You are on page 1of 8

ISPITNA PITANJA

1. Šta podrazumijevamo pod pojmom poslovnog prava?
Poslovno pravo je posebna grana prava kojom je reguliran pravni položaj svih privrednih
društava, banaka, javnih poduzeda, osiguravajudih društava I drugih pravnih subjekata.
2. Koja država je prva sačinila kodifikaciju poslovnog prava?
Francuska, 1807.g. donosi prvi trgovački zakonik, Code de Commerce, koji se sastojao od 4
knjige: o trgovini, o pomorskoj trgovini, o stečaju I o trgovačkim sudovima.
3. Objasnite historijat poslovnog prava u starom vijeku!
Iako trgovčki stalež nije bio razvijen, prve tragove pravila o odnosima koje bi danas mogli nazvati
poslovno-pravnim, nalazimo u starom vijeku. Vavilonci I Asirci su se bavili trgovinom I koristili
zlato I srebro za pladanje. Poznavali su ugovor o zakupu cijelog broda I dijela broad. Iz 7 vijeka su
sačuvane bankarske potvrde. U Grčkoj je nastao Zakon o bacanju ribe u more. U Rimu je bio
poznat i pomorski zajam, osiguranje, neki oblici zastupanja, trgovinske tužbe. U Hamurabijevom
zakoniku postojale su uredbe o prodaji robe, o zajmu uz interes, o skladištenju, komisionu,
ortakluku.
4. Objasnite historijat poslovnog prava u srednjem vijeku!
Trgovina se počinje razvijati u XI vijeku u talijanskim gradovima Firenci, Bolonji, Veneciji, Pizi.
Ovdje trgovci stvaraju pravila po kojima de poslovati te se na toj osnovi stvara trgovačko pravo, i
to kao običajno pravo. Poslovi su se obavljali na vašarima gdje su postojali posebni trgovački
sudovi. Počinju da se stvaraju trgovačka udruženja cehovi. Svaki ceh je imao statut koji bi članovi
morali poštovati. U njemu su se regulisala pitanja kao ko može biti član ceha i baviti se
trgovinom, o cijeni robe, kvaliteti, unutrašnjem uređenju, itd. Postepeno nastaju i poslovi
prometa novcem, otvaraju se banke i pojavljuju hartije od vrijednosti. U statute gradova se
inkorporiraju dobra pravila iz statuta cehova. Trgovačko pravo je nastalo kao staleško pravo
trgovaca. Posle otkrida Amerike, centri trgovine se sele u Francusku, Španiju, Njemačku.
5. Objasnite historijat poslovnog prava u novom vijeku!
U Francuskoj su donijete dvije uredbe (ordonanse), Ordonansa o trgovini iz 1673 i Ordonansa o
pomorskoj trgovini iz 1681. 1807 donijet je prvi trgovački zakonik u svijetu, Code de commerce,
koji se sastojao iz 4 knjige: o trgovini uopde, o pomorskoj trgovini, o stečaju i o trgovačkim
sudovima. Ovim aktima se stavljaju van snage statuti gradova i trgovačkih udruženja a trgovačko
pravo gubi staleški karakter i postaje državno uniformno pravo. Kodifikacija trgovačkog i
trgovinskog prava u Njemačkoj je izvršena 1861 godine a 1897 je donijet Trgovački zakonik.
6. Koje pravne akte vežemo za razvoj poslovnog prava u Bosni i Hercegovini?
BiH je preuzela propise bivše Jugoslavije, Opšte uzanse za promet robom iz 1954 i Zakon o
obligacionim odnosima iz 1968, uz neke izmjene i dopune. Njemačko društvo za tehničku
saradnju izradilo je novi nacrt Zakona o obligacionim odnosima 2003 godine.
7. Iz kojeg prava je proizašlo poslovno pravo?
Iz građanskog prava.
8. Šta podrazumijevamo pod trgovačkim poslom po Code de commerce iz 1807. g.?

Po subjektivnom kriteriju. Objasnite hijerarhiju izvora poslovnog prava. agencijski poslovi. 11. Definišite opšti pojam poslovnog prava! a) Poslovno pravo je sistematizovan skup pretežno dispozitivnih normi. Hijerarhija se mora uspostaviti za svaki slučaj pojedinačno. carinsku politiku. koji regulira opde društveno i ekonomsko uređenje (Ustav BiH. Šta podrazumijevamo pod trgovačkim poslom prema njemačkim opdim trgovačkim zakonom iz 1861. za koje vrijede određene specifičnosti. 10.? Pod trgovačkim poslom se podrazumijevala kupovina i prodaja pokretnih stvari ili vrijednosti samo ako je te poslove obavljala osoba koja ima status trgovca. vrijednosne papire. Koja su dva najvažnija izvora poslovnog prava u Bosni i Hercegovini? Dva najvažnija izvora poslovnog prava su Ustav.g. prevoznički poslovi te sve transakcije između trgovaca i bankara. strana ulaganja. subjektivnim i mješovitim poimanjem trgovačkog prava? Po objektivnom kriteriju. bankarski poslovi. zračni saobradaj. Trgovačkim poslom po francuskom zakoniku Code de Commerce smatrali su se: kupovina radi preprodaje. Ko su subjekti poslovnog prava? Sva lica koja imaju sposobnost da budu nosioci prava i obaveza. opdenito sva pravna i fizička lica. ustavi entiteta i ustavi kantona) i Zakon (koji reguliše spoljnotrgovinsku. komisioni poslovi. odnosno. Izvori poslovnog prava su kombinacija opštih I posebnih akata.). itd. a) Ustav b) Ratifikovani međunarodni sporazumi c) Zakoni d) Podzakonski akti svih nivoa državne organizacije e) Akti samoregulirajudih organizacija f) Dobri poslovni običaji g) Ugovori između stranaka h) Opšte I posebne uzanse i) Trgovinski poslovni običaji j) Ustaljena poslovna praksa između subjekata k) Odluke sudskih I upravnih organa l) Izvori drugih grana građanskog prava. trgovačkim poslovima su se smatrali svi poslovi poslovnog prava. 12. Šta podrazumijevamo pod opštim i posebnim uzansama? Opšte uzanse su one koje važe za sve poslove a posebne uzanse važe samo u pojedinim strukama. Po mješovitom kriteriju (američko pravo). mjenični poslovi. obligacione odnose. 9. telekomunikacije. Šta podrazumijevamo pod objektivnim. 14. 13. . transport. uzimaju se i subjektivna i objektivna obilježja. 15. nezavisno ko ih vrši i bez obzira na njegov pravni status (francusko pravo). trgovačkim poslovima su se smatrali samo poslovi koje obavlja osoba koja imam status trgovca i koja je registrirana za to zanimanje (njemačko pravo).

Šta podrazumijevamo pod obligacionim pravom u objektivnom smislu? Obligaciono pravo u objektivnom smislu je skup pravnih normi koje regulišu odnose između dvije strane čiji je premet određena. Šta podrazumijevamo pod trgovačkim pravom? Trgovačko pravo ili pravo trgovca. tužba da se utvrdi postojanje obligacije a onda tužba za ispunjenje obligacije. U Europi se razvija kao specifično pravo – lex mercatoria. 18. Kakva može biti obligaciona radnja? Obligaciona radnja može biti pozitivna i negativna. Nabrojite vrste obligacija!  Aktivne (ako se nešto daje ili čini)  Pasivne (ako se nešto propušta ili ne učini) . Gdje i kada nastaje privredno pravo? Privredno pravo nastaje u Njemačkoj od kraja XIX vijeka. izraziva u novcu. 17. 23. law merchant. 26. moguda i dopuštena ljudska radnja imovinsko-pravne prirode. koji su regulisali pravne okvire obavljanja privrednih djelatnosti. propisanih od strane države. Bio je prikriven terminom ius gentium. Šta podrazumijevamo pod privrednim pravom? Privredno pravo je skup prinudnih propisa. Šta podrazumijevamo pod obligacionim pravom u subjektivnom smislu? Obligaciono pravo u subjektivnom smislu je subjektivno pravo ili ovlaštenje koje pripada povjerilačkoj strani iz obligacionog odnosa. c) Poslovno pravo je grana prava koja uređuje odnose iz trgovine u najširem smislu. Pozitivna se sastoji u činjenju ili davanju a negativna je propuštanje da se nešto učini ili trpljenje. moguda i dopuštena ljudska radnja imovinsko-pravne prirode. 19.D. c) nestala je svojinska osnova “privrednog prava” tj. 22. Šta je predmet obligacionog prava u objektivnom smislu? Predmet obligacionog prava u objektivnom smislu je određena. Šta podrazumijevamo pod obligacionim odnosom? Obligacioni odnos je građansko-pravni odnos između tačno određenih strana. a druga strana ima pravo da to traži. termin nastao kao kontrapunkt rimskom ius civile – pravo građana. Šta podrazumijevamo pod tužbom za zaštitu obligacije? Na prvom mjestu. b) Poslovno pravo je grana prava koja uređuje odnose nastale usljed obavljanja privrednih djelatnosti ili koji su u vezi s tim djelatnostima. izraziva u novcu. 16. 25. 27. U koju oblast spada obligaciono pravo kao grana prava? Obligaciono pravo spada u oblast građanskog prava. od X vijeka. 20.A. Koja su tri razloga za usvajanje termina “poslovno pravo”? a) kod nas preovladava poimanje trgovine kao razmjene robe za novac b) izraz “privredno pravo” asocira na prinudno-pravni administrativni okvir. gdje je jedno strana obavezna da drugoj strani izvrši neku činidbu. 24. 28. Odakle potiče termin “Poslovno pravo”? Poslovno pravo ili Business law potiče iz common law sistema u S. javna društva 21. Mora biti imovinskog karaktera.

Šta podrazumijevamo pod kompenzacijom I na koja dva načina može dodi do kompenzacije? Kompenzacija je prebijanje duga za dug obračunavanjem uzajamnih obligacija. Šta predstavljaju izvori obligacionih odnosa? Izvori obligacionih odnosa predstavljaju pravne činjenice I stanja na temelju kojih nastaju obligacije.  Lične (činidbu je dužan izvršiti isključivo dužnik)  Nelične (činidbu može izvršiti bilo ko)  Trajne (obligacije koje traju određeno vrijeme)  Trenutne (ispunjenje činidbe je odmah)  Djeljive (dug u novcu se ispladuje na rate)  Nedjeljive (dug se ispladuje u jednokratnom iznosu)  Novčane (dug se ispladuje u novcu)  Nenovčane (dug se može isplatiti u drugim stvarima)  Specijalne (u slučaju posudbe. . ona pronalaze odgovarajudeg bududeg poslovnog partnera I dovode ih u vezu sa nalogodavcem. Na koje načine može prestati obligacija? a) Ispunjenje b) Nemogudnost ispunjenja c) Smrt subjekta obligacije d) Kompenzacija e) Novacija f) Oprost duga g) Oprost duga uz naknadu h) Poravnanje 31. novu (bitno je da stranke to žele. Kada od nalogodavca dobiju nalog. mora se vratiti ista stvar)  Generičke (obligacija se može ispuniti davanjem robe iste vrste)  Alternativne (obligacija se može ispuniti na više načina)  Fakultativne (dužnik bira na koji de način ispuniti obligaciju) 29. 34. Šta podrazumijevamo pod novacijom? Novacija je pretvaranje postojede obligacije u drugu. Šta podrazumijevamo pod ugovorom o posredovanju? Ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji nadi I u vezu sa nalogodavcem dovesti osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora a nalogodavac se obavezuje da mu za to isplati određenu nagradu. 30. da je stara obligacija punovažna I da se od nove obligacije razlikuje u nečem bitnom. Koje su karakteristike ugovora o posredovanju? Ovaj ugovor je neformalan I konsenzualan. Posrednik može da učestvuje u pregovorima ali ne I da zaključuje ugovor. Poslovima se bave posrednička poduzeda. 33. posrednički biroi i agencije. 32. predmet ugovora I cijena. 35. Koji su bitni elementi ugovora o posredovanju? Bitni elementi ugovora o posredovanju su posrednik. Do kompenzacije može dodi voljom oba subjekta a može I jednostavnim zahtjevom.

Prodaja predstavlja posao kojim se uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog. kada druga strana izvrši svoje obaveze I kada komitent sklopi ugovor. Također je dužan voditi posrednički dnevnik. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. posrednik nije odgovoran. Njegov zadatak je samo da pronađe I dovede u vezu određene privredne subjekte ali ako nakon toga ne dođe do zaključivanja ugovora. istraživanje tržišta I davanje informaciija o stanju na tržištu. te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada djeluju oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu. Subjekti građanske prodaje su domada i strana fizička i pravna lica građanskog prava. prikupljanje podataka. potrebno je da predmet prodaje. gubi pravo na naknadu I troškove osim ako ugovorom nije drugačije određeno. bude u domenu djelatnosti za koje su registrirani subjekti prodaje. ZOO). te da se ugovor sklapa na teritoriji BiH. Također se u ugovoru mogu definisati I posebni troškovi koje je posrednik imao ako ih je morao načiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. a njen osnovni cilj je sticanje prometnih vrijednosti objekta prodaje i dobiti. Koje su obaveze nalogodavca kod ugovora o posredovanju? Obaveze nalogodavca su da uredno isplati proviziju prema ugovoru. 37. Postoje 3 različita mišljenja o tome kada posrednik može tražiti isplatu: kada dovede nalogodavca u vezu sa poslovnim partnerom. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac.36. profesionalno i trajno. ili bar jedan od njih. Ukoliko ne postupi po nalogu koji je primio od nalogodavca. Dužan je pridržavati se instrukcija koje je primio od nalogodavca I postupati kao dobar stručnjak te čuvati poslovnu tajnu. Koje su obaveze posrednika kod ugovora o posredovanju? Obaveze posrednika su da pronađe I dovede u vezu privrednu organizaciju sa nalogodavcem radi sklapanja određenog ugovora. UGOVOR O PRODAJI Prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R-N. Posrednik može da učestvuje u pregovorima ali ne može zaključivati ugovor. posrednik ima pravo na naknadu u trenutku zaključenja ugovora.). odnosno trgovinskog prava. odnosno kupovine. I posrednik ima pravo tražiti sukcesivnu isplatu. Po našem zakonu (član 823. Definicija je sadržana u Zakonu o obligacionim odnosima (član 454. Ukoliko se radnje ugovora izvršavaju sukcesivno. . Prema ovom članu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stiče pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva. Građanska prodaja se zaključuje sporadično i neprofesionalno a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta prodaje. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Da bi ugovor o prodaji bio posao domadeg privrednog prava. Privredna prodaja se zaključuje masovno.

perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. ugovor o isporuci investicione opreme. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan. Obaveza ponudioca se sastoji u tome da ostane pri ponudi unutar perioda označenog na ponudi ili određenom dispozitivnim propisom. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu.Prema osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila. Primjena opštih pravila Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. komutativan i teretan. Zaključivanje ugovora Postupak zaključivanja posla obuhvata sljedede etape: eventualne faze. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. odnosno stvar. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. ugovor o isporuci. Porudžbina je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. . Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. tada ona ima pravni karakter prihvata. prodaja po uzorku ili modelu. Ponuda je jednostrani građansko pravni posao koji nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. zabranja stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo sve pravne posljedice koje on proizvodi. U eventualne faze ubrajamo preliminarne kontakte (komercijalne radnje po kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Zaključuje se sporazumom stranaka pa je konsenzualan. ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. specifikaciona prodaja. Pod određenim uslovima to također mogu biti količina i cijena. faza je pripremni ugovor. savjesno i pošteno postupanje. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu ved primljene ponude prodavca. Bitni elementi ugovora o prodaji Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet. Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. To su naročito: autonomija volje stranaka. prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. završna. nužne faze. Druga faza su pregovori a treda. Najčešdi i najvažniji su: fiksna prodaja.

Prema kriteriju egzistencije. ugovor i dispozitivni propis. sredstvo pakiranja a time i imovinska vrijednost. To je. U ugovoru mora biti definisana do mjere da je odrediva. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. sklapanje . stvar može biti precizno određena ili odrediva. postojeda i bududa stvar. Obezbjeđivanje ambalaže i pakovanje robe je obaveza prodavca. te proizvodu kao njihovom rezultatu. organizacija transporta. sigurnost. Mogu biti međunarodni. količina mora biti barem odrediva.Predmet poslovne prodaje su pokretne stvari. utvrđuje se na osnovu dispozitivnih normi. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis. Standardi su pravila o organizaciji i načinu proizvodnje. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. proizvođački ili interni. Nebitni elementi ugovora o prodaji Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. Ograničenja mogu biti trajna i privremena. estetskih. Promet može biti ograničen i neograničen. predmet prodaje može biti propala. Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraden način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. Za prodaju poslovnog prava karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. transportne klauzule i ambalaža. može ugovoriti i primjenom posebnih tehničkih termina. uzansama i poslovnim običajima. fizičkih. nacionalni. Cijena u ugovoru mora biti određena ili odrediva. Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. Pod njom se podrazumijeva svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom. Drugi čest način je određivanje kvaliteta po modelu ili mustri. prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Ambalaža je stvar. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Može se definisati i kao zaštitni omotač robe. Količina predstavlja fizičko. Cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širem krugu potrošača. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Da bi ugovor o prodaji postojao. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno. Kvalitet se može odrediti i tipom. Stranke također mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. Njihovo značenje je određeno u dispozitivnim propisima. itd. Da bi stvar bila predmetom prodaje. U količinskom smislu. Kvalitet se. ako na to upuduje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkrentog posla. Ti elementi su: kvalitet. mora se nalaziti u pravnom prometu. Stvar može biti određena po rodu (generička) ili po sopstvenim osobinama (individualna). snošenje troškova isporuke i transporta.). Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Sistemski okvir za to je određen Zakonom o standardizaciji. odnosno roba. granski. izvoz. Cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar ili preneseno svojinsko pravo. na koncu. Kvalitet je skup hemijskih. Ako kvalitet nije propisan ili ugovoren. dakle. Označava se posebnim nazivom. skup svojstava robe usljed kojih se ona može korisno upotrijebiti.

Međunarodna privredna komora u Parizu je kodifikovala najvažnije transportne klauzule. Dvije najbitnije grupe su čuvanje stvari i obavještavanje.ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. Obaveze prodavca Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje ali i druge radnje koje čine isporuku. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koja nastaje isplatom cijene. ako postoji. Sporedne su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. Mogu biti osnovne i sporedne. Mora biti uredna. Faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. Faktura je izjava volje prodavce u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke vezane za ugovor. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. osnovna je obaveza prodavca. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS. . prijem isporuke. garancija za materijalne i pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Obaveze kupca Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja randji koje proističu iz ugovora o prodaji. Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu upotrebu stvari. pribavljanje dozvola. itd. Isporuka robe. to još mogu biti i pladanje carina. pladanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku. Osnovne su isporuka. Osim ovih. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. Od sporednih obaveza važno je naglasiti obavezu čuvanja stvari te slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. Osnovne obaveze kupca su: pregled robe. predaja stvari ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku.