You are on page 1of 6

EPIKA

 grč. ephos – govor, pripovijedanje
 književni rod koji obuhvaća različite vrste umjetničkih i narodnih, kraćih i
dužih djela pisanih u stihu i prozi
 obilježja:
o objektivan izraz (objektivnost)
o iznosi događaje
o opširnost
o primjena epskih tehnika (in medias res, retardacija, pripovijedanje,
opisivanje...)
 podjela:
1) epika u stihu:
o balada, romansa, poema (lirsko-epske vrste)
o epska pjesma, ep, epopeja – teme epske poezije: rat, putovanja, odnos
ljudi i bogova, sudbine važnih ljudi (vladara, vojskovođa), avanture
junaka
2) epika u prozi:
o jednostavni oblici su prozni oblici koji izvorno pripadaju narodnoj
književnosti što znači da su originalni i spontani; oni su temelj za
razvoj suvremenih književnih vrsta: mit, legenda, bajka, basna, vic,
saga, zagonetka, poslovica, anegdota, pitalica
o složeni oblici: kratka priča, novela, pripovijetka, roman
kratka priča – short story; kraća je od novele, nastala je u Americi u 19. st.

novela – prozni oblik kraći od pripovijetke; izraz je u njoj sažet, ograničava se
na jednog, najviše dva temeljna lika i uglavnom jedan događaj, a izlaganje se
obično završava poantom; fabula se zanemaruje, pripovijedanje događaja nije
najbitnije, već psihološka i sociološka (i ostale) karakterizacija lika
pripovijetka – prozni oblik duži od novele, a kraći od romana, ima više likova i
događaja od novele; naglasak je na fabuli i na pripovijedanju događaja te
temeljitoj karakterizaciji likova

roman
 prvotno je označavao spis na romanskom jeziku
 najveće prozno djelo s radnjom koja obuhvaća velik broj epizoda (događaja)
i likova;

razgovor sa samim sobom u kojem dolaze do izražaja unutarnja kolebanja. realno sagledava stvarnost  u 1. obiteljski. itd. sredina (likovi i ambijent) o pripovijedanje – pripovjedač ili likovi iznose događaje i situacije: o dijalog – razgovor među likovima. licu (er-forma). kronološki slijed događaja u djelu 5) ambijent – sredina u kojoj se radnja zbiva. egzistencijalne  ustrojstvo epskog teksta (elementi koje djelo čine epskim): 1) pripovjedač (nije isto što i autor):  u 3. satirički. nepouzdani pripovjedač – pripovijeda i namjerno propušta neke motive (pripovijeda samo one koji su važni za zbivanje).. pripovjedačke tehnike): o opisivanje – njime se prikazuje vanjski izgled lika. licu (ich forma). a time nas uvjerava da je objektivan i da nema nikakav subjektivan stav prema događaju i likovima. kriminalistički. roman lika. nacionalne. roman toka svijesti. odvija  epski (književni) stvaralački postupci (tehnike izražavanja. preko epskog dijaloga saznajemo osobine nekoga lika koje se otkrivaju u interakciji (međusobnom djelovanju) s drugim likovima o unutarnji monolog – lik iznosi vlastito stajalište. sveznajući – neizravno vodi čitatelja kroz radnju. misli lika iskazuju se kao upravni govor . društvene.tipični likovi imaju sve osobine koje imaju i ostali pripadnici nj. komentira događaje sa svog stajališta s učešćem osjećaja te tako pokazuje prisniji odnos s likovima i zbivanjima 2) likovi (junaci) – nositelji fabule. sukob s uobičajenim shvaćanjima. roman zbivanja. pustolovni. političke. ..  karakterizira ga opširnost  vrste: povijesni. raspoloženje i namjere. didaktički. humoristički.) 3) događaji (zbivanja) 4) fabula (organizacija događaja u epskom tekstu).. filozofski. ratne. roman prostora. pripovjedač iznosi svoj subjektivni stav prema svijetu. ljubavni. škrtac. viteški. ratni. sentimentalni. povijesne. pouzdani. skupine (građanin. izjednačuje se s likom iz djela.  teme epskih djela: intimne. neorealistički.

njegovu društvenu pripadnost. moralnost njegovih postupaka u odnosu prema svijetu i prema sebi o psihološka karakterizacija –odnosi se na način razmišljanja i osjećaje lika te na njegova proživljavanja. poglavlja. razvoj. zaplet radnje. njegov stav prema svijetu. dulji opis osobe ili događaja koji nisu dio osnovne fabule o epizoda – veća i tematski zaokružena digresija o ponavljanje – ponavljaju se riječi. njegove osobine u odnosu prema društvu i prema sebi: o karakterizacija vanjštinom – iz izgleda se može razabrati karakter lika o karakterizacija likova po govoru – govorom lika ukazuje se na njegovo podrijetlo. stihovi ili cijele situacije s ciljem da se podsjeti na prijašnja zbivanja IN MEDIAS RES – "u središte stvari" – postupak kojim nas pisac bez većeg uvoda uključuje u radnju (s pretpostavkom da su čitatelju već poznata zbivanja o kojima je riječ)  redoslijed iznošenja događaja: o kronološki – događaji se nižu jedan za drugim kako su se dogodili o retrospektivan – iznošenje prošlih događaja (retro-natrag. podrazumijeva postupke u izgradnji književnog djela koji se koriste kako bi se oblikovali pojedini karakteri (osobine po kojima se jedan lik razlikuje od drugog) o socijalna motivacija – odnosi se na podrijetlo lika. spectare-gledati). socijalnu pripadnost i stupanj obrazovanja o etička karakterizacija – ukazuje na moralne nazore lika. karakterizacija lika je umjetničko oblikovanje ljudskog lika ili karaktera. najprije se otkriva prošlo događanje. koji se osvrće na prošlost. a zatim događaji iz sadašnjosti . pisca zanima uvjetovanost postupaka lika. rasplet o vanjska kompozicija – podjela na cjeline. epizode  epska retardacija je postupak kojim se usporava radnja kako bi se odgodio završetak i postigla napetost. vrhunac. raspored izlaganja: o unutarnja kompozicija / faze razvoja radnje: uvod. postiže se sljedećim sredstvima: o digresija – udaljavanje pripovjedača od glavnog fabularnog toka radnje. utjecaj društva i sredine na njegovo ponašanje  kompozicija – način na koji je djelo sastavljeno.

prozaik autor novela – novelist autor romana – romanopisac Epski književni oblici u stihu i prozi 1. na to koliko djelo sugestivno utječe na čitatelja NAJPOZNATIJI EPOVI: Gilgameš (babilonsko-asirska knjiž.) Kalevala (finska knjiž.) Ramajana (indijska knjiž. Odiseja Vergilije: Eneida Pjesan o Rolandu (francuska knjiž.) Pjesan o Cidu (španjolska knjiž. istodoban redoslijed. o simultan – istodobno iznošenje dva ili više događaja.) Homer: Ilijada.) Marko Marulić: Judita Ivan Gundulić: Osman pisac epskih djela – epik. Bajka je kratka prozna vrsta u kojoj se pojavljuju nestvarni događaji i likovi.) Mahabharata (indijska knjiž. pisac ne postavlja čvrste granice između prošlosti i sadašnjosti. sažetost ili opširnost izraza. variranje istih motiva .)...) Pjesan o Nibelunzima (nizozemska knjiž. ponavljanja. epičar pisac proznih djela – prozaist. povezuje ih u jednu cjelinu  stil: ukazuje na slikovitost.  obilježja: – neodređenost vremena i mjesta radnje – uvijek polarizira dobro i zlo – ustaljeni likovi i tipovi ponašanja – dobro uvijek pobjeđuje – čudesno koje nikoga ne čudi – nema psihološke karakterizacije likova – stil(obilježja poezije): formulaičan način izražavanja (Bio jednom jedan. ali tako da se isprepleću sa stvarnim događajima.

Legenda (lat. Anegdota je duhovita. 2. 5.) Ramajana (indijska knjiž. Basna je kratka poučna priča pisana u obliku alegorije. Ep je opširno poetsko (epsko) djelo u stihovima u kojem se oko glavnoga događaja i likova nižu sporedne radnje i likovi. zagrobni život. Epska pjesma je pjesničko djelo manjeg opsega (postanak joj je vezan uz Orfeja) koje obrađuje jedan događaj.. 3. usmene epske pjesme često se povezuju u cikluse i za život nekog naroda važne su gotovo kao epovi. NAJPOZNATIJI EPOVI: Gilgameš (babilonsko-asirska knjiž. ono što se ima pročitati) je prozni oblik koji priča o ljudima čiji je način ponašanja i pogled na svijet uzor takvog tipa ponašanja. 6.) . Vic izaziva smijeh jer u izrazu koristi protuslovlja i dvosmislenosti kojima obiluje životna svakodnevica.) Vergilije. priča u kojoj se nastoji odgovoriti na vječna ljudska pitanja.) Pjesan o Cidu (španjolska knjiž. ljudskog društva. bez mita nema razumijevanja nijedne književne pojave.. 8. s likovima koji su obično personificirane životinje ili stvari i preko kojih se prikazuju ljudski karakteri. 7. postanak svijeta. Mit  jednostavan epski oblik u kojem se oblikuje priča koja najčešće objašnjava nešto čovjeku nepoznato.  objašnjavaju postanak svijeta. prirodnih pojava te smisao ljudskog postojanja. stih epske narodne poezije je deseterac. Najčešće je pisana u obliku dijaloga. oni sadrže arhetipove zajedničke cijelom čovječanstvu.  važno je proučavati mitove i mitologiju jer se mitovi nalaze u korijenu svake kulture. a često i satirična kratka priča o znamenitim ljudima ili događajima. niti je moguć razvoj umjetničke proze..  najstarija epska vrsta. 4.) Mahabharata (indijska knjiž. čovjeka. Eneida Pjesan o Rolandu (francuska knjiž. tematika → život kršćanskih svetaca i povijesnih velikana. neobjašnjivo – pojavu u prirodi.

Balada je lirsko-epska vrsta (s dramskim elementima) u kojoj se iznose teme vezane uz stradanja i nesreće njezinih junaka. prevladavaju tužni osjećaji. Romanca je epsko-lirska vrsta u kojoj se obrađuje događaj vezan uz ljubavnu temu. ugođaj je vedar. 10. Osman 9. Roman – najveći prozni oblik koji karakterizira opširnost. prikazanu preko junaka i događaja presudnih za opstanak toga naroda: Homer – Ilijada. običaja i vjerovanja nekog naroda. Odiseja. Pjesan o Nibelunzima (nizozemska knjiž. a ritam ubrzan. prvim romanom smatra se Platonov izvještaj o Atlantidi  vrste romana prema kompozicijskim odnosima:  roman lika – jedan lik dominira  roman prostora – prostor povezuje sve što roman opisuje  roman vremena – prati nekoliko generacija iste obitelji  prema stavu autora i općem tonu romana postoje:  sentimentalni roman  satirični roman  humoristički roman  tendenciozni roman  didaktički roman  vrste romana prema temi:  društveni  povijesni  viteški  porodični (obiteljski)  pustolovni  kriminalistički  psihološki  ljubavni  vrste romana prema književnim epohama:  realistički / tradicionalni  moderni – porijeklo romana veže za filozofiju (Platonov roman). . za kasnogrčki erotikon (priča s intimnim sadržajem). 11.) Marko Marulić.) Kalevala (finska knjiž. a ritam je polagan. koji završavaju tragično. 12. za srednjovjekovni viteški i renesansni pikarski roman. Epopeja ili herojski/junački ep daje najširu sliku života. Judita Ivan Gundulić.