoriti drugim jezicima, kako im veÊ Duh davaπe zboriti. (Dj 2,4) I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjeloπÊu navjeπÊivati rijeË tvoju! Pruæi ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i Ëudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa. I poπto se pomoliπe, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniπe Duha Svetoga te stanu navjeπÊivati rijeË Boæju smjelo. (Dj 4,29-31) Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Iπtite i dat Êe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte i otvorit Êe vam se! Doista, tko god iπte, prima; i tko traæi, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit Êe se. Ta ima li koga meu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaiπte kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaiπte, zar Êe mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li Êe viπe Otac vaπ, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaiπtu! Sve, dakle, πto æelite da ljudi vama Ëine, Ëinite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. »uvajte se laænih proroka koji dolaze k vama u ovËjem odijelu, a iznutra su vuci grabeæljivi. (Mt 7,6-12.15) Ustat Êe, doista, laæni kristi i laæni proroci i iznijeti znamenja velika i Ëudesa da, bude li moguÊe, zavedu i izabrane. (Mt 24,24) Kao πto primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu æivite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i uËvrπÊeni vjerom kako ste pouËeni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvuËe mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem πto se oslanja na predaju ljudsku, na “poËela svijeta”, a ne na Krista. (Kol 2,6-8) Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaÊa! Postojanosti vam uistinu treba da biste vrπeÊi volju Boæju zadobili obeÊano. Jer joπ malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doÊi Êe i neÊe zakasniti. A pravednik Êe moj od vjere æivjeti, ako li pak otpadne,

25

Iskustva i vienja

43

ne mili se on duπi mojoj. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duπe. (Heb 10,35-39) Zaista, tko ue u njegov poËinak, poËinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. Pohitimo dakle uÊi u taj PoËinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. Æiva je, uistinu, RijeË Boæja i djelotvorna; oπtrija je od svakoga dvosjekla maËa; prodire dotle da dijeli duπu i duh, zglobove i moædinu te prosuuje nakane i misli srca. (Heb 4,10-12) Uvjeren sam u ovo: Onaj koji otpoËe u vama dobro djelo, dovrπit Êe ga do Dana Krista Isusa ... Samo se ponaπajte dostojno evanelja Kristova, pa — doπao ja i vidio vas ili nenazoËan sluπao πto je s vama — da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednoduπno se zajedniËki borite za evaneosku vjeru ne plaπeÊi se ni u Ëemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vaπega spasenja, i to od Boga. Jer vama je dana milost: “za Krista”, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti. (Fil 1,6.27-29) Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. Sve Ëinite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i Ëisti, djeca Boæja neporoËna posred poroda izopaËena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu. (Fil 2,13-15) UbuduÊe jaËajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Boæju da se mognete oduprijeti lukavstvima avlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovniπtava, protiv Vlasti, protiv upravljaËa ovoga mraËnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Boæjom da uzmognete odoljeti u dan zli i odræati se kada sve nadvladate. Dræite se dakle! Opaπite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpaπite noge spremnoπÊu za evanelje mira! U svemu imajte uza se πtit vjere: njime Êete moÊi ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i maË Duha, to jest RijeË Boæju. Svakovrsnom se molitvom i proπnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnoπÊu i molitvom za sve svete, (Ef 6,10-18) Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praπtajte jedni drugima kao πto i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,32) Poπto ste posluhom istini oËistili duπe svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca æarko ljubite jedni druge. (1 Pt 1,22) Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao πto sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom Êe svi znati da ste moji uËenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. (Iv 13,34.35) 27 26

44

Rani spisi

Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? InaËe niste pravi. (2 Kor 13,5) Po milosti Boæjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziuje; ali svaki neka pazi kako naziuje. Jer nitko ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. Naziuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom — svaËije Êe djelo iziÊi na svjetlo. Onaj Êe Dan pokazati jer Êe se u ognju oËitovati. I kakvo je Ëije djelo, oganj Êe iskuπati. (1 Kor 3,10-13) Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Boæju koju steËe krvlju svojom. Ja znam da Êe nakon mog odlaska meu vas uljesti vuci okrutni koji ne πtede stada, a izmeu vas Êe samih ustati ljudi koji Êe iskrivljavati nauk da bi odvukli uËenike za sobom. (Dj 20,28-30) »udim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoÊe prevratiti evanelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam aneo s neba navjeπÊivao neko evanelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! ©to smo veÊ rekli, to sad i ponavljam: navjeπÊuje li vam tko neko evanelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. (Gal 1,6-9) 28 Naprotiv, sve πto u tami rekoste, na svjetlu Êe se Ëuti; i πto ste po skroviπtima u uho πaptali, propovijedat Êe se po krovovima. A kaæem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju viπe πto uËiniti. Pokazat Êu vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji poπto ubije, ima moÊ baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrapËiÊa za dva novËiÊa? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca! (Lk 12,3-7) Ta pisano je: Anelima Êe svojim zapovjediti za tebe da te Ëuvaju. I: Na rukama Êe te nositi da se gdje nogom ne spotakneπ o kamen. (Lk 4,10.11) Ta Bog koji reËe: Neka iz tame svjetlost zasine, on zasvijetli u srcima naπim da nam spoznanje slave Boæje zasvijetli na licu Kristovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oËito Boæja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritijeπnjeni; dvoumeÊi, ali ne zdvajajuÊi; progonjeni, ali ne napuπteni; obarani, ali ne oboreni. (2 Kor 4,6-9)

Iskustva i vienja

45

Ta ova malenkost naπe Ëasovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjeËne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo — vjeËno. (2 Kor 4,17.18) Vas koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada moæda trebalo malo i æalostiti zbog razliËitih kuπnja: da prokuπanost vaπe vjere — dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuπa — stekne hvalu, slavu i Ëast o Objavljenju Isusa Krista. (1 Pt 1,5-7) Da, sada æivimo kada ste vi postojani u Gospodinu! (1 Sol 3,8) A ovi Êe znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime Êe moje izganjati zloduhe, novim Êe jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li πto smrtonosno, ne, neÊe im nauditi; na nemoÊnike Êe ruke polagati, i bit Êe im dobro. (Mk 16,17.18) Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naπ sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oËi, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!” Rekoπe tako njegovi roditelji jer su se bojali Æidova. Æidovi se doista veÊ bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopÊiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoπe njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!” Pozvaπe stoga po drugi put Ëovjeka koji bijaπe slijep i rekoπe mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj Ëovjek greπnik!” Nato im on odgovori: “Je li greπnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoπe mu opet: “©to ti uËini? Kako ti otvori oËi?” Odgovori im: “VeÊ vam rekoh i ne posluπaste me. ©to opet hoÊete Ëuti? Da ne kanite i vi postati njegovim uËenicima?” (Iv 9,20-27) I πto god zaiπtete u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me πto zaiπtete u moje ime, uËinit Êu. Ako me ljubite, zapovijedi Êete moje Ëuvati. (Iv 14,13-15) Ako ostanete u meni i rijeËi moje ako ostanu u vama, πto god hoÊete, iπtite i bit Êe vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji uËenici. (Iv 15,7.8) A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao Ëovjek opsjednut neËistim duhom. On povika: “©to ti imaπ s nama, Isuse NazareÊanine? Doπao si da nas uniπtiπ? Znam tko si: Svetac Boæji!” Isus mu zaprijeti: “Umukni i izii iz njega!” (Mk 1,23-25) Uvjeren sam doista: ni smrt ni æivot, ni aneli ni vlasti, ni sadaπnjost ni buduÊnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi 30 29

46

Rani spisi

stvor neÊe nas moÊi rastaviti od ljubavi Boæje u Kristu Isusu Gospodinu naπem. (Rim 8,38.39) Anelu Crkve u Filadelfiji napiπi: “Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima kljuË Davidov i kad otvori, nitko neÊe zatvoriti; kad zatvori, nitko neÊe otvoriti: Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne moæe. Doista, malena je tvoja snaga, a oËuvao si moju rijeË i nisi zatajio mog imena. Evo, dovest Êu neke iz sinagoge Sotonine — koji sebe zovu Æidovi, a nisu, nego laæu — evo, prisilit Êu ih da dou da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. BuduÊi da si oËuvao moju rijeË o postojanosti, i ja Êu oËuvati tebe od Ëasa kuπnje koji ima doÊi na sav svijet da se iskuπaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. »vrsto dræi πto imaπ da ti nitko ne ugrabi vijenca. Pobjednika Êu postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on viπe neÊe iziÊi i napisat Êu na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji sie s neba od Boga mojega, i ime moje novo. Tko ima uho, nek posluπa πto Duh govori crkvama!” (Otk 3,7-13) Ti se ne okaljaπe sa æenama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god poe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; na ustima se njihovim laæ ne nae, neporoËni su. (Otk 14,4.5) Naπa je pak domovina na nebesima, odakle iπËekujemo Spasitelja, Gospodina naπega Isusa Krista. (Fil 3,20) Strpite se dakle, braÊo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iπËekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kiπu ranu i kasnu. Strpite se i vi, oËvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji pribliæio! (Jak 5,7.8) Snagom kojom ima moÊ sve sebi podloæiti on Êe preobraziti ovo naπe bijedno tijelo i suobliËiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil 3,21) I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin »ovjeËji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oπtar srp. I drugi jedan aneo izie iz hrama viËuÊi iza glasa onomu πto sjedi na oblaku: “Mahni srpom i æanji jer doe Ëas æetvi, zrela je æetva zemaljska!” I onaj πto sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi poænjevena. I drugi jedan aneo izie iz hrama nebeskoga. I on imaπe oπtar srp. (Otk 14,14-17) Dakle: preostaje neki subotni poËinak narodu Boæjemu! (Heb 4,9) I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaruËnica nakiÊena za svoga muæa. (Otk 21,2)

31

Iskustva i vienja

47

I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe — na Ëelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! (Otk 14,1) I pokaza mi rijeku vode æivota, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Boæjeg i JaganjËeva. Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo æivota πto rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A liπÊe stabla za zdravlje je narodima. I neÊe viπe biti nikakva prokletstva. I prijestolje Êe Boæje i JaganjËevo biti u gradu i sluge Êe mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime Êe im njegovo biti na Ëelima. NoÊi viπe biti neÊe i neÊe trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunËeva: obasjavat Êe ih Gospod Bog i oni Êe kraljevati u vijeke vjekova. (Otk 22,1-5)

* * *

Kasnija vienja
Gospodin mi je sljedeÊe vienje dao 1847. u Topshamu u saveznoj dræavi Maine, za vrijeme okupljanja braÊe u subotu. OsjeÊali smo posebnu potrebu za molitvom. Za vrijeme molitve na nas je siπao Sveti Duh. Bili smo presretni. Ubrzo sam izgubila osjeÊaj za zemaljsko i bila potpuno zaokupljena vienjem Boæje slave. Vidjela sam kako je jedan aneo brzo doletio k meni. Ponio me sa Zemlje u Sveti Grad. U gradu sam ugledala hram u koji sam uπla. Proπla sam kroz vrata i stigla do prvog zastora. Zastor je bio podignut i ja sam uπla u Svetinju. Tu sam ugledala kadioni ærtvenik, svijeÊnjak sa sedam svjetiljki i stol s prinesenim kruhovima. Nakon πto sam vidjela slavu Svetinje, Isus je podigao drugi zastor i uπao u Svetinju nad svetinjama. U Svetinji nad svetinjama ugledala sam KovËeg; poklopac KovËega i njegove stranice bile su od Ëistog zlata. Na svakom kraju KovËega nalazio se ljupki kerubin koji ga je pokrivao krilima. Kerubini su bili licem okrenuti jedan prema drugome pogleda usmjerenih na KovËeg. Izmeu anela nalazila se zlatna kadionica. Nad KovËegom, tamo gdje su stajali aneli, vidjelo se iznimno jarko svjetlo nalik na Boæje prijestolje. Isus je stajao pokraj KovËega i kad su se k Njemu dizale molitve svetih, iz kadionice se dizao dim tamjana, a

32

48

Rani spisi

33

34

On je njihove molitve s dimom tamjana prinosio svojem Ocu. U KovËegu sam vidjela zlatnu posudu s manom i Aronov procvjetali πtap te kamene ploËe sloæene kao knjiga. Isus ih je otvorio i ja sam na njima ugledala Deset zapovijedi napisanih Boæjim prstom. Na jednoj ploËi bilo je Ëetiri, a na drugoj πest zapovijedi. »etiri zapovijedi na prvoj ploËi sjale su jaËe od ostalih πest. Ali Ëetvrta, zapovijed o suboti, sjala je jaËe od svih ostalih jer je subota bila odvojena da saËuva Ëast Boæjeg svetog imena. Sveta je subota izgledala veliËanstveno, okruæena vijencem slave. Vidjela sam da zapovijed o suboti nije bila prikovana na kriæ jer da je bila ona, bilo bi i ostalih devet; u tom bismo ih sluËaju smjeli prekrπiti kao i Ëetvrtu. Vidjela sam da Bog nije promijenio subotu, jer se On nikada ne mijenja. Ali ju je papa promijenio iz sedmog u prvi dan tjedna jer je proreËeno da Êe promijeniti blagdane i Zakon. Da je Bog premjestio subotu sa sedmog na prvi dan, vidjela sam da bi promijenio i tekst Ëetvrte zapovijedi napisan na kamenim ploËama koje se sada nalaze u KovËegu u najsvetijem dijelu nebeskog hrama. U tom bi sluËaju pisalo: A prvoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Meutim, vidjela sam da je zapovijed glasila jednako kao kad je prstom Boæjim napisana na kamene ploËe i predana Mojsiju na Sinaju. “A sedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.” Vidjela sam da subota jest i da Êe biti zid razdvajanja izmeu pravog Boæjeg Izraela i nevjernika kao i da je subota znaËajno pitanje oko kojeg Êe se ujediniti srca Boæjih dragih svetaca koji Ga Ëekaju. Vidjela sam da Bog ima djece koja subotu ne poznaju niti je svetkuju. Ona nisu odbacila svjetlo koje je obasjava. A na poËetku vremena nevolje mi smo poπli ispunjeni Svetim Duhom i joπ jasnije navijeπtali subotu.10 To je rasrdilo crkve i nominalne adventiste11 jer nisu mogli osporiti istinu o suboti. A u to su vrijeme Boæji izabranici jasno vidjeli da imamo istinu pa su iziπli i s nama trpjeli progonstvo. Vidjela sam u zemlji maË, glad, epidemije i veliku zbunjenost. Zli su mislili da smo mi krivi za izlijevanje kazni pa su ustali i
10 11

Vidi str. 87. Vidi Dodatak.

Iskustva i vienja

49

odluËili nas istrijebiti sa zemlje, uvjereni da Êe tada zlo prestati. U vrijeme nevolje svi smo pobjegli iz gradova i sela, ali su nas zli progonili i s maËem ulazili u kuÊe svetih. Podigli su maË da nas ubiju, ali se on slomio i pao krhak kao da je od slame. Onda smo svi danju i noÊu vapili za izbavljenjem i taj je vapaj dospio pred Boga. Sunce je zasjalo, a mjesec je i dalje sjao. Rijeke su prestale teÊi. Pojavili su se tamni, tmasti oblaci i poËeli se sudarati. Ali ostalo je jedno mjesto vedrine neopisiva sjaja odakle se zaËuo Boæji glas kao πum mnogih voda koji je potresao nebo i zemlju. Nebo se otvaralo i zatvaralo, neprekidno u pokretu. Planine su se tresle kao trska na vjetru i na sve strane izbacivale raskomadane stijene. More je poËelo kljuËati kao voda u loncu i izbacivati kamenje na obalu. Dok je objavljivao dan i Ëas Isusova dolaska i ponavljao vjeËni Savez sa svojim narodom, Bog je izgovarao reËenicu po reËenicu a onda zastao, dok su se Njegove rijeËi pronosile zemljom. Boæji Izrael stajao je oËiju uprtih prema gore sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz Jahvinih usta i prolamale se zemljom sliËno najsnaænijoj grmljavini. Bilo je izuzetno sveËano. Na kraju svake reËenice sveti su uzvikivali: “Slava! Aleluja!” Lica su im bila obasjana Boæjom slavom i svijetlila kao Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja. Zli ih nisu mogli gledati od sjaja slave. I kad je izgovoren beskonaËni blagoslov nad onima koji su poπtovali Boga svetkujuÊi Njegovu subotu, zaËuo se silan poklik pobjede nad zvijeri i njezinim kipom. Tada poËinje slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. Vidjela sam poboænog roba kako pobjedonosno ustaje i odbacuje lance kojima je bio okovan, dok je njegov zao gospodar bio smeten ne znajuÊi πto da Ëini, jer zli nisu mogli razumjeti rijeËi koje je Bog izgovorio. Uskoro se pojavio veliki bijeli oblak. Izgledao je ljepπi nego ikad. Na njemu je sjedio Sin »ovjeËji. Isprva nismo na oblaku vidjeli Isusa, ali kako se pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti Njegov dragi lik. Kad se prvi put pojavio, ovaj oblak je bio znak Sina »ovjeËjeg na nebu. Glas Sina Boæjeg pozvao je zaspale svete obuËene u besmrtnu slavu. Æivi sveti preobrazili su se u tren oka i zajedno s njima bili uzeti u kola od oblaka koja su, uzdiæuÊi se k Nebu, izgledala veliËanstveno. Kola su sa svake stra-

35

50

Rani spisi

ne imala krila, a odozdo kotaËe. Kako su se uzdizala, kotaËi su klicali: “Svet!”, a krila su u pokretu klicala: “Svet!” Sveti aneli pratioci koji su okruæivali oblak takoer su klicali: “Svet, svet, svet Gospodin Bog, SvemoguÊi!” I sveci na oblaku su klicali: “Slava! Aleluja!” A kola su se uzdizala prema Svetome Gradu. Isus je otvorio vrata zlatnog grada i poveo nas u njega. DoËekani smo dobrodoπlicom jer smo odræali “Boæje zapovijedi” i imali “pravo na stablo æivota”.
36

ZapeËaÊenje
Na poËetku subote 5. sijeËnja 1849. bili smo na molitvi s obitelji brata Beldena u Rocky Hillu u saveznoj dræavi Connecticut, kad je na nas siπao Sveti Duh. U vienju sam bila prenesena u Svetinju nad svetinjama gdje sam vidjela Isusa kako joπ uvijek posreduje za Izrael. Na skutu Njegove haljine ugledala sam zvonËiÊe i πipke. Bilo mi je pokazano da Isus neÊe napustiti Svetinju nad svetinjama dok ne bude rijeπen sluËaj svakog Ëovjeka bilo na spasenje bilo na uniπtenje, i da se Boæja srdæba neÊe izliti dok Isus ne zavrπi svoje djelo u Svetinji nad svetinjama, odloæi svoju sveÊeniËku odoru i obuËe haljinu osvete. Tada Êe napustiti mjesto posrednika izmeu svojeg Oca i Ëovjeka i Bog se viπe neÊe ustezati da na one koji su odbacili Njegovu istinu izlije svoju srdæbu. Vidjela sam da su srdæba naroda i srdæba Boæja kao i vrijeme suenja mrtvima bile jasno odvojene pojave koje slijede jedna za drugom, kao i to da Mihael joπ nije ustao i da joπ nije nastupilo vrijeme nevolje kakve nikad prije nije bilo. Narodi se veÊ gnjeve, ali kad naπ Veliki sveÊenik zavrπi svoje djelo u Svetiπtu, On Êe ustati, obuÊi haljinu osvete i tek tada Êe doÊi do izlijevanja sedam posljednjih zala. Vidjela sam da Êe Ëetiri anela dræati Ëetiri vjetra sve dok Isusovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe uslijediti sedam posljednjih zala. Ova zla raspaljuju gnjev zlih protiv pravednika jer smatraju da smo mi navukli Boæje kazne na njih i da bi nevolje prestale kad bi nas istrijebili s lica zemlje. Tada je izdan proglas da se sveti pobiju, πto je njih potaknulo da dan i noÊ vape za izbavljenjem. To je bilo vrijeme Jakovljeve nevolje. Tada su svi sveti zavapili u duπevnoj tjeskobi i Bog ih je izbavio svojim glasom. Sto Ëetr-

37

Iskustva i vienja

51

deset i Ëetiri tisuÊe su trijumfirale, dok su im lica bila obasjana Boæjom slavom. Zatim mi je pokazana skupina koja je gorko plakala. Na njihovoj je odjeÊi velikim slovima bilo napisano: “Bio si vagnut na tezulji i naen si prelagan.” Upitala sam tko je ova skupina. Aneo je rekao: “To su oni koji su nekoÊ svetkovali subotu, ali su je napustili.” »ula sam kako glasno viËu: “Vjerovali smo u Tvoj dolazak i revno ga navijeπtali.” I dok su to govorili, pogled im je pao na njihovu odjeÊu pa su ugledali πto je napisano; sada su joπ glasnije zavapili. Vidjela sam da su pili iz duboke vode, ali su ostatak gazili nogama — pogazili su subotu — i zbog toga su vagnuti na tezulji i naeni laki. Zatim me moj aneo pratilac ponovno poveo u grad gdje sam vidjela kako Ëetiri anela lete prema gradskim vratima. Upravo su pokazivali zlatne karte anelu na ulazu, kad sam ugledala joπ jednog anela kako brzo dolijeÊe iz neusporedive slave i jakim glasom viËe drugim anelima: mahao je neËim πto je dræao u ruci. Zamolila sam svojeg anela pratioca za objaπnjenje, a on mi je rekao da zasad ne mogu vidjeti viπe od toga, ali da Êe mi ubrzo pokazati πto znaËi ono πto sam vidjela. U subotu poslijepodne jedan izmeu nas se razbolio i traæio da se molimo za njegovo ozdravljenje. Svi smo se ujedinili u molbi LijeËniku koji nikad nije izgubio nijedan sluËaj, kad je Duh siπao na mene i ja sam dobila vienje. Vidjela sam da su Ëetiri anela bila na putu da obave odreeni posao na Zemlji. Isus je bio obuËen u sveÊeniËku odjeÊu. Sa saæaljenjem je pogledao na ostatak, a zatim podigao ruke i glasom punim samilosti povikao: “Moja krv, OËe, moja krv, moja krv, moja krv!” Zatim sam vidjela kako od Boga, koji je sjedio na velikom bijelom prijestolju, izlazi neopisivo jako svjetlo koje je obasjalo Isusa. Potom sam ugledala jednog anela s nalogom od Isusa kako brzo dolijeÊe do Ëetvorice anela kojima je bilo povjereno da obave posao na Zemlji. MaπuÊi neËim u svojoj ruci, glasno je povikao: “Dræite! Dræite! Dræite! Dræite! dok sluge Boæje ne budu zapeËaÊene na Ëelima.” Molila sam svojeg anela pratioca da mi objasni znaËenje ovoga πto sam Ëula i πto Ëetiri anela trebaju obaviti. Rekao mi je da je Bog obuzdao sile i da je svojim anelima zapo-

38

52

Rani spisi

vjedio da vode raËuna o onome πto se dogaa na Zemlji; da Ëetiri anela imaju vlast od Boga da zadræe Ëetiri vjetra koje su upravo namjeravali pustiti, ali dok su ih njihove ruke otpuπtale, Isusovo je milosrdno oko ugledalo ostatak koji joπ nije bio zapeËaÊen pa je podigao ruke Ocu i molio Ga govoreÊi da je za njih prolio svoju krv. Zatim je drugi aneo dobio nalog da brzo odleti do Ëetvorice anela s nalogom da zadræe vjetrove dok Boæji sluge ne budu zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga na svojim Ëelima.
39

Boæja ljubav prema Njegovom narodu
Vidjela sam kako Bog njeæno i jako voli svoj narod. Vidjela sam kako aneli πire svoja krila nad svetima. Svaki sveti imao je anela pratioca. Kad bi sveti plakali zbog razoËaranja ili bi se naπli u opasnosti, aneli koji im sluæe brzo bi odletjeli gore noseÊi vijesti, a aneli u gradu bi prestali pjevati. Zatim bi Isus poslao drugog anela da sie i da ih ohrabri, da bdije nad njima i da ih pokuπa zadræati na uskome putu; ali ako ne bi marili za briænu skrb ovih anela i ako ih aneli ne bi mogli utjeπiti veÊ bi nastavili iÊi stranputicom, aneli bi se rastuæili i zaplakali. Oni bi vijest o tome ponijeli gore i svi aneli u gradu bi zaplakali, a nakon toga glasno rekli: “Amen.” Ali ako bi sveti uprli pogled na nagradu koja ih Ëeka i slavili Boga, aneli bi prenijeli radosnu vijest u grad i aneli u gradu bi dotaknuli svoje zlatne harfe i glasno zapjevali: “Aleluja!” tako da bi nebeski svod odzvanjao njihovim umilnim pjesmama. U Svetom Gradu vlada savrπeni red i sklad. Svi aneli kojima je naloæeno da odlaze na Zemlju nose zlatnu kartu koju pokazuju anelima na gradskim vratima kad ulaze i izlaze. Nebo je predivno mjesto. »eznem da budem tamo, da gledam svojega milog Isusa koji je dao æivot za mene i budem preobraæena u Njegovo slavno obliËje. O kad bih imala rijeËi kojima bih opisala slavu prelijepog buduÊeg svijeta! Æudim za potocima æive vode koji vesele grad naπega Boga. Gospodin mi je omoguÊio da vidim i druge svjetove. Dobila sam krila i jedan aneo otpratio me od grada do blistavog i veliËanstvenog mjesta. Trava je bila svjeæe zelena, a ptice su cvrkutale svoje milozvuËne pjesmice. Stanovnici

Iskustva i vienja

53
40

na tom mjestu bili su razliËitih uzrasta; bili su plemeniti, veliËanstveni i veoma ljubazni. Izgledom su bili sliËni Isusu i njihova su lica zraËila svetom radoπÊu koja je izraæavala slobodu i sreÊu koje su vladale na tom mjestu. Upitala sam jednog od njih zaπto su toliko umilniji od stanovnika Zemlje. Odgovorio je: “Mi smo æivjeli u potpunoj posluπnosti Boæjim zapovijedima i nismo bili neposluπni kao oni na Zemlji.” Zatim sam ugledala dva stabla: jedno je upadljivo nalikovalo na stablo æivota u gradu. Plod je na obima bio prelijep, ali s jednoga nisu smjeli jesti. Mogli su jesti plodove s oba stabla, ali s tog jednog bilo im je zabranjeno. Moj aneo pratilac mi je rekao: “Nitko na ovom mjestu nije okusio plod sa zabranjenog stabla; kad bi ga okusili, pali bi.” Onda me poveo na svijet oko kojeg je kruæilo sedam mjeseci. Tu sam vidjela dobrog starog Henoka koji je preobraæen bio uznesen na Nebo. U desnici je imao prekrasnu palmu; na svakom njezinom listu bilo je napisano: “Pobjeda.” Na glavi je imao blistav bijeli vijenac od liπÊa, a po sredini svakog lista bilo je napisano: “»istoÊa”; vijenac je bio optoËen raznobojnim dragim kamenjem koje je blistalo jaËe od zvijezda obasjavajuÊi slova tako da su se jaËe isticala. Na straænjem dijelu nalazila se vrpca koja je povezivala vijenac, a na njoj je bilo napisano: “Svetost.” Iznad vijenca je bila prelijepa kruna, sjajnija od sunca. Upitala sam ga je li to mjesto na koje je doπao kada se uznio sa Zemlje. Rekao je: “Ne, moj dom je Grad, a ovamo sam doπao u posjet.” Kretao se po tom svijetu tako slobodno kao da je njegov dom. Molila sam svojeg anela pratioca da mi dopusti da ostanem na tom svijetu. Nisam mogla podnijeti pomisao da se moram ponovno vratiti na ovaj mraËni svijet. A onda je aneo rekao: “Moraπ se vratiti i ako ostaneπ vjerna, imat Êeπ zajedno sa sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe prednost posjeÊivati sve svjetove i promatrati djela Boæjih ruku.”

I nebeska zvijeæa Êe se uzdrmati
Gospodin mi je 16. prosinca 1848. u vienju pokazao kako Êe izgledati kad se uzdrmaju nebeska zvijeæa. Kad je Gospodin rekao “nebo” govoreÊi o znakovima koje je zapisao Matej, Marko i Luka, vidjela sam da je mislio na Nebo,

41

54

Rani spisi

a kad je rekao “zemlja”, mislio je na Zemlju. Nebeske sile su Sunce, Mjesec i zvijezde. Oni vladaju nebesima. Zemaljske sile pak vladaju Zemljom. Na Boæji glas pokrenut Êe se nebeske sile. Sunce, Mjesec i zvijezde pomaknut Êe se sa svojih mjesta. Oni neÊe nestati, nego Êe se samo potresti na Boæji glas. Tamni, gusti oblaci poËeli su se gomilati i sudarati. Atmosfera se razdvojila i poËela savijati; sad smo mogli kao kroz otvoren prostor vidjeti Orion odakle je dolazio Boæji glas. Sveti Grad spustit Êe se kroz taj otvoreni prostor. Vidjela sam da su se uzdrmale zemaljske sile i da su se dogaaji poËeli odvijati odreenim redoslijedom. Ratovi, glasine o ratovima, maË, glad i epidemije prve Êe uzdrmati zemaljske sile, a onda Êe Boæji glas uzdrmati Sunce, Mjeseci i zvijezde kao i Zemlju. Vidjela sam da pokretanje sila u Europi nije, kako neki nauËavaju, pokretanje nebeskih sila, veÊ uzdrmanost gnjevnih naroda.
42

Otvorena i zatvorena vrata
U subotu 24. oæujka 1849. imali smo ugodan i vrlo zanimljiv sastanak s braÊom u Topshamu u saveznoj dræavi Maine. Sveti Duh izlio se na nas i ja sam u Duhu bila prenesena u grad æivoga Boga. Tu mi je pokazano da se Boæje zapovijedi i svjedoËanstvo Isusa Krista ne mogu razdvojiti kad je rijeË o zatvorenim vratima i da je vrijeme kad su Boæje zapovijedi trebale zasjati najveÊim sjajem te da Boæji narod bude iskuπan u pogledu istine o suboti, bilo kad su se otvorila vrata u Svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu gdje se nalazi KovËeg u kojemu je Deset zapovijedi. Ova se vrata nisu smjela otvoriti dok ne bude zavrπeno Isusovo posredovanje u Svetinji Svetiπta 1844. Tada je Isus ustao i zatvorio vrata Svetinje, a otvorio vrata Svetinje nad svetinjama te uπao iza drugog zastora gdje sada stoji pokraj KovËega i kamo dopire Izraelova vjera. Vidjela sam da je Isus zatvorio vrata Svetinje i nitko ih nije mogao otvoriti; a onda je otvorio vrata Svetinje nad svetinjama i nitko ih nije mogao zatvoriti (Otk 3,7.8);12 a u tre12

Vidi str. 87. Vidi i Dodatak.

Iskustva i vienja

55

nutku kad je Isus otvorio vrata Svetinje nad svetinjama u kojoj se nalazi KovËeg, Boæje zapovijedi su obasjale Boæji narod i on se naπao na ispitu svetkovanja subote. Vidjela sam da sadaπnja kuπnja u vjernosti suboti nije mogla doÊi dok Isus nije zavrπio posredovanje u Svetinji i dok nije stupio iza drugog zastora. Zato krπÊani koji su zaspali prije otvaranja vrata Svetinje nad svetinjama, kad je zavrπen ponoÊni poklik u srpnju 1844., a koji nisu svetkovali subotu, sada poËivaju u nadi; oni nisu znali za subotu pa nisu bili ni kuπani kao πto smo mi otkad su vrata otvorena. Vidjela sam da Sotona kuπa neke u ovom pitanju. BuduÊi da su toliki dobri krπÊani zaspali u pobjedonosnoj vjeri a nisu svetkovali subotu, oni smatraju da to ne moæe biti predmet kuπnje ni za nas. Neprijatelji sadaπnje istine pokuπavaju otvoriti vrata Svetinje koja je Isus zatvorio i zatvoriti vrata Svetinje nad svetinjama koja je On 1844. otvorio i gdje se nalazi KovËeg s dvije kamene ploËe na koje je Jahvinim prstom napisano Deset zapovijedi. Sotona se danas, u ovo vrijeme zapeËaÊenja, sluæi svim moguÊim sredstvima kako bi misli Boæjeg naroda odvratio od sadaπnje istine i pokolebao ga. Vidjela sam da Bog postavlja zaπtitno pokrivalo preko svojeg naroda da bi ga zaπtitio u vrijeme nevolje; svaku duπu koja se odluËila za istinu i koja je Ëistog srca treba pokriti zaπtita SvemoguÊega. Sotona to zna pa se svom silom trudi da misli πto je moguÊe veÊeg broja ljudi zadræi u stanju kolebanja i nesigurnosti u pogledu istine. Vidjela sam da je tajanstveno kucanje u New Yorku i na drugim mjestima bila Sotonina sila na djelu i da Êe se takvo πto sve ËeπÊe javljati pod plaπtem religije kako bi obmanute uljuljalo u veÊu sigurnost i, ako je moguÊe, privuklo pozornost Boæjeg naroda takvim stvarima i navelo ga da posumnja u nauËavanje i silu Svetoga Duha.13 Vidjela sam da Sotona na razliËite naËine radi preko svojih orua. Djelovao je preko propovjednika koji su odbacili istinu pa im je poslana djelotvorna zabluda da vjeruju u laæi kako bi bili osueni. Dok bi propovijedali ili se molili, neki bi pali i ostali bespomoÊno leæati, ali ne silom Svetoga Duha,
13

43

44

Vidi str. 88. Vidi i Dodatak.

56

Rani spisi

45

veÊ silom kojom je Sotona nadahnuo ova orua, a preko njih vjernike. Dok su propovijedali, molili se ili razgovarali, neki nazovi-adventisti, koji su odbacili sadaπnju istinu, sluæili su se mesmerizmom da bi zadobili sljedbenike i narod bi se radovao njihovom utjecaju vjerujuÊi da djeluje Sveti Duh. Neki koji su se njime koristili tako su daleko upali u avolju tamu i obmanu da su mislili kako im je dana Boæja sila da se njome sluæe. Tako su Boga izjednaËili sa sobom i omalovaæili Njegovu moÊ. Neki od tih Sotoninih pomagaËa fiziËki su napali neke svete — one koje Sotona svojim utjecajem nije mogao prevariti i odvratiti od istine. O kad bi to svi mogli vidjeti onako kako je meni Bog otkrio, bolje bi poznavali Sotonine varke i viπe se Ëuvali! Vidjela sam da Sotona radi na ove naËine kako bi zbunio, prevario i odvratio misli Boæjeg naroda upravo sada u vrijeme zapeËaÊenja. Vidjela sam kako neki nisu uËvrπÊeni u sadaπnjoj istini. Njihova su koljena klecala, a noge im klizile jer nisu bili uËvrπÊeni u istini i zaπtitniËko pokrivalo SvemoguÊeg Boga ih nije moglo pokriti dok su tako drhtali. Sotona je pokuπavao sve moguÊe da ih zadræi tamo gdje su bili dok zapeËaÊenje ne proe, dok zaπtitniËko pokrivalo ne pokrije Boæji narod, a oni za vrijeme sedam posljednjih zala ostanu bez zaklona od straπne Boæje srdæbe. Bog je poËeo svoj narod prekrivati ovim pokrivalom i ono Êe uskoro pokriti sve koji Êe imati zaklon u dan pogibli. Bog Êe silno djelovati u prilog svojem narodu, a i Sotoni Êe biti dopuπteno da djeluje. Vidjela sam da Êe se umnoæiti i rasprostraniti tajanstveni znaci, Ëudesa i laæne reformacije. Reformacije koje su mi pokazane nisu bile reformacije koje vode od zablude k istini. Moj aneo pratilac pozvao me da vidim radi li se joπ uvijek za duπe greπnika kao nekada. Pogledala sam, ali to nisam vidjela jer je vrijeme njihovog spasenja proπlo.14
14 Autorica ovih rijeËi nije æeljela da se one shvate kao da je vrijeme za spasenje svih greπnika proπlo. Upravo u vrijeme kad je ovo pisala, sama je radila na spaπavanju greπnika, kao πto je uvijek Ëinila. Njezino razumijevanje ovog predmeta kako joj je bio prikazan nalazimo u sljedeÊim ulomcima od kojih je prvi objavljen 1854., a drugi 1888.: “Ovdje spomenute ‘laæne reformacije’ tek Êe se kasnije potpunije oËitovati. Vienje se odnosi posebno na one koji su Ëuli i odbacili svjetlo

Iskustva i vienja

57
46

Kuπnja naπe vjere
U ovo vrijeme kuπnje trebamo se uzajamno hrabriti i tjeπiti. Sotonine kuπnje danas su veÊe nego ikad jer je svjestan da ima samo joπ malo vremena i da Êe sluËaj svakog Ëovjeka vrlo brzo biti odluËen bilo za æivot ili za smrt. Sada nije vrijeme da podlegnemo obeshrabrenju i kuπnjama, veÊ da podnesemo sve nevolje i da se potpuno pouzdamo u SvemoguÊeg Boga Jakovljeva. Gospodin mi je pokazao da je Njegova milost dovoljna za sve naπe teπkoÊe i premda su one veÊe nego ikada, ako se potpuno pouzdamo u Boga, mi moæemo nadvladati svaku kuπnju i zahvaljujuÊi Njegovoj milosti izvojevati pobjedu. Ako svladamo svoje teπkoÊe i pobijedimo Sotonine kuπnje, mi smo proπli kuπanje naπe vjere dragocjenije od propadljivog zlata pa smo jaËi i spremniji da se suoËimo s kuπnjama koje Êe doÊi. Ali ako klonemo i popustimo Sotoninim kuπnjama, sve Êemo viπe slabiti, a neÊemo biti nagraeni za podnesenu kuπnju niti Êemo biti spremniji da se suoËimo s onima koje dolaze. Tako Êemo sve viπe slabiti dok nas Sotona ne zarobi da vrπimo njegovu volju. Moramo se obuÊi u svu Boæju bojnu opremu i u svakom trenutku biti spremni za borbu protiv sila tame. Kad na nas navale kuπnje i neadventnog nauka. Oni su predani djelotvornim zabludama. Takvi neÊe raditi ‘za duπe greπnika’ kao nekada. BuduÊi da su odbacili advent i prihvatili Sotonine zablude, ‘vrijeme njihovog spasenja je proπlo’. Meutim, to se ne odnosi na one koji nisu Ëuli pa nisu ni odbacili nauk o Kristovom drugom dolasku.” “Opasno je olako se odnositi prema istini koja nas je osvjedoËila i dirnula naπe srce. Ne moæemo nekaænjeno odbaciti upozorenja koja nam Bog milosrdno πalje. U Noino vrijeme Nebo je poslalo vijest svijetu i spasenje ljudi ovisilo je o naËinu na koji su se odnosili prema njoj. BuduÊi da su upozorenje odbacili, Boæji Duh se povukao od greπnog roda i on je izginuo u vodama potopa. U Abrahamovo vrijeme milost je prestala moliti za greπne stanovnike Sodome i osim Lota sa æenom i dvjema kÊerima, sve ih je progutala vatra poslana s Neba. Tako je bilo i u Kristovo vrijeme. Boæji Sin objavio je naraπtaju nevjernih Æidova: ‘Evo, vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!’ GledajuÊi posljednje dane, ista beskonaËna sila objavljuje u vezi s onima koji ‘nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili’: ‘Zato im Bog πalje djelotvornu zabludu da vjeruju laæi, da budu osueni svi koji nisu vjerovali u istinu, veÊ pristali uz nepravednost.’ Kada odbace nauk Njegove RijeËi, Bog povlaËi svojeg Duha i prepuπta ih zabludama koje vole.”

58

Rani spisi

47

48

volje, obratimo se Bogu i borimo se s Njim u molitvi. On nas neÊe otpustiti prazne, veÊ Êe nam dati milost i snagu da nadvladamo i slomimo neprijateljevu moÊ. O kad bi svi mogli ovo vidjeti u pravom svjetlu i podnijeti napore kao dobri Isusovi vojnici! Tada bi Izrael napredovao, jak u Bogu i u Njegovoj silnoj moÊi. Bog mi je pokazao da je svojem narodu dao da popije gorku Ëaπu da bi ga potpuno oËistio. Gorki je to gutljaj i moæe postati joπ gorËi ako mrmljamo, jadamo se i opiremo. Ali oni koji ga prime s takvim duhom moraju progutati joπ jedan, jer prvi nije proizveo æeljeno djelovanje na srce. A ako ni drugi ne ostvari cilj, uslijedit Êe joπ jedan, pa joπ jedan dok ne postigne æeljeni cilj ili Êemo ostati prljavi, neËista srca. Vidjela sam da strpljenje, ustrajnost i molitva mogu zasladiti ovu gorku Ëaπu i da Êe ona imati æeljeno djelovanje na srca onih koji je tako prime pa Êe Bog biti poπtovan i proslavljen. Nije mala stvar biti krπÊanin i Boæja svojina koju On prihvaÊa. Bog mi je pokazao neke koji priznaju sadaπnju istinu, ali njihov æivot ne odgovara njihovim tvrdnjama. Mjerilo njihove poboænosti je prenisko i oni su daleko od biblijskog posveÊenja. Neki se upuπtaju u isprazne i nedoliËne razgovore, a drugi daju mjesta samouzvisivanju. Ne moæemo ugaati sebi, æivjeti i postupati kao svijet i uæivati u njegovim zadovoljstvima i u druπtvu onih koji pripadaju svijetu, a vladati s Kristom u slavi. Ako æelimo sudjelovati u Njegovoj slavi u buduÊem svijetu, moramo biti sudionici Kristovih patnji ovdje. Ako gledamo samo svoje interese, kako da πto bolje ugodimo sebi umjesto da nastojimo ugoditi Bogu i unaprijediti Njegovo dragocjeno djelo izloæeno napadima, mi samo sramotimo Boga i sveto djelo koje tvrdimo da volimo. Preostalo nam je joπ samo malo vremena da radimo za Boga. Niπta nam ne bi smjelo biti teπko ærtvovati za spasenje rasprπenog i izranjenog Isusovog stada. Oni koji sada ærtvom sklope savez s Bogom, uskoro Êe se naÊi u domu da sudjeluju u bogatoj nagradi i zauvijek zaposjednu novo kraljevstvo. Æivimo potpuno za Gospodina i pokaæimo urednim æivotom i poboænim razgovorom da smo bili s Isusom i da ostajemo Njegovi smjerni i ponizni sljedbenici. Moramo raditi dok traje dan jer kad doe mraËna noÊ nevolja i tjeskobe,

Iskustva i vienja

59

bit Êe prekasno da radimo za Boga. Isus je u svojem svetom hramu i danas je spreman prihvatiti naπe ærtve, naπe molitve i priznanje naπih pogreπaka i grijeha; On Êe oprostiti Izraelu sve prijestupe da bi ih mogao izbrisati prije nego πto napusti Svetiπte. Kad Isus napusti Svetiπte, tada Êe oni koji se zateknu sveti i pravedni i dalje ostati sveti i pravedni jer Êe njihovi grijesi biti izbrisani, a oni zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga. Meutim, nepravedni i neËisti i dalje Êe ostati nepravedni i neËisti jer u Svetiπtu za njih neÊe biti SveÊenika koji bi njihove ærtve, njihova priznanja i njihove molitve donosio pred OËevo prijestolje. Stoga ono πto trebamo uËiniti za spasenje duπa od oluje gnjeva koji dolazi, moramo uËiniti prije nego πto Isus napusti Svetinju nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu.

Malome stadu
Draga braÊo: Gospodin mi je 26. sijeËnja 1850. dao vienje koje vam prenosim. Vidjela sam da su neki od Boæjeg naroda nerazumni, da drijemaju i da su samo napola budni; oni nisu svjesni vremena u kojem æivimo, da je tu Ëovjek s “metlom”15 i da su neki izloæeni opasnosti da budu pometeni. Molila sam Isusa da ih spasi, da ih joπ malo poπtedi, da im pomogne uvidjeti u kakvoj su straπnoj opasnosti da bi se mogli pripremiti prije nego πto bude prekasno. Aneo je rekao: “Propast dolazi kao snaæan vihor.” Molila sam anela da se smiluje i spasi one koji ljube ovaj svijet, koji su prionuli uz svoj imetak, nespremni da se od njega odvoje i ærtvuju za ubrzano slanje vjesnika koji trebaju nahraniti gladne ovce koje propadaju zbog nestaπice duhovne hrane. Dok sam promatrala jadne duπe koje umiru zato πto nemaju sadaπnju istinu, a neki od onih koji su tvrdili da vjeruju u istinu puπtali su ih da umru uskraÊujuÊi sredstva potrebna za unapreenje Boæjeg djela, prizor je bio toliko bolan da sam zamolila anela da ga ukloni. Vidjela sam da su, kad je Boæje djelo zahtijevalo neπto od njihova imetka, odlazili æalosni kao mladiÊ koji je doπao k Isusu (Mt 19,16-22) i da Êe uskoro naiÊi bujica zla i otplaviti njihov imetak, a onda
15

49

Vidi “San Williama Millera”, str. 83.

60

Rani spisi

50

Êe biti prekasno da ærtvuju zemaljska dobra i skupljaju blago na Nebu. Zatim sam vidjela veliËanstvenog Otkupitelja, prekrasnog i umilnog; On je napustio kraljevstvo slave i siπao na ovaj mraËni i pusti svijet da ærtvuje svoj dragocjeni æivot i umre, pravednik za nepravednike. Pretrpio je okrutno izrugivanje i πibanje, nosio je krunu spletenu od trnja, dok Ga je u vrtu probijao znoj s krupnim kapljama krvi kad je na Njega stavljeno breme grijeha cijeloga svijeta. Aneo je upitao: “Za koga?” O, ja sam vidjela i znala da je to bilo radi nas. On je sve to pretrpio radi nas da bi nas Njegova dragocjena krv mogla iskupiti za Boga. Nakon toga opet su mi bili pokazani oni koji se nisu htjeli liπiti dobara ovog svijeta da spase duπe koje propadaju upuÊujuÊi im istinu dok Isus stoji pred Ocem i umjesto njih nudi svoju krv, svoje patnje i svoju smrt. Za to vrijeme Boæji vjesnici Ëekaju, spremni da im ponesu spasonosnu istinu da bi mogli biti zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga. Nekima koji tvrde da vjeruju u sadaπnju istinu teπko je uËiniti i najmanje πto mogu, pruæiti Boæjim vjesnicima novac koji im je On povjerio na upravljanje. Ponovno mi je pokazano Isusovo stradanje, Njegova ljubav tako duboka da Ga je potaknula da svoj æivot poloæi za Ëovjeka kao i æivot onih koji tvrde da su Njegovi sljedbenici, koji su imali dobra ovoga svijeta, ali su ih smatrali odviπe dragocjenima da bi njima pomogli djelo spaπavanja. Aneo je rekao: “Mogu li takvi uÊi u Nebo?” Drugi je aneo odgovorio: “Ne, nikad, nikad, nikad. Oni koji nisu zainteresirani za Boæje djelo na Zemlji nikad gore neÊe moÊi pjevati pjesmu o ljubavi otkupljenja.” Vidjela sam da Êe hitro djelo koje Bog vrπi na Zemlji uskoro zavrπiti u pravdi i da se vjesnici moraju poæuriti u potrazi za rasprπenim stadom. Jedan je aneo upitao: “Zar su svi vjesnici?” Drugi je odgovorio: “Ne, ne; Boæji vjesnici imaju vijest.” Vidjela sam da se Boæje djelo ometa i obeπËaπÊuje od strane nekih koji putuju a nisu dobili vijest od Boga.16 Takvi Êe morati poloæiti raËun Bogu za svaki dolar koji su potroπili putujuÊi tamo gdje im nije bila duænost jer je taj no16

Vidi Dodatak.

Iskustva i vienja

61

vac mogao biti na korist Boæjem djelu; a zbog nestaπice duhovne hrane koju su vjesnici πto ih je Bog pozvao i izabrao mogli donijeti da su imali ta sredstva, duπe ne bi gladovale i umrle. Vidjela sam da su oni koji su imali snage da rade svojim rukama i tako potpomaæu djelo bili odgovorni za svoju snagu, kao πto su drugi bili odgovorni za svoj imetak. Silno reπetanje je poËelo i ono Êe se nastaviti; bit Êe izreπetani svi koji nisu spremni odvaæno i nepokolebljivo zastupati istinu i ærtvovati se za Boga i Njegovo djelo. Aneo je rekao: “Misliπ li da Êe itko biti primoran da se ærtvuje? Ne, ne. Ærtva mora biti dragovoljna. Bit Êe potrebno dati sve za kupnju njive.” Povikala sam Bogu da poπtedi svoj narod; neki su veÊ malaksali i umirali. Zatim sam vidjela da brzo dolaze kazne SvemoguÊega pa sam molila anela da se svojim rijeËima obrati narodu. On je odgovorio: “Ni svi gromovi i munje s gore Sinaja ne bi mogli pokrenuti one koje ne pokreÊu jasne istine Boæje rijeËi niti bi ih probudila aneoska vijest.” Zatim sam ugledala Isusovu ljepotu i umilnost. Njegova je odjeÊa bila bjelja od snijega. Nema rijeËi kojima bi se mogla opisati Njegova slava i uzviπena umilnost. Svi, svi koji vrπe Boæje zapovijedi uÊi Êe na vrata u grad i imati pravo na stablo æivota i zauvijek boraviti u prisutnosti dragog Isusa Ëije lice svijetli jaËe od podnevnog sunca. Pokazani su mi Adam i Eva u Edenu. Okusili su plod sa zabranjenog stabla i bili istjerani iz vrta; zatim je oko stabla æivota postavljen ognjeni maË kako ne bi mogli okusiti njegov plod i postali besmrtni greπnici. Stablo æivota trebalo je odræavati besmrtnost. »ula sam jednog anela kako pita: “Tko je od Adamova potomstva proπao pokraj ognjenog maËa i okusio plod sa stabla æivota?” Drugi je aneo odgovorio: “Nitko od Adamova potomstva nije proπao pokraj ognjenog maËa i okusio plod s tog stabla; zato nema besmrtnog greπnika. Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe vjeËnom smrÊu — smrÊu koja Êe trajati zauvijek, nakon koje nema nade u uskrsnuÊe; i Boæja srdæba Êe biti zadovoljena. Sveti Êe poËivati u Svetom Gradu i vladati kao kraljevi i sveÊenici tisuÊu godina. Zatim Êe Isus sa svetima siÊi na Maslinsku goru i ona Êe se raspoloviti i postati velika rav-

51

62
52

Rani spisi

nica da na njoj poËiva Boæji raj. Ostala Zemlja neÊe biti oËiπÊena prije kraja tisuÊu godina kad Êe zli mrtvi uskrsnuti i okruæiti grad. Noge zlih nikad viπe neÊe oskvrnuti novu Zemlju. Tada Êe od Boga siÊi vatra s Neba i progutati ih — saæeÊi Êe korijen i grane. Sotona je korijen, a njegova djeca su grane. Ista vatra koja Êe progutati zle, oËistit Êe Zemlju.”

Posljednja zla i sud
Na generalnoj konferenciji onih koji vjeruju u sadaπnju istinu, odræanoj u rujnu 1850. u Suttonu u saveznoj dræavi Vermont, pokazano mi je da Êe se sedam posljednjih zala izliti nakon πto Isus napusti Svetiπte. Aneo je rekao: “Boæja i Janjetova srdæba uzrokuje uniπtenje i smrt zlih. Na Boæji glas sveti Êe postati silna i straπna vojska sa zastavama, ali oni joπ neÊe izvrπiti presudu. Presude Êe se izvrπiti po zavrπetku tisuÊu godina.” Nakon πto se sveti preobraze besmrtnoπÊu i pou u zrak u susret Isusu, nakon πto prime harfe, odjeÊu i krune i uu u grad, Isus i sveti sjest Êe da sude. Knjige Êe se otvoriti — knjiga æivota i knjiga smrti. U knjizi æivota zapisana su dobra djela svetih, a u knjizi smrti zapisana su zla djela zlih. Ove se knjige usporeuju sa Zakonikom, Biblijom, prema kojem Êe se suditi ljudima. Sveti jednoglasno, s Isusom, izriËu presudu nad mrtvim zlima. “Gledaj,” rekao je aneo, “sveti zajedno s Isusom sude i presuuju zlima prema djelima koja su uËinili u tijelu i koju kaznu moraju primiti sukladno presudi zapisanoj pokraj njihovog imena.” Ovo je, vidjela sam, posao koji Êe sveti s Isusom obavljati tisuÊu godina u Svetom Gradu prije nego πto se spusti na Zemlju. A onda, po zavrπetku tisuÊu godina, Isus, zajedno s anelima i svim svetima, napuπta Sveti Grad i dok s njima silazi na Zemlju, mrtvi zli uskrπavaju, a oni “koji su ga proboli” iz daleka Êe Ga ugledati u svoj Njegovoj slavi, s anelima i svetima, pa Êe zbog Njega proplakati. Ugledat Êe oæiljke od klinova na Njegovim rukama i nogama, i mjesto gdje je koplje probolo Njegovu slabinu. Oæiljci od klinova i koplja bit Êe tada Njegov ponos. Na svrπetku tih tisuÊu godina Isus Êe stati na Maslinsku goru koja Êe se razdvojiti i pretvoriti u veliku ravnicu. Oni koji u to vrijeme budu bjeæali, bit Êe

53

Iskustva i vienja

63

zli koji su upravo uskrsnuli. Zatim se Sveti Grad spuπta na ravnicu. Sada Sotona nadahnjuje zle svojim duhom. Laskanjem ih uvjerava da je vojska u gradu mala a njegova je vojska velika i da mogu nadvladati svete i osvojiti grad. Dok je Sotona okupljao svoju vojsku, sveti su bili u gradu i promatrali ljepotu i slavu Boæjeg raja. Isus ih je predvodio. Odjednom je dragi Spasitelj nestao iz naπeg druπtva, ali smo uskoro Ëuli Njegov umilni glas: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” Okupili smo se oko Isusa i u trenutku kad je zatvorio vrata grada, nad zlima je izgovoreno prokletstvo. Vrata su se zatvorila. Zatim su sveti svojim krilima poletjeli na vrh gradskih zidina. S njima je bio i Isus; Njegova je kruna bila blistava i veliËanstvena. Bila je to kruna u kruni, njih sedam. Krune svetih bile su od najËiπÊeg zlata, prekrivene zvijezdama. Njihova su lica odsjajivala slavom jer su bila odraz Isusova lica. Kad su se podigli i zajedno stali na vrh grada, bila sam ushiÊena prizorom. Tada su zli shvatili πto su izgubili, a Bog je na njih dahnuo vatru koja ih je progutala. To je bilo izvrπenje presude. Zli su tako kaænjeni u skladu s presudama koje su izrekli sveti zajedno s Isusom tijekom tisuÊu godina. Ista ona vatra od Boga koja je progutala zle, oËistila je cijelu Zemlju. Uruπene planine rastopile su se na velikoj vruÊini, kao i atmosfera, a sav je strn izgorio. Zatim se pojavila naπa baπtina, veliËanstvena i prelijepa, i mi smo naslijedili cijelu novostvorenu Zemlju. Svi smo glasno povikali: “Slava! Aleluja!”

54

Kraj 2300 dana
Vidjela sam prijestolje i na njemu Oca i Sina. Promatrala sam Isusovo lice i divila se Njegovoj umilnosti. Oca nisam mogla vidjeti jer Ga je zaklanjao oblak bljeπtave svjetlosti. Upitala sam Isusa je li Njegov Otac tijelom sliËan Njemu. Potvrdio je da jest, ali Ga nisam mogla vidjeti jer, rekao je: “Kad bi samo jednom vidjela Njegovu slavu, ne bi ostala æiva.” Pred prijestoljem sam ugledala adventni narod — Crkvu i svijet. Vidjela sam dvije skupine: jednu koja je skruπeno kleËala pred prijestoljem, duboko zainteresiranu, dok je druga stajala nezainteresirano i ravnoduπno. Oni koji su kleËali pred

64

Rani spisi

55

56

prijestoljem, iznosili su svoje molitve i gledali samo u Isusa, a onda bi On pogledao u Oca; Ëinilo mi se da Ga moli za njih. Svjetlo od Oca obasjalo bi Sina, a od Sina skupinu na molitvi. Zatim sam ugledala izuzetno jako svjetlo kako dolazi od Oca na Sina, a od Sina je preπlo na narod pred prijestoljem. Ali malo je njih primilo ovo veliko svjetlo. Mnogi su se udaljili od njega i odmah mu se oduprli; drugi su bili nemarni i nisu marili za svjetlo pa ih je ono napustilo. Neki su ga cijenili, priπli mu i kleknuli s malom skupinom koja se molila. Svi su u ovoj skupini prihvatili svjetlo i radovali mu se pa su njihova lica bila ozarena njegovom slavom. Vidjela sam kako Otac ustaje sa svojeg prijestolja17 i u ognjenim kolima odlazi u Svetinju nad svetinjama iza zastora i sjeda. Zatim je Isus ustao s prijestolja i veÊina onih koji su kleËali ustala je s njim. Nisam vidjela nijednu zraku svjetla kojom bi Isus obasjao nemarno mnoπtvo nakon πto je ustao pa je ostalo u najveÊem mraku. Oni koji su ustali zajedno s Isusom, nisu skidali pogleda s Njega dok je napustio prijestolje i poveo ih nedaleko odatle. Onda je podignuo desnicu i mi smo Ëuli kako milozvuËnim glasom govori: “PriËekajte ovdje. Idem k svojem Ocu da primim kraljevstvo; Ëuvajte odjeÊu neumrljanom, a ja Êu se uskoro vratiti sa svadbe i uzeti vas k sebi.” Zatim su do mjesta gdje se Isus nalazio doπla kola od oblaka, s kotaËima kao ognjeni plamen, okruæena anelima. Stupio je u kola i bio prenesen u Svetinju nad svetinjama gdje je sjedio Otac. Tu sam vidjela Isusa, Velikog sveÊenika, kako stoji pred Ocem. Na skutu Njegove odjeÊe bili su naizmjence poredani zvonËiÊi i πipci. Oni koji su ustali s Isusom vjerom su Mu se obratili u Svetinji nad svetinjama i molili: “OËe moj, daj nam svojega Duha.” Tada bi ih Isus nadahnuo Svetim Duhom. U tom nadahnuÊu bilo je svjetla, sile i mnogo ljubavi, radosti i mira. Osvrnula sam se da vidim skupinu koja je joπ uvijek kleËala pognuta pred prijestoljem; oni nisu znali da ih je Isus napustio. Kod prijestolja se pojavio Sotona pokuπavajuÊi oponaπati Boæje djelo. Vidjela sam kako su podigli pogled prema prijestolju i molili: “OËe, daj nam svojega Duha!” Na to ih je Sotona nadahnuo svojim nesvetim utjecajem. U njemu
17

Vidi str. 92.

Iskustva i vienja

65

je bilo svjetla i mnogo sile, ali bez slatke ljubavi, radosti i mira. Sotonin je cilj bio da ih zadræi u zabludi, da povrati i prevari Boæju djecu.

Duænost s obzirom na vrijeme nevolje
Gospodin mi je viπe puta pokazao da je suprotno Bibliji stvaranje bilo kakvih zaliha za naπe zemaljske potrebe u vrijeme nevolje. Kada bi sveti imali zalihe hrane u kuÊi ili na njivama u vrijeme nevolje, kad naie maË, glad i epidemije, vidjela sam da bi im nasilnici sve to oduzeli, a tuinci poæeli njihove njive. To Êe biti vrijeme da se potpuno pouzdamo u Boga i On Êe se pobrinuti za nas. Vidjela sam da nam u to vrijeme neÊe uzmanjkati kruha i vode i da neÊemo trpjeti oskudicu ili glad jer je Bog u stanju za nas prostrti stol u pustinji. Kad bi bilo potrebno, On bi poslao gavrane da nas hrane kao πto je hranio Iliju, ili bi uËinio da mana pada s neba kao πto je uËinio za Izraelce. U vrijeme nevolje kuÊe i imanja neÊe biti svetima ni od kakve koristi jer Êe morati pobjeÊi pred razbjeπnjelom ruljom; u to vrijeme svoje imanje neÊe moÊi dati za unapreivanje djela sadaπnje istine. Pokazano mi je da je Boæja volja da se sveti oslobode svakog bremena prije nego πto nastupi vrijeme nevolje i uËine savez s Bogom na ærtvi. Ako svoj imetak poloæe na ærtvenik i ozbiljno budu pitali Boga πto im je duænost, On Êe ih pouËiti kad bude potrebno da se oslobode tih stvari. Onda Êe u vrijeme nevolje biti slobodni i neÊe imati niπta πto bi ih moglo sputavati. Ako se bilo tko veæe uz svoj imetak i ne pita Gospodina πto mu je duænost, On tu duænost neÊe objaviti i takvima Êe biti dopuπteno da zadræe svoj imetak koji Êe se u vrijeme nevolje pojaviti pred njima kao planina da ih satre; oni Êe ga se pokuπati rijeπiti, ali to neÊe biti u stanju. »ula sam neke kako jadikuju: “Djelo je slabilo, Boæji narod je umirao za istinom, a mi se nismo trudili da nadoknadimo taj nedostatak; sada je naπ imetak beskoristan. O da smo ga bar razdali i skupljali blago na Nebu!” Vidjela sam da ærtve nisu poveÊane, veÊ smanjene i propale. Takoer sam vidjela da Bog ne zahtijeva da se sav Njegov narod istodobno liπi imetka, ali ako æeli da ga pouËi, On Êe ga pouËiti u vrije-

57

66

Rani spisi

58

me potrebe, kada i koliko da proda. Od nekih se traæilo da se u proπlosti liπe svojeg imetka kako bi poduprli adventno djelo, dok je drugima bilo dopuπteno da ga zadræe do vremena potrebe. Tada je, kad je djelu potrebno, njihova duænost da ga prodaju. Vidjela sam da vijest “Prodajte svoje imanje i dajte ga kao milostinju!” neki nisu objavili u pravom svjetlu i da nakana rijeËi naπeg Spasitelja nije bila jasno prikazana. Cilj prodaje nije da se daje onima koji su sposobni raditi i uzdræavati se, veÊ da se πiri istina. Grijeh je podupirati i trpjeti lijenost onih koji mogu raditi. Neki su revno pohaali sve sastanke ne zato da proslave Boga, veÊ radi “kruha i ribica”. Za njih bi bilo bolje da su ostali kod kuÊe i radili svojim rukama “πto je dobro” da bi mogli zadovoljiti potrebe svoje obitelji i da imaju πto dati za podupiranje dragocjenog djela sadaπnje istine. Sada je vrijeme da skupljamo blago na nebesima i utvrdimo svoja srca da budu spremna za vrijeme nevolje. Samo oni koji imaju Ëiste ruke i Ëisto srce opstat Êe u to vrijeme kuπnje. Sada je vrijeme da Boæji zakon bude u naπim mislima, na naπim Ëelima i upisan u naπe srce. Gospodin mi je pokazao kojoj se opasnosti izlaæemo ako dopustimo da naπ um bude zaokupljen svjetovnim mislima i brigama. Vidjela sam da su neki umovi okrenuti od sadaπnje istine i ljubavi prema svetoj Bibliji zbog Ëitanja drugih uzbudljivih knjiga; drugi su ispunjeni nedoumicama i brigom oko toga πto Êe jesti, piti i u πto Êe se odjenuti. Neki smatraju da je Gospodnji dolazak joπ veoma daleko. Proπlo je nekoliko godina viπe nego πto su oËekivali pa misle da to moæe potrajati joπ nekoliko godina; na taj se naËin njihov um odvraÊa od sadaπnje istine i okreÊe k svijetu. U svemu ovome vidjela sam veliku opasnost, jer ako je um ispunjen drugim stvarima, sadaπnja je istina iskljuËena i na naπim Ëelima nema mjesta za peËat æivoga Boga. Vidjela sam da je vrijeme koje je Isus proveo u Svetinji nad svetinjama skoro pri kraju i da Ëekanje moæe potrajati samo malo. Svoje slobodno vrijeme trebamo provesti u istraæivanju Biblije po kojoj Êe nam se suditi u posljednji dan. Draga moja braÊo i sestre, neka u naπim mislima stalno budu Boæje zapovijedi i svjedoËanstvo Isusa Krista; neka oni

Iskustva i vienja

67

istisnu svjetovne misli i brige. Neka budu predmet vaπeg razmiπljanja kad lijeæete i ustajete. Æivite i radite stalno dræeÊi na umu dolazak Sina »ovjeËjeg. Vrijeme zapeËaÊenja vrlo je kratko i uskoro Êe zavrπiti. Sada je vrijeme, dok Ëetiri anela zadræavaju Ëetiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor.

“Tajanstveno kucanje”
Dana 24. kolovoza 1850. vidjela sam da je “tajanstveno kucanje” bilo djelovanje Sotonine sile; neko je kucanje potjecalo izravno od njega, a neko neizravno, preko njegovih pomagaËa, ali su sva potekla od njega. To je bilo njegovo djelo koje je ostvario na razliËite naËine, ali su mnogi u crkvama i u svijetu bili toliko obavijeni gustom tamom da su bili uvjereni kako djeluje Boæja sila. Aneo je rekao: “Ne treba li narod da pita Boga svojega? Zar da pita mrtve za æive?” Zar æivi trebaju iÊi k mrtvima po spoznaju? Mrtvi ne znaju niπta. Idete li pokraj æivog Boga k mrtvima? Oni su napustili æivoga Boga da razgovaraju s mrtvima koji niπta ne znaju. (Vidi Izaija 8,19.20 — ©ariÊ.) Vidjela sam da Êe se uskoro smatrati bogohulnim ako tko bude govorio protiv tog kucanja i da Êe se ono πiriti sve viπe i viπe, da Êe se Sotonina moÊ poveÊati i da Êe neki od njegovih odanih sljedbenika imati moÊ da Ëine Ëuda i Ëak uËiniti da vatra sie s neba na oËigled ljudi. Pokazano mi je da Êe kucanjem i mesmerizmom ovi suvremeni vraËevi oponaπati sva Ëuda koja je Ëinio naπ Gospodin Isus Krist i da Êe mnogi povjerovati da su sva silna djela Sina Boæjeg dok je bio na Zemlji bila ostvarena istom silom.18 Ukazano mi je na Mojsijevo vrijeme; vidjela sam znakove i Ëudesa koja
18 Kad je imala ovo vienje, spiritizam se tek poËeo javljati i bio je ograniËen; bilo je samo nekoliko medija. Od tog vremena proπirio se po svijetu i ima na milijune pristaπa. OpÊenito govoreÊi, spiritisti su nijekali Bibliju i ismijavali krπÊanstvo. U raznim vremenima bilo je pojedinaca koji ga nisu odobravali i prosvjedovali su protiv njega, ali ih je bilo tako malo da im nije posveÊivana pozornost. Danas spiritisti mijenjaju svoje metode i mnogi se nazivaju “krπÊanskim spiritistima” tvrdeÊi da ne podcjenjuju religiju i da imaju pravu krπÊansku vjeru. DræeÊi isto tako na umu da mnoge poznate crkvene liËnosti simpatiziraju spiritizam, mi danas vidimo otvoren put za potpuno ispunjenje ovog proroËanstva iz 1850. ProËitajmo i primjedbe spisateljice na str. 88.

59

60

68

Rani spisi

je Bog preko njega uËinio pred faraonom. VeÊinu njih oponaπali su egipatski vraËevi. Takoer sam vidjela da Êe Bog silno djelovati za svoj narod i da Êe ovim suvremenim vraËevima biti dopuπteno da oponaπaju Boæje djelovanje. Uskoro Êe nastupiti vrijeme kad Êemo se morati uhvatiti za moÊnu Jahvinu ruku jer su svi ovi veliki znakovi i silna Ëudesa smiπljeni da prevare i upropaste Boæji narod. Svojim se umom moramo Ëvrsto osloniti na Boga; ne smijemo se bojati kao πto se zli boje, bojati se onoga Ëega se oni boje i πtovati ono πto oni πtuju, veÊ odvaæno i smjelo zastupati istinu. Kad bi nam se oËi mogle otvoriti, vidjeli bismo oko sebe spodobe zlih anela koji smiπljaju nove naËine da nas muËe i uniπte. Vidjeli bismo i Boæje anele koji nas Ëuvaju od njihove moÊi jer Boæje oko stalno bdije nad Izraelom i On Êe zaπtititi i izbaviti svoj narod ako se potpuno pouzda u Njega. Kada neprijatelj navali kao rijeka, Duh Gospodnji podignut Êe zastavu nasuprot njemu. Aneo je rekao: “Zapamti da se nalaziπ na zaËaranom tlu.” Vidjela sam da moramo bdjeti, staviti na sebe svu bojnu opremu i uzeti πtit vjere pa Êemo biti u stanju oduprijeti se i goruÊe strijele Zlog neÊe nam nauditi.
61

Vjesnici19
Bog mi je u vienju Ëesto pokazivao situaciju i potrebe rasprπenih dragulja koji joπ nisu doπli do svjetla sadaπnje istine; pokazao mi je da se vjesnici trebaju poæuriti do takvih πto je bræe moguÊe da im pruæe to svjetlo. Mnoge oko nas treba samo osloboditi predrasuda i iz RijeËi im pokazati dokaze naπeg sadaπnjeg stajaliπta, i oni Êe s radoπÊu prihvatiti sadaπnju istinu. Vjesnici trebaju biti u potrazi za duπama svjesni da Êe morati podnijeti raËun. Njihov æivot mora biti ispunjen radom i tjeskobom dok na njima poËiva breme ovog dragocjenog, ali Ëesto prezrenog Kristovog djela. Takvi Êe morati ærtvovati svjetovne probitke i udobnost i u skladu sa svojim osnovnim ciljem uËiniti sve πto je u njihovoj moÊi za napredovanje djela sadaπnje istine i spaπavanje duπa koje propadaju.
19

Vidi Dodatak.

Iskustva i vienja

69

Oni Êe zato biti bogato nagraeni. Oni koje su izbavili i na kraju spasili u njihovim Êe krunama radosti zauvijek sjati kao zvijezde. I kroz svu vjeËnost osjeÊat Êe zadovoljstvo πto su uËinili ono πto je bilo u njihovoj moÊi da prikaæu istinu u njezinoj ËistoÊi i ljepoti tako da su se duπe u nju zaljubile, bile njome posveÊene i iskoristile neprocjenjivu vrijednost da se obogate, operu u Janjetovoj krvi i budu otkupljene za Boga. Vidjela sam da se pastiri trebaju savjetovati s onima u koje se mogu pouzdati, s onima koji su objavljivali sve vijesti i koji su postojani u cjelokupnoj sadaπnjoj istini, prije nego πto budu iznosili nove vaæne toËke koje misle da Biblija podupire. Tada Êe pastiri biti savrπeno ujedinjeni i to Êe jedinstvo Crkva osjetiti. Vidjela sam da se na takav naËin mogu sprijeËiti nesretne podjele i tada neÊe biti opasnosti da se dragocjeno stado podijeli, a ovce rasprπe bez pastira. Takoer sam vidjela da je Bog imao vjesnike koje je æelio uporabiti u svojem djelu, ali oni nisu bili spremni. Bili su odviπe lakomisleni i neozbiljni da bi mogli vrπiti dobar utjecaj na stado i nisu osjeÊali breme djela i vrijednost duπa koju Boæji vjesnici moraju osjeÊati da bi mogli Ëiniti dobro. Aneo je rekao: “OËistite se, vi koji nosite posude Jahvine! OËistite se, vi koji nosite posude Jahvine!” Oni ne mogu ostvariti mnogo dobra ako nisu potpuno predani Bogu i ne shvate vaænost i sveËanost posljednje vijesti milosti koja se sada objavljuje rasprπenom stadu. Neki koje Bog nije pozvao, jako æele poÊi s vijeπÊu. Ali kad bi takvi osjeÊali breme djela i odgovornost takvog poloæaja, ustuknuli bi i rekli s apostolom: “A tko je za ovo sve sposoban?” Jedan od razloga πto toliko silno æele poÊi jest πto Bog nije na njih stavio teret djela. Nisu svi koji su objavljivali vijesti prvog i drugog anela pozvani da objave i vijest treÊeg anela, Ëak i nakon πto je potpuno prihvate, jer su izloæeni mnogim zabludama i obmanama tako da jedva mogu spasiti svoju duπu, i ako bi poπli da vode druge, bili bi samo sredstvo njihove propasti. Ali sam vidjela da bi neki, koji su prije duboko upadali u fanatizam, sada istrËavali prije nego πto ih Bog poπalje, prije nego πto budu oËiπÊeni od svojih prijaπnjih zabluda; oni bi hranili Boæje stado mijeπajuÊi istinu sa zabludom i kad bi im se dopustilo da tako nastave, stado bi se razbo-

62

70

Rani spisi

63

64

ljelo, a posljedice bi bile pometnja i smrt. Vidjela sam da takve treba stalno reπetati dok se ne oslobode svih svojih zabluda, inaËe nikad neÊe uÊi u kraljevstvo. Vjesnici ne mogu imati povjerenja u prosudbu i sposobnost razluËivanja onih koji su bili u zabludama i fanatizmu kao da su bili u istini a ne u opasnim zabludama. Mnogi su takoer skloni pozivati na rad u polju neke koji su tek nedavno prihvatili sadaπnju istinu i trebaju mnogo toga nauËiti i uËiniti prije nego πto sami budu ispravni u Boæjim oËima, a kamoli da drugima pokazuju put. Vidjela sam potrebu da vjesnici posebno paze i sprijeËe svaki fanatizam gdje god vide da se pojavljuje. Sotona navaljuje sa svih strana i ako ne budemo bdjeli i dræali oËi otvorene za njegova lukavstva i zamke, te ako ne uzmemo svu Boæju bojnu opremu, pogodit Êe nas goruÊe strijele Zloga. U Boæjoj rijeËi ima mnogo dragocjenih istina, ali stadu je sada potrebna “sadaπnja istina”. Vidjela sam da postoji opasnost da vjesnici prelaze preko vaænih toËaka sadaπnje istine i bave se predmetima Ëiji cilj nije ujedinjenje stada i posveÊenje duπe. Sotona Êe iskoristiti svaku moguÊnost da na taj naËin naπkodi djelu. A upravo su predmeti kao πto su Svetiπte povezano s 2300 dana, Boæje zapovijedi i Isusova vjera savrπeno podesni da objasne raniji adventni pokret i pokaæu da je naπa sadaπnja namjera utvrditi vjeru sumnjiËavih i pruæiti sigurnost u slavnu buduÊnost. Viπeput sam vidjela da su to glavni predmeti na kojima se vjesnici trebaju zadræavati. Kad bi Gospodnji vjesnici Ëekali dok se s njihovog puta ukloni svaka prepreka, mnogi nikad ne bi poπli u potragu za rasprπenim ovcama. Sotona Êe stvoriti mnoge prepreke kako bi ih odvratio od njihove duænosti. Ali Êe oni poÊi s vjerom uzdajuÊi se u Onoga koji ih je pozvao u svoje djelo i On Êe pred njima otvoriti put koliko to bude za njihovo dobro i Njemu na slavu. Isus, veliki uËitelj i uzor, nije znao gdje da skloni glavu. Njegov je æivot bio ispunjen radom, tugom i patnjom; On je sebe dao za nas. Oni koji u Kristovo ime pozivaju duπe da se pomire s Bogom i koji Êe vladati s Kristom u slavi, moraju oËekivati da Êe ovdje biti sudionici Njegovih patnji. “Oni koji siju u suzama, æanju u pje-

Iskustva i vienja

71

smi. Iπli su plaËuÊi noseÊi sjeme sjetveno: vraÊat Êe se s pjesmom, noseÊi snoplje svoje.” (Ps 126,5.6)

Æig zvijeri
U vienju koje mi je dano 27. lipnja 1850. moj je aneo pratilac rekao: “Vrijeme je gotovo na izmaku. Odraæavaπ li kao πto bi trebala Isusov umilni lik?” Zatim mi je pozornost usmjerio na Zemlju i ja sam vidjela potrebu za pripremom meu onima koji su nedavno prihvatili vijest treÊeg anela. Aneo je rekao: “Pripremite se, pripremite se, pripremite se. Morat Êete umrijeti svijetu viπe nego ikad prije.” Vidjela sam da je za njih trebalo obaviti veliko djelo, a da je za to bilo malo vremena. Zatim sam vidjela da se sedam zala treba uskoro izliti na one koji nemaju zaklona, ali svijet za to nije mario viπe nego πto bi mario za kiπu koja pada. Bila sam pripremljena da mogu izdræati straπnu pojavu sedam posljednjih zala, Boæju srdæbu. Vidjela sam da je Njegov gnjev uæasan i straπan, i kad bi ispruæio ruku ili je podigao u srdæbi, stanovnika ovog svijeta nestalo bi kao da ih nikad nije bilo ili bi patili od neizljeËivih rana i smrtonosnih epidemija, a oni se ne bi oslobodili, veÊ bi ih one uniπtile. Spopao me uæas i ja sam pala na lice pred anelom i molila ga da ukloni ovaj prizor, da ga sakrije od mene jer je bio previπe grozan. Tada sam shvatila, kao nikad prije, vaænost ozbiljnog istraæivanja Boæje rijeËi da bih saznala kako mogu izbjeÊi zla za koja RijeË kaæe da Êe doÊi na sve bezboænike koji Êe se pokloniti zvijeri i njezinom kipu i primiti njezin æig na Ëelo ili ruku. Jako me Ëudilo da itko moæe prestupati Boæji zakon i gaziti Njegovu svetu subotu kad su protiv njih izreËene takve prijetnje i optuæbe. Papa je promijenio dan odmora sa sedmoga na pr vi. Namjeravao je promijeniti upravo onu zapovijed koju je Ëovjek dobio da se sjeÊa svojega Stvoritelja. On je odluËio promijeniti najveÊu zapovijed u Dekalogu i tako se izjednaËiti s Bogom, Ëak se i uzdiÊi iznad Boga. Bog se ne mijenja; zbog toga je Njegov Zakon nepromjenjiv. Ali nastojeÊi promijeniti Boæje nepromjenjive propise svetosti, pravde i dobrote, papa se uzdigao iznad Boga. On je pogazio Boæji

65

72

Rani spisi

66

posveÊeni dan i svojom vlaπÊu stavio na njegovo mjesto jedan od πest radnih dana. Sav narod slijedi zvijer i svakog tjedna otima Bogu Njegovo sveto vrijeme. Papa je naËinio pukotinu u Boæjem svetom zakonu, ali ja sam vidjela da je doπlo vrijeme da Boæji narod ovu pukotinu popravi i sagradi stare razvaline. Molila sam pred anelom da Bog spasi svoj narod koji je zabludio, da ga spasi radi svojega milosra. Kad se zla poËnu izlijevati, oni koji i dalje budu krπili svetu subotu, neÊe imati rijeËi opravdanja kojima se sada opravdavaju πto je ne svetkuju. Dok se zla budu izlijevala, njihova Êe usta biti nijema, a veliki Zakonodavac zahtijevat Êe pravdu za one koji su se izrugivali Njegovom svetom Zakonu i nazivali ga “prokletstvom za Ëovjeka”, “bijednim” i “klimavim”. Kada takvi osjete æeljezni stisak tog Zakona, ovi Êe se izrazi pojaviti pred njima æivim slovima i oni Êe shvatiti kakav su grijeh poËinili kad su se rugali Zakonu koji Boæja rijeË naziva “svetim, pravednim i dobrim”. Tada mi je pozornost bila usmjerena na slavu Neba, na blago koje su sabirali vjerni. Sve je bilo prelijepo i slavno. Aneli su zapjevali umilnu pjesmu, a kad su prestali, skinuli su svoje sjajne krune i spustili ih pred noge dragom Isusu; umilnim glasom su povikali: “Slava, aleluja!” Pridruæila sam se njihovim pjesmama hvale i slavljenja Janjeta i svaki put kad sam otvorila usta da Ga hvalim, imala sam neopisiv osjeÊaj slave koja me je okruæivala. To je bila izvanredno velika i vjeËna slava. Aneo je rekao: “Mali ostatak koji bude ljubio Boga, vrπio Njegove zapovijedi i ostao vjeran do kraja, uæivat Êe u ovoj slavi i zauvijek biti pred Isusom i pjevati sa svetim anelima.” Zatim sam odvratila pogled s te slave pa mi je pokazan ostatak na Zemlji. Aneo im je rekao: “Æelite li izbjeÊi sedam posljednjih zala? Æelite li uÊi u slavu i uæivati u svemu πto je Bog pripravio za one koji Ga ljube i koji su spremni trpjeti radi Njega? Ako æelite, morate umrijeti da biste mogli æivjeti. Pripremite se, pripremite se, pripremite se. Morate se pripremati viπe nego dosad jer dolazi dan Gospodnji, nesmiljen, s gnjevom i jaroπÊu, da u pustoπ zemlju prometne, da istrijebi iz nje greπnike. Ærtvujte sve za Boga. Stavite na Njegov ærtvenik sve — sebe, svoj imetak i sve kao æivu ær-

Iskustva i vienja

73
67

tvu. Morat Êete dati sve da uete u slavu. Sabirajte sebi blago na Nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne izgriza i gdje lopovi ne kradu. Morate ovdje biti dionici Kristovih patnji da biste poslije mogli biti dionici Njegove slave.” Nebo Êe biti jeftino ako ga steknemo stradanjem. Moramo se sve vrijeme odricati sebe, svakodnevno umirati sebi, gledati samo na Isusa i stalno imati pred oËima Njegovu slavu. Vidjela sam da oni koji su nedavno prihvatili istinu trebaju upoznati πto znaËi stradati za Krista, da Êe trebati proÊi kroz velike i bolne kuπnje da bi se oËistili i stradanjem osposobili za primanje peËata æivoga Boga, proÊi kroz vrijeme nevolje, gledati Kralja u Njegovoj slavi i æivjeti pred Bogom i Ëistim, svetim anelima. Kad sam vidjela kakvi moramo biti da bismo mogli baπtiniti nebesku slavu, a zatim koliko je Isus propatio da nam osigura tako veliku baπtinu, molila sam da moæemo biti krπteni Kristovim patnjama kako ne bismo ustuknuli pred nevoljama, veÊ ih podnosili sa strpljenjem i radoπÊu dræeÊi na umu πto je Isus podnio da bismo se mi obogatili Njegovim siromaπtvom i stradanjem. Aneo je rekao: “Odrecite se sebe; morate ubrzati korak.” Neki od nas imali su vremena da prime istinu i napreduju korak po korak; a svaki korak koji smo uËinili dao nam je snagu za sljedeÊi. Ali sada je vrijeme gotovo isteklo i ono πto smo mi uËili godinama, oni Êe sada morati nauËiti za nekoliko mjeseci. Mnogo toga Êe morati zaboraviti, a i mnogo ponovno nauËiti. Oni koji ne æele primiti æig zvijeri i njezina kipa kad bude objavljen proglas, moraju sada odluËno reÊi: Ne, mi neÊemo poπtovati ustanovu zvijeri.

Slijepac vodi slijepca
Vidjela sam kako slijepi vodiËi nastoje duπe oslijepiti da budu kao oni sami, a nemaju pojma πto ih Ëeka. Oni se suprotstavljaju istini i kad ona pobjeuje, mnogi koji su u tim uËiteljima vidjeli Boæje ljude i od njih oËekivali svjetlo bivaju zbunjeni. Oni Êe od tih voa zahtijevati objaπnjenje o suboti, a ovi Êe im odgovoriti s namjerom da se otarase Ëetvrte zapovijedi. Vidjela sam da u mnogim glediπtima koja su zauzimali protiv subote nisu bili poπteni. Glavni im je

68

74

Rani spisi

69

cilj bio zaobiÊi Gospodnju subotu i svetkovati drugi dan, a ne onaj koji je Jahve posvetio i blagoslovio. Ako su bili prisiljeni napustiti jedno glediπte, oni bi zauzeli suprotno, Ëak i ono koje su malo prije proglaπavali nerazumnim. Boæji narod dolazi k jedinstvu u vjeri. Oni koji svetkuju biblijsku subotu jedinstveni su u svojim pogledima na biblijsku istinu. Ali oni koji se meu adventnim narodom protive suboti, razjedinjeni su i Ëudno podijeljeni. Jedan ustaje protiv subote i tvrdi o njoj ovo i ono, a u zakljuËku kaæe da je stvar rijeπena. A buduÊi da to pitanje ne moæe rijeπiti svojim naporima i buduÊi da subota napreduje a Gospodnja djeca je i dalje prihvaÊaju, dolazi drugi kako bi je ukinuo. Ali dok iznosi svoja glediπta kako bi zaobiπao subotu, on potpuno pobija argumente onoga koji je prvi ustao protiv istine i iznosi teoriju koja je potpuno suprotna njegovoj kao i naπoj. Tako je i s treÊim i Ëetvrtim, ali nijedan od njih ne æeli da bude onako kako stoji u Boæjoj rijeËi: “A sedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.” Vidjela sam da takvi imaju tjelesan um i zato se ne pokoravaju Boæjem svetom zakonu. Oni se ne slaæu meusobno, ali se marljivo trude da svojim zakljuËcima izvrÊu Pisma kako bi naËinili pukotinu u Boæjem zakonu i promijenili, ukinuli ili uËinili bilo πto s Ëetvrtom zapovijedi samo da je ne svetkuju. Oni u tom pitanju nastoje uπutkati stado; zbog toga izmiπljaju neπto drugo u nadi da Êe ga uπutkati i da πto viπe njihovih sljedbenika πto manje istraæuje svoje Biblije kako bi zabludu mogli lako prikazati kao istinu, a ovi je prihvatiti kao takvu ne gledajuÊi dalje od svojih voa.

Priprema za svrπetak
U Oswegu u saveznoj dræavi New York Gospodin mi je 7. rujna 1850. pokazao veliko djelo koje treba obaviti za Njegov narod da bi mogao opstati u bici u dan Gospodnji. Ukazano mi je na one koji tvrde da su adventisti, ali odbacuju sadaπnju istinu; vidjela sam da propadaju i da se Gospodnja ruka nalazi u njihovoj sredini da ih podijeli i rasprπi sada u vrijeme æetve kako bi se skupocjenim draguljima meu njima, koji su prije bili obmanuti, otvorile oËi da vide svoje pravo stanje. A sada, kad im Gospodnji vjesnici iznose isti-

Iskustva i vienja

75

nu, oni su spremni sluπati i vidjeti njezinu ljepotu i sklad, ostaviti svoje prijaπnje druπtvo i zablude, prigrliti dragocjenu istinu i stati u obranu svojeg stajaliπta. Vidjela sam da protivnici Gospodnje subote ne mogu uzeti Bibliju i dokazati da je naπe stajaliπte pogreπno. Zato Êe klevetati one koji vjeruju i nauËavaju istinu i napadati njihov karakter. Mnogi koji su prije bili savjesni i ljubili Boga i Njegovu RijeË tako su zbog odbacivanja svjetla istine otvrdnuli da bez oklijevanja pogreπno prikazuju i laæno optuæuju one koji vole svetu subotu, ako na taj naËin mogu naπkoditi utjecaju onih koji neustraπivo objavljuju istinu. Ali to neÊe sprijeËiti razvitak Boæjeg djela. Naprotiv, upravo Êe ponaπanje onih koji mrze istinu biti sredstvo koje Êe nekima otvoriti oËi. Svaki Êe se dragulj pokazati i prikupiti jer Boæja ruka nastoji ponovno okupiti ostatak svojeg naroda i On Êe to djelo slavno ostvariti. Mi koji vjerujemo u istinu moramo biti vrlo oprezni kako ne bismo dali povoda da se o naπem dobru ruæno govori. Moramo paziti da svaki naπ korak bude u skladu s Biblijom, jer Êe oni koji mrze Boæje zapovijedi likovati zbog naπih pogreπaka i mana kao πto su to zli Ëinili 1843. godine. Dana 14. svibnja 1851. vidjela sam Isusovu ljepotu i ljupkost. Dok sam promatrala Njegovu slavu, nisam ni pomislila da bih se ikad mogla odvojiti od Njega. Vidjela sam svjetlo koje je dolazilo od slave koja je okruæivala Oca i kad mi se pribliæilo, tijelo mi je zadrhtalo i ja sam ustreptala kao list na vjetru. Pomislila sam da Êu, ako mi se pribliæi, nestati, ali svjetlo je proπlo pokraj mene. Tada sam mogla donekle shvatiti koliko je velik i straπan Bog s kojim imamo posla. Vidjela sam kako neki nemaju pojma o Boæjoj svetosti i Ëesto uzalud uzimaju Njegovo sveto i poπtovano ime, nesvjesni da govore o Bogu, velikome i straπnome. Dok se mole, mnogi se izraæavaju nemarno i bez poπtovanja Ëime æaloste njeænog Duha Gospodnjeg i zbog toga Nebo ne prima njihove molitve. Takoer sam vidjela kako mnogi ne shvaÊaju kakvi bi trebali biti da u vrijeme nevolje mogu opstati pred Gospodinom bez Velikog sveÊenika u Svetiπtu. Oni koji dobiju peËat æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpunosti odraæavati Isusov lik.

70

71

76

Rani spisi

Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremu i da oËekuju da ih vrijeme “osvjeæenja” i “kasne kiπe” osposobi da opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj prisutnosti. O, koliko sam mnogo njih vidjela u vrijeme nevolje bez Boæje zaπtite! Oni su zanemarili toliko potrebnu pripremu i zato nisu mogli primiti osvjeæenje koje ih sve mora pripremiti da bi mogli ostati æivi pred svetim Bogom. Oni koji odbiju da ih proroci teπu, koji propuπtaju oËistiti svoje duπe posluπnoπÊu cijeloj istini i koji su skloni miπljenju da je njihovo stanje daleko bolje nego πto zapravo jest, probudit Êe se u vrijeme izlijevanja zala i uvidjeti da je tesanje i oblikovanje bilo potrebno za izgradnju. Ali tada neÊe biti vremena da to uËine niti Posrednika da pred Ocem moli za njihov sluËaj. Prije ovog vremena objavljena je izuzetno utjeπna vijest: “Tko Ëini nepravdu, neka je joπ Ëini, tko je neËist, neka joπ bude neËist; tko Ëini pravdu, neka joπ Ëini pravdu, tko je svet, neka se joπ sveti.” Vidjela sam da nitko nije mogao sudjelovati u “osvjeæenju” dok nije pobijedio svaki ukorijenjeni grijeh, ponos, sebiËnost, ljubav prema svijetu i svladao svaku ruænu rijeË i djelo. Zato bismo se trebali sve viπe pribliæavati Gospodinu i ozbiljno nastojati da nas nezaobilazna priprema osposobi da opstanemo u bici u dan Gospodnji. Neka svi dræe na umu da je Bog svet i da nitko osim svetih biÊa ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti.
72

Molitva i vjera
Viπeput sam vidjela da Gospodnja djeca preËesto zanemaruju molitvu, posebno tajnu molitvu; da mnogi ne pokazuju onu vjeru koju imaju prednost i duænost pokazati, Ëesto ËekajuÊi osjeÊaj koji samo vjera moæe izazvati. OsjeÊaji nisu vjera; to dvoje se razlikuje. Mi trebamo pokazati vjeru, ali osjeÊaj radosti i blagoslov daje Bog. Duπa prima Boæju milost preko protoËnika æive vjere, a u naπoj je moÊi da tu vjeru pokaæemo. Prava vjera prihvaÊa i usvaja obeÊane blagoslove prije nego πto se ostvare ili osjete. Svoje molbe trebamo u vjeri slati iza drugog zastora i pustiti svojoj vjeri da se pozove na obeÊani blagoslov pa ga usvoji. Zatim trebamo vjerovati da smo blagoslov primili zato πto ga je naπa vjera usvojila i

Iskustva i vienja

77

on nam pripada u skladu s RijeËju. “©to god moleÊi pitate, vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Mk 11,24) To je prava vjera — vjerovati da smo primili blagoslov prije nego πto se ostvari. Kad se obeÊani blagoslov ostvari i mi u njemu uæivamo, vjera je ispunjena. Ali mnogi misle da Êe imati puno vjere kad prime obilje Svetoga Duha i da ne mogu imati vjere dok ne osjete Njegovu silu. Takvi mijeπaju vjeru s blagoslovom koji je posljedica vjere. Pravi trenutak da pokaæemo vjeru jest kad se osjeÊamo liπeni Duha. Kad se Ëini da gusti oblaci tame lebde nad umom, tada je vrijeme da æiva vjera probije tamu i rasprπi oblake. Prava vjera poËiva na obeÊanjima u Boæjoj rijeËi i samo oni koji se pokore toj RijeËi mogu polagati pravo na njezina slavna obeÊanja. “Ako ostanete u meni i ako moje rijeËi ostanu u vama, traæite πto god hoÊete, i bit Êe vam.” (Iv 15,7) “I πto god ga zamolimo, primamo od njega, jer vrπimo njegove zapovijedi i Ëinimo πto je njemu ugodno.” (1 Iv 3,22) Trebamo se Ëesto moliti u tajnoj molitvi. Krist je trs, a mi smo mladice. Ako æelimo rasti i razvijati se, moramo stalno crpsti sok i hranu od Æivoga Trsa, jer bez Njega nemamo snage. Upitala sam anela zaπto u Izraelu nema viπe vjere i sile. On je rekao: “Vi prebrzo ispuπtate Gospodnju ruku. Iznosite ozbiljno svoje molbe pred prijestolje i ustrajte u Ëvrstoj vjeri. ObeÊanja su sigurna. Vjerujte da Êete primiti ono πto traæite i bit Êe vam.” Bilo mi je ukazano na Iliju. On je bio Ëovjek baπ kao i mi i usrdno je molio. Njegova je vjera izdræala kuπnju. Sedam puta izlazio je u molitvi pred Gospodina i na kraju se pojavio oblak. Vidjela sam da smo sumnjali u sigurna obeÊanja i nedostatkom vjere ranjavali Spasitelja. Aneo je rekao: “Naoruæajte se svom Boæjom opremom i uvijek imajte uza se πtit vjere jer on Êe Ëuvati srce, sam æivot, od ognjenih strijela Zloga.” Ako neprijatelj uspije navesti potiπtene da odvrate oËi od Isusa pa, umjesto da razmiπljaju o Isusovoj dostojnosti, Njegovoj ljubavi, zaslugama i velikoj milosti, gledaju na sebe i bave se svojom nedostojnoπÊu, on Êe im oduzeti πtit vjere i postiÊi svoj cilj; oni Êe biti izloæeni njegovim ognjenim kuπnjama. Zbog toga slabi trebaju gledati u Isusa i vjerovati Mu; tada pokazuju vjeru.

73

78
74

Rani spisi

Vrijeme sabiranja
Gospodin mi je 23. rujna pokazao da je po drugi put ispruæio ruku da izbavi ostatak svojeg naroda20 i da u ovo vrijeme sabiranja treba udvostruËiti napore. U rasulu je Izrael bio udaren i razderan, ali sada u vrijeme sabiranja Bog Êe iscijeliti i zaviti rane svojeg naroda. Dok je narod bio rasprπen, vrπeni su napori na πirenju istine, ali bez uspjeha; bilo je ostvareno malo ili niπta. Ali sada, kad je Bog podignuo ruku da sabere svoj narod, nastojanja da πiri istinu bit Êe uspjeπna. Svi se trebaju ujediniti i biti gorljivi u tom radu. Vidjela sam da je pogreπno da itko govori o vremenu rasprπenosti kao primjeru na koji se trebamo ugledati kod sabiranja, jer kada Bog za nas ne bi uËinio viπe nego πto je uËinio onda, Izrael se ne bi nikada sabrao. Vidjela sam da je izrada proroËke karte 1843. bila voena Gospodnjom rukom i da je ne treba mijenjati; da je Njegova ruka bdjela nad njom i sakrila pogreπke u nekim brojevima da ih nitko ne vidi dok nije sklonio svoju ruku.21 Zatim sam u vezi sa “svagdaπnjom” (Dn 8,12) vidjela da je rijeË “ærtva” umetnuta po ljudskoj mudrosti i da ne pripada tom tekstu i da je Gospodin dao ispravno razumijevanje onima koji su objavljivali Ëas suda. Kad je prije 1844. vladalo jedinstvo, skoro svi su imali pravo shvaÊanje o “svagdaπnjoj”, ali u pometnji nakon 1844. prihvaÊena su druga miπljenja nakon kojih je uslijedio mrak i zabuna. Nakon 1844. godine vrijeme nije bilo test i nikad viπe neÊe biti. Gospodin mi je pokazao da se vijest treÊeg anela treba objaviti Gospodnjoj rasprπenoj djeci, ali se ne smije vezati za vrijeme. Vidjela sam da su neki zbog odreivanja vremena zapali u laæno uzbuenje, ali je vijest treÊeg anela silnija od vremena. Vidjela sam da ova vijest moæe stajati na vlastitom temelju i da joj ne treba vrijeme da bi jaËala; ona Êe
Vidi str. 88. Ovo se odnosi na kartu koja je koriπtena u pokretu 1843., a posebno na raËunanje proroËkog razdoblja prikazanog na karti. SljedeÊa reËenica objaπnjava da je sadræavala jednu netoËnost koju je Bog u svojoj providnosti ostavio neispravljenom. Ali to nije sprijeËilo izradu nove karte koja Êe ispraviti pogreπku kad je pokret 1843. postao proπlost i raËunanje iz onog vremena postiglo svoju svrhu.
20 21

75

Iskustva i vienja

79

se objaviti velikom silom i obaviti svoj posao i brzo Êe zavrπiti svoje djelo u pravednosti. Zatim mi je ukazano na pojedince koji su u velikoj zabludi, uvjereni da je njihova duænost otiÊi u stari Jeruzalem22 misleÊi da tamo trebaju obaviti neko djelo prije Gospodnjeg dolaska. Takvo je glediπte smiπljeno kako bi se misli i zanimanje odvratili od sadaπnjeg rada za Gospodina pod vijeπÊu treÊeg anela, jer oni koji razmiπljaju o tome da trebaju otiÊi u Jeruzalem mislit Êe samo na to pa Êe svoja sredstva uskratiti djelu sadaπnje istine da bi to putovanje omoguÊili sebi i drugima. Vidjela sam da takva zadaÊa neÊe donijeti nikakvo stvarno dobro, da Êe dugo potrajati dok nekolicina Æidova ne povjeruje u Kristov prvi, a joπ manje u Njegov drugi dolazak. Vidjela sam da je Sotona neke u tom pogledu jako prevario i da bi oni mogli duπama svuda oko sebe u ovoj zemlji pomoÊi i dovesti ih do vrπenja Boæjih zapovijedi, ali ih puπtaju da propadnu. Vidjela sam takoer da se stari Jeruzalem nikad viπe neÊe sazidati i da Sotona ulaæe krajnje napore kako bi misli Gospodnje djece sada, u ovo vrijeme sabiranja, sprijeËio da se potpuno posvete sadaπnjem Gospodnjem djelu i zanemare nuænu pripremu za dan Gospodnji. * * * Dragi Ëitatelju: OsjeÊaj duænosti prema braÊi i sestrama i æelja da se krv duπa ne nae na mojoj odjeÊi navela me na pisanje ovog malenog djela. Svjesna sam da mnogi ne vjeruju u vienja i premda tvrde kako oËekuju Krista i nauËavaju da smo u “posljednjim danima”, smatraju da ona potjeËu od Sotone. Od takvih oËekujem veliko protivljenje, i da nisam smatrala da to Gospodin traæi od mene, svoja vienja ne bih objavila jer Êe kod nekih vjerojatno izazvati mrænju i ruganje. Ali ja se viπe bojim Boga nego Ëovjeka. Isprva, kad mi je Gospodin dao vijesti koje sam trebala prenijeti Njegovom narodu, bilo mi ih je teπko objaviti pa sam ih Ëesto ublaæavala i iznosila na πto umjereniji naËin bojeÊi se da neke ne oæalostim. Bilo mi je jako teπko objaviti vijesti onako kako mi ih je Gospodin dao. Nisam shvaÊala
22

76

Vidi Dodatak.

80

Rani spisi

77

da sam na taj naËin nevjerna niti sam vidjela grijeh i opasnost takvog postupka dok u vienju nisam bila prenesena pred Isusa. On me je promatrao s negodovanjem i okrenuo lice od mene. Nisam u stanju opisati uæas i tjeskobu koje sam osjetila u tom trenutku. Pala sam niËice pred Njim, ali nisam imala snage da izgovorim nijednu rijeË. O, kako sam u tom trenutku æeljela da budem sklonjena i sakrivena od tog straπnog prijekora! Mogla sam donekle shvatiti πto Êe osjeÊati izgubljeni kad poviËu: “Padnite na nas, gore i stijene, i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdæbe JaganjËeve.” Onda mi je jedan aneo rekao da ustanem, ali ono πto sam ugledala teπko se moæe opisati. Pokazana mi je skupina ljudi razbaruπene kose i razderane odjeÊe. Na njihovim se licima ocrtavao oËaj i uæas. Pribliæili su mi se i poËeli svoju odjeÊu otirati o moju. Kad sam pogledala svoju odjeÊu, primijetila sam da je umrljana krvlju koja u njoj izjeda rupe. Ponovno sam pala kao mrtva pred noge svojeg anela pratioca. Nisam mogla naÊi nijednu rijeË opravdanja. Jezik je odbio posluπnost i ja sam se æeljela πto prije udaljiti s ovog svetog mjesta. Aneo me ponovno podignuo i rekao: “Ovo sada nije tvoj sluËaj, ali ti je ovaj prizor pokazan da bi vidjela u kakvom Êeπ se poloæaju naÊi ako ne objaviπ drugima ono πto ti je Gospodin otkrio. Ali ako budeπ vjerna do kraja, jest Êeπ plodove sa stabla æivota i piti vode iz rijeke æivota. Mnogo Êeπ morati propatiti, ali Êe ti Boæja milost biti dovoljna.” Odjednom sam se osjetila spremnom da uËinim sve πto Gospodin zatraæi od mene, samo da zadobijem Njegovo odobravanje a ne Njegov straπan pogled negodovanja. »esto su me laæno optuæivali za nauËavanja svojstvena spiritizmu. Ali prije nego πto je urednik Day-Stara23 nasjeo na ovu prijevaru, Gospodin mi je pokazao æalosne i porazne posljedice koje Êe on i drugi prouzroËiti stadu nauËavanjem spiritistiËkih glediπta. »esto sam viala dragog Isusa kao osobu. Upitala sam Ga je li Njegov Otac osoba i je li pojavom sliËan njemu: “Ja sam otisak osobe mojeg Oca.” »esto sam vidjela da je spiritistiËko glediπte oduzelo Nebu svu slavu i da u mislima mnogih Davidovo prijestolje i dragi
23

Vidi Dodatak.

Iskustva i vienja

81

Isusov lik nestaju u ognju spiritizma. Vidjela sam da Êe neki koji su bili prevareni i dovedeni u tu zabludu upoznati svjetlo istine, ali Êe biti gotovo nemoguÊe da se potpuno oslobode zavodniËke sile spiritizma. Takvi trebaju temeljito priznati svoje zablude i zauvijek ih napustiti. PreporuËujem ti, dragi Ëitatelju, Boæju rijeË kao pravilo tvoje vjere i æivota. Po toj Êe nam RijeËi biti sueno. Bog je u svojoj RijeËi obeÊao da Êe u “posljednje dane” dati vienja; ne zato da postavi novo pravilo vjere, veÊ da utjeπi svoj narod i ispravi one koji zastranjuju od biblijske istine. Tako je Bog postupio s Petrom kad ga je namjeravao poslati da propovijeda poganima (Dj 10). Onima koji Êe πiriti ovo malo djelo rekla bih da je namijenjeno samo iskrenima, a ne onima koji bi se izrugivali onome πto je od Boæjega Duha.

78

Snovi Ellen White
[Spomenuti na str. 32] U snu sam vidjela hram u koji je hrlilo mnoπtvo naroda. Samo oni koji potraæe zaklon u hramu, spasit Êe se kada doe svrπetak vremena. Svi koji ostanu izvan hrama, bit Êe zauvijek izgubljeni. Mnoπtvo koje je ostalo vani i iπlo svojim putovima, rugalo se i ismijavalo one koji su ulazili u hram i govorilo im da je ovakav plan spasenja lukava prijevara, da zapravo nema opasnosti koju bi trebalo izbjegavati. »ak su pojedince spreËavali da se brzo sklone unutar hramskih zidova. PlaπeÊi se da Êu biti ismijana i izrugana, pomislila sam da je bolje priËekati dok se mnoπtvo razie ili da nekako neprimijeÊeno uem. Ali mnoπtvo se poveÊavalo umjesto smanjivalo i, bojeÊi se da ne zakasnim, æurno sam napustila dom i poËela se probijati kroz mnoπtvo. U strepnji hoÊu li stiÊi do hrama nisam zamjeÊivala niti obraÊala pozornost na mnoπtvo koje me je okruæivalo. »im sam uπla, primijetila sam da je prostrani hram podupirao jedan silan stup za koji je bilo privezano izranjeno i krvavo Janje. Mi prisutni Ëini se da smo bili svjesni kako je ovo Janje bilo satrto i ranjeno radi nas. Svi koji su uπli u hram morali su stati pred Njega i priznati svoje grijehe.

79

82

Rani spisi

80

Upravo pred Janjetom bila su postavljena sjedala na kojima je sjedila skupina ljudi vrlo sretna izgleda. »inilo se da im lica obasjava nebesko svjetlo; oni su hvalili Boga i pjevali pjesme zahvalnice koje su zvuËale kao aneoska glazba. To su bili oni koji su iziπli pred Janje, priznali svoje grijehe, dobili oprost i sada su s veseljem Ëekali neki radostan dogaaj. Nakon πto sam uπla u zgradu, obuzeo me osjeÊaj straha i stida πto se moram poniziti pred tim ljudima. Ali mene kao da je neπto tjeralo naprijed, i dok sam polako obilazila stup kako bih doπla pred Janje, odjeknuo je zvuk trube, hram se zatresao, povici pobjede odjeknuli su iz okupljenih svetih, a jarko svjetlo obasjalo je graevinu da bi nakon toga sve utonulo u gustu tamu. Svi oni radosni ljudi nestali su sa svjetlom i ja sam ostala sama u groznoj noÊnoj tiπini. Probudila sam se s tjeskobom u duπi i s naporom se uvjeravala da je sve to bio samo san. »inilo mi se da je moja sudbina zapeËaÊena, da me je napustio Duh Gospodnji s namjerom da se nikad viπe ne vrati. Moje se neraspoloæenje produbilo pri pomisli da bi to bilo moguÊe. Ubrzo nakon toga usnila sam joπ jedan san. »inilo mi se da sjedim duboko oËajna, licem zaronjenim u ruke, razmiπljajuÊi: Da je Isus na Zemlji, otiπla bih k Njemu, bacila se pred Njegove noge i iznijela Mu sve svoje patnje. On se ne bi odvratio od mene, bio bi mi milostiv i ja bih Ga zauvijek voljela i sluæila Mu. U tom su se trenutku otvorila vrata i uπao je netko prekrasnog izgleda i pojave. Pogledao me suÊutno i rekao: “Æeliπ li vidjeti Isusa? On je ovdje i ako æeliπ moæeπ Ga vidjeti. Uzmi sve πto imaπ i hajde za mnom.” Sluπala sam to s neopisivom radoπÊu i brzo skupila ono malo πto sam imala, svaku dragocjenu sitnicu i poπla za svojim vodiËem. Poveo me do strmih i prividno nesigurnih stuba. Kad sam se poËela uspinjati, upozorio me da stalno gledam naprijed, u protivnom Êu dobiti vrtoglavicu i pasti. Mnogi koji su se uspinjali strmim stubama pali su prije nego πto su stigli na vrh. KonaËno smo stupili na posljednju stubu i stali pred vratima. Ovdje mi je moj vodiË rekao da ostavim sve πto sam ponijela sa sobom. Rado sam to uËinila; nato mi je otvorio vrata i rekao da uem. U tom sam se trenutku naπla pred

Iskustva i vienja

83

Isusom. Nije bilo sumnje da je to Njegovo divno lice. Nitko drugi ne moæe tako zraËiti dobrotom i veliËanstvenoπÊu. Kad je Njegov pogled poËinuo na meni, odmah sam znala da su Mu poznate sve okolnosti mojeg æivota i sve moje unutarnje misli i osjeÊaji. Pokuπala sam se zakloniti od Njegovog pogleda osjeÊajuÊi se nesposobnom da podnesem Njegov prodoran pogled, ali On mi se pribliæio s osmijehom, poloæio svoju ruku na moju glavu i rekao: “Ne boj se.” Zvuk Njegovog milog glasa ispunio mi je srce sreÊom kakvu nikad prije nisam iskusila. Od prevelike radosti nisam mogla izgovoriti nijednu rijeË, ali svladana neizrecivom sreÊom, spustila sam se niËice pred Njegove noge. Dok sam tako bespomoÊno leæala, ispred mene su prolazili prizori ljepote i slave pa mi se Ëinilo da sam dospjela u nebesku sigurnost i mir. KonaËno mi se vratila snaga i ja sam ustala. Dragi Isusov pogled joπ uvijek je poËivao na meni i Njegov osmijeh ispunjavao mi je duπu radoπÊu. Njegova prisutnost ispunila me svetim strahopoπtovanjem i neizrecivom ljubavlju. Moj vodiË je sada otvorio vrata i oboje smo iziπli. Zamolio me da ponovno uzmem sve stvari koje sam prije ostavila. Kad sam to uËinila, pruæio mi je Ëvrsto u klupko umotanu zelenu vrpcu. Rekao mi je da je stavim blizu srca i kad poæelim vidjeti Isusa da je izvadim iz njedara i odmotam πto je viπe mogu. Upozorio me je da vrpcu ne ostavljam predugo zamotanu jer bi se mogla zamrsiti pa bi je bilo teπko odmotati. Ja sam je spremila blizu svojeg srca, s radoπÊu siπla uskim stubama hvaleÊi Gospodina i veselo govorila svima koje sam srela gdje mogu naÊi Isusa. Ovaj mi je san ulio nadu. Zelena vrpca predstavljala je u mojim mislima vjeru, i mojoj je tamom obuzetoj duπi poËela svanjivati ljepota i jednostavnost pouzdanja u Boga.

81

San Williama Millera
[Spomenut na str. 85] Sanjao sam da mi je Bog nevidljivom rukom poslao neobiËno izraen Ëetverokutni kovËeæiÊ od ebanovine duæine oko 24 i visine oko 15 cm, ukraπen neobiËnim biserima.

84

Rani spisi

82

83

Uz kovËeæiÊ nalazio se kljuË. Odmah sam ga uzeo i otvorio kovËeæiÊ koji je, ustanovio sam na svoje Ëuenje i iznenaenje, bio prepun svakovrsnih dragulja, dijamanata, dragog kamenja svih veliËina i zlatnih i srebrnih kovanica raznih veliËina i vrijednosti, prekrasno razvrstanih u kovËeæiÊu; tako sloæeni odsjajivali su svjetlo i ljepotu usporedivu samo sa suncem. Pomislio sam kako nije pravo da sam uæivam u ovom predivnom prizoru premda mi je srce bilo oduπevljeno sjajem, ljepotom i vrijednoπÊu njegovog sadræaja. Zbog toga sam kovËeæiÊ stavio nasred stola u svojoj sobi i objavio da svatko tko æeli moæe doÊi i vidjeti najljepπi i najsjajniji prizor πto ga je Ëovjek ikada vidio u ovom æivotu. Ljudi su poËeli dolaziti, ispr va tek njih nekoliko, da bi mnoπtvo bivalo sve veÊe. Kad bi prvi put pogledali u kovËeæiÊ, divili bi se i klicali od radosti. Ali kako se broj promatraËa poveÊao, svatko je poËeo dirati dragulje, vaditi ih iz kovËeæiÊa i razbacivati po stolu. Pomislio sam da Êe vlasnik traæiti kovËeæiÊ i dragulje iz moje ruke; ako dopustim da budu razbacani, nikad ih viπe neÊu moÊi staviti na njihovo mjesto u kovËeæiÊu. Osjetio sam da takvu odgovornost ne mogu prihvatiti; bila bi prevelika. Nato sam poËeo moliti ljude da ne diraju dragulje i da ih ne vade iz kovËeæiÊa; ali πto sam viπe molio, to su ih viπe razbacivali; Ëinilo se da su rasuti po cijeloj sobi, po podu i na svakom komadu namjeπtaja u prostoriji. Tada sam primijetio da su osim pravih dragulja i kovanica€razbacali veliku koliËinu laænih dragulja i krivotvorenih kovanica. Njihovo me pokvareno ponaπanje i nezahvalnost jako rasrdila pa sam im prigovorio i ukorio ih; ali πto sam ih viπe korio, to su meu prave ubacivali sve viπe sumnjivih dragulja i laænih kovanica. To me uznemirilo do dna duπe pa sam se posluæio fiziËkom snagom da ih izguram iz sobe; ali dok bih jednoga izbacio, joπ bi trojica uπla i unijela zemlju, iverje i pijesak i svakovrsno smeÊe dok nisu zatrpali sve prave dragulje, dijamante i kovanice tako da ih se viπe nije moglo vidjeti. Takoer su uniπtili moj kovËeæiÊ i komade bacili meu smeÊe. Pomislio sam kako nikome nije stalo za moju tugu i srdæbu. Potpuno sam se obeshrabrio i postao maloduπan, pa sam sjeo i zaplakao.

Iskustva i vienja

85

Dok sam tako plakao i æalovao zbog velikog gubitka i osjeÊaja odgovornosti, sjetio sam se Boga i ozbiljno Ga zamolio za pomoÊ. Odmah su se otvorila vrata i kad su svi ovi ljudi otiπli, u sobu je uπao jedan Ëovjek. DræeÊi u ruci metlu, otvorio je prozore i poËeo pometati zemlju i smeÊe u sobi. Doviknuo sam mu da pazi jer se meu smeÊem nalaze razbacani skupocjeni dragulji. Rekao mi je da se “ne bojim” jer Êe se on “pobrinuti za njih”. A onda, dok je pometao zemlju i smeÊe, laæni dragulji i krivotvorene kovanice podigle su se i izletjele kroz prozor kao oblak i odnio ih je vjetar. U tom komeπanju za trenutak sam zaklopilo oËi; kad sam ih opet otvorio, sve je smeÊe nestalo. Skupocjeni dragulji, dijamanti, zlatni i srebrni novac leæali su rasuti posvuda po prostoriji. Zatim je na stol stavio kutiju mnogo veÊu i ljepπu od prve, pokupio sve dragulje, dijamante i kovanice i ubacio ih u kutiju dok ih sve nije skupio, premda neki od dijamanata nisu bili veÊi od vrha igle. Onda me je pozvao: “Doi i vidi.” Pogledao sam u kovËeæiÊ, ali oËi mi je zabljesnuo sjaj. Sjali su deset puta jaËe nego prije. Pomislio sam da su bili ostrugani pijeskom od nogu onih zlih osoba koje su ih prosule i pogazile. Bili su sloæeni u kutiji, svaki na svojem mjestu mada se ovaj Ëovjek pri slaganju oËito nije muËio. Povikao sam od velike radosti i taj me je povik probudio.

86

Rani spisi

Nadopuna

87

Nadopuna
Jedno objaπnjenje
Dragi krπÊanski prijatelji: Poπto sam ukratko opisala svoja iskustva i vienja objavljena 1851., smatram da trebam istaknuti neke pojedinosti iz tog malog djela, ali i dodati novija vienja. 1. Na stranici 48 nalazimo ovo: “Vidjela sam da subota jest i da Êe biti zid razdvajanja izmeu pravog Boæjeg Izraela i nevjernika kao i da je subota znaËajno pitanje oko kojeg Êe se ujediniti srca Boæjih dragih svetaca koji Ga Ëekaju. Vidjela sam da Bog ima djece koja subotu ne poznaju niti je svetkuju. Ona nisu odbacila svjetlo koje je obasjava. A na poËetku vremena nevolje mi smo poπli ispunjeni Svetim Duhom i joπ jasnije navijeπtali subotu.” Ovo sam vienje dobila 1847. kad je tek nekoliko braÊe adventista svetkovalo subotu, i samo je nekoliko njih smatralo da njezino svetkovanje povlaËi crtu izmeu Boæjeg naroda i nevjernika. Sada postaje uoËljivo ispunjenje tog vienja. Spomenuti “poËetak vremena nevolje” ne odnosi se na vrijeme kad Êe poËeti izlijevanje zala, veÊ na kratko razdoblje prije njihova izlijevanja, dok je Krist joπ u Svetiπtu. U to vrijeme, kad se djelo spaπavanja pribliæi kraju, na Zemlju Êe naiÊi nevolje i narodi Êe se rasrditi, ali Êe biti zadræani kako ne bi sprijeËili djelo treÊeg anela. U to Êe se vrijeme spustiti “kasna kiπa”, ili osvjeæenje od Gospodnjeg lica, da bi osnaæila glasnu viku treÊeg anela i pripremila svete da se odræe u vrijeme izlijevanja sedam posljednjih zala. 2. Vienje “Otvorena i zatvorena vrata” na stranicama 54—56 dobila sam 1849. Primjena Otkrivenja 3,7.8 na nebesko Svetiπte i Kristovu sluæbu bila je za mene potpuno nova. Nikad nisam Ëula da netko iznosi tu misao. Sada, kada (87)
85

86

88

Rani spisi

87

je predmet Svetiπta bio jasno shvaÊen, ova se primjena vidjela u punoj snazi i ljepoti. 3. Vienje kako je Gospodin “po drugi put pruæio ruku da izbavi ostatak svojeg naroda” na stranici 78 odnosi se samo na jedinstvo i snagu koja je u proπlosti postojala meu onima koji su Ëekali Krista i na Ëinjenicu da je ponovno poËeo ujedinjavati i okupljati svoj narod. 4. Manifestacije duhova.24 Na stranici 55 Ëitamo: “Vidjela sam da je tajanstveno kucanje u New Yorku i na drugim mjestima bila Sotonina sila na djelu i da Êe se takvo πto sve ËeπÊe javljati pod plaπtem religije kako bi obmanute uljuljalo u veÊu sigurnost i, ako je moguÊe, privuklo pozornost Boæjeg naroda takvim stvarima i navelo ga da posumnja u nauk i silu Svetoga Duha.” Ovo sam vienje dobila 1849.; otad je proπlo skoro pet godina. Ove manifestacije duhova bile su ograniËene uglavnom na grad Rochester i poznate kao “rochestersko kucanje”. Od tog vremena ovo se krivovjerje proπirilo iznad svih oËekivanja. VeÊi dio vienja na stranici 67 pod naslovom “Tajanstveno kucanje”, koje sam imala u kolovozu 1950., ispunio se i joπ uvijek se ispunjava. Evo dijela tog vienja: “Vidjela sam da Êe se uskoro smatrati bogohulnim ako tko bude govorio protiv tog kucanja i da Êe se ono πiriti sve viπe i viπe, da Êe se Sotonina moÊ poveÊati i da Êe neki od njegovih odanih sljedbenika imati moÊ da Ëine Ëuda i Ëak uËiniti da vatra sie s neba na oËigled ljudi. Pokazano mi je da Êe kucanjem i mesmerizmom ovi suvremeni vraËevi oponaπati sva Ëuda koja je Ëinio naπ Gospodin Isus Krist i da Êe mnogi povjerovati da su sva silna djela Sina Boæjeg dok je bio na Zemlji bila ostvarena istom silom.” Vidjela sam prijevaru s kucanjem — kako je napredovala i da Êe, kad bi bilo moguÊe, prevariti i same izabrane. Sotona Êe imati moÊ da nam prikaæe osobe za koje Êe tvrditi da su naπi roaci i prijatelji koji spavaju u Isusu. Izgledat Êe kao da su ovi prijatelji prisutni; izgovarat Êe rijeËi koje su izgovarali dok su bili ovdje, nama poznate, i uπi Êe Ëuti isti ton glasa koji su imali za svojeg æivota. A sve to s namjerom da prevari svete i navede ih da povjeruju u ovu obmanu.
24

Vidi Dodatak.

Nadopuna

89

Vidjela sam da sveti moraju steÊi temeljito razumijevanje sadaπnje istine koju Êe trebati dokazati iz Svetoga pisma. Oni moraju razumjeti stanje mrtvih jer Êe im se prikazati avolski duhovi tvrdeÊi da su voljeni prijatelji i roaci; oni Êe im objaviti da je subota promijenjena, kao i druga nebiblijska nauËavanja. UËiniti Êe sve πto je u njihovoj moÊi da izazovu naklonost i uËinit Êe pred njima Ëuda da potvrde ono πto objavljuju. Boæji narod se mora pripremiti da se ovim duhovima odupre biblijskom istinom kako mrtvi niπta ne znaju i da su oni koji im se javljaju avolski duhovi. Ne smijemo dopustiti da se naπe misli bave onim πto nas okruæuje, veÊ sadaπnjom istinom te s krotkoπÊu i strahom uvijek biti spremni na odgovor svakomu tko zatraæi razlog naπe nade. Moramo traæiti mudrost odozgo da moæemo opstati u ove dane zablude i obmane. Moramo temeljito ispitati osnovu naπe nade jer Êemo je morati obrazloæiti iz Svetoga pisma. Ova Êe se prijevara proπiriti i mi Êemo joj se morati suprotstaviti licem u lice; ako za to nismo pripremljeni, bit Êemo zavedeni i nadvladani. Ali ako sa svoje strane uËinimo sve πto moæemo da se pripremimo za sukob koji nam neposredno predstoji, Bog Êe uËiniti svoj dio i Njegove Êe nas svemoÊne ruke zaπtititi. On bi prije poslao sve anele s Neba da izbavi vjerne duπe, da podigne ogradu oko njih, nego ih ostavio da budu prevarene i zavedene prijevarnim Sotonim Ëudima. Vidjela sam kojom se brzinom πiri ova obmana. Pokazan mi je vlak koji se munjevito kretao. Aneo me pozvao da pozorno promatram. Uprla sam pogled u vlak. »inilo mi se da je u njemu Ëitav svijet, da nitko nije izuzet. Aneo je rekao: “Veæu se u snopove da budu spaljeni.” Onda mi je pokazao vlakovou, naoËitu i lijepu osobu koju su svi putnici gledali s poπtovanjem. Bila sam zbunjena pa sam svojeg anela pratioca upitala tko je to. On je rekao: “Sotona. On je vlakovoa u liku anela svjetla. Zarobio je svijet. Ljudi su predani djelotvornim zabludama da vjeruju laæi kako bi bili osueni na propast. Onaj pomoÊnik, po rangu odmah iza njega, je strojovoa, a drugi njegovi pomoÊnici su zaposleni u razliËitim sluæbama, veÊ prema potrebi, i munjevitom brzinom jure u propast.”

88

90

Rani spisi

89

90

Upitala sam anela je li itko ostao. Pozvao me da pogledam u suprotnom smjeru; ugledala sam malu skupinu kako putuje uskim putem. Izgledali su Ëvrsto ujedinjeni, povezani istinom u snopove ili skupine. Aneo je rekao: “TreÊi aneo ih povezuje ili zapeËaÊuje u snopove za nebesku æitnicu.” Ova je mala skupina izgledala izmuËeno, kao da je proπla kroz teπke kuπnje i sukobe. A onda se Ëinilo kao da se sunce upravo pojavilo iza oblaka i obasjalo im lica koja su imala pobjedniËki izraz, kao da su upravo izvojevali pobjedu. Vidjela sam da je Bog dao svijetu priliku da otkrije zamku. VeÊ je to dovoljan dokaz za krπÊane, kad i ne bi bilo drugoga, da se ne pravi razlika izmeu onoga πto je dragocjeno i onoga πto je zlo. Thomasa Painea, Ëije se tijelo raspada u prah i koji Êe uskrsnuti na kraju tisuÊu godina o drugom uskrsnuÊu da primi nagradu i umre drugom smrÊu, Sotona prikazuje kao da je na Nebu, posebno cijenjen. Sotona ga je na Zemlji iskoriπtavao dokle god je mogao i sada to nastavlja prikazujuÊi ga kao da je posebno cijenjen i poËaπÊen na Nebu; Sotona Êe se potruditi da ga prikaæe kako poduËava na Nebu kako je i ovdje Ëinio. Neki su s gnuπanjem promatrali njegov æivot i smrt te njegovo iskvareno nauËavanje dok je bio æiv, a sada pristaju da ih poduËava on, jedan od najgorih i najpokvarenijih ljudi, koji je prezirao Boga i Njegov Zakon.25 Otac laæi zasljepljuje i vara svijet tako πto πalje svoje anele da govore umjesto apostola i da se Ëini kao da opovrgavaju ono πto su pod nadahnuÊem Svetoga Duha napisali dok su bili na zemlji. Ovi laæljivi aneli prikazuju apostole
25 Da bi shvatio snagu ovih rijeËi, Ëitatelj treba znati da je zahvaljujuÊi mediju, “veleËasnom C. Hammondu”, objavljena knjiga pod naslovom HodoËaπÊe Thomasa Painea u svijetu duhova, u kojoj je Paine prikazan kao uzviπeni duh sedme sfere. A u “Investigating Class in New York” reËeno je da je sam Krist razgovarao s medijem i otkrio mu da se nalazi u πestoj sferi. ProturjeËnost je lako razumjeti kad se sjetimo da sfere znaËe napredovanje duhova u duhovnom svijetu i da je Krist, nakon viπe od 1800 godina, dospio do πeste sfere, dok je Thomas Paine, za oko stotinu godina, dospio do sedme. Joπ jedno objaπnjenje moæe se naÊi u izjavi doktora Harea da je njegova duhovna sestra rekla kako je ometena u napredovanju zbog svojeg vjerovanja u Kristovo pomirenje. Tako spiritizam uzdiæe nevjernike i nevjeru. Vidi i Dodatak.

Nadopuna

91

kao osobe koje izvrÊu vlastiti nauk i proglaπavaju da je promijenjen. Ovim postupcima Sotona s uæitkom nazovikrπÊane i cijeli svijet navodi da posumnjaju u Boæju rijeË. Sveta knjiga izravno presijeca njegov put i ometa njegove planove; zato ih on navodi da posumnjaju u njezino boæansko podrijetlo. Zatim prikazuje nevjernika, Thomasa Painea, kao da je nakon smrti otiπao na Nebo i da se sada, zajedno sa svetim apostolima koje je mrzio dok se nalazio na Zemlji, ukljuËio u pouËavanje svijeta. Sotona svakome od svojih anela dodjeljuje odreeni posao. On ih nagovara da budu lukavi, prepredeni i podmukli. UpuÊuje ih da preuzmu ulogu apostola i da govore u njihovo ime, dok drugi trebaju glumiti ulogu nevjernika i zlih ljudi koji su umrli proklinjuÊi Boga, a sada se pojavljuju kao vrlo poboæni. Tako nema razlike izmeu najsvetijih apostola i najgoreg nevjernika. I jedni i drugi naizgled nauËavaju isto. Sotoni nije vaæno koga Êe izabrati da govori, glavno je da ostvari cilj. Bio je tijesno povezan s Paineom dok je ovaj bio na zemlji pomaæuÊi mu u njegovom radu, tako da mu uopÊe nije teπko sluæiti se rijeËima kojima se Paine sluæio pa i rukopisom Ëovjeka koji mu je tako vjerno sluæio i tako dobro ostvario njegove ciljeve. Sotona je diktirao dosta toga πto je napisao pa mu sada nije teπko diktirati osjeÊaje preko svojih anela da izgledaju kao da dolaze preko Thomasa Painea koji je, dok je æivio, bio vjerni sluga Zloga. To je Sotonino remek-djelo. Sve njegovo nauËavanje, premda tvrdi da dolazi od apostola i svetih i zlih ljudi koji su umrli, dolazi izravno od njegovog sotonskog veliËanstva. »injenica πto Sotona tvrdi da je onaj kojeg je tako volio i koji je tako silno mrzio Boga, sada sa svetim apostolima i anelima u slavi, trebala bi biti dovoljna da ukloni veo sa svih umova i pokaæe im mraËno, tajanstveno djelovanje Sotone. On zapravo kaæe svijetu i nevjernicima: Koliko god ovdje bili zli, bez obzira na to vjerujete li u Boga i Bibliju ili ne, æivite kako vam se svia, Nebo je vaπ dom; jer svi znaju da Êe, ako je Thomas Paine na Nebu i tako cijenjen, i oni sigurno tamo dospjeti. Ova je zabluda tako oËita da je mogu vidjeti svi samo ako hoÊe. Sotona sada radi preko ljudi sliËnih Thomasu Paineu ono πto pokuπava uËiniti nakon pada u grijeh. Svojom silom i laænim Ëudesima ruπi temelj krπÊanske nade

91

92

Rani spisi

92

i zamraËuje sunce koje treba osvjetljavati usku stazu koja vodi u Nebo. On uvjerava cijeli svijet da Biblija nije nadahnuta, da je sliËna knjizi pripovjedaka, a on ima neπto πto Êe je zamijeniti, naime manifestacije duhova. To je kanal potpuno posveÊen njemu i pod njegovim nadzorom i on moæe navesti svijet da vjeruje πto njemu odgovara. Knjigu koja Êe suditi njemu i njegovim sljedbenicima ostavlja u sjeni, tamo gdje æeli da bude. Spasitelja svijeta pretvara u obiËna Ëovjeka, i kao πto je rimska straæa koja je Ëuvala Isusov grob proπirila laæni izvjeπtaj kako su im naredili veliki sveÊenici i starjeπine, tako Êe jadni, prevareni sljedbenici ovih navodnih manifestacija duhova ponavljati i pokuπavati prikazati kako nema niËega Ëudesnog u roenju, smrti i uskrsnuÊu naπega Spasitelja. Nakon πto Isusa stave u stranu, oni privlaËe pozornost svijeta na sebe i na svoja neobiËna djela i laæna Ëuda koja, tvrde, daleko nadilaze Kristova djela. Tako svijet upada u zamku i biva uljuljan u osjeÊaj sigurnosti da ne bi otkrio straπnu prijevaru dok se ne izlije sedam posljednjih zala. Sotona se smije kad vidi kako je njegov plan tako uspjeπan i kako je cijeli svijet uhvatio u zamku. 5. Na stranici 64 rekla sam da je oblak sjajnog svjetla pokrio Oca i da se Njegovu osobu nije moglo vidjeti. Takoer sam rekla da sam vidjela Oca kako ustaje s prijestolja. Bio je zaogrnut u svjetlo i slavu tako da Ga se nije moglo vidjeti, ali sam znala da je Otac i da od Njega zraËi to svjetlo i slava. Kad sam vidjela da se to svjetlo i slava podiæe s prijestolja, znala sam da se Otac pokrenuo; zato sam rekla da sam vidjela Oca kako ustaje. Slavu, odnosno veliËanstvo Njegovog lika nikad nisam vidjela; nitko Ga ne bi mogao vidjeti i ostati æiv, ali se moglo vidjeti svjetlo i slava koja je okruæivala Njega kao osobu. Takoer sam tvrdila: “Kod prijestolja se pojavio Sotona pokuπavajuÊi oponaπati Boæje djelo.” Joπ Êu navesti jednu reËenicu s iste stranice: “Osvrnula sam se da vidim skupinu koja je joπ uvijek kleËala pognuta pred prijestoljem.” Ova skupina na molitvi bila je u svojem smrtnom stanju, na Zemlji, ali mi je prikazana kao da se poklonila pred prijestoljem. Nikad mi nije palo na pamet da bi oni bili u Novom Jeruzalemu. Niti sam pomislila da bi ijedan smrtnik mogao zakljuËiti kako vjerujem da je Sotona u Novom Jeruzalemu. Nije li Ivan

Nadopuna

93

vidio velikog crvenog Zmaja na Nebu? Jest. “Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova.” (Otk 12,3) Kakvo Ëudoviπte na Nebu! Ovdje se pruæa isto tako dobra prilika za ismijavanje kao u tumaËenju koje su neki dali mojim izjavama. 6. Na stranicama 59—62 nalazi se vienje koje sam dobila u sijeËnju 1850. Dio tog vienja, koji se odnosi na sredstva uskraÊena vjesnicima, odnosilo se na ono vrijeme. Otad su se pojavili prijatelji djela sadaπnje istine koji su traæili prigodu da svojim sredstvima uËine dobro. Neki su ih davali previπe dareæljivo, na πtetu primatelja. U posljednje dvije godine pokazano mi je viπe o nemarnoj i preslobodnoj uporabi Gospodnjeg novca, nego o njegovom nedostatku. Ovdje navodim vienje koje sam dobila u Jacksonu u saveznoj dræavi Michigan 2. lipnja 1853. VeÊi dio tog vienja iznijela sam braÊi u tome mjestu: “Vidjela sam da su braÊa poËela ærtvovati svoj imetak i davati ga a da im nije objaπnjen pravi cilj — za one koji stradaju — pa su ga davali preslobodno, previπe i preËesto. Vidjela sam da su uËitelji u tome mjestu trebali ustati da isprave zabludu i proπire dobar utjecaj u crkvi. Novac je prikazivan kao da ima malu ili nikakvu vrijednost; πto ga se prije rijeπe, to bolje. Neki su dali loπ primjer primivπi velike donacije a da pritom nisu uputili nikakvo upozorenje onima koji su imali sredstva da ih ne koriste tako slobodno i nemarno. Uzimanjem tako velikih svota, ne pitajuÊi je li Bog potaknuo tu braÊu da tako obilno daju, odobravano je preobilno davanje. I oni koji su davali, takoer su pogrijeπili jer se nisu posebno zanimali za potrebe djela, ima li potrebe ili nema. Oni koji su imali sredstva, naπli su se u velikoj nedoumici. Jednom je bratu nanesena velika πteta time πto je u njegove ruke poloæena prevelika koliËina sredstava. On nije bio πtedljiv, veÊ je æivio rasipno i na svojim je putovanjima novac troπio bez razmiπljanja. Takvom uporabom Gospodnjeg novca πirio je loπ utjecaj; govorio bi u sebi, a i drugima: ‘U J... ima dovoljno sredstava, viπe nego πto se moæe potroπiti prije Gospodnjeg dolaska.’ Nekima je takvim postupcima nanesena velika πteta; doπli su u istinu s pogreπnim shvaÊanjima, nesvjesni da su koristili Gospodnji novac a da nisu osjeÊali njegovu vrijednost. Ove jadne duπe koje su upravo prigrlile

93

94

94

Rani spisi

95

vijest treÊega anela i kojima je pruæen takav primjer, morat Êe mnogo uËiti da se odreknu sebe i stradaju zbog Krista. Morat Êe nauËiti odreÊi se lagodnosti i prestati voditi raËuna o svojoj koristi i udobnosti, a misliti na vrijednost duπa. Oni koji na sebi osjeÊaju ‘teπko vama’, neÊe vrπiti velike pripreme kako bi lako i udobno putovali. Neki koje Bog nije pozvao, pozvani su u sluæbu u djelu. Drugi su bili time pogoeni pa nisu osjeÊali potrebu za πtednjom, za samoodricanjem i stavljanjem sredstava u Boæju riznicu. Oni su smatrali i govorili: ‘Ima drugih koji imaju dovoljno sredstava; oni Êe dati za Ëasopis. Ja ne moram niπta uËiniti. »asopis Êe se odræati bez moje pomoÊi.’” Za mene nije bila mala kuπnja kad sam vidjela da su neki uzeli dio mojih vienja koja su se odnosila na ærtvovanje imetka za odræavanje djela i pogreπno ih uporabili; oni rastroπno troπe sredstva, dok zanemaruju naËela iznesena u drugim dijelovima. Na stranici 50 stoji ovo: “Vidjela sam da se Boæje djelo ometa i obeπËaπÊuje od strane nekih koji putuju a nisu dobili vijest od Boga. Takvi Êe morati poloæiti raËun Bogu za svaki dolar koji su potroπili putujuÊi tamo gdje im nije bila duænost jer je taj novac mogao biti na korist Boæjem djelu.” Takoer na stranici 61: “Vidjela sam da su oni koji su imali snage da rade svojim rukama i tako potpomaæu djelo bili odgovorni za svoju snagu, kao πto su drugi bili odgovorni za svoj imetak.” Ovdje bih posebno upozorila na vienje o ovom predmetu izneseno na stranici 66. Evo kratkog izvoda: “Nakana rijeËi naπeg Spasitelja [Luka 12,33] nije bila jasno prikazana.” Vidjela sam da “cilj prodaje nije da se daje onima koji su sposobni raditi i uzdræavati se, veÊ da se πiri istina. Grijeh je podupirati i trpjeti lijenost onih koji mogu raditi. Neki su revno pohaali sve sastanke ne zato da proslave Boga, veÊ radi ‘kruha i ribica’. Za njih bi bilo bolje da su ostali kod kuÊe i radili svojim rukama ‘πto je dobro’ da bi mogli zadovoljiti potrebe svoje obitelji i da imaju πto dati za podupiranje dragocjenog djela sadaπnje istine.” U proπlosti je Sotonin plan bio potaknuti neke naglog duha da se preslobodno sluæe sredstvima i utjeËu na braÊu da se nepromiπljeno oslobode imetka, kako bi nemarnim i brzim troπenjem velikih sredstava duπe mogle biti povrijeene i izgub-

Nadopuna

95

ljene i da se sada, kad istinu treba proπiriti, osjeti nedostatak. Njegov se plan, u nekoj mjeri, ostvario. Gospodin mi je pokazao zabludu mnogih koji oËekuju da samo imuÊni podupiru izdavanje Ëasopisa i traktata. Svi trebaju uËiniti svoj dio. Oni koji imaju snage raditi svojim rukama i zaraditi sredstva da mogu pomoÊi u podupiranju djela, odgovorni su isto tako kao drugi koji imaju imetak. Svako Boæje dijete koje tvrdi da vjeruje u sadaπnju istinu treba revno ispuniti svoj udio u ovom djelu. U srpnju 1853. vidjela sam da nije u redu da Ëasopis koji pripada Bogu i koji je On odobrio, izlazi tako rijetko. U vrijeme u kojemu æivimo djelo zahtijeva izlaæenje tjednika26 i izdavanje mnogo viπe traktata koji Êe ukazati na zablude ovog vremena, a djelo trpi zbog nedostatka sredstava. Vidjela sam da se istina mora πiriti i da ne smijemo biti odviπe straπljivi te da je bolje da traktati i Ëasopisi dou do trojice kojima nisu potrebni nego da ne dou do jednoga koji ih cijeni i moæe od njih imati koristi. Vidjela sam da treba javno ukazivati na znakove posljednjeg vremena, jer su Sotonina oËitovanja sve uËestalija. Izdanja Sotone i njegovih pomagaËa umnoæavaju se, njihova moÊ raste i ono πto Ëinimo da istinu iznesemo drugima, moramo uËiniti brzo. Pokazano mi je da Êe istina koja se sada objavljuje opstati, jer je istina za posljednje dane; ona Êe æivjeti pa Êe se o njoj manje trebati govoriti u buduÊnosti. Ne treba na papir staviti bezbrojne rijeËi da opravdaju ono πto govori samo za sebe i jasno svijetli. Istina je otvorena, jednostavna, jasna i odvaæno ustaje u vlastitu obranu; ali tako nije sa zabludom. Ona je tako iskrivljena i zamrπena da je potrebno mnoπtvo rijeËi koje Êe je objasniti u njezinom izopaËenom obliku. Vidjela sam da je sve svjetlo koje je u nekim mjestima primljeno doπlo iz Ëasopisa, da su duπe na ovaj naËin primile istinu i onda o njoj govorile drugima; i da su sada u mjestima gdje je bilo samo nekoliko osoba, te osobe ustale zato πto ih je pridobio ovaj tihi glasnik. On je bio njihov jedini propovjednik. Napredovanje djela istine ne treba spreËavati nedostatak sredstava.
26 »asopis Review and Herald izlazio je do tog vremena jako neredovito i sada je izlazio polumjeseËno.

96

96
97

Rani spisi

Evaneoski red
Gospodin mi je pokazao da se ljudi previπe boje i zanemaruju evaneoski red.27 Treba izbjegavati formalnosti, ali pritom ne treba zapostavljati red. Na Nebu vlada red. Red je postojao u Crkvi dok je Krist bio na Zemlji, a nakon Njegova odlaska apostoli su odræavali strogi red. A sada u ove posljednje dane, dok Bog dovodi svoju djecu u jedinstvo vjere, potreba za redom je veÊa nego prije, jer dok Bog ujedinjuje svoju djecu, Sotona i njegovi zli aneli nastoje svim silama to jedinstvo sprijeËiti i uniπtiti. Zbog toga se u polje æure ljudi kojima nedostaje mudrosti i prosuivanja, koji moæda ne upravljaju ispravno svojim vlastitim domom pa ne odræavaju red niti vladaju nad nekolicinom koju im je Bog povjerio u domu; a osjeÊaju su se sposobnima da vode stado. Takvi Ëine mnoge pogreπke i oni koji ne poznaju naπu vjeru, smatraju da su svi vjesnici sliËni ovim samozvancima. Zbog toga se sramoti Boæje djelo. i mnogi nevjernici — koji bi inaËe otvoreno i zabrinuto pitali: Je li to tako? — izbjegavaju istinu. U polje odlaze ljudi Ëiji æivot nije svet i koji nisu osposobljeni da iznose sadaπnju istinu, koje Crkva ili braÊa nisu opÊenito priznala, a posljedice su zabuna i nejedinstvo. Neki poznaju teoriju istine i mogu iznijeti dokaze, ali im nedostaje duhovnosti, prosuivanja i iskustva; nedostaje im mnogo toga πto bi i te kako trebali razumjeti prije nego πto budu mogli poduËavati istinu. Drugi nemaju sposobnost izlaganja, ali zato πto ih je nekoliko braÊe Ëulo da se lijepo mole i s vremena na vrijeme iznose uzbudljive opomene, gura ih se u polje da rade posao za koji ih Bog nije osposobio i za koji nemaju dovoljno iskustva i prosuivanja. Onda se javlja duhovna oholost, oni se uzdiæu i djeluju u laænom miπljenju da su radnici. Oni ne poznaju sebe. Njima nedostaje prosuivanja i strpljivog razmatranja, hvalisavo govore o sebi i tvrde
27 Adventisti su doπli iz svih crkava; isprva nisu namjeravali osnovati joπ jednu crkvu. Nakon 1844. doπlo je do velike zabune i veÊina se odluËno opirala svakoj organizaciji smatrajuÊi je nespojivom sa savrπenom slobodom Evanelja. Ellen White je u svjedoËanstvima i radu uvijek bila protiv fanatizma i u uputama koje je dobila od poËetka je ustrajavala na potrebi organizacije u nekom obliku da se sprijeËi nered.

98

Nadopuna

97

mnogo toga πto ne mogu dokazati iz RijeËi. Bog to zna; zbog toga ne poziva takve da rade u ova ozbiljna vremena, a braÊa trebaju paziti da ne guraju u polje one koje On nije pozvao. Upravo su ovi ljudi koje Bog nije pozvao najviπe uvjereni da su pozvani i da je njihov rad vrlo vaæan. Oni odlaze u polje i najËeπÊe ne vrπe dobar utjecaj; u nekim mjestima imaju neπto uspjeha koji njih i druge navodi da misle kako ih je Bog pozvao. To πto ljudi imaju neπto uspjeha nije pozitivan dokaz da su pozvani od Boga, jer Boæji aneli pokreÊu srca Njegove iskrene djece da ih prosvijetle za razumijevanje sadaπnje istine kako bi je mogli usvojiti i æivjeti po njoj. I Ëak kad samozvani ljudi sebe stave tamo gdje ih Bog nije postavio i tvrde da su uËitelji a duπe primaju istinu nakon πto su je Ëule od njih, to nije dokaz da su pozvani od Boga. Duπe koje od njih prime istinu suoËit Êe se s kuπnjama i ropstvom kad poslije ustanove da ovi ljudi nisu bili u Boæjem vijeÊu. »ak i kad zli ljudi iznose istinu, neki je mogu prihvatiti, ali to ne pribliæava Bogu one koji o njoj govore. Zli ljudi su i dalje zli i prema prijevari kojom su prevarili ljude drage Bogu i zabuni koju unose u Crkvu, primit Êe kaznu; njihovi grijesi neÊe ostati pokriveni, veÊ Êe se otkriti u dan Boæjeg æestokog gnjeva. Ovi samozvani vjesnici su prokletstvo za djelo. Iskrene duπe se uzdaju u njih misleÊi da su u Boæjem vijeÊu i u zajednici s Crkvom pa im zato dopuπtaju da sluæe u obredima i, kad im postane jasno da moraju vrπiti pr va djela, dopuπtaju da ih takvi krste. Ali kada doe svjetlo, a ono sigurno dolazi, i postanu svjesni da ti ljudi nisu ono πto su mislili da jesu, od Boga pozvani i izabrani vjesnici, onda zapadnu u kuπnju i sumnjaju u istinu koju su primili uvjereni da je moraju ponovno upoznati; neprijatelj ih muËi i zbunjuje jer se pitaju je li Bog vodio ili nije. Takvi nisu zadovoljni dok god se ponovno ne krste i poËnu iznova. Duh Boæjih vjesnika viπe zamara odlazak u mjesta u kojima su ti ljudi πirili loπ utjecaj nego da uu u nova polja. Boæji sluge moraju postupati jasno i otvoreno, a ne pokrivati zlo, jer stoje izmeu æivih i mrtvih i moraju odgovarati za svoju vjernost, svoju zadaÊu i utjecaj koji vrπe na stado u kojemu ih je Gospodin postavio nadglednicima.

99

98

Rani spisi

100

101

Oni koji prihvate istinu i budu izloæeni takvim kuπnjama, upoznali bi istinu i da se ti ljudi nisu pojavili veÊ da su ostali na skromnome mjestu koje im je Gospodin namijenio. Boæje oko bdije nad Njegovim draguljima i On bi ih uputio svojim pozvanim i izabranim vjesnicima — ljudima koji bi razumno postupali. Svjetlo istine pokazalo bi i otkrilo ovim duπama njihovo pravo stanje i one bi razumno prihvatile istinu i bile zadovoljne njezinom ljepotom i jasnoÊom. I kad bi osjetile njezino snaæno djelovanje, bile bi jake i πirile bi sveti utjecaj. Ponovno mi je pokazana opasnost od onih koji rade a nisu pozvani od Boga. Ako i imaju kakvog uspjeha, osjetit Êe se nedostatak odreenih vrlina. Donosit Êe nepromiπljene odluke pa zbog nedostatka mudrosti neke dragocjene duπe mogu biti odagnane tamo gdje ih se viπe nikad ne moæe dosegnuti. Vidjela sam da se Crkva treba smatrati odgovornom da briæljivo i pomno razmotri æivot, kvalifikacije i opÊi smjer onih koji æele biti uËitelji. Ako nema savrπeno jasnog dokaza da ih je Bog pozvao i da im je upuÊen “jao vama” ako ne posluπaju poziv, duænost je Crkve da djeluje i objavi da ona te osobe nije priznala za uËitelje. To je jedini naËin da Crkva postupi ispravno jer na njoj poËiva teret odgovornosti. Vidjela sam da se mogu zatvoriti ova vrata kroz koja neprijatelj ulazi da zbunjuje i uznemiruje stado. Upitala sam anela kako se mogu zatvoriti. Rekao je: “Crkva mora traæiti oslonac u Boæjoj rijeËi i biti utemeljena na redu koji propisuje Evanelje. Dosada se na to nije gledalo; bio je zanemaren svaki red.” Ovo je prijeko potrebno da se Crkva dovede u jedinstvo vjere. Vidjela sam da je Crkva u apostolske dane bila u opasnosti da je laæni uËitelji prevare i zavedu. Zato su braÊa izabrala ljude koji su imali dobro svjedoËanstvo i koji su znali dobro upravljati svojim domom, bili sposobni odræavati red u vlastitim obiteljima i prosvjetljavati one koji æive u tami. O njima su se raspitali kod Boga i onda su ih, prema odluci Crkve i Svetoga Duha, odvojili polaganjem ruku. Kad su primili nalog od Boga i odobrenje od Crkve, poπli su krπtavajuÊi u ime Oca, Sina i Svetoga Duha primjenjujuÊi propise Gospodnje kuÊe, Ëesto iznoseÊi pred svete simbole slomljenog tijela i prolivene krvi razapetog Spasite-

Nadopuna

99

lja da kod Boæje voljene djece odræe u svjeæoj uspomeni Njegovo stradanje i smrt. Vidjela sam da nismo niπta sigurniji od laænih uËitelja od ljudi koji su æivjeli u dane apostola i ako ne uËinimo neπto viπe, trebamo poduzeti posebne mjere kao πto su ih oni poduzeli da osiguramo mir, sklad i jedinstvo stada. Imamo njihov primjer i trebamo ga slijediti. BraÊa s iskustvom i zdravim razumom trebaju se sastati i pridræavajuÊi se Boæje rijeËi i uputa Svetoga Duha uz usrdnu molitvu poloæiti ruke na one koji su dokazali da su dobili nalog od Boga te ih odvojiti da se potpuno posvete Boæjem djelu. Ovim Êe Ëinom Crkva dati svoj pristanak da mogu iÊi kao vjesnici i nositi najsveËaniju vijest koja je ikada povjerena ljudima. Bog neÊe brigu nad svojim dragocjenim stadom povjeriti ljudima Ëiji su um i prosuivanje oslabljeni zabludama koje su prije odobravali, kao πto su takozvani perfekcionizam28 i spiritizam, i koji su svojim æivotom dok su bili u tim zabludama osramotili sebe i nanijeli sramotu istini. Premda se sada mogu osjeÊati slobodnima od zablude i sposobni da idu i iznose ovu posljednju vijest, Bog ih neÊe primiti. On neÊe povjeriti dragocjene duπe njihovoj brizi jer im je prosuivanje bilo izopaËeno dok su bili u zabludi i ono je sada oslabljeno. Veliki i Sveti je ljubomorni Bog i On æeli da Njegovu istinu πire sveti ljudi. Sveti Zakon koji je Bog izgovorio na Sinaju dio je Njega samog i samo Êe Mu sveti ljudi koji ga strogo poπtuju moÊi odati Ëast time πto Êe pouËavati druge. Boæji sluge koji nauËavaju istinu trebaju biti ljudi zdravog prosuivanja. To trebaju biti ljudi koji mogu podnijeti protivljenje a da se pritom ne uzbude, jer Êe se protivnici istine okomiti na one koji je navjeπÊuju i iznositi svaki moguÊi prigovor u najgorem moguÊem obliku protiv istine. Boæji sluge koji nose vijest moraju biti spremni da ih svjetlom istine hladnokrvno i u duhu krotkosti uklone. Protivnici se Ëesto obraÊaju Boæjim propovjednicima izazivajuÊi ih da u njima potaknu neπto sliËno, da bi to iskoristili u najveÊoj moguÊoj mjeri i drugima priËali kako su uËitelji Zakona puni ogorËenja i grubi, kako se to veÊ govori. Vidjela sam da moramo
28

102

Vidi Dodatak.

100

Rani spisi

103

biti spremni za prigovore i dati im teæinu koju zasluæuju sa strpljenjem, prosudbom i smjernoπÊu, a ne odbaciti ih ili zanemariti pozitivnim tvrdnjama, a onda se okomiti na osobu koja je prigovorila i grubo se prema njoj ponaπati; ne umanjujte teæinu prigovora, veÊ iznesite svjetlo i silu istine i neka ona prevagne i ukloni zablude. Tako Êemo ostaviti dobar dojam, a iskreni Êe protivnici priznati da su prevareni i da vrπitelji Zakona nisu onakvi kakvima su ih prikazivali. Oni koji tvrde da su sluge æivoga Boga moraju biti spremni sluæiti svima umjesto da se uzdiæu iznad braÊe i moraju pokazati da su ljubazni i uËtivi. Ako su u Ëemu pogrijeπili, trebaju to iskreno priznati. Iskrena namjera ne moæe biti izgovor za nepriznavanje pogreπke. Priznanje neÊe umanjiti povjerenje crkve u vjesnika, a on Êe dati dobar primjer; u crkvi Êe se poticati duh priznanja, a posljedica Êe biti iskreno zajedniπtvo. Oni koji se smatraju uËiteljima, trebaju pruæiti primjer poboænosti, krotkosti i poniznosti pokazujuÊi duh ljubaznosti kako bi zadobili duπe za Isusa i biblijsku istinu. Kristov propovjednik treba biti Ëist u razgovoru i postupcima. On treba uvijek dræati na umu da prenosi nadahnute rijeËi, rijeËi svetoga Boga. Takoer treba dræati na umu da je njemu povjerena briga za stado i da njegove probleme treba iznositi pred Isusa i moliti za njega kao πto Isus moli za nas pred Ocem. Ukazano mi je na sinove Izraelove u staro vrijeme i ja sam vidjela kako su Ëisti i sveti trebali biti oni koji su sluæili u Svetiπtu jer ih je njihova sluæba dovodila u prisnu vezu s Bogom. Oni koji sluæe moraju biti sveti, Ëisti i bez mane; u protivnom Êe ih Bog uniπtiti. Bog se nije promijenio. On je isto tako svet i Ëist, isto tako pedantan kakav je uvijek bio. Oni koji se smatraju Isusovim propovjednicima trebaju biti ljudi s bogatim iskustvom i dubokom poboænoπÊu, pa Êe u svakom trenutku i na svakom mjestu moÊi πiriti sveti utjecaj. Vidjela sam da je sada vrijeme da vjesnici krenu gdje god se pojavi moguÊnost i da Êe Bog iÊi pred njima i otvoriti srca nekih da Ëuju. Treba uÊi u nova mjesta i tamo gdje je to uËinjeno bilo bi dobro da idu dvojica po dvojica, kako bi jedan drugome podupirali ruke. Bio mi je pokazan sljedeÊi plan: bilo bi dobro da dva brata krenu zajedno i pou na najmraËnija mjesta, gdje vlada veliko protivljenje i gdje

Nadopuna

101
104

treba mnogo raditi i ujedinjenim naporima i jakom vjerom iznijeti istinu onima koji su u tami. A zatim, ako mogu postiÊi veÊi uspjeh posjeÊivanjem viπe mjesta, neka idu odvojeno, s tim da se, dok su na putu, Ëesto sastaju i time jedan drugome snaæe i dræe ruke. Neka se dogovaraju o mjestima koja im se otvaraju i odluËe koji Êe od njihovih darova biti najpotrebniji i kako mogu najbolje uspjeti da dopru do srca ljudi. Kad se zatim razdvoje, oni Êe se ohrabreni i s obnovljenom energijom moÊi suoËiti s protivljenjem i tamom i sa suosjeÊajnim srcem raditi na spaπavanju duπa koje propadaju. Vidjela sam da se Boæji sluge ne trebaju stalno vraÊati u isto polje rada, veÊ traæiti duπe u novim mjestima. Oni koji su veÊ utvreni u istini, ne smiju toliko raËunati na njihov rad, veÊ bi trebali sami stajati i hrabriti druge oko sebe dok Boæji vjesnici posjeÊuju mraËna i osamljena mjesta iznoseÊi istinu onima koje nije obasjala sadaπnja istina.

TeπkoÊe u Crkvi29
Draga braÊo i sestre: BuduÊi da se zabluda brzo πiri, nastojmo biti budni u Boæjem djelu svjesni vremena u kojem æivimo. Tmina Êe pokriti zemlju i mrklina narode. I dok su gotovo svi oko nas obavijeni gustom tamom zablude i obmane, mi se trebamo otresti tuposti i æivjeti blizu Boga da bismo s Isusova lica mogli crpiti boæanske zrake svjetlosti i slave. ©to tama postaje guπÊa i zabluda se mnoæi, mi trebamo stjecati temeljitije znanje istine i biti spremniji da na temelju Svetoga pisma zastupamo svoje stajaliπte. Moramo biti potpuno posveÊeni istinom, potpuno posveÊeni Bogu i æivjeti u skladu sa svojim svetim zvanjem da bismo Njegovom svjetloπÊu vidjeli svjetlost i bili osnaæeni Njegovom silom. Kad nismo budni, neprijatelj nas moæe napasti u svakom trenutku pa smo u velikoj opasnosti da nas nadvladaju sile tame. Sotona nareuje svojim anelima da budu budni i da upropaste sve koje mogu; da otkriju samovolju i ukorijenjene grijehe onih koji ispovijedaju istinu i okruæe ih tamom da prestanu bdjeti i krenu putem na kojem Êe osramotiti djelo koje tvrde da vole i oæalostiti Crkvu. Duπe
29

105

Iz Reviewa od 11. kolovoza 1853.

102

Rani spisi

106

ovako zavedenih i neopreznih sve viπe obuzima tama i nebesko svjetlo ih polako napuπta. Oni ne mogu otkriti svoje ukorijenjene grijehe, a Sotona plete oko njih svoju mreæu i hvata ih u svoju zamku. Bog je naπa snaga. Od Njega trebamo traæiti mudrost i vodstvo, imati na umu Njegovu slavu, dobro Crkve i spasenje vlastite duπe; moramo nadvladati svoje duboko ukorijenjene grijehe. Svakog dana trebamo osobno nastojati da izborimo nove pobjede. Moramo nauËiti sami stajati i potpuno se oslanjati na Boga. ©to prije to nauËimo, to bolje. Neka svatko od nas ustanovi gdje doæivljava neuspjeh i onda vjerno pazi da ga njegovi grijesi ne svladaju, veÊ da ih pobijedi. Tada Êemo se moÊi pouzdati u Boga i Crkva Êe biti poπteena velikih teπkoÊa. Kad Boæji vjesnici napuπtaju svoje domove da rade na spaπavanju duπa, oni provode mnogo vremena u radu za one koji su godinama u istini, ali su joπ uvijek slabi jer nepotrebno olabave uzde, prestaju bdjeti nad sobom i ponekad mi se Ëini da izazivaju neprijatelja da ih kuπa. Upadaju u neke beznaËajne teπkoÊe i nevolje, a Gospodnji sluge gube vrijeme u posjeÊivanju. Zadræavaju ih satima, Ëak i danima, i optereÊuju ih i ranjavaju im duπe prisiljavajuÊi ih da sluπaju priËe o beznaËajnim teπkoÊama i nevoljama, dok svaki svoje æalbe preuveliËava da bi izgledale πto ozbiljnije bojeÊi se da Êe ih Boæji sluge smatrati toliko sitnima da na njih ne treba obraÊati pozornost. Umjesto πto od Gospodnjih slugu oËekuju da im pomognu osloboditi se tih kuπnji, oni bi se trebali poniziti pred Bogom, postiti i moliti dok se teπkoÊe ne uklone. Neki misle da je Bog pozvao vjesnike u polja samo zato da im ispunjavaju æelje i da ih nose na rukama; i da je najvaæniji dio njihovog posla rjeπavanje malih problema i teπkoÊa koje su sami navukli svojim nepromiπljenim postupcima, popuπtanjem neprijatelju i pokazivanjem nepopustljivog, kritizerskog duha prema onima koji ih okruæuju. A gdje su u to vrijeme gladne ovce? Umiru od gladi za kruhom æivota. Oni koji poznaju istinu i prihvatili su je ali joj nisu posluπni — kad bi bili posluπni, izbjegli bi mnoge od tih teπkoÊa — zadræavaju vjesnike pa se cilj zbog kojeg ih je Bog pozvao u polje ne ostvaruje. Takve pojave u Crkvi oæaloπÊuju i obes-

Nadopuna

103

hrabruju Boæje sluge, umjesto da se svi trude da njihovom ionako teπkom bremenu niπta ne dodaju, veÊ da im pomognu ohrabrujuÊim rijeËima i molitvama vjere. Koliko bi svi koji tvrde da vjeruju u istinu bili slobodniji kad bi se osvrnuli oko sebe i pokuπali pomoÊi drugima, umjesto da pomoÊ traæe samo za sebe. A onda, kad Boæji sluge dolaze na mraËna mjesta gdje istina joπ nije objavljena, dolaze s ranjenim duhom optereÊeni nepotrebnim kuπnjama svoje braÊe. A uza sve to trebaju se suoËiti s nevjerom i predrasudama protivnika i biti Ëak gaæeni od nekih. Koliko bi lakπe bilo djelovati na srce i koliko bi se Bog viπe proslavio kad bi Njegovi sluge bili osloboeni obeshrabrenja i teπkoÊa i sa slobodnim duhom iznosili istinu u njezinoj ljepoti. Oni koji svojom krivnjom toliko zapoπljavaju Gospodnje sluge i optereÊuju ih problemima koje bi sami trebali rijeπiti, morat Êe odgovarati Bogu za vrijeme i sredstva koja su potroπili da udovolje sebi ugaajuÊi tako neprijatelju. Oni trebaju traæiti prilike da pomognu svojoj braÊi. Nikad ne bi smjeli Ëekati da svojim teπkoÊama i problemima opterete Ëitav skup ili Ëekati dok ne dou neki vjesnici da ih rijeπe, veÊ bi trebali odmah iziÊi pred Boga, ukloniti sve πto im se isprijeËilo na putu i pripremiti se da radnicima, kad dou, krijepe ruke umjesto da ih oslabljuju.

107

Nada Crkve30
Kada sam se nedavno osvrnula oko sebe da vidim ponizne sljedbenike krotkoga i skromnoga Isusa, jako sam se uznemirila. Mnogi koji tvrde da oËekuju skori Kristov dolazak prilagoavaju se ovome svijetu i viπe im je stalo do odobravanja onih oko sebe nego do Boæjeg odobravanja. Hladni su i formalisti, kao nominalne crkve od kojih su se nedavno odvojili. Njihovo sadaπnje stanje savrπeno je opisano rijeËima koje su upuÊene crkvi u Laodiceji. (Vidi Otkrivenje 3,1420.) Nisu ni vruÊi ni studeni, veÊ mlaki. I ako ne posluπaju savjet “vjernog svjedoka” i ne pokaju se i kupe “u vatri æeæenog zlata”, “bijele haljine” i “pomasti”, On Êe ih izbaciti iz svojih usta.
30

108

Iz Reviewa od 10. lipnja 1852.

104

Rani spisi

109

Doπlo je vrijeme kada se velik dio onih koji su se nekoÊ veselili i klicali od radosti oËekujuÊi neposredni Gospodnji dolazak, izjednaËuje s crkvama i svijetom koji im se prije rugao zato πto vjeruju da Isus dolazi i koji je πirio sve moguÊe laæi da protiv njih izazove predrasude i uniπti njihov utjecaj. Ako sada netko Ëezne za æivim Bogom gladujuÊi i æeajuÊi za pravednoπÊu i Bog mu dade da osjeti Njegovu silu i zadovolji Ëeænju njegovog srca pa on zbog toga proslavlja i hvali Boga, njega takvi vjernici, koji tvrde da vjeruju u skori Gospodnji dolazak, Ëesto smatraju zavedenim i tvrde da je mesmeriziran ili opsjednut zlim duhom. Mnogi od tih nazovikrπÊana oblaËe se, govore i postupaju kao svijet i jedino po Ëemu se prepoznaju jest πto tvrde da su krπÊani. Premda tvrde da oËekuju Krista, oni ne razgovaraju o Nebu, veÊ o svjetovnim stvarima. Kakvim bi “svetim æivljenjem i poboænoπÊu” trebali æivjeti oni koji tvrde da oËekuju “dolazak dana Boæjega” (2 Pt 3,11.12)! “Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (1 Iv 3,3) No oËito je da mnogi koji nose ime adventist viπe prouËavaju kako da ukrase svoje tijelo i kako da se πto bolje pokaæu u oËima svijeta nego da iz Boæje RijeËi uËe kako da zadobiju Njegovo odobravanje. ©to bi se dogodilo kad bi se dragi Isus, naπ uzor, pojavio meu njima i onima koji tvrde da su poboæni, kao prilikom svojeg prvog dolaska? On se rodio u πtalici. Pratimo Ga u njegovom æivotu i sluæbi. Bio je Ëovjek boli i viËan patnjama. Ovi bi se nazovikrπÊani postidjeli krotkog i poniznog Spasitelja koji je nosio jednostavan plaπt bez πavova, koji nije imao gdje glave zakloniti. Osuivao bi ih Njegov Ëist æivot pun samoodricanja; Njegovo sveto dostojanstvo bilo bi bolno obuzdavanje njihove lakomislenosti i praznog smijeha; Njegov iskren razgovor bio bi prepreka njihovim svjetovnim razgovorima punim zavisti; Njegovo iznoπenje neiskrivljene, Ëiste istine otkrilo bi njihov pravi karakter i oni bi se htjeli πto je bræe moguÊe rijeπiti smjernog primjera, dragoga Isusa. Bili bi meu prvima koji bi Ga nastojali uhvatiti u rijeËima i vikali: “Raspni ga! Raspni Ga!” Pratimo Isusa kako smjerno ulazi u Jeruzalem kad “poËe sve mnoπtvo uËenika radosno i glasno hvaliti Boga ... Govorili su: ‘Blagoslovljen koji dolazi — kralj — u ime Gospod-

Nadopuna

105

nje! Mir na nebu! Slava na visini!’ Tada mu rekoπe neki od farizeja πto su bili meu narodom: ‘UËitelju, zabrani to svojim uËenicima!’ On odgovori: ‘Kaæem vam, ako oni uπute, kamenje Êe vikati.’” VeÊina onih koji tvrde da Ëekaju Krista bili bi isto tako drski kao farizeji kad su traæili da uπutka uËenike i bez sumnje bi povikali: “Fanatizam! Mesmerizam! Mesmerizam!” A za uËenike koji su prostirali svoje plaπteve i polagali palmine grane na put, govorili bi da pretjeruju i divljaju. Ali Bog æeli na Zemlji imati narod koji nije tako hladan i mrtav, veÊ koji Êe Ga hvaliti i slaviti. Neki Êe Ga ljudi slaviti, a kad bi i oni koje je izabrao, oni koji vrπe Njegove zapovijedi, zaπutjeli, samo kamenje bi povikalo. Isus dolazi, ali ne onako kao πto se prigodom svojeg prvog dolaska pojavio kao novoroenËe u Betlehemu; ne onako kao kad je jaπuÊi ulazio u Jeruzalem, kad su uËenici glasno slavili Boga i klicali “Hosana”, veÊ u OËevoj slavi i praÊen svim svetim anelima na putu prema Zemlji. Nebo Êe ostati prazno dok Êe Ga sveti Ëekati i netremice gledati u nebo kao Galilejci kad se uznio s Maslinske gore. Tada Êe samo oni koji su sveti, samo oni koji su vjerno slijedili krotki Primjer, uskliknuti s neizrecivom radoπÊu kad Ga ugledaju: “Gle, ovo je Bog naπ, kojega Ëekasmo, on Êe nas spasiti.” I oni Êe se preobraziti “u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube” — to je truba koja budi usnule svete i poziva ih da ustanu sa svojih praπnjavih leæajeva, obuËeni u slavnu besmrtnost, i oni kliËu: “Pobjeda! Pobjeda nad smrÊu i grobom!” Preobraæeni sveti bit Êe zatim odneseni zajedno s anelima na oblacima u susret Gospodinu da se viπe nikad ne odvoje od predmeta svoje ljubavi. HoÊemo li πutjeti s takvim ciljem pred sobom, takvom slavnom nadom, takvim otkupljenjem koje je Krist svojom krvlju osigurao za nas? Zar neÊemo hvaliti Boga glasno kao uËenici kad je Isus ulazio u Jeruzalem? Nije li naπ pogled u buduÊnost daleko slavniji od njihovog? Tko se onda usuuje braniti nam da glasno proslavljamo Boga kad imamo takvu nadu, prepunu besmrtnosti i slave? Mi smo okusili sile onoga svijeta i teæimo za joπ veÊom silom. »itavo moje biÊe Ëezne za æivim Bogom i ja se neÊu zadovoljiti dok ne budem ispunjena Ëitavom Njegovom puninom.

110

106
111

Rani spisi

Priprema za Kristov dolazak21
Draga braÊo i sestre: Vjerujemo li cijelim srcem da Êe Krist uskoro doÊi i da sada imamo posljednju vijest milosti koju trebamo objaviti greπnom svijetu? Je li naπ primjer takav kakav bi trebao biti? Pokazujemo li svojim æivotom i svetim razgovorima ljudima oko sebe da oËekujemo slavni dolazak naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista koji Êe preobraziti naπe bijedno tijelo i uËiniti ga jednakim svojem slavnom tijelu? Bojim se da ovo ne vjerujemo i ne shvaÊamo kako bismo trebali. Oni koji vjeruju u znaËajne istine koje ispovijedamo trebaju djelovati u vjeri. Previπe teæimo za razonodom i stvarima koje zaokupljaju pozornost ovoga svijeta; puπtamo da se um previπe bavi odjeÊom, a jezik se preËesto upuπta u lakomislene i isprazne razgovore koji naπe ispovijedanje pretvaraju u laæ, jer naπi razgovori nisu usmjereni prema Nebu odakle postojano oËekujemo Spasitelja. Aneli bdiju nad nama i Ëuvaju nas; mi ih Ëesto æalostimo kad sudjelujemo u beznaËajnim razgovorima, zadirkivanju i πalama, a i time πto tonemo u stanje nemara i tuposti. Premda se s vremena na vrijeme trudimo da pobijedimo i u tome uspijevamo, ako ne ustrajemo u tome, veÊ ponovno utonemo u isto stanje nemara i ravnoduπnosti, nesposobni da svladavamo kuπnje i suprotstavljamo se neprijatelju, mi ne odolijevamo kuπnji naπe vjere dragocjenije od zlata. Mi ne trpimo radi Krista i ne proslavljamo Ga u nevoljama. OsjeÊa se veliki nedostatak krπÊanske Ëvrstine i naËelnog sluæenja Bogu. Mi ne smijemo ugaati sebi i svojim æeljama, veÊ veliËati i slaviti Boga i u svemu πto Ëinimo i kaæemo trebamo dræati na umu Njegovu slavu. Kad bismo dopustili da nam srca budu ispunjena sljedeÊim znaËajnim rijeËima i stalno ih dræali na umu, ne bismo tako lako pali u kuπnji i manje bismo i promiπljenije govorili: “Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.” “Ja vam kaæem da Êe ljudi za svaku nekorisnu rijeË πto je izreknu odgovarati na Sudnji dan.” “Ti si Bog Svevidljiv.”
31

112

Iz Reviewa od 7. veljaËe 1853.

Nadopuna

107

Ne moæemo razmiπljati o ovim znaËajnim rijeËima i prisjeÊati se Isusova stradanja da bi nama jadnim greπnicima moglo biti oproπteno i da budemo otkupljeni Bogu Njegovom predragocjenom krvlju, a da pritom ne osjetimo sveto sputavanje i iskrenu æelju da stradamo za Onoga koji je za nas toliko patio i trpio. Kad bismo se bavili tim stvarima, naπe omiljeno “ja” sa svojim dostojanstvom ponizilo bi se i na njegovo bi mjesto doπla djetinja jednostavnost koja moæe podnijeti ukor od drugih i koju ne bi bilo lako izazvati. Duh samovolje tada ne bi zavladao duπom. Prava radost i utjeha krπÊanina mora biti i bit Êe na Nebu. »eznutljive duπe onih koji su okusili sile buduÊega svijeta i gostile se nebeskim radostima, neÊe se zadovoljiti onim πto je na Zemlji. Takvi Êe naÊi dovoljno posla u trenucima opuπtanja. Njihove Êe duπe Ëeznuti za Bogom. Njihovo Êe srce biti tamo gdje je njihovo blago odræavajuÊi umilnu zajednicu s Bogom kojeg ljube i πtuju. Razmiπljanje o njihovom blagu — Svetome Gradu, obnovljenoj zemlji i njihovom vjeËnom domu Ëinit Êe im zadovoljstvo. I dok budu razmiπljali o ovim uzviπenim, Ëistim i svetim stvarima, pribliæit Êe im se Nebo i oni Êe osjetiti silu Svetoga Duha, a to Êe ih sve viπe i viπe odvajati od svijeta tako da Êe njihova utjeha i najveÊa radost biti ono πto je nebesko, njihov dragi dom. Boæja i nebeska privlaËnost bit Êe tada tolika da niπta neÊe moÊi odvratiti njihove misli od velikog cilja spasenja duπe i veliËanja i slavljenja Boga. Kad pomislim koliko je uËinjeno da ostanemo vjerni, moram uskliknuti: O kakvu je ljubav, kakvu Ëudesnu ljubav Sin Boæji imao za nas greπnike! Zar da budemo toliko glupi i nemarni kad je za naπe spasenje uËinjeno sve πto se moglo uËiniti? »itavo je Nebo zainteresirano za nas. Trebali bismo biti æivi i budni da veliËamo, slavimo i oboæavamo Velikoga i Uzviπenoga. Naπa bi srca trebala biti preplavljena ljubavlju i zahvalnoπÊu prema Onomu koji je bio toliko pun ljubavi i suosjeÊanja prema nama. Mi Ga trebamo poπtovati svojim æivotom i Ëistim i svetim razgovorima pokazati da smo roeni odozgo, da ovaj svijet nije naπ dom, veÊ da smo ovdje putnici i tuinci koji putuju u bolju zemlju. Mnogi koji ispovijedaju Kristovo ime i tvrde da oËekuju Njegov skori dolazak ne znaju πto znaËi trpjeti za Krista.

113

108

Rani spisi

114

Njihovo srce nije pokoreno miloπÊu i oni nisu umrli sebi, πto pokazuju na razliËite naËine. Istodobno priËaju kako su izloæeni kuπnjama. Ali glavni razlog njihovih kuπnji je nepokoreno srce koje ih Ëini tako osjetljivima da se Ëesto vrijeaju. Kad bi takvi shvatili πto znaËi biti ponizni Kristov sljedbenik i pravi krπÊanin, oni bi ozbiljno poËeli raditi na sebi i to odmah. Prvo bi umrli sebi, zatim bi se neprekidno molili i obuzdali svaku strast svojeg srca. Odrecite se svoje samouvjerenosti i samodovoljnosti, braÊo, i slijedite krotki Uzor. Uvijek imajte na umu da je Isus vaπ primjer i da morate iÊi Njegovim stopama. Gledajte na Isusa, zaËetnika i zavrπitelja naπe vjere, koji je umjesto odreene Mu radosti podnio kriæ ne mareÊi za sramotu. On je od greπnika podnio protivljenje. On je radi naπih grijeha bio krotko, zaklano janje, bio je ranjen, satrt, bijen i poniæavan. Trpimo zato radosno neπto za Isusa, razapinjimo svakodnevno svoje “ja” i budimo ovdje dionici Kristovih patnji da bismo s Njim bili dionici Njegove slave i okrunjeni slavom, ËaπÊu, besmrtnoπÊu i vjeËnim æivotom.

Vjernost u dolaæenju na sastanke
Gospodin mi je pokazao da svetkovatelji subote trebaju pokazati veliko zanimanje za odræavanje svojih sastanaka i uËiniti ih zanimljivima. Postoji velika potreba da se u ovom pogledu pokaæe veÊe zanimanje i uloæi viπe energije. Svi trebaju imati neπto za reÊi Gospodinu jer kad to Ëine, dobit Êe blagoslov. Knjiga spomenica piπe se za one koji ne ostavljaju vlastitog sastanka nego meusobno Ëesto razgovaraju. Ostatak treba pobijediti Janjetovom kr vlju i rijeËju svojega svjedoËanstva. Neki oËekuju da Êe pobijediti samo Janjetovom krvlju bez ikakvog napora sa svoje strane. Vidjela sam da nam je Bog bio milostiv kad nam je dao dar govora. Dao nam je jezik i mi smo Njemu odgovorni kako ga koristimo. Svojim ustima trebamo slaviti Boga, Ëastiti istinu i Njegovo neizrecivo milosre i nadvladati rijeËju svojega svjedoËanstva pomoÊu Janjetove krvi. Ne bismo se smjeli sastajati da bismo πutjeli; Gospodin Êe se sjetiti samo onih koji se okupljaju da razgovaraju o Njegovoj Ëasti i slavi i razglaπuju Njegovu silu; na takvima

115

Nadopuna

109

Êe poËivati Boæji blagoslov i oni Êe dobiti osvjeæenje. Kad bi svi Ëinili πto treba, ne bi se gubilo dragocjeno vrijeme i ne bi bilo potrebno ukoravati zbog predugih molitava i opπirnih izlaganja; sve bi vrijeme bilo ispunjeno kratkim, jezgrovitim svjedoËanstvima i molitvama. Traæite, vjerujte i primit Êete. Previπe je izrugivanja Gospodinu, previπe molitava koje nisu molitve πto zamara anele i izaziva Boæje negodovanje, previπe ispraznih, besmislenih molbi. Prvo trebamo osjeÊati potrebu, a zatim moliti Boga upravo za ono πto nam je potrebno vjerujuÊi da Êe nam On to dati joπ dok budemo molili; tada Êe naπa vjera rasti, svi Êe biti pouËeni, slabi ojaËani a obeshrabreni i turobni bit Êe potaknuti da podignu pogled i vjeruju da Bog nagrauje sve one koji Ga marljivo traæe. Neki se ustruËavaju govoriti na sastancima jer nemaju niπta novo za reÊi, pa ako progovore, moraju ponavljati istu priËu. Vidjela sam da je u osnovi tome oholost, da su Bog i aneli bili svjedoci svjedoËanstava svetih i da su bili vrlo zadovoljni i proslavljeni time πto su ih svakog tjedna ponavljali. Gospodin voli jednostavnost i poniznost, ali Mu nije po volji i aneli su æalosni kad oni koji tvrde da su baπtinici Boæji i subaπtinici s Isusom dopuπtaju da se na njihovim sastancima trati dragocjeno vrijeme. Kad bi braÊa i sestre bili na mjestu na kojem bi trebali biti, uvijek bi imali neπto reÊi u Ëast Isusu koji je poradi njihovih grijeha visio na golgotskom kriæu. Kad bi viπe cijenili svijest o Boæjoj milostivosti kad je dao svojega jedinog voljenog Sina da umre kao ærtva za naπe grijehe i prijestupe, i Isusovo stradanje i patnju da omoguÊi krivcu da izbjegne kaznu, da dobije oprost i æivi, bili bi spremniji uzvisivati i veliËati Isusa. Onda ne bi πutjeli, veÊ bi sa zahvalnoπÊu govorili o Njegovoj slavi i sili. A zbog toga bi na njima poËinuo Boæji blagoslov. »ak i ako bi se ista priËa ponavljala, Bog bi se proslavljao. Aneo mi je pokazao one koji dan i noÊ nisu prestajali klicati: “Svet, svet je Gospodin Bog SvemoguÊi.” “Stalno ponavljaju,” rekao je aneo, “ali time ipak slave Boga.” Premda moæemo stalno ponavljati ono πto smo veÊ rekli, time veliËamo Boga i pokazujemo da nismo ravnoduπni prema dobroti i milosti koju nam ukazuje. Vidjela sam da su nominalne crkve pale, da u njihovoj sredini vladaju hladnoÊa i smrt. Da su slijedile Boæju rijeË,

116

110

Rani spisi

117

ona bi ih uËinila poniznima. Ali one se izdiæu iznad Gospodnjeg djela. Kad se okupe, Ëini im se odviπe poniæavajuÊim da ponavljaju istu jednostavnu priËu o Boæjoj dobroti pa prouËavaju neπto sasvim novo, neπto veliko, pa svoje rijeËi podeπavaju da budu ugodne uhu i da ugaaju Ëovjeku, dok ih Boæji Duh napuπta. Kada slijedimo skromni biblijski put, imamo pokretaËku silu Boæjeg Duha. Sve Êe biti u savrπenom skladu ako budemo slijedili skromne kanale istine oslanjajuÊi se potpuno na Boga pa neÊe biti opasnosti da na nas utjeËu zli aneli. Meutim, kad se duπe izdiæu iznad Boæjeg Duha djelujuÊi u svojoj sili, aneli prestaju bdjeti nad njima pa one ostaju prepuπtene Sotoninim udarcima. U Boæjoj su rijeËi iznesene duænosti koje Êe Boæji narod, ako ih bude vrπio, odræati poniznim i odvojenim od svijeta i saËuvati od otpada koji je zahvatio velike crkve. Pranje nogu i Gospodnju veËeru trebalo bi ËeπÊe odræavati. Isus nam je ostavio primjer i poruËio nam da Ëinimo kao πto je On Ëinio. Vidjela sam da Njegov primjer trebamo slijediti πto je moguÊe toËnije, ali braÊa i sestre kod pranja nogu nisu uvijek postupala promiπljeno kao πto je trebalo i to je izazvalo zabunu. U novim mjestima, osobito tamo gdje narod u tom pogledu nije upoznat s primjerom i naukom naπega Gospodina pa postoje mnoge predrasude, ljude treba uvoditi paæljivo i mudro. Mnoge iskrene duπe pod utjecajem bivπih uËitelja u koje su imale povjerenja pune su predrasuda πto se tiËe ove jednostavne duænosti i s ovim ih se predmetom treba upoznati u odgovarajuÊe vrijeme i na pravi naËin. U RijeËi ne nalazimo primjer da bi braÊa prala noge sestrama,32 ali postoje primjeri da su sestre prale noge braÊi. Marija je Isusu oprala noge svojim suzama i obrisala ih svojom kosom. (Vidi i 1. Timoteju 5,10.) Vidjela sam da je Gospodin pokrenuo sestre da braÊi peru noge i da je to bilo u skladu s evaneoskim redom. Svi trebaju postupati razumno i ne pretvarati pranje nogu u muËan obred. Sveti pozdrav koji je apostol Pavao spomenuo u Evanelju Isusa Krista treba uvijek razmatrati imajuÊi u vidu njegov pravi karakter. To je sveti cjelov.33 Treba ga smatrati zna32 33

Vidi Dodatak. Vidi Dodatak.

Nadopuna

111

kom zajedniπtva krπÊanskih prijatelja pri rastanku i susretu nakon nekoliko tjedana ili mjeseci razdvojenosti. U 1. Solunjanima 5,26 Pavao kaæe: “Pozdravite svu braÊu svetim cjelovom!” U istom poglavlju kaæe: “Uklanjajte se svakom zlu!” Nema nikakvog zla ako se sveti cjelov daje u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Vidjela sam da je neprijatelj podigao snaænu ruku protiv Boæjeg djela i da treba iskoristiti pomoÊ i snagu svih koji ljube djelo istine; oni trebaju pokazati veliko zanimanje da podræe ruke onih koji brane istinu kako bi stalnom budnoπÊu mogli suzbiti neprijatelja. Svi trebaju stajati kao jedan, ujedinjeni u radu. Sve snage duπe treba probuditi jer πto treba uËiniti, mora se uËiniti brzo. Zatim sam vidjela treÊeg anela. Moj aneo pratilac je rekao: “Njegov je posao zastraπujuÊ. Straπna je njegova zadaÊa. To je aneo koji treba odvojiti pπenicu od kukolja i zapeËatiti ili povezati snoplje za nebesku æitnicu. To bi trebalo zaokupiti cijeli um, Ëitavu pozornost.”

118

Neiskusnima
Vidjela sam neke koji nisu shvatili vaænost istine i njezina djelovanja i postupajuÊi prema trenutaËnim pobudama ili uzbuenju, Ëesto se povode za svojim osjeÊajima i zanemaruju crkveni red. Takvi izgleda misle da se religija sastoji uglavnom od stvaranja buke.34 Neki koji su tek prihvatili vijest treÊeg anela spremni su koriti i uËiti one koji su godinama utvreni u njoj, koji su zbog nje trpjeli i osjetili njezinu posveÊujuÊu silu. Takvi, koje je neprijatelj tako uzoholio, trebaju tek osjetiti posveÊujuÊi utjecaj istine i shvatiti kakvi su bili kad su je upoznali — “nesretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep, i go”. Kad ih istina poËne Ëistiti i oslobaati troske i πljake, πto Êe sigurno uËiniti ako je prihvate iz ljubavi, onaj tko je svjestan da je ovo veliko djelo uËinjeno za njega, neÊe se osjeÊati bogatim, da se obogatio i da mu niπta ne treba. Oni koji tvrde da su prihvatili istinu i misle da sve znaju prije nego πto su nauËili njezina osnovna naËela, koji misle
34

Vidi Dodatak.

112
119

Rani spisi

120

da mogu zauzeti mjesto uËitelja i koriti one koji su godinama Ëvrsto stajali za istinu, jasno pokazuju da ne razumiju istinu i ne poznaju njezino djelovanje; jer kad bi iπta znali o njezinoj posveÊujuÊoj sili, donosili bi mironosne plodove pravednosti i pokorili se njihovom svetom, snaænom utjecaju. Donosili bi plod na slavu Bogu svjesni πto je istina uËinila za njih pa bi druge cijenili viπe nego sebe. Vidjela sam da ostatak nije bio spreman za ono πto dolazi na svijet. »inilo se kao da je otupjelost, sliËna mrtvilu, obuzela duh onih koji tvrde da imamo posljednju vijest. Moj aneo pratilac uzviknuo je zastraπujuÊe sveËano: “Pripremite se! Pripremite se! Pripremite se jer uskoro dolazi straπni gnjev Gospodnji. Njegov gnjev samo πto se nije izlio nepomijeπan s milosrem, a vi niste spremni. Razderite srca, a ne svoje halje. Veliko djelo treba biti obavljeno za ostatak. Mnogi od njih bave se neznatnim teπkoÊama.” Rekao je: “Legije zlih anela okruæuju vas i nastoje vas zaviti u svoju straπnu tamu da bi vas uhvatili u zamku i upropastili. Dopuπtate da vam se misli odviπe brzo odvrate od potrebne pripreme i prevaænih istina za ove posljednje dane. Bavite se neznatnim kuπnjama i upuπtate se u podrobno objaπnjavanje sitnica da biste time zadovoljili ovoga ili onoga.” Kad srca obiju strana nisu pokorena miloπÊu, razgovori se oduæuju satima i ne samo πto one gube svoje vrijeme, nego se i Boæji sluge zadræavaju da ih sluπaju. Kad ne bi bilo oholosti i sebiËnosti, pet minuta bi bilo dovoljno za uklanjanje veÊine teπkoÊa. Aneli su oæaloπÊeni i Bog je nezadovoljan zbog sati provedenih da ljudi opravdaju sebe. Vidjela sam da se Bog neÊe sagnuti sluπati duga opravdanja niti æeli da to Ëine Njegovi sluge, da se tako trati dragocjeno vrijeme kada bi prijestupnicima trebali ukazati na pogreπnost njihovih putova i izvlaËiti duπe iz ognja. Vidjela sam da se Boæji narod nalazi na zaËaranom tlu i da neki uopÊe nemaju svijest o kratkoÊi vremena i vrijednosti duπe. Meu svetkovatelje subote uvukla se oholost — oholost u oblaËenju i vanjskom ukraπavanju. Aneo je rekao: “Svetkovatelji subote moraju umrijeti sebi, oholosti i teænji za odobravanjem.” Duπama koje u tami umiru od gladi treba odnijeti istinu, spasonosnu istinu. Vidjela sam da mnogi mole da ih Bog ponizi, ali kad bi Bog usliπao njihove molitve, pravda bi iza-

Nadopuna

113

zvala straπne posljedice. Njihova je duænost bila da se sami ponize. Ako dopuste samouzviπenju da se uvuËe u srce, vidjela sam da Êe ono duπe sigurno odvesti na stranputicu, i ako ga ne pobijede, ono Êe ih upropastiti. Kad se netko poËne uzvisivati u vlastitim oËima i misliti da sam moæe neπto uËiniti, Boæji Duh se povlaËi i on nastavlja iÊi u vlastitoj sili dok ne propadne. Vidjela sam da jedan svetac, ako je ispravan, moæe pokrenuti Boæju ruku, a da mnoπtvo ujedinjenih, ukoliko nisu ispravni, nemaju snage i niπta ne mogu ostvariti. Srca mnogih nisu pokorena i poniæena pa na svoje male prituæbe i teπkoÊe misle viπe nego na duπe greπnika. Kad bi mislili na Boæju slavu, bili bi osjetljivi za duπe koje oko njih propadaju; shvatili bi da se nalaze u opasnoj situaciji, vjerom u Boga snaæno bi podræali ruke Njegovih slugu da odvaæno, ali s ljubavlju, objave istinu i upozore duπe da je prihvate prije nego πto umukne blagi glas milosti. Aneo je rekao: “Oni koji ispovijedaju Njegovo ime nisu spremni.” Vidjela sam da sedam posljednjih zala dolazi na nezaπtiÊene glave zlih, a oni koji su im stajali na putu sluπat Êe ogorËeno predbacivanje greπnika tako da Êe im srce klonuti. Aneo je rekao: “Vi ste skupljali slamu — bavili ste se neznatnim teπkoÊama — a zbog toga greπnici moraju propasti.” Bog æeli djelovati za nas na naπim sastancima i On to Ëini sa zadovoljstvom. Ali Sotona kaæe: “Ja Êu omesti ovo djelo.” A njegovi pomoÊnici kaæu: “Amen.” Oni koji tvrde da vjeruju u istinu bave se svojim neznatnim kuπnjama i teπkoÊama koje im Sotona uveliËava. Tako izgubljeno vrijeme ne moæe se viπe nikad vratiti. Neprijatelji istine uoËili su naπu slabost, Bog je oæaloπÊen, Krist ranjen. Sotonin je cilj ostvaren, njegovi su planovi uspjeli i on likuje.

121

Samoodricanje
Vidjela sam da su sveti u opasnosti da vrπe prevelike pripreme za konferencije; da se neki odviπe optereÊuju posluæivanjem; da apetit treba ustupiti mjesto suzdræavanju. Postoji opasnost da neki na sastanke dolaze samo zbog kruha i riba. Vidjela sam da svi koji se odaju prljavoj navici puπenja trebaju odbaciti duhan i svoja sredstva uporabiti za neπto bolje. Oni koji se liπavaju nekog uæitka, ærtvuju se i stav-

114

Rani spisi

122

ljaju u Gospodnju riznicu sredstva koja su prije koristili da zadovolje apetit. Bog Êe takve darove zamijetiti kao πto je zamijetio udoviËine dvije lepte. Iznos moæe biti neznatan, ali ako svi budu tako Ëinili, to Êe se osjetiti u riznici. Kad bi svi pazili da s odjevnim predmetima budu ekonomiËniji liπavajuÊi se nekih stvari koje im nisu prijeko potrebne, izostavljajuÊi ono πto je beskorisno i πtetno kao πto su Ëaj i kava, a tu svotu davali za djelo, primili bi viπe blagoslova ovdje na Zemlji i nagradu na Nebu. BuduÊi da im je Bog dao sredstva, mnogi misle da mogu æivjeti rastroπno, obilno se hraniti i raskoπno oblaËiti i da samoodricanje nije vrlina s obzirom na to da svega imaju dovoljno. Takvi niπta ne ærtvuju. Kad bi æivjeli malo skromnije i davali za Boæje djelo da pomognu u πirenju istine, to bi bila ærtva s njihove strane i kad Bog bude nagraivao svakoga prema njegovim djelima, On bi ih se opomenuo.

Nepoπtovanje
Vidjela sam da se Boæje ime treba izgovarati s dubokim strahopoπtovanjem. RijeËi Bog SvemoguÊi povezane su i neki ih u molitvi izgovaraju lakomisleno i nepromiπljeno; time vrijeaju Boga. Takvi nemaju jasan pojam o Bogu ili istini, inaËe ne bi s tolikim nepoπtovanjem govorili o velikome i straπnome Bogu koji Êe im uskoro suditi u posljednji dan. Aneo je rekao: “Ne povezujte ih, jer je straπno Njegovo ime.” Oni koji su svjesni Boæje veliËine i uzviπenosti, izgovarat Êe Njegovo ime sa svetim strahopoπtovanjem. On prebiva u nepristupaËnoj svjetlosti; nitko Ga ne moæe vidjeti i ostati æiv. Vidjela sam da ovo trebamo razumjeti i ispraviti kako bi Crkva mogla napredovati.
123

Laæni pastiri
Pokazano mi je da su laæni pastiri bili pijani, ali ne od vina; posrtali su, ali ne od æestoka piÊa. Boæja istina je za njih zapeËaÊena i oni je ne mogu razumjeti. Kad ih netko zapita o suboti kao sedmom danu, je li to prava biblijska subota ili nije, oni se brane bajkama. Vidjela sam da su ovi proroci bili sliËni pustinjskim lisicama. Oni nisu skoËili u

Nadopuna

115

prolom i nisu postavili obranu kuÊe Izraelove da bi Boæji narod mogao opstati u boju u dan Gospodnji. Kad se srca nekih uznemire i ove laæne uËitelje stanu ispitivati o istini, oni na najlakπi i najbolji naËin nastoje ostvariti svoj cilj i smiriti one koji ih ispituju. Ako zatreba, spremni su promijeniti i svoje stajaliπte. Mnogi su od ovih pastira primili svjetlo, ali ga nisu htjeli priznati. Bezbroj puta su mijenjali svoje stajaliπte samo da bi zaobiπli istinu i pobjegli od zakljuËaka do kojih su morali doÊi da su ostali pri svojem prvom uvjerenju. Sila istine uzdrmala je njihov temelj, ali umjesto da joj se pokore, oni su postavili drugi temelj s kojim prije nisu bili zadovoljni. Vidjela sam da su mnogi od ovih pastira poricali raniji Boæji nauk; da su poricali i odbacili slavne istine koje su nekoÊ revno zastupali i zakrilili se mesmerizmom i svakovrsnim obmanama. Vidjela sam da su pijani od zablude i da svoje stado vode u smrt. Mnogi protivnici Boæje istine smiπljaju zlo na svojim posteljama, a danju provode svoje zle planove da sruπe istinu i smisle neπto novo Ëime bi privukli zanimanje ljudi i odvratili njihove misli od dragocjene, prevaæne istine. Vidjela sam da Êe sveÊenici koji vode svoje stado u smrt uskoro biti sprijeËeni u svojem zastraπujuÊem poslu. Uskoro Êe doÊi Boæja zla, ali za laæne uËitelje neÊe biti dovoljno muËenje jednim ili dvama zlima. U to Êe vrijeme Bog ispruæiti svoju ruku u gnjevu i pravdi i neÊe je povuÊi dok se ne ostvare Njegove namjere i sveÊenici najamnici se ne poklone pred nogama svetih i priznaju da ih je Bog ljubio zato πto su se Ëvrsto dræali istine i vrπili Boæje zapovijedi, i sve dok svi nepravednici ne budu uklonjeni sa zemlje. RazliËite skupine onih koji tvrde da vjeruju u drugi Kristov dolazak imaju poneπto istine, ali Bog je sve ove istine dao svojoj djeci koja se pripremaju za Boæji dan. Osim ovih dao im je istine koje nijedna od ovih skupina ne poznaje niti Êe ih razumjeti. Ono πto je njima zapeËaÊeno, Gospodin je otpeËatio onima koji to hoÊe vidjeti i koji su spremni razumjeti. Ako Bog ima joπ neko novo svjetlo koje treba objaviti, On Êe dati da ga razumiju Njegovi voljeni izabranici pa neÊe biti potrebno da ih prosvjetljuju oni koji su u tami i zabludi.

124

116

Rani spisi

125

Vidjela sam potrebu da se oni koji vjeruju da imamo posljednju vijest milosti trebaju odvojiti od onih koji stalno prihvaÊaju nove zablude. Vidjela sam da ni mladi ni stari ne trebaju prisustvovati njihovim sastancima jer nije dobro da ih ohrabrujemo dok nauËavaju zabludu koja je smrtonosni otrov duπi i nauËavaju zapovijedi ljudske. Utjecaj takvih sastanaka je πtetan. Kad nas je Bog oslobodio takve tame i zablude, stojmo Ëvrsto u slobodi kojom nas je oslobodio i radujmo se u istini. Bogu nije drago kad odlazimo tamo i sluπamo zabludu ako ne moramo. Moæemo iÊi samo ako nas On πalje na sastanke gdje se ljudima silom nameÊe zabluda; u protivnom nas neÊe Ëuvati. Aneli viπe neÊe bdjeti nad nama i mi Êemo biti prepuπteni neprijateljevim udarima te Êe nas on i sila njegovih zlih anela zaslijepiti i oslabiti naπ um, a naπe svjetlo pomijeπati s tamom. Vidjela sam da nemamo vremena za sluπanje bajki. Ne smijemo dopustiti da nam misli na ovaj naËin budu preusmjerene, veÊ se trebamo baviti sadaπnjom istinom i traæiti mudrost da moæemo temeljitije upoznati svoj poloæaj i osposobiti se da s krotkoπÊu iz Svetog pisma damo razlog naπe nade. Dokle god je naπ um izloæen laænim nauËavanjima i opasnim zabludama, ne moæe se baviti istinom koja Êe dom Izraelov osposobiti i pripremiti ga da opstane u dan Gospodnji.

Boæji dar Ëovjeku
Pokazana mi je Boæja velika ljubav i milost kad je dao svojega Sina da umre kako bi Ëovjek mogao dobiti oprost i æivjeti. Pokazano mi je da je Adamu i Evi, koji su imali prednost promatrati ljepotu i ljupkost Edenskog vrta, bilo dopuπteno da jedu sa svakoga stabla u vrtu osim jednoga. Ali je zmija navela Evu, a ona svojeg muæa pa su oboje jeli sa zabranjenog stabla. Time su prekrπili Boæju zapovijed i postali greπnici. Vijest o tome pronijela se Nebom i sve su harfe utihnule. Aneli su tugovali i bojali se da Adam i Eva ne pruæe ruku i okuse sa stabla æivota te postanu besmrtni greπnici. Ali Bog je rekao da Êe prijestupnike izgnati iz vrta i da Êe kerubin s ognjenim maËem Ëuvati pristup stablu æivota kako mu Ëovjek ne bi mogao priÊi i okusiti njegove plodove koji ovjekovjeËuju besmrtnost.

126

Nadopuna

117

Tuga je ispunila nebeska biÊa kad su saznala da je Ëovjek izgubljen i da Êe se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim biÊima osuenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupnika nema spasenja. Svi Adamovi potomci morat Êe umrijeti. Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila izraz saæaljenja i tuge. Malo kasnije vidjela sam kako pristupa izuzetno jakom svjetlu koje je okruæivalo Oca. Moj aneo pratilac rekao mi je: “On ima tajni razgovor s Ocem.” Dok su Otac i Sin razgovarali, zabrinutost je kod anela dosegnula vrhunac. Triput je bljeπtavo svjetlo kojim je Otac bio obavijen pokrilo Isusa, i kad se treÊi put vratio od Oca, mogli smo vidjeti Njegovo lice. Bilo je smireno, bez ikakvog straha i nedoumice i blistalo je dobrotom i milinom koju je nemoguÊe opisati. Tada je obavijestio anele da je naen put za spasenje izgubljenog Ëovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem i da je ponudio svoj æivot kao otkup, da Êe smrtnu presudu uzeti na sebe kako bi zaslugama Njegove krvi Ëovjek mogao dobiti oprost proπlih grijeha i posluπnoπÊu se vratiti u vrt iz kojeg je bio istjeran. Tada bi mogao ponovno imati pristup slavnom, besmrtnom plodu stabla æivota na koji je sada izgubio pravo. Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeski zbor je zapjevao pjesmu hvale i oboæavanja. Aneli su zasvirali u svoje harfe i pjevali za ton viπe nego prije zato πto je Bog u svojoj velikoj milosti i milosru dao svojega premilog Sina da umre za buntovniËki rod. Zatim su izrazili hvalu i oboæavanje za Isusovo samoodricanje i ærtvu, πto je pristao napustiti OËevo naruËje i izabrao æivot patnje i tjeskobe i najprezreniju smrt da bi mogao dati æivot drugima. Aneo je rekao: “Misliπ li da je Otac dao svojega premilog Sina bez borbe? Ne, nije.” To je bila borba i za samog nebeskog Boga, hoÊe li pustiti palog Ëovjeka da propadne ili Êe dopustiti da za nj umre Njegov ljubljeni Sin. Aneli su bili toliko zainteresirani za Ëovjekovo spasenje da je meu njima bilo onih koji su bili spremni napustiti svoju slavu i dati svoj æivot za palog Ëovjeka. “Ali”, rekao je moj aneo pratilac, “to ne bi vrijedilo.” Prijestup je bio toliki da ni aneoski æivot ne bi mogao platiti dug. Samo su smrt i posredovanje Boæjeg Sina mogli platiti dug i spasiti Ëovjeka od beznadnog jada i bijede.

127

118

Rani spisi

Ali aneli su dobili duænost da uzlaze i silaze s okrepljujuÊim nebeskim melemom i da tjeπe Sina Boæjeg u Njegovom patniËkom æivotu. I oni su sluæili Isusu. Dobili su i duænost da Ëuvaju i saËuvaju podanike milosti od zlih anela i tame koju je Sotona stalno πirio oko njih. Vidjela sam da Bog nije mogao promijeniti svoj Zakon i tako spasiti izgubljenog, na propast osuenog Ëovjeka; zato je dopustio da Njegov premili Sin umre za Ëovjekov prijestup.

119

DUHOV NI DAROVI

120

Rani spisi

121

Uvod
Dar proroπtva oËitovao se u Crkvi tijekom æidovske povijesti. Zatim je pri kraju tog razdoblja na nekoliko stoljeÊa iπËeznuo zbog pokvarenosti Crkve, da bi se pojavio pri kraju tog vremena da najavi Mesiju. Zaharija, otac Ivana Krstitelja, “napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati”. ©imun, pravedan i poboæan Ëovjek, koji je “oËekivao ... utjehu Izraelovu”, doπao je u Hram potaknut Duhom i prorokovao za Isusa da Êe biti “svjetlo da rasvijetli pogane i slava naroda tvoga Izraela”, a proroËica Ana govorila je “o Djetetu svima koji su oËekivali otkupljenje Jeruzalema”. A nije bilo veÊeg proroka od Ivana Krstitelja kojega je Bog izabrao da Izraelu predstavi “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta”. KrπÊanska era otpoËela je izlijevanjem Duha i pojavom veoma raznolikih duhovnih darova meu vjernicima. Oni su bili toliko obilni da je Pavao mogao reÊi korintskoj crkvi: “Svakomu se daje objava Duha na opÊu korist.” Kad je doπlo do velikog otpada, ovi su se darovi rijetko kad pojavljivali i to je vjerojatno razlog zaπto krπÊani opÊenito smatraju da su bili ograniËeni samo na razdoblje prve Crkve. Meutim, nisu li ovi darovi iπËezli zbog zabluda i nevjere Crkve? A kad se Boæji narod vrati jednostavnoj vjeri i æivotu, πto Êe se svakako dogoditi objavljivanjem Boæjih zapovijedi i vjere Isusove, neÊe li “kasna kiπa” ponovno razviti darove? Prema usporedbi trebali bismo to oËekivati. Bez obzira na otpad u razdoblju æidovstva, ono je poËelo i zavrπilo posebnim oËitovanjima Boæjeg Duha. I nerazumno je pretpostaviti da bi razdoblje krπÊanstva — Ëije je svjetlo u usporedbi s ranijim razdobljem kao svjetlo sunca prema blijedim zrakama mjeseca — trebalo otpoËeti i zavrπiti u mraku. BuduÊi da je za pripremu naroda za Kristov prvi dolazak bilo potrebno (121)
133

134

122

Rani spisi

135

posebno djelovanje Duha, koliko je ono viπe potrebno za Njegov drugi dolazak; posebno zato πto Êe posljednji dani biti opasniji od svih u proπlosti i πto Êe laæni proroci imati moÊ da Ëine velike znakove i Ëuda da bi zaveli, kad bi bilo moguÊe, i same izabranike. Ali vratimo se istinitom Pismu: “Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju. Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se. Ova Êe Ëudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoÊu mog imena izgonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima; zmije Êe uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe im nauditi; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!”’ (Mk 16,15-18) Ovi darovi nisu bili namijenjeni samo apostolima, veÊ i vjernicima. Tko Êe ih imati? Oni koji budu vjerovali. Koliko dugo? Nema ograniËenja; obeÊanje ide uz veliki nalog da se propovijeda Evanelje i dopire do posljednjeg vjernika. Meutim, Ëuje se prigovor da je ova pomoÊ bila obeÊana samo apostolima i onima koji su povjerovali zahvaljujuÊi njihovom propovijedanju; da su oni ispunili nalog, utvrdili Evanelje i da su darovi nestali s onim naraπtajem. Pogledajmo je li veliki nalog zavrπio s onim naraπtajem. Matej 28,19.20: “Zato idite i naËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” Da propovijedanje Evanelja prema ovom nalogu nije zavrπilo s prvom Crkvom, vidi se iz obeÊanja: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” On ne kaæe: Ja sam s vama, apostolima, svuda, Ëak do kraja zemlje, veÊ: Ja sam s vama u sve vrijeme, do svrπetka svijeta. Nema smisla reÊi da se to odnosilo na razdoblje æidovstva jer je ono veÊ zavrπilo kod kriæa. Stoga zakljuËujem da Êe propovijedanje i vjerovanje u prvo Evanelje uvijek biti popraÊeno istim duhovnim pomagalom. Apostolski nalog pripada krπÊanskom dobu i obuhvaÊa Ëitavo to razdoblje. Darovi su izgubljeni samo zbog otpada i bit Êe obnovljeni buenjem prve vjere i æivota. Iz 1. KorinÊanima 12,28 saznajemo da je Bog dao Crkvi odreene duhovne darove. S obzirom na to da nema biblij-

Uvod

123

skog dokaza da ih je uklonio ili ukinuo, moramo zakljuËiti da su ostali. Gdje je dokaz da su ukinuti? U istom poglavlju u kojemu je ukinuta æidovska i uspostavljena krπÊanska subota — u poglavlju u Djelima o tajni bezakonja i Ëovjeku grijeha. Ali onaj tko se protivi, tvrdi da se biblijski dokaz kako Êe darovi prestati nalazi u sljedeÊem tekstu: “Ljubav nigda ne prestaje. Proroπtva? Ona Êe iπËeznuti! Jezici? Oni Êe umuknuti! Znanje? Ono Êe nestati. Jer, nesavrπeno je naπe znanje, i nesavrπeno naπe proricanje. Kada doe πto je savrπeno, iπËeznut Êe πto je nesavrπeno. Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo Ëovjek, odbacio sam πto je djetinje. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u lice. Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveÊa meu njima ljubav.” (1 Kor 13,8-13) Ovaj tekst proriËe nestanak duhovnih darova, ali i vjere i nade. Ali kada Êe one iπËeznuti? Joπ uvijek oËekujemo vrijeme kad — “Nada Êe se pretvoriti u radosnu stvarnost, Vjera u gledanje, a molitva u hvalu.” One Êe iπËeznuti kada doe savrπeno, kad viπe neÊemo gledati kroz mutno staklo, veÊ licem u lice. Savrπeni dan, kad Êe pravedni postati savrπeni i spoznati kao πto su spoznati, joπ je buduÊnost. Istina je da je Ëovjek bezakonja, kad se potpuno razvio, odbacio “djetinje” stvari kao πto su proroπtvo, jezici i znanje, ali i vjeru, nadu i ljubav prvih krπÊana. U ovom tekstu nema niËega πto bi pokazalo da je Bog naumio ukloniti darove koje je dao Crkvi sve do dana kad Êe se ostvariti njezina vjera i nada, kad Êe neiskazana slava besmrtnosti nadmaπiti najsjajniji prikaz duhovne sile i znanja ikada oËitovanog u ovom smrtnom stanju. Prigovor utemeljen na 2. Timoteju 3,16 koji su neki ozbiljno isticali, ne zasluæuje viπe od usputne primjedbe. Ako je Pavao, time πto je rekao da Pismo Ëini Boæjeg Ëovjeka savrπenim, opremljenim za svako djelo ljubavi, smatrao da se viπe ne treba niπta pisati po nadahnuÊu, zaπto je u tom trenutku dodavao ovim Pismima? Zaπto nije ostavio pero Ëim je napisao tu reËenicu? I zaπto je Ivan, trideset godina kas-

136

124
137

Rani spisi

138

nije, napisao Otkrivenje? Ova knjiga sadræi joπ jedan tekst koji neki citiraju da bi dokazali ukidanje duhovnih darova. “Ja svakome koji Ëuje proroËanske rijeËi ove knjige izjavljujem: ‘Tko ovomu πto nadoda, Bog Êe mu dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako πto oduzme od rijeËi ove proroËke knjige, Bog Êe mu oduzeti njegov dio na stablo æivota i na Sveti grad, opisane u ovoj knjizi.”’ (Otk 22,18.19) Na temelju ovog teksta tvrdi se da je Bog, koji je nekoÊ u mnogo navrata i na mnogo naËina govorio ocima po prorocima, na poËetku evaneoskog vremena preko Isusa i Njegovih apostola sveËano obeÊao da na ovaj naËin nikad viπe neÊe niπta objaviti Ëovjeku. Zbog toga svako proricanje nakon ovog datuma mora biti laæno. On, kaæu, oznaËava zavrπetak kanona nadahnuÊa. Ako je tako, zaπto je Ivan napisao svoje evanelje po povratku s Patmosa u Efez? Je li tim postupkom dodao rijeËi proroπtva knjizi napisanoj na Patmosu? Iz samog je teksta oËito da se upozorenje protiv dodavanja ili oduzimanja ne odnosi na Bibliju kao cjelinu, veÊ samo na Otkrivenje kako je poteklo iz apostolovih ruku. Ali nitko od ljudi nema pravo dodati ili oduzeti nijednoj drugoj knjizi napisanoj pod Boæjim nadahnuÊem. Je li Ivan, piπuÊi Otkrivenje, iπta dodao Danielovom proroπtvu? Nipoπto. Prorok nema pravo mijenjati Boæju rijeË. Ali Ivanova vienja potvruju Danielova i joπ bolje rasvjetljavaju predmete koje je on iznio. Zato zakljuËujem da se Bog nije obvezao na πutnju, veÊ da joπ uvijek slobodno govori. Neka rijeËi mojeg srca uvijek budu: Govori, Gospodine, preko koga god æeliπ; Tvoj sluga Ëuje. Prema tomu, pokuπaj da se iz Pisma dokaæe ukidanje duhovnih darova potpuni je promaπaj. A buduÊi da vrata pakla nisu nadvladala Crkvu i da Bog joπ uvijek ima narod na Zemlji, moæemo oËekivati razvijanje darova u vezi s vijeπÊu treÊeg anela, vijeπÊu koja Êe Crkvu vratiti na apostolske temelje i uËiniti je svjetlom svijetu — a ne tamom. Ponavljam: upozoreni smo da Êe u posljednje dane biti laænih proroka, a Biblija daje mjerilo kojim moæemo ispitati njihovo nauËavanje da bismo mogli razlikovati istinu od laæi. Veliki ispit je Boæji zakon koji treba primijeniti na proricanje kao i na moralni karakter proroka. Kad u posljednje dane ne bi bilo pravog proricanja, ne bi li bilo jednostavnije us-

Uvod

125

tvrditi tu Ëinjenicu i time onemoguÊiti svaku priliku za prijevaru nego dati mjerilo kojim treba proroke ispitati, πto znaËi da Êe biti i pravih i laænih. U Izaiji 8,19.20 nalazimo proroËanstvo o poznatim duhovima u ono vrijeme, a kao mjerilo je dan Zakon: “Traæite zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu viπe nema zore.” Zaπto reÊi: “Tko ne govori”, ako u isto vrijeme nije bilo pravog duhovnog oËitovanja ili proricanja? Isus kaæe: “»uvajte se laænih proroka ... Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima.” (Mt 7,15.16) Ovo je dio iz Propovijedi na gori i svi mogu vidjeti da ova rasprava ima opÊu primjenu na Crkvu u Ëitavom evaneoskom razdoblju. Laæne proroke treba prepoznati po njihovim rodovima; drugim rijeËima, po njihovom moralnom karakteru. Boæji zakon je jedino mjerilo prema kojem se odreuje je li rod dobar ili nije. Tako dolazimo do Zakona i objave. Pravi Êe proroci ne samo tako govoriti, veÊ i æivjeti. Onoga tko tako govori i æivi, ja se ne usuujem osuivati. Za laæne proroke uvijek je bilo karakteristiËno da imaju vienja o miru pa kad budu govorili “Mir i sigurnost”, baπ tad Êe se na njih iznenada oboriti propast. Pravi proroci odvaæno ukoravaju grijeh i upozoravaju na gnjev koji dolazi. Moramo odbaciti proroËanstva koja su u suprotnosti s jasnim i pozitivnim objavama RijeËi. Tako je naπ Spasitelj poduËavao svoje uËenike kad ih je upozorio na naËin svojeg drugog dolaska. Kad je pred njima uziπao na Nebo, aneli su izriËito objavili da Êe ovaj Isus doÊi isto onako kako su Ga vidjeli da odlazi na Nebo. Zato, proriËuÊi djelovanje laænih proroka u posljednje dane, Isus kaæe: “Reknu li vam: ‘Eno ga u pustinji!’ — nemojte izlaziti! ‘Eno ga u tajnim odajama!’ — nemojte vjerovati.” Svako pravo proroËanstvo o tom predmetu mora priznati Njegov vidljivi dolazak s Neba. Zaπto Isus nije rekao: Odbacite svako proricanje u to vrijeme jer tada neÊe biti pravih proroka? “On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evaneliste, druge kao pastire i uËitelje, da priprave svete za djelo sluæbe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne doemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeri punine veliËine Kristove.” (Ef 4,11-13)

139

126

Rani spisi

140

141

VeÊ smo iz jednog prije navedenog teksta saznali da je Krist, kad je uzaπao u visine, dao darove ljudima. Meu tim darovima spominju se apostoli, proroci, evanelisti, pastori i uËitelji. Oni su dani s ciljem da usavrπe svete u jedinstvu i spoznaji. Neki od onih koji danas tvrde da su pastori i uËitelji smatraju da su ovi darovi u potpunosti ostvarili cilj prije tisuÊu osamsto godina35 pa su zbog toga prestali postojati. Zaπto onda ne odbace titule pastora i uËitelja? Ako je sluæba proroka ovim tekstom ograniËena na prvu Crkvu, onda je ograniËena i sluæba evanelista — i svih ostalih, jer se u tekstu ne pravi razlika. Razmatrajmo joπ koji trenutak ovaj predmet. Svi ovi darovi dani su za usavrπavanje svetih u jedinstvu, spoznaji i duhu. Pod njihovim utjecajem prva je Crkva neko vrijeme uæivala ovo jedinstvo: “Mnoπtvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duπa.” I Ëini se prirodnim da zahvaljujuÊi ovom stanju jedinstva “apostoli pak velikom silom davahu svjedoËanstvo o uskrsnuÊu Gospodina Isusa i svi uæivahu veliku naklonost” (Dj 4,31-33). Koliko bismo trebali danas Ëeznuti za takvim stanjem! Ali otpad je svojim utjecajem u smjeru podjele i zatiranja upropastio ljepotu svete Crkve i obukao je u kostrijet. Posljedice su bile podjela i nered. Nikad u krπÊanstvu nije bilo toliko razliËitih vjera kao danas. Ako su darovi bili potrebni da se saËuva jedinstvo prve Crkve, koliko su potrebniji danas da ga obnove! A da je Boæja namjera da u posljednje dane obnovi njezino jedinstvo, posebno se vidi iz proroËanstava. ReËeno nam je da Êe straæari na svoje oËi vidjeti kako se Gospodin vraÊa na Sion kao i to da Êe u vrijeme svrπetka mudri razumjeti. Kad se to ispuni, doÊi Êe do jedinstva u vjeri sa svima koje Bog smatra mudrima jer oni koji ispravno razumiju svakako moraju razumjeti jednako. ©to Êe dovesti do ovog jedinstva ako ne darovi koji su dani upravo s tom svrhom? Na osnovi takvih razmatranja oËito je da je ovdje proreËeno savrπeno stanje Crkve u buduÊnosti; prema tomu, ovi darovi joπ nisu ostvarili cilj. Poslanica Efeæanima napisana je 64. godine, oko dvije godine prije nego πto je Pavao rekao Timoteju da je spreman da bude ærtvovan i da je prispjelo
35

Pisano 1858. godine.

Uvod

127

vrijeme njegova odlaska. Sjeme otpada tada je poËelo nicati u Crkvi jer je Pavao deset godina ranije u svojem drugom pismu Solunjanima rekao: “Jer tajna bezakonja veÊ djeluje.” Okrutni vuci samo πto se nisu pojavili ne πtedeÊi stada. Crkva u to vrijeme nije napredovala prema savrπenstvu u jedinstvu o kojem je rijeË u tekstu, veÊ ju je razjedinjavalo stranËarenje i uznemirile podjele. Apostol je to znao; zbog toga je morao gledati iza velikog otpada, na razdoblje prikupljanja ostatka Boæjeg naroda kad je rekao: “Dok svi zajedno ne doemo k jedinstvu u vjeri.” (Ef 4,13) Otuda zakljuËujemo kako darovi koji su poslani Crkvi joπ nisu odsluæili svoju ulogu. “Duha ne gasite! ProroËke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, πto je dobro, zadræavajte.” (1 Sol 5,19-21) U ovoj poslanici apostol uvodi temu o Gospodnjem drugom dolasku. Zatim opisuje stanje nevjerniËkog svijeta u to vrijeme koji Êe govoriti “Mir i sigurnost”, upravo kada dan Gospodnji samo πto nije naiπao i πto ih iznenadna propast nije zaskoËila kao lopov u noÊi. S obzirom na sve to poziva Crkvu da bude budna, trijezna i da bdije. Meu opomenama koje slijede nalaze se rijeËi koje smo naveli: “Duha ne gasite” i druge. Neki moæda misle da smisao u ova tri retka nije jedinstven, ali su oni prirodno povezani tim redoslijedom. Osoba koja gasi Duha prezirat Êe proricanje koje je oËitovanje roda Duha. “Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na svako tijelo, i proricat Êe vaπi sinovi i kÊeri.” (Jl 3,1) RijeËi “Sve provjeravajte” odnose se na propovijedi i proricanje, i mi trebamo ispitati duhove mjerilima koja nam je Bog dao u svojoj RijeËi. Danaπnje vrijeme obiluje duhovnim prijevarama i laænim proricanjima pa nema sumnje da ovaj tekst ovdje ima posebnu primjenu. Ali zapazimo da apostol ovdje ne kaæe: Odbacite sve, veÊ: Sve provjeravajte, πto je dobro, zadræavajte. “Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na svako tijelo, i proricat Êe vaπi sinovi i kÊeri, vaπi Êe starci sanjati sne, a vaπi mladiÊi gledati vienja. »ak Êu i na sluge i sluπkinje izliti Duha svojeg u dane one. Pokazat Êu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima. Sunce Êe se prometnut’ u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i straπan. Svi πto prizivaju ime Jahvino spaπeni Êe biti, jer

142

128

Rani spisi

143

Êe na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao πto Jahve reËe, a meu preæivjelima oni koje Jahve pozove.” (Jl 3,1-5) Ovo Joelovo proroËanstvo, koje govori o izlijevanju Svetoga Duha u posljednje dane, nije se potpuno ispunilo na poËetku evaneoskog razdoblja. To se vidi iz znamenja na nebu o kojima je rijeË u ovom tekstu, koja Êe prethoditi “Jahvinu danu, velikom i straπnom”. Premda su se ova znamenja pokazala, ovaj straπni dan joπ je uvijek buduÊnost. »itavo evaneosko razdoblje moæemo nazvati posljednjim danima, ali apsurdno je reÊi da su posljednji dani istekli prije tisuÊu osamsto godina. Oni seæu do Gospodnjeg dana i do izbavljenja ostatka Boæjeg naroda: “Jer Êe na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao πto Jahve reËe, a meu preæivjelima36 oni koje Jahve pozove.” Ovaj ostatak koji postoji usred znakova i Ëuda koja najavljuju veliki i straπni dan Gospodnji, bez sumnje je ostatak æenina sjemena o kojem je rijeË u Otkrivenju 12,17 — posljednji naraπtaj Crkve na Zemlji. “Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” Ostatak evaneoske Crkve imat Êe darove. Protiv njega Êe se voditi rat zato πto vrπi Boæje zapovijedi i Ëuva Isusovo svjedoËanstvo (Otk 12,17). U Otkrivenju 19,10 Isusovo svjedoËanstvo prikazano je kao duh proroπtva. Aneo je rekao: “Ja sam sluga kao i ti i tvoja braÊa koja Ëuvaju Isusovo proroËanstvo.” U Otkrivenju 22,9 on ponavlja istu misao: “Ja sam sluga kao i ti i tvoja braÊa proroci.” Usporeivanjem ovih dvaju redaka zapaæamo kako se naglaπava izraz: “ProroËki je duh, zapravo, svjedoËanstvo Isusovo.” Ali Isusovo svjedoËanstvo ukljuËuje sve darove jednog te istog Duha. Pavao kaæe: “Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Boæje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu — u svakoj rijeËi i svakom spoznanju. Kako li se svjedoËanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru ËekajuÊi Objavljenje Gospodina naπega Isusa Krista!” (1 Kor 1,4-7) SvjedoËanstvo o Kristu utvrdilo se u korintskoj crkvi i kakav je bio rezultat? Nisu imali nedostatka ni u jednome
36

“Preostalima pripada, koga pozove Gospodin.” (Jl 2,32 — ©ariÊ)

Uvod

129

daru. Nemamo li onda pravo zakljuËiti da ni ostatak, ako se potpuno utvrdi u Isusovom svjedoËanstvu, neÊe oskudijevati ni u jednome daru ËekajuÊi na dolazak naπega Gospodina Isusa Krista? Roswell F. Cottrell

130

Rani spisi

131

Duhovni darovi
Pad Sotone
Sotona je nekoÊ bio cijenjeni aneo na Nebu, odmah do Krista. Njegovo lice, kao i lica drugih anela, bilo je blago i izraæavalo je sreÊu. Njegovo visoko i πiroko Ëelo odavalo je visoku inteligenciju. Njegova je pojava bila savrπena, a izgled plemenit i veliËanstven. Meutim, kad je Bog rekao svojem Sinu: “NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku”, Sotona je postao ljubomoran na Isusa. Æelio je da se i njega pita za savjet u vezi sa stvaranjem Ëovjeka, a buduÊi da nije, ispunio se zaviπÊu, ljubomorom i mrænjom. Æudio je za tim da primi najviπe poËasti na Nebu kao onaj koji dolazi odmah iza Boga. Do tog vremena cijelim Nebom vladao je red sklad i savrπena pokornost Boæjoj vladavini. Pobuniti se protiv Njegovog poretka i volje znaËilo je najveÊi grijeh. »itavo se Nebo uskomeπalo. Aneli su bili rasporeeni u satnije, a na Ëelu svake bojne bio je viπi aneo zapovjednik. U teænji da se uzvisi i ne æeleÊi se pokoriti Isusovoj vlasti, Sotona je poËeo kritizirati Boæju vladavinu. Neki od anela sloæili su se s njim u njegovoj pobuni, a drugi su snaæno branili Boæju Ëast i mudrost πto je dao vlast svojemu Sinu. Meu anelima je doπlo do prepirke. Sotona i njegovi simpatizeri nastojali su reformirati Boæju vladavinu. Htjeli su proniknuti u Boæju neistraæivu mudrost i ustanoviti zaπto je uzvisio Isusa i obdario Ga neograniËenom silom i vlaπÊu. Pobunili su se protiv autoriteta Sina. Sve su nebeske vojske bile pozvane pred Oca da se sva ta pitanja rijeπe. Tada je odluËeno da Sotona bude istjeran s Neba sa svim anelima koji su mu se pridruæili u pobuni. Tako je izbio rat na Nebu. Aneli su se ukljuËili u borbu; Sotona je æelio pobijediti Boæjeg Sina i one koji su (131)
145

146

132

Rani spisi

147

se pokorili Njegovoj volji. Ali dobri i vjerni aneli su nadvladali i Sotona je sa svojim sljedbenicima bio istjeran s Neba. Nakon πto su Sotona i njegovi istomiπljenici izbaËeni iz Neba i kad je on shvatio da je zauvijek izgubio svoju ËistoÊu i slavu, pokajao se i traæio da bude ponovno primljen na Nebo. Bio je spreman zauzeti svoje prijaπnje mjesto ili bilo koji poloæaj koji bi mu bio odreen. Ali ne, Nebo ne moæe biti izloæeno takvoj opasnosti. Da se vratio, Ëitavo bi Nebo bilo u opasnosti jer se grijeh zaËeo u njemu i u njemu je bilo sjeme pobune. On i njegovi sljedbenici plakali su i preklinjali da ponovno steknu Boæju naklonost. Ali njihov grijeh — mrænja, zavist i ljubomora — bio je tolik da ga Bog nije mogao izbrisati. Morao je ostati da na kraju dobije konaËnu kaznu. Kad je Sotona shvatio da ne postoji moguÊnost za ponovno stjecanje Boæje naklonosti, poËela se oËitovati njegova zloba i mrænja. U dogovoru sa svojim anelima naËinio je plan kako da i dalje radi protiv Boæje vladavine. Kad su Adam i Eva bili smjeπteni u prekrasan vrt, Sotona je kovao planove da ih uniπti. Da su bili posluπni Bogu, ovaj sretni par ne bi mogao biti liπen sreÊe. Sotona nije mogao zavladati njima dokle god nisu bili neposluπni Bogu i izigrali Njegovu naklonost. Zato je trebalo smisliti plan da ih se nekako navede na neposluπnost kako bi se izloæili Boæjem negodovanju i doπli pod izravniji utjecaj Sotone i njegovih anela. OdluËeno je da Sotona uzme drugi oblik i pokaæe zanimanje za Ëovjeka. On mora uËiniti upitnom Boæju istinitost i izazvati sumnju je li Bog stvarno mislio ono πto je rekao; zatim mora potaknuti njihovu radoznalost, navesti ih da pokuπaju ispitati Boæje nedokuËive namjere — na isti grijeh za koji je Sotona bio kriv — i razmiπljati o razlogu Njegovih ograniËenja u vezi sa stablom spoznaje.

Pad Ëovjeka
Sveti aneli Ëesto su posjeÊivali vrt i pouËavali Adama i Evu u njihovim poslovima; takoer su ih izvijestili o Sotoninoj pobuni i padu. Opomenuli su ih da ga se Ëuvaju i savjetovali im da se ne razdvajaju jedno od drugoga jer bi inaËe

Duhovni darovi

133

mogli doÊi u dodir s ovim palim neprijateljem. Aneli su ih takoer molili da neizostavno slijede upute koje im je Bog dao jer mogu biti sigurni samo ako budu savrπeno posluπni. Tada ovaj pali neprijatelj neÊe imati vlasti nad njima. Sotona je poËeo svoje djelo s Evom nagovorivπi je na neposluπnost. Ona je najprije pogrijeπila πto se odvojila od svojeg muæa, zatim se zadræavala oko zabranjenog stabla i najzad je sluπala πto govori kuπaË pa se Ëak usudila posumnjati u ono πto je Bog rekao: “U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti!” Pomislila je da Gospodin moæda nije mislio tako kao πto je govorio pa se osmjelila, pruæila ruku, ubrala plod i poËela jesti. Bio je za oËi zamamljiv i ukusan. Bilo joj je krivo πto im je Bog uskratio ono πto bi zapravo bilo za njihovo dobro pa je plod ponudila Adamu i time ga dovela u kuπnju. IspriËala je Adamu sve πto joj je zmija rekla i izrazila Ëuenje πto je imala moÊ govora. Vidjela sam kako se Adamovo lice rastuæilo. Izgledao je uplaπen i zaprepaπten. Vidjelo se da se u njegovim mislima vodi borba. Bio je siguran da se radilo o neprijatelju na kojeg su upozoreni i da njegova æena mora umrijeti. Morat Êe se rastati. Njegova ljubav prema Evi bila je toliko velika da je potpuno obeshrabren odluËio s njom podijeliti njezinu sudbinu. Uzeo je plod i naglo ga pojeo. Sada je Sotona likovao. Sjetio se kako se pobunio na Nebu i stekao pristaπe koji su ga voljeli i slijedili u njegovoj pobuni. Pao je i bio je uzroËnikom pada drugih. Sada je naveo æenu da pokaæe nepovjerenje prema Bogu, da posumnja u Njegovu mudrost i pokuπa istraæiti dubine Njegovih mudrih planova. Sotona je znao da æena neÊe pasti sama. Adam je zbog svoje ljubavi prema Evi bio neposluπan Boæjoj zapovijedi pa je pao s njom. Vijest o Ëovjekovu padu proπirila se Nebom. Sve su harfe utihnule. Aneli su u boli skinuli svoje krune. »itavo se Nebo uznemirilo. Odræano je savjetovanje kako bi se odluËilo πto uËiniti s krivim parom. Aneli su s bojali da Adam i Eva ne pruæe ruku i okuse sa stabla æivota i postanu besmrtni greπnici. Ali Bog je rekao da Êe prijestupnike izagnati iz vrta. Aneli su odmah dobili nalog da brane pristup stablu æivota. Sotona je pomno isplanirao da Adam i Eva pokaæu neposluπnost Bogu, da budu izloæeni Njegovom negodovanju i da zatim jedu sa stabla æivota kako bi zauvijek æivjeli u grijehu

148

134

Rani spisi

149

i nepokornosti; time bi grijeh bio ovjekovjeËen. Ali sveti aneli su dobili nalog da ih istjeraju iz vrta i ne dopuste im pristup stablu æivota. Svaki od ovih silnih anela dræao je u desnici neπto sliËno blistavom maËu. Sada je Sotona likovao. Svojim padom uspio je i druge upropastiti. Bio je izbaËen s Neba, a oni iz raja.

Plan spasenja
Tuga je ispunila Nebo kad se saznalo da je Ëovjek izgubljen i da Êe se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim biÊima osuenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupnike nema izlaza. Svi Adamovi potomci morat Êe umrijeti. Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila saæaljenje i tugu. Malo kasnije vidjela sam da je pristupio izuzetno jakom svjetlu koje je okruæivalo Oca. Moj aneo pratilac rekao mi je: On ima tajni razgovor s Ocem. Dok su Otac i Sin razgovarali, zabrinutost je kod anela dosegnula vrhunac. Triput je bljeπtavo svjetlo kojim je Otac bio okruæen prekrilo Isusa, i kad se vratio treÊi put, moglo se vidjeti Njegovo lice. Bilo je smireno, bez ikakvog straha i nedoumice i blistalo je dobrotom i milinom koju je nemoguÊe opisati. Tada je obavijestio anele da se naπao put za spasenje izgubljenog Ëovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem i da je ponudio svoj æivot kao otkup, da Êe smrtnu osudu uzeti na sebe kako bi po Njemu Ëovjek mogao dobiti oprost. Zaslugama Njegove krvi i posluπnoπÊu Boæjem zakonu Ëovjek Êe moÊi steÊi Boæju naklonost, vratiti se u prekrasni vrt i uæivati plodove sa stabla æivota. Aneli se isprva tome nisu mogli radovati jer njihov Zapovjednik nije niπta skrivao pred njima, veÊ im je iznio plan spasenja. Isus im je rekao da Êe stati izmeu OËeva gnjeva i palog Ëovjeka, da Êe sam ponijeti grijeh i porugu i da Êe Ga malo njih primiti kao Sina Boæjeg. Skoro svi Êe Ga zamrziti i odbaciti. On Êe ostaviti svu svoju slavu na Nebu, siÊi na Zemlju kao Ëovjek, poniziti se kao Ëovjek, upoznati se osobno s raznim napastima kojima je Ëovjek izloæen da bi znao kako pomoÊi onima koji su izloæeni kuπnji. A na kraju, kad zavrπi svoju uËiteljsku zadaÊu, bit Êe predan u ruke ljudima i izloæen svakoj okrutnosti i muci koju mogu nanijeti bezboæ-

150

Duhovni darovi

135

ni ljudi, potaknuti od Sotone i njegovih anela. Umrijet Êe najstraπnijom smrÊu viseÊi izmeu neba i zemlje kao okrivljeni greπnik. Pretrpjet Êe duge sate agonije, tako straπne da je aneli neÊe moÊi gledati, veÊ Êe pred tim prizorom zakloniti lice. Trpjet Êe ne samo tjelesnu, veÊ i duπevnu bol s kojom se tjelesna patnja ne moæe usporediti. Na Njega Êe pasti teret grijeha cijelog ËovjeËanstva. PriopÊio im je da Êe umrijeti, ali da Êe treÊeg dana uskrsnuti i uziÊi k Ocu da moli za zabludjelog, palog Ëovjeka. Na to su se aneli bacili pred Njega i ponudili svoj æivot za ærtvu. Isus im je odgovorio da Êe On svojom smrÊu spasiti mnoge, a da æivot jednog anela ne moæe platiti dug. Otac moæe kao otkup za Ëovjeka primiti samo Njegov æivot. Takoer im je rekao da Êe oni sudjelovati u Njegovu planu, da Êe biti s Njim i da Êe Ga snaæiti u raznim trenucima; da Êe On uzeti narav palog Ëovjeka i da Njegova moÊ neÊe biti jednaka njihovoj; da Êe biti svjedoci Njegova poniæenja i velike patnje; da Êe gledajuÊi Njegove muke i mrænju ljudi prema Njemu, biti toliko ogorËeni da Êe Ga iz ljubavi prema Njemu htjeti osloboditi od Njegovih ubojica, ali da ne smiju niËim sprijeËiti ono πto Êe gledati svojim oËima; i da Êe sudjelovati u Njegovom uskrsnuÊu; da je naËinjen plan spasenja i da ga je Otac prihvatio. Sa svetom tugom Isus je tjeπio i umirivao anele govoreÊi im da Êe poslije svi koje izbavi æivjeti s Njim i da Êe svojom smrÊu otkupiti mnoge i uniπtiti onoga koji ima vlast nad smrÊu. Njegov Êe Mu Otac dati kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod cijelim Nebom i On Êe vjeËno vladati. Sotona i greπnici bit Êe uniπteni da nikad viπe ne uznemiruju Nebo ili oËiπÊenu novu Zemlju. Isus je zapovjedio anelima da se pomire s planom koji je Njegov Otac odobrio i da se raduju πto Êe se Njegovom smrÊu pali Ëovjek moÊi ponovno podiÊi i steÊi Boæju naklonost te uæivati Nebo. Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeske Ëete zapjevale su pjesmu oboæavanja i hvale. Svi su zasvirali u svoje harfe i pjevali za ton viπe nego prije radi Boæje velike milosti i milosra πto je dao svojega premilog Sina da umre za buntovniËki rod. Zatim su od anela potekli izljevi oboæavanja i hvale radi Isusovog samoodricanja i ærtve, πto je bio voljan napustiti naruËje svojeg Oca i izabrati æivot

151

136

Rani spisi

152

153

patnje i tjeskobe te umrijeti najprezrenijom smrÊu da bi dao æivot drugima. Aneo je rekao: “Misliπ li da je Otac dao svojeg premilog Sina bez borbe? Ne, nije. To je bila borba i za samog nebeskog Boga, hoÊe li ostaviti palog Ëovjeka da propadne ili Êe dopustiti da za nj umre Njegov ljubljeni Sin.” Aneli su bili toliko zainteresirani za Ëovjekovo spasenje da je meu njima bilo onih koji su bili spremni napustiti slavu i dati svoj æivot za palog Ëovjeka. “Ali”, rekao je moj aneo pratilac, “to ne bi vrijedilo.” Prijestup je bio toliki da ni aneoski æivot ne bi mogao platiti dug. Samo su smrt i posredovanje Boæjeg Sina mogli platiti dug i spasiti Ëovjeka od beznadnog jada i bijede. Ali aneli su dobili duænost da uzlaze i silaze s okrepljujuÊim nebeskim melemom i da tjeπe Sina Boæjeg u Njegovom patniËkom æivotu. Dobili su joπ i duænost da Ëuvaju i saËuvaju podanike milosti od zlih anela i razgone tamu koju je Sotona stalno πirio oko njih. Vidjela sam da Bog nije mogao promijeniti svoj Zakon i tako spasiti izgubljenog, na propast osuenog Ëovjeka; zato je dopustio da Njegov premili Sin umre za Ëovjekov prijestup. Sotona je sa svojim anelima ponovno likovao πto Êe padom Ëovjeka moÊi ukloniti Sina Boæjeg s Njegovog uzviπenog poloæaja. Onda je svojim anelima priopÊio da Êe sigurno nadvladati Isusa kad ovaj uzme greπnu narav i tako sprijeËiti ostvarenje plana spasenja. Pokazan mi je Sotona onakav kakav je bio nekada kao sretan i uzviπen aneo. Zatim mi je pokazan kakav je sada. Joπ i sada je kraljevske pojave. Crte lica su mu joπ uvijek plemenite jer je pali aneo. Ali izraz na njegovom licu prepun je nemira, zabrinutosti, nezadovoljstva, zlobe, mrænje, podlosti, prijevare i svakog zla. Posebno sam primijetila nekoÊ tako plemenito lice. »elo mu se poËelo povlaËiti od oËiju. Vidjela sam da je dugo popuπtao zlu tako da je svaka dobra osobina bila izopaËena, a svaka zla crta razvijena. OËi su mu bile lukave, podmukle i pokazivale veliku prodornost. Bio je visoka rasta, ali mu je koæa na rukama i licu mlitavo visjela. Dok sam ga promatrala, bradom je bio naslonjen na lijevi dlan. Izgledao je duboko zamiπljen. Onda sam mu na licu opazila osmijeh od kojeg sam zadrhtala jer je bio pun

Duhovni darovi

137

zloÊe i sotonskog lukavstva. Tako se osmjehuje u trenutku kad mu je neka ærtva sigurna, a Ëim je ulovi u svoju zamku, taj osmijeh postaje grozan.

Pr vi Kristov dolazak
Bila sam prenesena u vrijeme kad je Isus uzeo na sebe ljudsku narav, kad se ponizio da bude Ëovjek i trpi Sotonine kuπnje. Njegovo roenje nije pratila svjetovna slava. Rodio se u πtalici i bio poloæen u jasle. Ali je Njegovo roenje bilo proslavljeno viπe od roenja ijednog ljudskog sina. Nebeski aneli obavijestili su pastire o Isusovom dolasku i njihovo je svjedoËenje popratila Boæja svjetlost i slava. Nebeske vojske zasvirale su u svoje harfe i slavile Boga. One su trijumfalno najavile dolazak Boæjeg Sina na pali svijet da ostvari djelo otkupljenja i da Ëovjeku svojom smrÊu donese mir, sreÊu i vjeËni æivot. Bog je proslavio dolazak svojeg Sina. Aneli su Mu se klanjali. Boæji aneli su bdjeli nad prizorom Njegova krπtenja, a Sveti Duh je siπao u obliku goluba i poËinuo na Njemu. Dok je narod stajao u Ëuenju, oËiju uprtih u Njega, s Neba se zaËuo OËev glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Ivan nije bio siguran da je Onaj koji je doπao na Jordan da Ga krsti Spasitelj. Ali Bog je obeÊao da Êe mu dati znak po kojemu Êe prepoznati Jaganjca Boæjeg. Taj je znak dobio kad je nebeski golub siπao na Isusa i kad Ga je obasjala Boæja slava. Ivan je pruæio ruku i pokazujuÊi na Isusa, glasno povikao: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta.” Ivan je svojim uËenicima rekao da je Isus obeÊani Mesija, Spasitelj svijeta. Kad se njegovo djelo pribliæilo kraju, pouËio je uËenike da gledaju na Isusa i da Ga slijede kao Velikog UËitelja. Ivanov æivot bio je prepun tuge i samoodricanja. On je najavio prvi Kristov dolazak, ali mu nije bilo dopuπteno da vidi Njegova Ëuda i uæiva u sili koja se oËitovala u Njemu. Kad se Isus potvrdio kao uËitelj, Ivan je znao da on mora umrijeti. Rijetko kad se Ëuo njegov glas, osim u pustinji. Æivio je kao osamljenik. Nije se vezao uz oËevu obitelj da uæiva u njihovom druπtvu, veÊ ju je napustio da

154

138

Rani spisi

155

bi mogao ispuniti svoju zadaÊu. Mnoπtvo ljudi napuπtalo je gradove i sela i odlazilo u pustinju da Ëuje rijeËi Ëudesnog proroka. Ivan je poloæio sjekiru na korijen stablu. Ukoravao je grijeh ne mareÊi za posljedice i pripremao put Boæjem Jaganjcu. Herod se uznemirio kad je Ëuo Ivanovo snaæno izravno svjedoËanstvo i s iskrenim je zanimanjem pitao πto mora uËiniti da postane njegov uËenik. Ivanu je bila poznata Ëinjenica da se upravo namjeravao oæeniti æenom svojeg brata dok joj je muæ joπ bio æiv pa je odluËno rekao Herodu da je to protuzakonito. Herod nije bio spreman iπta ærtvovati. Oæenio se æenom svojeg brata i pod njezinim je utjecajem uhitio Ivana i bacio ga u tamnicu namjeravajuÊi ga kasnije pustiti. U tamnici je Ivan preko svojih uËenika Ëuo za silna Isusova djela. Nije imao prilike Ëuti Njegove milostive rijeËi, ali su mu ih prenijeli uËenici i tjeπili ga onim πto su Ëuli. ZahvaljujuÊi utjecaju Herodove æene, Ivanu je uskoro odrubljena glava. Vidjela sam da je i najskromniji uËenik koji je slijedio Isusa, koji je bio svjedokom Njegovih Ëuda i Ëuo utjeπne rijeËi koje su silazile s Njegovih usana, bio veÊi od Ivana Krstitelja, odnosno da su takvi uËenici doæivjeli veÊe priznanje i Ëast i imali u æivotu viπe zadovoljstva. Ivan je doπao u Ilijinom duhu i sili da objavi Isusov prvi dolazak. Ukazano mi je na posljednje dane pa sam vidjela da Ivan prikazuje one koji trebaju poÊi u Ilijinom duhu i sili da navijeste dan gnjeva i Isusov drugi dolazak. Nakon krπtenja u Jordanu Duh je Isusa odveo u pustinju da Ga avao kuπa. Sveti Duh ga je pripremio za ovaj poseban susret sa æestokom kuπnjom. Sotona Ga je kuπao Ëetrdeset dana i za to vrijeme nije niπta jeo. Sve je oko Njega bilo odbojno, pred Ëim bi ljudska priroda ustuknula. Bio je sa zvijerima i avlom na pustom, samotnom mjestu. Boæji Sin bio je blijed i izmuËen postom i patnjom. Ali Njegov je put bio zacrtan i On mora izvrπiti djelo radi kojeg je doπao. Sotona je iskoristio patnju Boæjeg Sina i pripremio se da Ga pritisne brojnim kuπnjama nadajuÊi se da Êe Ga pobijediti jer se ponizio i postao kao Ëovjek. Sotona je doπao s ovom kuπnjom: “Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” Kuπnjom je æelio navesti Isusa da mu uporabom boæanske sile dokaæe da je Mesija. Isus mu je mirno

Duhovni darovi

139

odvratio: “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi πto izlazi iz Boæjih usta.” Sotona je nastojao s Isusom raspravljati o tome je li On Sin Boæji. Ukazao je na Njegovu slabost i ispaÊenost i oholo tvrdio kako je jaËi od Isusa. Ali rijeËi izgovorene s Neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” bile su dovoljne da krijepe Isusa tijekom sveg stradanja. Vidjela sam da Krist nije morao niπta uËiniti da uvjeri Sotonu u svoju silu ili da je Spasitelj svijeta. Sotona je imao dovoljno dokaza o Njegovom uzviπenom poloæaju i vlasti kao Sina Boæjeg. Upravo ga je njegova nespremnost da se pokori Kristovoj vlasti iskljuËila iz Neba. Da pokaæe svoju moÊ, Sotona je Isusa odnio u Jeruzalem i postavio na vrh Hrama. Tu Ga je pozvao da skoËi s vrtoglave visine i dokaæe kako je Sin Boæji. Sotona se ovaj put posluæio rijeËima nadahnuÊa: “Ta pisano je: Anelima Êe svojim zapovjediti za tebe i na rukama Êe te nositi da se gdje nogom ne spotakneπ o kamen.” Isus mu je odgovorio: “Pisano je takoer: Ne iskuπavaj Gospodina, Boga svojega!” Sotona je Isusa æelio navesti da iskoristi milosre svojeg Oca i svoj æivot stavi na kocku prije ostvarenja svoje zadaÊe. Nadao se da Êe tako plan spasenja propasti; ali je ovaj plan bio odviπe dobro postavljen da bi ga Sotona mogao upropastiti ili osujetiti. Krist je primjer svim krπÊanima. Kad su iskuπavani ili kad im se osporavaju njihova prava, oni to trebaju strpljivo podnijeti. Ne bi trebali smatrati da imaju pravo pozvati Gospodina da uporabi svoju snagu kako bi pobijedili svoje neprijatelje, osim ako se time Bog izravno πtuje i proslavlja. Da se Isus bacio s vrha Hrama, time ne bi proslavio svojeg Oca jer taj Ëin ne bi vidio nitko osim Sotone i Boæjih anela. A znaËilo bi iskuπavanje Gospodina da svoju moÊ pokazuje svojem najogorËenijem neprijatelju. To bi bilo popuπtanje onome koga je Isus doπao pobijediti. “–avao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, pa mu reËe: ‘Sve Êu ti to dati ako mi se niËice pokloniπ.’ Tada mu reËe Isus: ‘Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom sluæi!’” Sotona je Isusu prikazao svjetska kraljevstva u najprivlaËnijem svjetlu. Ako mu se Isus tu pokloni, obeÊao Mu je

156

157

140

Rani spisi

158

da Êe se odreÊi svojih prava na posjedovanje Zemlje. Ako se plan spasenja provede i Isus umre za otkup Ëovjeka, Sotona je znao da Êe mu sila biti ograniËena i na kraju oduzeta i da Êe biti uniπten. Zbog toga je njegov lukavo smiπljeni plan bio da sprijeËi, ako bude moguÊe, dovrπenje velikog djela koje je Boæji Sin zapoËeo. Ako propadne plan Ëovjekova otkupljenja, Sotona Êe zadræati kraljevstvo koje je prisvajao. Laskao je sebi da Êe, ako u tome uspije, vladati nasuprot nebeskome Bogu. Sotona je likovao kad se Isus odrekao svoje sile i slave i napustio Nebo. Mislio je da je Sin Boæji doπao pod njegovu vlast. Kuπnja svetog para u Edenu proπla je tako dobro da se nadao kako Êe svojom sotonskom silom i lukavoπÊu prevariti Ëak i Boæjeg Sina i tako spasiti svoj æivot i kraljevstvo. Kad bi mogao navesti Isusa da odstupi od volje svojega Oca, ostvario bi cilj. Ali Isus se kuπaËu suprotstavio ukorom: “Odlazi, Sotono!” On se klanjao samo svojem Ocu. Sotona je tvrdio da njemu pripada zemaljsko kraljevstvo i uvjeravao je Isusa da bi si mogao uπtedjeti patnje: da ne mora umrijeti kako bi dobio kraljevstvo ovoga svijeta; ako mu se pokloni, mogao bi imati sva zemaljska blaga i njima slavno vladati. Ali Isus je bio Ëvrst. Znao je da Êe doÊi vrijeme kad Êe polaganjem svojeg æivota to kraljevstvo otkupiti od Sotone i da Êe Mu se nakon nekog vremena pokoriti Ëitavo Nebo i Zemlja. Izabrao je æivot patnje i uæasnu smrt kako je odredio Njegov Otac da bi mogao biti zakoniti baπtinik zemaljskog kraljevstva i dobiti ga u vjeËni posjed. I Sotona Êe Mu biti predan u ruke da ga uniπti kako nikad viπe ne bi dodijavao Isusu ili svetima u slavi.

Kristova sluæba
Nakon πto je zavrπio s kuπnjom, Sotona je za neko vrijeme napustio Isusa, a aneli su Mu u pustinji pripremili hranu i okrijepili Ga, dok je na Njemu poËinuo blagoslov Njegovog Oca. Sotona nije uspio sa svojom najæeπÊom kuπnjom, ali je Ëekao na razdoblje Isusove sluæbe, kad Êe protiv Njega u raznim prilikama iskuπati svoju lukavost. Joπ uvijek se nadao da Êe Ga nadvladati potiËuÊi ljude da Ga ne prihvate, veÊ mrze i nastoje uniπtiti. Sotona je odræao poseban sasta-

Duhovni darovi

141

nak sa svojim anelima. Bili su razoËarani i gnjevni πto nisu niπta postigli protiv Boæjeg Sina. ZakljuËili su da moraju biti lukaviji i do krajnjih granica iskoristiti svoju moÊ da Njegov narod navedu da ne povjeruje kako je On Spasitelj svijeta i na taj naËin obeshrabre Isusa u Njegovom radu. Koliko god Æidovi bili toËni u svojim obredima i ærtvama, ako ih uspiju zadræati slijepima za proroËanstva i uvjeriti da Êe se Mesija pojaviti kao moÊni svjetski kralj, mogli bi ih navesti da prezru i odbace Isusa. Vidjela sam da su Sotona i njegovi aneli bili vrlo zaposleni tijekom Kristove sluæbe nadahnjujuÊi ljude nevjerom, mrænjom i prijezirom. Kad bi Isus izgovorio neku oπtru istinu ukoravajuÊi ih za grijeh, ljudi bi se Ëesto razbjesnjeli. Sotona i njegovi aneli poticali su ih da ubiju Boæjeg Sina. Viπeput su dohvatili kamenje da Ga kamenuju, ali su Ga aneli Ëuvali od gnjevnog mnoπtva i sklanjali na sigurno mjesto. Jednom prigodom, kad je s Njegovih svetih usana potekla istina, mnoπtvo Ga je uhvatilo i odvelo na vrh brijega s namjerom da Ga strmoglavi. Dok su se meusobno svaali oko toga πto da uËine s Njim, aneli su Ga ponovno sakrili pa je proπao izmeu njih i otiπao svojim putem. Sotona se joπ uvijek nadao da Êe veliki plan spasenja propasti. Uloæio je svu svoju moÊ da ljudima otvrdne srca i izazove ogorËenost protiv Isusa. Nadao se da Êe Ga toliko malo njih prihvatiti kao Boæjeg Sina da Êe svoje patnje i ærtvu smatrati prevelikom za tako malo druπtvo. Ali vidjela sam da bi Isus proveo predvieni plan da je bilo samo dvoje koje bi Ga prihvatilo kao Sina Boæjeg i povjerovalo u Njega za spasenje svoje duπe. Isus je svoj rad poËeo krπeÊi Sotoninu moÊ nad onima koji pate. VraÊao je bolesnima zdravlje, davao vid slijepima i lijeËio uzete tako da su skakali od radosti i slavili Boga. Obnavljao je snagu nemoÊnima i onima koje je Sotonina okrutna sila godinama vezala. Ljubaznim rijeËima tjeπio je slabe, nemoÊne i oËajne. NemoÊne, patnike koje je Sotona pobjedonosno dræao, Isus je istrgnuo iz njegovih ruku donoseÊi zdravlje njihovom tijelu i veliku radost i sreÊu. VraÊao je mrtve u æivot i oni su slavili Boga za silno oËitovanje Njegove moÊi. Djelovao je silno za sve koji su vjerovali u Njega.

159

160

142

Rani spisi

161

Kristov æivot bio je ispunjen rijeËima i djelima dobrote, suÊuti i ljubavi. Uvijek je bio spreman sasluπati i osloboditi muka one koji su dolazili k Njemu. Samo mnoπtvo je svjedoËilo o Njegovoj boæanskoj sili. Ali nakon πto bi djelo bilo obavljeno, mnogi su se stidjeli tog skromnog a ipak silnog uËitelja. BuduÊi da knezovi nisu u Njega vjerovali, narod Ga nije bio spreman prihvatiti. On je bio Ëovjek boli i viËan patnjama. Nisu mogli podnijeti da se trebaju ravnati prema Njegovom trijeznom, samopoærtvovnom æivotu. Htjeli su uæivati u Ëasti koju pruæa svijet. Pa ipak su mnogi slijedili Boæjeg Sina i sluπali Njegove upute uæivajuÊi u rijeËima koje su tako milostivo silazile s Njegovih usana. Njegove su rijeËi bile prepune znaËenja, a opet tako jednostavne da ih je i najslabiji mogao razumjeti. Sotona i njegovi aneli oslijepili su oËi i zamraËili razumijevanje Æidova te poticali narodne knezove i starjeπine da ubiju Isusa. Druge su slali da im Ga dovedu, ali kad bi Mu se pribliæili, iznenadili bi se i zaËudili. Vidjeli su da je ispunjen saæaljenjem i suÊuti kad bi vidio ljudsku bijedu. »uli su kako je njeæno i s ljubavlju hrabrio slabe i nevoljne. Takoer su Ëuli kako zapovjedniËkim glasom ukorava Sotoninu silu i zahtijeva da oslobodi svoje zarobljenike. Sluπali su mudre rijeËi koje su dolazile s Njegovih usana i bili su zadivljeni; nisu mogli diÊi ruke na Njega. Vratili su se k sveÊenicima i starjeπinama bez Isusa. Kad su ih pitali: “Zaπto ga ne dovedoste?” oni su izvijestili kako su bili svjedoci Njegovih Ëuda i kako su Ëuli svete rijeËi mudrosti, ljubavi i znanja te dodali: “Nikada nitko nije ovako govorio.” Glavari sveÊeniËki optuæili su ih da su se dali prevariti i neki od njih su se postidjeli πto Ga nisu doveli. SveÊenici su ih podrugljivo pitali je li itko od glavara povjerovao u Njega. Vidjela sam da su mnogi upravitelji i starjeπine vjerovali u Isusa, ali ih je Sotona sprijeËio da to priznaju; viπe su se bojali prijekora ljudi nego Boga. Pokraj svega toga Sotonino lukavstvo i mrænja nisu onemoguÊili plan spasenja. Pribliæavalo se vrijeme za ostvarenje cilja zbog kojeg je Isus doπao na svijet. Sotona i njegovi aneli dogovarali su se i odluËili potaknuti Kristov vlastiti narod da traæi Njegovu krv i da Ga izvrgne okrutnostima i prijeziru. Nadali su se da Êe Isusa ogorËiti takvim postupkom i da neÊe uspjeti ostati ponizan i krotak.

Duhovni darovi

143

Dok je Sotona stvarao planove, Isus je briæljivo upoznao svoje uËenike sa stradanjem koje Ga oËekuje — da Êe Ga razapeti i da Êe treÊi dan uskrsnuti. Ali njihov je um otupio i oni nisu mogli shvatiti πto im govori.

Preobraæenje
Vjera uËenika bila je jako osnaæena preobraæenjem kad im je bilo dopuπteno da vide Kristovu slavu i Ëuju glas s Neba koji je posvjedoËio o Njegovoj boæanskoj naravi. Bog je odluËio Isusovim sljedbenicima pruæiti snaæan dokaz da je On obeÊani Mesija, kako u velikoj tuzi i razoËaranju zbog Njegova raspeÊa ne bi potpuno izgubili pouzdanje. Prigodom preobraæenja Gospodin je poslao Mojsija i Iliju da razgovaraju s Isusom o Njegovom stradanju i smrti. Umjesto da izabere anele za razgovor sa svojim Sinom, Bog je izabrao one koji su na Zemlji sami proπli kuπnje. Ilija je hodio s Bogom. Njegov je rad bio muËan i teæak jer je Gospodin preko njega korio Izraela za grijeh. Ilija je bio Boæji prorok, ali je bio prisiljen bjeæati od mjesta do mjesta da saËuva æivot. Njegov vlastiti narod progonio ga je kao divlju zvijer da ga ubije. Ali Bog je Iliju preobrazio i aneli su ga u slavi trijumfalno prenijeli na Nebo. Mojsije je bio veÊi od ijednog Ëovjeka koji je æivio prije njega. Bog ga je visoko cijenio pa je imao prednost da s Gospodinom razgovara licem u lice kao πto Ëovjek razgovara s prijateljem. Bilo mu je dopuπteno da vidi neopisivo svjetlo i izuzetnu slavu koja je okruæivala Oca. Gospodin je preko Mojsija oslobodio sinove Izraelove iz egipatskog ropstva. Mojsije je posredovao za svoj narod i Ëesto je stajao izmeu njega i Boæjega gnjeva. Kad se Gospodin jako razgnjevio na Izrael zbog nevjere, mrmljanja i teπkih grijeha, Mojsijeva se ljubav prema njima naπla na ispitu. Bog je predloæio da njih uniπti, a od njega naËini veliki narod. Mojsije je pokazao koliko voli Izrael time πto je za njih iskreno molio. Uznemiren, molio je Boga da odvrati svoj æestoki gnjev i oprosti Izraelu ili da njegovo ime izbriπe iz svoje knjige. Kad su Izraelci mrmljali protiv Boga i Mojsija jer nije bilo vode, optuæili su ga da namjerava pobiti njih i njihovu djecu. Bog je Ëuo njihovo mrmljanje i zapovjedio Mojsiju

162

163

144

Rani spisi

164

da progovori stijeni kako bi narod dobio vodu. Mojsije je u gnjevu udario u stijenu i slavu pripisao sebi. Stalna samovolja i mrmljanje sinova Izraelovih nanosila mu je veliku bol i za trenutak je zaboravio koliko je Gospodin bio strpljiv s njima i da ne mrmljaju protiv njega, veÊ protiv Boga. Mislio je samo na sebe, kako su ga duboko uvrijedili i kako su mu malo zahvalnosti uzvraÊali za njegovu veliku ljubav prema njima. Boæji je plan bio da svoj narod Ëesto dovodi u teπkoÊe i da ga onda u nevolji izbavi svojom silom kako bi shvatio da ga voli i da se brine za njega; to ga je trebalo navesti da Mu sluæi i ukaæe poπtovanje. Ali Mojsije ovaj put nije dao Bogu Ëast i uzvisio Njegovo ime pred narodom da bi ga mogao slaviti. Time je na se navukao Gospodnje nezadovoljstvo. Kad je Mojsije siπao s gore s dvije kamene ploËe i vidio kako se Izrael klanja zlatnom teletu, jako se razgnjevio: bacio je ploËe i razbio ih. Vidjela sam da u tome nije sagrijeπio. Obuzeo ga je gnjev zbog Boga jer je gorljivo branio Njegovu slavu. Ali kad je popustio prirodnim osjeÊajima svojega srca i na sebe uzeo Ëast koja je pripadala Bogu, sagrijeπio je i zbog tog grijeha Bog mu nije dopustio da ue u Kanaan. Sotona je pokuπavao naÊi neπto Ëime bi Mojsija mogao optuæiti pred anelima. Likovao je kad ga je uspio navesti da ozlovolji Boga; rekao je anelima da Êe moÊi pobijediti i Spasitelja svijeta kada doe otkupiti Ëovjeka. Zbog svojeg prijestupa Mojsije je doπao pod Sotoninu vlast — vlast smrti. Da je ostao Ëvrst, Gospodin bi ga odveo u ObeÊanu zemlju i prenio na Nebo da ne okusi smrti. Mojsije je umro, ali je Mihael siπao i dao mu æivot prije nego πto se njegovo tijelo raspalo. Sotona je pokuπao zadræati tijelo tvrdeÊi da pripada njemu, ali je Mihael uskrisio Mojsija i poveo ga na Nebo. Sotona je ogorËeno ustao protiv Boga optuæivπi Ga za nepravdu πto je dopustio da mu se otme plijen, ali Krist nije ukorio svojeg protivnika premda je Boæji sluga pao zbog njegove kuπnje. On ga je blago uputio na svojeg Oca rijeËima: “Gospodin da te ukori.” Isus je svojim uËenicima rekao da neki koji su Njim neÊe okusiti smrti dok ne vide kako Boæje kraljevstvo dolazi sa silom. Ovo se obeÊanje ispunilo prigodom preobraæenja. Isu-

Duhovni darovi

145

sovo lice se preobrazilo i zasjalo kao sunce. Njegova je odjeÊa bila bijela i sjajna. Mojsije je bio tu kao predstavnik onih koji Êe uskrsnuti prigodom Isusovog drugog dolaska. A Ilija, koji se uznio na Nebo a da nije okusio smrt, predstavnik je onih koji Êe se preobraziti u besmrtnost pri Kristovom drugom dolasku i biti uzeti na Nebo a da nisu okusili smrt. Dok su uËenici s iznenaenjem i strahom promatrali veliku Isusovu slavu i oblak koji ih je prekrio, zaËuli su Boæji glas pun zastraπujuÊeg veliËanstva: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Sluπajte ga!”

Izdaja Krista
Bila sam prenesena u vrijeme kad je Isus sa svojim uËenicima blagovao pashalnu veËeru. Sotona je prevario Judu i naveo ga da misli kako je jedan od Kristovih pravih uËenika, ali njegovo je srce uvijek bilo tjelesno. Vidio je silna Isusova djela, pratio Ga je tijekom Njegove sluæbe i pokorio se neoborivom dokazu da je Mesija, ali je bio zatvoren i gramzljiv; volio je novac. Ljutito je prigovarao zbog skupe pomasti kojom je Isus bio pomazan. Marija je ljubila Isusa. On joj je oprostio mnoge grijehe, uskrisio je njezinog brata kojeg je jako voljela pa je smatrala da niπta nije preskupo za Isusa. ©to je pomast skuplja, to Êe Spasitelju bolje moÊi izraziti svoju zahvalnost kad je ærtvuje za Njega. Juda je pak tvrdio, kao izgovor za svoju pohlepu, da se pomast mogla prodati i novac dati siromasima. Ali to nije rekao zato πto mu je bilo stalo do siromaha; bio je sebiËan i Ëesto je za sebe uzimao ono πto mu je bilo povjereno da dade siromasima. Juda nije mario za Isusovu udobnost pa Ëak ni za Njegove potrebe, a kao izgovor za svoju lakomost Ëesto je spominjao siromahe. Ovaj Ëin Marijine dareæljivosti bio je najoπtriji ukor njegovoj pohlepnosti. Tako je bio pripremljen put da ga Sotona iskuπa, πto Êe Judino srce spremno prihvatiti. Æidovski sveÊenici i knezovi mrzili su Isusa, ali mnoπtvo Ga je pratilo da sluπa Njegove mudre rijeËi i vidi Njegova silna djela. U narodu se probudilo ozbiljno zanimanje pa je gorljivo slijedio Isusa da Ëuje rijeËi ovog Ëudesnog uËitelja. Mnogi od knezova su povjerovali u Njega, ali se nisu usudili priznati svoju vjeru zbog straha da ne budu izopÊe-

165

166

146

Rani spisi

167

ni iz sinagoge. SveÊenici i starjeπine zakljuËili su da se neπto mora uËiniti kako bi se pozornost naroda odvratila od Isusa. Bojali su se da Êe svi povjerovati u Njega pa Êe njihova sigurnost biti ugroæena. Ako ne ubiju Isusa, izgubit Êe svoj poloæaj. I nakon πto Ga ubiju, joπ uvijek Êe ostati æivi spomenici Njegove sile. Isus je uskrisio Lazara pa su se bojali da Êe ako Isusa ubiju, Lazar svjedoËiti o Njegovoj velikoj sili. Ljudi su hrlili da vide Ëovjeka koji je uskrsnuo pa su knezovi odluËili ubiti i Lazara i tako utiπati uzbuenje. Tada Êe se narod vratiti ljudskim predajama i uËenjima, desetkovati metvicu i rutu, a oni Êe povratiti svoj utjecaj. Sloæili su se da uhvate Isusa kad bude sam jer ako to pokuπaju u mnoπtvu, kad je narod oko Njega, mogli bi ih kamenovati. Juda je znao koliko im je stalo do toga da uhvate Isusa pa je sveÊeniËkim glavarima i starjeπinama ponudio da Ga izda za nekoliko srebrnika. Njegova ljubav prema novcu navela ga je da izda svojega Gospodina u ruke Njegovih najogorËenijih neprijatelja. Sotona je djelovao izravno preko Jude i na ganutljivoj posljednjoj veËeri izdajica je smiπljao planove za izdaju svojeg UËitelja. Isus je s tugom rekao uËenicima da Êe se te noÊi svi sablazniti o Njega. Ali Petar je gorljivo rekao da Ga se neÊe odreÊi ako Ga se svi drugi odreknu. Isus mu je odgovorio: “Sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam se molio za te da tvoja vjera ne malakπe. Tako i ti kad se jedanput vratiπ k meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Lk 22,31.32) Promatrala sam Isusa u vrtu s uËenicima. U najdubljoj æalosti zamolio ih je da bdiju i mole da ne padnu u napast. Znao je da Êe njihova vjera biti izloæena kuπnji, da Êe njihove nade doæivjeti razoËaranje i da Êe im biti potrebna svaka snaga koju mogu steÊi bdjenjem i æarkom molitvom. Isus se snaænim glasom i sa suzama molio: “OËe! Ako hoÊeπ, otkloni ovaj kaleæ od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” Boæji Sin se molio u mukama. Na Njegovom su se licu pojavile velike kaplje krvi i padale na zemlju. Aneli su lebdjeli iznad tog mjesta promatrajuÊi prizor, ali je samo jedan dobio nalog da okrijepi Boæjeg Sina u Njegovoj muci. Na Nebu nije bilo radosti. Aneli su skinuli krune i spustili harfe i s najveÊim zanimanjem πutke promatrali Isusa. Æeljeli su okruæiti Boæjeg Sina, ali im to aneoski zapovjedni-

Duhovni darovi

147

ci nisu dopustili jer bi Ga, gledajuÊi tu izdaju, izbavili; a plan je bio naËinjen i morao se ispuniti. Nakon molitve Isus se vratio k uËenicima, ali su oni spavali. U tom uæasnom Ëasu Ëak ni Njegovi uËenici nisu imali saæaljenja niti su se molili za Njega. Petar, koji je malo prije bio tako revan, sada je spavao dubokim snom. Isus ga je podsjetio na njegove izjave i rekao: “Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednoga sata?” Triput se Sin Boæji molio u straπnoj muci. A onda se pojavio Juda s naoruæanom ruljom. Kao obiËno, priπao je UËitelju i pozdravio Ga. Rulja je opkolila Isusa, ali je On pokazao svoju boæansku silu kad je rekao: “Koga traæite?” “Ja sam.” Na to su se odmaknuli i pali na zemlju. Isus ih je to pitao da vide Njegovu silu i imaju dokaz da se mogao osloboditi iz njihovih ruku da je htio. Kad su vidjeli kako je mnoπtvo s toljagama i maËevima tako brzo popadalo, uËenici su se ponadali. Nakon πto su ustali i ponovno okruæili Boæjeg Sina, Petar je izvukao maË i udario slugu velikog sveÊenika te mu je odsjekao uho. Isus mu je zapovjedio da skloni maË rijeËima: “Ili misliπ da ne mogu zamoliti Oca da mi u ovaj Ëas poπalje viπe od dvanaest legija anela?” Vidjela sam kako je na ove rijeËi nada obasjala lica anelâ. Æeljeli su na licu mjesta okruæiti svojeg Zapovjednika i rastjerati gnjevnu rulju. Ali ponovno ih je obuzela tuga kad je Isus dodao: “Ali kako bi se onda ispunila Pisma, prema kojima tako mora biti?” I srca uËenika obuzeo je oËaj i duboko razoËaranje kad je Isus dopustio da Ga njegovi neprijatelji odvedu. UËenici su se uplaπili za svoj æivot pa su Ga svi ostavili i pobjegli. Isus je ostao sam u rukama ubilaËke rulje. O kako je Sotona trijumfirao! A kakva je tuga zavladala meu Boæjim anelima! Mnoge Ëete svetih anela, sa svojim visokim anelima zapovjednicima na Ëelu, bile su poslane da budu svjedoci ovog prizora. Trebali su zapisati svaku uvredu i okrutnost uËinjenu Boæjem Sinu i zapamtiti svaku bol i tjeskobu koju Êe Isus podnijeti jer Êe ovi ljudi, koji su sudjelovali u ovom straπnom prizoru, sve to joπ jednom æivo vidjeti.

168

148
169

Rani spisi

Suenje Kristu
Kad su napustili Nebo, aneli su s tugom odloæili svoje sjajne krune. Nisu ih mogli nositi dok njihov Zapovjednik pati i nosi trnov vijenac. Sotona i njegovi aneli bili su u sudnici zaokupljeni time da uniπte ljudske osjeÊaje i saæaljenje. OzraËje je bilo teπko i okaljano njihovim utjecajem. SveÊeniËki glavari i starjeπine pod njihovim su nadahnuÊem vrijeali i zlostavljali Isusa na najteæi naËin koji je ljudska priroda mogla podnijeti. Sotona se nadao da Êe takvim izrugivanjem i nasiljem nagnati Boæjeg Sina da se æali ili mrmlja, ili da Êe pokazati svoju boæansku moÊ i istrgnuti se iz vlasti mnoπtva pa bi tako plan spasenja ipak mogao propasti. Petar je nakon izdaje slijedio svojega Gospodina. Htio je vidjeti πto Êe biti s Isusom. Ali kad su ga optuæili da je jedan od Njegovih uËenika, strah za vlastitu sigurnost naveo ga je da izjavi kako ne poznaje tog Ëovjeka. UËenici su bili poznati po ËistoÊi svojega govora pa je Petar, kad su ga po treÊi put optuæili, proklinjanjem i psovanjem uvjeravao svoje tuæitelje da nije jedan od Kristovih uËenika. Isus, koji je bio samo neπto malo udaljen od Isusa, uputio mu je tuæan prijekorni pogled. Tada se uËenik sjetio rijeËi koje mu je Isus uputio u gornjoj sobi i svoje revne tvrdnje: “Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neÊu.” A on se odrekao Gospodina, Ëak uz proklinjanje i psovke; ali je taj Isusov pogled smekπao Petrovo srce i spasio ga. Gorko je plakao i pokajao se za svoj veliki grijeh pa se obratio i bio spreman utvrditi svoju braÊu. Mnoπtvo je buËno zahtijevalo Isusovu krv. Okrutno su Ga izbiËevali, obukli u stari grimizni kraljevski plaπt, a na Njegovu svetu glavu stavili vijenac od trnja. U ruku su Mu stavili trsku, klanjali se pred Njim i rugajuÊi se pozdravljali Ga: “Zdravo, kralju æidovski!” Zatim su Mu uzimali trsku iz ruke i njome Ga udarali po glavi tako da se trnje zabijalo u sljepooËice pa Mu je krv kapala niz lice i bradu. Aneli su teπko podnosili ovaj prizor. Oni bi rado izbavili Isusa, ali su im to njihovi zapovjednici zabranili rekavπi da je to velika cijena koju valja platiti za Ëovjeka, da Êe ona biti plaÊena i donijeti smrt Onomu koji je imao vlast nad smrÊu. Isus je znao da su aneli svjedoci Njegova poniæe-

170

Duhovni darovi

149

nja. I najslabiji od njih mogao je uËiniti da razjarena rulja bespomoÊno popada i osloboditi Isusa. Znao je da bi Ga aneli, kad bi zatraæio od Oca, istog trenutka oslobodili. Ali On je trebao podnijeti nasilje zlikovaca kako bi ostvario plan spasenja. Isus je stajao krotko i ponizno pred razbjeπnjelim mnoπtvom koje Ga je zlostavljalo na najgori moguÊi naËin. Pljuvali su Mu u lice — lice od kojega Êe se jednog dana htjeti sakriti, koje Êe osvjetljavati Boæji grad i sjati jaËe od sunca. Krist greπnicima nije uputio srditi pogled. Pokrili su Mu glavu iznoπenom odjeÊom, pljuskali Ga i govorili: “Proreci tko te udario!” Meu anelima je nastalo komeπanje. Istog trena bi Ga oslobodili, ali su ih u tome sprijeËili njihovi zapovjednici. Neki su se uËenici odvaæili uÊi za Isusom i prisustvovati Njegovom suenju. OËekivali su da Êe posegnuti za svojom boæanskom silom i osloboditi se iz ruku svojih neprijatelja te ih kazniti za njihovu okrutnost. Njihove nade Êe rasti i padati kako se budu mijenjali prizori. Ponekad su sumnjali u strahu da su se prevarili. A li glas koji su Ëuli na gori preobraæenja i slava koju su vidjeli, jaËala je vjeru da je On doista Sin Boæji. PrisjeÊali su se prizora koje su doæivjeli, Ëuda koja su vidjeli kad je lijeËio bolesne, otvarao oËi slijepima i uπi gluhima te korio i izgonio avle, uskrisivao mrtve i Ëak smirivao vjetar i more. Nisu vjerovali da Êe umrijeti. Nadali su se da Êe se podiÊi u sili i sa zapovjedniËkim glasom rasprπiti krvoæedno mnoπtvo, kao onda kad je uπao u Hram i istjerao one koji su Boæji dom pretvorili u mjesto trgovanja, kad su pred Njim pobjegli kao da ih progoni odred naoruæanih vojnika. UËenici su se nadali da Êe Isus pokazati svoju silu i osvjedoËiti sve da je Kralj Izraela. Judu je ispunila gorka griænja savjesti i stid zbog podle izdaje Isusa. A kad je vidio zlostavljanje koje je Spasitelj trpio, slomio se. Volio je Isusa, ali je viπe volio novac. Nije mislio da Êe Isus dopustiti da Ga uhvati rulja koju je on predvodio. OËekivao je da Êe uËiniti Ëudo i osloboditi se tih ljudi. Ali kad je vidio kako razbjeπnjelo mnoπtvo u sudskoj dvorani æea za krvlju, osjetio je veliËinu svoje krivnje; i dok su mnogi æestoko optuæivali Isusa, Juda je jurnuo

171

150
172

Rani spisi

173

kroz mnoπtvo priznajuÊi da je sagrijeπio izdavπi nevinu krv. Ponudio je sveÊenicima novac koji su mu platili i molio ih da oslobode Isusa, tvrdeÊi da je potpuno nevin. SveÊenici su kratko vrijeme πutjeli, ozlojeeni i zbunjeni. Nisu æeljeli da narod dozna kako su potkupili jednog od navodnih Isusovih sljedbenika da im Ga izda. Htjeli su sakriti da su Isusa lovili kao lopova i potajno Ga uhvatili. Ali Judino priznanje i njegov ispijen izgled krivca raskrinkao je sveÊenike pred mnoπtvom; pokazalo se da ih je na hvatanje Isusa potaknula mrænja. Kad je Juda javno rekao da je Isus nevin, sveÊenici su odgovorili: “©to se to nas tiËe? Tvoja stvar.” Imali su Isusa u svojoj vlasti i svakako su Ga namjeravali ukloniti. Svladan tjeskobom, Juda je novac koji je sada prezirao bacio pred noge onih koji su ga potkupili i ispunjen tjeskobom i uæasom otiπao te se objesio. U mnoπtvu koje je Isusa okruæivalo mnogi su Mu bili naklonjeni pa su se iznenadili πto uopÊe ne odgovara na mnoga pitanja koja su Mu postavljali. UnatoË ruganju i nasilju rulje, na Njegovom se licu nije mogao primijetiti prijekor niti nezadovoljstvo. Bio je dostojanstven i sabran. PromatraËi su Ga gledali s Ëuenjem. Usporedili su Njegov savrπeni nastup i odluËno, dostojanstveno ponaπanje s izgledom onih koji su Mu sudili; govorili su jedan drugome da je sliËniji kralju nego bilo koji knez. Na Njemu nije bilo obiljeæja zloËinca. Njegove su oËi bile blage, bistre i neustraπive, Njegovo Ëelo πiroko i uspravljeno. Svaku crtu lica obiljeæavala je dobrota i plemenitost naËela. Njegovo strpljenje i podnoπenje toliko se razlikovalo od ljudskog da su mnogi uzdrhtali. »ak je i Heroda i Pilata uznemirilo Njegovo plemenito ponaπanje nalik na Boæje. Od samog poËetka Pilat je bio uvjeren da Isus nije obiËan Ëovjek. Bio je uvjeren da pred sobom ima izvanredan karakter, potpuno nevin u pogledu optuæbi iznesenih protiv Njega. Aneli koji su prisustvovali prizoru primijetili su razmiπljanje rimskog upravitelja i da bi ga spasili da ne poËini grozan Ëin predavanja Krista da se razapne, jedan je aneo bio poslan Pilatovoj æeni i u snu ju je obavijestio da njezin muæ sudi Boæjem Sinu koji je nevini patnik. Ona je odmah poslala poruku Pilatu i obavijestila ga da je u snu mnogo pretrpjela zbog Isusa i upozorila ga da se ne mijeπa u stvar

Duhovni darovi

151

tog svetog Ëovjeka. Glasnik se progurao kroz mnoπtvo i predao pismo Pilatu. Dok ga je ovaj Ëitao, problijedio je i poËeo drhtati te je odmah odluËio da Krista neÊe osuditi na smrt. Ako Æidovi æele Njegovu krv, on na to neÊe pristati, veÊ Êe Ga nastojati osloboditi. Kad je Pilat Ëuo da je Herod u Jeruzalemu, osjetio je veliko olakπanje jer se æelio osloboditi svake odgovornosti za suenje Isusu. Odmah Ga je poslao Herodu zajedno s Njegovim tuæiteljima. Ovaj je vladar potpuno otvrdnuo u grijehu. Umorstvo Ivana Krstitelja ostavilo je na njegovoj savjesti mrlju koje se nije mogao osloboditi. Kad je Ëuo za Isusa i silna djela koja je Ëinio, uplaπio se i zadrhtao uvjeren da je uskrsnuo Ivan Krstitelj. Kad je Isus doπao u ruke Pilatu, Herod je ovaj Ëin smatrao priznanjem svoje moÊi, vlasti i prava da sudi. Tako su se dva vladara, koji su prije bili neprijatelji, pomirila. Herodu je bilo drago πto vidi Isusa; oËekivao je da Êe zadovoljiti njegovu radoznalost i uËiniti neko Ëudo. Ali Isusov posao nije bio da zadovolji znatiæelju ili da zaπtiti sebe. Svoju boæansku Ëudotvornu silu rabio je za spaπavanje drugih, a ne sebe. Isus nije odgovarao na pitanja koja mu je Herod postavljao; nije odgovarao ni svojim neprijateljima koji su Ga æestoko optuæivali. Herod se razbjesnio zato πto se Isus nije bojao njegove vlasti pa se sa svojim vojnicima narugao Boæjem Sinu, ismijao Ga i zlostavljao. Ali se zaËudio Isusovoj plemenitoj pojavi, sliËnoj Bogu, kad su Ga sramotno zlostavljali; bojeÊi se da Ga osudi, poslao Ga je natrag Pilatu. Sotona i njegovi aneli okruæili su Pilata i nastojali ga navesti da se upropasti. Upozorili su ga da Êe, ako ne bude sudjelovao u osuivanju Isusa, to uËiniti drugi; mnoπtvo je æealo za Njegovom krvlju i ako Ga ne preda na razapinjanje, izgubit Êe vlast i svjetovnu Ëast pa Êe biti optuæen da vjeruje u varalicu. Zbog straha da ne izgubi moÊ i vlast, Pilat je pristao na Isusovu smrt. Premda je za Isusovu smrt proglasio odgovornima Njegove tuæitelje, a mnoπtvo je to prihvatilo viËuÊi: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu”, Pilat nije bio osloboen krivnje; bio je kriv za Kristovu krv. Zbog sebiËnog interesa, teænje za pohvalom velikih ljudi na zemlji, predao je nevinog Ëovjeka da umre. Da je Pilat sluπao svoju savjest, ne bi pristao da se Isus osudi.

174

152

Rani spisi

175

Isusovo ponaπanje i rijeËi na suenju duboko su se dojmile mnogih koji su prisustvovali tom dogaaju. Rezultat tog utjecaja bio je oËit nakon Njegovog uskrsnuÊa. Meu onima koji su pristupili Crkvi bilo je mnogo onih koji su bili osvjedoËeni tijekom suenja Isusu. Sotona je bio silno bijesan kad je vidio da ni sva okrutnost koju su Æidovi pokazali prema Isusu nije kod Njega izazvala ni najmanje negodovanje. Premda je uzeo Ëovjekovu narav, krijepila Ga je postojanost sliËna Boæjoj i On ni u Ëemu nije odstupio od volje svojega Oca.

Kristovo raspeÊe
Boæji Sin bio je predan ljudima da Ga razapnu. Uz povike trijumfa odveli su dragog Spasitelja. Premda je oslabio od umora, boli i gubitka krvi od biËevanja i primljenih udaraca, ipak su Mu natovarili teπki kriæ na koji Êe Ga ubrzo prikovati. Triput su Mu ga stavljali na ramena i triput se onesvijestio. Onda su uhvatili jednog od Njegovih sljedbenika, Ëovjeka koji nije otvoreno priznao da vjeruje u Krista premda je vjerovao. Natovarili su mu kriæ i on ga je nosio do kobnog mjesta pogubljenja. Aneoske Ëete okupile su se u zraku iznad tog mjesta. Viπe je Kristovih uËenika slijedilo Isusa na Golgotu; bili su obuzeti tugom i gorko plakali. Prisjetili su se Njegovog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem prije samo nekoliko dana kad su Ga slijedili kliËuÊi: “Hosana na visini!” i prostirali svoje plaπteve i palmine grane po putu. Mislili su da Êe On tada preuzeti kraljevstvo i vladati kao zemaljski vladar nad Izraelom. Kako se prizor promijenio! Kako su bila iznevjerena njihova oËekivanja! Ne s radoπÊu, ne s radosnim nadama, veÊ srca ispunjenih strahom i oËajem sada su polako, æalosni slijedili osramoÊenog i poniæenog Isusa kojega je Ëekala smrt. Tu je bila Isusova majka. Njezino srce probadala je tjeskoba koju nitko osim voljene majke ne moæe osjeÊati, ali se zajedno s uËenicima nadala da Êe Krist uËiniti neko silno Ëudo i osloboditi se svojih ubojica. Nije mogla podnijeti pomisao da Êe dopustiti da Ga razapnu. Ali pripreme su bile izvrπene i Isusa su poloæili na kriæ. Donijeli su ËekiÊ i Ëavle. Srca uËenika su se ukoËila. Isusovu majku shrvala

176

Duhovni darovi

153

je nepodnoπljiva bol. Prije nego πto su Spasitelja prikovali na kriæ, uËenici su je odnijeli s tog mjesta da ne bi Ëula udarce ËekiÊa koji su klinovima probijali Njegove njeæne ruke i noge. Isus nije mrmljao, veÊ stenjao od boli. Bio je blijed i na Ëelu su Mu izbile velike kaplje znoja. Sotona je likovao zbog patnji koje trpi Boæji Sin, ali je slutio da su njegovi napori da osujeti plan spasenja uzaludni, da je izgubio svoje kraljevstvo i da Êe na kraju biti uniπten. Kad su Isusa pribili na kriæ, podigli su Ga i naglo spustili na mjesto koje je bilo pripravljeno u tlu; ovaj trzaj je kidao meso i uzrokovao strahovitu patnju. Da bi Isusovu smrt uËinili πto sramotnijom, razapeli su s Njim dva razbojnika, po jednoga sa svake strane. Razbojnike su svladali silom i nakon snaænog otpora raπirili su im ruke i prikovali ih na kriæ. Ali Isus se mirno pokorio. Nitko nije morao uporabiti silu da Mu raπiri ruke na kriæu. Dok su razbojnici proklinjali krvnike, Spasitelj je u mukama molio za svoje neprijatelje: “OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” Krist nije trpio samo tjelesne bolove; na Njemu su poËivali grijesi cijeloga svijeta. Dok je visio na kriæu, neki od prolaznika su Mu se rugali maπuÊi glavom kao da se klanjaju kralju i govorili: “Ti, koji razvaljujeπ hram i u tri dana ga opet sagraujeπ, spasi sam sebe. Ako si Sin Boæji, sii s kriæa!” Sotona se u pustinji obratio Kristu istim rijeËima: “Ako si Sin Boæji.” SveÊeniËki glavari, starjeπine i knjiæevnici podrugljivo su govorili: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati u njega!” Anele koji su lebdjeli nad mjestom Kristova raspeÊa obuzelo je ogorËenje na knezove koji su Mu se rugali i govorili: “Ako je Sin Boæji, neka sebe spasi.” Æeljeli su priÊi, osloboditi Isusa i spasiti Ga, ali im to nije bilo dopuπteno. Cilj Njegove zadaÊe joπ nije bio ostvaren. Dok je visio na kriæu tijekom tih dugih sati muka, Isus nije zaboravio na svoju majku. Ona se vratila do straπnog prizora jer viπe nije mogla podnijeti da ostane odvojena od svojeg Sina. Posljednja Isusova gesta bila je lekcija suÊuti i humanosti. Pogledao je od boli izmuËeno lice svoje majke, a zatim svojeg voljenog uËenika Ivana. Svojoj je majci rekao: “Æeno, evo ti sina!” Onda se obratio Ivanu: “Evo ti majke!” I od tog Ëasa uËenik ju je uzeo u svoj dom.

177

154

Rani spisi

178

179

U svojoj muci Isus je oæednio pa su Mu prinijeli ocat i æuË, ali kad je okusio, odbio je piti. Aneli su gledali muke svojeg Zapovjednika, a kad viπe nisu mogli podnijeti taj prizor, zakrilili su lice. I sunce je odbilo gledati grozni prizor. Isus je glasno povikao da je Njegove ubojice spopao uæas: “Svrπeno je!” Na to se hramski zastor razderao od vrha do dna, zemlja se zatresla i stijene se raspuknule. Gusta tama spustila se na zemlju. Kad je Isus umro, nestala je i posljednja nada uËenika. Mnogi od Njegovih sljedbenika vidjeli su prizor Njegove patnje i smrt i Ëaπa njihove boli bila je puna. Sotona viπe nije likovao kao prije. Nadao se da Êe onemoguÊiti plan spasenja, ali je on bio odviπe duboko postavljen. Sada, poπto je Krist umro, znao je da Êe na kraju i on morati umrijeti, a njegovo Êe kraljevstvo biti predano Isusu. Odræao je vijeÊanje sa svojim anelima. Nije uspio nadvladati Boæjeg Sina pa sada moraju poveÊati napore i okrenuti se svom silom i lukavoπÊu protiv Njegovih sljedbenika. Moraju sprijeËiti koga god mogu da ne prihvati spasenje koje mu je Isus osigurao. Na ovaj Êe naËin Sotona i dalje moÊi raditi protiv Boæje vladavine. A bit Êe i u njegovom interesu da zadræi πto je moguÊe viπe ljudi. Jer grijesi onih koji su otkupljeni Kristovom krvlju na kraju Êe se vratiti zaËetniku grijeha i on Êe morati trpjeti njihovu kaznu, dok Êe oni koji ne prihvate spasenje po Isusu podnijeti kaznu za vlastite grijehe. Kristov je æivot uvijek bio liπen svjetovnog bogatstva, Ëasti i razmetanja. Njegova poniznost i samoodricanje bili su u potpunoj suprotnosti s oholoπÊu i sebiËnim ugaanjem sveÊenika i starjeπina. Njegova neumrljana ËistoÊa bila je stalni prijekor njihovim grijesima. Prezirali su Ga zbog Njegove krotkosti, svetosti i ËistoÊe. A li svi oni koji su Ga tada prezirali, jednog Êe Ga dana vidjeti u nebeskom sjaju i nenadmaπnoj slavi Njegova Oca. U sudnici je bio okruæen neprijateljima æednima Njegove krvi, a otvrdnuli ljudi koji su vikali: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu”, vidjet Êe Ga kao slavnog Kralja. Na Njegovom putu pratit Êe Ga sve nebeske vojske pjesmama pobjede, veliËanja i sile Onome koji je zaklan, ali ponovno æivi, silnom pobjedniku.

Duhovni darovi

155

Jadan, slab i bijedan Ëovjek pljuvao je u lice Kralja slave, dok se povik brutalnog trijumfa dizao od rulje kao poniæavajuÊa uvreda. Udarcima i okrutnoπÊu unakazili su lice koje je cijelo Nebo gledalo s divljenjem. Ponovno Êe vidjeti to lice, svjetlije od podnevnog sunca i nastojat Êe pobjeÊi od njega. Umjesto brutalnog trijumfalnog poklika, tada Êe zbog Njega zaridati. Isus Êe pokazati svoje ruke s tragovima raspeÊa. Zauvijek Êe nositi obiljeæja ove okrutnosti. Svaki oæiljak od klinova govorit Êe o Ëovjekovu Ëudesnom izbavljenju i velikoj cijeni kojom je otkupljen. Isti oni ljudi koji su kopljem proboli slabinu Gospodara æivota vidjet Êe taj oæiljak od koplja i u dubokoj tjeskobi æaliti zbog udjela u ranjavanju Njegovog tijela. Njegove ubojice jako je smetao natpis “Kralj æidovski” koji je bio pribijen iznad Njegove glave. Ali tada Êe Ga biti prisiljeni gledati u svoj Njegovoj slavi i kraljevskoj moÊi. Gledat Êe Njegovu odjeÊu i vidjeti na Njegovom bedru æivim slovima napisano: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.” Dok je visio na kriæu, podrugljivo su Mu dobacivali: “On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati u njega!” Sada Êe Ga gledati u Njegovoj kraljevskoj sili i moÊi. NeÊe im biti potreban dokaz da je Kralj Izraelov, jer Êe svladani prizorom Njegova veliËanstva i neopisive slave biti prisiljeni priznati: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.” Potres, pucanje stijena, tama koja se spustila na zemlju i glasni Isusov povik: “Svrπeno je!” kad je izdisao, uznemirili su Njegove neprijatelje i natjerali Njegove ubojice da zadrhte. UËenici su bili iznenaeni ovim izuzetnim pojavama, ali su njihove nade bile pokopane. Bojali su se da Êe Æidovi nastojati i njih pobiti. Bili su uvjereni da se silna mrænja koju su pokazali prema Boæjem Sina tu neÊe zaustaviti. Proveli su duge sate plaËuÊi zbog svojeg razoËaranja. OËekivali su da Êe Isus zavladati kao zemaljski kraljeviÊ, ali su njihove nade umrle s Njim. U svojoj tuzi i razoËaranju posumnjali su da ih je prevario. Kolebala se Ëak i vjera Njegove majke da je On Mesija. Mada su doæivjeli razoËaranje svojih nada u Isusa, uËenici su Ga voljeli i æeljeli su Njegovo tijelo dostojno pokopati, ali nisu znali kako da ga dobiju. Josip iz Arimateje, bogati i utjecajni æidovski vijeÊnik i pravi Isusov uËenik, privatno

180

156

Rani spisi

181

je ali odvaæno otiπao k Pilatu i zamolio ga za Spasiteljevo tijelo. To se zbog mrænje Æidova nije usuivao uËiniti otvoreno. UËenici su se bojali da im neÊe dopustiti da Krista dostojno pokopaju. Pilat je udovoljio njihovoj molbi i uËenici su skinuli beæivotno tijelo s kriæa dok su u dubokoj tjeskobi æalili za svojim propalim nadama. Paæljivo su umotali tijelo u platno i poloæili ga u Josipov novi grob. Æene koje su bile ponizne Kristove sljedbenice za Njegova æivota, nisu Ga htjele napustiti dok nisu vidjele da je poloæen u grob i da je na vrata navaljen teπki kamen, kako Njegovi neprijatelji ne bi mogli doÊi do Njegovog tijela. Ali se nisu trebale bojati jer sam vidjela da je aneoska vojska bdjela s neiskazanom paænjom nad Isusovim poËivaliπtem æeljno ËekajuÊi zapovijed da krenu u oslobaanje Kralja slave iz Njegove tamnice. Kristovi ubojice bojali su se da bi On mogao oæivjeti i pobjeÊi. Zato su od Pilata traæili da postavi straæu koja Êe Ëuvati grob do treÊeg dana. Zahtjev im je bio odobren pa je kamen na vratima zapeËaÊen da Isusovi uËenici ne bi mogli ukrasti Njegovo tijelo i reÊi da je uskrsnuo.

Kristovo uskrsnuÊe
UËenici su poËinuli u subotu oplakujuÊi smrt svojega Gospodina, dok je Isus, Kralj slave, leæao u grobu. Kad se pribliæila noÊ, oko Spasiteljeva poËivaliπta postavljena je straæa, dok su nevidljivi aneli lebdjeli nad svetim mjestom. NoÊ je polako odmicala, ali dok je joπ bilo mraËno, aneoski straæari su znali da Êe skoro nastupiti vrijeme za oslobaanje dragog Boæjeg Sina, njihovog omiljenog Zapovjednika. Dok su s najveÊim uzbuenjem oËekivali Ëas Njegovog trijumfa, moÊni aneo je brzo doletio s Neba. Njegovo je lice bilo kao munja, a odjeÊa bijela kao snijeg. Njegovo svjetlo rasprπilo je tamu ispred njega i zli aneli, koji su pobjedonosno htjeli zadræati Isusovo tijelo, uæasnuto su pobjegli pred njegovim svjetlom i slavom. Jedan od aneoske vojske koji je bio svjedok Kristova poniæenja i koji je Ëuvao Njegovo poËivaliπte, pridruæio se anelu s Neba i obojica su priπla grobnici. Kad su priπli, zemlja je zadrhtala i potresla se; snaæan potres je uzdrmao tlo.

Duhovni darovi

157
182

Uæas je spopao rimsku straæu. Gdje je sada bila njihova moÊ da zadræe Isusovo tijelo? Sada viπe nisu razmiπljali o svojoj duænosti niti o tome da bi ga uËenici mogli ukrasti. Kad je svjetlo anela zasjalo jaËe od sunca, rimski straæari su popadali kao mrtvi. Jedan od anela dotaknuo je veliki kamen i otkotrljao ga s ulaza u grobnicu te sjeo na njega. Drugi je uπao u grob i skinuo ubrus s Isusove glave. Zatim je aneo s Neba, koji je izazvao potres, povikao: “Sine Boæji, tvoj te Otac zove! Izii!” Smrt Ga viπe nije mogla zadræati u svojoj vlasti. Isus je ustao od mrtvih, pobjedonosni osvajaË. Aneoske vojske su sa sveËanim divljenjem promatrale prizor. Kad je Isus iziπao iz groba, ovi su Mu se sjajni aneli poklonili do zemlje i odali Ëast pjesmama pobjede i trijumfa. Sotonini aneli bili su prisiljeni pobjeÊi pred sjajnim, prodornim svjetlom nebeskih anela pa su se gorko poæalili svojemu kralju πto im je njihov plijen tako nasilno otet i πto je Onaj kojega su toliko mrzili ustao iz mrtvih. Sotona i njegove vojske likovale su πto je njihova vlast nad palim Ëovjekom dovela do toga da je Gospodar æivota poloæen u grob, ali je njihov pakleni trijumf bio kratkoga vijeka, jer Ëim je Isus iziπao iz svoje tamnice kao veliËanstveni osvajaË, Sotona je znao da Êe nakon nekog vremena morati umrijeti i da Êe njegovo kraljevstvo prijeÊi u ruke Onoga kojemu s pravom pripada. Kukao je i bjesnio πto unatoË svim svojim naporima nije mogao nadvladati Isusa koji je otvorio put za spasenje Ëovjeka i tko god poe njime, bit Êe spaπen. Zli aneli su se ponovno savjetovali sa svojim zapovjednikom kako da i dalje rade protiv Boæje vladavine. Sotona je svojim slugama zapovjedio da pou sveÊeniËkim glavarima i starjeπinama. Rekao je: “Uspjeli smo ih prevariti, zaslijepiti im oËi i otvrdnuti srca protiv Isusa. Naveli smo ih da povjeruju kako je Isus varalica. Rimska straæa Êe pronijeti mrsku vijest da je Krist uskrsnuo. Mi smo naveli sveÊenike i starjeπine da mrze Isusa i da Ga ubiju. Sada ih uvjerite da Êe ih narod kamenovati ako se sazna za Isusovo uskrsnuÊe, zato πto su smaknuli nevina Ëovjeka.” Kad je vojska nebeskih anela otiπla od groba i kad su svjetlo i slava iπËezli, rimski straæari su se usudili podignuti

183

158

Rani spisi

184

glavu i osvrnuti se oko sebe. Zapanjeno su gledali veliki kamen maknut s ulaza u grob i vidjeli da viπe nema Isusovog tijela. Poæurili su u grad da izvijeste sveÊenike i starjeπine o onome πto su vidjeli. Dok su ovi ubojice sluπali zaprepaπÊujuÊi izvjeπtaj, problijedjelo im je lice. Pri pomisli na ono πto su uËinili, spopao ih je uæas. Ako je izvjeπtaj istinit, oni su izgubljeni. Neko su vrijeme sjedili bez rijeËi gledajuÊi jedan drugoga; nisu znali πto da uËine ili kaæu. Prihvatiti izvjeπtaj znaËilo bi sebe osuditi. Povukli su se da se posavjetuju πto da rade. ZakljuËili su da bi, ako se izvjeπtaj straæara proπiri u narodu, oni koji su Krista dali pogubiti, bili pobijeni kao Njegovi ubojice. OdluËili su potkupiti vojnike ne bi li sve zadræali kao tajnu. SveÊenici i starjeπine ponudili su im veliku svotu govoreÊi: “Kaæite: Njegovi uËenici dooπe noÊu te ga ukradoπe dok smo mi spavali.” A kad su straæari upitali πto Êe se dogoditi ako kaæu da su spavali na straæi, æidovski glavari su obeÊali da Êe to srediti s upraviteljem pa im se niπta neÊe dogoditi. Tako su rimski vojnici prodali svoju Ëast za novac i pristali postupiti prema nagovoru sveÊenika i starjeπina. Kad je Isus, dok je visio na kriæu, povikao: “Svrπeno je!” stijene su se raspale, zemlja se zatresla i grobovi se otvorili. Kad je ustao kao pobjednik nad smrÊu i grobom, dok je zemlja podrhtavala i nebeska slava obasjavala sveto mjesto, mnogi su pravedni uskrsnuli na Njegov zov i iziπli kao svjedoci da je uskrsnuo. Ovi poËaπÊeni ljudi ustali su proslavljeni. To su bili izabranici i sveti iz svih vremena, od stvaranja do Kristovih dana. I dok su æidovski voe nastojali prikriti Ëinjenicu da je Krist uskrsnuo, Bog je odluËio iz grobova podignuti skupinu koja Êe svjedoËiti o Isusovom uskrsnuÊu i objavljivati Njegovu slavu. Ovi uskrsli razlikovali su se u stasu i liku; neki su izgledali otmjenije od drugih. ReËeno mi je da su se stanovnici Zemlje izopaËili, da su izgubili snagu i pristalost. Sotona ima vlast nad boleπÊu i smrÊu i sa svakim su razdobljem posljedice prokletstva bile sve vidljivije, a Sotonina moÊ oËitija. Oni koji su æivjeli u Noino i Abrahamovo vrijeme bili su po stasu, pristalosti i snazi sliËni anelima. Ali svaki je naraπtaj bio sve slabiji i podloæniji bolesti pa je i njegov æivot bio kraÊi. Sotona je nauËio kako da muËi i oslabi ljudski rod.

Duhovni darovi

159

Oni koji su ustali nakon Isusova uskrsnuÊa javili su se mnogima govoreÊi im da je ærtva za Ëovjeka dovrπena, da je Isus kojeg su Æidovi razapeli uskrsnuo iz mrtvih i kao dokaz svojih rijeËi izjavili su: “Mi smo uskrsnuli s Njim.” SvjedoËili su kako su zahvaljujuÊi Njegovoj velikoj sili ustali iz svojih grobova. Bez obzira na πirenje laænih izvjeπtaja, Sotona, njegovi aneli i sveÊeniËki glavari nisu mogli sakriti Kristovo uskrsnuÊe jer je ova sveta skupina, koja je iziπla iz svojih grobova, proπirila Ëudesnu, radosnu vijest. I sam se Isus pokazao svojim oæaloπÊenim, skrπenim uËenicima i odagnao njihove strahove te ih ispunio radoπÊu i veseljem. Kad se ova vijest poËela πiriti od grada do grada i od mjesta do mjesta, Æidovi su se uplaπili za svoj æivot i poËeli prikrivati mrænju koju su gajili prema uËenicima. Njihova je jedina nada bila πirenje laænog izvjeπtaja, a oni koji su æeljeli da ova laæ bude istina, prihvatili su je. Pilat je zadrhtao kad je Ëuo da je Krist uskrsnuo. Nije sumnjao u svjedoËanstvo i od tog trenutka viπe nije imao mira. Zbog svjetovne Ëasti, iz straha da ne izgubi vlast i æivot, dao je pogubiti Isusa. Sada je bio potpuno uvjeren da nije kriv samo za prolijevanje krvi nevinog Ëovjeka, veÊ Sina Boæjeg. Njegov æivot bio je ispunjen tjeskobom do smrti. OËaj i jad uguπili su svaki osjeÊaj nade i zadovoljstva. Odbio je utjehu i zavrπio bijednom smrÊu. Herodovo36 je srce joπ viπe otvrdnulo pa kad je Ëuo da je Krist uskrsnuo, nije se mnogo uznemirio. Smaknuo je Jakova i kad je shvatio da time ugaa Æidovima, uhvatio je i
36 U suenju Kristu sudjelovao je Herod Antipa, a Herod Agripa I. smaknuo je Jakova. Agripa je bio Antipin neÊak i πogor. PomoÊu intriga oteo je prijestolje Antipi i kad je doπao na vlast, postupao je prema krπÊanima kao i Antipa. U Herodovoj dinastiji πestorica su se zvala istim imenom. Zato je to ime u neku ruku sluæilo kao opÊa titula, pa su se razlikovali po drugim imenima kao Antipa, Filip, Agripa i drugim. To je kao da kaæemo car Nikola, car Aleksandar i drugi. U ovom sluËaju uporaba ovog izraza postaje prirodnija i prikladnija, posebice stoga πto je Agripa, kad je smaknuo Jakova, stupio na Antipino prijestolje, koji je neπto prije toga sudjelovao u suenju Kristu. Bio je to isti herodovski duh, samo u drugoj osobi, kao “zmaj” iz Otkrivenja 12,17, koji je isti zmaj iz treÊeg retka s obzirom na to da je prava sila koja je nadahnjivala jednog i drugog bila zmaj u devetom retku. U jednom sluËaju djeluje preko poganskog Rima, a u drugome vlastitom snagom.

185

186

160

Rani spisi

187

Petra namjeravajuÊi i njega smaknuti. Ali Bog je imao posao za Petra pa je poslao anela da ga izbavi. Dok se Herod uzvisivao pred velikim mnoπtvom, udario ga je Gospodnji aneo i umro je najgroznijom smrÊu. Rano ujutro prvog dana tjedna, prije zore, na grob su doπle svete æene i donijele mirise da pomaæu Isusovo tijelo. Kad su ustanovile da je teπki kamen odmaknut s vrata groba i da nema Isusovog tijela, srce im je klonulo; pomislile su se da su ga uzeli njihovi neprijatelji. Odjednom su primijetile dva anela u bijelim haljinama, sjajnih i bljeπtavih lica. Ova nebeska biÊa znala su zbog Ëega su æene doπle i odmah su rekla da Isus nije ovdje, da je uskrsnuo, ali mogu pogledati mjesto gdje je leæao. Zatim su im zapovjedili da idu i kaæu Njegovim uËenicima da Êe pred njima otiÊi u Galileju. Æene su sa strahom i velikom radoπÊu poæurile oæaloπÊenim uËenicima i ispriËale πto su vidjele i Ëule. UËenici nisu mogli vjerovati da je Krist uskrsnuo, ali su sa æenama koje su donijele vijest poæurili do groba. Ustanovili su da Isusa nema; vidjeli su platna, ali nisu mogli povjerovati u radosnu vijest da je ustao od mrtvih. Vratili su se ËudeÊi se onome πto su vidjeli, kao i izvjeπtaju koji su æene donijele. Marija je odluËila ostati pokraj groba razmiπljajuÊi o onome πto je vidjela, zbunjena miπlju da je moæda prevarena. OsjeÊala je da je oËekuju nove kuπnje. Tuga ju je ponovno shrvala pa je briznula u gorki plaË. Ponovno je zavirila u grob i ugledala dva anela obuËena u bijele haljine. Jedan je sjedio na mjestu gdje je leæala Isusova glava, a drugi do nogu. Obratili su joj se njeæno i upitali je zaπto plaËe. Odgovorila je: “Uzeπe moga Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.” Kad se okrenula od groba, ugledala je Isusa kako stoji, ali Ga nije prepoznala. On joj se njeæno obratio i upitao je zaπto plaËe i koga traæi. MisleÊi da je vrtlar, molila Ga je da joj, ako je odnio njezinoga Gospodina, kaæe kamo Ga je stavio da bi Ga mogla uzeti. Nato je Isus progovorio svojim boæanskim glasom: “Marija!” PoznavajuÊi ton Njegovog dragog glasa, brzo je odgovorila: “UËitelju!” i u velikoj Ga radosti htjela zagrliti, ali je On rekao: “Nemoj me se dodirnuti, jer joπ nisam uzaπao k Ocu svojemu. Nego idi braÊi mojoj i kaæi im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vaπemu, Bogu svojemu i Bogu vaπemu.”’ Ispunjena radoπÊu, Marija je poæurila k uËeni-

Duhovni darovi

161

cima s radosnom vijesti. Isus je brzo uzaπao svojem Ocu da s Njegovih usana Ëuje kako je primio Njegovu ærtvu i primi svu vlast na Nebu i na Zemlji. Aneli su kao oblak okruæili Boæjega Sina i zapovjedili vjeËnim vratima da se uzvise da moæe uÊi Kralj slave. Dok je bio sa sjajnim nebeskim vojskama pred Ocem i okruæen Njegovom slavom, vidjela sam da Isus nije zaboravio svoje uËenike na Zemlji, veÊ je od svojeg Oca primio silu da se moæe vratiti i njih obdariti silom. Isus se istog dana vratio i pokazao uËenicima. Dopustio im je da Ga dotaknu jer je uziπao k Ocu i primio silu. Tom prilikom Toma nije bio prisutan. Nije bio spreman ponizno prihvatiti izvjeπtaj uËenika, veÊ je Ëvrsto i samouvjereno izjavio da neÊe povjerovati dok na Isusovim rukama ne vidi oæiljak od Ëavala i svoj prst ne stavi na to mjesto, a svoje ruke na Njegovu slabinu gdje Ga je okrutno probolo koplje. Time je pokazao nepovjerenje prema svojoj braÊi. Kad bi svi traæili isti dokaz, nitko danas ne bi prihvatio Isusa i povjerovao da je uskrsnuo. Ali bila je Boæja volja da oni koji sami nisu mogli vidjeti i Ëuti uskrslog Spasitelja prime izvjeπtaj uËenika. Bogu nije bila draga Tomina nevjera. Kad se Isus ponovno javio svojim uËenicima, s njima je bio i Toma i kad je ugledao Isusa, povjerovao je. Ali on je izjavio da neÊe biti zadovoljan dok opipom ne potvrdi ono πto vidi i Isus mu je dao dokaz za kojim je Ëeznuo. Toma je uskliknuo: “Gospodin moj i Bog moj!” ali ga je Isus ukorio zbog njegove nevjere rijeËima: “Toma, jer me vidiπ, vjerujeπ. Blago onima koji Êe vjerovati, a da nisu vidjeli!” Na sliËan naËin oni koji nisu doæivjeli vijest prvog i drugog anela, moraju ih primiti od drugih koji su ih doæivjeli i posluπali. Kao πto je bio odbaËen Isus, vidjela sam da Êe biti odbaËene i ove vijesti. I kao πto su uËenici objavili da nema spasenja ni po jednom drugom imenu, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti, tako i Boæji sluge trebaju vjerno i neustraπivo upozoravati one koji prihvaÊaju samo dio istina povezanih s vijeπÊu treÊega anela da moraju radosno prihvatiti sve vijesti kako ih je Bog dao ili neÊe imati udjela u njima. Dok su svete æene nosile izvjeπtaj da je Isus uskrsnuo, rimska straæa je πirila laæ koju su izmislili sveÊeniËki glavari

188

189

162

Rani spisi

190

i starjeπine, da su uËenici doπli noÊu dok su spavali i ukrali Isusovo tijelo. Sotona je ovu laæ stavio u srce i usta sveÊeniËkih glavara, a narod im je spremno povjerovao. Meutim, Bog se pobrinuo da s ovog vaænog dogaaja, o kojem ovisi spasenje, skine svaku sumnju; sveÊenici i starjeπine nisu ga mogli prikriti. Podignuo je svjedoke od mrtvih da posvjedoËe o Kristovom uskrsnuÊu. Isus je sa svojim uËenicima ostao Ëetrdeset dana; obradovao ih je kad im je potpunije objasnio stvarnosti Boæjeg kraljevstva. Zapovjedio im je da posvjedoËe o onome πto su vidjeli i Ëuli u vezi s Njegovim stradanjem, smrÊu i uskrsnuÊem, da je prinio ærtvu za grijeh i da svi koji æele mogu doÊi k Njemu i naÊi æivot. S velikom im je njeænoπÊu rekao da Êe biti progonjeni i izloæeni nevoljama, ali da Êe naÊi utjehu u prisjeÊanju na svoje iskustvo i rijeËi koje im je uputio. Rekao im je da je kroz nevolje i patnju nadvladao Sotonine kuπnje i pobijedio. Sotona viπe nema vlasti nad Njim, ali Êe svoje kuπnje usmjeriti izravno na njih i na one koji Êe povjerovati u Njegovo ime. Ali oni Êe pobijediti kao πto je On pobijedio. Isus je svoje uËenike obdario silom da Ëine Ëuda i rekao im da Êe, premda ih zli ljudi budu progonili, s vremena na vrijeme slati svoje anele da ih izbavljaju; da im zli ljudi neÊe moÊi uzeti æivot dok ne ostvare svoju zadaÊu, a onda Êe se od njih moÊi zatraæiti da krvlju zapeËate svoje svjedoËenje. Njegovi zabrinuti sljedbenici s radoπÊu su sluπali svaku rijeË koja je dolazila s Njegovih usana. Sada su bili sigurni da je On Spasitelj svijeta. Njegove su im se rijeËi duboko urezale u srce; bilo im je æao πto se tako brzo moraju rastati od svojeg nebeskog UËitelja i πto s Njegovih usana viπe neÊe sluπati utjeπne, milostive rijeËi. Ali srca im je ponovno obuzela ljubav i neopisiva radost kad im je rekao da Êe otiÊi i pripraviti im stanove, a onda ponovno doÊi i uzeti ih k sebi da budu tamo gdje je On. Takoer je obeÊao da Êe im poslati Utjeπitelja, Svetoga Duha. Zatim “podiæe ruke pa ih blagoslovi”.

Kristovo uzaπaπÊe
»itavo je Nebo Ëekalo Ëas trijumfa kad Êe Isus uziÊi svojem Ocu. Aneli su doπli po Kralja slave da Ga trijumfalno

Duhovni darovi

163

otprate na Nebo. Nakon πto je blagoslovio svoje uËenike, Isus se rastao od njih i bio uznesen. I dok se uzdizao, slijedilo Ga je mnoπtvo zarobljenika koji su uskrsnuli zajedno s Njim. Pratilo ih je mnoπtvo nebeskih vojski dok je na Nebu bezbroj anela Ëekao Njegov dolazak. Kad su doπli do Svetog Grada, aneli koji su pratili Isusa, povikali su: “Podignite, vrata, nadvratnike svoje, diæite se, dveri vjeËne, da unie Kralj slave!” Aneli u gradu povikali su ushiÊeno: “Tko je taj Kralj slave?” A aneli u Isusovoj pratnji pobjedonosno su odgovorili: “Jahve silan i junaËan, Jahve silan u boju! Podignite, vrata, nadvratnike svoje, diæite se, dveri vjeËne, da unie Kralj slave!” Ponovno su aneli na Ëekanju upitali: “Tko je taj Kralj slave?” a prateÊi su aneli milozvuËnim glasovima odgovorili: “Jahve nad Vojskama — on je Kralj slave!” Zatim je nebeska povorka uπla u Boæji grad. A onda je sva nebeska vojska okruæila svojeg veliËanstvenog Zapovjednika i s najdubljim se poπtovanjem poklonila pred Njim i spustila svoje sjajne krune pred Njegove noge. Zatim su zasvirali u svoje zlatne harfe i slatki melodiËni zvuci ispunili su cijelo Nebo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu koje je bilo zaklano, ali opet æivi u veliËanstvu i slavi. Dok su uËenici obuzeti tugom gledali u nebo da posljednjim pogledom uhvate svojega Gospodina koji se uzdizao, pojavila su se dva anela obuËena u bijele haljine i rekla im: “Galilejci, πto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto Êe tako doÊi kao πto ste vidjeli da odlazi na nebo.” UËenici i Isusova majka koja je s njima pratila uzaπaπÊe Boæjega Sina, proveli su sljedeÊu noÊ razgovarajuÊi o Njegovim Ëudesnim djelima i neobiËnim i slavnim dogaajima koji su se zbili u tako kratko vrijeme. Sotona se ponovno savjetovao sa svojim anelima i pun ogorËene mrænje protiv Boæje vladavine rekao im je da dok joπ ima moÊ i vlast nad Zemljom moraju udeseterostruËiti svoje napore protiv Isusovih sljedbenika. Niπta nisu mogli uËiniti Kristu, ali ako je ikako moguÊe, moraju nadvladati Njegove sljedbenike. Objasnio im je da je€Isus svojim uËenicima dao silu da ih ukoravaju i istjeruju i da lijeËe one koje Êe oni muËiti. Na to su Sotonini aneli krenuli kao riËuÊi lavovi nastojeÊi uniπtiti Isusove sljedbenike.

191

192

164

Rani spisi

Kristovi uËenici
UËenici su s velikom silom propovijedali raspetoga i uskrsloga Spasitelja. U Isusovo ime Ëinili su znakove i Ëuda; bolesni su ozdravljali, a jedan Ëovjek, uzet od roenja, potpuno je ozdravio i s Petrom i Ivanom uπao u Hram hodajuÊi, skaËuÊi i slaveÊi Boga na oËigled svim ljudima. Kad se vijest o tome proπirila, ljudi su se poËeli okupljati oko uËenika. Mnogi su priπli silno zaËueni Ëudom koje se dogodilo. Kad je Isus umro, sveÊenici su mislili da se meu njima viπe neÊe dogaati Ëuda, da Êe se uzbuenje stiπati a narod ponovno vratiti ljudskim predajama. Ali ne! UËenici su Ëinili Ëuda i narod je bio iznenaen. BuduÊi da je Isus bio razapet, pitali su se odakle Njegovim sljedbenicima ova sila. Dok je bio æiv, mislili su da im je On davao silu; ali kad je umro, oËekivali su da viπe neÊe biti Ëuda. Petar je razumio njihovu zbunjenost pa im je rekao: “Izraelci, πto se ovomu Ëudite? Ili πto nas gledate kao da smo svojom snagom ili poboænoπÊu postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naπih, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad veÊ bijaπe odluËio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. ZaËetnika æivota ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, Ëemu smo mi svjedoci. I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate.” SveÊeniËki glavari i starjeπine nisu mogli podnijeti ove rijeËi pa su zapovjedili da se Petar i Ivan uhvate i zatvore. Ali tisuÊe ljudi obratilo se i povjerovalo u Kristovo uskrsnuÊe i uzaπaπÊe nakon samo jedne propovijedi uËenika. SveÊenici i starjeπine su se uznemirili. Ubili su Isusa kako bi misli ljudi svratili na sebe, a sada je situacija bila gora nego prije. UËenici su ih otvoreno optuæivali za ubojstvo Boæjeg Sina, a oni nisu mogli predvidjeti πto Êe se iz toga razviti i kako Êe narod gledati na njih. Najradije bi smaknuli Petra i Ivana, ali se nisu usuivali zbog straha od naroda. SljedeÊi dan izveli su apostole pred VijeÊe. Meu njima su bili upravo oni koji su gorljivo zahtijevali krv Pravednika. »uli su kako se Petar kletvom i psovkom odrekao svoje-

193

Duhovni darovi

165

ga Gospodina kad su ga optuæili da je jedan od Njegovih uËenika i sada su se nadali da Êe ga opet zastraπiti. Ali je Petar doæivio obraÊenje i sada je vidio priliku da skine ljagu onog naglog, kukaviËkog odricanja i uzvisi ime Onoga kojega je osramotio. Sa svetom odvaænoπÊu i u sili Duha, neustraπivo je objavio: “Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista NazareÊanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se moæemo spasiti.” Narod je bio zaËuen Petrovom i Ivanovom odvaænoπÊu i shvatio je da su bili s Isusom jer je njihovo plemenito, neustraπivo ponaπanje bilo sliËno Isusu kad je stajao pred svojim neprijateljima. Isus je jednim pogledom saæaljenja i tuge ukorio Petra kad Ga se ovaj odrekao i sada, kad je hrabro priznao svojega Gospodina, Petar je primio Boæje odobravanje i blagoslov. Kao znak Isusova odobravanja, ispunio se Svetim Duhom. SveÊenici se nisu usuivali pokazati mrænju koju su osjeÊali prema uËenicima. Zapovjedili su im da iziu i onda su se meusobno savjetovali govoreÊi: “©to Êemo s tim ljudima? Ta uËinili su oËit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne moæemo ga nijekati.” Bojali su se da se izvjeπtaj o ovom dobrom djelu ne proπiri u narodu. Ako bude πiroko poznat, sveÊenici su osjeÊali da Êe izgubiti moÊ i da Êe ih se smatrati Isusovim ubojicama. I sve πto su se usudili uËiniti bilo je da apostolima uz prijetnju smrÊu zabrane da viπe ne govore u Isusovo ime. Meutim, Petar je odvaæno izjavio da oni mogu govoriti samo ono πto su vidjeli i Ëuli. Isusovom silom uËenici su nastavili lijeËiti nemoÊne i bolesne koje su im donosili. Stotine ljudi svakodnevno se svrstavalo pod zastavu raspetog, uskrslog i uzaπlog Spasitelja. SveÊenici i starjeπine i ljudi povezani s njima uznemirili su se. Ponovno su uhitili apostole nadajuÊi se da Êe se uzbuenje stiπati. Sotona i njegovi aneli su likovali, ali su Boæji aneli otvorili tamniËka vrata i suprotno zapovijedi velikih sveÊenika i starjeπina, naredili apostolima: “Poite i postojano u Hramu navjeπÊujte narodu sve rijeËi Æivota ovoga.”

194

195

166

Rani spisi

196

Kad se VijeÊe sastalo, poslali su po zatvorenike. Straæari su otkljuËali tamniËka vrata, ali onih koje su traæili nije bilo. Vratili su se sveÊenicima i starjeπinama govoreÊi: “Zatvor smo naπli sa svom pomnjom zatvoren i Ëuvare na straæi pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naosmo.” “Na to pristigne netko i dojavi im: ‘Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uËe narod.’ Tada zapovjednik sa straæarima ode te ih dovede — ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. Dovedoπe ih i privedoπe pred VijeÊe. Veliki ih sveÊenik zapita: ‘Nismo li vam strogo zabranili uËiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoÊete na nas navuÊi krv toga Ëovjeka.’” Ovi æidovski voe bili su licemjeri; umjesto da ljube Boga, viπe im je stalo do pohvale ljudi. Srca su im toliko otvrdnula da su i najsilnija djela koja su apostoli uËinili u njima izazivala bijes. Znali su da Êe oni biti proglaπeni Isusovim ubojicama ako uËenici budu propovijedali Njegovo raspeÊe, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe. Sada nisu bili spremni prihvatiti Isusovu krv kao onda kad su silovito vikali: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu!” Apostoli su odvaæno izjavili da Boga moraju sluπati viπe nego ljude. Petar je rekao: “Bog otaca naπih uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivπi ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za ZaËetnika i Spasitelja da obraÊenjem podari Izraela i oproπtenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih dogaaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima πto mu se pokoravaju.” Neustraπive Petrove rijeËi razbjesnile su ove ubojice i oni su odluËili ponovno umrljati ruke krvlju ubijenih apostola. Upravo kad su to namjeravali uËiniti, Boæji aneo potaknuo je Gamalielovo srce da se obrati sveÊenicima i knezovima: “I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast Êe; ako li je pak od Boga, neÊete ga moÊi uniπtiti — da se i s Bogom u ratu ne naete.” Zli aneli su upravo nagovarali sveÊenike i starjeπine da smaknu apostole, ali je Bog poslao anela da to sprijeËi podiæuÊi meu æidovskim voama glas u prilog svojim slugama. Djelo apostola joπ nije bilo zavrπeno. Trebali su biti izvedeni pred kraljeve da svjedoËe za Isusovo ime i o onome πto su vidjeli i Ëuli.

Duhovni darovi

167

SveÊenici su nerado pustili svoje zatvorenike nakon πto su ih dali iπibati i zapovjedili im da viπe ne govore u Isusovo ime. “Oni pak odu ispred VijeÊa radosni πto bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kuÊama neprestance uËili i navjeπÊivali Krista, Isusa.” Tako je rijeË Boæja rasla i mnoæila se. UËenici su odvaæno svjedoËili o onome πto su vidjeli i Ëuli i Isusovim imenom Ëinili velika Ëuda. Neustraπivo su za Isusovu krv optuæivali one koji su je bili spremni prihvatiti dok im je bilo dopuπteno da imaju vlast nad Boæjim Sinom. Vidjela sam da je Boæjim anelima zapovjeeno da s posebnom brigom Ëuvaju svete, vaæne istine koje su u svakom naraπtaju trebale sluæiti kao sidro za Kristove uËenike. Sveti Duh je posebno poËivao na apostolima koji su bili svjedoci raspeÊa, uskrsnuÊa i uzaπaπÊa naπega Gospodina — ovih vaænih istina koje su trebale biti nada Izraela. Svi su u Spasitelju svijeta trebali vidjeti svoju jedinu nadu i hoditi putem koji je On otvorio ærtvovanjem vlastitog æivota, vrπiti Boæji zakon i æivjeti. Vidjela sam Isusovu mudrost i dobrotu πto je uËenicima dao silu da nastave rad zbog kojeg su Ga Æidovi mrzili i ubili. U Njegovo ime imali su vlast nad Sotoninim djelima. Vijenac svjetla i slave osvijetlio je trenutak Isusove smrti i uskrsnuÊa ËineÊi besmrtnom istinu da je On Spasitelj svijeta.

197

Stjepanova smrt
U Jeruzalemu se uvelike umnoæio broj uËenika i veliko je mnoπtvo sveÊenika prihvaÊalo vjeru. Stjepan je pun vjere Ëinio velika Ëuda i znamenja u narodu. Æidovski su se voe jako razgnjevili kad su vidjeli da se sveÊenici odvraÊaju od njihovih predaja, od ærtava i prinosa, i prihvaÊaju Isusa kao veliku ærtvu. Silom koju je dobio odozgo, Stjepan je korio sveÊenike i starjeπine koji nisu povjerovali i pred njima uzdizao Isusa. Oni nisu mogli odoljeti mudrosti i sili kojom je govorio i kad su zakljuËili da ne mogu naÊi niπta za πto bi ga optuæili, podmitili su neke ljude da se laæno zakunu kako su Ëuli da govori pogrdne rijeËi protiv Mojsija i Boga. Podjarili su narod i zgrabili Stjepana te ga pomoÊu laænih svjedoka optuæili da govori protiv Hrama i Zakona. Ovi su

168
198

Rani spisi

199

svjedoËili da su Ëuli kako govori da Êe taj Isus iz Nazareta ukinuti obiËaje koje im je dao Mojsije. Kad je Stjepan bio izveden pred svoje suce, svjetlo Boæje slave obasjalo je njegovo lice. “A svi koji su sjedili u VijeÊu uprijeπe pogled u Stjepana te opaziπe — lice mu kao u anela.” Kad su ga pozvali da odgovori na optuæbe, poËeo je od Mojsija i proroka i ponovio povijest sinova Izraelovih i Boæje postupanje s njima i pokazao im kako je Krist proreËen u proroËanstvima. Podsjetio ih je na povijest Hrama i izjavio da Bog ne prebiva u hramovima naËinjenima ljudskim rukama. Æidovi su πtovali Hram i zato bi se na onoga tko bi govorio protiv te graevine viπe razgnjevili nego da je govorio protiv Boga. Kad je govorio o Kristu i spomenuo Hram, Stjepan je primijetio da odbacuju njegove rijeËi. Zato ih je neustraπivo ukorio: “Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uπiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu.” Premda su poπtovali vanjske propise svoje religije, njihova su srca bila pokvarena i puna smrtonosnog zla. Spomenuo je okrutnost njihovih otaca koji su proganjali proroke i izjavio da su oni kojima se obraÊa poËinili veÊi grijeh time πto su odbacili i razapeli Krista. “Kojega od proroka nisu progonili oci vaπi? I pobiπe one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika Ëiji ste vi sada izdajice i ubojice.” Na ove jasne, oπtre rijeËi, sveÊenici i knezovi su se razbjesnili i jurnuli na Stjepana πkripeÊi zubima. “Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Boæju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reËe: ‘Evo vidim nebesa otvorena i Sina »ovjeËjega gdje stoji zdesna Bogu.’” Oni ga nisu htjeli Ëuti. “ViËuÊi iza glasa, oni zatisnuπe uπi i navaliπe jednoduπno na njega. Izbaciπe ga iz grada pa ga kamenovahu.” A on je kleknuo i povikao iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Vidjela sam da je Stjepan bio silni Boæji Ëovjek, posebno pozvan da popuni vaæno mjesto u Crkvi. Sotona je likovao zbog njegove smrti jer je znao da Êe za uËenike to biti veliki gubitak. Ali Sotonin je trijumf bio kratkog vijeka, jer se u mnoπtvu koje je nazoËilo Stjepanovoj smrti nalazio jedan kome Êe se sam Isus otkriti. Savao nije sudjelovao u kamenovanju Stjepana, ali je pristao da se smakne. Bio je revan u proganjanju Boæje crkve, hvatao je krπÊane u njiho-

Duhovni darovi

169

vim kuÊama i predavao ih njihovim ubojicama. Savao je bio vrlo sposoban i obrazovan Ëovjek; zbog svoje je revnosti i uËenosti bio veoma cijenjen meu Æidovima. Sotona je vrlo djelotvorno koristio njegove talente da unaprijedi svoju pobunu protiv Boæjeg Sina i onih koji su u Njega vjerovali. Ali Bog moæe slomiti silu i najveÊeg protivnika i osloboditi one koje je zarobio. Krist je izabrao Savla kao “orue izabrano” da propovijeda Njegovo ime, da ojaËa Njegove uËenike u njihovom radu i da obilno popuni Stjepanovo mjesto.

Pavlovo obraÊenje
Kad je Savao krenuo u Damask s pismima punomoÊi da pohvata muæeve i æene koji propovijedaju Isusa i okovane ih dovede u Jeruzalem, zli aneli oko njega su likovali. Ali iznenada ga je obasjalo svjetlo s neba koje je zle anele nagnalo u bijeg, a on se sruπio na zemlju. Tada je zaËuo glas: “Savle, Savle, zaπto me progoniπ?” On je upitao: “Tko si, Gospodine?” A Gospodin je odgovorio: “Ja sam Isus kojega ti progoniπ! Teπko ti je protiv ostana praÊakati se.” Savao je nato drπÊuÊi i zapanjen upitao: “Gospodine πto hoÊeπ da Ëinim?” A Gospodin je rekao: “Ustani, ui u grad i reÊi Êe ti se πto ti je Ëiniti.” Njegovi suputnici su stajali bez rijeËi; Ëuli su, doduπe, glas, ali nisu nikoga vidjeli. Kad je svjetlo nestalo i Savao ustao, otvorio je oËi,€ali je ustanovio da je potpuno slijep. Sjaj nebeskog svjetla oslijepio ga je. Poveli su ga za ruku i uveli u Damask gdje€tri dana nije vidio niti jeo i pio. Gospodin je poslao anela jednome od onih koje je Savao namjeravao uhvatiti i u vienju mu pokazao da treba otiÊi u ulicu koja se zove Ravna i potraæiti “u kuÊi Judinoj Taræanina imenom Savla. Eno, moli se; i u vienju vidje Ëovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaæe na nj ruke da bi progledao.” Ananija je bio uvjeren da se radi o pogreπki pa je poËeo Gospodinu govoriti πto je Ëuo za Savla. Ali Gospodin je Ananiji rekao: “Poi jer on mi je orue izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja Êu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.” Ananija je posluπao Gospodnju uputu, uπao u kuÊu i stavljajuÊi

200

170

Rani spisi

202

ruke na Savla, rekao: “Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si iπao, posla me da progledaπ i napuniπ se Duha Svetoga.” Savlu se tog trenutka vratio vid i on se krstio. Zatim je u sinagogama nauËavao da je Isus uistinu Sin Boæji. Svi koji su ga Ëuli bili su zapanjeni i pitali: “Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato doπao da ih okovane odvede pred velike sveÊenike?” Savao je sve viπe jaËao i zbunjivao Æidove. Opet su se naπli u nevolji. Svima je bilo poznato Savlovo protivljenje Isusu i njegova revnost u hvatanju i predavanju da se pobiju svi koji su vjerovali u Isusovo ime pa je njegovo Ëudesno obraÊenje osvjedoËilo mnoge da je Isus bio Sin Boæji. Savao je svoj doæivljaj iznosio u sili Svetoga Duha. Progonio je na smrt, hvatao muæeve i æene i bacao ih u tamnicu dok ga na putu u Damask nije obasjalo snaæno svjetlo s neba i Isus mu se otkrio i rekao da je Sin Boæji. Dok je tako odvaæno propovijedao Isusa, vrπio je snaæan utjecaj. Dobro je poznavao Pisma i nakon njegova obraÊenja boæansko svjetlo obasjalo je proroËanstva o Isusu; zato je jasno i odvaæno mogao iznositi istinu i ispraviti svako izvrtanje Pisma. S Duhom Boæjim koji je poËivao na njemu, on bi svoje sluπatelje jasno i snaæno vodio kroz proroËanstva do vremena Kristovog prvog dolaska i pokazivao im da su se ispunila pisma koja su govorila o Njegovom stradanju, smrti i uskrsnuÊu.

Æidovi odluËuju ubiti Pavla
Kad su sveÊeniËki glavari i knezovi vidjeli posljedice iznoπenja Pavlovog doæivljaja, zamrzili su ga iz dna duπe. Vidjeli su da odvaæno propovijeda Isusa i Ëini Ëuda u Njegovo ime, da ga mnoπtvo sluπa i odvraÊa se od njihovih predaja i u æidovskim voama gleda ubojice Boæjeg Sina. Razgnjevili su se i okupili da se posavjetuju πto bi valjalo uËiniti da stiπaju ovo uzbuenje. Sloæili su se da je jedina sigurna odluka da Pavla smaknu. Ali Bog je znao njihove namjere i aneli su dobili nalog da ga Ëuvaju kako bi mogao izvrπiti svoju zadaÊu. Voeni Sotonom, nevjerni su Æidovi u Damasku danju i noÊu Ëuvali vrata kako bi Pavla, kada proe, odmah ubili.

Duhovni darovi

171

Ali Pavla su obavijestili da mu Æidovi rade o glavi pa su ga uËenici noÊu u koπari spustili sa zida. Æidovi su se osramotili i rasrdili πto nisu uspjeli ostvariti svoje namjere i Sotonin je plan bio onemoguÊen. Nakon toga je Pavao otiπao u Jeruzalem da se pridruæi uËenicima, ali svi su ga se bojali. Nisu mogli vjerovati da je postao uËenik. Æidovi u Damasku htjeli su mu oduzeti æivot, a njegova vlastita braÊa nisu ga htjela primiti. Ali Barnaba ga je uzeo i odveo k apostolima i objasnio im kako je Pavao na putu vidio Gospodina i kako je u Damasku odvaæno propovijedao u Isusovo ime. Meutim, Sotona je poticao Æidove da smaknu Pavla pa mu je Isus naloæio da napusti Jeruzalem. U druπtvu s Barnabom poπao je u druge gradove propovijedajuÊi Isusa i ËineÊi Ëuda, i mnogi su se obratili. Kad je ozdravio Ëovjek koji je bio uzet od roenja, narod koji je πtovao idole, namjeravao je uËenicima prinijeti ærtvu. Pavla je to zaboljelo pa im je objasnio da su on i njegov suradnik samo ljudi i da se trebaju klanjati samo Bogu koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve πto je u njima. Tako je Pavao uzvisio Boga pred narodom i jedva ga obuzdao. Time su u mislima ljudi bili oblikovani osnovni pojmovi o vjeri u pravoga Boga i da samo Njemu pripada πtovanje i Ëast. Ali dok su joπ sluπali Pavla, Sotona je poticao nevjerne Æidove da ga slijede i upropaste dobro djelo koje je uËinio. Oni su laænim izvjeπtajima ove idolopoklonike uspjeli okrenuti protiv Pavla. »uenje i divljenje naroda pretvorilo se u mrænju pa su oni koji su se maloprije htjeli pokloniti uËenicima, sada kamenovali Pavla i izbacili ga iz grada, uvjereni da je mrtav. Ali kad su se uËenici okupili oko njega oplakujuÊi ga, on je na njihovu radost ustao i s njima uπao u grad. Drugom prigodom, kad su Pavao i Sila propovijedali Isusa, slijedila ih je neka æena opsjednuta pogaaËkim duhom i vikala: “Ovi su ljudi sluge Boga Sveviπnjega; navjeπÊuju vam put spasenja.” To je Ëinila mnogo dana. Ali Pavla je to rastuæilo jer je svojom vikom odvlaËila pozornost ljudi od istine. Sotona ju je na to naveo kako bi izazvao nezadovoljstvo naroda i uniπtio utjecaj uËenika. Pavlu je to dodijalo pa se okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izii iz nje!” i on ju je tog trenutka napustio.

203

204

172

Rani spisi

205

Njezinim je gospodarima odgovaralo πto je vikala za uËenicima, ali su se razgnjevili kad ju je zli duh napustio i oni vidjeli da je postala krotka Kristova uËenica. Svojim vraËanjem pribavljala im je veliku zaradu, a sada im je nada u zaradu propala. Sotonin plan je doæivio poraz, ali su njegovi sluge uhvatili Pavla i Silu i odvukli ih na trg pred gradske poglavare govoreÊi: “Ovi ljudi, Æidovi, bune naπ grad.” Mnoπtvo je ustalo protiv njih, suci su ih dali nasilno svuÊi i naredili da se iπibaju. Poπto su ih izudarali, bacili su ih u tamnicu i zapovjedili tamniËaru da ih pomno Ëuva. Primivπi takvu zapovijed, bacio ih je u nutarnju tamnicu, a noge im stavio u klade. Ali Gospodnji aneli su ih pratili u tamnicu i pobrinuli se da njihovo utamniËenje bude na slavu Bogu i da pokaæu narodu kako je ovo Gospodnje djelo i da je On sa svojim izabranim slugama. Oko ponoÊi su Pavao i Sila molili i pjevali hvalu Bogu, kad je odjednom snaæan potres poljuljao temelje zatvora. Vidjela sam kako je Boæji€aneo svima istog trenutka skinuo okove. TamniËar se probudio, pa kad je ugledao otvorena tamniËka vrata, uplaπio se. Mislio je da su zatvorenici pobjegli i da Êe zbog toga biti pogubljen. Ali kad se namjeravao ubiti, Pavao je povikao iza glasa: “Ne Ëini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!” Boæja sila osvjedoËila je tamniËara. Nato je zatraæio svjetlo, uletio je i drπÊuÊi se bacio pred Pavla i Silu. Izveo ih je i upitao: “Gospodo, πto mi je Ëiniti da se spasim?” Oni su mu odgovorili: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit Êeπ se — ti i dom tvoj!” TamniËar je na to okupio ukuÊane i Pavao ih je upoznao s Isusom. Tako se srce tamniËara sjedinilo sa srcima njegove braÊe i on im je oprao rane pa su se te noÊi krstili on i svi njegovi. Zatim je prostro stol pa se zajedno sa svim domom radovao πto je povjerovao u Boga. NeobiËna vijest o oËitovanju Boæje sile koja je otvorila tamniËka vrata i obraÊenju tamniËara i njegove obitelji brzo se proπirila. Poglavari su to doËuli i uplaπili se. Poslali su tamniËaru poruku da pusti Pavla i Silu. Ali Pavao nije htio potajice napustiti tamnicu, nije htio da se sakrije oËitovanje Boæje sile. Rekao im je: “Javno su nas neosuene iπibali, nas rimske graane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipoπto, nego neka oni sami dou i izvedu

Duhovni darovi

173

nas!” Kad su ove rijeËi prenijeli sucima i kad su ovi razumjeli da su apostoli€Rimljani, uplaπili su se da Êe se poæaliti caru zbog nezakonitog postupka. Zato su im se doπli ispriËati pa su ih izveli i zamolili da odu iz grada.

Pavao posjeÊuje Jeruzalem
Nakon obraÊenja Pavao je posjetio Jeruzalem i tamo propovijedao o Isusu i Ëudima Njegove milosti. Govorio je o svojem Ëudesnom obraÊenju, πto je sveÊenike i knezove toliko razgnjevilo da su smiπljali naËin kako da ga ubiju. Da bi ga spasio, Isus mu se ponovno javio u vienju dok se molio i rekao: “Poæuri i izai iz Jeruzalema jer neÊe primiti tvoga svjedoËanstva o meni.” Pavao je odgovorio: “Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i biËevao po sinagogama one koji vjeruju u te. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te Ëuvao haljine onih koji ga ubijahu.” Pavao je mislio da se Æidovi u Jeruzalemu neÊe moÊi oduprijeti njegovom svjedoËenju te Êe shvatiti da je veliku promjenu u njemu mogla izvrπiti samo Boæja sila. Ali odgovor je bio joπ odluËniji: “Poi jer Êu te poslati daleko k poganima!” Tijekom svoje odsutnosti iz Jeruzalema, Pavao je poslao mnoga pisma u razna mjesta iznoseÊi svoje iskustvo i snaæno svjedoËeÊi. Ali neki su nastojali uniπtiti utjecaj tih pisama. Bili su prisiljeni priznati da su njegova pisma uvjerljiva i snaæna, ali su tvrdili da je njegova tjelesna nazoËnost nemoÊna i rijeË bezvrijedna. »injenica je da je Pavao bio uËen Ëovjek i da su njegova mudrost i ponaπanje oËaravali sluπatelje. UËenim ljudima je odgovaralo njegovo znanje i mnogi od njih su povjerovali u Isusa. Kad bi se naπao pred kraljevima i velikim skupovima, bio je tako rjeËit da bi oËarao sve pred sobom. To je jako razgnjevilo sveÊenike i starjeπine. Pavao je spremno ulazio u duboke rasprave i diæuÊi se, poveo bi sa sobom ljude u najuzviπenije razmiπljanje iznoseÊi velika bogatstva Boæje milosti i prikazujuÊi im Ëudesnu Kristovu ljubav. Onda bi se s jednostavnoπÊu spustio do razumijevanja obiËnog naroda i na najsilniji naËin iznosio svoje iskustvo koje je u njima izazivalo iskrenu æelju da postanu Kristovi uËenici.

206

207

174

Rani spisi

208

Kada se Gospodin ponovno javio Pavlu, otkrio mu je da mora otiÊi u Jeruzalem gdje Êe biti svezan i stradati za Njegovo ime. Premda je dugo bio zatvoren, Gospodin je preko njega i dalje vrπio svoje posebno djelo. Njegovi su okovi bili sredstvo za πirenje spoznaje o Kristu i tako proslavljali Boga. Dok su ga iz grada u grad slali na suenje, on je o Isusu i zanimljivim dogaajima iz svojeg vlastitog obraÊenja mogao svjedoËiti pred kraljevima i upraviteljima, tako da πto se tiËe Isusa nisu mogli imati izgovora. TisuÊe ljudi mu je povjerovalo i radovalo se u Isusovom imenu. Vidjela sam da se Boæja posebna namjera ostvarila na Pavlovoj plovidbi morem; On se pobrinuo da preko Pavla mornari budu svjedoci Boæje sile pa i da neznaboπci Ëuju za Isusovo ime i da se mnogi obrate Pavlovim pouËavanjem i vide Ëuda koja je uËinio. Kraljevi i upravitelji bili su oËarani njegovim prosuivanjem i kad bi gorljivo i sa silom Svetoga Duha propovijedao Isusa i iznosio zanimljive dogaaje iz svojeg obraÊenja, oni bi se uvjerili da je Isus bio Sin Boæji. Dok su se sluπajuÊi Pavla neki Ëudili, jedan od njih je uskliknuo: “Zamalo pa me uvjeri te krπÊaninom postah!” Ali veÊina onih koji su ga sluπali mislili su da Êe poslije razmisliti o onome πto su Ëuli. Sotona je iskoristio odgaanje i buduÊi da su zanemarili priliku dok su im srca omekπala, ona je zauvijek proπla. Njihova su srca otvrdnula. Pokazano mi je da je Sotona prvo oslijepio Æidove da ne prihvate Isusa kao svojeg Spasitelja, a onda ih je naveo da Ga poæele ubiti iz zavisti zbog Njegovih silnih djela. Sotona je uπao u jednog od Kristovih sljedbenika i naveo ga da Ga izda Njegovim neprijateljima da bi mogli razapeti Gospodina æivota i slave. Nakon πto je Isus uskrsnuo, Æidovi su dodali grijeh na grijeh u nastojanju da sakriju Ëinjenicu Njegova uskrsnuÊa potkupivπi rimsku straæu da svjedoËi laæ. Ali Kristovo uskrsnuÊe bilo je dvostruko potkrijepljeno istodobnim uskrsnuÊem mnoπtva svjedoka. Nakon uskrsnuÊa Isus se javio svojim uËenicima i jednom Ga je vidjelo njih pet stotina, dok su se oni koji su uskrsnuli s Njim javili mnogima, objavljujuÊi da je Isus uskrsnuo. Sotona je naveo Æidove da se pobune protiv Boga time πto su odbili prihvatiti Njegova Sina i πto su umrljali ruke

Duhovni darovi

175

Njegovom predragocjenom kr vlju. Bez obzira na snaæne dokaze da je Isus Sin Boæji, Otkupitelj svijeta, oni su Ga pogubili i nisu htjeli prihvatiti nikakav dokaz Njemu u prilog. Jedinu nadu i utjehu, kao i Sotona nakon svojega pada, nalazili su u pokuπaju da nadvladaju Boæjeg Sina. Zato su nastavili s pobunom progoneÊi i ubijajuÊi Kristove uËenike. Niπta im nije toliko paralo uπi kao ime Isusa kojega su razapeli i oni su Ëvrsto odluËili da neÊe posluπati nijedan dokaz Njemu u prilog. Kao onda kad je Sveti Duh preko Stjepana iznio Ëvrste dokaze da je Isus Boæji Sin, zaËepili su uπi samo da se ne bi osvjedoËili. Sotona je Ëvrsto u πaci dræao Isusove ubojice. Zlim djelima oni su postali njegovi podanici i on je preko njih nastojao muËiti i uznemirivati one koji su povjerovali u Krista. Djelovao je preko Æidova da potakne neznaboπce protiv Isusa i onih koji su Ga slijedili. Ali Bog je slao svoje anele da ojaËaju uËenike u njihovom radu, da mogu svjedoËiti o onome πto su vidjeli i Ëuli i na kraju svojom ustrajnoπÊu zapeËatiti krvlju svoje svjedoËanstvo. Sotona je uæivao πto su Æidovi uhvaÊeni u njegovu zamku. Oni su i dalje ustrajavali na beskorisnim formama, ærtvama i obredima. Kad je Isus visio na kriæu i povikao: “Svrπeno je!” hramski se zastor razderao od vrha do dna kao znak da se Bog viπe neÊe sastajati u Hramu sa sveÊenicima, da neÊe prihvaÊati njihove ærtve i obrede, ali i da pokaæe kako je sruπen zid koji je razdvajao Æidove od neznaboæaca. Isus je prinio ærtvu za jedne i druge i ako se æele spasiti, i jedni i drugi moraju vjerovati u Njega kao jedinu ærtvu za grijeh, u Spasitelja svijeta. Kad je onaj vojnik probo Isusovu slabinu dok je visio na kriæu, iz nje je potekla krv i voda. Krv je trebala oprati grijehe onih koji Êe povjerovati u Njegovo ime, a voda je trebala prikazivati æivu vodu koju vjernik dobiva od Isusa da ima æivot.

209

Veliki otpad
Bila sam prenesena u vrijeme kad su neznaboæaËki idolopoklonici okrutno progonili i ubijali krπÊane. Krv je tekla potocima. Plemeniti, uËeni i obiËni ljudi ubijani su bez milosti. Bogate obitelji su osiromaπile jer se nisu htjele poko-

210

176

Rani spisi

211

riti njihovoj religiji. Bez obzira na progonstvo i stradanje koje su ovi krπÊani trpjeli, oni nisu umanjivali mjerila. KrπÊani su svoju vjeru odræavali Ëistom. Vidjela sam kako je Sotona likovao i trijumfirao gledajuÊi njihove patnje. Ali Bog je s velikim odobravanjem gledao na svoje vjerne muËenike. Bog je silno volio krπÊane koji su æivjeli u to straπno vrijeme zato πto su bili spremni trpjeti za Njega. Svako stradanje koje su podnosili uveÊavalo je njihovu nagradu na Nebu. Premda se Sotona radovao stradanju svetih, nije bio zadovoljan. Æelio je zagospodariti umom, a ne samo tijelom. Patnje koje su podnosili samo su ih viπe pribliæavale Gospodinu, poticale da ljube jedan drugoga i da se viπe nego ikada boje uvrijediti Boga. Sotona ih je æelio navesti da izazovu Boæje negodovanje; onda Êe izgubiti snagu, ustrajnost i Ëvrstinu. Premda je tisuÊe krπÊana ubijeno, na njihovo su mjesto uskakali drugi. Sotona je vidio da gubi podanike; premda su bili izloæeni progonstvu i smrti, bili su sigurni u Isusu Kristu kao podanici Njegovog kraljevstva. Zbog toga je Sotona naËinio planove kako bi se uspjeπnije borio protiv Boæje vladavine i svladao Crkvu. Naveo je neznaboæaËke idolopoklonike da prihvate samo jedan dio krπÊanske vjere. Tvrdili su da vjeruju u Kristovo raspeÊe i uskrsnuÊe i predlagali ujedinjenje s Isusovim sljedbenicima, ali bez promjene srca. O, kako je to bila straπna opasnost za Crkvu! To je bilo vrijeme duπevne tjeskobe. Neki su smatrali da Êe popuπtanje i ujedinjenje s idolopoklonicima koji su prihvatili jedan dio krπÊanske vjere, dovesti do njihovog potpunog obraÊenja. Sotona je nastojao izopaËiti biblijske doktrine. Vidjela sam da su na kraju mjerila krπÊanstva sniæena i da su se neznaboπci ujedinjavali s krπÊanima. Premda su ovi πtovatelji idola tvrdili da su obraÊeni, oni su u Crkvu unijeli svoju idolatriju samo mijenjajuÊi predmet πtovanja u kipove svetaca, Ëak i u Krista i Njegovu majku Mariju. Kad su se Kristovi sljedbenici postupno ujedinili s njima, krπÊanska vjera se izopaËila i Crkva je izgubila svoju ËistoÊu i silu. Pojedinci su se odbili ujediniti s njima; takvi su saËuvali svoju ËistoÊu i klanjali se samo Bogu. Nisu se htjeli pokloniti pred kipom bilo Ëega πto je gore na nebu ili dolje na zemlji. Sotona je likovao zbog pada tolikih ljudi i onda je potaknuo palu crkvu da primorava one koji su Ëuvali ËistoÊu svoje

Duhovni darovi

177

vjere da se pokore njezinim ceremonijama i πtovanju kipova ili da budu osueni na smrt. Ponovno su zapaljene vatre progonstva protiv prave Kristove crkve i milijuni ljudi pobijeni su bez milosti. To mi je pokazano na ovaj naËin: Velika skupina neznaboæaËkih idolopoklonika nosila je crnu zastavu na kojoj su bili naslikani Sunce, Mjesec i zvijezde. Ova je skupina izgledala vrlo æestoko i gnjevno. Zatim mi je pokazana druga skupina s bijelom zastavom na kojoj je bilo napisano: “»istoÊa i svetost Gospodinu”. Na njihovim se licima odraæavala odluËnost i nebeski mir. Vidjela sam kako su im se pribliæili neznaboæaËki idolopoklonici i nastalo je veliko krvoproliÊe. KrπÊani su se rasprπili pred njima; pa ipak, skupina krπÊana zbila se joπ ËvrπÊe dræeÊi zastavu. Dok su mnogi padali, drugi su se okupljali oko zastave i zauzimali njihova mjesta. Vidjela sam skupinu idolopoklonika kako se savjetuju. BuduÊi da nisu uspjeli svladati krπÊane, sloæili su se oko drugog plana. Vidjela sam kako spuπtaju svoju zastavu i pristupaju toj nepokolebljivoj krπÊanskoj skupini i iznose svoje prijedloge. Isprva su svi prijedlozi bili odmah odbijeni. A onda sam vidjela kako se krπÊanska skupina savjetuje. Neki su rekli da bi trebali spustiti zastavu, prihvatiti njihove prijedloge i saËuvati æivot pa Êe moÊi prikupiti snagu i svoju zastavu podignuti meu neznaboπcima. Meutim, nekolicina nije htjela pristati na ovaj plan, veÊ je Ëvrsto odluËila umrijeti dræeÊi zastavu, a ne spuπtati je. Zatim sam vidjela kako su mnogi spustili zastavu i ujedinili se s neznaboπcima, ali oni koji su bili Ëvrsti i nepokolebljivi, ponovno su je dohvatili i visoko uzdigli. Vidjela sam da ljudi koji su stalno napuπtali skupinu onih s Ëistom zastavom i ujedinjavali se s idolopoklonicima pod crnom zastavom, progone one koji su nosili bijelu zastavu. Mnogi su bili pobijeni, ali je bijela zastava ostala visoko uzdignuta i novi su se vjernici okupljali oko nje. Æidovi koji su prvi potaknuli gnjev neznaboæaca protiv Isusa nisu proπli nekaænjeno. U sudnici, dok je Pilat oklijevao da osudi Isusa, gnjevni su Æidovi vikali: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu.” Æidovski je narod doæivio ispunjenje ovog straπnog prokletstva koje su zazvali na svoje glave. Njihovi neprijatelji bili su i neznaboπci i nazovikrπÊani. Toboænji krπÊani, u svojoj gorljivosti za Krista ko-

212

178
213

Rani spisi

jeg su Æidovi razapeli, smatrali su da Êe Bog biti tim zadovoljniji πto im budu nanosili veÊe patnje. Zato su pobijeni mnogi Æidovi koji nisu vjerovali, dok su drugi protjerivani iz mjesta u mjesto i kaænjavani na sve moguÊe naËine. Na njima je bila krv Krista i uËenika koje su smaknuli pa su bili izloæeni raznim strahotama. Pratilo ih je Boæje prokletstvo pa su postali predmet ruganja neznaboæaca i toboænjih krπÊana. Poniæavali su ih, izbjegavali i prezirali kao da su bili obiljeæeni Kajinovim znakom. Ali sam vidjela da je Bog Ëudesno saËuvao ovaj narod i rasprπio ga po svijetu kako bi se moglo vidjeti da je izloæen posebnom Boæjem gnjevu. Vidjela sam da je Bog odbacio Æidove kao narod, ali da Êe se pojedinci obratiti i da Êe uspjeti skinuti pokrivalo sa svojega srca i vidjeti kako se proroËanstvo o njima ispunilo. Oni Êe prihvatiti Isusa kao Spasitelja svijeta i uvidjeti koliko je veliki grijeh uËinio njihov narod kad Ga je odbacio i razapeo.

Tajna bezakonja
Sotona je oduvijek nastojao skrenuti misli ljudi s Isusa na Ëovjeka i uniπtiti odgovornost pojedinca. Doæivio je neuspjeh svojeg plana kad je kuπao Boæjeg Sina, ali je bolje uspio kad je priπao k palom Ëovjeku. KrπÊanstvo se pokvarilo. Pape i sveÊenici drznuli su se zauzeti najviπe poloæaje pa su uËili ljude da oprost grijeha oËekuju od njih umjesto da gledaju na Krista. Narod je bio potpuno prevaren. UËili su ga da su pape i sveÊenici Kristovi predstavnici, a oni su zapravo bili predstavnici Sotone, pa su oni koji su im se klanjali πtovali Sotonu. Narod je traæio Bibliju, ali su sveÊenici smatrali da je opasno dopustiti ljudima da je sami Ëitaju kako se ne bi prosvijetlili i otkrili grijehe svojih voa. UËili su narod da svaku rijeË ovih varalica primi kao rijeË iz Boæjih usta. Zadræali su vlast nad umovima ljudi koja inaËe pripada samo Bogu. Tko god se usudio slijediti vlastita uvjerenja, bio je izloæen istoj mrænji koju su Sotona i Æidovi pokazivali prema Isusu, pa bi vlasti æeale za njihovom krvlju. Pokazano mi je vrijeme kad je Sotona posebno likovao. Mnoπtvo krπÊana pobijeno je na najstraπnije naËine zato πto su htjeli saËuvati ËistoÊu svoje vjere. Biblija je bila omrz-

214

Duhovni darovi

179

nuta pa su je nastojali ukloniti sa zemlje. Ljudima je uz prijetnju smrÊu bilo zabranjeno da je Ëitaju i svi primjerci koji bi se naπli bili su spaljeni. Ali vidjela sam da se Bog posebno brinuo za svoju RijeË. Zaπtitio ju je. U nekim razdobljima bilo je jako malo primjeraka Biblije, ali On nije dopustio da Njegova RijeË nestane jer Êe u posljednje dane biti toliko umnoæena da Êe je moÊi imati svaka obitelj. Vidjela sam kako je, dok je bilo malo primjeraka Biblije, ona bila dragocjena i izvor utjehe za progonjene Isusove sljedbenike. »itali su je potajno, i oni koji su imali ovu posebnu prednost osjeÊali su da razgovaraju s Bogom, s Njegovim Sinom Isusom i Njegovim uËenicima. Ali ova blagoslovljena prednost mnoge je stajala æivota. Ako su ih otkrili, odvodili su ih do krvnikova panja, na lomaËu ili u tamnicu da umru od gladi. Meutim, Sotona nije mogao osujetiti plan spasenja. Isus je bio razapet i treÊi je dan ustao. Onda je Sotona rekao svojim anelima kako Êe uËiniti da raspeÊe i uskrsnuÊe govore njemu u prilog. Æelio je da oni koji su tvrdili da vjeruju u Isusa povjeruju kako su Kristovom smrÊu ukinuti zakoni koji su se odnosili na æidovske ærtve i prinose, i potaknuti ih da idu i dalje i nagnati da povjeruju kako je i zakon Deset zapovijedi umro s Kristom. Vidjela sam da su mnogi spremno prihvatili ovo Sotonino lukavstvo. Cijelo je Nebo zahvatilo ogorËenje kad su vidjeli gaæenje svetog Boæjeg zakona. Isus i sva nebeska biÊa bili su upoznati s naravi Boæjeg zakona; znali su da ga Bog neÊe promijeniti niti ukinuti. Beznadno stanje Ëovjeka nakon pada u grijeh izazvalo je veliku tugu na Nebu i potaknulo Isusa da se ponudi umrijeti za prijestupnike Boæjeg svetog zakona. Ali da je taj Zakon bilo moguÊe ukinuti, Ëovjek bi se mogao spasiti bez Isusove smrti. Njegova smrt nije ukinula OËev Zakon, veÊ ga je uzveliËala i proslavila i zato On zahtijeva posluπnost svim njegovim svetim propisima. Da je Crkva ostala Ëista i nepokolebljiva, Sotona je ne bi mogao prevariti i navesti da pogazi Boæji zakon. U skladu sa svojim smjelim planom, Sotona udara izravno u temelj Boæje vladavine na Nebu i na Zemlji. Zbog pobune je bio zbaËen s Neba. Nakon πto se pobunio, da bi spasio sebe, htio je da Bog promijeni svoj Zakon, ali mu je pred cijelim nebeskim zborom reËeno da je Boæji zakon nepromjenjiv.

215

180

Rani spisi

216

217

Sotona zna da Êe za sebe pridobiti druge ako ih uspije navesti da prekrπe Boæji zakon, jer svaki prijestupnik Zakona mora umrijeti. Sotona je odluËio iÊi korak dalje. Rekao je svojim anelima da Êe neki toliko braniti Boæji zakon da ih neÊe moÊi uhvatiti u ovu zamku; Deset zapovijedi su tako jasne da Êe mnogi vjerovati kako su joπ uvijek obvezujuÊe i da zato mora nastojati promijeniti samo jednu od njih. Onda je naveo svoje predstavnike da pokuπaju promijeniti Ëetvrtu, subotnju zapovijed; time Êe promijeniti samo jednu zapovijed od deset koja prikazuje pravoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje. Sotona ih je uputio na Isusovo slavno uskrsnuÊe i rekao da je Isus svojim uskrsnuÊem prvog dana tjedna prenio subotu sa sedmog na prvi dan tjedna. Tako je Sotona uporabio uskrsnuÊe da posluæi njegovom cilju. On i njegovi aneli radovali su se zabludama koje su tako dobro pripremili s toboænjim Kristovim prijateljima. Na ono πto Êe jedan gledati s religijskim uæasom, drugi Êe prihvatiti. Tako su prihvaÊene i gorljivo branjene razliËite zablude. Boæja volja, tako jasno otkrivena u Njegovoj RijeËi, zastrta je zabludama i predajama koje se nauËavaju kao zapovijedi Boæje. Premda Êe ovoj drskoj prijevari biti dopuπteno da djeluje do Isusovog drugog dolaska, sve to vrijeme zablude i prijevare Bog nije ostao bez svjedoka. Usred tame i progonstva Crkve, uvijek je bilo vjernih koji su vrπili sve Boæje zapovijedi. Vidjela sam da su aneoske vojske bile iznenaene dok su promatrale patnje i smrt Kralja slave. Ali sam vidjela da ih nije zaËudilo da Êe Gospodin æivota i slave, koji je Nebo ispunio radoπÊu i sjajem, raskinuti okove smrti i iziÊi iz svoje tamnice kao pobjedonosni osvajaË. Zato, ako se ijednog od ovih dogaaja treba prisjeÊati u dan odmora, onda je to raspeÊe. Ali vidjela sam da nijedan od ovih dogaaja nije namijenjen da promijeni ili ukine Boæji zakon; naprotiv, oni su najsnaæniji dokaz njegove nepromjenjivosti. Oba ova vaæna dogaaja imaju svoje spomendane. Sudjelovanjem u Gospodnjoj veËeri, u lomljenju kruha i uzimanju ploda loze, mi navjeπÊujemo Gospodnju smrt dok ne doe. Tako u mislima osvjeæavamo prizore Njegova stradanja i smrti. Kristovo uskrsnuÊe slavimo tako πto zajedno

Duhovni darovi

181

s Njim bivamo ukopani krπtenjem i ustajemo iz vodenog groba sliËno Njegovom uskrsnuÊu da æivimo novim æivotom. Pokazano mi je da Êe Boæji zakon Ëvrsto ostati zauvijek i da Êe na novoj Zemlji postojati za svu vjeËnost. Prilikom stvaranja, kad su poloæeni temelji Zemlji, sinovi Boæji s divljenjem su promatrali Stvoriteljevo djelo i sve su nebeske vojske klicale od radosti. Tada je bio postavljen temelj suboti. A na kraju πest dana stvaranja, Bog je u sedmi dan poËinuo od svih svojih djela i blagoslovio sedmi dan i posvetio ga jer je taj dan poËinuo od svih svojih djela. Subota je uspostavljena u Edenu prije pada; svetkovali su je Adam i Eva i sve nebeske vojske. Bog je poËinuo u sedmi dan, blagoslovio ga i posvetio. Vidjela sam da subota nikad neÊe biti ukinuta, veÊ Êe je otkupljeni sveti i sve aneoske vojske za svu vjeËnost svetkovati u Ëast velikog Stvoritelja.

Smrt, a ne vjeËni æivot u patnji
Sotona je poËeo svoju prijevaru u Edenu kad je Evi rekao: “Ne, neÊete umrijeti!” To je bila prva Sotonina lekcija o besmrtnosti duπe i on ovu prijevaru πiri od onog vremena do danas i nastavit Êe je πiriti dok ne prestane ropstvo Boæje djece. Pokazani su mi Adam i Eva u Edenu. Okusili su plod sa zabranjenog stabla i bili istjerani iz vrta; zatim je oko stabla æivota postavljen ognjeni maË kako ne bi mogli okusiti njegov plod i postati besmrtni greπnici. Plod s ovog stabla trebao je odræavati besmrtnost. »ula sam kako jedan aneo pita: “Tko je od Adamova potomstva proπao pokraj ognjenog maËa i okusio plod sa stabla æivota?” Zatim sam Ëula kako drugi aneo odgovara: “Nitko od Adamova potomstva nije proπao pokraj ognjenog maËa i okusio plod s tog stabla; zato nema besmrtnog greπnika.” Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe vjeËnom smrÊu — smrÊu koja Êe trajati zauvijek, nakon koje nema nade u uskrsnuÊe; i Boæja srdæba bit Êe zadovoljena. Bilo mi je Ëudno πto je Sotona mogao uvjeriti ljude da Boæje rijeËi “Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe” znaËe da duπa koja sagrijeπi neÊe umrijeti, veÊ Êe vjeËno æivjeti u mukama. Aneo je rekao: “Æivot je æivot, bilo da protjeËe u muci ili sreÊi. Smrt je bez boli, bez radosti, bez mrænje.”

218

182

Rani spisi

219

220

Sotona je svojim anelima zapovjedio da se posebno potrude na πirenju laæi koju je prvi put izgovorio Evi u Edenu: “Ne, neÊete umrijeti!” Kad su ljudi prihvatili ovu zabludu i povjerovali da je Ëovjek besmrtan, Sotona ih je naveo da povjeruju kako Êe greπnici æivjeti u vjeËnim mukama. Tako je Sotoni pripremljen put da djeluje preko svojih predstavnika i Boga prikaæe narodu kao osvetoljubivog tiranina — koji baca u pakao sve koji Mu ne ugode i Ëini da zauvijek osjeÊaju Njegov gnjev; a dok trpe neopisive muke i uvijaju se u vjeËnom ognju, Bog je prikazan kako ih promatra sa zadovoljstvom. Sotona zna da Êe mnogi, ako prihvate ovu zabludu, mrziti Boga umjesto da Ga ljube i oboæavaju, ali i da Êe mnogi zakljuËiti da se prijetnje Boæje rijeËi neÊe doslovno ispuniti jer bi bilo protivno Njegovom karakteru dobrote i ljubavi da izloæi vjeËnim mukama biÊa koja je stvorio. Sotona je naveo ljude da prihvate joπ jednu krajnost — da potpuno zanemare Boæju pravdu i prijetnje u Njegovoj RijeËi i da Boga prikaæe kao svemilostivog, tako da nitko neÊe propasti veÊ Êe svi, svetac i greπnik, na kraju biti spaπeni i doÊi u Njegovo kraljevstvo. Kao posljedica rasprostranjene zablude o besmrtnosti duπe i beskonaËnim mukama, Sotona iskoriπtava joπ jednu skupinu i navodi je da Bibliju smatra nenadahnutom knjigom. Oni smatraju da Biblija nauËava mnogo toga πto je dobro, ali da se na nju ne moæe osloniti niti je voljeti jer navodno sadræi nauk o vjeËnim mukama. Jednu drugu skupinu Sotona vodi joπ dalje, koja Ëak nijeËe Boæje postojanje. Oni ne vide dosljednost u karakteru Boga iz Biblije ako dio ljudske obitelji namjerava za svu vjeËnost izloæiti groznim mukama. Zbog toga odbacuju Bibliju i njezinog autora i smrt smatraju vjeËnim snom. Postoji joπ jedna skupina koja je straπljiva i bojaæljiva. Takve Sotona navodi na grijeh i kada sagrijeπe, tvrdi im da plaÊa grijeha nije smrt, veÊ æivot u straπnim mukama koje Êe trpjeti u beskrajnim vjekovima vjeËnosti. UveliËavajuÊi uæas beskonaËnog pakla, on zaposjeda njihov oslabljeni um i oni gube razum. Onda Sotona i njegovi aneli likuju, a nevjernici i ateisti udruæuju se u sramoÊenju krπÊanstva. Oni tvrde da su ova zla prirodna posljedica vjerovanja u Bibliju

Duhovni darovi

183

i njezinog autora, a zapravo su posljedica prihvaÊanja ovog popularnog krivovjerja. Vidjela sam da su nebeske vojske ispunjene gorËinom zbog ovog drskog Sotoninog djelovanja. Pitala sam zaπto Bog trpi da sve ove prijevare djeluju na umove ljudi kad su Boæji aneli moÊni i da dobiju nalog, lako bi skrπili neprijateljevu silu. A onda sam vidjela da je Bog znao da Êe Sotona nastojati na svaki naËin uniπtiti Ëovjeka; zato je dao da se napiπe Njegova RijeË i objavio ljudskom rodu svoje namjere kako i najslabiji ne bi zalutao. Kad je svoju RijeË dao Ëovjeku, On ju je briæljivo Ëuvao da je Sotona i njegovi aneli niti itko od njegovih pomagaËa i predstavnika ne uniπti. Dok druge knjige mogu biti uniπtene, ona treba ostati besmrtna. A pred svrπetak vremena bit Êe toliko umnoæavana da Êe svi koji budu æeljeli moÊi imati svoj primjerak i naoruæati se protiv Sotoninih obmana i laænih Ëuda. Vidjela sam da je Bog posebno Ëuvao Bibliju, ali kad je bilo malo primjeraka, uËeni ljudi su u nekim sluËajevima promijenili rijeËi, uvjereni da je Ëine jasnijom, a zapravo su mistificirali ono πto je bilo jasno jer su se oslanjali na utvrena glediπta nastala pod utjecajem tradicije. Ali sam vidjela da je Boæja rijeË, kao cjelina, savrπeni lanac u kojem je jedna karika povezana s drugom i tako je objaπnjava. Iskreni istraæivaËi istine ne moraju zabludjeti, jer Boæja rijeË ne samo πto je jasna i jednostavna u objavljivanju puta æivota, veÊ je dan Sveti Duh kao vodiË u razumijevanju tog puta æivota koji je u njoj otkriven. Vidjela sam da Boæji aneli nikad ne kontroliraju volju ljudi. Bog pred Ëovjeka postavlja æivot i smrt. »ovjek bira. Mnogi Ëeznu za æivotom, ali i dalje hodaju πirokim putem. OdluËuju ustati protiv Boæje vladavine ne mareÊi za Njegovu veliku milost i saæaljenje πto je dao svojega Sina da umre za njih. Oni koji ne æele prihvatiti spasenje ponueno uz tako veliku cijenu, moraju podnijeti kaznu. Ali vidjela sam da ih Bog neÊe zatvoriti u pakao da se vjeËno muËe, niti Êe ih povesti na Nebo; jer kad bi ih doveo u druπtvo Ëistih i svetih, oni bi se osjeÊali jadno. On Êe ih potpuno uniπtiti i uËiniti kao da ih nikad nije bilo; tako Êe biti zadovoljena Njegova pravda. On je naËinio Ëovjeka iz praha pa Êe neposluπne i nesvete progutati vatra i oni Êe se vratiti u prah.

221

184

Rani spisi

222

Vidjela sam da Boæja dobrota i saæaljenje u tom pitanju treba navesti sve da se dive Njegovom karakteru i uzvisuju Njegovo sveto ime. Nakon πto zli nestanu sa zemlje, sva Êe nebeska vojska reÊi: “Amen!” Sotona gleda s velikim zadovoljstvom na one koji ispovijedaju Kristovo ime, ali se Ëvrsto dræe obmana Ëiji je on zaËetnik. On joπ uvijek smiπlja nove obmane i njegova moÊ i sposobnost u tome stalno jaËa. On je naveo svoje predstavnike, pape i sveÊenike, da se uzvise i potaknu narod da æestoko progoni i uniπtava one koji nisu bili voljni prihvatiti njegove obmane. O, kakve su patnje i muke Kristovi sljedbenici morali trpjeti! Aneli su sve to vjerno zapisivali. Sotona i njegovi zli aneli s uæivanjem su govorili anelima koji su sluæili ovim napaÊenim svetima da Êe ih sve pobiti tako da na Zemlji neÊe ostati nijedan iskreni krπÊanin. Vidjela sam da je Boæja crkva tada bila Ëista. Nije bilo opasnosti da joj se prikljuËe ljudi pokvarena srca, jer su pravi krπÊani, koji su se usudili objaviti svoju vjeru, bili u opasnosti da zavrπe u mukama, na lomaËi, izloæeni svakojakom muËenju koje su izmislili Sotona i njegovi zli aneli ili su nadahnuli misli Ëovjeka.

Reformacija
Bez obzira na progonstvo svetih, svuda su se pojavljivali æivi svjedoci za Boæju istinu. Gospodnji aneli vrπili su posao koji im je bio povjeren. Odlazili su u najmraËnija mjesta i iz mraka izvodili ljude poπtena srca. Bili su utonuli u zablude, ali Bog ih je kao Savla pozvao da budu izabrani sudovi koji Êe nositi Njegovu istinu i podignuti glas protiv grijeha Njegovog toboænjeg naroda. Boæji aneli pokrenuli su srca Martina Luthera, Melanchthona i drugih na raznim mjestima i u njima izazvali æe za æivim svjedoËanstvom Boæje rijeËi. Neprijatelj je navalio kao rijeka i trebalo je podignuti zastavu protiv njega. Bog je izabrao Luthera da se suprotstavi oluji, da ustane protiv gnjeva pale crkve i osnaæi nekolicinu koja je bila vjerna svojem svetom zvanju. On se uvijek bojao da ne uvrijedi Boga. Pokuπao je djelima zadobiti Njegovu naklonost, ali nije bio zadovoljan dok zraka svjetlosti s Neba nije iz njegovog uma odagnala tamu i navela ga da se ne

Duhovni darovi

185
223

uzda u djela, veÊ u zasluge Kristove krvi. Sada je mogao sam pristupiti Bogu, ne preko pape i ispovjednikâ, veÊ samo preko Isusa Krista. Kako je za Luthera bilo dragocjeno ovo novo i slavno svjetlo koje je rasvijetlilo njegovo neshvaÊanje i odagnalo praznovjerje! On ga je cijenio viπe od najveÊeg zemaljskog blaga. Bila je to nova Boæja rijeË. Sve se promijenilo. Knjiga koje se straπio jer u njoj nije vidio ljepote, sada mu je bila æivot, vjeËni æivot. Bila je njegova radost, njegova utjeha, njegov blagoslovljeni uËitelj. Niπta ga nije moglo navesti da je prestane prouËavati. Bojao se smrti; ali kad je Ëitao Boæju rijeË, nestalo je svih strahova i on se divio Boæjem karakteru i zavolio Boga. Sam je pretraæivao Bibliju i uæivao u bogatstvu koje je sadræavala; a onda ju je pretraæivao radi Crkve. Zgraæavao se zbog grijeha onih u koje se uzdao za spasenje i kad je vidio kako su mnogi drugi okruæeni tamom koja je i njega pokrivala, ozbiljno je traæio prigodu da im ukaæe na Boæje Janje koje uzima grijehe svijeta. DiæuÊi glas protiv zabluda i grijeha papinske crkve, ozbiljno se trudio da raskine lance tame koji su vezali tisuÊe ljudi i potaknule ih da se za spasenje uzdaju u djela. »eznuo je za tim da im moæe otvoriti um za pravo bogatstvo Boæje milosti i izvrsnost spasenja dobivenog po Isusu Kristu. U sili Svetoga Duha povikao je protiv postojeÊih grijeha crkvenih voa i kad je od sveÊenika naiπla oluja protivljenja, on se nije obeshrabrio jer se Ëvrsto oslanjao na jaku Boæju ruku i u Njega pouzdao za pobjedu. I πto se sve viπe upuπtao u borbu, bijes sveÊenika prema njemu bivao je sve veÊi. Oni se nisu æeljeli reformirati. Htjeli su da ih pusti na miru, u ispraznim zadovoljstvima, u zlu; i æeljeli su da i Crkva ostane u tami. Vidjela sam da je Luther bio vatren i gorljiv, neustraπiv i odvaæan u ukoravanju za grijeh i u zastupanju istine. Nije mario za zle ljude ni avle; znao je da je Onaj koji je s njim moÊniji od svih njih. Luther je imao gorljivosti, hrabrosti i odvaænosti i ponekad je bio u opasnosti da ide u krajnosti. Ali Bog je podigao Melanchthona, koji je po karakteru bio sasvim suprotan, da pomogne Lutheru u voenju reformacije. Melanchthon je bio povuËen, bojaæljiv, oprezan i veoma strpljiv Ëovjek. Bog ga je jako volio. Imao je veliko pozna-

224

186

Rani spisi

225

vanje Svetoga pisma i bio vrlo pronicav i mudar. Njegova ljubav za Boæje djelo bila je jednaka Lutherovoj. Srca ova dva Gospodnja Ëovjeka bila su Ëvrsto povezana, bili su nerazdruæivi prijatelji. Luther je bio od velike pomoÊi Melanchthonu kad je ovaj bio u opasnosti da bude straπljiv i spor, a Melanchthon je zauzvrat bio od velike pomoÊi Lutheru kad je ovaj bio u opasnosti da se prenagli. Melanchthon je svojim dalekoseænim oprezom Ëesto izbjegavao nevolje koje bi doπle na Boæje djelo da je ono bilo prepuπteno samo Lutheru; a ono Ëesto ne bi napredovalo da je bilo prepuπteno samo Melanchthonu. Bila mi je pokazana Boæja mudrost u izboru ove dvojice da izvrπe reformaciju. Zatim sam bila vraÊena u dane apostola; vidjela sam da je Bog kao druga vatrenom, revnom Petru izabrao blagog i strpljivog Ivana. Ponekad je Petar bio nagao i kad bi se to dogodilo, voljeni uËenik bi ga Ëesto obuzdavao. No to Petra nije promijenilo. Ali nakon πto se odrekao svojega Gospodina, pokajao se i ponovno obratio, sve πto je bilo potrebno da obuzda njegovu vatrenost i revnost bilo je blago Ivanovo upozorenje. Kristovo bi djelo Ëesto trpjelo da je bilo prepuπteno samo Ivanu. Petrova revnost je bila potrebna. Njegova odvaænost i energija Ëesto su ih izbavljali iz teπkoÊa i uπutkali njihove neprijatelje. Ivan je privlaËio ljude. Svojim strpljivim podnoπenjem i dubokim posveÊenjem mnoge je zadobio za Kristovo djelo. Bog je podignuo ljude koji Êe se usprotiviti postojeÊim grijesima papinske crkve i nastaviti reformaciju. Sotona je nastojao uniπtiti ove æive svjedoke, ali Gospodin ih je ogradio. Neki su u slavu Njegovog imena smjeli svojom krvlju zapeËatiti svoje svjedoËanstvo, ali tu su bili silni ljudi kao Luther i Melanchthon koji su Boga mogli najbolje proslaviti svojim æivotom i razotkrivanjem grijeha sveÊenika, papa i kraljeva koji su drhtali pred Lutherovim glasom i glasom njegovih suradnika. Preko ovih izabranih ljudi zrake svjetla poËele su razgoniti tamu i mnogi su radosno prihvatili svjetlo i hodili u njemu. A kad bi jedan od tih svjedoka bio smaknut, pojavila su se dvojica i viπe njih da zauzmu njegovo mjesto. Meutim, Sotona nije bio zadovoljan. Mogao je vladati samo tijelom. Nije mogao natjerati vjernike da se odreknu svoje vjere i nade. »ak i u smrti trijumfirali su sa svijetlom

Duhovni darovi

187

nadom u besmrtnost koja ih Ëeka pri uskrsnuÊu pravednih. Imali su viπe nego energiju smrtnog Ëovjeka. Nisu se usudili zaspati ni za trenutak, veÊ su se naoruæali krπÊanskom bojnom opremom, pripremljeni za sukob ne samo s duhovnim neprijateljima, veÊ i sa Sotonom u obliËju ljudi koji su stalno vikali: “Odreci se svoje vjere ili umri!” Ovi malobrojni krπÊani bili su jaki u Bogu i dragocjeniji u Njegovim oËima od polovice svijeta koji je nosio Kristovo ime ali je bio kukavica u Njegovom djelu. Dok je Crkva bila progonjena, njezini su pripadnici bili ujedinjeni i meusobno se voljeli; bili su jaki u Bogu. Greπnicima nije bilo dopuπteno da se ujedine s Crkvom. Samo oni koji su bili spremni odreÊi se svega radi Krista, mogli su biti Njegovi uËenici. Oni su rado bili siromaπni, ponizni i sliËni Kristu.

226

Ujedinjenje Crkve i svijeta
Nakon toga sam vidjela Sotonu kako se savjetuje sa svojim anelima i razmatraju πto su postigli. Istina, pomoÊu straha od smrti sprijeËili su neke povuËene duπe da prihvate istinu, ali mnogi, Ëak i najplaπljiviji, prihvatili su istinu i nakon toga su strah i povuËenost odmah nestali. Kad su bili svjedoci smrti svoje braÊe i vidjeli njihovu odluËnost i strpljenje, znali su da im je pomogao Bog i aneli da trpe takve patnje pa su i oni postali odvaæni i neustraπivi. A kad su bili pozvani da poloæe svoj æivot, odræali su svoju vjeru s takvim strpljenjem i nepokolebljivoπÊu da su Ëak i njihovi ubojice zadrhtali. Sotona i njegovi aneli zakljuËili su da mora postojati neki pouzdaniji naËin uniπtavanja duπa koji bi na kraju bio mnogo uspjeπniji. Premda su krπÊani trpjeli, njihova nepokolebljivost i svijetla nada koja ih je hrabrila, uËinila je da i najslabiji ojaËaju i osposobila ih da neustraπivo pristupe muËiliπtu i plamenu. Oni su pred svojim ubojicama pokazali plemenito Kristovo ponaπanje i svojom ustrajnoπÊu i Boæjom slavom koja je poËivala na njima mnoge osvjedoËili u istinu. Zato je Sotona zakljuËio da mora pristupiti u blaæem obliku. VeÊ je uspio izopaËiti biblijski nauk, a tradicije koje Êe upropastiti milijune hvatale su duboki korijen. ObuzdavajuÊi mrænju, odluËio je svoje podanike ne poticati na ta-

188

Rani spisi

227

228

ko ogorËeno progonstvo, veÊ je naveo Crkvu da se zalaæe za razliËite tradicije umjesto za vjeru koja je nekoÊ dana svetima. Kad je uspio da Crkva, pod izlikom da prima potporu, prihvati naklonost i poËasti svijeta, ona je poËela gubiti Boæju naklonost. IzbjegavajuÊi objavljivati Ëiste istine koje su pogaale ljubitelje uæivanja i prijatelje svijeta, ona je postupno izgubila silu. Crkva danas viπe nije odvojen i poseban narod kakva je bila kad su protiv nje gorjele vatre progonstva. Kako je zlato izblijedjelo! Kako se najfinije zlato promijenilo! Da je Crkva zadræala svoj osobiti, sveti karakter, vidjela sam da bi sila Svetoga Duha koju su dobili uËenici joπ uvijek bila s njom. Bolesni bi ozdravljali, demoni bi bili ukoreni i istjerani, a ona bi bila silna i straπna za svoje neprijatelje. Vidjela sam veliku skupinu koja ispovijeda Kristovo ime, ali Bog ih nije priznao svojima. Oni Mu nisu Ëinili zadovoljstvo. Sotona je poprimio poboæni karakter i bio vrlo zadovoljan πto ljudi misle da su krπÊani. »ak mu je stalo do toga da vjeruju u Isusa, u Njegovo raspeÊe i uskrsnuÊe. On i njegovi aneli to i sami vjeruju i drπÊu. Ali ako ova vjera ne proizvodi dobra djela i one koji je ispovijedaju ne vodi na oponaπanje Kristovog æivota samoodricanja, Sotona se ne uznemiruje, jer oni samo imaju Kristovo ime, dok su im srca i dalje tjelesna pa ih moæe bolje uporabiti u svojoj sluæbi nego da je ne ispovijedaju. SkrivajuÊi svoju izopaËenost pod imenom krπÊana, oni se provlaËe uz ostale sa svojom neposveÊenom naravi i nepokorenim zlim strastima. To nevjernicima pruæa priliku da svojim nesavrπenostima sramote Krista pa oni koji imaju Ëistu i neokaljanu vjeru, dolaze na zao glas. Propovjednici propovijedaju ono πto odgovara tjelesnim ljudima. Oni se ne usuuju propovijedati Isusa i oπtre biblijske istine; kad bi to uËinili, tjelesni ljudi ne bi ostali u Crkvi. BuduÊi da su mnogi od njih bogati, treba ih zadræati premda nisu dostojni da budu u njoj viπe od Sotone i njegovih anela. Upravo to Sotona æeli. Isusovu vjeru treba u oËima svijeta uËiniti popularnom i cijenjenom. Narodu treba reÊi da Êe svijet viπe cijeniti one koji ispovijedaju vjeru. Takav se nauk jako razlikuje od Kristova nauka. Njegove doktrine i doktrine svijeta ne mogu se pomiriti. Oni koji su Ga

Duhovni darovi

189

slijedili, morali su se odreÊi svijeta. Ova prijetvornost potekla je od Sotone i njegovih anela. Oni su naËinili plan i toboænji krπÊani su ga proveli. Iznose se bajke koje gode uhu i spremno primaju, a licemjeri i oni koji otvoreno grijeπe ujedinjuju se s Crkvom. Kad bi se iznosila istina u njezinoj ËistoÊi, ona bi ubrzo iskljuËila ove ljude. Ali izmeu onih koji tvrde da slijede Krista i svijeta nije bilo razlike. Kad bi ovaj laæni pokrivaË bio povuËen s vjernika tih crkava, vidjela sam da bi se pokazalo takvo bezakonje, zloÊa i pokvarenost da i najstidljivije Boæje dijete ne bi oklijevalo ove toboænje krπÊane nazvati njihovim pravim imenom, djecom svojega oca avla, jer Ëine njegova djela. Isus i sva nebeska biÊa sa zgraæanjem su promatrali ovaj prizor. Ali Bog je za Crkvu imao svetu i vaænu vijest. Kad bi je prihvatila, ona bi dovela do temeljite reforme u Crkvi, oæivjela bi æivo svjedoËanstvo koje bi uklonilo licemjere i greπnike i Crkvi ponovno priskrbilo Boæju naklonost.

William Miller37
Bog je poslao svojeg anela da potakne srce jednog farmera koji nije vjerovao u Bibliju da poËne istraæivati proroËanstva. Boæji aneli su stalno posjeÊivali tog izabranika da vode njegove misli i otvore njegov um za razumijevanje proroËanstava koja su dotad bila nerazumljiva Boæjem narodu. Tako je dobio poËetak lanca istine, πto ga je potaknulo da istraæuje kariku za karikom dok Boæju rijeË nije gledao s Ëuenjem i divljenjem. Vidio je savrπeni lanac istine. RijeË koju je smatrao nenadahnutom sada je pred njegovim oËima otvorila svoju ljepotu i sjaj. Vidio je da jedan dio Pisma objaπnjava drugi i kad neki ulomak nije mogao razumjeti, objaπnjenje je naπao u drugom dijelu RijeËi. Sada se prema svetoj Boæjoj rijeËi poËeo odnositi s radoπÊu i najdubljim poπtovanjem i divljenjem. ProuËavajuÊi proroËanstva, ustanovio je da stanovnici Zemlje æive u zavrπnim prizorima povijesti ovoga svijeta a da im to nije poznato. Promatrao je crkve i vidio da su pokvarene; svoju su ljubav odvratile od Isusa i usmjerile na
37

229

Vidi Dodatak.

190

Rani spisi

230

231

svijet; traæile su svjetovnu Ëast umjesto Ëasti koja dolazi odozgo; posezale su za svjetovnim blagom umjesto da svoje blago skupljaju na Nebu. Posvuda je vidio licemjerje, tamu i smrt. Duh mu se uznemirio. Bog ga je pozvao da napusti svoju farmu kao πto je pozvao Elizeja da ostavi svoje volove i svoj posao i slijedi Iliju. William Miller drπÊuÊi je poËeo narodu iznositi tajne Boæjega kraljevstva vodeÊi sluπatelje kroz proroËanstva do Kristovog drugog dolaska. Sa svakim naporom dobivao je veÊu snagu. Kao πto je Ivan Krstitelj najavio Isusov prvi dolazak i pripremio Mu put, tako je William Miller i oni koji su mu se pridruæili objavljivao drugi dolazak Sina Boæjeg. Bila sam povedena unatrag u vrijeme uËenika i pokazano mi je da je Bog imao posebno djelo koje je voljeni Ivan trebao obaviti. Sotona je odluËno nastojao sprijeËiti njegov rad pa je poveo svoje sluge da ga uniπte. Svi koji su bili svjedoci oËitovanja velike Boæje sile u Ivanovu izbavljenju bili su zapanjeni i mnogi su bili uvjereni da je Bog s njim i da je svjedoËanstvo koje je iznosio o Isusu bilo ispravno. Oni koji su ga nastojali uniπtiti, nisu se usudili ponovno pokuπati oduzeti mu æivot pa mu je bilo dopuπteno da postrada za Isusa. Njegovi su ga neprijatelji laæno optuæili pa je ubrzo prognan na usamljeni otok kamo je Gospodin poslao svojega anela da mu otkrije dogaaje koji Êe se odigrati na Zemlji i stanje Crkve sve do kraja — njezin otpad i stanje u kojem bi trebala biti ako æeli ugoditi Bogu i na kraju nadvladati. Aneo s Neba doπao je k Ivanu u veliËanstvenom prizoru; njegovo je lice zraËilo izuzetnom Boæjom slavom. On je Ivanu pokazao uzbudljive prizore od velikog znaËenja u povijesti Boæje crkve i otkrio mu opasne sukobe koje Êe Kristovi sljedbenici morati pretrpjeti. Ivan je vidio kako prolaze kroz velike nevolje, kako su ubijeljeni i okuπani i na kraju ih vidi kao trijumfalne pobjednike slavno spaπene u Boæjem kraljevstvu. Lice anela bilo je ozareno radoπÊu i posebno sjajno dok je Ivanu pokazivao konaËnu pobjedu Boæje crkve. Dok je apostol promatrao konaËno izbavljenje Crkve, slavni prizor toliko ga je zanio da se s dubokim poπtovanjem i divljenjem spustio pred noge anela da mu se pokloni. Nebeski vjesnik odmah ga je podignuo i blago ukorio govoreÊi: “Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i braÊa tvoja, koja

Duhovni darovi

191

imaju svjedoËanstvo Isusovo. Bogu se klanjaj! Jer je svjedoËanstvo Isusovo duh proroËanstva.” Aneo je zatim Ivanu pokazao nebeski grad sa svim njegovim sjajem i bljeπtavom slavom, i on je zadivljen i svladan zaboravio na ukor anela i opet je pao pred njega. Ponovno je bio blago ukoren: “Nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti, i braÊa tvoja proroci, i oni koji dræe rijeË ove knjige. Bogu se klanjaj!” Propovjednici i narod smatrali su Otkrivenje tajanstvenom i manje vaænom knjigom od ostalih dijelova Svetoga pisma. Ali ja sam vidjela da je ova knjiga stvarno otkrivenje dano da bude od posebne koristi onima koji Êe æivjeti u posljednje dane i voditi ih u potvrivanju ispravnosti svojeg poloæaja i svoje duænosti. Bog je usmjeravao um Williama Millera na proroËanstva i dao mu veliko svjetlo o Otkrivenju. Da su razumjeli Danielova vienja, ljudi bi bolje razumjeli Ivanova vienja. Ali Bog je u pravom trenutku djelovao na svojeg izabranog slugu, koji je s jasnoÊom i u sili Svetoga Duha otvorio proroËanstva i pokazao sklad izmeu Danielovih i Ivanovih vienja i drugih dijelova Biblije te u srca ljudi utisnuo sveta, zastraπujuÊa upozorenja RijeËi da se priprave za dolazak Sina »ovjeËjeg. Duboko i sveËano uvjerenje zahvatilo je umove onih koji su ga sluπali pa su se propovjednici i narod, greπnici i nevjernici, obratili Gospodinu i traæili da se pripreme kako bi opstali na sudu. Boæji aneli pratili su Williama Millera u obavljanju njegove zadaÊe. Bio je Ëvrst i nepokolebljiv neustraπivo navijeπtajuÊi vijest koja mu je bila povjerena. Svijet koji leæi u zlu i hladna, svjetovna Crkva bili su dovoljni da pokrenu sve njegove snage i navedu ga da dragovoljno trpi napor, oskudicu i patnju. Premda su mu se toboænji krπÊani i svijet usprotivili, a Sotona i njegovi aneli udarali po njemu, on nije prestao propovijedati vjeËno Evanelje mnoπtvu gdje god je bio pozvan πireÊi na sve strane povik: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.”

232

192

Rani spisi

Vijest pr vog anela38
Vidjela sam da je Bog bio u objavljivanju vremena 1843. godine. Njegova je namjera bila da probudi narod i da ga iskuπa hoÊe li se odluËiti za istinu ili protiv nje. Propovjednici su se osvjedoËili u ispravnost razumijevanja proroËkih razdoblja i neki od njih su se odrekli svojeg ponosa, ostavili svoje plaÊe i crkve te poπli od mjesta do mjesta noseÊi vijest. Ali buduÊi da je nebeska vijest naπla mjesto u srcima samo nekolicine onih koji su se smatrali Kristovim propovjednicima, djelo je preneseno na mnoge koji nisu bili propovjednici. Neki su ostavili svoja polja da objave vijest, dok su drugi bili pozvani iz svojih radionica i trgovina. »ak su i neki od obrazovanih ljudi bili prisiljeni napustiti svoje zvanje i posvetiti se nepopularnom radu objavljivanja vijesti prvog anela. Propovjednici su odloæili svoje sektaπke poglede i osjeÊaje i ujedinili se u navijeπtanju Isusova dolaska. Gdje god je vijest bila iznesena, pokrenula je ljude. Greπnici su se kajali, plakali i molili za oprost i oni Ëiji je æivot bio obiljeæen nepoπtenjem, sada su nastojali izvrπiti nadoknadu. Roditelji su bili duboko zabrinuti za svoju djecu. Oni koji su prihvatili vijest, radili su za svoje neobraÊene prijatelje i roake i sa srcem optereÊenim teæinom sveËane vijesti upozoravali ih i molili da se priprave za dolazak Sina »ovjeËjeg. Oni koji su bili toliko tvrdi da nisu htjeli popustiti pred takvom teæinom dokaza, odlazili su kuÊi praÊeni iskrenim upozorenjima. Ovo djelo ËiπÊenja duπe odvratilo je ljubav od svjetovnih stvari na posveÊenje kakvo dosad nikad nije bilo doæivljeno. TisuÊe su prihvatile istinu koju je propovijedao William Miller i Boæji su sluge ustali u Ilijinom duhu i sili da objave vijest. Kao Ivan, Isusov prethodnik, oni koji su objavljivali ovu sveËanu vijest, osjeÊali su se potaknutima da poloæe sjekiru na korijen stablu i pozovu ljude da donose plodove koji odgovaraju pokajanju. Njihovo svjedoËanstvo trebalo je probuditi i snaæno djelovati na crkve i otkriti njihov pravi karakter. I kad je odjeknula sveËana opomena da bjeæe od gnjeva
38

233

Vidi Dodatak.

Duhovni darovi

193

koji dolazi, mnogi koji su bili povezani s crkvama prihvatili su ovu iscjeljujuÊu vijest, uvidjeli su svoj otpad i s gorkim suzama pokajanja i dubokom patnjom duπe ponizili se pred Bogom. Kad je Boæji Duh poËinuo na njima, i oni su pomogli u objavljivanju vijesti: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” Objavljivanje odreenog vremena izazvalo je veliko protivljenje svih staleæa, od propovjednika za propovjedaonicom do najbezobzirnijeg, prkosnog greπnika. “Nitko ne zna ni dana ni Ëasa”, Ëulo se od licemjernih propovjednika i smjelih rugaËa. Nisu htjeli da ih pouËavaju i ispravljaju oni koji su ukazivali na godinu u kojoj Êe prema njihovom miπljenju isteÊi proroËka razdoblja i na znakove koji su pokazivali da je Krist blizu, na samim vratima. Mnogi pastiri stada koji su tvrdili da ljube Isusa, rekli su da se ne protive objavljivanju Kristova dolaska, ali se protive odreivanju vremena. Boæje oko koje sve vidi Ëitalo je njihova srca. Oni uopÊe nisu ljubili Isusa. Znali su da njihov nekrπÊanski æivot ne bi izdræao ispit jer nisu hodili uskom stazom koju je On obiljeæio. Ovi laæni pastiri isprijeËili su se na putu Boæjeg djela. Istina iznesena s osvjedoËavajuÊom silom probudila je ljude i oni su kao tamniËar poËeli pitati: “©to moram uËiniti da se spasim?” Ali ovi su pastiri stali izmeu istine i naroda i poËeli propovijedati umirujuÊe stvari da ih odvedu od istine. Oni su se ujedinili sa Sotonom i njegovim anelima viËuÊi: “Mir, mir”, kad mira nije bilo. Oni koji su voljeli lagodnost i bili zadovoljni svojom udaljenoπÊu od Boga, nisu se dali probuditi iz svoje tjelesne sigurnosti. Vidjela sam da su Boæji aneli sve to biljeæili; odjeÊa ovih neposveÊenih pastira bila je umrljana krvlju duπa. Propovjednici koji sami nisu htjeli prihvatiti ovu spasonosnu vijest spreËavali su druge da je prime. Na njima je krv ovih duπa. Propovjednici i narod udruæili su se u protivljenju ovoj vijesti s Neba i progonili Williama Millera i one koji su se u ovom radu ujedinili s njim. ©irili su laæi da naπkode njegovom utjecaju i u viπe prilika, nakon πto je jasno objavio Boæju rijeË primjenjujuÊi oπtre istine na srca svojih sluπatelja, protiv njega se raspalio veliki gnjev pa kad je odlazio s mjesta sastanka, neki su ga vrebali ne bi li mu uzeli æivot. Ali Bog je poslao anele da ga zaπtite i oni su ga si-

234

194

Rani spisi

235

236

gurno odveli od gnjevne rulje. Njegovo djelo joπ nije bilo dovrπeno. Najpoboæniji su s radoπÊu prihvaÊali vijest. Znali su da dolazi od Boga i da je objavljena u pravi Ëas. Aneli su s najdubljim zanimanjem pratili rezultate nebeske vijesti i kad su se crkve okrenule od nje i odbacile je, oni su se sa æaloπÊu savjetovali s Isusom. On je odvratio svoje lice od tih crkava i zapovjedio anelima da vjerno bdiju nad dragocjenim duπama koje nisu odbacile svjedoËanstvo, jer ih je trebalo obasjati joπ jedno svjetlo. Da su se toboænji krπÊani radovali dolasku svojeg Spasitelja, da su voljeli Isusa i da su smatrali kako se nitko na zemlji ne moæe usporediti s Njim, vidjela sam da bi klicali od radosti na sam spomen Njegova dolaska. Ali negodovanje koje su pokazali kad su Ëuli za dolazak svojega Gospodina bilo je siguran dokaz da Ga nisu voljeli. Sotona i njegovi aneli su trijumfirali i otvoreno dobacivali Kristu i Njegovim svetim anelima kako Njegov navodni narod toliko malo voli Isusa da ne Ëezne za Njegovim drugim dolaskom. Vidjela sam da je Boæji narod radosno oËekivao dolazak svojega Gospodina.€Ali Bog ga je naumio iskuπati. Njegova je ruka pokrila pogreπku u raËunanju proroËkih razdoblja. Oni koji su oËekivali svojega Gospodina nisu otkrili tu pogreπku, a nije je vidjela ni veÊina uËenih ljudi koji su se protivili odreenom vremenu. Bog je odredio da se Njegov narod razoËara. To vrijeme je proπlo i oni koji su radosno oËekivali svojega Spasitelja bili su æalosni i obeshrabreni, dok su oni koji se nisu radovali Isusovu dolasku, veÊ su prihvatili vijest iz straha, bili zadovoljni πto nije doπao u oËekivano vrijeme. Njihovo ispovijedanje nije djelovalo na srce niti je oËistilo njihov æivot. Protjecanje vremena bilo je dobro smiπljeno da otkrije takva srca. Oni su bili meu prvima koji su se okrenuli i ismijavali æalosne i razoËarane koji su se istinski radovali dolasku svojega Spasitelja. Vidjela sam Boæju mudrost u kuπanju svojeg naroda i u tome πto je dao priliku za ispitivanje da otkrije one koji bi u Ëasu nevolje ustuknuli i vratili se. Isus i sva nebeska biÊa gledali su s naklonoπÊu i ljubavlju na one koji su s iskrenim oËekivanjem Ëeznuli da vide Onoga koga je ljubila njihova duπa. Aneli su lebdjeli oko

Duhovni darovi

195

njih da ih krijepe u Ëasu kuπnje. Oni koji su zanemarili nebesku vijest, bili su ostavljeni u tami i protiv njih se raspalio Boæji gnjev jer nisu htjeli primiti svjetlo koje im je poslao s Neba. Oni pak vjerni, razoËarani ljudi, koji nisu mogli razumjeti zaπto njihov Gospodin nije doπao, nisu bili ostavljeni u tami. Bog ih je ponovno poveo k Bibliji da istraæuju proroËka razdoblja. Bog je sklonio ruku s brojki i pogreπka je objaπnjena. Vidjeli su da proroËka razdoblja seæu do 1844. i da isti dokazi koje su iznosili da dokaæu kako su proroËka razdoblja zavrπila 1883. godine pokazuju da Êe zavrπiti 1844. Svjetlo iz Boæje rijeËi obasjalo je njihovo stajaliπte i oni su otkrili vrijeme odgaanja — “Ako stiæe polako [vienje], Ëekaj.” U svojoj ljubavi prema Kristovom neposrednom dolasku previdjeli su kaπnjenje vienja koje je bilo smiπljeno da se pokaæu pravi Ëekaoci. Sada su ponovno imali odreeno vrijeme. Ali vidjela sam da mnogi od njih nisu mogli nadvladati veliko razoËaranje da bi imali onu gorljivost i energiju koja je njihovu vjeru obiljeæavala 1843. Sotona i njegovi aneli trijumfirali su nad njima i oni koji nisu primili vijest, Ëestitali su sami sebi na svojoj dalekoseænoj prosudbi i mudrosti πto nisu prihvatili zabludu, kako su je nazvali. Nisu shvatili da odbacuju Boæju preporuku pa su se ujedinili sa Sotonom i njegovim anelima u zbunjivanju Boæjeg naroda koji je nastojao postupati u skladu s nebeskom vijeπÊu. Crkve su progonile one koji su vjerovali u ovu vijest. One koji nisu prihvatili vijest neko je vrijeme obuzdavao strah da ne postupe prema osjeÊajima svojega srca, ali je vrijeme otkrilo njihove prave osjeÊaje. Htjeli su uπutkati svjedoËenje koje su iznosili Ëekaoci da su se proroËka razdoblja protegnula do 1844. Vjernici su jasno objaπnjavali svoju pogreπku i iznosili razloge zaπto oËekuju svojega Gospodina 1844. Njihovi protivnici nisu mogli iznijeti nikakve argumente protiv jasno iznesenih razloga. Ali gnjev crkava se raspalio; nisu htjele sluπati dokaze i iskljuËile su svjedoËenje iz crkava kako ga drugi ne bi mogli Ëuti. Oni koji se nisu usudili zadræati od drugih svjetlo koje im je Bog dao, iskljuËeni su iz crkava; ali Isus je bio s njima i oni su se radovali u svjetlu Njegova lica. Bili su spremni prihvatiti drugu vijest.

237

196

Rani spisi

Vijest drugog anela39
Kad su crkve odbacile vijest pr vog anela, odbacile su svjetlo s Neba i izgubile Boæju naklonost. One su se pouzdale u vlastitu snagu i protivljenjem prvoj vijesti stavile se u poloæaj u kojemu nisu mogle vidjeti svjetlo vijesti drugog anela. Ali Bogu dragi, oni koji su bili progonjeni, prihvatili su vijest “Pade Babilon” i napustili te crkve. Pri kraju objavljivanja vijesti drugog anela40 vidjela sam kako je Boæji narod obasjalo snaæno svjetlo s Neba. Njegove zrake bile su sjajne kao sunce. »ula sam glasove anela kako viËu: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” To je bio ponoÊni poklik koji je dao silu vijesti drugog anela. Aneli su poslani s Neba da podignu obeshrabrene svete i pripreme ih za veliko djelo koje ih je oËekivalo. Najdarovitiji nisu meu prvima prihvatili ovu vijest. Aneli su bili poslani poniznima, poboænima i potaknuli ih da poËnu razglaπavati: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” Oni kojima je ova vijest bila povjerena æurili su se i objavili je u sili Svetoga Duha; tako su podigli svoju obeshrabrenu braÊu. Ovo djelo nije vrπeno u ljudskoj mudrosti i znanju, veÊ u Boæjoj sili i Njegovi sveti koji su je Ëuli nisu joj se mogli oduprijeti. Prvo su je primili najduhovniji, a posljednji su je primili oni koji su prije vodili djelo i pomogli da poklik “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” preraste u glasnu viku. U svim dijelovima Zemlje vijest drugog anela obasjalo je svjetlo i poklik je omekπao srce tisuÊama. Iπao je od grada do grada i od sela do sela dok se Boæji narod koji je Ëekao nije potpuno podigao. U mnogim crkvama nije se smjela iznositi ova vijest pa su velike skupine, koje su imale æivo svjedoËanstvo, napustile ove pale crkve. PonoÊnim poklikom izvrπeno je silno djelo. Vijest je zahtijevala ispitivanje srca i vodila vjernike da sami teæe za æivim iskustvom. Znali su da se ne mogu osloniti na druge. Sveti su napeto Ëekali svojega Gospodina u postu, bdjenju i gotovo neprekidnoj molitvi. »ak su i neki greπnici to vrijeme oËekivali s uæasom, ali veliko mnoπtvo pokazalo je Sotonin
39 40

238

Vidi Dodatak. Vidi Dodatak.

Duhovni darovi

197
239

duh protivljenja toj vijesti. Ismijavali su se i rugali stalno ponavljajuÊi: “Nitko ne zna ni dana ni Ëasa.” Zli aneli poticali su ih da otvrdnu svoja srca i odbiju svaku zraku svjetla s Neba da bi ostali uhvaÊeni u Sotoninu zamku. Mnogi koji su tvrdili da oËekuju Krista nisu imali udjela u πirenju ove vijesti. Boæja slava koju su vidjeli, poniznost i duboko posveÊenje Ëekalaca te neodoljivi dokazi nagnali su ih da tvrde kako su prihvatili istinu, ali se nisu obratili; nisu bili spremni za Gospodnji dolazak. Sveti su svuda osjeÊali duh sveËane i ozbiljne molitve. Na njima je poËivala sveta ozbiljnost. Aneli su s najveÊim zanimanjem pratili djelovanje vijesti, podizali su one koji su je prihvatili i odvlaËili ih od zemaljskih stvari da obilno crpe iz izvora spasenja. Bog je tada prihvatio svoj narod. Isus ih je promatrao sa zadovoljstvom jer se u njima odraæavao Njegov lik. Oni su se potpuno ærtvovali, potpuno posvetili i oËekivali da se preobraze u besmrtnost. Ali Ëekalo ih je veliko razoËaranje. Trenutak koji su oËekivali nadajuÊi se izbavljenju, proπao je; joπ uvijek su bili na Zemlji i posljedice nikad nisu bile vidljivije. Svoja su oËekivanja usmjerili na Nebo i u iskrenom oËekivanju okusili besmrtno izbavljenje, ali se njihove nade nisu ostvarile. Strah koji je obuzeo mnoge u narodu nije odjednom nestao; nisu odmah trijumfirali nad razoËaranima. Ali kad se nisu pojavili vidljivi znakovi Boæjega gnjeva, oslobodili su se straha koji su osjeÊali i nastavili s ismijavanjem i ruganjem. Boæji narod ponovno je bio izloæen kuπnji. Svijet im se smijao, rugao i sramotio ih, a oni koji su ne sumnjajuÊi vjerovali da Êe Isus doÊi da uskrisi mrtve i preobrazi æive svete i povede ih u kraljevstvo da ga zauvijek zaposjednu, osjeÊali su se kao uËenici kod Kristova groba. “Uzeπe moga Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.”

240

Prikaz adventnog pokreta
Vidjela sam viπe skupina koje kao da su bile povezane konopima. Mnoge od njih bile su u potpunom mraku, oËiju usmjerenih prema zemlji;€Ëinilo se da nema veze izmeu njih u Isusa. Ali meu ovim razliËitim skupinama bilo je onih Ëija su lica izgledala vedro, njihov je pogled bio uprt pre-

198

Rani spisi

241

ma Nebu. Njih su osvjetljavale zrake svjetla od Isusa, sliËne zrakama sunca. Jedan mi je aneo rekao da pozorno gledam i ja sam primijetila kako je jedan aneo bdio nad onima koji su bili osvijetljeni zrakom svjetla, dok su zli aneli okruæivali one koji su bili u tami. »ula sam glas jednog anela kako viËe: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” Zatim je na ovim skupinama poËinulo snaæno svjetlo i obasjalo one koji Êe ga prihvatiti. Neki od onih koji su bili u mraku prihvatili su svjetlo i radovali se. Drugi su se oduprli svjetlu s Neba govoreÊi da je poslano da ih zavede. Svjetlo ih je napustilo i oni su ostali u mraku. Oni koji su primili svjetlo od Isusa, s radoπÊu su prihvatili jaËanje dragocjenog svjetla koje ih je obasjavalo. Njihova su lica zraËila radoπÊu dok im je pogled s najveÊim zanimanjem bio upravljen na Isusa; njihovi su se glasovi ujedinili s glasom anela: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” Kad su povikali te rijeËi, vidjela sam da su ih oni koji su bili u mraku gurali tijelom i rukama. Na to su mnogi koji su cijenili sveto svjetlo raskinuli veze koje su ih vezivale i odvojili se od tih skupina. Dok su to Ëinili, ljudi koji su pripadali razliËitim skupinama i koje su oni cijenili, prolazili su pokraj njih, neki s ljubaznim rijeËima, a drugi s gnjevnim pogledom i prijeteÊim pokretima i uËvrπÊivali konopce koji su se olabavili. Ovi su ljudi stalno govorili: “Bog je s nama. Mi stojimo u svjetlu. Mi imamo istinu.” Pitala sam tko su ti ljudi i reËeno mi je da su to propovjednici i vodeÊi ljudi koji su sami odbacili svjetlo, a ne æele da ga drugi prime. Vidjela sam one koji su cijenili svjetlo kako s usrdnom Ëeænjom gledaju gore oËekujuÊi Isusa da doe i povede ih k sebi. Ubrzo je preko njih preπao oblak i njihova su se lica rastuæila. Upitala sam za uzrok pojave ovog oblaka pa mi je pokazano da je to bilo njihovo razoËaranje. Vrijeme kada su oËekivali svojega Spasitelja proπlo je, a Isus nije doπao. Kad je meu Ëekaocima zavladalo obeshrabrenje, propovjednici i vodeÊi ljudi koje sam prije vidjela, radovali su se i svi koji su odbacili svjetlo silno su trijumfirali, dok su Sotona i njegovi aneli takoer likovali. Onda sam zaËula glas drugog anela kako govori: “Pade, pade veliki Babilon.” Jedno svjetlo obasjalo je maloduπne i

Duhovni darovi

199

oni su s usrdnom Ëeænjom da se Isus pojavi ponovno usmjerili svoj pogled na njega. Vidjela sam kako brojni aneli razgovaraju s onim koji je povikao “Pade Babilon!” i onda su se ujedinili s njim u pokliku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” »inilo se da umilni glasovi ovih anela dopiru posvuda. Posebno jako i bljeπtavo svjetlo obasjavalo je one koji su cijenili svjetlo koje su dobili. Njihova su lica zraËila posebnim sjajem i oni su se ujedinili s anelima u pokliku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” Dok su tako skladno klicali meu razliËitim skupinama, oni koji su odbacili svjetlo gurali su ih i uz srdite poglede im se rugali i ismijavali ih. Ali Boæji aneli su pruæili svoja krila nad ove progonjene, dok su ih Sotona i njegovi aneli nastojali okruæiti tamom i navesti da odbace svjetlo s Neba. Zatim sam zaËula glas koji se obratio onima koji su bili izloæeni guranju i ismijavanju: “Iziite izmeu njih i ne dotiËite se niËega neËista.” Posluπni ovome glasu, velik broj njih raskinuo je konopce koji su ih vezali i ostavili skupine koje su bile u mraku te se pridruæili onima koji su se oslobodili prije i s radoπÊu ujedinili svoje glasove s njihovima. »ula sam glas ozbiljne, tjeskobne molitve nekolicine koji su joπ uvijek ostali u skupinama u mraku. Propovjednici i vodeÊi ljudi kruæili su u ovim razliËitim skupinama i jaËe pritezali konopce, ali sam joπ uvijek Ëula glas iskrene molitve. Onda sam vidjela kako su ovi molitelji pruæili ruke za pomoÊ prema ujedinjenoj, slobodnoj skupini radujuÊi se u Bogu. Njihov odgovor, dok su ozbiljno gledali u Nebo i pokazivali prema gore, glasio je: “Iziite izmeu njih i odvojite se.” Vidjela sam kako se pojedinci bore za slobodu da bi konaËno prekinuli konopce koji su ih vezivali. Oni su se oduprli nastojanjima da budu joπ ËvrπÊe vezani i odbili posluπati ponavljanje tvrdnje: “Bog je s nama.” “Mi imamo istinu.” Stalno je bilo onih koji su napuπtali skupine koje su bile u mraku i pridruæivali se slobodnoj skupini koja je bila na otvorenom polju uzdignutom iznad zemlje. Njihov je pogled bio uprt prema gore, na njima je poËivala Boæja slava i oni su Mu radosno klicali hvalu. Bili su Ëvrsto ujedinjeni i Ëinilo se da su okruæeni nebeskim svjetlom. Oko ove skupine bilo je nekih koji su doπli pod utjecaj svjetla, ali se

242

243

200

Rani spisi

244

nisu posebno ujedinili s njom. Svi koji su se radovali svjetlu koje ih je obasjavalo gledali su s najveÊom pozornoπÊu prema gore, a Isus ih je promatrao s iskrenim odobravanjem. OËekivali su da doe i Ëeznuli su za Njegovim dolaskom. UopÊe nisu spuπtali pogled na zemlju. Ali ponovno je ove Ëekaoce pokrio oblak pa sam vidjela kako su spustili svoj umorni pogled. Moj je aneo pratilac rekao: “Opet su se razoËarali u oËekivanju. Isus joπ ne moæe doÊi na Zemlju. Moraju trpjeti veÊe nevolje radi Njega. Moraju se liπiti zabluda i tradicija koje su primili od ljudi i potpuno se obratiti Bogu i Njegovoj RijeËi. Moraju biti oËiπÊeni, ubijeljeni i prokuπani. Oni koji izdræe ovu gorku kuπnju, izvojevat Êe vjeËnu pobjedu.” Isus nije doπao na Zemlju kako je to oËekivala spremna, radosna skupina da oËisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje ognjem. Vidjela sam da su ispravno izraËunali proroËka razdoblja; proroËko vrijeme je zavrπilo 1844. i Isus je uπao u Svetinju nad svetinjama da na kraju dana oËisti Svetiπte. Pogrijeπili su u tome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i kakva je narav njegova ËiπÊenja. Kad sam ponovno pogledala skupinu razoËaranih Ëekalaca, vidjela sam da su æalosni. Oni su pomno ispitivali dokaze svoje vjere i pratili raËunanje proroËkih razdoblja, ali nisu mogli otkriti pogreπku. Vrijeme se ispunilo, ali gdje je njihov Spasitelj? Izgubili su Ga. Pokazano mi je razoËaranje uËenika kad su doπli do groba i ustanovili da nema Isusovog tijela. Marija je rekla: “Uzeπe moga Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.” Aneli su oæaloπÊenim uËenicima rekli da je njihov Gospodin uskrsnuo i da Êe iÊi pred njima u Galileju. Na sliËan naËin vidjela sam da je Isus s dubokim saæaljenjem gledao razoËarane koji su Ëekali Njegov dolazak pa je poslao svoje anele da njihove misli usmjere tamo gdje Êe Ga naÊi. Pokazao im je da ova Zemlja nije Svetiπte, veÊ da On mora uÊi u Svetinju nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu da izvrπi pomirenje za svoj narod i primi kraljevstvo od svojeg Oca, a onda Êe se vratiti na Zemlju i povesti ih da zauvijek budu s Njim. RazoËaranje prvih uËenika dobro ilustrira razoËaranje onih koji su 1844. oËekivali svojega Gospodina. Bila sam vraÊena u vrijeme Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem. Radosni uËenici vjerovali su da Êe On sada

Duhovni darovi

201

preuzeti kraljevstvo i vladati kao zemaljski kraljeviÊ. Slijedili su svojega Kralja s najveÊim nadama. Rezali su prekrasno palmino liπÊe i svlaËili svoje plaπteve te ih s oduπevljenom gorljivoπÊu prostirali po putu; neki su iπli ispred, a drugi su Ga slijedili kliËuÊi: “Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu!” Uzbuenje je uznemirilo farizeje i oni su traæili da Isus ukori uËenike. Ali On im je odgovorio: “Kaæem vam, ako oni uπute, kamenje Êe vikati.” Morao se ispuniti tekst iz Zaharije 9,9, ali je uËenike oËekivalo gorko razoËaranje. Nekoliko dana kasnije slijedili su Isusa na Golgotu i gledali Ga krvavog i izmuËenog na okrutnom kriæu. Bili su svjedoci Njegove straπne smrti i poloæili Ga u grob. Srca su im bila shrvana tugom; njihova se oËekivanja nisu ni u Ëemu ispunila i njihove su nade umrle zajedno s Isusom. Ali kad je uskrsnuo i javio se svojim oæaloπÊenim uËenicima, njihove su nade oæivjele. Ponovno su Ga naπli. Vidjela sam da razoËaranje onih koji su vjerovali da Êe Gospodin doÊi 1844. nije bilo sliËno razoËaranju prvih uËenika. Proroπtvo se ispunilo u vijestima prvog i drugog anela. One su objavljene u pravom trenutku i bile popraÊene djelom koje im je Bog namijenio.

245

Joπ jedan prikaz
Pokazano mi je kako je Ëitavo Nebo zainteresirano za djelo koje se odvija na Zemlji. Isus je zapovjedio jednom moÊnom anelu da sie i upozori stanovnike Zemlje da se pripreme za Njegov drugi dolazak. Kad je aneo napustio Isusa na Nebu, pred njim se pojavilo izuzetno jako i sjajno svjetlo. ReËeno mi je da je njegova zadaÊa da rasvijetli Zemlju svojom slavom i upozori ljude na dolazak Boæjega gnjeva. Mnoπtvo ljudi prihvatilo je to svjetlo. Neki od njih su izgledali vrlo sveËano, dok su drugi bili puni radosti i zanosa. Svi koji su to svjetlo primili, okrenuli su lice prema Nebu i hvalili Boga. Premda je svjetlo obasjalo sve, neki su bili izloæeni njegovom utjecaju, ali ga nisu srdaËno prihvatili. Mnoge je ispunila velika srdæba. Propovjednici i narod ujedinili su se sa zlima i prkosno se oduprli svjetlu moÊnog anela. Ali svi koji su ga primili povukli su se od svijeta i meusobno se Ëvrsto ujedinili.

246

202

Rani spisi

247

Sotona i njegovi aneli bili su jako zaposleni nastojanjem da πto je moguÊe viπe ljudi odvuku od svjetla. Skupina koja ga je odbila ostala je u mraku. Vidjela sam kako Boæji aneo s najdubljim zanimanjem promatra one koji su prihvatili Boga s namjerom da zapiπe kakav su karakter razvili nakon πto im je iznesena vijest s Neba. I kad se jako mnogo onih koji su tvrdili da ljube Isusa, s prijezirom, ruganjem i mrænjom odvratilo od nebeskog svjetla, jedan aneo s pergamentom u rukama pripremao je sramotni izvjeπtaj. »itavo je Nebo bilo ispunjeno negodovanjem πto Isusa tako omalovaæavaju oni koji tvrde da Ga slijede. Vidjela sam razoËaranje vjernih kad u oËekivano vrijeme nisu doËekali svojega Gospodina. Boæja je namjera bila da sakrije buduÊnost i da svoj narod dovede do trenutka odluke. Bez propovijedanja odreenog vremena Kristovog dolaska ne bi bilo ostvareno djelo koje je Bog odredio. Sotona je mnoge naveo da velike dogaaje povezane sa sudom i krajem vremena milosti smatraju dalekom buduÊnoπÊu. Ljudi su trebali doÊi u situaciju da se poËnu ozbiljno pripremati. Kad je to vrijeme proπlo, oni koji nisu potpuno prihvatili svjetlo anela, ujedinili su se s onima koji su prezreli vijest i s ruganjem se odvratili od razoËaranih. Aneli su vodili raËuna o situaciji u kojoj su se nalazili oni koji su tvrdili da slijede Krista. Tijekom odreenog vremena iskuπani su i ispitani, i mnogi su izmjereni na tezulji i naeni laki. Oni su glasno tvrdili da su krπÊani, ali gotovo ni u jednoj pojedinosti nisu slijedili Krista. Sotona je likovao zbog stanja onih koji su tvrdili da slijede Isusa. Dræao ih je u svojoj zamci. VeÊinu je naveo da napusti uski put i oni su pokuπavali doÊi na Nebo nekim drugim putem. Aneli su vidjeli da su Ëisti i sveti pomijeπani s greπnicima na Sionu i s licemjerima koji ljube svijet. Oni su bdjeli nad pravim Isusovim uËenicima, ali su pokvareni utjecali na svete. Onima Ëija su srca gorjela snaænom æeljom da vide Isusa, njihova nazovibraÊa zabranila su da govore o Njegovom dolasku. Aneli su promatrali ovaj prizor i suosjeÊali s ostatkom koji se radovao dolasku svojega Gospodina. Joπ jedan moÊni aneo dobio je nalog da sie na Zemlju. Isus mu je u ruke stavio neki spis i kad je doπao na Zemlju, povikao je: “Pade, pade veliki Babilon!” Onda sam

Duhovni darovi

203

vidjela kako su razoËarani ponovno podigli pogled k Nebu oËekujuÊi s vjerom i nadom dolazak svojega Gospodina. Ali Ëinilo se da su mnogi ostali u stanju otupjelosti, kao da spavaju, a na njihovim sam licima mogla vidjeti duboku tugu. RazoËarani su iz Svetog pisma zakljuËili da se nalaze u vrijeme odgode i da moraju strpljivo Ëekati na vienje. Isti dokazi koji su ih vodili da Ëekaju svojega Gospodina 1843. vodili su ih da ga oËekuju 1844. Ali sam vidjela da veÊina nije imala snagu koja je 1843. obiljeæavala njihovu vjeru. RazoËaranje je oslabilo njihovu vjeru. Kad se Boæji narod ujedinio u navjeπÊivanju vijesti drugog anela, nebeska biÊa pokazala su najdublje zanimanje za djelovanje te vijesti. Vidjela su kako se mnogi koji su se izdavali za krπÊane s prijezirom i ruganjem odvraÊaju od onih koji su doæivjeli razoËaranje. Kad su s njihovih podrugljivih usana siπle rijeËi: “Joπ se niste uznijeli!” jedan ih je aneo zapisao. Rekao je: “Oni se rugaju Bogu.” Ukazano mi je na sliËan grijeh poËinjen u drevna vremena. Ilija je bio prenesen na Nebo i njegov je plaπt dopao Elizeju. Zla mladeæ koja je od svojih roditelja nauËila prezirati Boæjeg Ëovjeka, slijedila je Elizeja i podrugljivo vikala: “Hodi Êelo, hodi Êelo, hodi Êelo!” VrijeajuÊi Boæjeg slugu, vrijeali su Boga i zato su bili odmah kaænjeni. Na sliËan Êe naËin one koji su se rugali i ismijavali ideju da sveti uzlaze stiÊi Boæji gnjev pa Êe shvatiti koliko je opasno πaliti se sa Stvoriteljem. Isus je poslao druge anele da brzo odlete te osnaæe i ojaËaju malaksalu vjeru svojeg naroda i da ga pripreme za razumijevanje vijesti drugog anela i vaænog Ëina koji Êe se uskoro dogoditi na Nebu. Vidjela sam da su ovi aneli dobili veliku moÊ i svjetlo od Isusa i brzo odletjeli na Zemlju da ispune svoju zadaÊu i pomognu drugom anelu u njegovom radu. Kad su aneli povikali: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” veliko je svjetlo obasjalo Boæji narod. Ono je na svim mjestima prodrlo kroz tamu. Sotona i njegovi aneli pokuπavali su sprijeËiti πirenje ovog svjetla da ne bi postiglo svoj cilj. Prepirali su se s nebeskim anelima govoreÊi kako je Bog prevario narod i da usprkos svem svjetlu i sili neÊe moÊi uvjeriti svijet da Krist dolazi. Ali bez obzira na to πto je Sotona nastojao zatvoriti put i odvuÊi misli naroda od svjetla, Boæji su aneli nastavili svoj posao.

248

204

Rani spisi

249

250

Oni koji su prihvatili svjetlo izgledali su jako sretni. Stalno su gledali prema Nebu i Ëeznuli za Isusovim dolaskom. Neki su plakali i molili se ispunjeni velikom tjeskobom. »ini se da su pogled usmjerili na sebe pa se nisu usuivali gledati prema gore. Svjetlo s Neba rasprπilo je tamu oko njih i sada su svoj pogled, koji su u oËaju usmjerili na sebe, podigli prema gore i na svaËijem se licu pokazala zahvalnost i sveta radost. Isus i svi aneli gledali su s odobravanjem na vjerne Ëekaoce. Oni koji su odbacili vijest prvog anela i protivili se njezinu svjetlu, izgubili su svjetlo druge vijesti i nisu mogli imati koristi od sile i slave koja ju je pratila: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” Isus se s negodovanjem okrenuo od njih jer su Ga omalovaæili i odbacili. Oni koji su prihvatili vijest, bili su okruæeni oblakom slave. Silno su se bojali da ne uvrijede Boga i Ëekali, bdjeli i molili se da spoznaju Njegovu volju. Vidjela sam kako Sotona i njegovi aneli nastoje zastrti ovo boæansko svjetlo od Boæjeg naroda, ali dokle god su Ëekaoci cijenili svjetlo i dræali pogled usmjeren sa Zemlje na Isusa, Sotona ih nije mogao liπiti njezinih dragocjenih zraka. Vijest s Neba razbjesnila je Sotonu i njegove anele i navela one koji su tvrdili da ljube Isusa, ali su prezirali Njegov dolazak, da se rugaju i ismijavaju vjerne koji su se uzdali u Boga. Jedan je aneo biljeæio svaku uvredu, svako omalovaæavanje, svaku nepravdu koju su Boæja djeca trpjela od svoje navodne braÊe. Velik broj ljudi podigao je glas viËuÊi: “ZaruËnik dolazi!” i ostavio svoju braÊu koja se nisu radovala Isusovom dolasku i nisu im dopuπtala da se bave Njegovim drugim dolaskom. Vidjela sam da se Isusovo lice okrenulo od onih koji su odbacili i prezreli Njegov dolazak i da je anelima zapovjedio da izvedu Njegov narod izmeu neËistih kako se ne bi ukaljao. Oni koji su bili posluπni vijesti, stajali su slobodni i ujedinjeni. Obasjavalo ih je sveto svjetlo. Oni su se odrekli svijeta, ærtvovali su svoje zemaljske probitke, liπili se svojeg zemaljskog blaga i svoj zabrinuti pogled upravili prema Nebu oËekujuÊi da vide svojeg voljenog Izbavitelja. Sveto svjetlo obasjavalo je njihova lica govoreÊi o miru i radosti koji su vladali u njima. Isus je svojim anelima zapovjedio da pou i da ih ojaËaju jer se pribliæio Ëas njihove kuπnje. Oni

Duhovni darovi

205

nisu bili slobodni od zabluda. Vidjela sam Boæje milosre i dobrotu πto je narodu na Zemlji poslao upozorenje i viπe vijesti da ga potakne na marljivo ispitivanje srca i prouËavanje Pisma, da bi se mogao osloboditi zabluda koje je poprimio od neznaboæaca i papista. Ovim je vijestima Bog izvodio svoj narod tamo gdje Êe na njega moÊi djelovati s veÊom silom i gdje Êe moÊi vrπiti sve Njegove zapovijedi.

Svetiπte
Pokazano mi je razoËaranje Boæjeg naroda πto u oËekivano vrijeme nije ugledao Isusa. Nisu znali zaπto njihov Spasitelj nije doπao jer nisu mogli naÊi nijedan dokaz da proroËko vrijeme nije zavrπilo. Aneo je rekao: “Zar se Boæja rijeË nije ispunila? Zar Bog nije ispunio svoja proroËanstva? Ne, On je ispunio sve πto je obeÊao. Isus je ustao i zatvorio vrata Svetinje u nebeskom Svetiπtu i otvorio vrata Svetinje nad svetinjama da ue i oËisti Svetiπte. Svi koji strpljivo Ëekaju, razumjet Êe ovu tajnu. »ovjek je pogrijeπio, ali na Boæjoj strani nije bilo pogreπke. Sve se ostvarilo kako je Bog obeÊao, ali je Ëovjek pogreπno vjerovao da je Zemlja Svetiπte koje treba oËistiti na kraju proroËkih razdoblja. Nisu se ispunila ljudska oËekivanja, a ne Boæja obeÊanja.” Isus je poslao svojeg anela da usmjeri misli razoËaranih na Svetinju nad svetinjama kamo je otiπao da oËisti Svetiπte i izvrπi posebno pomirenje za Izrael. Isus je rekao anelima da Êe svi koji su Ga naπli razumjeti djelo koje On treba obaviti. Dok je Isus bio u Svetinji nad svetinjama, vidjela sam da se trebao vjenËati s Novim Jeruzalemom; i nakon πto zavrπi svoje djelo u Svetinji nad svetinjama, siÊi Êe u kraljevskoj sili na Zemlju i uzeti k sebi sve dragocjene duπe koje su strpljivo Ëekale na Njegov povratak. Pokazano mi je πto se dogodilo na Nebu po zavrπetku proroËkih razdoblja 1844. Kad je Isus zavrπio sluæbu u Svetinji i zatvorio vrata tog odjela, gusti mrak se spustio na one koji su Ëuli i odbacili vijest o Njegovom dolasku; oni su Ga izgubili iz vida. Isus je onda obukao posebnu odjeÊu. Na skutu Njegove odjeÊe bili su naizmjence poredani zvonËiÊi i πipci, zvonËiÊi i πipci. Na prsima je imao posebno izraen naprsnik. Kad se kretao, naprsnik je svjetlucao

251

206

Rani spisi

252

kao dijamanti poveÊavajuÊi slova koja su izgledala kao imena napisana ili urezana na njemu. Na glavi Mu je bilo neπto πto je izgledalo kao kruna. Nakon πto se spremio, okruæili su Ga aneli i On je u ognjenim kolima poπao iza drugog zastora. Bila sam pozvana da vidim dva odjela nebeskog Svetiπta. Bio je otvoren zastor ili vrata i ja sam smjela uÊi. U prvom odjelu vidjela sam svijeÊnjak sa sedam svjetiljki, stol s postavljenim kruhovima, kadioni ærtvenik i kadionicu. Sav namjeπtaj u ovom odjelu izgledao je od Ëistog zlata koje je odsjajivalo lik onoga koji bi uπao. Zastor koji je razdvajao ova dva odjela bio je drukËije boje i materijala, s prekrasnim porubom na kojemu su bili zlatom izvezeni likovi koji su trebali prikazivati anele. Zastor se podignuo i ja sam pogledala u drugu prostoriju. Tu sam vidjela KovËeg saveza naËinjen od najËiπÊeg zlata. Rub na poklopcu bio je prekrasan rad sliËan krunama. U KovËegu su bile kamene ploËe s Deset zapovijedi. Dva prelijepa kerubina, svaki s jedne strane KovËega, stajala su raπirenih krila pruæenih iznad KovËega i dodirivala se iznad Isusove glave dok je stajao pred prijestoljem milosti. Lica su im bila okrenuta jedno prema drugome, a pogled usmjeren na KovËeg prikazujuÊi nebeske vojske koje sa zanimanjem gledaju Boæji zakon. Izmeu kerubina bila je zlatna kadionica i kad su se molitve svetih, upuÊene vjerom, dizale do Isusa koji€ih je prinosio svojem Ocu, iz kadionice se podigao oblak tamjana, nalik na dim prekrasnih boja. Iznad mjesta gdje je Isus stajao pred KovËegom nalazila se izuzetno jaka svjetlost u koju nisam mogla gledati; izgledala je kao Boæje prijestolje. Kad se tamjan podignuo k Ocu, posebno svjetlo zasjalo je s prijestolja na Isusa, a od Njega na one Ëije su se molitve dizale kao mirisni tamjan. Svjetlo je obilno obasjalo Isusa i zasjenilo prijestolje milosti, a boæanska slava je ispunila hram. Viπe nisam mogla gledati u neopisivo jako svjetlo. Nema jezika koji bi ga mogao opisati. Bila sam svladana veliËanstvom i slavom prizora pa sam se okrenula od njega. Takoer mi je bilo pokazano zemaljsko Svetiπte s dva odjela. Bilo je sliËno nebeskom; reËeno mi je da je ono bilo slika nebeskog. Predmeti u prvom dijelu zemaljskog Sveti-

Duhovni darovi

207
253

πta bili su sliËni predmetima u prvom dijelu nebeskog Svetiπta. Kad se zastor podignuo, pogledala sam u Svetinju nad svetinjama i vidjela da su predmeti isti kao i u nebeskoj Svetinji nad svetinjama. U oba dijela zemaljskog Svetiπta sluæio je sveÊenik. U prvi odjel ulazio je svakodnevno, ali u Svetinju nad svetinjama samo jednom u godini da je oËisti od grijeha koji su se tamo nakupili. Vidjela sam da je Isus sluæio u oba dijela nebeskog Svetiπta. U zemaljsko Svetiπte ulazili su sveÊenici s krvlju æivotinje prinesene kao ærtve za grijeh. U nebesko Svetiπte Krist je uπao prinoseÊi svoju vlastitu krv. Zemaljske sveÊenike uklonila bi smrt i zbog toga nisu mogli dugo sluæiti, a Isus je sveÊenik zauvijek. Prinoπenjem ærtava i prinosa u zemaljskom Svetiπtu sinovi Izraelovi trebali su se osloniti na zasluge buduÊeg Spasitelja. A u svojoj mudrosti Bog nam je omoguÊio da promatranjem razumijemo Isusovo djelo u nebeskom Svetiπtu. Kad je umro na Golgoti, Isus je povikao: “Svrπeno je”, i hramski zastor se razderao u dva dijela, od vrha do dna. Time je pokazano da je obredima u zemaljskom Svetiπtu zauvijek doπao kraj i da se Bog viπe neÊe sastajati sa sveÊenicima u zemaljskom Hramu da bi primio njihove ærtve. Tada je prolivena Isusova krv koju Êe On sam prinijeti u nebeskom Svetiπtu. Kao πto je sveÊenik jednom godiπnje ulazio u Svetinju nad svetinjama da oËisti zemaljsko Svetiπte, tako je Isus na kraju 2300 dana iz Daniela 8 uπao 1844. u nebesku Svetinju nad svetinjama da izvrπi konaËno pomirenje kako bi se svi mogli koristiti Njegovim posredovanjem, i tako oËisti Svetiπte.

Vijest treÊeg anela41
Kad je zavrπio sluæbu u Svetinji, Isus je preπao u Svetinju nad svetinjama i stao pred KovËeg u kojem se nalazio Boæji zakon te poslao drugog moÊnog anela s treÊom vijesti upuÊenom svijetu. Aneo je u ruke dobio pergament i kad je sa silom i veliËanstvom siπao na Zemlju, objavio je zastraπujuÊe upozorenje uz najstraπnije prijetnje ikada upuÊene Ëovjeku. Ova je vijest trebala Boæju djecu potaknuti
41

254

Vidi Dodatak.

208

Rani spisi

255

na oprez jer im je pokazala Ëas kuπnje i tjeskobe koji ih je Ëekao. Aneo je rekao: “Oni Êe se sukobiti u borbi sa zvijeri i njezinim kipom. Njihova je jedina nada u vjeËni æivot da ostanu postojani. Premda im je æivot na kocki, moraju se Ëvrsto dræati istine.” TreÊi aneo ovako zavrπava svoju vijest: “Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” Kad je ponovio ove rijeËi, pokazao je prema nebeskom Svetiπtu. Misli svih koji su prihvatili ovu vijest bile su upuÊene prema Svetinji nad svetinjama gdje Isus stoji pred KovËegom i vrπi konaËno posredovanje za sve za koje milost joπ traje i one koji su u neznanju prekrπili Boæji zakon. Ovo se pomirenje vrπi za mrtve kao i za æive pravednike. Ono obuhvaÊa sve koji su umrli uzdajuÊi se u Krista, ali koji su, buduÊi da nisu imali svjetlo o Boæjim zapovijedima, sagrijeπili prestupajuÊi u neznanju ove propise. Kad je Isus otvorio vrata Svetinje nad svetinjama, vidjelo se svjetlo subote i Boæji narod je bio iskuπan kao πto su bili iskuπani sinovi Izraelovi u davno vrijeme, da se vidi hoÊe li vrπiti Boæji zakon. Vidjela sam kako treÊi aneo upire prst prema Nebu pokazujuÊi razoËaranima put u nebesko Svetiπte. Kada vjerom uu u Svetinju nad svetinjama, nalaze Isusa pa se ponovno raa nada i radost. Vidjela sam kako se okreÊu i prisjeÊaju proπlosti, od objave Isusovog drugog dolaska do svega πto su doæivjeli do 1844. Sad vide objaπnjenje za svoje razoËaranje i ponovno ih obuzima radost i sigurnost. TreÊi aneo je osvijetlio proπlost, sadaπnjost i buduÊnost, i oni su svjesni da ih je Bog vodio svojom tajanstvenom providnoπÊu. Pokazano mi je kako je ostatak slijedio Isusa u Svetinju nad svetinjama i gledajuÊi KovËeg i prijestolje milosti bio oËaran njihovom slavom. Isus je podignuo poklopac s KovËega i, gle, tu su bile kamene ploËe s Deset zapovijedi napisanih na njima. Oni prate pogledom æive rijeËi, ali poËinju drhtati kad vide da je meu deset svetih propisa Ëetvrta zapovijed obasjana jaËom svjetloπÊu od ostalih devet i okruæena vijencem slave. Ne nalaze niπta πto bi pokazivalo da je subota ukinuta ili promijenjena u prvi dan tjedna. Zapovijed glasi isto onako kao πto ju je Boæji glas najsveËanije i najveliËanstvenije objavio uz sijevanje munja i grmljavinu;

Duhovni darovi

209

to je ona ista zapovijed koju je napisao svojim prstom na kamene ploËe: “©est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.” Oni se Ëude kad vide kolika se pozornost posveÊuje Deset zapovijedi. Vide kako su postavljene blizu Jahve, zasjenjene i zaπtiÊene Njegovom svetoπÊu. Vide da su gazili Ëetvrtu zapovijed Dekaloga i da su svetkovali dan koji su uspostavili neznaboπci i papisti umjesto dana koji je posvetio Jahve. Vidjela sam kako se diæe tamjan iz kadionice kad je Isus prinosio Ocu njihova priznanja i molitve. I kad se tamjan uzdizao, sjajno svjetlo poËinulo je na Isusu i prijestolju milosti, a ozbiljni molitelji, æalosni kad su otkrili da su prestupali Boæji zakon, primili su blagoslov i njihova su se lica ozarila nadom i radoπÊu. Oni su se pridruæili djelu treÊeg anela i podigli glasove u navijeπtanju sveËane opomene. Premda je malo njih isprava prihvatilo opomenu, oni su vjerno nastavili snaæno objavljivati vijest. Zatim sam vidjela mnoge koji su prihvatili vijest treÊeg anela i ujedinili svoje glasove s onima koji su prvi primili upozorenje; i oni su odali Ëast Bogu svetkujuÊi Njegov posveÊeni dan odmora. Mnogi koji su prihvatili vijest treÊeg anela nisu imali iskustva u dvjema ranijim vijestima. Sotona je to znao pa ih je promatrao ne bi li ih nekako svladao; ali treÊi aneo im je ukazivao na Svetinju nad svetinjama i oni koji su prije doæivjeli vijest, pokazivali su im put u Svetinju nad svetinjama. Mnogi su u vijestima ovih anela vidjeli savrπeni lanac istine i radosno ih prihvatili prema njihovom redoslijedu te vjerom slijedili Isusa u nebesko Svetiπte. Ove su mi vijesti prikazane kao sidro za Boæji narod. Svi koji ih razumiju i prihvate bit Êe saËuvani od mnogih Sotoninih obmana. Nakon velikog razoËaranja 1844. Sotona i njegovi aneli posebno su se trudili da postave zamke kako bi pokolebali vjeru zajednice. On je utjecao na umove onih koji su stekli iskustvo u vijestima i imali obliËje poboænosti. Neki su tvrdili da se prva i druga vijest trebaju ostvariti u buduÊnosti, dok su drugi ukazivali na proπlost tvrdeÊi da su ispunjene. PoËeli su utjecati na neiskusne i kolebati ih u njihovoj vjeri. Neki su istraæivali Bibliju da izgrade vlastitu vjeru, odvojeno od zajednice. Sotona je na ovo likovao jer je znao da

256

257

210

Rani spisi

258

na one koji se odvoje od sidra moæe djelovati razliËitim zabludama i tjerati ih okolo svakim vjetrom nauke. Mnogi koji su vodili u prvoj i drugoj vijesti sada su ih nijekali i u zajednici je doπlo do podjele i zabune. Tada mi je pozornost skrenuta na Williama Millera. Izgledao je uznemiren i skrπen brigom i zbunjenoπÊu za svoj narod. Skupina koja je 1844. bila ujedinjena i prepuna ljubavi, sada je poËela gubiti ljubav protiveÊi se jedan drugome i zapadala u hladno stanje otpada. Dok je to promatrao, bol je naËela njegovu snagu. Vidio je kako ga vodeÊi ljudi promatraju bojeÊi se da ne prihvati vijest treÊeg anela i Boæje zapovijedi. I kad bi se naginjao prema svjetlu s Neba, ovi bi ljudi stvarali neki plan da odvrate njegove misli. Nastojali su ga svojim utjecajem dræati u tami i zadræati meu onima koji su se protivili istini. Na kraju je William Miller podignuo svoj glas protiv nebeskog svjetla. Nije prihvatio vijest koja bi potpuno objasnila njegovo razoËaranje i osvijetlila proπlost, a koja bi mu obnovila iscrpljenu snagu, povratila nadu i navela ga da proslavlja Boga. On se oslonio na ljudsku umjesto na boæansku mudrost, ali buduÊi da se napornim radom u djelu svojeg UËitelja iscrpio i ostario, nije bio toliko odgovoran kao oni koji su ga odvraÊali od istine. Oni su odgovorni i na njima poËiva grijeh. Da je William Miller mogao vidjeti svjetlo treÊe vijesti, shvatio bi mnogo toga πto mu je izgledalo mraËno i tajanstveno. Ali njegova su braÊa pokazivala toliku ljubav i brigu za njega da je mislio kako se od njih ne moæe odvojiti. Njegovo se srce priklanjalo istini, a onda je pogledao u svoju braÊu — ona su joj se protivila. Moæe li se odvojiti od onih koji su s njim stajali rame uz rame navijeπtajuÊi Isusov dolazak? Smatrao je da ga oni neÊe odvesti u zabludu. Bog je dopustio da doe pod Sotoninu vlast, pod vladavinu smrti i tako ga sakrije u grob od onih koji su ga stalno odvlaËili od istine. Mojsije je pogrijeπio pred sam ulazak u ObeÊanu Zemlju. Vidjela sam da je isto tako pogrijeπio William Miller pred sam ulazak u nebeski Kanaan dopuπtajuÊi da se njegov utjecaj koristi protiv istine. Drugi su ga na to naveli i oni za to moraju odgovarati. Ali aneli bdiju nad dragocjenim prahom ovog Boæjeg sluge i on Êe ustati na zvuk posljednje trube.

Duhovni darovi

211

Sigurna platforma
Vidjela sam skupinu koja je budno straæarila i nepokolebljivo stajala ne popuπtajuÊi onima koji su nastojali pokolebati utvrenu vjeru zajednice. Bog je tu skupinu promatrao s odobravanjem. Pokazane su mi tri stepenice — vijesti prvog, drugog i treÊeg anela. Moj je aneo pratilac rekao: “Teπko onome tko ukloni ijednu ciglu ili pomakne ijednu iglu ovih vijesti. Njihovo pravilno razumijevanje od najveÊe je vaænosti. Sudbina duπa ovisi o naËinu na koje ih primaju.” Ponovno mi je pokazano πto su uËinile ove vijesti i ja sam vidjela kako je skupo Boæji narod platio svoje iskustvo. Ono je steËeno uz mnoge patnje i teπke borbe. Bog ga je vodio korak po korak dok ga nije stavio na Ëvrstu, nepomiËnu platformu. Vidjela sam pojedince kako prilaze toj platformi i ispituju njezin temelj. Neki su odmah s radoπÊu stupili na nju. Drugi su poËeli nalaziti greπke u temelju. Htjeli su da se izvrπe poboljπanja kako bi platforma bila savrπenija i narod sretniji. Neki su siπli s nje da je ispitaju i izjavili da je pogreπno postavljena. Ali sam vidjela da su gotovo svi Ëvrsto stajali na njoj i pozivali one koji su s nje siπli da prestanu s prigovaranjem jer je Bog bio Graditelj pa su se borili protiv Njega. Ponavljali su kako je Bog djelovao i doveo ih na Ëvrstu platformu pa su zajedno podigli oËi prema Nebu i glasno slavili Boga. To je utjecalo na neke koji su prigovarali pa su se ponizno vratili na nju. Bila sam vraÊena natrag u vrijeme objavljivanja Kristovog prvog dolaska. Ivan je bio poslan da u Ilijinom duhu i sili pripravi put Isusu. Oni koji su odbacili Ivanovo svjedoËanstvo nisu imali koristi od Isusova nauka. Njihovo protivljenje vijesti koja je pretkazivala Njegov dolazak dovelo ih je dotle da nisu mogli prihvatiti ni najsnaænije dokaze da je On Mesija. One koji su odbacili Ivanovu vijest Sotona je poveo joπ dalje, da odbace i razapnu Krista. Time su se stavili u poloæaj da nisu mogli primiti blagoslov na Pedesetnicu koji bi im otkrio put u nebesko Svetiπte. Kidanje hramskog zastora pokazalo je da se viπe ne primaju æidovske ærtve i obredi. Velika je Ærtva prinesena i prihvaÊena i Sveti Duh, koji je siπao na Pedesetnicu, poveo je misli uËenika sa zemaljskog na nebesko Svetiπte u koje je Isus uπao svojom krvlju,

259

260

212

Rani spisi

261

da bi na uËenike mogao izliti blagoslove svojega pomirenja. Ali Æidovi su ostali u mraku. Izgubili su svjetlo o planu spasenja koje su mogli imati pa su se i dalje uzdali u svoje beskorisne ærtve i prinose. Nebesko je Svetiπte zauzelo mjesto zemaljskoga, ali oni nisu imali pojma o ovoj promjeni. Zato nisu mogli imati koristi od Kristova posredovanja u Svetinji. Mnogi s uæasom gledaju na prokletstvo Æidova zbog toga πto su odbacili i razapeli Krista i kad Ëitaju kako je sramotno zlostavljan, misle da Ga ljube i da Ga se ne bi odrekli kao Petar ili razapeli kao Æidovi. Ali Bog koji Ëita srca sviju iskuπao je tu navodnu ljubav prema Isusu. »itavo je Nebo s najveÊim zanimanjem pratilo primanje vijesti prvog anela. Ali mnogi koji su tvrdili da ljube Isusa i ronili suze ËitajuÊi o dogaajima povezanima s kriæem, izrugivali su se radosnoj vijesti o Njegovom dolasku. Umjesto da radosno prihvate ovu vijest, oni su je proglasili obmanom. Mrzili su one koji su se radovali Njegovom dolasku i iskljuËivali ih iz crkava. Oni koji su odbacili prvu vijest, nisu mogli imati koristi od druge niti su mogli imati koristi od ponoÊnog poklika koji ih je trebao pripremiti da s Isusom vjerom uu u Svetinju nad svetinjama nebeskog Svetiπta. Odbacivanjem prvih dviju vijesti tako su zamraËili svoje razumijevanje da nisu mogli vidjeti svjetlo vijesti treÊeg anela koja pokazuje put u Svetinju nad svetinjama. Kao πto su Æidovi razapeli Isusa, tako sam vidjela da su nominalne crkve razapele ove vijesti i zbog toga nemaju pojma o putu u Svetinju nad svetinjama pa ne mogu imati koristi od Isusovog posredovanja. Kao Æidovi koji su prinaπali svoje beskorisne ærtve, tako oni prinaπaju svoje beskorisne molitve u dijelu koji je Isus napustio; a Sotona, zadovoljan ovom prijevarom, preuzima vjerski karakter pa misli onih koji se izdaju za krπÊane navodi na sebe djelujuÊi silom, znakovima i laænim Ëudesima kako bi ih uhvatio u svoju zamku. Jedne vara na jedan, a druge na drugi naËin. Pripremio je razliËite obmane da utjeËe na njihov um. Neki na jednu prijevaru gledaju s uæasom, dok drugu spremno prihvaÊaju. Neke Sotona vara spiritizmom. Nekima se javlja kao aneo svjetla i laænim reformacijama πiri svoj utjecaj po Zemlji. Crkve su oduπevljene, uvjerene da Bog Ëudesno radi za njih, a to je zapravo djelo drugog

Duhovni darovi

213

duha. Njihovo Êe oduπevljenje iπËeznuti i ostaviti svijet i Crkvu u gorem stanju nego πto su bili. Vidjela sam da Bog ima iskrenu djecu meu nominalnim adventistima i palim crkvama pa Êe prije izlijevanja zala propovjednici i narod biti pozvani da iziu iz tih crkava i oni Êe radosno prihvatiti istinu. Sotona to zna, pa prije glasne vike treÊeg anela u ovim vjerskim zajednicama izaziva uzbuenje kako bi oni koji su odbacili istinu povjerovali da je Bog s njima. On se nada da Êe prevariti iskrene i navesti ih na pomisao da Bog joπ uvijek djeluje u tim crkvama. Ali svjetlo Êe sjati i svi koji su iskreni napustit Êe pale crkve i priÊi ostatku.

Spiritizam
Pokazana mi je prijevara s kucanjem; vidjela sam da Sotona ima moÊ prikazati osobe za koje Êe tvrditi da su naπi roaci i prijatelji koji spavaju u Isusu. Izgledat Êe kao da su ovi prijatelji prisutni; izgovarat Êe rijeËi koje su izgovarali dok su bili ovdje, nama poznate, i uπi Êe Ëuti isti glas koji su imali za svojeg æivota. A sve to s namjerom da prevari svete i navede ih da povjeruju u ovu obmanu. Vidjela sam da sveti moraju steÊi temeljito razumijevanje sadaπnje istine koju Êe trebati dokazati iz Svetoga pisma. Oni moraju razumjeti stanje mrtvih jer Êe im se ukazati avolski duhovi tvrdeÊi da su voljeni roaci i prijatelji; oni Êe im objaviti nebiblijska nauËavanja. UËinit Êe sve πto je u njihovoj moÊi da kod svetih steknu naklonost i uËinit Êe pred njima Ëuda da potvrde ono πto objavljuju. Boæji narod se mora pripremiti da se ovim duhovima odupre biblijskom istinom kako mrtvi niπta ne znaju i da su oni koji im se javljaju avolski duhovi. Moramo temeljito ispitati osnovu naπe nade jer Êemo je morati obrazloæiti iz Svetoga pisma. Ova Êe se prijevara proπiriti i mi Êemo joj se morati suprotstaviti licem u lice; ako za to nismo pripremljeni, bit Êemo zavedeni i nadvladani. Ali ako sa svoje strane uËinimo sve πto moæemo da se pripremimo za sukob koji nam neposredno predstoji, Bog Êe uËiniti svoj dio i Njegove Êe nas svemoÊne ruke zaπtititi. On bi prije poslao sve anele s Neba da izbavi vjerne duπe, da

262

214

Rani spisi

263

264

podigne ogradu oko njih, nego ih ostavio da budu prevarene i zavedene prijevarnim Sotonim Ëudima. Vidjela sam kojom se brzinom πiri ova obmana. Pokazan mi je vlak koji se munjevito kretao. Aneo me pozvao da pozorno promatram. Uprla sam pogled u vlak. »inilo mi se da je u njemu Ëitav svijet, da nitko nije izuzet. Aneo je rekao: “Veæu se u snopove da budu spaljeni.” Onda mi je pokazao vlakovou, naoËitu i lijepu osobu koju su svi putnici gledali s poπtovanjem. Bila sam zbunjena pa sam svojeg anela pratioca upitala tko je to. On je rekao: “Sotona. On je vlakovoa u liku anela svjetla. Zarobio je svijet. Ljudi su predani djelotvornim zabludama da vjeruju laæi kako bi bili osueni na propast. Onaj pomoÊnik, po rangu odmah iza njega, je strojovoa, a drugi njegovi pomoÊnici su zaposleni u razliËitim sluæbama, veÊ prema potrebi, i munjevitom brzinom jure u propast.” Upitala sam anela je li itko ostao. Pozvao me da pogledam u suprotnom smjeru; ugledala sam malu skupinu kako putuje uskim putem. Izgledali su Ëvrsto ujedinjeni, povezani istinom u snopove ili skupine. Aneo je rekao: “TreÊi aneo ih povezuje ili zapeËaÊuje u snopove za nebesku æitnicu.” Ova je mala skupina izgledala izmuËeno, kao da je proπla kroz teπke kuπnje i sukobe. A onda se Ëinilo kao da se sunce upravo pojavilo iza oblaka i obasjalo im lica koja su imala pobjedniËki izraz, kao da su upravo izvojevali pobjedu. Vidjela sam da je Bog dao svijetu priliku da otkrije zamku. VeÊ je to dovoljan dokaz za krπÊane, kad i ne bi bilo drugoga, da se ne pravi razlika izmeu onoga πto je dragocjeno i onoga πto je zlo. Thomasa Painea, Ëije se tijelo raspada u prah i koji Êe uskrsnuti na kraju tisuÊu godina o drugom uskrsnuÊu da primi nagradu i umre drugom smrÊu, Sotona prikazuje kao da je na Nebu, posebno cijenjen. Sotona ga je na Zemlji iskoriπtavao dokle god je mogao i sada to nastavlja prikazujuÊi ga kao da je posebno cijenjen i poËaπÊen na Nebu; Sotona Êe se potruditi da ga prikaæe kako poduËava na Nebu kako je i ovdje Ëinio. Neki su s gnuπanjem promatrali njegov æivot i smrt te njegovo iskvareno nauËavanje dok je bio æiv, a sada pristaju da ih poduËava on, jedan od najgorih i najpokvarenijih ljudi, koji je prezirao Boga i Njegov Zakon.

Duhovni darovi

215

Otac laæi zasljepljuje i vara svijet tako πto πalje svoje anele da govore umjesto apostola i da se Ëini kao da opovrgavaju ono πto su pod nadahnuÊem Svetog Duha napisali dok su bili na zemlji. Ovi laæljivi aneli prikazuju apostole kao osobe koje izvrÊu vlastiti nauk i proglaπavaju da je promijenjen. Ovim postupcima Sotona s uæitkom nazovikrπÊane i cijeli svijet navodi da posumnjaju u Boæju rijeË. Sveta knjiga izravno presijeca njegov put i ometa njegove planove; zato ih on navodi da posumnjaju u njezino boæansko podrijetlo. Zatim prikazuje nevjernika, Thomasa Painea, kao da je nakon smrti otiπao na Nebo i da se sada, zajedno sa svetim apostolima koje je mrzio dok se nalazio na Zemlji, ukljuËio u pouËavanje svijeta. Sotona svakome od svojih anela dodjeljuje odreeni posao. On ih nagovara da budu lukavi, prepredeni i podmukli. UpuÊuje ih da preuzmu ulogu apostola i da govore u njihovo ime, dok drugi trebaju glumiti ulogu nevjernika i zlih ljudi koji su umrli proklinjuÊi Boga, a sada se pojavljuju kao vrlo poboæni. Tako nema razlike izmeu najsvetijih apostola i najgoreg nevjernika. I jedni i drugi naizgled nauËavaju isto. Sotoni nije vaæno koga Êe izabrati da govori, glavno je da ostvari cilj. Bio je tijesno povezan s Paineom dok je ovaj bio na zemlji pomaæuÊi mu u njegovom radu, tako da mu uopÊe nije teπko sluæiti se rijeËima kojima se Paine sluæio pa i rukopisom Ëovjeka koji mu je tako vjerno sluæio i tako dobro ostvario njegove ciljeve. Sotona je diktirao dosta toga πto je napisao pa mu sada nije teπko diktirati osjeÊaje preko svojih anela da izgledaju kao da dolaze preko Thomasa Painea koji je, dok je æivio, bio vjerni sluga Zloga. To je Sotonino remek-djelo. Sve njegovo nauËavanje, premda tvrdi da dolazi od apostola i svetih i zlih ljudi koji su umrli, dolazi izravno od njegovog sotonskog veliËanstva. »injenica πto Sotona tvrdi da je onaj kojeg je tako volio i koji je tako silno mrzio Boga, sada sa svetim apostolima i anelima u slavi, trebala bi biti dovoljna da ukloni veo sa svih umova i pokaæe im mraËno, tajanstveno djelovanje Sotone. On zapravo kaæe svijetu i nevjernicima: Koliko god ovdje bili zli, bez obzira na to vjerujete li u Boga i Bibliju ili ne, æivite kako vam se svia, Nebo je vaπ dom; jer svi znaju da Êe, ako je Thomas Paine na Nebu i tako cijenjen, i oni

265

216

Rani spisi

266

sigurno tamo dospjeti. Ova je zabluda tako oËita da je mogu vidjeti svi samo ako hoÊe. Sotona sada radi preko ljudi sliËnih Thomasu Paineu ono πto pokuπava uËiniti nakon svojega pada. Svojom silom i laænim Ëudesima ruπi temelj krπÊanske nade i zamraËuje sunce koje treba osvjetljavati usku stazu koja vodi u Nebo. On uvjerava cijeli svijet da Biblija nije nadahnuta, da je sliËna knjizi pripovjedaka, a on ima neπto πto Êe je zamijeniti, naime manifestacije duhova. To je kanal potpuno posveÊen njemu i pod njegovim nadzorom i on moæe navesti svijet da vjeruje πto njemu odgovara. Knjigu koja Êe suditi njemu i njegovim sljedbenicima ostavlja u sjeni, tamo gdje æeli da bude. Spasitelja svijeta pretvara u obiËna Ëovjeka, i kao πto je rimska straæa koja je Ëuvala Isusov grob proπirila laæni izvjeπtaj kako su im naredili veliki sveÊenici i starjeπine, tako Êe jadni, prevareni sljedbenici ovih navodnih manifestacija duhova ponavljati i pokuπavati prikazati kako nema niËega Ëudesnog u roenju, smrti i uskrsnuÊu naπega Spasitelja. Nakon πto Isusa stave u stranu, oni privlaËe pozornost svijeta na sebe i na svoja neobiËna djela i laæna Ëuda koja, tvrde, daleko nadilaze Kristova djela. Tako svijet upada u zamku i biva uljuljan u osjeÊaj sigurnosti da ne bi otkrio straπnu prijevaru dok se ne izlije sedam posljednjih zala. Sotona se smije kad vidi kako je njegov plan tako uspjeπan i kako je cijeli svijet uhvatio u zamku.

Pohlepa
Vidjela sam kako je Sotona zapovjedio svojim anelima da postave zamke i to posebno onima koji oËekuju Kristov drugi dolazak i vrπe sve Boæje zapovijedi. Sotona je rekao svojim anelima da crkve spavaju. On Êe poveÊati svoju moÊ i laæna Ëuda kako bi ih zadræao u tom stanju. “Ali”, rekao je, “mi mrzimo sektu svetkovatelja subote; oni stalno rade protiv nas i oduzimaju nam podanike da vrπe omrznuti Boæji zakon. Idite, opijte brigama posjednike zemlje i novca. Ako uspijete da tome posvete svoju ljubav, imat Êemo ih. Neka ispovijedaju πto im drago, samo nastojte da se viπe brinu za novac nego za uspjeh Kristovog kraljevstva ili πirenje istine koju mrzimo. Prikaæite im svijet u najprivlaËnijem svjetlu da bi ga zavoljeli i oboæavali. Moramo zadræati u svojim redovima

Duhovni darovi

217
267

sva sredstva nad kojima moæemo steÊi nadzor. ©to viπe sredstava Kristovi sljedbenici posvete Njegovoj sluæbi, to Êe veÊu πtetu nanijeti naπem kraljevstvu odvlaËeÊi naπe podanike. Kad zakaæu sastanke na razliËitim mjestima, mi smo u opasnosti. Tada budite posebno oprezni. Ako je moguÊe, izazovite nemir i pometnju. Uniπtite njihovu meusobnu ljubav. Obeshrabrite i uËinite maloduπnima njihove propovjednike jer ih mrzimo. Prikaæite sve moguÊe izgovore onima koji imaju sredstva da ih ne daju. Ako moæete, zagospodarite stvarima u vezi s novcem i njihove propovjednike izloæite oskudici i nevolji. To Êe oslabiti njihovu odvaænost i revnost. Borite se za svaki centimetar tla. UËinite da pohlepa i ljubav prema zemaljskom blagu budu glavne osobine njihovog karaktera. Dokle god ove osobine vladaju, spasenje i milost ostaju po strani. Okruæite ih svim moguÊim privlaËnostima i onda smo sigurni da Êe biti naπi. I ne samo πto Êe biti naπi, veÊ svojim omrznutim utjecajem neÊe druge voditi u Nebo. Kad god netko pokuπa dati, nadahnite ga duhom πkrtosti da dade πtedljivo.” Vidjela sam da Sotona uspjeπno provodi svoje planove. Kad Boæji sluge zakaæu sastanke, Sotona dolazi za svojim anelima da omete rad. On svoje misli stalno nameÊe Boæjem narodu. Jedne vodi na jedan, a druge na drugi naËin uvijek iskoriπtavajuÊi loπe osobina braÊe i sestara, budeÊi i potiËuÊi njihove prirodne slabosti. Ako su skloni sebiËnosti i pohlepi, Sotona zauzima mjesto pokraj njih i svom silom ih nastoji navesti na popuπtanje ukorijenjenim grijesima. Boæja milost i svjetlo istine mogu za neko vrijeme potisnuti njihove pohlepne i sebiËne osjeÊaje, ali ako ih potpuno ne pobijede, Sotona dolazi kad nisu pod spasiteljskim utjecajem i upropaπtava svako naËelo plemenitosti i dareæljivosti pa misle da se od njih zahtijeva previπe. Takvi se umore od Ëinjenja dobra i zaboravljaju na veliku ærtvu koju je Isus podnio da ih oslobodi od Sotonine vlasti i beznadne bijede. Sotona je iskoristio Judinu sklonost lakomosti i sebiËnosti pa ga je naveo na mrmljanje kad je Marija izlila skupocjeni miris na Isusa. Juda je to smatrao velikim rasipanjem i izjavio kako se miris mogao prodati i dati siromasima. On nije mario za siromahe, veÊ je velikoduπnu ærtvu Isusu smatrao pretjeranom. Juda je toliko cijenio svojega Gospodina

268

218

Rani spisi

269

da ga je prodao za trideset srebrnika. Vidjela sam da meu onima koji tvrde da Ëekaju svojega Gospodina ima nekih koji su sliËni Judi. Sotona vlada njima a da oni toga nisu svjesni. Bog ne moæe odobriti ni najmanju pohlepu ili sebiËnost i Njemu su mrske molitve i opomene onih koji popuπtaju ovim ruænim osobinama. BuduÊi da vidi kratkoÊu vremena, Sotona navodi ljude da budu sve sebiËniji i pohlepniji, a onda likuje kad vidi da su se povukli u sebe, da su zatvoreni, πkrti i sebiËni. Kad bi se oËi takvima mogle otvoriti, vidjeli bi Sotonin pakleni trijumf, kako likuje i kako se smije ludosti onih koji prihvaÊaju njegove prijedloge i upadaju u njegove zamke. Sotona i njegovi aneli zapisuju sva ruæna i pohlepna djela tih osoba pa ih iznose pred Isusa i Njegove svete anele s prijekornim rijeËima: “To su Kristovi sljedbenici! Oni se pripremaju za preobraæenje!” Sotona usporeuje njihovo ponaπanje s biblijskim tekstovima u kojima je ono jasno osueno i onda se ruga nebeskim anelima govoreÊi: “Ovi slijede Krista i Njegovu RijeË! Oni su plod Kristove ærtve i otkupljenja!” Aneli se s gnuπanjem odvraÊaju od tog prizora. Bog zahtijeva da Njegov narod stalno Ëini dobro i kad mu to dosadi, on dosadi Njemu. Vidjela sam da je vrlo nezadovoljan i najmanjim pokazivanjem sebiËnosti kod naroda koji tvrdi da pripada Njemu, za koji Isus nije πtedio svoj dragocjeni æivot. Svaka sebiËna, lakoma osoba siÊi Êe s puta. SliËno Judi koji je prodao svojega Gospodina, ona Êe prodati dobra naËela i plemenitu, dareæljivu narav za malo zemaljskog dobitka. Svi Êe takvi biti izreπetani iz Boæjeg naroda. Oni koji æele Nebo, moraju svim snagama jaËati nebeska naËela. Umjesto da se osuπe od sebiËnosti, njihove se duπe trebaju obogatiti dobroËinstvom. Trebaju iskoristiti svaku priliku da Ëine dobro jedan drugome i tako njeguju nebeska naËela. Isus mi je prikazan kao savrπen uzor. Njegov je æivot bio liπen sebiËnih interesa i uvijek obiljeæen nesebiËnim dobroËinstvom.

Reπetanje
Vidjela sam kako neki s jakom vjerom i bolnim ridanjem vape Bogu. Njihova su lica bila blijeda i na njima se vidjela

Duhovni darovi

219

velika uznemirenost koja je odavala njihovu unutarnju borbu. OdluËnost i velika ozbiljnost vidjela se na njihovim licima, a krupne kapi znoja padale su s njihovih Ëela. S vremena na vrijeme njihova bi lica rasvijetlilo Boæje odobravanje, ali bi se uskoro pojavio isti izraz sveËanosti, ozbiljnosti i nemira. Zli aneli tiskali su se oko njih i obavijali ih tamom da im onemoguÊe pogled na Isusa i primoraju ih da gledaju u tamu koja ih je okruæivala i tako ih navedu da izraze nepovjerenje prema Bogu i mrmljaju protiv Njega. Njihova jedina sigurnost bila je da svoj pogled upiru gore. Boæji aneli bili su zaduæeni za Njegov narod i dok je otrovno ozraËje zlih anela okruæivalo ove uznemirene duπe, nebeski su aneli iznad njih neprestano mahali krilima da rastjeraju gustu tamu. Dok su ovi molitelji nastavili upuÊivati svoje usrdne vapaje, do njih su s vremena na vrijeme dopirale zrake Kristovog svjetla da im ohrabre srca i osvijetle lica. Vidjela sam da neki ne sudjeluju u ovom bolnom ridanju i moljenju. »inilo se da su ravnoduπni i bezbriæni. Oni se nisu opirali tami oko sebe pa ih je okruæila kao gusti oblak. Boæji aneli su ih napustili i otiπli pomoÊi onima koji su se usrdno molili. Vidjela sam kako Boæji aneli æure da pomognu svima koji su se svom svojom snagom opirali zlim anelima i nastojali sami sebi pomoÊi ustrajno zazivajuÊi Boga. Ali Njegovi su aneli napustili one koji nisu uËinili nikakav napor da pomognu sebi i ja ih viπe nisam vidjela. Zapitala sam kakvo je znaËenje reπetanja koje sam vidjela i pokazano mi je da Êe ono biti prouzroËeno nedvosmislenim svjedoËanstvom koje se zasniva na savjetu Vjernog Svjedoka upuÊenom Laodicejcima. Ono Êe djelovati na srce onoga koji ga prihvati i navesti ga da sebi postavi viπi cilj i objavljuje cijelu istinu. Neki ovo otvoreno svjedoËanstvo neÊe htjeti prihvatiti. Ustat Êe protiv njega i to Êe izazvati reπetanje u Boæjem narodu. Vidjela sam da ljudi slabo primaju svjedoËanstvo Vjernog Svjedoka. Ovo svjedoËanstvo, od kojega ovisi sudbina Crkve, cijeni se vrlo malo, pa Ëak i potpuno odbacuje. Ono mora izazvati duboko pokajanje i svi koji ga prihvate posluπat Êe njegov savjet i oËistiti se.

270

220

Rani spisi

271

272

Aneo je rekao: “Posluπaj!” Uskoro sam zaËula zvuk mnogih glazbala koja su izvodila savrπene zvukove, umilne i skladne. Ova je glazba nadilazila sve πto sam ikada Ëula; Ëinilo se da je prepuna milosra, saæaljenja i uzviπene, svete radosti. Proæela je Ëitavo moje biÊe. Aneo mi je rekao: “Pogledaj ovamo!” Tada mi je pozornost bila usmjerena na skupinu koja je bila æestoko reπetana. Pokazani su mi oni koje sam prije vidjela da s tjeskobom plaËu i mole se. Skupina anela Ëuvara oko njih se udvostruËila i oni su od glave do pete bili obuËeni u bojnu opremu. Kretali su se u savrπenom redu kao vojska. Njihova pojava svjedoËila je o ljutoj borbi kroz koju su proπli. Ali njihova lica, obiljeæena ozbiljnom unutarnjom tjeskobom, sada su bila ozarena nebeskim svjetlom i slavom. Oni su izvojevali pobjedu i to je u njima izazvalo najdublju zahvalnost i svetu radost. Broj ove skupine se smanjio. Neki su bili izreπetani i ostavljeni pokraj puta. Nemarni i ravnoduπni, koji se nisu pridruæili onima koji su pobjedu i spasenje cijenili toliko da za nju ustrajno mole i vape, nisu je izvojevali pa su ostali u tami, a njihovo mjesto odmah su popunili drugi koji su prihvatili istinu i uπli u bojne redove. Zli aneli i dalje su se tiskali oko njih, ali ih nisu mogli nadvladati. »ula sam one koji su bili obuËeni u sve Boæje oruæje kako objavljuju istinu s velikom silom. To je imalo snaæan utjecaj. Mnogi su prije bili vezani, neke æene od strane svojih muæeva, a djeca od strane svojih roditelja. Iskrene osobe, prije sprijeËene da Ëuju istinu, sada su je prihvaÊale cijelim srcem. Nestalo je svakog straha od rodbine i sada im je bila vaæna samo istina. Oni su gladovali i æeali za istinom; sada im je bila draæa i dragocjenija od æivota. Upitala sam πto je dovelo do ove velike promjene. Aneo je odgovorio: “Kasna kiπa, odmaranje od lica Gospodnjeg, glasna vika treÊeg anela.” Velika Boæja sila pratila je Boæje izabranike. Aneo mi je rekao: “Pogledaj tamo!” Pozornost sam obratila na zle, na nevjernike. Meu njima je vladala velika zabuna. Razgnjevila ih je vjernost i sila Boæjeg naroda. Na sve strane je vladao nemir. Vidjela sam da su poduzete mjere protiv skupine koja je imala Boæje svjetlo i silu. Tama oko njih postajala je guπÊa, ali su oni ostali nepokolebljivi; na njima je

Duhovni darovi

221

poËivalo Boæje odobravanje i oni su se uzdali u Njega. Vidjela sam da su bili uznemireni; zatim sam Ëula kako ozbiljno vape k Bogu. Danju i noÊu nisu prestajali vapiti: “Neka se vrπi Tvoja volja, Boæe! Ako to moæe pridonijeti slavi Tvojega imena, pripremi put za osloboenje svojeg naroda. Izbavi nas od neznaboæaca koji nas okruæuju. Oni su nam namijenili smrt, ali nas Tvoja ruka moæe izbaviti.” To su sve rijeËi kojih se mogu sjetiti. »inilo se da su svi bili duboko svjesni svoje nedostojnosti i da su pokazali potpunu pokornost Boæjoj volji, ali su se kao Jakov, svi do jednoga, bez izuzetka, ozbiljno molili i traæili izbavljenje. Uskoro nakon πto su poËeli ozbiljno vapiti, aneli su, puni saæaljenja, htjeli poÊi da ih izbave. Ali jedan visoki, moÊni aneo nije im to dopustio. Rekao je: “Boæja volja joπ nije ispunjena. Oni moraju popiti ovu Ëaπu. Moraju primiti to krπtenje.” Ubrzo sam Ëula Boæji glas koji je potresao nebo i zemlju. Nastao je silan potres. Na sve strane su se ruπile kuÊe. Zatim sam zaËula trijumfalni povik pobjede, glasan, zvuËan i jasan. Pogledala sam na skupinu koja je malo prije bila u velikoj nevolji i podloæna robovanju. Sada se sve promijenilo. Obasjavalo ih je silno svjetlo. Kako su divno sada izgledali! Nestalo je svakog traga brige i umora, a zdravlje i ljepota blistali su na svaËijem licu. Njihovi neprijatelji, neznaboπci koji su ih okruæivali, padali su kao mrtvi; nisu mogli podnijeti svjetlo koje je obasjavalo izbavljene svete. Ovo svjetlo i slava zadræali su se na njima dok se Isus nije pojavio na nebeskim oblacima, a vjerna, prokuπana skupina preobrazila se najedanput, u tren oka, iz slave u slavu. Grobovi su se otvorili i sveti su ustali obuËeni u besmrtnost kliËuÊi: “Pobjeda nad grobom i smrÊu!” i skupa sa æivim svetima bili su odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu uz bogate, zvuËne poklike slave i pobjede koji su odjekivali s njihovih besmrtnih usana.

273

Grijesi Babilona
Otkad je drugi aneo objavio pad crkava, vidjela sam da se stanje u njima stalno pogorπavalo. Pripadnici tih crkava nose ime Kristovih sljedbenika, ali ih je nemoguÊe razli-

222

Rani spisi

274

kovati od svijeta. Propovjednici uzimaju tekstove iz Boæje rijeËi, ali propovijedaju kako godi njihovim uπima. Na to tjelesno srce nema primjedbe. Njemu je mrzak samo duh i sila istine i spasenje po Kristu. U izlaganju popularnih propovjednika nema niËega πto bi izazvalo Sotonin gnjev, πto bi uËinilo da greπnik zadrhti ili πto bi srcu i savjesti ukazalo na zastraπujuÊu stvarnost bliskog suda. Zli ljudi su opÊenito zadovoljni vanjskim oblikom poboænosti bez prave poboænosti i oni Êe pomagati i podupirati takvu religiju. Aneo je rekao: “Samo Ëitava bojna oprema pravednosti moæe omoguÊiti Ëovjeku da nadvlada sile tame i saËuva pobjedu nad njima. Sotona je potpuno ovladao crkvama kao tijelom. Bave se ljudskim kazivanjima i djelima umjesto jasnim, oπtrim istinama Boæje rijeËi. Duh i prijateljstvo ovoga svijeta neprijatelj je Bogu. Kad se istina kakva je u Isusu iznese u svojoj jednostavnosti i snazi protiv duha svijeta, ona odjednom budi duh progonstva. Velika veÊina onih koji tvrde da su krπÊani ne poznaju Boga. Njihovo prirodno srce nije se promijenilo i tjelesni um ostaje u neprijateljstvu prema Bogu. Oni su Sotonini vjerni sluge bez obzira na to πto su uzeli drugo ime.” Vidjela sam da su se crkve, otkad je Isus napustio Svetinju u nebeskom Svetiπtu i uπao iza drugog zastora, poËele puniti svim neËistim i omrznutim pticama. Vidjela sam u njima veliko bezakonje i podlost, ali njihovi vjernici tvrde da su krπÊani. Njihovo ispovijedanje, njihove molitve i njihova izlaganja gadost su u Boæjim oËima. Aneo je rekao: “Bog neÊe primirisati u njihova okupljanja. Oni gaje sebiËnost, prijevaru i obmanu bez prijekora savjesti. A sve ove zle karakterne crte pokrivaju plaπtem religije.” Pokazana mi je oholost nominalnih crkava. U njihovim mislima nema Boga; njihov tjelesni um bavi se njima samima; oni ukraπavaju svoja jadna smrtna tijela, a onda se promatraju s uæivanjem i zadovoljstvom. Isus i aneli srdito ih promatraju. Aneo je rekao: “Njihovi grijesi i oholost dopiru do Neba. Njihov dio im je pripremljen. Pravda i sud dugo su drijemali, ali Êe se uskoro probuditi. Osveta je moja — veli Gospodin — ja Êu vratiti.” ZastraπujuÊe prijetnje treÊeg anela ostvarit Êe se i svi Êe zli piti Ëaπu gnjeva Boæjega. Bezbrojne postrojbe zlih anela πire se po Ëitavoj Zemlji i masovno ulaze u crkve.

Duhovni darovi

223
275

Ovi Sotonini predstavnici s likovanjem gledaju na vjerske zajednice jer plaπt religije pokriva najveÊe zloËine i bezakonje. Cijelo Nebo s negodovanjem promatra ljudska biÊa, djelo Boæjih ruku, kojima su njihovi bliænji oduzeli svaku Ëast i stavili ih na razinu sa æivotinjama. Takozvani sljedbenici dragog Spasitelja, koji se uvijek saæalio na prizor ljudske patnje, bezduπno Ëine ovaj golem i straπan grijeh trgujuÊi robovima i ljudskim duπama. Ljudsku bijedu vuku od mjesta do mjesta, kupuju i prodaju. Aneli su sve to zabiljeæili; zapisano je u knjizi. Suze poboænih robova i ropkinja, oËeva, majki i djece, braÊe i sestara, Ëuvaju se u posudi na Nebu. Bog Êe samo joπ malo zadræavati svoju srdæbu. Njegov se gnjev raspalio protiv ove zemlje i posebno protiv vjerskih tijela koja su odobrila ovu groznu trgovinu i sama u njoj sudjelovala. Mnogi koji tvrde da su sljedbenici krotkog i poniznog Isusa gledaju na takvu nepravdu, takvo ugnjetavanje i takvu patnju s bezduπnom ravnoduπnoπÊu. Mnogi od njih i sami sa zadovoljstvom ispunjenim mrænjom nanose ovu neopisivu patnju; a ipak se usuuju pokloniti Bogu. To je straπno izrugivanje; Sotona likuje i predbacuje Isusu i Njegovim anelima takvu nedosljednost i s paklenim trijumfom govori: “Takvi su Kristovi sljedbenici!” Dok takvi nazovikrπÊani Ëitaju o stradanju muËenika, niz obraze im teku suze. Pitaju kako ljudi mogu toliko otvrdnuti da tako okrutno postupaju sa svojim bliænjima. Ali oni koji tako misle i govore, istodobno dræe ljudska biÊa kao robove. I to nije sve; kidaju prirodne veze i okrutno ugnjetavaju svoje bliænje. Oni se sluæe najneËovjeËnijim muËenjem s istom bezobzirnom okrutnoπÊu koju su papisti i neznaboπci pokazali prema Kristovim sljedbenicima. Aneo je rekao: “U dan izvrπenja Boæjeg suda lakπe Êe biti neznaboπcima i papistima nego takvim ljudima.” Vapaji tlaËenih doprli su do Neba i aneli su zapanjeni neiskazanim mukama i patnjama koje Ëovjek, stvoren na sliku svojega Stvoritelja, nanosi svojim bliænjima. Aneo je rekao: “Imena ovih tlaËitelja napisana su krvlju, precrtana udarcima i preplavljena bolnim i vrelim suzama muka. Boæji aneli neÊe prestati dok Bog ovu zemlju svjetla ne natjera da do dna ispije Ëaπu Njegove srdæbe, dok Babilonu ne naplati dvostruko. Platite joj kao πto

276

224

Rani spisi

je ona plaÊala! Vratite joj dvostruko prema njezinim djelima! U Ëaπu u koju je lijevala, ulijte joj dvostruko!” Vidjela sam da Êe robovlasnik42 morati odgovarati za duπu svojeg roba kojega je dræao u neznanju; za grijehe roba bit Êe kaænjen gospodar. Bog ne moæe uzeti na Nebo roba koji je dræan u neznanju i poniæenju, koji nema pojma o Bogu ili Bibliji, koji se ne boji niËega osim gospodareva biËa i na niæem je poloæaju od æivotinja. Ali On Ëini za njega najbolje πto saæaljivi Bog moæe uËiniti. On dopuπta da bude kao da ga nikad nije bilo, dok Êe gospodar morati trpjeti sedam posljednjih zala i onda uskrsnuti u drugom uskrsnuÊu i umrijeti drugom, najgroznijom smrÊu. Tek Êe tada biti zadovoljena Boæja pravda.
277

Glasna vika
Vidjela sam anele kako se æure amo-tamo, spuπtaju se na Zemlju pa se vraÊaju na Nebo vrπeÊi pripreme za neki vaæan dogaaj. Zatim sam vidjela jednog silnog anela kojem je bilo zapovjeeno da sie na Zemlju i svoj glas ujedini s glasom treÊeg anela; time je dodao posebnu silu njegovoj vijesti. Ovom je anelu dana velika moÊ i slava i kad je siπao, Zemlja se rasvijetlila od njegova sjaja. Svjetlo koje je pratilo ovog anela doprlo je svuda dok je snaænim glasom vikao: “Pade, pade veliki Babilon i posta boraviπtem demona i skloniπtem svih neËistih duhova, skloniπtem svih neËistih ptica.” Tako se ponovila vijest o padu Babilona koju je objavio drugi aneo, uz dodatno spominjanje svih opaËina koje su se uvukle u crkve od 1844. godine. PomoÊ ovog anela dolazi u pravo vrijeme da se pridruæi posljednjem velikom djelu vijesti treÊeg anela, koja prerasta u glasnu viku. Tako se Boæji narod priprema da opstane u Ëasu kuπnje koji Êe uskoro doÊi. Vidjela sam kako na njima poËiva veliko svjetlo i oni su se ujedinili u objavljivanju vijesti treÊeg anela. S Neba su poslani aneli da pomognu moÊnom anelu; Ëula sam kako na sve strane odjekuju glasovi: “Iziite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i
42

Vidi Dodatak.

Duhovni darovi

225

da ne dijelite njezinih zala! Jer njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opaËina.” Izgledalo je da je ova vijest dodatak treÊoj vijesti, jer joj se pridruæila kao πto se 1844. ponoÊni poklik pridruæio vijesti drugog anela. Boæja je slava poËivala na svetima koji su strpljivo Ëekali i neustraπivo objavljivali posljednju sveËanu opomenu objavljujuÊi pad Babilona i pozivajuÊi Boæji narod da izie iz njega kako bi izbjegao njegovu straπnu sudbinu. Svjetlo koje je obasjavalo Ëekaoce dopiralo je svuda i oni u crkvama koji su imali neπto svjetla, a nisu Ëuli ni odbacili tri vijesti, odazvali su se pozivu i napustili pale crkve. Otkad su objavljene ove vijesti, mnogi su uπli u godine u kojima odgovaraju sami za sebe. Svjetlo ih je obasjalo pa su bili u stanju birati izmeu æivota i smrti. Neki su izabrali æivot i pridruæili se onima koji su Ëekali svojega Gospodina i vrπili sve Njegove zapovijedi. Doπlo je vrijeme da treÊa vijest obavi svoje djelo, da okuπa sve i pozove dragocjene duπe da iziu iz vjerskih zajednica. Neodoljiva sila ispunila je iskrene duπe pa je ovo otkrivenje Boæje sile uplaπilo i obuzdalo njihovu nevjernu rodbinu i prijatelje tako da se nisu usuivali niti mogli sprijeËiti one koji su osjeÊali djelovanje Boæjeg Duha. Posljednji poziv dopro je Ëak i do jadnih robova i poboæni meu njima oduπevljeno su zapjevali pjesme radosti oËekujuÊi konaËno osloboenje. Njihovi ih gospodari nisu mogli sprijeËiti; uπutkao ih je strah i zapanjenost. Vjerni su Ëinili Ëuda, ozdravljali su bolesne, a pratili su ih znakovi i Ëudesa. Bog je vodio ovo djelo i svi sveti, ne mareÊi za posljedice, slijedili su osvjedoËenje svoje savjesti i ujedinili se s onima koji su vrπili sve Boæje zapovijedi i sa silom objavljivali treÊu vijest. Vidjela sam da Êe ova vijest zavrπiti djelo sa silom i snagom koja Êe daleko nadmaπiti ponoÊni poklik. Boæji sluge, naoruæani silom odozgo i ozarenih lica koja svijetle svetom odanoπÊu, iziπli su da objave vijest s Neba. Duπe koje su bile raπtrkane po raznim vjerskim zajednicama, odazvale su se pozivu i dragocjene su duπe æurno izvedene iz crkava osuenih na propast, kao πto je Lot bio izveden iz Sodome prije uniπtenja. Boæji narod ojaËala je izvanredna slava koja je izobilno poËinula na njima i pripremila ih da opstanu u Ëasu kuπnje. Svuda sam Ëula mnoπtvo gla-

278

279

226

Rani spisi

sova koji govore: “Ovdje je strpljivost svetih koji dræe zapovijedi Boæje i vjeru Isusovu.”

Kraj treÊe vijesti
U duhu sam bila prenesena u vrijeme kad se objavljivanje vijesti treÊeg anela privodilo kraju. Boæja sila poËivala je na Njegovom narodu; on je zavrπio svoje djelo i bio spreman za Ëas kuπnje koji ga je oËekivao. Primio je kasnu kiπu ili osvjeæenje od Gospodnjega lica i æivo je svjedoËenje ponovno oæivjelo. Posljednja velika opomena svugdje je odjeknula i to je razbjesnilo stanovnike Zemlje koji nisu æeljeli prihvatiti vijest. Vidjela sam anele kako se na Nebu æure amo-tamo. Jedan se aneo s pisarskim priborom vratio sa Zemlje i javio Isusu da je obavio zadatak i da su sveti izbrojeni i zapeËaÊeni. Zatim sam vidjela kako je Isus, koji je sluæio pred KovËegom u kome se nalazilo Deset zapovijedi, bacio kadionicu. Podigao je ruke i snaænim glasom rekao: “Svrπeno je!” Svi su aneli skinuli krune dok je Isus sveËano objavio: “Tko Ëini nepravdu, neka joπ Ëini nepravdu; i tko je neËist, neka se joπ kalja; i tko je pravedan, neka joπ Ëini pravdu; i tko je svet, neka se joπ posveÊuje!” SluËaj svakog pojedinca odluËen je za æivot ili za smrt. Dok je Isus sluæio u Svetiπtu, najprije se sudilo mrtvim, a potom æivim pravednicima. Krist je primio svoje kraljevstvo nakon πto je izvrπio pomirenje za svoj narod i izbrisao njihove grijehe. Podanici Njegovog kraljevstva su odreeni. Nastupila je Janjetova svadba. A kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima predano je Isusu i baπtinicima spasenja, i Isus treba vladati kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Dok je Isus izlazio iz Svetinje nad svetinjama, Ëula sam zveket zvonËiÊa na Njegovoj odjeÊi, a Ëim je iziπao, stanovnike Zemlje pokrio je oblak tame. Viπe nije bilo posrednika izmeu greπnih ljudi i uvrijeenog Boga. Dok je Isus stajao izmeu Boga i greπnog Ëovjeka, svijet je bio obuzdavan, ali kad je napustio mjesto izmeu Ëovjeka i Oca, obuzdavanje je prestalo i Sotona je potpuno zagospodario nepokajanima. Posljednja zla nisu se mogla izliti dok je Isus sluæio u Sveti-

280

Duhovni darovi

227

πtu; ali kad je u njemu zavrπio svoje djelo i kad je Njegovo posredovanje prestalo, niπta viπe nije moglo zadræavati Boæji gnjev i on se svom æestinom sruËio na nezaπtiÊene glave greπnika koji su prezreli spasenje i odbacili opomenu. U to straπno vrijeme, nakon πto zavrπi Isusovo posredovanje, sveti Êe æivjeti pred Bogom bez posrednika. Svaki je sluËaj odluËen, svaki dragulj prebrojen. Isus se zadræao joπ jedan trenutak u vanjskom dijelu nebeskog Svetiπta i svi grijesi koji su priznati dok je sluæio u Svetinji nad svetinjama prenose se na Sotonu, zaËetnika grijeha, koji za njih mora podnijeti kaznu. Zatim sam vidjela kako Isus svlaËi svoje sveÊeniËke haljine i oblaËi najljepπu kraljevsku odjeÊu. Na Njegovoj su glavi bile mnoge krune, kruna u kruni. Okruæen mnoπtvom anela, napustio je Nebo. Na zemaljske stanovnike izlijevalo se sedam zala. Neki su optuæivali i proklinjali Boga. Drugi su poæurili k Boæjem narodu i molili ga da ih pouËi kako mogu izbjeÊi Njegove sudove. Ali oni im ne mogu pomoÊi. Posljednja suza za greπnike je prolivena, posljednja æarka molitva izmoljena, posljednji teret ponesen, posljednja opomena upuÊena. Umilni glas milosti viπe ih ne poziva. Dok su sveti, a i cijelo Nebo, bili zainteresirani za njihovo spasenje, oni sami nisu marili za sebe. Pred njih su bili izneseni æivot i smrt. Mnogi su æeljeli æivot, ali se nisu potrudili da ga zadobiju. Nisu izabrali æivot i sada viπe nije bilo krvi pomirenja da oËisti krivce, nije bilo suÊutnog Spasitelja da moli za njih, ni povika: “Poπtedi, joπ malo poπtedi greπnika.” »itavo Nebo ujedinilo se s Isusom kad su zaËuli zastraπujuÊe rijeËi: “Gotovo je. Svrπeno je.” Plan spasenja je ostvaren, ali malo ga je njih odluËilo prihvatiti. I kad je utihnuo umilni glas milosti, zle je obuzeo strah i uæas. Sa straπnom jasnoÊom Ëuli su rijeËi: “Prekasno! Prekasno!” Oni koji nisu cijenili Boæju rijeË, æurili su se amo-tamo tumarajuÊi od mora do mora i od sjevera do istoka iπtuÊi Gospodnju rijeË. Aneo je rekao: “NeÊe je naÊi. U zemlji je glad, ne glad kruha ni æe vode, veÊ sluπanja rijeËi Gospodnje. ©to bi sada dali za jednu rijeË Boæjeg odobravanja! Ali ne, oni moraju gladovati i æeati. Dan za danom prezirali su spasenje, cijenili su zemaljska blaga i zadovoljstva viπe od svakog nebeskog blaga i poticaja. Odbacili su Isusa i

281

282

228

Rani spisi

prezreli Njegove svete. NeËisti moraju zauvijek ostati neËisti.” Mnogi od zlih jako su se razgnjevili πto moraju trpjeti muke zala. Prizor je bio uæasan. Roditelji su ogorËeno predbacivali svojoj djeci, djeca svojim roditeljima, braÊa svojim sestrama, sestre svojoj braÊi. Na sve strane Ëuli su se æalosni jauci: “Ti si me sprijeËio da ne primim istinu koja bi me spasila od ovog uæasnog Ëasa.” Ljudi su se puni ogorËenosti i mrænje okomili na svoje propovjednike optuæujuÊi ih: “Niste nas upozorili. Govorili ste da se Ëitav svijet treba obratiti i vikali: mir, mir, potiskujuÊi svaki strah koji bi se pojavio. Niste nam niπta govorili o ovom trenutku, a one koji su nas opominjali proglaπavali ste fanaticima i zlim ljudima koji nas æele upropastiti.” Vidjela sam da ti propovjednici nisu izbjegli Boæji gnjev. Njihove su muke bile deset puta veÊe od muka ostalog naroda.

Vrijeme nevolje
Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i kako se u skupinama nastanjuju u najskrovitijim mjestima. Aneli su ih opskrbljivali hranom i vodom, dok su zli patili od gladi i æei. Zatim sam vidjela kako se vodeÊi ljudi Zemlje meusobno savjetuju, a oko njih su bili zaposleni Sotona i njegovi aneli. Vidjela sam spis Ëiji su primjerci bili poslani u razne dijelove Zemlje, kojim se stanovniπtvu dopuπta da svete, ukoliko se ne odreknu svoje neobiËne vjere, ne napuste subotu i ne budu svetkovali pr vi dan tjedna, u odreeno vrijeme pobiju. Ali u tom Ëasu kuπnje sveti su bili staloæeni i smireni uzdajuÊi se u Boga i oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊanje da Êe se otvoriti put za njihovo izbavljenje. U nekim su mjestima, prije stupanja proglasa na snagu, zli navalili na svete da ih pobiju, ali su se aneli u liku ratnika borili s njima. Sotona je æelio steÊi prednost da uniπti svece Sveviπnjega, ali je Isus svojim anelima zapovjedio da bdiju nad njima. Kad sk lopi savez s onima koji su dræali Njegov zakon, Bog Êe se proslaviti pred oËima neznaboæaca koji su ih okruæili, a Isus Êe se proslaviti preobraæavanjem vjernih koji su Ga tako dugo oËekivali da ne vide smrti.

283

Duhovni darovi

229

Ubrzo zatim vidjela sam kako svete obuzima velika tjeskoba. Izgledalo je da su opkoljeni zlim stanovnicima Zemlje. Sve se urotilo protiv njih. Neki su se poËeli plaπiti da ih je Bog ostavio i prepustio rukama zlih da ih pobiju. Ali da su im se oËi mogle otvoriti, vidjeli bi da su okruæeni Boæjim anelima. Zatim je doπlo mnoπtvo gnjevnih zlih uz mnoπtvo zlih anela koji su nagovarali zle da pobiju svete. Ali da bi se mogli pribliæiti Boæjem narodu, zli su se morali probiti kroz redove moÊnih, svetih anela. To je bilo nemoguÊe. Boæji aneli prisilili su ih na povlaËenje, a i zle anele koji su se tiskali oko njih. To je za svete bio Ëas straπne i grozne agonije. Vapili su dan i noÊ Bogu za izbavljenje. Na prvi pogled nije bilo moguÊnosti za bijeg. Zli su veÊ poËeli trijumfirati viËuÊi: “Zaπto vas vaπ Bog ne izbavi iz naπih ruku? Zaπto se ne uznesete i spasite æivot?” Ali sveti nisu na njih obraÊali pozornost. Kao Jakov borili su se s Bogom. Aneli su ih htjeli izbaviti, ali su joπ malo morali priËekati; Boæji narod mora ispiti Ëaπu do dna i krstiti se ovim krπtenjem. Vjerni svojoj duænosti, aneli su i dalje bdjeli nad njima. Bog neÊe dopustiti da se Njegovo ime sramoti meu neznaboπcima. Doπao je trenutak da otkrije svoju silnu moÊ i slavno izbavi svoje svete. On Êe radi slave svojeg imena izbaviti sve one koji su Ga strpljivo Ëekali i Ëija su imena zapisana u knjizi. Ovom mi je prilikom ukazano na vjernog Nou. Kad je poËela padati kiπa i doπao potop, Noa i njegova obitelj uπli su u korablju i Bog ih je zatvorio u njoj. Noa je neumorno opominjao stanovnike pretpotopnog svijeta, ali su mu se oni rugali i ismijavali ga. Kad su vode preplavile Zemlju i kad su se jedan za drugim poËeli utapati, primijetili su da korablja koja im je prije sluæila za ismijavanje, sigurno plovi ËuvajuÊi Nou i njegovu obitelj. Vidjela sam da Êe Boæji narod, koji je vjerno upozoravao svijet na dolazak Boæjega gnjeva, tako biti izbavljen. Bog neÊe dopustiti da zli uniπte one koji su oËekivali uznesenje i nisu se htjeli pokoriti naredbi zvijeri i primiti njezin æig. Da je zlima bilo dopuπteno da pobiju svete, vidjela sam da bi to donijelo veliko zadovoljstvo Sotoni i Ëitavoj njegovoj zloj vojsci i svima koji mrze Boga. O kakav bi to bio trijumf za njegovo sotonsko veliËanstvo da u toj zavrπnoj borbi ima vlast nad onima koji su

284

230

Rani spisi

285

tako dugo Ëekali da vide Onoga koga ljube! Oni koji su se rugali ideji da bi sveti mogli uziÊi, bit Êe svjedoci Boæje brige za Njegov narod i njegovog slavnog izbavljenja. Kad su sveti napustili gradove i sela, zli su ih progonili nastojeÊi da ih pobiju. Ali maËevi podignuti na Boæji narod slomili su se i pali na zemlju krhki kao da su od slame. Boæji aneli su πtitili svete. I dok su dan i noÊ vapili Bogu za izbavljenje, njihov je vapaj dospio pred Gospodina.

Izbavljenje svetih
Upravo je u ponoÊ Bog odluËio osloboditi svoj narod. Dok su se zli kojima je bio okruæen rugali, odjednom je sunce zasjalo svom snagom, a mjesec se zaustavio. Zli su taj prizor gledali iznenaeno, dok su sveti sa sveËanom radoπÊu gledali znakove svojeg izbavljenja. Velikom brzinom redali su se znakovi i Ëuda. »inilo se da je sve u prirodi skrenulo sa svojeg normalnog puta. Rijeke su presuπile. Tamni, teπki oblaci gomilali su se i meusobno sudarali. Ali ostalo je jedno mjesto vedrine neopisiva sjaja odakle se zaËuo Boæji glas kao πum mnogih voda koji je potresao nebo i zemlju. Nebo se otvaralo i zatvaralo, neprekidno u pokretu. A onda je nastao silan potres. Grobovi su se otvorili i oni koji su umrli u vjeri za vrijeme vijesti treÊeg anela, koji su svetkovali subotu, iziπli su iz svojih praπnjavih postelja, proslavljeni, da Ëuju savez mira koji Êe Bog uËiniti s onima koji su vrπili Njegov Zakon. Nebo se otvaralo i zatvaralo, neprekidno u pokretu. Planine su se tresle kao trska na vjetru i na sve strane izbacivale raskomadane stijene. More je poËelo kljuËati kao voda u loncu i izbacivati kamenje na obalu. Dok je objavljivao dan i Ëas Isusova dolaska i ponavljao vjeËni Savez sa svojim narodom, Bog je izgovarao reËenicu po reËenicu a onda zastao, dok su se Njegove rijeËi pronosile Zemljom. Boæji Izrael stajao je oËiju uprtih prema Nebu sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz Jahvinih usta i prolamale se zemljom sliËno najsnaænijoj grmljavini. Bilo je izuzetno sveËano. Na kraju svake reËenice sveti su uzvikivali: “Slava! Aleluja!” Lica su im bila obasjana Boæjom slavom i svijetlila kao Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja. Zli ih nisu mogli gledati od sjaja sla-

286

Duhovni darovi

231

ve. I kad je izgovoren beskonaËni blagoslov nad onima koji su poπtovali Boga svetkujuÊi Njegovu subotu, zaËuo se silan poklik pobjede nad zvijeri i njezinim kipom. Tada je poËelo slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. Vidjela sam poboænog roba kako pobjedonosno ustaje i odbacuje lance kojima je bio okovan, dok je njegov zao gospodar bio zbunjen ne znajuÊi πto da Ëini, jer zli nisu mogli razumjeti rijeËi koje je Bog izgovorio. Uskoro se pojavio veliki bijeli oblak na kojem je sjedio Sin »ovjeËji. Kada se prvi put pojavio u daljini, izgledao je vrlo mali. Aneli su rekli da je to znak Sina »ovjeËjega. Kako se pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti nevjerojatnu Isusovu slavu i veliËanstvo dok se kretao kao osvajaË. A pratila Ga je svita svetih anela sa svijetlim, bljeπtavim krunama na glavi. Nijedan jezik ne moæe opisati slavu ovog prizora. Æivi oblak veliËanstva i neopisive slave joπ se viπe pribliæio i mi smo mogli vidjeti Isusov dragi lik. Na Njegovom svetom Ëelu nije poËivao trnov vijenac, veÊ kruna slave. Na Njegovom ogrtaËu, na boku, bilo je napisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Njegovo je lice sjalo kao sunce u podne, oËi su Mu bile kao ognjeni plamen, a noge sliËne uæarenoj mjedi. Glas Mu je zvuËao kao zvuk mnogih glazbala. Zemlja je podrhtavala pred Njim, a Nebo se izmaklo kao knjiga koja se smota. Sa svojih mjesta pomaknule su se sve gore i svi otoci. “Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovoe, bogataπi, moguÊnici, svi — robovi i slobodni — sakriπe se po πpiljama i gorskim peÊinama, govoreÊi gorama i peÊinama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdæbe! Tko moæe opstati?” Oni koji su do maloprije naumili istrijebiti Boæju vjernu djecu sa Zemlje, sada su bili svjedoci Boæje slave koja je poËivala na njima. U svojem strahu Ëuli su glasove svetih kako radosno kliËu: “Evo, ovo je Bog naπ, njega smo Ëekali i On Êe nas spasiti.” Zemlja se snaæno potresla kad je Boæji Sin svojim glasom pozvao svete koji su spavali. Oni su se odazvali pozivu i iziπli obuËeni u slavnu besmrtnost kliËuÊi: “Pobjeda, pobjeda nad smrÊu i grobom. Gdje je, smrti, tvoj æalac? O, grobe, gdje je tvoja pobjeda?” Onda su æivi sveti i uskrsli podigli svoje glasove u dugi, snaæan poklik pobjede. Tijela

287

232

Rani spisi

288

koja su siπla u grob s obiljeæjima bolesti i smrti, ustala su u besmrtnom zdravlju i snazi. Æivi sveti su se preobrazili u istom trenutku, u tren oka, i zajedno s uskrslima poπli u zrak u susret svome Gospodinu. Kakav je to bio slavni sastanak! Prijatelji koje je smrt razdvojila sad su se ujedinili da se nikad viπe ne rastanu. Na svakoj strani kola od oblaka bila su krila a ispod njih æivi kotaËi, i kako su se kola uzdizala, kotaËi su klicali: “Svet”, krila su u pokretu klicala: “Svet”, a pratnja svetih anela oko oblaka klicala je: “Svet, svet, svet Gospodin Bog, SvemoguÊi!” I sveci u oblaku klicali su: “Slava! Aleluja!” A kola su se uzdizala prema Svetome Gradu. Prije ulaska u grad sveti su postavljeni u savrπen Ëetverokut s Isusom u sredini. Isus je bio za glavu i ramena viπi od svetih i anela. Svi u Ëetverokutu mogli su vidjeti Njegov veliËanstveni lik i umilno lice.

Nagrada svetih
Vidjela sam veliki broj anela kako iz grada donose slavne krune — po jednu za svakog svetog, na kojoj je bilo napisano njegovo ime. Kad je Isus dao znak da se krune donesu, aneli su pristupili, a dragi Isus je svojom desnicom stavio krune na glave svetih. Zatim su aneli donijeli harfe, pa je i njih Isus predao svetima. Aneli predvodnici dali su prvi ton, a onda su se podigli svi glasovi slijevajuÊi se u radosnu pjesmu hvale. Sve su ruke vjeπto prebirale po harfinim æicama stvarajuÊi bogatu i skladnu glazbu. Zatim sam vidjela kako je Isus druπtvo otkupljenih poveo prema gradskim vratima. Na dodir Njegove ruke ona su se pokrenula na svojim sjajnim πarkama pozivajuÊi narode koji su dræali istinu da uu. U gradu je bilo svega Ëime su se oËi mogle naslaivati. Na sve strane vidjela se raskoπna slava. Tada je Isus pogledao spaπene svete Ëija su lica odsjajivala slavom; upro je u njih pogled prepun ljubavi i svojim bogatim, milozvuËnim glasom rekao: “Vidim trud svoje duπe i zadovoljan sam. Vaπa je sva ova bogata slava da u njoj vjeËno uæivate. Vaπim je patnjama kraj. Viπe neÊe biti smrti, ni tuge, ni plaËa, viπe neÊe biti boli.” Vidjela sam kako su se spaπeni poklonili i svoje sjajne krune stavili pred Isusove noge,

289

Duhovni darovi

233

a zatim, kad ih je Njegova draga ruka podigla, oni su dodirnuli svoje zlatne harfe i ispunili Nebo svojom bogatom glazbom i pjesmama Janjetu. Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod do stabla æivota i mi smo ponovno Ëuli Njegov umilni glas, ljepπi od svake glazbe koju je Ëulo ljudsko uho, kako govori: “LiπÊe na ovom stablu je za iscjeljenje naroda. Jedite svi od njega.” Na drvetu æivota raslo je najljepπe voÊe koje su sveti mogli slobodno ubrati. U gradu je bilo prekrasno prijestolje od kojeg je tekla Ëista rijeka vode æivota, bistra kao kristal. Sa svake strane rijeke bilo je drvo æivota, a na obalama te rijeke bilo je i drugog predivnog drveÊa koje je raalo plodove dobre za jelo. Jezik je odviπe slab da opiπe Nebo. I kako se prizor preda mnom odvijao, ostala sam zadivljena. Ponesena nenadmaπivim sjajem i slavom, odloæila sam pero i uskliknula: “O, kakve li ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!” Ni najuzviπeniji jezik ne moæe opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi.

Opustoπena Zemlja
Moja je pozornost ponovno bila usmjerena na Zemlju. Zli su bili pobijeni i njihova su mrtva tijela leæala na njezinoj povrπini. Boæji gnjev pohodio je stanovnike Zemlje u vrijeme posljednjih sedam zala da su od muke grizli jezike i psovali Boga. Laæni pastiri bili su poseban predmet Jahvina gnjeva. OËi su im iπËiljele i jezici im usahnuli dok su joπ stajali na nogama. Nakon πto je Boæji glas izbavio svete, mnoπtvo zlih iskalilo je svoj gnjev jedan na drugome. Izgledalo je da je zemlja preplavljena krvlju i mrtva tijela leæala su na sve strane. Zemlja je izgledala kao nenastanjena pustinja. Gradovi i sela, razoreni potresom, leæali su u ruπevinama. Planine su se pomaknule sa svojih mjesta ostavljajuÊi za sobom duboke provalije. Po Ëitavoj Zemlji leæale su goleme stijene koje je more izbacilo ili su bile odvaljene od brda, kao i velika stabla iπËupana s korijenjem. To Êe biti dom Sotone i njegovih zlih anela za tisuÊu godina. Tu Êe biti sputan da luta po razvaljenoj povrπini Zemlje i gleda posljedice svoje pobune

290

234

Rani spisi

291

protiv Boæjeg zakona. Tijekom tisuÊu godina moÊi Êe uæivati plodove prokletstva koje je prouzroËio. OgraniËen samo na Zemlju, neÊe imati moguÊnost obilaziti druge planete da kuπa i uznemiruje one koji nisu pali. Za to vrijeme Sotona Êe uæasno patiti. Otkako je pao, stalno je razvijao svoje zle osobine i bio neprekidno aktivan. Ali sada, liπen svoje moÊi i ostavljen da razmiπlja o ulozi koju je odigrao od trenutka svojeg pada, on sa strahom i drhtanjem gleda na straπnu buduÊnost kad Êe morati ispaπtati za sve πto je uËinio i biti kaænjen za sve grijehe na koje je druge potaknuo. »ula sam pobjedniËki povik anela i otkupljenih svetih koji je odjeknuo kao deset tisuÊa glazbala jer ih Sotona viπe neÊe moÊi muËiti ni kuπati, a i stanovnici drugih svjetova oslobodili su se njega i njegovih kuπnji. Zatim sam vidjela prijestolja i Isusa s otkupljenim svetima kako sjede na njima; a sveti su vladali kao kraljevi i sveÊenici Boæji. Krist je zajedno sa svojim narodom sudio mrtvim zlima usporeujuÊi njihova djela sa Zakonikom, Biblijom, sudeÊi svaki sluËaj prema djelima koja su uËinjena u tijelu. Zatim su zlima odredili kaznu koju moraju pretrpjeti prema svojim djelima; a ona je bila zapisana pokraj njihovog imena u knjigu smrti. Isus i sveti sudili su i Sotoni i njegovim anelima. Sotonina kazna bila je daleko veÊa od kazne onih koje je prevario. Njegovo ispaπtanje toliko je premaπivalo njihovo da se ne moæe usporediti. Nakon πto nestanu svi koje je prevario, Sotona Êe joπ uvijek biti æiv i mnogo duæe ispaπtati. »im je suenje zlim mrtvima zavrπeno, na kraju tisuÊu godina, Isus je napustio grad, a slijedili su Ga sveti i povorka aneoskih vojski. Isus se spustio na veliku goru koja se raspolovila Ëim su je dotaknule Njegove noge i postala velika ravnica. Tada smo podigli pogled i ugledali veliki i lijepi grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, po troja sa svake strane i s po jednim anelom na svakim vratima. Povikali smo: “Dolazi grad! Veliki grad silazi s Neba od Boga!” I on je silazio u svoj svojoj krasoti i blistavoj slavi i spustio se na veliku ravnicu koju je Isus za njega pripremio.

Duhovni darovi

235
292

Drugo uskrsnuÊe
Tada su Isus i Njegova pratnja svetih anela, zajedno sa svim otkupljenim svetima, napustili grad. Aneli su okruæili svojeg Zapovjednika i pratili Ga na Njegovom putu, a slijedila ih je povorka otkupljenih svetih. A onda je ozbiljno i zastraπujuÊe veliËanstveno Isus pozvao mrtve zle i oni su uskrsnuli s istim slabim, bolesnim tijelima s kojima su siπli u grob. Kakav prizor! Prigodom prvog uskrsnuÊa svi su ustali u besmrtnom cvijetu mladosti, ali u drugom uskrsnuÊu na svima bili su vidljivi tragovi prokletstva. Kraljevi i zemaljski velikani, obiËni i prezreni ljudi, uËeni i neuki, ustali su zajedno. Svi promatraju Sina »ovjeËjeg; i oni koji su Ga prezirali i rugali Mu se, koji su trnov vijenac stavili na Njegovo sveto Ëelo i udarali Ga trskom, gledaju Ga u Njegovom kraljevskom veliËanstvu. Oni koji su Mu pljuvali u lice prilikom sasluπavanja, sada se okreÊu od Njegovog prodornog pogleda i od slave Njegova lica. Oni koji su Mu klinovima pribijali ruke i noge, sada vide oæiljke od Njegova raspeÊa. Oni koji su Mu kopljem proboli slabine, sada na Njegovom tijelu vide oæiljke svoje okrutnosti. Oni sada znaju da je to upravo Onaj koga su razapeli i kome su se rugali u Njegovoj najteæoj muci. Tada Êe odjeknuti dugotrajan jauk muke dok budu bjeæali da se sakriju pred licem Kralja kraljeva i Gospodara gospodara. Svi se nastoje sakriti meu stijenama da se zaπtite od strahovite slave Onoga koga su nekoÊ prezirali. I svladani i utuËeni Njegovim veliËanstvom i neiskazanom slavom, oni Êe kao jedan podiÊi glas i sa straπnom jasnoÊom uskliknuti: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!” Tada Êe se Isus i sveti aneli, praÊeni svim svetima, vratiti u grad, dok Êe gorki plaË i jauci zlih ispuniti zrak. Primijetila sam da se Sotona opet vraÊa svojem poslu. Otiπao je meu svoje podanike da ojaËa slabe i iznemogle; govorio im je kako su moÊni njegovi aneli. Ukazivao je na bezbrojne milijune uskrslih. Meu njima su bili silni ratnici i kraljevi vjeπti ratovanju i osvajaËi kraljevstava. Tu su bili moÊni divovi i junaci koji nikad nisu izgubili bitku. Tu je bio i oholi, ambiciozni Napoleon od Ëijeg su pribliæavanja drhtala kraljevstva. Tu su stajali ljudi visoka rasta i dostojanstvena dr-

293

236

Rani spisi

294

æanja koji su pali u borbi dok su æeljeli pobijediti. Kad su ustali iz grobova, njihove su misli nastavile teÊi tamo gdje ih je smrt prekinula. Imaju istu æelju za osvajanjem koja ih je opijala kad su pali. Sotona se dogovara sa svojim anelima, a zatim i s tim kraljevima, osvajaËima i junacima. GledajuÊi na silnu vojsku, uvjerava ih da je druπtvo u gradu maleno i slabo i da mogu poÊi i zauzeti grad, protjerati njegove stanovnike i prisvojiti sve bogatstvo i slavu. Sotona ih uspijeva prevariti i svi se odmah poËinju pripremati za bitku. U toj golemoj vojsci ima mnogo vjeπtih ljudi i oni izrauju svakovrsno oruæje. Zatim mnoπtvo kreÊe sa Sotonom na Ëelu. Slijede ga kraljevi i ratnici, a mnoπtvo ide za njima u Ëetama. Svaka postrojba ima svojeg vou i svi kreÊu u borbenom poretku preko ispucale i izobliËene zemlje prema Svetom Gradu. Isus zatvara gradska vrata, a golema vojska okruæuje grad i zauzima borbene poloæaje oËekujuÊi æestoki okrπaj. Isus sa svim aneoskim vojskama i svima svetima, s blistavim krunama na glavi, izlazi na vrh gradskog zida. On progovara sveËanim glasom: “Greπnici, pogledajte nagradu pravednih! I gledajte, moji otkupljeni, nagradu zlih!” Nepregledno mnoπtvo gleda slavno druπtvo na gradskim zidinama. Kad vide sjaj njihovih blistavih kruna i lica ozarena slavom kako odraæavaju Isusov lik, a zatim nezamislivu slavu i veliËanstvo Kralja kraljeva i Gospodara gospodara, njihove hrabrosti nestaje. Obuzima ih osjeÊaj da su izgubili to blago i slavu i da je plaÊa grijeha smrt. Vide svete, sretne spaπene koje su prezirali, obuËene u slavu, Ëast, besmrtnost i vjeËni æivot, dok su oni izvan grada sa svime πto je neËisto i odurno.

Druga smrt
Sotona se æuri meu svoje sljedbenike pokuπavajuÊi mnoπtvo pokrenuti na akciju. Ali s Neba od Boga silazi vatra i proædire ih sve: velikane i junake, ugledne, siromaπne i bijedne. Vidjela sam da su neki brzo uniπteni, dok drugi pate duæe. Kaænjeni su prema djelima koja su uËinili u tijelu. Neki su danima gorjeli, toliko dugo dok je neπto moglo gorjeti, potpuno svjesni svega. Aneo je rekao: “Crv njihovog æivota neÊe umrijeti i njihov se oganj neÊe ugasiti dokle god ne izgori i najsitniji dio.”

Duhovni darovi

237

Sotona i njegovi aneli dugo su patili. Sotona nije ponio teret kazne samo za svoje vlastite grijehe, veÊ i za grijehe otkupljenog mnoπtva koji su stavljeni na njega, a mora patiti i za duπe koje je upropastio. Zatim sam vidjela kako su Sotona i Ëitavo mnoπtvo zlih uniπteni, a Boæja pravda zadovoljena. A sve aneoske vojske i svi otkupljeni sveti glasno su rekli: “Amen.” Aneo je rekao: “Sotona je korijen, a njegova djeca su grane. Sada su uniπteni i korijen i grane. Oni su umrli vjeËnom smrÊu. Nikad viπe neÊe uskrsnuti i Bog Êe imati Ëist svemir.” Kad sam pogledala, vidjela sam da je vatra progutala zle, palila neËistoÊu i Ëistila Zemlju. Ponovno sam pogledala i vidjela Zemlju oËiπÊenu. Nigdje nije bilo znaka prokletstva. Razrovana, neravna povrπina Zemlje sada je bila ravna, kao velika ravnica. Cijeli Boæji svemir bio je Ëist, a velika borba zauvijek zavrπena. Kamo god bih pogledala i na Ëemu god bi mi se pogled zaustavio, sve je bilo lijepo i sveto. A sve mnoπtvo otkupljenih, stari i mladi, veliki i mali, spustili su svoje blistave krune pred noge svojeg Otkupitelja, poklonili Mu se s dubokim poπtovanjem i slavili Onoga koji æivi zauvijek i dovijeka. A kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima dano je puku Svetaca Sveviπnjega, i oni Êe ga posjedovati zauvijek, za vijeke vjekova.

295

238

Rani spisi

Dodatak
Stranice 33—38: Moje prvo vienje. — Ono πto je izneseno u ovom poglavlju, prvo je objavio urednik Day-Stara 24. sijeËnja 1846. kao “Pismo sestre Harmon” datirano “Portland, Maine, 20. prosinca 1845.” Ono se ponovno pojavilo u tisku 1846., 1847. i 1851. pod naslovom “Rasprπenom ostatku”. Sadaπnji naslov dan je 1882. u ponovljenom izdanju Iskustava i vienja. Detaljni autobiografski zapisi objavljeni 1860. i 1885. iznose ono πto se ovdje pojavljuje kao dva razliËita vienja. Vidi “Moje prvo vienje” u Spiritual Gifts, sv. 2, str. 30—35; Testimonies, sv. 1, str. 58—61 i “vienje Nove Zemlje” u Spiritual Gifts, sv. 2, str. 52—55; Testimonies, sv. 1, str. 67—70. Stranice 34—38: Prikaz buduÊih dogaaja. — Kad Ellen White opisuje ono πto joj je Bog otkrio o buduÊim dogaajima, ona to ponekad Ëini kao sudionik ovih prizora bilo da pripadaju proπlosti, sadaπnjosti ili buduÊnosti. Kao odgovor na pitanja o njezinom stanju u vienjima, pisala je: “Kada Gospodin smatra potrebnim da mi dade vienje, bivam uzeta u prisutnost Isusa i anela i potpuno sam izgubljena za sve zemaljsko. ... Pozornost mi se Ëesto usmjerava na prizore koji se odigravaju na Zemlji. Ponekad bivam prenesena daleko u buduÊnost pa mi se pokazuje πto Êe se zbiti. A u drugim mi se sluËajevima pokazuje πto se dogodilo u proπlosti.” (Spiritual Gifts, sv. 2, str. 292) Ellen White, koja je i sama Ëekala advent, pisala je kao da je tamo prisutna pa je vidjela i Ëula ono πto Êe se tek dogoditi; na primjer u Ranim spisima: “Uskoro smo Ëuli Boæji glas poput πuma mnogih voda, koji nam je objavio dan i Ëas Isusova dolaska.” (str. 34) “Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do staklenog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ih desnicom stavio na glavu svakome od nas.” (str. 35) “Svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo puno pravo na ovaj grad.” “Tu smo ugledali drvo æivota i Boæje prijestolje.” 297

(238)

Dodatak

239

163

“S Isusom na Ëelu siπli smo iz grada na ovu Zemlju.” (str. 36) “Upravo kad smo trebali uÊi u sveti hram ...” “Ne mogu opisati ljepotu koju sam tamo vidjela.” (str. 37) Nakon vienja mogla se sjetiti mnogo toga πto joj je bilo pokazano, ali se nije mogla sjetiti onoga πto je bilo tajno, πto nije trebalo otkriti. U prizoru koji Êe se dogoditi kad Boæji narod bude izbavljen (str. 230), Ëula je “dan i Ëas Isusova dolaska” (str. 34; vidi i str. 49). Ali o tome je kasnije pisala: “Pojma nemam o vremenu koje je objavio Boæji glas. »ula sam objavljivanje Ëasa, ali ga se nakon vienja nisam mogla sjetiti. Preda mnom su se odvijali uzbudljivi, sveËani prizori koje ne moæe opisati nijedan jezik. Sve je to za mene bila æiva stvarnost.” (Ellen G. White, Letter 38, 1888.; objavljeno u Selected Messages, sv. 1, str. 76) »injenica da joj se Ëinilo kako sudjeluje u odreenim dogaajima nije bila jamstvo da Êe biti sudionikom kad se ti dogaaji budu odigravali. Stranica 36: BraÊa Fitch i Stockman. — U opisu svojeg prvog vienja Ellen White spominje “braÊu Fitcha i Stockmana” koje je srela i s njima razgovarala u Novom Jeruzalemu. Obojica su bili propovjednici koje je Ellen White poznavala i koji su aktivno sudjelovali u navijeπtanju vijesti o oËekivanom Kristovom dolasku, ali su umrli neposredno uoËi razoËaranja 22. listopada 1844. Charles Fitch, prezbiterijanski pastor, prihvatio je adventnu vijest ËitajuÊi predavanja Williama Millera i zahvaljujuÊi susretu s Josiahom Litchem. On se cijelim srcem posvetio navijeπtanju oËekivanog Kristovog dolaska na kraju razdoblja od 2300 godina i postao istaknuti voa adventnog buenja. Godine 1842. pripremio je proroËku kartu koja je uspjeπno koriπtena i o kojoj je rijeË u Ranim spisima na stranici 78. Umro je neπto manje od tjedan dana prije 22. listopada 1844. Njegova smrt bila je posljedica bolesti koju je navukao zbog prevelikog napora kad je jednog hladnog jesenjeg dana krπtavao u tri navrata. (Vidi Prophetic Faith of Our Fathers, sv. 4, str. 533—545) Levi F. Stockman bio je mladoliki metodistiËki propovjednik u saveznoj dræavi Maine koji je 1842. s tridesetak metodistiËkih propovjednika prihvatio i poËeo propovijedati Kristov drugi dolazak. Radio je u Portlandu u istoj dræavi kad mu se 1843. zdravlje pogorπalo. Umro je od tuberkuloze 25. lipnja 1844. K njemu je Ellen White, joπ kao djevojka, otiπla po savjet kad joj se Bog u njezinom obeshrabrenju obratio u dvama snovima. (Vidi Rani spisi, str. 32, 81—83; Prophetic Faith of Our Fathers, sv. 4, str. 780—782) Stranica 39: Mesmerizam. — Da bi opravdali svoje protivljenje, neki od prvih neprijatelja vienja ustvrdili su da su iskustva

240

Rani spisi

Ellen White izazvana mesmerizmom, pojavom koju danas poznajemo kao hipnozu. Hipnoza je stanje sliËno snu, izazvano snagom sugestije, s tim πto je hipnotizirana osoba tijesno povezana s onim tko ju je doveo u to stanje i reagira na njegove prijedloge. Meutim, kako ovdje izvjeπtava Ellen White, kad ju je jedan od lijeËnika, koji se bavio mesmerizmom, pokuπao hipnotizirati, u tome nije uspio. Ellen White je vrlo rano u svojim doæivljajima upozorena na opasnost hipnoze; godinama kasnije u viπe je navrata dobila upute o njoj. Upozorena je na velike opasnosti koje prijete kad neËiji um nastoji zavladati umom drugog Ëovjeka. (Vidi Put u bolji æivot, str. 149—151; Medical Ministry, str. 110—112; Selected Messages, sv. 2, str. 349,350,353.) Stranica 48: Nominalni adventisti. — Ellen White smatrala je “nominalnim adventistima” one koji su se ujedinili u objavljivanju vijesti prvog i drugog anela, ali su odbacili vijest treÊeg anela zajedno s istinom o suboti premda su i dalje prihvaÊali adventnu nadu, ili one koji su “odbacili sadaπnju istinu” (str. 74). U naπoj ranoj literaturi za ove se ljude takoer govorilo da su “adventisti prvoga dana”. Velik broj krπÊana razoËarao se kad Krist nije doπao ujesen 1844. kako su oËekivali. Adventisti su se podijelili u viπe skupina; preæivjeli iz onog vremena danas su poznati kao Adventna krπÊanska crkva, jedna mala zajednica, i adventisti sedmoga dana. Malo njih je meu adventistima saËuvalo povjerenje u ispunjenje proroËanstva 1844. godine, ali oni koji jesu, krenuli su naprijed u vijesti treÊeg anela sa subotom. O zbivanjima u tom kritiËnom razdoblju Ellen White je poslije pisala: “Da su se adventisti nakon velikog razoËaranja 1844. godine Ëvrsto dræali svoje vjere i ujedinjeni slijedili boæansku promisao primivπi vijest treÊeg anela i objavili je svijetu u sili Svetoga Duha, vidjeli bi spasenje Boæje, Gospodin bi silno djelovao zajedno s njihovim naporima i Krist bi veÊ doπao da svojem narodu dade njegovu nagradu. Ali u razdoblju sumnje i neizvjesnosti koja je pratila razoËaranje, mnogi od onih koji su vjerovali u advent napustili su svoju vjeru. VeÊina se glasom i perom usprotivila nekolicini onih koji su, slijedeÊi Boæju promisao, prihvatili reformu subote i poËeli objavljivati vijest treÊeg anela. Mnogi koji su trebali svoje vrijeme i talente posvetiti zajedniËkoj zadaÊi objavljivanja upozorenja svijetu bili su zaokupljeni protivljenjem istini o suboti, a branitelji su, opet, morali ulagati napore da ovim protivnicima odgovore i brane istinu. Tako je posao bio zaustavljen, a svijet je ostao u tami. Da se Ëitavo adventistiËko tijelo ujedinilo oko Boæjih zapovijedi i vjere Isu-

222

Dodatak

241

163

sove, kako je sasvim drukËija mogla biti naπa povijest!” (Selected Messages, sv. 1, str. 68) Stranice 54—456: Otvorena i zatvorena vrata. — Kad je Ellen White u Velikoj borbi raspravljala o velikom adventnom pokretu i razoËaranju 22. listopada 1844. i spomenula stajaliπta koja su bila zauzeta odmah nakon razoËaranja, ona spominje neizbjeæni zakljuËak koji je opstao kratko vrijeme, da su “vrata milosti zatvorena”. Ali, kako kaæe, “jasnije svjetlo je doπlo istraæivanjem pitanja Svetiπta”. Vidi “Povijesni prolog” u ovoj knjizi i Veliku borbu, str. 369, te Ëitavo poglavlje “U Svetinji nad svetinjama” na str. 364—371. U vezi s vlastitim odnosom prema ovom pitanju, ona je 1874. pisala da “nikad nije imala vienje da se greπnici viπe neÊe obraÊati” niti je ikada takvo πto nauËavala. “Bog mi je dao svjetlo”, pisala je drugom prilikom, “koje je ispravilo naπu pogreπku i omoguÊilo nam da vidimo pravo stajaliπte.” (Selected Messages, sv. 1, str. 74,63) Stranice 54 i 56 i 88: Tajanstveno kucanje u New Yorku i Rochesteru. — Ovdje je rijeË o dogaajima koji se odnose na poËetke suvremenog spiritizma. U domu obitelji Fox u Hydesvilleu, mjestu udaljenom oko pedeset πest kilometara istoËno od Rochestera u saveznoj dræavi New York, 1848. zaËulo se tajanstveno kucanje. U to vrijeme, kad su postojala razliËita miπljenja o uzroku tih kucanja, Ellen White je na osnovi vienja koje je dobila objavila da je to spiritizam, da Êe se ta pojava naglo πiriti i da Êe u ime religije steÊi popularnost i prevariti mnoπtvo da bi se na kraju razvila u Sotonino remek-djelo prijevare. Stranica 60 i 61: Vjesnici bez vijesti. — Ovaj izraz pojavljuje se u izvjeπtaju o jednom vienju koje je Ellen White dobila 26. sijeËnja 1850. U to vrijeme adventisti koji su svetkovali subotu nisu imali crkvene organizacije. Gotovo svi su se plaπili bilo kakve organizacije koja bi meu vjernike unijela formalnost. Ali kako je vrijeme prolazilo, u redove vjernika poËeli su se uvlaËiti elementi nesloge. Ellen White je dobila vijesti upozorenja i adventisti koji su svetkovali subotu voeni su korak po korak da prihvate odreeni oblik crkvene organizacije. Posljedica je bila da su vjernici bili mnogo povezaniji nego prije; naen je naËin da se oda priznanje propovjednicima koji su dokazali da mogu propovijedati vijest i poduprijeti je svojim æivotom, a doneseni su propisi koji su omoguÊili da se izbace oni koji su pod izlikom da iznose istinu nauËavali zabludu. Vidi “Povijesni prolog”. Stranice 68 i 69: Jedinstvo pastira. — Vidi biljeπku za stranicu 60 i 61: Vjesnici bez vijesti. Stranica 79: Duænost da idu u stari Jeruzalem. — Ellen White spominje pogreπna glediπta koja je usvojila samo nekolicina. SljedeÊe godine u Ëasopisu Review and Herald od 7. listopada

242

Rani spisi

1851. James White piπe o “zbunjujuÊim, nekorisnim glediπtima u vezi sa starim Jeruzalemom i Æidovima, i tako dalje, koja su danas prisutna” i o “neobiËnim idejama koje su neki prihvatili, da sveti tek trebaju otiÊi u stari Jeruzalem itd. itd.” Stranica 80: Urednik Day-Stara. — Enoch Jacobs æivio je u Cincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio; izdavao je Day-Star, jedan od prvih Ëasopisa koji su navijeπtali Kristov drugi dolazak. Upravo je Enochu Jacobsu Ellen Harmon u prosincu 1845. poslala opis svojeg prvog vienja nadajuÊi se da Êe ga ono utvrditi. Primijetila je da se kolebao u povjerenju u Boæje voenje adventnog pokreta. Upravo je u Day-Staru urednik objavio prvo vienje Ellen White u broju od 14. sijeËnja 1846. U izvanrednom izdanju svojeg Ëasopisa, DayStar Extra, od 7. veljaËe 1846., objavljen je znaËajni Ëlanak o nebeskom Svetiπtu i njegovom ËiπÊenju, koji su pripremili Hiram Edson, dr. Hahn i O. R. L. Crozier. U njemu je iznesena biblijska doktrina u vezi s Kristovom sluæbom u Svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu s poËetkom 22. listopada 1844. U tom je Ëasopisu 14. oæujka 1846. objavljen drugi Ëlanak iz pera Ellen Harmon. (Vidi Rani spisi, str. 47—50) Spominjanje gospodina Jacobsa odnosi se na kasnija glediπta i na spiritistiËke obmane koje je prihvatio. Stranica 88: Vidi biljeπku u Dodatku za stranice 54—56. Stranica 90: Thomas Paine. — Spisi Thomasa Painea bili su u Sjedinjenim Dræavama 1840-ih godina jako poznati i naπiroko Ëitani. Njegova knjiga Age of Reason (Doba razuma) bila je deistiËko djelo, potpuno suprotno krπÊanskoj vjeri i æivotu. Knjiga je poËinjala rijeËima: “Vjerujem u jednoga Boga i niπta viπe.” Paine nije vjerovao u Krista i Sotona ga je uspjeπno koristio u svojim napadima na Crkvu. Kako je Ellen White pokazala, ako je takav greπnik mogao doÊi na Nebo i uæivati takve poËasti, onda tamo moæe biti primjen svaki greπnik bez obnove æivota i vjere u Isusa Krista. Ona je oπtrim rijeËima razotkrila ovu laæ i ukazala na nerazumnost spiritizma. Stranica 99: Perfekcionizam. — Neki od prvih adventista ubrzo su nakon 1844. izgubili oslonac u Bogu i preπli u fanatizam. Ellen White suoËila se s ovim ekstremistima rijeËima “Tako kaæe Gospodin.” Ukorila je one koji su nauËavali o stanju savrπenstva u tijelu i bezgreπnosti. O takvima je kasnije pisala: “Smatrali su da oni koji su posveÊeni ne mogu grijeπiti. I to je, naravno, dovelo do uvjerenja da su osjeÊaji i æelje posveÊene osobe uvijek ispravne i da nikad nije u opasnosti da je navedu na grijeh. U skladu s ovim izvrtanjem pod plaπtem posveÊenja Ëinili su najgore grijehe i svojim su prijevarnim, mesmeristiËkim utjecajem stjecali neobiËnu silu nad nekima iz svojeg druπtva, koji nisu vidjeli zlo u njihovim naizgled prekrasnim ali zavodniËkim teorijama. ...

222

Dodatak

243

163

Prijevare ovih laænih uËitelja jasno su mi pokazane i ja sam vidjela zastraπujuÊi izvjeπtaj koji je protiv njih stajao u knjizi izvjeπtaja i straπnu krivnju koja je poËivala na njima zato πto su tvrdili da su potpuno sveti dok su njihovi svakidaπnji postupci bili uvredljivi za Boga.” (Life Sketches, str. 83,84) Stranice 110: Gospodnja veËera; Æene peru noge muπkarcima i Sveti cjelov. — Nakon πto su prihvatili istinu o suboti, pioniri Crkve adventista sedmoga dana odluËili su u svemu slijediti Boæju rijeË, dok su istodobno pomno pazili da ne iskrivljavaju tumaËenja RijeËi i odlaze u bilo kakve krajnosti ili fanatizam. Jasno su vidjeli prednosti i obveze Gospodnje veËere uspostavljene za Crkvu naπega Gospodina. Bilo je nekih pitanja o pranju nogu i svetom cjelovu. U ovom je vienju Gospodin objasnio neke delikatne toËke koje Êe voditi i Ëuvati Crkvu koja se raala. ©to se tiËe uËestalosti kojom treba vrπiti ove obrede, neki su zahtijevali da to bude jednom godiπnje, ali je dana uputa da bi se Gospodnja veËera trebala ËeπÊe odræavati. Danas Crkva ove obrede odræava Ëetiri puta godiπnje. Dan je savjet u pogledu pranja nogu. OËito su postojale neke razlike u miπljenjima o samome postupku. Neki su postupili nerazumno i posljedica je bila “zabuna”. Prema savjetu ovaj obred treba vrπiti briæljivo i oprezno da se ne izazovu predrasude. Postavilo se i pitanje je li prikladno da muπkarci i æene meusobno peru noge. U tom je pogledu Ellen White iznijela biblijske dokaze koji pokazuju da bi bilo u redu da æena — oËito pod odreenim uvjetima — pere noge muπkarcu, ali je savjetovala da muπkarac ne pere noge æeni. U vezi sa svetim cjelovom SDA Bible Commentary kaæe: “Na Istoku je poljubac bio uobiËajeni naËin iskazivanja ljubavi i prijateljstva prilikom pozdravljanja. (Vidi Luka 7,45; Djela 20,37.) “Sveti cjelov” ili “poljubac ljubavi” (1 Pt 5,14) bio je simbol krπÊanske ljubavi. »ini se da je meu prvim krπÊanima postojao obiËaj da se ovako pozdravljaju u vrijeme odræavanja Gospodnje veËere (Justin MuËenik, Prva apologija 65). Kasniji spisi pokazuju da nije bilo uobiËajeno ovaj “sveti cjelov” dati osobama suprotnog spola (Apostolske konstitucije, ii. 57; viii. 11).” — (The SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 257,258) Meu prvim adventistima svetkovateljima subote bio je obiËaj da se pri obredu poniznosti izmijeni sveti cjelov. Nema naznake kako bi bilo neprikladno da se sveti cjelov izmijeni izmeu muπkarca i æene, ali se svima upuÊuje savjet da se uklanjaju svakom zlu. Stranica 111: Pravljenje buke. — Mreæa Evanelja zahvaÊa sve vrste ljudi. Bilo je nekih koji su smatrali da njihovo vjersko iskustvo ne bi bilo iskreno ako ne bi bilo obiljeæeno buËnim, snaænim

244

Rani spisi

klicanjem hvale Bogu, glasnim molitvama popraÊenima uzbuenjem i æivahnim “amen”. I u tome je Crkva joπ rano dobila upozorenje kad je bila pozvana na pristojnost i sveËanost u πtovanju Boga. Stranice 189—191: William Miller. — Kad se govori o adventnom buenju u Americi tijekom 1830-ih i 1840-ih godina, Ëesto se spominje ime Williama Millera. U knjizi Velika borba, pod naslovom “Jedan ameriËki reformator” (str. 274—295), Ëitavo je poglavlje posveÊeno njegovom æivotu i djelu. William Miller rodio se 1782. u Pittsfieldu u saveznoj dræavi Massachusetts, a umro je 1849. u Low Hamptonu u saveznoj dræavi New York. Kad mu je bilo Ëetiri godine, s roditeljima se preselio u Low Hampton, u blizinu jezera Champlain, gdje je i odrastao na pograniËnoj farmi. Bio je uvijek revan i paæljiv Ëitatelj. Postao je voa u svojoj druπtvenoj zajednici. Godine 1816. posvetio se pomnom prouËavanju Boæje rijeËi i ovo ga je prouËavanje dovelo do velikih vremenskih proroËanstava i proroËanstava koja su se odnosila na drugi Kristov dolazak. ZakljuËio je da je Kristov drugi dolazak blizu. Nakon πto je nekoliko godina kritiËki ispitivao svoja stajaliπta i uvjerio se da su toËna, odazvao se poËetkom kolovoza 1831. na poziv da javno iznese svoja glediπta o proroËanstvima. Od tog vremena posvetio se najveÊim dijelom navijeπtanju adventne vijesti. Nakon nekog vremena pridruæile su mu se stotine drugih protestantskih propovjednika koji su sudjelovali u velikom adventnom buenju 1840-ih. U vrijeme razoËaranja 22. listopada 1844. Miller je bio iscrpljen i bolestan. On se jako oslanjao na svoje mlae suradnike koji su stajali s njim u objavljivanju adventne vijesti. Oni su ga naveli da odbaci istinu o suboti kad mu je na nju ukazano ubrzo nakon razoËaranja. Za to Êe odgovarati oni, a ne William Miller. Ellen White o ovome piπe na stranici 210 i uvjerava nas da Êe Miller biti meu onima koji Êe na zvuk posljednje trube biti pozvani iz svojih grobova. Stranica 192—197, 207—210: Vijesti trojice anela u Otkrivenju 14. — U nizu od tri poglavlja, s poËetkom na stranici 192, Ellen White raspravlja o vijestima prvog, drugog i treÊeg anela. Ona je pisala za one koji su s njom proπli veliko adventno buenje i razoËaranja u proljeÊe i jesen 1844. Nije pokuπala objasniti ove tri vijesti jer je pretpostavljala da je njezinim Ëitateljima to iskustvo dobro poznato. Izloæila je ono πto Êe donijeti ohrabrenje i razumijevanje njezinim Ëitateljima koji su sve to doæivjeli. U knjizi Velika borba iscrpno je iznesen sadræaj ovih vijesti. Vijest prvog anela upozorava na pribliæavanje Ëasa Boæjeg suda. Vidi Velika borba, poglavlja “PreteËe jutra”, str. 259—273; “Jedan ameriËki reformator”, str. 274—295 i “Veliko vjersko buenje”, str. 306—322. Za prikaz vijesti drugog anela vidi poglavlje “OdbaËena opomena” s poËetkom na str. 232. Izvjeπtaj o razoËaranju prikazan je u poglav-

222

Dodatak
163

245

ljima “Ispunjena proroËanstva”, str. 337—351; “©to je Svetiπte?”, str. 352—363 i “U Svetinji nad svetinjama”, str. 364—371. Vijest treÊeg anela prikazana je u poglavlju “Nepromjenjivost Boæjeg zakona”, str. 372—386 i “Djelo reforme”, str. 387—395. Stranica 196: Zavrπetak vijesti drugog anela. — Premda je jasno da vijesti prvog, drugog i treÊeg anela i danas imaju svoju primjenu, moramo priznati da je u svojoj prvobitnoj objavi vijest prvog anela, da “je doπao Ëas njegova Suda”, povezana s navijeπtanjem oËekivanog Kristovog dolaska 1830-ih i ranih 1840-ih. Vijest drugog anela prvi put je odjeknula rano u ljeto 1844. preko poziva onima koji su vjerovali u advent da iziu iz nominalnih crkava koje su odbacile objavu vijesti prvog anela. I premda je toËno da je vijest drugog anela i u naπe vrijeme sadaπnja istina, ona je kulminirala neposredno uoËi 22. listopada 1844. Kad se vijesti trojice anela upadljivo iznesu svijetu ponovno neposredno uoËi Kristova drugog dolaska, aneo iz Otkrivenja 18,1 udruæit Êe se s objavljivanjem vijesti drugog anela da je “Babilon pao”. “Iziite iz nje, moj narode.” Vidi poglavlje “Posljednja opomena” u Velikoj borbi, str. 519—527. Stranica 207: Vidi biljeπku u Dodatku za stranice 192—197. Stranica 224: Rob i robovlasnik. — Prema Otkrivenju 6,15.16 bit Êe ropstva i prigodom Kristovog drugog dolaska. Ovdje nalazimo rijeËi “robovi i slobodni”. Izjava Ellen White o kojoj je rijeË pokazuje da joj je u vienju pokazan rob i robovlasnik prigodom Kristovog drugog dolaska. U ovome se savrπeno slaæe s Biblijom. I Ivan i Ellen White vidjeli su stanje koje Êe vladati u vrijeme drugog dolaska naπega Gospodina. Premda je toËno da su crnaËki robovi u Sjedinjenim Dræavama bili osloboeni Proglasom o oslobaanju robova (Emancipation Act) koji je stupio na snagu tek πest godina nakon πto je napisana izjava o kojoj je rijeË, sama vijest nije izgubila na znaËenju jer su i danas milijuni muπkaraca i æena u razliËitim krajevima svijeta u stvarnom ili virtualnom ropstvu. Nije moguÊe suditi o nekom proroËanstvu o buduÊnosti dok ne doemo do vremena kad Êe se ono ispuniti.

246

Rani spisi

Biblijski navodi
Postanak 1,26 ........................... 131 3,4 ............................. 181 16,13 ......................... 106 Izlazak 20,9.10 ...................... 219 20,10 ...................... 48,74 Brojevi 14,10 ........................... 33 Psalmi 24,7-10 ...................... 163 126,5.6 ........................ 70 Izija 8,19.20 ........................ 67 25,9 .................... 105,231 52,11 ........................... 69 53,5 ........................... 106 Daniel 8,12 ............................. 78 Amos 8,11 ........................... 227 Habakuk 2,3 ............................. 195 Zaharija 9,9 ............................. 201 Matej 3,17 ........................... 139 4,6.7 .......................... 139 7,6-12.15 ..................... 42 12,36 ......................... 106 19,16-22 ...................... 59 21,9 ........................... 235 24,24 ........................... 42 25,6 ........................... 199 26,33 ......................... 148 26,40 ......................... 147 26,53.54 .................... 147 27,4 ........................... 150 27,25 ........... 154,166,177 27,29 ......................... 148 27,40.42 .................... 153 28,13 ......................... 158 Marko 1,23-25 ........................ 45 11,9 ........................... 155 11,9.10 ...................... 201 11,24 ........................... 77 15,26 ......................... 155 15,32 ......................... 155 16,17.18 ...................... 45 Luka 1,20 ............................. 42 4,3 ............................. 138 4,4 ............................. 139 4,5-8 .......................... 139 4,10.11 ........................ 44 9,35 ........................... 145 23,3-7 .......................... 44 12,33 ...................... 66,94 19,37-40 .................... 105 19,40 ......................... 201 22,31 ......................... 146 22,34 ......................... 153 22,42 ......................... 146 22,64 ......................... 149 24,50 ......................... 162 Ivan 1,29 ........................... 137 7,45.46 ...................... 142 9,20.27 ........................ 45 13,34.35 ...................... 43 14,13-15 ...................... 45 15,7 ............................. 77 15,7.8 .......................... 45 16,15 ........................... 42 18,4.6 ........................ 147 19,6 ........................... 104 19,26.27 .................... 153 19,30 ......................... 154 20,13.16.17 ....... 160,197 20,28.29 .................... 161 Djela 1,11 ........................... 163 2,4 ............................... 42 3,12-16 ...................... 165 4,10-12 ...................... 165 4,16 ........................... 165 4,29-31 ........................ 42 5,20 ........................... 165 5,23.25-28 ................. 165 5,30-32 ...................... 166 5,38.39 ...................... 167 5,41.42 ...................... 167 6,15 ........................... 168 7,51.52 ...................... 168 7,55-58.60 ................. 168 9,4-6 .......................... 169 9,11.12 ...................... 169 9,15.16.17 ................ 169 9,21 ........................... 170 10 ................................ 81 16,17 ......................... 171 16,18 ......................... 171 16,20 ......................... 172 16,28 ......................... 172 16,30.31 .................... 193 16,37 ......................... 172 20,28-30 ...................... 44 22,18-21 .................... 173 26,28 ......................... 174 Rimljanima 7,12 ............................. 72 8,38.39 ........................ 46

(246)

Biblijski navodi
1. KorinÊanima 3,10-13 ........................ 44 15,55 ......................... 231 2. KorinÊanima 2,16 ............................. 69 4,6-9 ............................ 44 4,17.18 ........................ 45 6,17 ........................... 199 13,5 ............................. 44 GalaÊanima 1,6-9 ............................ 44 Efeæanima 4,32 ............................. 43 6,10-18 ........................ 43 Filipljanima 1,6.27-29 ..................... 2,13-15 ........................ 3,20 ............................. 3,21 ............................. 1. Solunjanima 3,8 ............................... 45 5,22 ........................... 111 5,26 ........................... 111 1. Timoteju 5,10 ........................... 110 Hebrejima 4,9 ............................... 46 4,10-12 ........................ 43 10,35-39 ...................... 42 Jakov 5,7.8 ............................ 46 1. Petrova 1,5-7 ............................ 45 1,22 ............................. 41 2. Petrova 3,11 ........................... 104 1. Ivanova 3,3 ............................. 104 3,22 ............................. 77

247
Juda 9 ................................ 144 Otkrivenje 3,7.8 ............................ 54 3,7-13 .......................... 46 3,14-20 ...................... 103 3,17 ........................... 111 4,8 ................. 50,109,232 6,15-17 ...................... 231 6,16 ............................. 80 12,3 ............................. 93 14,1 ............................. 47 14,4.5 .......................... 46 14,7 ..... 191,193,198,199 14,8 .................... 196,199 14,12 .................. 208,226 14,14-17 ...................... 46 18,2 ........................... 224 18,4.5 ........................ 224 18,6 ........................... 223 19,10 ......................... 183 21,2 ............................. 46 22,1-5 .......................... 47 22,2 ........................... 233 22,9 ........................... 183 22,11 ......................... 226 22,14 ........................... 50

43 43 46 46

Koloπanima 2,6-8 ............................ 42

248

Rani spisi

Predmetno kazalo
144.000, vidi Sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe 1843. vidi TisuÊu osamsto Ëetrdeset i treÊa 1844. vidi TisuÊu osamsto Ëetrdeset i Ëetvrta 2300, vidi Dvije tisuÊe tristo dana A DA M, pad 116,133 u Edenu 116,132 Adventisti, nominalni, pravi krπÊani meu nominalnim adventistima 213 protivljenje 48 svjetovnost 104 Vidi i Ostatak; Otpali svetkovatelji subote; Pohlepa; Svetkovatelji subote Ananija, vienje 169 Aneli, dobri, broj 147 dali san Pilatovoj æeni 150 dali upute Ananiji 169 djelo, u prilog uËenika 166 godine 1844. 203 da prosvijetle iskrene 97,213 u vezi s vienjima 34,38,47,51, 56,80,89,190 glazba anela 52,72,117,135 Isusova kola sastavljena od anela 40 iznad kovËega 47 javljanje 156 kod Spasiteljeva groba 156,160 nude æivot kao ærtvu za pomirenje 117,135,136 obeÊali Isusov povratak 163 obeÊali nagradu E. G. White 39 odjeÊa 156 oslobaali zatvorenike 172 ponijeli Iliju na Nebo 143 posjet Williamu Milleru 189 pouËavali Adama 132 prate Isusa na Nebo 162 pratioci spaπenih 73 prigodom drugog dolaska 34,49,105, 232 prigodom Isusova krπtenja 137 prigodom Isusova roenja 137 prigodom Kristovih muka 146,149 prigodom raspeÊa 153 povlaËe zaπtitu od onih koji prouËavaju zabludu 116 rasvijetlili zemlju 201 razgovaraju o besmrtnosti duπe 181 red meu anelima 131,147 s pisarskom opremom 226 sila 149 sjedinjeni s ljudima u ponoÊnom pokliku 199 sluæba 52,118,135,140,175 Sotona se prikazuje kao aneo 89 πtite od prevarljivih zabluda 89 πtite svete 52,106,170,220 tugovanje 52,106,112,133,146,153 unutar zatvorskih zidina 172 uz svakog svetog 52 veoma glasni 51 zadræavaju Ëetiri vjetra 50,51 zapisuju 202 Vidi i Plan spasenja Aneli, pali, djelo 91,102,157,164,169, 172,215,218 izbaËeni s Neba 132 Apetit, treba nadzirati 113 Apostoli, prikazani od Sotone kako uËe s Thomasom Paineom 91 Aronov πtap, procvjetao 47 Ateizam, vidi Nevjera BA BILON, grijesi 151 kazna 224 pad 198 pozvani iz Babilona 224,225

(248)

Predmetno kazalo
zli aneli u Babilonu 222 Barnaba, rad, s Pavlom 170 Besmrtnost, posljedice vjerovanja razliËitih klasa u besmrtnost 182,183 razgovor anela o besmrtnosti 181 Sotonina prva prijevara 181 Biblija, glad za sluπanjem 227,236 Luther ju je cijenio 185 potrebna da otkrije zabludu 205,213 proroËanstva, otvorena Williamu Milleru 189 prouËavanje “evaneoskog reda” iz Biblije 98 prouËavanje, vaæno 66,71,88,89,213 Sotona potkopava vjeru u Bibliju 215 sveÊenici je zabranili 179 u posljednje dane 183 uËeni ljudi je promijenili 183 vaænost Daniela i Otkrivenja 191 zaπtiÊena od Boga 179,183 Bitka na Nebu 132 priprema za posljednju veliku bitku 74,75,115 Bog, darovao svoga Sina 117,135 Boæja osobnost 63,80,92 Boæja svetost 75,114 Boæja zaπtita, od Sotoninih prijevara 68,89 u vrijeme izlijevanja zala 56 u vrijeme nevolje 65 Boæje prijestolje 63 Boæji glas, Ëini svete silnima 62 objavio dan i sat Isusova dolaska 34,49,54,230 pravedni ga razumjeli 34 prouzroËio potres 149,159 sveti izbavljeni Boæjim glasom 51,234 zli ga nisu razumjeli 49 zli smatrali da se radi o grmljavini i potresu 34 Boæji gnjev, izliven 50,71,112,115 paziti na uporabu imena “SvemoguÊi Bog” 114 svetost imena 75,114 Vidi i Svjetlo; Slava Bolest, u usponu 158 Boæja vladavina, Sotonin plan protiv Boæje vladavine 132 Boæje prijestolje, iznad nebeskog hrama 47 Krist moli pred prijestoljem 51 svetih 234

249

u Novom Jeruzalemu 233 vienje o Boæjem prijestolju 63 Boæji Duh, vidi Sveti Duh Boæji peËat 51,59,66,73 djelo zapeËaÊenja, zavrπetak 66,226 po treÊem anelu 90 priprema za njegovo primanje 76 spominje se 51,55,56,59,60 CVIJE∆E, djeca ga beru na novoj Zemlji 37,38 »AJ i kava, treba ih ostaviti 114 »uda, Isusova 149 Isusova, objaπnjenje suvremenih vraËara 67 Isusovo odbijanje da Ëini Ëuda 149, 151,153 Pavlova 170,171 sila da Ëine Ëuda dana uËenicima 162 u zavrπnom djelu 225 uËenika 164,167 Vidi i Sotona »uda, vidi Znakovi DA MASK, Savao na putu u Damask 169 Daniel, knjiga, vidi Biblija Darovi, cilj je πirenje istine 65 nemudri 93,94 omoguÊeni zahvaljujuÊi samoodricanju 113,114 potrebni za spasenje 60,61 Sotonini napori da sprijeËi njihovo davanje 216,217 svi ih trebaju dati 94 treba ih dati prije vremena nevolje 65 treba ih davati prema potrebi 93 treba prodati kuÊe i zemlju 65 Day-Star, urednik 80 Deset zapovijedi, u KovËegu 47 Desetina, æidovski obiËaj 146 Djeca, propovjedniËka, dobro obuËena 99 u vienju nove Zemlje 37 viena meu muËenicima 37 Drugi dolazak, aneli prorek li 163 aneli u vrijeme drugog dolaska 34, 105,231 blizina 66,189 dogaaji u vezi s njim 105,221 duga nad oblakom 34 fanatizam u pogledu vremena drugog dolaska 40

250

Rani spisi
treÊeg anela 88,220,224 Glasovi, anela 157 Isusa 37,49,169,231 Vidi i Bog Glazba, anela 52,72,117,135 otkupljenih 36,232,233 Gora Sion, sveti odlaze na nju 37 Gospodnja veËera, vidi Obredi Grmljavina, Boæji glas kao grmljavina 34,49 Grob, æene kod groba 160 HALJINE, vidi OdjeÊa Harfe, sveti 36 sviraju ih aneli 52 Henok, posjetio svijet sa sedam mjeseci 53 Herod, djeluje protiv Jakova, Petra 160 Isus poslan Herodu 151 Ivan Krstitelj 137 smrt 160 Hram, nebeski, opis 38 samo 144.000 Êe uÊi 38 Vidi i Svetiπte vienje Hrama, u gradu 47 Hvala, anela 117,135 djelovanje, na Nebu 52 razlog za hvalu 105 ILIJA, kuπnja vjere 77 prigodom uzimanja na Nebo 143 Imetak, kada prodati 55,94 Iscjeljenje, Isusovom silom 141,142 molitvom 51 Istina o Svetiπtu, pogreπno miπljenje 1844. 207 prouËavanje nakon razoËaranja 70, 209 Isus, Ëuda 149 dobrota 218 drugi dolazak 231 izdaja 145,147 Janjetova svadba 205,226 javio se Savlu 169 javljanje uËenicima nakon uskrsnuÊa 159,161 jednostavnost i svetost 75,104 kao uËitelj 145 kruna 62,63 kuπanje 138-140 molitva 153 na putu na Golgotu 152,201 nauk 142,143

Isus na bijelom oblaku 49,231 nebesa se savijaju kao svitak 231 oblak, znak 34 oËekivanje 1844. 204 odreivanje vremena 79,192,193 otvaranje Neba 48,54 pogreπka u vremenu 194,205 pojava Isusa prigodom drugog dolaska 34,105,231 poremeÊaji u prirodi u vrijeme drugog dolaska 49,229 priprema za drugi dolazak 106-108 radosno oËekivan od Isusovih prijatelja 194,212 vide Ga oni koji su proboli Isusa 154, 155 vjerovanje E. G. White 31 vrijeme drugog dolaska, otkriva Boæji glas 34,49,229 Druπtveni sastanci, karakter svjedoËanstava 110 ne treba gubiti vrijeme na njih 109 svi trebaju sudjelovati 108-111 DrveÊe, vrste na novoj Zemlji 37 Drvo æivota, obeÊanje da Êe s njega jesti 39 opis 36 sveti sjede ispod dr veta 36 u Novom Jeruzalemu 233 za trajnu besmrtnost 61,117 Drvo, na drugim svjetovima 53 zabranjeno, na ovoj Zemlji 61 Duga, pri drugom dolasku 35 Duhan, treba ga ostaviti 113 Dvije tisuÊe tristo dana, kraj 63,207 vaænost prouËavanja 70 ELIZEJ, ruganje mladih 203 Eva, koraci koji vode u grijeh 132 kuπala Adama 133 pad 116,132 u Edenu 116,132 FAIRHAVEN, Massachusetts, plovidba do West’s Islanda 40 Fanatizam, opasnosti 69,70 u vezi s drugim dolaskom 40 Fitch, Charles, vien u Novom Jeruzalemu 36 GETSEM ANI, Isusove patnje 146 Glad za Boæjom rijeËi 227 Glasna vika, anela 51

Predmetno kazalo
opis 61,63,134 osobnost 80,117,134 pokop 155 pomazan od Marije 145 pred Herodom 151 pred Pilatom 151 preobraæenje 143,144,149 primanje kraljevstva 564 rad u nebeskom Hramu 47,51,135 u Svetinji 54,200,205,206,208, 212 u Svetinji nad svetinjama 50,64, 66,76,155,205 raspeÊe 152,153,174,175 ruganje od strane sveÊenika i naroda 149 sveÊeniËka odjeÊa 50,64 trijumfalni ulazak u Jeruzalem 200 u Getsemaniju 150 u sudskoj dvorani 150 upute, tijekom 40 dana 162,174 uskrsnuÊe 156-160 uvijek nosi oæiljke od klinova 163, 155 uzaπaπÊe 161,162-164 zaπtita anela 141 znaËenje vode i kr vi iz probodenih slabina 175 æiva loza 77 ærtva za grijeh 58,59,70,93,116,135, 207 ærtvovao svoj æivot za Ëovjeka 117, 134,135 Vidi i Svjetlo; Prvi dolazak; Drugi dolazak; Iscjeljenje; Plan spasenja; OdjeÊa Isusovo kraljevstvo 135 Ivan Krstitelj, Isusov preteËa 137,138 manje Ëasti od najmanjeg uËenika 138 predstavlja vjesnike drugog dolaska 138,190 smrt 138 Ivan, voljeni uËenik, s Petrom 186 otkrivenje dano Ivanu 190 prigodom raspeÊa 153 prognan na Patmos 190 utamniËen 164,165 Izbavljenje svetih u vrijeme nevolje 49, 51,230 JA DANJE Ëini nevolje teæima 58 Jakov, vidi Vrijeme nevolje

251

Janjetova svadba 64,205,226 Jedinstvo, potrebno u zavrπnom radu 96 Sotonin napor da ga uniπti 217 Jeruzalem, nikad viπe sagraen 79 revnost nekih da idu u Jeruzalem 79 Vidi i Novi Jeruzalem Josip iz Arimateje, i Isusovo tijelo 162 Joπua, vidi Kaleb i Joπua Jubilarna godina, za zemlju 49 Juda, izdao Isusa 146 pohlepa 145 priznanje 149,150 samoubojstvo 150 K A DIONIK, vidi Svetiπte Kaleb i Joπua, izvjeπtaj 33 Kanaan, izvjeπtaj iz nebeskog Kanaana 33 Karta, aneli je pokazuju na vratima grada 51,52 koja sadræi 50 biblijskih tekstova, u vienju 40,41 Kasna kiπa, kao priprema za opstanak prigodom izlijevanja zala 88 potiËe iskrene da prihvate istinu 220 pri kraju treÊe vijesti 226 za one koji su ostvarili potpunu pobjedu 76 Kava, vidi »aj i kava Kazna, vjeËna, sotonski nauk 182,183 Kaænjavanje zlih, na svrπetku svijeta 233, 234 potpuno uniπtenje 183 vjeËna smrt 181,182 Kerubin, iznad KovËega saveza 47 na vratima Edena 117 Kip zvijeri, otkriven u vijesti treÊeg anela 208 pobjeda nad kipom zvijeri 49 Knjiga, Biblija, Zakonik 62 izvjeπtaj koji piπu aneli 202 smrti 62 za spomen 108 æivota 62 Kola, Isusova 49,64,205,231 OËeva 64 KovËeg saveza u vienju 38 Vidi Svetiπte Krila, anela 47,52 Boæjih kola 49 male djece 38 prorokova 52 svetih 63 Krist, vidi Isus; Drugi dolazak

252

Rani spisi
MANA, zlatna posuda u KovËegu 47 Manifestacije duhova 88,213-215 obmana kucanjem 67,88,89,213 tajanstveno kucanje u Rochesteru 55,56,88 Vidi i Spiritizam Marija, majka Isusova, prigodom raspeÊa 154,155,156 Marija, kod groba 161 pomazala Spasitelja 110,152,218 Maslinska gora, dijeli se kad Isus silazi 36,61,63,234 Nebesa, dom Isusa i anela 52 otvaraju se kao svitak 231 prilikom drugog dolaska 49,54 Melanchthon, druæenje s Lutherom 186, 187 karakter 186 pozvan od Boga 184 Mesmerizam, E. G. White u kuπnji da vienja proglasi mesmerizmom 40 ludost proglaπavanja vienja mesmerizmom 40 oduprijeti mu se vjerom 176 Sotona se njime koristi da prevari 56, 67,89 zao izvor 39 Metla, Ëovjek s metlom 59 san Williama Millera o metli 83-85 MetodistiËka crkva, E. G. White i oËeva obitelj izbaËena iz nje 33 Milenij (tisuÊu godina), ËiπÊenje zemlje na kraju milenija 62 istraæni sud se nastavlja tijekom milenija 63 izvrπenje presude na kraju milenija 62 silazak Isusa i sveti na kraju milenija 63 Sotona tijekom milenija 233,234 stanje na Zemlji tijekom milenija 233 sveti tijekom milenija 61 Miller, William, drugi niz predavanja 31 pozvan u sluæbu od Boga 189-192 proganjanje 193 propovijedanje 193 prouËavanje proroËanstava 189,190 slika Ivana Krstitelja 190 u obeshrabrenju i mraku 210 ustat Êe prigodom prvog uskrsnuÊa 210 zaπtiÊen od anela 103 Vidi i Snovi

KrπÊanski karakter 106-108 KrπÊanstvo, ËistoÊa umrljana neznaboπtvom 176 otpalo 176 zlo formalnosti krπÊanstva 188 Vidi i Tajna bezakonja Krπtenje, Ellene White 31 Isusovo 137 nevoljama u vrijeme reπetanja 221 Saulovo 170 tamniËara i obitelji 173 u Kristovim patnjama 73 uspomena na Kristovo uskrsnuÊe 181 vrπeno od nedostojnih osoba 97 Kruh i voda, vidi Vrijeme nevolje Krune, anela 72,148,231 Henokova 53 Isus ih predaje 232 Isusove 63,148,149,227 muËenika 37 otkupljenih 35,63,232,236 poloæene na zlatne police 37 Kucanje u Rochesteru, vidi Manifestacije duhova Kucanje, tajanstveno, vidi Spiritizam KuÊe, vidi Vrijeme nevolje; Nova Zemlja, Imetak Kuπnja, Krist naπ primjer 139 Vidi i Isus LAODICEJCI, reπetanje 219 Lazar, uskrsnuÊe 146 Laæni uËitelji, dræe narod u zabludi 198 izloæeni izlijevanju zala 115 kazna 233,234 odbacuju Gospodnju subotu 115 klanjaju se pred nogama svetih 115, 116 u posljednje dane 99 ukoreni od strane izgubljenih 228 Lijenost, grijeh ju je podupirati 65,94 Literatura, podjela 95 Lot, poziv da izie iz Sodome, kao izlazak iz Babilona 226 Luther, druæenje s Melanchthonom 186, 187 poπtovao Bibliju 185 pozvan od Boga 184,185 protivljenje sveÊenika 185,186 LJUBOMOR A, Evina 133 Mojsijeva za Boga 144 Sotonina 131

Predmetno kazalo
Mjeseci, planet sa sedam mjeseci 53 “Moja krv, OËe, moja krv, moja krv!” 51 Mojsije, grijeh 143,144 kod Sinaja 34 posrednik 143 prilikom preobraæenja 143 razbija ploËe Zakona 144 Molitva, duga i beæivotna 109 E. G. White da drugi bude izabran za proroka 38 da se saËuva od samouzvisivanja 39 neispunjene duænosti prikazane u vrijeme molitve 31 Isusova 146,147,153 javna, kao duænost E. G. White 31,32 Krist prinosi tamjan s molitvom 47, 206,209 odgovori na molitvu 113 Pavla i Sile u tamnici 172 poslana iza zastora 76 potreba za molitvom 77 prevladavajuÊa 77 svetih pred Boæjim prijestoljem 63 u vrijeme nevolja 57 u vrijeme reπetanja 218-221 uporaba Boæjeg imena u molitvi 75, 114 vienje dano za vrijeme molitve 33, 39,47,48,51 za bolesne 51 Mrtvi, Krist uskrisio mrtve 142 Sotona ih prikazuje kao æive stanje mrtvih, vaæno za razumijevanje biblijskog nauka o 89 Vidi i Stanje mrtvih; Besmrtnost, Smrt MuËenici, cr veni porub na odjeÊi 37,38 NA DVLA DATI, Krist naπ primjer 162 rijeËju svjedoËanstva 108,109 sva potrebna bojna oprema 221 svakidaπnji rad 102 Nagrada vjernih 72,232 Napoleon u vojsci koja okruæuje Novi Jeruzalem 236 Narodi, srdæba 50,54 u vrijeme nevolje 87 Nebo, pogled na Nebo 35,36 Nepoπtovanje Boæjeg imena 114 Nevjera, opasnosti od nevjere 211,260, 213 prikazana nestajanjem svjetla 34

253

Sotona njezin osnivaË 183 Tomina 161 Nevolje u crkvi, kako se rijeπiti 102,103 zadovoljavaju Sotonu 113 zlo 112 Nevolje, cilj 73 E. G. White ih pretkazala 38 pogled na nevolje u Novom Jeruzalemu 36 postaju gorke prigovaranjem 58 previπe razmiπljanja o nevoljama 113 svetih 34,73 uzrok 107 Vidi i Nevolje u crkvi Neznaboπci, Pavao poslan da ide k neznaboπcima 173 pobunjeni protiv Isusa 175 ujedinjeni s krπÊanima 176 Nijema, E. G. White jedan dan 40,41 Noa, posljednji dani usporeeni s Noinim vremenom 229 Nova polja, kako uÊi u njih 100,101 Nova Zemlja, pr va pojava 63 opis 37 Novac, ljubav prema novcu 216 Sotonini planovi da upravlja njegovom uporabom 216-218 Vidi i Sredstva Novi Jeruzalem, braÊa Fitch i Stockman u Novom Jeruzalemu 36 glazba u Novom Jeruzalemu 232 nastojanje Sotone da ga osvoji 63,236 opis 36,232,233 prijestolje u Novom Jeruzalemu 233 silazi na kraju 1000 godina 37,54,234 spuπta se na Ëisto mjesto na Zemlji 62 ulazak 144.000 u Novi Jeruzalem 38, 49,232 vienje Hrama 47 Novo svjetlo, propovjednici se trebaju savjetovati prije nego πto ga iznose 115 OBESHR A BRENJE, ne popustiti 57 svetih, æalosti anele 52 Oblak, Sina »ovjeËjega 34,49 znak razoËaranja 1844. 198 Obmana kucanjem, vidi Manifestacije duhova ObraÊenje E. G. White 31 Obred, Gospodnje veËere 99 uspomena na raspeÊe 181

254

Rani spisi
Papa, Luther ga odbacio 185 promijenio subotnju zapovijed 48,71 strah od Lutherova rada 187 uskratio ljudima Bibliju 179 uzvisivanje 178,179 Pasha, posljednja 145,146 Pastiri, vidi Propovjednici; UËitelji Pavao, vidi Savao Petar, branio Isusa maËem 147 druæenje s Ivanom 186,187 izraæava odanost Isusu 142 naglost 186 odricanje 148,164 pokajanje 148,149 sila i propovijedanje 164-167 spava u vrtu 146 utamniËenje 164,165 Pilat, odobrava uËenicima da uzmu tijelo 155 osvjedoËenja o Isusu 151 postavlja straæu kod groba 156 Sotonina sila nad Pilatom 151 strah, nakon uskrsnuÊa 159 æenin san 151 Pjevanje, anela pri drugom dolasku 35 prigodom Kristova uzaπaπÊa 163 Plan spasenja, aneli ponudili svoje æivote 117,135,136 bio bi naËinjen za dvije osobe 141 cijena 149 Isus razgovara s Ocem o planu spasenja 117,134 Sotonin napor da ga uniπti 148,154 Planeti, pogled na planete 53 Planine, tresu se prigodom drugog dolaska 49 Plod, na Janjetovoj svadbenoj veËeri 38 sa stabla æivota 36 sa zabranjenog stabla na dr ugim svjetovima 53 sa zabranjenog stabla u Edenu 133 Pobjeda, kako je zadræati 221 nad smrÊu i grobom 231 nad zvijeri i kipom 49 svetih 220,221,231,234 Poboænost, kod propovjednika 100 naËelnost, preniska 58 Podjele spreËavaju savjetovanje meu braÊom 69 Pohlepa, Sotonina zamka 216-218 Poljubac, sveti, mjesto i vrijeme 34,111 Pomirenje, Isusovo djelo u Svetinji nad svetinjama 205,207

Obred poniznosti 34,110 dati upute o obredu poniznosti 111 OËaj, E. G. White zbog neispunjenih duænosti 31 Odgaanje vremena, vidi TisuÊu osamsto Ëetrdeset i Ëetvrta OdjeÊa, 144.000 36 anela 227 Isusova 50,61,64,155,205,227,231 izgubljenih 80 muËenika 37 nevjernih radnika 80 otpalih svetkovatelja subote 51 zlih 51 Oholost 113 Oluja, Boæja zaπtita u 41 Oprost, Isusov primjer u molitvi za neprijatelje 153 Organizacija, dosljedna i jedinstvena 96 “evaneoski red” treba je prouËavati 98 Orion, Boæji glas dolazi iz Oriona 54 Vidi i Nebesa Ostatak, Boæje djelo za ostatak 75 istinom vezan u snopove 89,90,214 Isusovo posredovanje za ostatak 51 nadvladao Janjetovom kr vlju i rijeËju svjedoËanstva 108 nagrada vjernih 72 nagrada za ostatak 72 priprema za Gospodnji dan 112 s Isusom u Svetinji nad svetinjama 208 simpatije anela 203 Vidi i Adventisti; Svetkovatelji subote Otkrivenje, knjiga, vidi Biblija Otkupljeni, odjeÊa 36 silazak na Zemlju 36 ulaze u grad 36 Otpad, vidi Tajna bezakonja Otpali svetkovatelji subote, muke, kad su izgubljeni 36 odjeÊa 36 Vidi i Adventisti Otvorena i zatvorena vrata, objaπnjenje, biljeπka 56 vienje 54,55,205 PA D, vidi Adam; Eva Paine, Thomas, prikazan da je na Nebu 90-92,215 spisi, diktirao ih Sotona 91,215 Platforma, Ëvrsta 205,211

Predmetno kazalo
koristi od pomirenja kad je Isus uπao u nebesko Svetiπte 212 za koga je uËinjeno 208 Vidi i Plan spasenja; Isus Poniznost, vidi Obredi PonoÊni poklik, odgovara glasnoj vici treÊeg anela 224 simbolizira ga sjajno svjetlo 34,196 vrijeme 54,55 “ZaruËnik dolazi!” 199,203,204,210 Portland, Maine, prvo vienje 38 “Posluπajte!” “Pogledajte!” 219,220 Posluπnost, posljedica 53 sredstvo ËiπÊenja 76 Posrednik, nema ga kad Isus napusti Svetinju nad svetinjama 226 tijekom izlijevanja zala 76 Posuda s manom 47 Potres, Pavao i Sila u tamnici 172 pri konaËnom izbavljenju Boæjeg naroda 230 prigodom drugog dolaska 231,233 prigodom Isusova razapinjanja 154, 158 prigodom Isusova uskrsnuÊa 156,157 prigodom opÊeg uskrsnuÊa 35 u vrijeme reπetanja 221 zli mislili da je to Boæji glas 34 Pranje nogu, vidi Obredi “Prekasno” 227 Preobraæenje, vidi Isus Prenesen na Nebo, Ilija 143 Mojsije, sprijeËen svojim grijehom 144 æivi sveti preneseni na Nebo 35,49, 229,231 Prijevare, vidi Sotona, Spiritizam; Mesmerizam “Pripremite se” 71,72,112 Priroda, poremeÊaji u vrijeme drugog dolaska 49 Priznanje, ostatka, tamjan s priznanjem 42 primjer propovjednika 100 Proglas, Boæji na kraju vremena milosti 59,76,226 da se sveti pobiju 73,221,227,228 Progonstvo, krπÊana od strane neznaboæaca 176 krπÊana od strane pale Crkve 176, 177,223 maËevi podignuti da pobiju svete 34,49,230

255

prvih krπÊana od strane Sotone 184 Savao ga vrπio 169 u vrijeme nevolje 48,222 u vrijeme reformacije 186,187 uËenika 165,166 uËenika proreËeno 162 zbog Ëiste istine 222 zbog Ëitanja Biblije 179 Propovjednici, 1843. godine 191-193 crkva ih treba priznati 96-98 djelovanje laænih propovjednika, protiv subote 74,75 izbor, u vrijeme apostola 98,99 kvalifikacije za propovjednika 99-101 obitelji 96 odvojeni 99 opasni 69,74 popularni 189,221 savjetovati o novim toËkama istine 68,69 Sotonina nastojanja da ih obeshrabri 217 uÊi u nova polja 100,101 Vidi i Radnici; UËitelji; Laæni uËitelji ProroËanstva, vidi Biblija Protivljenje, kako se postaviti 99,101 Prvi advent, Isusovo roenje 137 nevjera u objavljivanju 211 Put, adventistiËkog naroda prema nebeskom gradu 34,89,90 nevjerni padaju s puta 34 Putovanje, onih koje Bog nije pozvao 98 novac nepotrebno potroπen na putovanja 60,94,95 R A DNICI, djelo 69 karakter 69,96,97 nagrada 69 nevolje 70 novi vjernici kao radnici 70,111,112 odgovornosti 69 odjeÊa nevjernih radnika 80 pozvani od Boga 97 sami se poslali 97,98 Vidi i Vjernici crkve Radost, istinska 107 na Nebu 135 RaspeÊe, Gospodnja veËera uspomena na raspeÊe 181 Vidi i Isus RazoËaranje 1844. 194,195,197,200 aneo ga objaπnjava 205,208 prikazano oblakom 198

256

Rani spisi
Sila, vidi Savao Sile neba i zemlje, definicija 54 potresene Boæjim glasom 49,54,221, 230 Sile zemaljske, potresene 54 Slava, na licima svetih 49,51,63 na subotnjoj zapovijedi 48 Savao oslijepljen 169 Smrt, druga 236 pobjeda nad drugom smrÊu 232,233 svojem “ja” 72,73,107,113 vjeËna 61,181 Vidi i Besmrtnost; Stanje umrlih; Mrtvi Sotona, aktivnost 70 aneo svjetla 89,131,214 djelovanje, prigodom raspeÊa 153 kako zavodi duπe 102 kazna 62,140,225,227,233,234,236, 237 kuπnje, u posljednje dane 57 napori protiv vjernih 56 da izopaËi vjeru 176,177 da zavlada umovima ljudi 176, 202 da uvede neznaboæaËke ideje 176 odnos prema Bibliji 91,92 opis 131,136,137 pad 131 plan da uniπti Isusa 141 da uniπti Pavla 171 da uniπti svete 229 pokajanje 132 pokuπaji da zauzme Boæji grad 63 poraz, u Kristovom æivotu 152,157 potiËe progonstvo 184,187 prijevare, otkrivene tijekom zala 92, 216 u Edenu 233 u zavrπnom djelu 65,89,213,216 prisutan kod nevolja u Crkvi 113 puπta vatru s neba 67,89 radost, u proganjanju krπÊana 176 zbog otpada krπÊana 176,202, 203 raspravljanje oko Mojsijeva tijela 144 savjetuje se s palim anelima 154, 158,163 sila, nad crkvama 221 ograniËena 132 sotonski duh, u onima koji odbacuju svjetlo 65

ruganje i prijezir svijeta nakon razoËaranja 203 Sotona ga koristi da poljulja vjeru 209,210 usporeeno s razoËaranjem uËenika 200 Red, na Nebu 52 Vidi i Organizacija Reformacija, laæna 57,213 velika 184 Vidi i Luther; Melanchthon Reπetanje, Boæji narod zaπtiÊen 220 Boæjeg naroda 60,219,220 Vidi i Nebeske sile Review and Herald, povremeno izdanje 95 RijeËi, isprazne 106 Robovi, dræani od toboænjih krπÊana 223 grijesi, svaljeni na robovlasnika 224 konaËno osloboeni 49,50,231 posljednji poziv 225 suze, pamte se na Nebu 223 Rocky Hill, Connecticut, vienje 50 Roaci, nevjerni, moÊ nad vjernima 220, 225 SA BORI konferencija, prevelike pripreme 113 Sadaπnja istina, sadaπnja potreba 70 vaænost njezine spoznaje 88,89 San E. G. White, o ulaæenju ljudi u Hram radi sigurnosti 81,82 o uspinjanju stubiπtem 81-83 San Pilatove æene 151 San Williama Millera, o kutiji s draguljima i Ëovjeku s metlom 83-85 Sastanak razreda, E. G. White kod metodista 33 Sastanci, vidi Druπtveni sastanci Savao, kamenovali ga Æidovi 171 obraÊenje 170 osloboen 172,173 Pavao i Sila u tamnici 172 plovidba morem 174 posjet Jeruzalemu 173 poslan neznaboπcima 173 pristao na Stjepanovu smrt 168,169 progonjen od Æidova 170,171 propovijedanje i vrπenje Ëuda 171174 put u Damask 169 suenje 174 talenti 168,173

Predmetno kazalo
trijumfirao nad Mojsijem 144 tuæitelj braÊe 218,223 uËi zablude u pogledu Boæjeg karaktera 182,183,187 utjecaj, preko nominalnih krπÊana 188,189 utjelovljuje Boga 65,92 vlakovoa, predstavnik spiritizma 89 zaËetnik bolesti i smrti 158 zadovoljstvo kad prevari ljude 183 Vidi i Aneli, pali; Boæji zakon; Tajna bezakonja; Subota, Zmija; Manifestacije duhova Sotonski duh, dan onima koji odbacuju istinu 65 Spiritizam, djelovanje na um 98,99 E. G. White optuæena za spiritizam 80 majstorsko Sotonino djelo 91,215 nijeËe Boæju osobnost 80 prikazan vlakom koji vozi Sotona 214 razvoj, biljeπka 67,88 Sotonina sila 67,88,212 tvrdnja da je T. Paine na Nebu 90, 91,92,214,215 Sredstva, novËana, uskraÊena Boæjem djelu 60 Vidi i Novac Stakleno more, izvan grada 36 putovanje svetih do staklenog mora 35 Stanje mrtvih, nuæno razumijevanje 213 Stijena, Mojsije udario stijenu 144 Stjepan, Savao nasljednik 168 suenje i smrt 168 Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe, imena urezana na kamene ploËe 38 na staklenome moru 35 natpis na Ëelima 34 odjeÊa 36 prednost da posjete druge svjetove 53 sastanak s uskrslim prijateljima 35 trijumf 51 ulaze u nebeski Hram 38 æivi sveti 34 Stockman, ohrabrio Ellen G. White 32 u Novom Jeruzalemu 36 Stol, s postavljenim kruhovima, vidi Svetiπte srebrni u Novom Jeruzalemu 38 Stvaranje, subota je uspomena na stvaranje 181

257

Subota, blagoslov za one koji je svetkuju 49 kao ispit 54,55,208 krπitelji 51,57,74 objavljivanje potiËe neprijateljstvo 48 obvezni zahtjevi 48,71,208 promijenio je papa 48,71 promjena, Sotona najavio 88 temelji se na Kristovom uskrsnuÊu 180,181 protivljenje 73,74 Sotonin napad na subotu 180 svetkovatelji, iz svih vremena 180 svjetlo, na ploËama zakona 47,48,208 treba je viπe objavljivati 48,87 uspomena na stvaranje 181 vaænost, od 1844. 54,208 zid izmeu vjernih i nevjernih 48, 74,87 Vidi i Zapovijedi; Boæji zakon Sud, biblijsko mjerilo 66 istraæni 50,226 nad zlima na kraju 1000 godina 62, 63 tijekom 1000 godina, sudjeluju sveci 62,63,233,234 William Miller propovijedao sud 191, 192 Sudovi Boæji, Boæji narod optuæen kao njihov uzroËnik 49,50 dolaze brzo 61 Sutton, Vermont, vizija u Suttonu 61 Svakidaπnja, u Danielu 8 32,78 SveÊenici, iznenaeni radom uËenika 164,165 ljuti na Pavla 173 mrænja prema Isusu 148,150 obraÊenje nekih sveÊenika 167 potkupljuju laæne tuæitelje 167 vojnike da dræe tajnu 158 protivljenje Lutheru 185 strah od ljudi 166 urota protiv Isusa 146 Sveti Duh, dan Savlu 170 kad se bavio nebeskim mislima 107 izlijevanje, na uËenike 167,168,174 prigodom objave Ëasa Isusova dolaska 34 prije nego πto Isus primi kraljevstvo 64 u vrijeme nevolje 48 nedostatak u Crkvi 188

258

Rani spisi
ponoÊni poklik, prikazan kao svjetlo 33,196 pred anelom poslanim da upozori na Boæji gnjev 201 prihvatila samo nekolicina 64 s neba na Savla 169,170 Svjetovi, drukËiji od Zemlje 52,53 imaju zabranjeno drvo 53 stanovnici 53 Svjetovnost, vidi pohlepa “Svrπeno je!” 153,155,175,189,207,226, 227 Svrπetak vremena, blizina 71,73,112 priprema za svrπetak 71,72,112 Vidi i Noa; Lot; “Pripremite se” ©TOVANJE kipova 176 ©uma, na novoj Zemlji 37 TABLICA iz 1843., Boæja ruka pokrila greπku 78 Tajanstveno kucanje, vidi Spiritizam Tajna bezakonja, moÊ nad savjeπÊu 179 napad na Boæji zakon 180 razvitak 189 Sotona zaËetnik 178 Tama, aneli je razgone 156,219 na zemlji, prigodom raspeÊa 154 kad Isus napuπta Svetiπte 226 okruæuje one koji se ne mole 219, 220 okruæuje one koji odbacuju svjetlo 64,195,198 prevladava u svijetu 101 sile 101,102 u zlom svijetu 38,53 Tamjan prinesen s molitvama svetih 47, 206,209 TamniËar, obraÊenje Ëovjeka iz Filipa 172 Tekstovi na jednoj karti u vienju 42-47 Tele, zlatno, πtovali ga Izraelci 144 TisuÊu osamsto Ëetrdeset i Ëetvrta, djelovanje anela 203 odreeno vrijeme nakon toga nije kuπnja 79 proroËka razdoblja zavrπena 200 vrijeme odgaanja 195,203 zavrπeno Isusovo posredovanje u Svetinji 54,200 TisuÊu osamsto Ëetrdeset i treÊa, karta 78 odreivanje vremena 1843. 192 Tlo na novoj Zemlji 37

obeÊanje o Svetom Duhu 162 odnos prema vjeri 76 povlaËi se zbog samodostatnosti 113 primila Ga E. G. White 33 sila, krivotvorena od Sotone 56 ukazao na uËenje 55 Sveti, nagrada 232 pred Boæjem prijestoljem 63,64 uzlaze u Novi Jeruzalem 231,232 zaπtita svetih u vrijeme nevolje 55, 65,228 Svetinja nad svetinjama, vidi Isus: Svetiπte Vidi i Svetiπte; Isus Svetiπte, nebesko, ËiπÊenje 200,205,207 Isus u nebeskom Svetiπtu 50,54,76, 207,226 Otac u Svetinji nad svetinjama 64 vienje 47,48 zavrπno djelo u Svetinji nad svetinjama 226 Svetiπte, zemaljsko, karakter sluæbe u zemaljskom Svetiπtu 100,207 namjeπtaj u zemaljskom Svetiπtu 205207 objaπnjava nebesko Svetiπte 207 zastor raskinut 152,175 zavrπetak djela u zemaljskom Svetiπtu 212 Svetkovatelji subote, posebna opasnost 216,217 Vidi i Adventisti; Ostatak SvijeÊnjak, vidi Svetiπte Svijet sa sedam mjeseci 53 Svijet, vidi Zemlja SvjedoËanstva, na druπtvenim sastancima 108,110 nevjernost u iznoπenju 80 SvjedoËanstvo Vjernog Svjedoka uzrokuje reπetanje 219 Svjetlo, Boæjega grada 149 djelovanje na zle 221 izlazi iz Isusovih ruku 34 na Stjepanovu licu 168 na Svetom pismu 170 nestanak, uzrokovan nevjerom 34 obasjalo vjerne 197-199,203,221,224, 231 od Boga i Isusa 75 od Boga na Isusa 51 od Isusa na svete 64 okruæuje anele 157 okruæuje Boga 64,92,117,143 opasnost odbacivanja 75

Predmetno kazalo
Toma, sumnja 161 Topsham, Maine, vienje u Topshamu 47, 54 Traktati, vidi Literatura Trava, na drugim svjetovima 52 na novoj Zemlji 37 TreÊi aneo, djelo zapeËaÊenja 90 glasna vika 213,220,224 misija 111 U»ENICI, aneli ih snaæe 175 Ëuda 164 na putu na Golgotu 152 na suenju Isusu 149 sumnjaju, nakon raspeÊa 155 svjedoËe za Isusa 57 vijest o uskrsnuÊu 160 UËitelji, neiskusni i nagli 111,112 neposveÊeni 1843. 193 Vidi i Propovjednici UËtivost, propovjednici je trebaju njegovati 99 Uniπtenje Zemlje i zlih 61-63 UskrsnuÊe, drugo 224,235 Isusovo 135,156-160,174 krπtenje kao uspomena 181 Lazara 146 Mojsija 144 posebno, prigodom Kristova uskrsnuÊa 158,162,174 promjena subote temeljena na uskrsnuÊu 180 svetih 35,49,221,231 svetkovatelja subote 230 zlih 62,63,189 UzaπaπÊe, Kristovo 160-163 svetih tijekom sedam dana 35,49,231, 232 Uzoholiti se, bojazan E. G. White 38,39 VELIKI sveÊenik, vidi Isus Vienja, Ananije 169,170 E. G. White, Bog obeÊao za posljednje dane 81 laæno nazvana mesmerizmom 39,40 na jedrilici za vrijeme oluje 40 nevjerovanje u vienja 79 o nevjernosti u iznoπenju vienja 80 o Savlu 169,173,174 onijemjela zbog opiranja Duhu 40

259

prvo vienje 33-38 trebala ih prenijeti drugima 38 Ivanovo u Otkrivenju 190,191 Vijest pr vog anela, odbacivanje 161 propovijedanje 192-195 Vijest drugog anela, objavljena 196,197 odaziv na poziv “Iziite iz nje” 199 odbaËena 161 ponovljena u vrijeme glasne vike 224 proroËanstvo o vijesti 194 Vijest treÊeg anela, kraj 226 ne treba ovisiti o vremenu 79 objaπnjava razoËaranje 1844. 208 odbacivanje, slijedi nakon odbacivanja prethodnog svjetla 212 oni koji su je odbacili usporeeni sa Æidovima koji su odbacili Krista 212 pri zavrπetku Isusovog rada u Svetinji 208 vjerovanje u vijest trojice anela 162 Vijesti trojice anela, prikazane kao tri stepenice 210,211 Vjera, Isusova, prouËavanje 70 kako ojaËati oslabljenu vjeru 77 odnos vjere i osjeÊaja 76 prema Svetome Duhu 77 prema posluπnosti 77 prava, definicija 76 prikazana snom sa zelenom vrpcom 83 Vjernici, aktivni u radu 101 ne uzimati vrijeme propovjednicima 101,102 odnos prema istinu o drugom dolasku 104 pomagati propovjednicima 102 svjetovnost i formalnost 103,104,106 Vidi i Radnici Vjetrovi, zadræavanje 51 Voda i krv iz Isusove probodene slabine, znaËenje 175 Vidi i Vrijeme nevolje Vojska, otkupljenih, sigurni u gradu 63 Sotonina na kraju 1000 godina 63 VraËevi, suvremeni 67,89 u Egiptu 68 Vrijeme prikupljanja 78 Vrijeme milosti, ukaz po zavrπetku 59 “vrijeme njihova spasenja je proπlo”, objaπnjeno u biljeπki 57 Vrijeme nevolje, doæivljaji svetih 51,221, 229

260

Rani spisi
Zemlje, vidi Darovi; Vrijeme nevolje Zla, dolaze na zle 113-115,228,233 kada se izlijevaju 71,87,226 “nema Posrednika” tijekom zala 76, 227 prijevare otkrivene tijekom zala 92, 216,228 priprema da opstanemo 76,213 sedam posljednjih zala 50,56,62,224 Zli, nema milosti za zle 227 od Sotone vezani u snopove 89 osjeÊaji, kad su izgubljeni 80 padaju pred pravednima 221 progonjeni od 49 razgnjevili se na istinu 48,221 u crkvi 222 u vrijeme drugog dolaska 49 uniπtenje 233,236 uskrsnuÊe 62,63,235 zla ih pogaaju 113-115,228,233 Zmija u Edenu 116,133 Znak, tajanstven i prijevaran 57,68 Kristovog dolaska 54 Sina »ovjeËjeg 34,49,231 Zvijer, otkrivena vijeπÊu treÊeg anela 208 pobjeda nad zvijeri 49 Vidi i Æig zvijeri ÆIDOVI, mrænja svijeta prema Æidovima, posljedica njihovih vlastitih grijeha 177 odbacili Krista 212 rad na obraÊenju Æidova 79,178 Sotona ih nastojao okrenuti protiv Isusa 142 Sotona suraivao sa Æidovima 174, 175 tvrdoglavost 174 urota protiv Pavla 170,171 Æig zvijeri ili peËat Boæji, svi se pripremaju za jedno ili za drugo 73 Æivotinje, na novoj Zemlji 37 na drugim svjetovima 52,53 Ærtva, potrebna za spasenje 60,72,73 πtetnih popuπtanja 114

Jakovljeve, kuÊe i zemljiπte u to vrijeme 65,66 maËevi zlih slomljeni 49,230 osiguranje zemaljskih potreba 65 prije izlijevanja zala 87 subota potpunije objavljena 48,87 priprema srca za vrijeme nevolje 66, 73,76 progonstvo 48,49,229 zaπtita svetih 55,65,229 Vrijeme, nije ispit nakon 1844. 79 objavljivanje 1843. 192,193 pogreπka u raËunanju 194,205 Vidi i Svrπetak vremena; Drugi dolazak WEST’S Island, putovanje 41 ZABLUDA, sluπanje 115,116 Zabranjeno drvo, na drugim svjetovima 53 u Edenu 61,117 ZaËarano tlo, Boæji narod na zaËaranom tlu 68,113 Zakon Boæji, dio samoga Boga 99 grijeh krπenja 72 nepromjenjivost 71,117,118,136, 179,181 ploËe, Mojsije ih razbio 144 razvalina koju treba popraviti 71,115 Sotonin napad 179 uzviπen Isusovom smrÊu 179 Vidi i Zapovijedi; Subota Zapovijedi, ploËe 47 posluπnost, djeluje na fiziËke karakteristike 53 vaænost prouËavanja 70 Vidi i Boæji zakon; Subota Zastava, Kristova 177 Sotonina 177 Zatvorena vrata, vidi Otvorena i zatvorena vrata Zemlja, ËiπÊenje 237 potresena Boæjim glasom 49,221,230 pusta tijekom 1000 godina 233 u mraku nakon promatranja Neba 38

261

Kazalo
Predgovor ............................................................................... 5 Povijesni prolog .................................................................... 9 ISKUSTVA I VI–ENJA Moje prvo vienje ............................................................... 33 Kasnija vienja ..................................................................... 47 ZapeËaÊenje ......................................................................... 50 Boæja ljubav prema Njegovom narodu .............................. 52 I nebeska zvijeæa Êe se uzdrmati .................................... 53 Otvorena i zatvorena vrata ................................................. 54 Kuπnja naπe vjere ................................................................ 57 Malome stadu ....................................................................... 59 Posljednja zla i sud ............................................................. 62 Kraj 2300 dana .................................................................... 63 Duænost s obzirom na vrijeme nevolje ............................. 65 “Tajanstveno kucanje” ......................................................... 67 Vjesnici ................................................................................. 68 Æig zvijeri ............................................................................. 71 Slijepac vodi slijepca ........................................................... 73 Priprema za svrπetak ........................................................... 74 Molitva i vjera ...................................................................... 76 Vrijeme sabiranja ................................................................. 78 Snovi Ellen White ................................................................ 81 San Williama Millera ........................................................... 83 NA DOPUNA Jedno objaπnjenje ................................................................ 87 Evaneoski red .................................................................... 96 (261)

Rani spisi 262 TeπkoÊe u Crkvi ................................................................. 101 Nada Crkve ......................................................................... 103 Priprema za Kristov dolazak ............................................ 106 Vjernost u dolaæenju na sastanke .................................... 108 Neiskusnima ....................................................................... 111 Samoodricanje .................................................................... 113 Nepoπtovanje ...................................................................... 114 Laæni pastiri ....................................................................... 114 Boæji dar Ëovjeku ............................................................... 116 DUHOV NI DAROVI Uvod ................................................................................... 121 Pad Sotone ......................................................................... 131 Pad Ëovjeka ........................................................................ 132 Plan spasenja ...................................................................... 134 Prvi Kristov dolazak .......................................................... 137 Kristova sluæba ................................................................... 140 Preobraæenje....................................................................... 143 Izdaja Krista ....................................................................... 145 Suenje Kristu ................................................................... 148 Kristovo raspeÊe ................................................................ 152 Kristovo uskrsnuÊe ............................................................ 156 Kristovo uzaπaπÊe............................................................... 162 Kristovi uËenici .................................................................. 164 Stjepanova smrt ................................................................. 167 Pavlovo obraÊenje .............................................................. 169 Æidovi odluËuju ubiti Pavla .............................................. 170 Pavao posjeÊuje Jeruzalem ............................................... 173 Veliki otpad ........................................................................ 175 Tajna bezakonja ................................................................. 178 Smrt, a ne vjeËni æivot u patnji ...................................... 181 Reformacija ........................................................................ 184 Ujedinjenje Crkve i svijeta ............................................... 187 William Miller .................................................................... 189 Vijest prvog anela ........................................................... 192 Vijest drugog anela ......................................................... 196 Prikaz adventnog pokreta ................................................. 197 Joπ jedan prikaz ................................................................. 201 Svetiπte ................................................................................ 205 Vijest treÊeg anela ........................................................... 207

Sigurna platforma .............................................................. 211 263 Spiritizam ............................................................................ 213 Pohlepa ............................................................................... 216 Reπetanje ............................................................................ 218 Grijesi Babilona .................................................................. 221 Glasna vika ......................................................................... 224 Kraj treÊe vijesti ................................................................ 226 Vrijeme nevolje .................................................................. 228 Izbavljenje svetih ............................................................... 230 Nagrada svetih ................................................................... 232 Opustoπena Zemlja ............................................................ 233 Drugo uskrsnuÊe ............................................................... 235 Druga smrt ......................................................................... 236 Dodatak ............................................................................. 238 Biblijski navodi ................................................................ 246 Predmetno kazalo ............................................................ 248

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful