You are on page 1of 366

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

BIBLIOTEKA RJEČNICI

UREDNIK
BRANIMIR DONAT

Tisak: NIŠPRO VJESNIK, Zagreb 1989.


treće dopunjeno izdanje

Grupa autora u redakciji


I Vladimira Filipovića I

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE


ZAGREB 1989.
SURADNICI

Branko Bošnjak (B), Zoran Bujas (Bu), Veljko Cvjetičanin (C), Vladimir Filipović (F), Ivan
Furlan (Fr), Danko Grlić (G), Goran Gretić (Gr), Milan Kangrga (K), Kruno Krstić (Kr),
Ante Pažanin (Pa), Danilo Pejović (Pe), Marijan Petras (Pet), Gajo Petrov ić (P), Boris Petz
(Pt), Viktor Sonnenfeld (S), Rudi Supek (Su), Ljerka Šifler-Premec (Šp), Čedomil Veljačić
(Ve), Predrag Vranicki (V), Franjo Zenko (Z) i dr. suradnici koji su napisali manje od 50
redaka ili natuknice bez potpisa nisu uvršteni u ovaj popis.
U Filozofijskom rječniku potpisani su inicijalima samo oni članci, koji imaju više od 5
tiskanih redaka n ormalnog formata.-
5

UVODNA NAPOMENA

Ovaj Filozofijski rječnik izlazi kao dodatak Filozofskoj hrestomatiji Matice hrvatske.
Nastao je iz potrebe koju nameće prvenstveno sama ta hrestomatija, a onda i mnogobrojna
ostala filozofska literatura koja kod nas nailazi na sve veći krug čitalaca.
Danas se za filozofijske knjige i rasprave ne zanimaju samo oni koji se specijalno bave
tom strukom, nego i mnogo širi naši obrazovani krugovi, pa se tako izdavanje filozofijskog
rječnika nametnulo kao neminovni kulturni zadatak naše današnjice.
Ovaj rječnik nije dobio ni opseg ni oblik enciklopedijskog rječnika, jer je njegov zadatak
mnogo skromniji. On treba da obuhvati filozofijske pojmove u njihovu ekstenzitetu, a da
pri tom u njihovoj obradbi ne ulazi u njihovu mnogostruku kritičku eksplikaciju, jer bi
ona nekoga tko se tom strukom pobliže ne bavi mogla više zbuniti nego informirati.
Rječnik stoga nije pisan u obliku rasprava za stručnjake, nego u obliku informacija o
osnovnom značenju pojedinih filozofijskih pojmova. Izuzetak čine pojmovi s područja di­
jelaktičkog i historijskog materijalizma kao i oni njima suprotni (npr. idealizam, solipsizam,
spiritualizam i sl.) kod kojih nisu izostale ni nužne kritičke napomene.
Osnovno značenje mnogih filozofijskih termina koji su ušli u svakidašnji kolokvijalni
govor valjalo je adekvatno protumačiti, jer im je u svagdašnjoj upotrebi iskrivljen smisao.
Na drugoj strani ima u filozofijskoj literaturi mnoštvo termina koji su specifično filo­
zofijski, pa je njihovo objašnjenje za pripremu filozofijskoga studija, imajući u vidu širok
krug čitalaca, bilo bezuvjetno potrebno.
U rječniku je obrađeno oko 3000 filozofijskih termina. Rječnik ima i zadatak da fiksira
našu terminologiju, koja je još daleko od toga da bude sređena. Kad se radilo o različitim,
ali istoznačnim terminima (npr. osjetilo- čulo, predodžba -predstava, bit- suština i sl.) oba
su termina navedena, ali je na jednom mjestu njihovo značenje protumačeno, a na drugom
je mjestu istoznačni termin upućen (v.) na onaj prvi koji smo smatrali boljim i koji je
dublje ušao iz naše ne odviše stare filozofske tradicije u našu suvremenu upotrebu.
Kritički će čitalac primijetiti da su pojmovi istočnih naroda obrađeni opsežnije nego
oni evropskoga kruga. To je učinjeno stoga jer su oni potpuno nepoznati našoj javnosti
i prvi put se kod nas objašnjavaju, pa ih je trebalo svestranije izložiti.
Ako izuzmemo kraća tumačenja filozofijskih pojmova, koja nalazimo kao dodatke nekim
izdanjima filozofijskih udžbenika, onda možemo reći da je ovo prvi filozofijski rječnik koji
6

izlazi u Hrvatskoj. U jugoslavenskim okvirima izašao je prije ovoga posve mali rječnik prof.
Svetislava Marića godine 1932. u Novom Sadu.
Posluži li ovaj rječnik onima koji žele čitati filozofijsku literaturu, onda c'.c ispuniti
zadatak koji mi.I je namijenjen.

Zagreb, 1 964. Vladimir FILIPOVIĆ


NAPOMENA UZ DRUGO IZDANJE

Dvadeset godina nakon prvog tiskanja Filozofijskoga rječnika objavljujemo ovo drugo, u
osnovi nepromijenjeno izdanje, ali dopunjeno s otprilike 500 natuknica.

Zagreb, 1984. V. F.

BILJEŠKA IZDAVAČA

Kad je knjiga - pregledana od redaktora - bila već posve pripremljena za tisak, zatekla
nas je vijest o smrti prof. Vladimira Filipovića, dugogodišnjeg zaslužnog suradnika naše
kuće. I u ovo je djelo, samozatajnije nego u neka druga, uložio mnogo od svoga širokog
znanja, intelektualne tolerancije i skrbi pedagoga, kojemu su uvijek bili pred očima interesi
studenata i potrebe svih koji se upućuju u čitanje - i teže razumijevanju - filozofijske
literature.

U Zagrebu, srpnja 1 984. N.Z.M.H.


FILOZOFIJSKI
RJEČNIK
a=a 11 abreakcija

sheme koje se ponavljaju u Buddhinim go­


vorima (v. khanda, dh&tu, patićća - samup­
pada, magga, slta, ghjana). - 2) Vibhanga,
raščlanjivanje osnovnih strukturnih grupa
sa stajališta njihove pripadnosti osjetnim
područjima. - 3) Dh&tukatha, razvrstava­
nje fenomena na osnovu .uključenosti• ili
•isključenosti• s obzirom na temeljne egzi­
stencijalne kategorije, obuhvaćene uglav­

A
nom strukturama khanda i dh&tu (v.). - 4)
Puggala-pannatti, karakterologija), sadrži
opću tipologiju (komplementarni tempera­
menti: strastven-povjerljiv, srdit-razborit,
zaslijepljen-nemiran) i karakterološku ana­
lizu prema stepenima razvoja sljedbenika
A"." A, . simbolički izraz za logički princip
Buddhine metode meditacije. - 5) Kath8-
identiteta (v.), koji zahtijeva određenost i
vatthu, argumentacija, dokument o diskusiji
postojanost neke misli u granicama stano­
1 8 različitih budističkih nauka i škola koje
vitog misaonog sistema (A treba da ostane
su se razvile prije koncila što ga je vladar
A). To je osnovni zahtjev logičke do-
Ašoka sazvao god. 246. pr. n. e. - 6) Ya­
sljednosti. Pet
maka, dihotomijska klasifikacija osnovnih
A u stavu S a P označuje općenito jesni (uni­
filozofskih problema, razrađena po strogim
�erzalno afirmativni) kategorički sud (Svi S formalnim metodološkim kriterijima; jed­
Jesu P), a prema tradicionalnoj lat. izreci
no od osnovnih djela za studij indijske lo­
•asserit a, negat e, sed universaliter ambo
gike. - 7) Patthana, genetika, obrađuje
asserit i, negat o, sed particulariter ambo;
problematiku pattićća-samuppade. - .Ab­
(tvrdi a, niječe e, ali oba općenito, tvrdi i'
hidhamma-pitaka. je osnov theravada bu­
niječe o, ali oba djelomično). Pet
dizma. Filozofski je specifična za cijelu pro­
Abalijenacija (franc.): duševno ili duhovno
blematiku abhidhamme nauka o trenutač­
poremećenje, rastrojstvo, psihopatologijsko
. nosti svakog egzistencijalnog sklopa (v. kša­
stanJe.
Abhidhamma (pali) nauk o pojavama ili fe­ nika-vada), a dosljedno tome i .atomskih·
nomenima (v. dhamma), opći naziv za treći struktura objektivnog svijeta (v. anu).
dio kanonskih budističkih tekstova ( Tipita­

Ve
ka•), nastao u toku nekoliko stoljeća poslije Abiogeneza (grč.) ili •generatio aequivoca
Buddhine smrti iz potrebe da se nauka spontaneac (!at.): spontanost nastajanja ži­
sadržana u njegovim govorima (sutta) siste­ vota, živih bića, organizama iz anorganskog
' prirodnim fizikalno-kemijskim putem ili
matizira.
- Abhidhamma-pitaka sastoji se od sedam načinom; samorađanje, samostvaranje (au­
djela u kojima se provodi analiza elemenata togonija, v.). •Generatio aequivoca• Marxov
je odgovor na (obično teološko-religioznb
pojavnosti sa različitih sistematskih stajali­ obojeno) pitanje o postanku čovjeka, tj. do­
sta: 1) Dhamma-sangant klasifikacija feno­
mena, sadrži 5 2 osnovna elementa svrstana kaz o njegovu praktičko-povijesnom samo-
u 89 klasa prema područjima a) osjetnost;
postajanju. K
b) psih�čkih doživljajnih oblika; c) četiriju Abnorman (!at. abnormis = nepravilan), koji
vrhovnih •neograničenih· kategorija (pro­ odstupa od norme, pravila; neobičan, nepri­
stor, svijest, ništavilo, ni-zamjećivanje-ni­ rodan.
nezamjećivanje); d) •Oslobađanja• ili reduk­ Abreakcija. Stručni psihoterapeutski termifi
cije toka pojavnih zbivanja u svijesti. 52 ele­ iz 7"ne faze psihoanalize (Breuer, Freud)
.
menta predstavljaju tipične klasifikacione ko1im se označavao proces i učinak odtere-
abreakcija 12 a dicto secundum . . .

ćenja i 'očišćenja' (katarza) psihizma od ra­ u zraku ima manje kisika, povećava se zna­
nijih traumatskih doživljaja na taj način da čajno broj crvenih krvnih tjelešaca, što
ih se osvješćivalo i verbaliziralo. Danas je omogućuje bolje iskorištenje kisika iz okol­
u čestoj i kolokvijalnoj upotrebi u općeni­ nog zraka (v. akomodacija); 3) (sociol.) soci­
tom značenju oslobađanja od unutrašnjih jalna adaptacija je prilagođenje individual­
napetosti putem neke aktivnosti. Z nog ponašanja društvenim normama i usva­
Abulija (grč. a = ne i bule
= volja), bezvolj­ janje dominantnih društvenih vrednota.
nost, neodlučnost, nemogućnost da se pro­ Bu
vede određena voljna intencija. U blažim Adekvacija (lat. adaequatio) znači suglasnost,
oblicima javlja se kao posljedica melankoli­ podudarnost, a upotrebljava se u spoznajnoj
je, hipohondrije i neurastenije gdje se u bo­ teoriji u smislu povezivanja i izjednačivanja
lesniku sukobljuju suprotne predodžbe i pojma i njegova predmeta. 0/. adekva­
čuvstva, ili gdje bolesnik doživljava uvjere­ tan.)
nje o bezizlaznosti iz dane situacije. Kod
Adekvatan (lat. adaequare = izjednačiti), od­
težih je slučajeva uzrok u patološkoj struk­
govarajući, primjeren, izjednačen. Već kod
turi voljnog centra koja dovodi do posve­
Aristotela su u duši izazvane predodžbe pa­
mašnje voljne nemoći.
slike (odrazi = homoiomata) stvari. U spo­
Acervus (lat. hrpa) je izraz za osebujno doka­ znajnoj teoriji skolastika, a onda kasnije u
zivanje da u stvari nema mnoštva: budući različitim pravcima objektivizma (v.), upo­
da pojedino zrno žita pri padu (navodno) trebljava se taj pojam za podudaranje za­
ne čini štropot, to ni čitava hrpa kao zbroj mjedbe, predodžbe ili pojma sa zamijeće­
pojedinih zrna ne može zapravo proizvesti nim, predočenim odnosno pojmljenim
štropot (Zenon iz Eleje, Eubulid, v. sorit). predmetom. Pojam (predodžba ili zamjed­
Pet ba) je u istinitoj spoznaji spoznatom pred­
Actus purus (lat.), čisto djelovanje. U sred­ metu adekvatan. Veritas est adaequatio in­
njovjekovnoj filozofiji: oznaka za božju eg­ tellectus et rei: Istina je suglasnost (podu­
zistenciju i božju spoznaju. Actus je lat. pri­ darnost) razuma (mišljenja) i stvari. Suprot-
jevod Aristotelovog termina: energeia. (Su­ no: inadekvatan (v.). F
protnost: dynamis.) U filozofiji Tome
Akvinskog actus purus je bitno određenje Adept (Jat. adeptio = postignuće, polučiva­
boga. To znači da bog nema u sebi neostva­ nje): onaj koji je u nešto upućen. Riječ se
renih mogućnosti (potentia), nego je pot­ upotrebljava u alkemiji za onoga za koga se
pun i savršen (ipsum esse subsistens). smatra da je našao kamen mudraca. Danas
B se adeptom naziva onaj koji je dublje pro­
Adaptacija (!at. adaptatio = prilagodba); 1) dro u neko umijeće ili znanost.
(psihol., fiz.iol.) smanjenje učinka nekog jed­
noličnog podražaja na podražljivo tkivo, A dicto secundum quid ad dictum sim­
zbog dužeg djelovanja podražaja. U područ- pliciter (od rečenog s ograničenjem k re­
ju osjeta adaptacija se očituje u smanjenju čenom bez ograničenja, naprosto) - logi­
osjetljivosti odnosno u slabljenju intenzite- , čka pogreška poznata i pod kraćim nazi­
te osjeta. Osobito su jasne pojave u nju­ vom ·fallacia accidentis conversa• (•konver­
šnom području. Npr. vonj, koji smo u po­ zna pogreška akcidencije•). Sastoji se u to­
četku jasno osjećali, ubrzo slabi, a može i me što se od tvrdnje da nešto vrijedi samo
potpuno iščeznuti; 2) (biol.) skupni naziv za pod određenim posebnim okolnostima za­
promjene koje nastaju u strukturi ili funk­ ključuje na tvrdnju da to vrijedi bez ogra­
c;11 organa, a koje dovode do boljeg prila­ ničenja, općenito. Takva su npr. umovanja:
godenja organizma okolnim prilikama, što •Ricinus pomaže kod nekih probavnih
0mogućuje lakše održanje života i vrste. smetnji. Ricinus je, dakle, uvijek zdravo pi­
'.'ipr. pri boravku u velikim visinama, gdje ti.• Ili: .Ujed zmije otrovnice najbolje je
a dicto secundum... 13 aferentan

ispaliti užarenim željezom. Dakle, svaku ra­ (Matthias Flacius Illyricus) zastupa mišlje­
nu najbolje je ispaliti užarenim željezom.• nje da na području vjere nema adiatore.
p Tom problemu vraćaju se Kant i Fichte,
A dicto simpliciter ad dictum secundum koji sa svoga rigoroznog etičkog stajališta
quid (od rečenog jednostavno, bez ograni­ drže da u ljudskom djelovanju nema adia-
čenja, k rečenom s ograničenjem) - logi­ fore. B
čka pogreška poznata i pod kraćim nazi­ Advaita (sansk.1 •nedvojnost• ili monizam.
vom .fallacia accidentis• (pogreška akciden­ Osnova vedantinske filozofije, osobito u ra­
cije). Sastoji se u tome što se zaključuje da zradi Šankare (između 6. i 8. st. n. e.); nauka
ono što vrijedi općenito vrijedi i pod poseb­ koja nalazi potvrdu u najstarijim upanišada­
nim okolnostima koje u općoj formulaciji ma. Šankara osniva svoju nauku na četiri
pravila nisu uzete u obzir. Takva su npr. •Velike izreke• iz upanišada: •To si ti• (tat
umovanja: .ćovjek je umno biće. Prema to­ tvam asi - Ćhandogya-upanišad); .Ovaj at­
me, luđaci, pijanci i političari također su man (svijest) je brahman (apsolutni bitak•)
umni.• .Voće je zdravo. Zato i oni koji bo­ (MandUkya-upanišad); •Um je brahmane
luju od dizenterije treba da ga što više je­ (Aitareya-upanišad); .ja sam brahmane (Bri­
du.• .Pošten čovjek treba da govori istinu. hadaranyaka-upanišad). Apsolutni moni­
Zato i uhapšeni re�olucionar treba da pri­ zam nij e usvojen u svim vedantinskim ško­
zna policajcima gdje mu se skrivaju drugo- lama. Sankarin veliki protivnik Rarnanugja
vi.• P (1 1. st.) zastupa ·kvalificirani• monizam (v.
Adherentan (lat. adhaerere = držati se neče­ višištMvaita) i pobija osobito ekstremni in­
ga), prianjajući, nesamostalan. Naziv za telektualizam Sankarine teorije apsolutnog
oznaku koja je nužno vezana uz neku dru­ duha. Ve
gu oznaku. Afazija (grč. a [priv.] i phasis riječ): cere-
Adiafora (grč.), nerazlikovan, neistaknut, rav­ bralno poremećenje koje se sastoji u nemo­
nodušan. To je problem stoičke i kiničke gućnosti da se govori ili da se razumije go­
etike. U čovjekovu odnosu prema svijetu i vor drugoga, iako ne postoji povreda ili
prirodi treba razumski odrediti što je bitno uzetost perifernih organa koji služe za go­
i vrijedno za ljudski život. U stoičkoj etici vor odnosno za sluh.
postoje četiri osnovne vrline: razboritost, Postoji više tipova afazija: 1) motorička
hrabrost, pravednost i umjerenost. U svima afazija, kad bolesnik razumije i zna ono što
je ispoljena baš razboritost (grč. fronesis), tj. hoće reći, ali to ne može izgovoriti; 2) sen­
misaono rasuđivanje o svemu što se radi. zorna afazija, kad bolesnik ne razumije ono
Već Sokrat smatra da čovjek, na primjer, ne što netko drugi govori na.njemu inače po­
može biti hrabar ako ne zna što je hrabrost znatom jeziku, iako mu je sluh sačuvan; 3)
i sl. Znanje prije djelovanja i kod stoika je totalna afazija, koja je kombinacija motori-
određenje koje čini bitni sadržaj njihove čke i senzorne afazije. Su
etike. Ono što je suprotno osnovnim vrli­ Afekcija - opći terinin kojim se označuje
nama označuju kao loše. Između dobrog i emocionalni aspekt doživljaja (za razliku od
lošeg postoji srednji stupanj: indiferentno, spoznajnih i voljnih doživljaja).
adiatora, tj. ono što nije ni jedno ni drugo.
To su prema stoicima npr. sam život i smrt, Afekt - redovito kratkotrajno, ali snažno
ljepota, snaga, visoko porijeklo i sl. Adiato­ čuvstveno uzbuđenje, praćeno značajnim fi­
ru stoici ne smatraju za vrlinu. ziološkim promjenama u organizmu.
Pojam adiatora u kršćanskoj etici ima Afektivan: koji se odnosi na afekte, osjećaje,
smisao da se zemaljske stvari smatraju ne­ osjećajan.
bitnima u odnosu na •nebesko carstvo•. U Aferentan (lat. affero = donosim), ·donose­
doba reformacije vodila se oštra polemika ći•, •javljajući•. U fiziologiji i psihologiji: ži­
oko adiatore, u kojoj naš Matija Vlačić vac koji nosi podražaj od periferije prema
aferentan 14 agnosticizam

z1vcanom centru. Isto što i centripetalan. A fortiori - posredan nesilogistički zaklju­


Suprotno: eferentan (v.). čak oblika: .B je veće od C; A je veće od
Aficirati (lat. afficere = djelovati na koga), B; dakle, A je veće od c.. Valjanost tog
uzbuđivati, djelovati, utjecati. U spoznajnoj argumenta zasniva se na tranzitivnosti rela­
teoriji, naročito kod Kanta, dobio je taj po­ cije •veće od., pa neki autori uzimaju taj
jam određenije značenje, po kome stvari naziv šire, primjenjujući ga na sve relacione
aficiraju (djeluju na) receptivnu svijest, koja silogizme čija valjanost zavisi od involvira-
tako uzbuđena na sebi osebujan način te ne relacije. P
stvari doživljuje. F Agatologija (grč. to agathon = dobro): uče­
Afinitet (lat affinis = blizak, srodan), srod­ nje o moralnom dobru koje se postiže vjež­
nost, bliskost, privlačnost, naklonost. 1) U banjem i učenjem.
spoznajnoj teoriji po Kantu označava se afi­ Agens (!at.), pokretna djelatna snaga, djelatni
nitetom •osnov mogućnosti asocijacija (v.) faktor, aktivni princip. U skolastici i aktiv­
raznolikoga, ukoliko leži u objektu., a sam nost razuma (intellectus agens), koji je bo­
je afinitet transcendentalan. 2) U psihologiji žanskog porijekla. Pomoću agensa ljudski
znači, a) sličnost (analogiju) između pojedi­ potencijalni razum može spoznavati. To je
nih psihičkih manifestacija (predodžaba, nastavak tumačenja Aristotelove misli o ak-
misli, čuvstava, raspoloženja itd.) ili psihi­ tivnom i pasivnom umu. B
čkih struktura (temperamenata, karaktera, Agnostički (grč.), ne-spoznatljivo. Odnosi se
ćudi); b) afektivnu priklonjenost određenim na agnosticizam (v.) kao na filozofijsko sta­
predmetima, zanimanjima, sredinama, oso­ jalište. Agnostički stav izražava nespoznat­
bama, predodžbenim ili misaonim motivi­ ljivost temelja bitka, apsolutnog. Time se
ma; osniva se na instinktu, individualnim otklanja svaka metafizika. Agnostički stavo­
psihičkim dispozicijama, navikama. 3) U vi nalaze se kod skeptika, sofista, neokan­
kemiji se afinitetom označuje stupanj lako­ tovaca i pozitivista.
će kojom se pojedine tvari međusobno spa- Agnosticizam (novija kovanica od grč. a =

jaju. Kr ne i gnostik6s = spoznajni). Nazor koji ni­


Afirmacija (lat. affirmatio): pozitivna tvrdnja ječe mogućnost potpune spoznaje svijeta,
da postoji odnos između dva pojma. Afir­ budući da pretpostavlja neku supstanciju,
macija je jedna od osnovnih kvaliteta (v.) •Stvar po sebi. ili metafizičku zbiljnost koja
suda. Suprotno: negacija (v.). U kolokvijal­ se susteže istinitom spoznavanju. Prema
nom govoru označava postizanje određenog Engelsu (usp. Ludwig Feuerbach i kraj kla­
uspjeha odnosno priznanja. sične njemačke filozofije), pored idealizma
Afirmativan (!at. affirmo = tvrdim). U logi­ i materijalizma, koji - bez obzira na svoja
ci: potvrdan, jestan sud. Neki sud je afirma­ oprečna ishodišta od duha ili materije -
tivan ako se subjektu bez ograničenja pri­ smatraju da je moguća istinita spoznaja svi­
daje predikat. Sud kojim tvrdimo da nešto jeta, agnosticizam predstavlja tzv. •treći
jest: S je P. Može biti općenit (v.) ili dje­ put• u filozofiji, i drži da je potpuna spo­
lomičan (v.). Suprotno: negativan (v.). znaja biti stvari nemoguća. Po tom nazoru,
Aforistički, u obliku aforizma (v.): pregnant­ naime, postoji jedna neprekoračiva granica
no izražena misao. spoznaje, a takva je, za Kanta npr., •Stvar
Aforizam (grč. aforizein = omeđašiti, ogra­ po sebi· koja uvijek ostaje s onu stranu sva­
ničiti, odijeliti): u jednoj rečenici kratko i ke spoznaje. - Naziv agnosticizam prvi je
jasno izražena misao, u sebi zatvorena, koja uveo u filozofiju engleski prirodoslovac
nije sistematski povezana ni dalje razvijena Huxley 1 869, da bi njime označio svoje sta­
s nekim drugim izraženim mislima. U afo­ jalište; u pozitivnom smislu to je shvaćanje
rizmima su izražavali svoje filozofske misli: da u znanstvenom istraživanju valja slušati
Erazmo, Bacon, francuski moralisti, Pascal, samo glas razuma, a u negativnom znači
Nietzsche i dr. F ograničenje sigurne spoznaje na pozitivno
agn o s tic iz am 15 Ahil i kornjača

dano u osjetilnom iskustvu, što se svagda Agresija (lat. aggressio = pristup, uvod u go­
može empirijski verificirati. U tom širem vor; kasnije navala, napad). Ponašanje ili
smislu agnosticizam je cjelokupni empiri­ djelovanje koje ima za cilj nanijeti štetu
zam i pozitivizam (Comte, Darwin, Spen­ osobama, životinjama i stvarima. U među­
cer, Hamilton, Jod!) uključujući i suvreme­ narodnom političkom životu: neizazvani i
ni logički (Wittgenstein, Carnap, Ayer), bu­ iznenadni napad jedne države na drugu što
dući da otklanja svaku •metafiziku• i ogra­ je kao •agresivni rat• osudilo Društvo naro­
ničava bit istine na znanstveno provjereni da i kasnije Organizacija ujedinjenih naro­
sklop činjenica. - Svaki agnosticizam za­ da. Nema jedinstvenog teorijskog objašnje­
stupa nespoznatljivost istinskoga bitka i nja agresije, te vrlo raširene pojave. Najpo­
neopravdano svodi bit spoznaje na prirodo­ znatije je psihologijsko tumačenje prema
znanstveno iskustvo kao apsolutno i jedino kojem je agresija simptom i posljedica une­
kompetentno mjerilo istine. Pe ravnoteženosti i neprilagođenosti bića oko­
lini, odnosno psihoanalitičko objašnjenje
Agnozija (grč. a = ne i gnosis = spoznaja).
agresije kao posljedice potiskivanja prirod­
Patološka pojava koja se očituje u teškoći
nih težnji ljudskog bića. Neke novije teorije
ili nesposobnosti prepoznavanja i razumije­
ponašanja tvrde suprotno tj. da je agresija
vanja značenja predmeta i pojava uz saču­
u životinjskom carstvu u funkciji prilagođa­
vano osnovno osjećanje. Čovjek koji boluje
vanja kao i da se teorija o biti i uzrocima
npr. od vidne agnozije vidi, ali nije sposo­
agresije u životinja može izravno primije-
ban da prepozna ono što gleda (tzv. dušev­
njivati i na liudsku vrstu. Z
na sljepoća); kod slušnih agnozija, npr. sen­
zorne afazije (v.), bolesnik čuje govor, ali ne Agresivnost, karakterna osobina bića koje
može razumjeti sadržaj govora, itd. Agnozi­ naginje agresivnom ponašanju i djelovanju
je su obično uzrokovane poremećajima u (v. agresija).
funkciji sekundarnih senzornih područja Aham-kara (sansk.), .faktor ja•, •samosvijest•,
mozga. Bu više u psihološkom nego u metafizičkom
Agorafobija (grč. agora = trg i phobos = smislu (usp. atman). - Karakterističan ter­
strah), bolesni strah od otvorenih i širokih min u analizi svijesti samkhya filozofije (v.),
prostora, strah da se prijeđe preko ulice ili gdje predstavlja treći stepen manifestacije
trga. bivstva (tattva) duha (puruša) u prirodi (pra­
Agrafija (grč. a [priv.] i graphein = pisati): kriti). Zbog svog položaja između uma
cerebralno poremećenje koje se očituje u (buddhi, v.) i razuma (manas, v.) gubi često
potpunoj ili djelomičnoj nesposobnosti da u kasnijoj filozofiji svoj bitni smisao, u ve­
se oblikuju slova ili drugi pisani znakovi uz danti zbog metafizičke afirmacije atmana, a
inače sačuvane sposobnosti kretanja prsti­ u budizmu zbog njegove negacije, pa popri­
ma. ma sve više moralno negativno značenje
Agregat (Jat. aggregatum = gomila): hrpa ko­ egoizma ili iluzorne predodžbe o vrijedno-
ja nastaje samo vanjskim gomilanjem bez sti vlastitog ja. Ve
unutrašnje veze, kakva se naprotiv zahtijeva Ahil i kornjača naziv je poznatog prividnog
kod organizma. - Za Kanta iskustvo nije dokaza o nepostojanju gibanja koji je dao
jednostavan agregat opažanja ili zamjedbi, Zenon iz Eleje. Ahil kao najbrži trkač ni­
jer u tom slučaju ono ne bi imalo opće kada ne može stići kornjaču, najsporiju ži­
vrijednosti, nego radi stjecanja iskustva votinju u slučaju kada ona ima samo i naj­
opažanja moraju stajati pod nekim razum­ manju prednost. Naime dok je on pretrčao
skim jedinstvom, tj. moraju imati unutra­ put koji je ona već prešla ona je već prešla
šnju vezu. - Fizika razlikuje tri različna novi dio puta, a kada je on prešao i taj dio
agregatna stanja materije: plinovito, tekuće ona je opet otišla dalje makar i mali dio
i kruto. - U matematici se pod agregatom puta: za vrijeme dok je on prešao i taj dio
razumijeva zbroj, skup. S puta kornjača je iznova prešla novi dio i
Ahil i kornjača 16 'akl

tako u beskonačnost. Tvrdnja da beskonač­ tom smislu praelement koji se identificira


ni proces zahtjeva beskonačno mnogo vre­ sa stvaralačkim božanstvom Brahmom. -
mena je pogrešna, jer se taj cijeli postupak U klasičnim filozofskim sistemima Ua
može samo misaono razložiti u beskonačno kao pojam prostora dobiva dva osnovna
mnogo dijelova. Gr smisla: 1) •Ograničeni prostor. koji omeđu­
Ahimsa (sansk.), nenasilnost, princip nevrše­ je neko tijelo i određuje orijentacione od­
nja nasilja zajednički svim klasičnim oblici­ nose u geografskom smislu (strane svijeta).
ma indijske etike. Ne ograničuje se samo Specifični termin za prostor u ovom empi­
na nepovredivost ljudskog života, nego se ričkom smislu je diš (v.); 2) •neograničeni
primjenjuje i na životinje. Najekstremniji prostor• koji nije zamjetljiv kao element
zastupnici ovog principa su gjaini (v. gjaini­ neposredne osjetne realnosti, nego dobiva
zam), iz čije je sredine potekao i M. K. transcendentalni i metafizički smisao. Za
Gandhi koji je nauku o ahimsi popularizi­ razumijevanje tog smisla bitna je pretpo­
rao i na Zapadu taktikom svoje političke stavka da u indijskoj filozofiji ne postoji
borbe. On je definira ovako: •Nenasilnost paralelizam u obradbi pojmova •prostor• i
kao izraz snage znači svjesnu patnju. Ona _.vrijeme•, nego Ua u ontološkom smislu
nikako ne znači podložnost slabića volji redovno predstavlja zajednički osnov empi­
zločinca, nego usmjerenost potpuna duha rijskog prostora i vremena (diš i kala, v.).
protiv volje tirana.. Ve Kao metempirički •Čisti elemente Ua je
Akademija (grč. akademeia), imanje na Kefi­ već u Vedama nosilac zvuka besmrtne i
su, 6 stadija od Atene, gdje je Platon pou­ trajne stvaralačke riječi božanske objave. Po
čavao. Odatle je Platonova škola dobila ime toj funkciji Ua je praelement iz kojeg po­
Akademija. Platonova Akademija (osnovana tječe i u koji se vraća božanska emanacija
god. 387) dijeli se na Staru, Srednju i Novu. svjetova (v. kalpa). To je rezervoar kozmičke
U prvoj su poznati: Speusip (oko 409-339), snage i njene moralne uvjetnosti, koja pret­
Ksenokrat iz Halkedona (395-3 14), Hera­ postavlja kontinuitet latentnog pamćenja (v.
klid sa Ponta, Filip iz Opunta, Polemon, filaya) ili •Održavanje prošlosti u samoj sebi•
Krates, Krantor. U Srednjoj su: Arkesilaj po vlastitoj energiji i •njeno postojanje iz­
(3 15-240) i Kamead (2 14- 129). Srednja van svijesti•, u ontičkim okolnostima gdje
je zastupala umjereni skepticizam. U novi­ individualizirana svijest više ne postoji. (Ci­
joj Akademiji ističu se Filon iz Larise i An­ tati u navodnicima su Bergsonova formula­
tioh iz Askalona kod koga je u Ateni učio cija istih pretpostavki njegove teorije pam-
i Ciceron. Akademija je postojala sve do ćenja. - Usp. sarvasti-vooa.) Ve
529, tj. do zatvaranja filozofskih škola na­ Akatalepsija, v. demencija.
redbom cara Justinijana. Platonovu Akade­ Akcidencija, v. slučajnost.
miju obnovio je u renesansi oko 1440. Co­ Akcident, nešto što je nebitno, promjenljivo,
simo Medici u Firenzi. Podsticaj za to dao slučajno na nekoj stvari ili pojavi; nešto što
je Georg Gemist Pleton ( 135.5- 14.50) iz može biti i drugačije a da ne promijeni ili
Konstantinopola. Od 18. st. pojam akade­ ne ukine bit stvari. Suprotno akcidentu je
mija dobio je šire značenje, pa se danas supstancija (v.), pa je stoga akcident i ono
njime označuju najviše naučne ustanove u što je nesamostalno, što ne postoji po sebi
nekoj zemlji. B već po drugom.
Akaša (sansk.), prostor, eter; termin izveden Akcidentalan, nebitan, sporedan, pojavan,
iz osnove Icaš- •Očitovati se•, •prosijavati. koji ne pripada biti neke stvari. Suprotno
jedan od osnovnih termina orijentalne me­ tome: esencijalan, bitan (v. bit).
tafizike svjetlosti i teorije o manifestaciji Akcija (lat. actio = djelovanje), radnja, djelat­
(usp. avest. thwaša). U teoriji o elementima nost, činjenje (v. reakcija).
osjetnosti (v. vaišešika) Ua je kao peti ele­ 'Akl (islam.): um u smislu nus (v.) u helenskoj
ment nosilac zvuka i životne energije i u filozofiji (v. rUh i nafs).
akolucija 17 aksiologija

Akolucija (grč. akoludheo slijediti, ići za sama. Vrijednosni problem obrađivan je u


čim). Pojam kojim se kod Aristotela, a na­ pojedinim filozofskim disciplinama (prven­
pose u stoičkoj nauci, označava nužni slijed stveno u etici i estetici) već od početka an­
dvaju pojmova; odnos dvaju pojmova od tropološkog razdoblja grčke filozofije, ali ga
kojih se jedan bez drugoga ne može posta­ je kao izoliran i osebujan problem izlučio
viti, od kojih je jedan u drugome implicite tek H. Lotze (u djelu ·Mikrokosmosc I -
sadržan; ponajčešće nužni slijed uzroka i III, 1856 - 1864). No ne samo da je tako
posljedica F postao osnivač aksiologije nego je - razlu­
Akomodacija (lat. accomodatio = prilagođe­ čivši područje bitka (Sein) od područja va­
nje), 1) prilagođenje nekog organa ili orga­ ženja (Gelten) - postavio temelj jedne on­
nizma zahtjevima i prilikama okoline. Ce­ tologije koju su nastavljači razrađivali iz
sto se upotrebljava u jednakom smislu kao različitih aspekata. Područjem bitka bave se
i adaptacija (v.), 2) promjene u ispupčenosti po Lotzeovu mišljenju iskustvene znanosti,
očne leće pri gledanju različito udaljenih a spoznajni im je instrument razum; po­
predmeta. Te promjene omogućuju da se dručjem važenja bavi se um koji je osjetljiv
slike okolnih predmeta oštro ocrtavaju na za vrednote. Iz tih Lotzeovih aksioloških
mrežnici oka. Bu teza razvila su se tri osnovna pravca u su­
Akozmizam (grč. a =ne i k6smos = svijet). vremenoj aksiologiji, i to: psihologistički,
Ontološka koncepcija po kojoj se negira pravac .badenske škole• i fenomenološki.
opstojnost samostalnoga realnog svijeta, ko­ Aksiologiju kao teoriju (a ne filozofiju� po­
ji je zapravo samo pričin (v.) Zbiljski je sa­ čeli su ponajprije obrađivati psiholozi pri­
mo apsolut kao beskonačna jednota u ko­ hvativši od Lotzea tezu da su vrednote ono
me je pojedinačno, ako uopće jest, tek njen što izaziva u nama čuvstvo ugode ili ono
metafizički modus. Misao izražena u Ve­ što želimo. Ovi prvi (Meinong, Schuppe)
dantama u budizmu, a i kod Eleaćana i nazivaju se aksiološkim emocionalistima, a
Spinoze. F ovi drugi (Kriiger, Miinsterberg) voluntari­
Akroamatičan (grč.) : za slušanje, slušno. An­ stima. Emocionalni odnosno voljni akti bili
tička oznaka za ono što je •Za slušanje•, a su tumačeni kao konstitutivni vrijednosni
odnosila se prvenstveno na Aristotelova doživljaji a njihov intenzitet kao ono što
učenja koja je on iznosio usmeno, odabra­ određuje visinu vrijednosti. ·Badenska ško­
nim učenicima. Zatim općenito, oblik u la• (Windelband, Rickert) pošla je od Lot­
kojem učitelj usmeno iznosi, a učenici sa­ zeova problema važenja po kome je konsti­
mo slušaju. Suprotno: erotematičan ili dija­ tuirano područje vrednota, a po njima se
loški oblik učenja. preko čovjeka ostvaruje povijest odnosno
Akromatičan: 1) bezbojan; akromatični vid­ kultura. Vrednote ne egzistiraju nego važe,
ni osjeti posjeduju samo kvalitetu svjetline pa su stoga irealne odnosno nezbiljske.
(bijelo, sivo, crno); 2) kod leća: bez kromat­ Ljudskim vrijednosnim aktima nastaju u
ske aberacije. zbilji dobra u kojima su ostvarene vrednote
Akromatopsija (grč. a =ne, hroma = boja (v. idiografske znanosti). Ta dobra sačinjava­
i opsis vid� vidna anomalija koja se sa­
= ju ono što se zove kultura, a razlikuje se
stoji u potpunoj sljepoći za boje. Čovjek od prirode koju određuju zakoni i u kojoj
koji ima tu anomaliju doživljava samo svje­ ne važe vrednote. Fenomenološka škola,
tline (akromatske kvalitete). Akromatopsija koje je začetnik F. Brentano, ima svoje
je redovito praćena smanjenom oštrinom glavne predstavnike u M. Scheleru i N.
vida. Bu Hartmannu. Brentano, također nastavljač
Aksiologija (grč. 8ksios =vrijedan i logos = Lotzea, otkriva da je svaki a ne samo mi­
nauka) je kao filozofija o vrijednostima jed­ saoni akt usmjeren na određenu predmet­
na od najmlađih filozofskih disciplina, iako nost. Emocionalni akti ljubavi i mržnje in­
je njen predmet star gotovo kao i filozofija tendiraju vrednote kao svoje predmetnosti,

2 Filozofijski rječnik
aksiologija 18 akson

a doživljavalju se s jednakom sigurnošću mirane formule), da se specificiraju pravila


evidencije kao i spoznajni akti. U tim emo­ dedukcije i da se zatim primjenom ovih
cionalnim intencionalnim aktima određena pravila izvedu teoremi. - Aksiomatska
je po dimenziji dubine čuvstva i skala vred­ metoda primijenjena je najprije u geometri­
nota. Scheler je nastavio fenomenološkom ji i logici, a zatim i u drugim granama ma­
analizom otkrivati vrijednosna područja i tematike i filozofije. S nejednakim uspje­
nasuprot Kantovom formalizmu pokazao hom primjenjuje se danas i u empirijskim
područje materijalnih kvaliteta (vrednota) naukama kao metoda za sistematsko prika­
koje imaju karakteristiku apsolutnog i op­ zivanje otkrića dobivenih primjenom empi­
ćenog važenja, a time svoj osebujni idealni rijskih induktivno-deduktivnih metoda.
način bivstvovanja. Njegove je aksiološke p
izvode razradio u svom sistemu N. Hart­ Aksiomatski sistem : aksiomatskom meto­
mann. Aksiologija je danas postala prope­ dom izgrađen sistem sudova, stavova ili is­
deutičkom disciplinom za sva područja kaza. Sastoji se od sudova koji se prihvaćaju
praktičke filozofije. F bez dokaza (aksiomi ili postulati) i od sudo­
Aksiom (grč. aksioma = zahtjev, želja), prin­ va koji se iz njih mogu izvesti (dokažljivi
cip, teza, sud, stav ili iskaz koji je nedokaž­ sudovi ili teoremi). Teoremi se iz aksioma
ljiv, ali se bez dokaza uzima kao istinit i izvode pomoću definicija a prema određe­
služi kao princip ili premisa deduktivnog nim pravilima (pravila dedukcije ili sintak­
(v.) dokazivanja. Prema tradicionalnom tička pravila). Valjan aksiomatski sistem
shvaćanju, koje potječe od Aristotela, aksio­ mora ispunjavati tri osnovna zahtjeva. On
mima nije ni potreban nikakav dokaz, jer mora biti: 1) konsistentan, što znači da ne
je njihova istinitost neposredno očevidna. smije biti moguće iz skupa njegovih aksio­
Ovo shvaćanje usvaja i Kant, po kojem su ma primjenom pravila dedukcije izvesti je­
aksiomi neposredno izvjesni sintetički dan teorem i njegovu negaciju Ger bi se
principi a priori. U suvremenoj simboličkoj tada u njemu mogao dokazati svaki sud); 2)
logici smatra se da nijedan princip (sud, kompletan, što znači da se iz njegovih ak­
stav, iskaz) nije sam po sebi aksiom, nego sioma mogu izvesti svi istiniti stavovi siste­
da može postati aksiom samo unutar nekog ma Ger bi inače u njemu pored aksioma i
aksiomatskog (v.) (deduktivnog) sistema. Po teorema postojali i nedokažljivi sudovi); 3)
tom shvaćanju aksiom se od drugih princi­ zasnovan na skupu međusobno nezavisnih
pa ili sudova istog sistema razlikuje samo aksioma, što znači da se nijedan aksiom ne
po tome što u tom sistemu nije dokazan može izvesti iz drugih aksioma Ger tada on
ni dokažljiv a služi kao osnova dokazivanja. ne bi bio aksiom, nego teorem). - Prvi i
- Na tradicionalan način shvaćeni aksiomi dugo jedini aksiomatski sistem bio je Eu­
bitno se razlikuju od postulata (v.), dok je klidov sistem geometrije. Početke aksio­
aksiom kako ga shvaća suvremena logika matskog prikazivanja logike nalazimo kod
isto što i postulat. P Aristotela. Od druge polovine 19. st. do da­
Aksiomatika : kritičko proučavanje aksio­ nas izgrađeni su aksiomatski sistemi i u
matske metode (v.) i aksiomatskih sistema drugim granama matematike i u logici, a
(v.) i naučanje kako se taj metodički i siste­ bilo je i pokušaja aksiomatskog prikazivanja
matski postupak izvodi. empirijskih nauka pa katkad i filozofije.
Aksiomatska metoda : metoda izgradnje ak­ p
siomatskih (deduktivnih) sistema. Sastoji se Akson (grč. axon=osovina): izdanak živčane
u tome da se najprije nabroje svi nedefini­ stanice, koji odvodi uzbuđenje od živčane
rani (•primitivni•) pojmovi odnosno termi­ stanice na druge živčane stanice ili u izvr­
ni i svi bez dokaza prihvaćeni (•primitivni•) šne organe. Akson se obično na svom kraju
sudovi (aksiomi), da se definira pojam smi­ grana u veći broj tanjih izdanaka koji zavr-
slene kombinacije pojmova (ili valjano for- �avaju malim kvržicama. Bu
akt 19 aktivizam

Akt (lat. actus čin, djelovanje). Aristotel je Boga kao beskonačnog bića koje je sve ko­
prvi upotrijebio pojam ·akt• (energeia) u ve­ načno stvorilo iz ništa pomoću akta koji
zi s potencijom (dynamis), da bi obrazložio kao i sam Bog prethodi potenciji, dotle čisti
postajanje bića. U filozofiji srednjega vijeka akt u Aristotelovoj filozofiji nije beskonač­
akt kao prijevod grčke energeia znači isto na osoba koja stvara iz ničega nego kao
što i dovršenje i .ispunjenje., ozbiljenje. noesis noeseos označava sami vječni bitak
Aktualitet kao suprotnost mogućnosti da­ koji kao nepokretni pokretač i posljednja
nas većinom prevodimo sa zbiljnost. Već za svrha sve pokreće a da se sam ne kreće.
Aristotela pojmovi mogućnost i zbiljnost Pa
označavaju dva temeljna modaliteta bitka Aktivacija (izvedenica od lat. actio =

bića. Akt je postajanje ili razvijanje nečega djelovanje): podsticanje djelovanja pokreta­
iz njegova nerazvijena stanja do njegove njem mirujućih sila i energija. Termin često
pune zbiljnosti. To znači da zbiljnost ne upotrebljavao u ranoj fazi eksperimentalne
nastaje iz puke logičke mogućnosti nego iz psihologije pri opisivanju i tumačenju poja­
sasvim određenih zasada i nadarenosti što va što se kriju iza naziva •emocije•, •moti­
ih biće nosi u sebi kao klicu koja se razvija vacije•, .afekt• itd. Kao pojam ušao u druga
u zbiljnost. Te nerazvijene zasade bića Ari­ znanstvena područja kao npr. fiziku i kemi­
stotel naziva dynamis (lat. potentia), to jest ju. Gdje god se pojavljuje svagda se uz taj
realnom mogućnošću koju akt razvija, ozbi­ termin vezuje neka varijanta temeljnog
ljuje i dovršava u aktualnost ili zbiljnost. U značenja u smislu mobiliziranja potencijal-
procesu razvijanja razlikujemo dvije vrste ne energije nekog bića. Z
akata. Već prema tome, da li su nekim ak­ Aktivan (lat. activus), djelatan, djelotvoran, ra­
tom ozbiljene sve realne mogućnosti ili je din, a u novije vrijeme dobiva značenje .ko­
njim postignut samo neki stupanj koji sadr­ ji se nalazi u službi•. Suprotno: pasivan.
ži realne mogućnosti za dalji razvitak, govo­ Aktivitet (lat. activitas), djelatnost, djelovanje,
rimo o završenim i nezavršenim aktima. djelotvornost, poziv za djelovanjem. Ukup­
Akt je u najširem značenju sve što neodre­ nost postupaka ili radnji nekog lica, zajed­
đenost dovodi u određenost i što jedno sta­ nice, organizma, društva. U filozofiji i psi­
nje mijenja u drugo. Aristotel razlikuje ak­ hologiji upotrebljava se pojam aktiviteta
cidentalnu promjenu, u kojoj akt mijenja svijesti kao suprotnost pojmu pasiviteta svi­
samo akcidencije kao što je oblikovanje ko­ jesti, po kome svijest djeluje automatski,
mada mramora u kip pri čemu mramor pasivno, po asocijativnim vezama. Aktivite­
ostaje mramor, od supstancijalne promjene, tom se označava samodjelatnost, spontani­
u kojoj biće ne postaje samo drugačijim bi­ tet, stvaralaštvo svijesti, koje se očituje na
ćem kao u akcidentalnoj promjeni nego području misaonog, a pogotovo voljnog
ono postaje drugo, novo biće. Primjer takve djelovanja. Svi oblici tehničkog, kulturnog
bitne promjene pruža prije svega asimilaci­ i socijalnog života nastaju po aktivitetu
ja kod živih bića koja anorganske i tuđe svjesnog ljudskog bića. Suprotno: pasivitet
stvari kao hranu u živom organizmu pretva­ (v.). G
ra u njegovu vlastitu supstanciju. Osim tih Aktivizam: nazor na svijet odnosno stav koji
oblika promjene i zbivanja u svijetu te vrsta naglašava značenje ,udske aktivno­
akata koji unutarsvjetovna bića dovode iz -svjesne voljne djelatnosti za praktičnu iz­
realne mogućnosti u zbiljnost, kršćanska fi­ mjenu svijeta, društva, kulture, ekonomike
lozofija je razvila naučavanje o nastajanju i dr. Već su stoici svojim preferiranjem
svijeta (v.) iz ništa. To je poznato kao nauka praktično-ćudorednog života, kojem treba
o čistom aktu (actus purus). Međutim i u da služe sva druga (logička, fizička, spoznaj­
određenju čistog akta razlikuju se Aristotel na) istraživanja, zastupali neku vrstu speci­
i kršćanska filozofija. Jer, dok je čisti akt fičnog aktivizma, a to je naročito došlo do
u tomističkoj filozofiji zapravo definicija izražaja u primatu praktičnog uma nad teo-
aktivizam 20 al ge bars ka logika

retskim kod Kanta i Fichtea. S drugih po­ sti (v.) u čin, u zbilju, u aktualnost. Reali­
laznih pozicija važnost spoznajnog i prak­ ziranje mogućnosti. Ostvarivanje neke ideje
tičnog aktivizma naglašava i K. Mane, po­ ili pomisli. G
sebno u 1 1. tezi o Feuerbachu. Suprotno: Akustičan, zvučan; svojstvo karakteristično
pasivizam (v.). G za neku prostoriju ili zgradu s obzirom na
Aktivnost Qat. actio od actus, v. akt) je u ši­ jasnoću zvuka koji reflektiraju ili apsorbira­
rem smislu svaka čovjekova djelatnost. U ju površine.
praktičnoj filozofiji pod aktivnošću (njem. Alegorija (grč. allegoria=slikovit govor) je u
Aktivitiit, fr. activite) se razumije djelovanje najširem smislu svako prikazivanje jednog
(njem. Handeln) kao onaj oblik čovjekove predmeta pomoću drugoga koji ima neku
umne djelatnosti u kojoj se čovjek osjeća sličnost s njim. Izražavanje nekog pojma ili
odgovornim za to što čini. U tom smislu misli drugim riječima nego što se obično
aktivnost je moralni i politički život (v. vita upotrebljavaju za njih, npr. simboliziranje
activa), tj. život koji nije određen samo djetinjskog, mladićkog, muževnog i stara­
vanjskim podražajima i utjecajima a niti se čkog doba pomoću četiri godišnja doba.
odvija u spekulaciji i kontemplaciji (v. vita Alegorijom se najviše služe pjesništvo i go­
contemplativa) nego u umnom djelovanju vorništvo, a zatim likovne umjetnosti, npr.
ljudi među sobom (v. interakcija). Čovjeko- prikazivanje pravde u obliku žene zaveza­
va djelovanje je slobodno, ukoliko je odre- nih očiju s tezuljom u ruci. Najmanje su
đeno umom i voljom (v.). Pa sposobne za alegorijska prikazivanje glazba
Aktualan, važan za sadašnjost, suvremen, i arhitektura, jer djeluju neposredno. rv.
presudan za ovaj čas, zbiljski relevantan, metafora.) S
djelotvoran. Aleksija (grč. a [priv.J i legein=čitati): cere­
Aktualitet (!at. actualitas): zbiljnost, ono što bralna poremećenje koje se očituje u ne­
je sada neposredno prisutno, djelotvornost sposobnosti da se prepoznaju i čitaju slova.
za razliku od potencijalnosti (v.) i virtualno­ U lakšem stupnju zove se disleksija: pote­
sti (v.). škoće u čitanju.
Aktualizacija je prijelaz ili prevođenje iz sta­ Algebarska logika, v. algebra logike.
nja mogućnosti u stanje zbiljnosti; ozbilje­ Algebra logike - prvi oblik u kojem se jav­
nje. lja suvremena simbolička logika, a koji je
Aktualizam: filozofijski nazor po kojem se danas već prevladan. Razvija se u razdoblju
zbilja ne zasniva na nepomičnom, stati­ od sredine do kraja 19. st., a glavni su joj
čkom bitku, već u neprekidnoj djelatnosti, predstavnici G. Boole, A. de Morgan, W. S.
aktu, u živom stvaralačkom razvoju i sa­ Jevons, R. Grassman, J. Venn, H. Me. Coll
moozbiljenju. U psihologijskom smislu: i E. Schroder. Osnovna joj je karakteristika
učenje da je život stalno zbivanje i proces, težnja za matematizacijom logike, za pre­
nasuprot supstancijalizmu (v.) koji sve psi­ tvaranjem logike u granu matematike, a na­
hička doživljavanje svodi na neke postoja­ pose nastojanje da se logički principi i ope­
ne, nepromjenljive nosioce (supstanciju, racije izraze sredstvima malo modificirane
dušu i dr.). Začetnik aktualizma je starogr­ tradicionalne matematske algebre. U ovako
čki filozof, dijalektičar Heraklit On nasu­ shvaćenoj logici pojmovi se mjesto riječima
prot ontološkoj tezi o vječnom i nepro­ izražavaju matematičkim simbolima, sudovi
mjenljivom bitku postavlja tvrdnju da je bi­ se prikazuju pomoću matematičkih jed­
tak svijeta neprekidno bivanje, vječno živo nadžbi i nejednadžbi, a zaključci sistemima
događanje. G jednadžbi, koji se rješavaju u osnovi istim
Aktualizirati, ozbiljiti, opće učiniti suvreme­ metodama kao i sistemi jednadžbi obične
nim, zbiljski prisutnim. U aristotelovsko­ algebre. lako se više ne smatra najadekvat­
skolastičkoj terminologiji aktualizacija zna­ nijim oblikom logike, algebra logike ima
či prevođenje iz mogućnosti, potencijalno- veliku primjenu u suvremenoj nauci i teh-
algebarska logika 21 alijenacija

nici, a napose pri izradi elektronskih raču­ kao onom što se već zbilo) za konkretiza­
nala i drugih elektronskih strojeva. P ciju i samorazvitak duha, ali se on iz te
svoje spoljašnjosti i drugotnosti, iz tog
Algoritam - termin napravljen prema ime­
opredmećenja=otuđenja, mora vratiti k se­
nu arapskog matematičara Mohammed lbn
bi samome kao ono unutrašnje. Tako za
Musa Alchwarizmi (ili Alchwarizoni) koji je
Hegela ukidanje otuđenja znači ukidanje
početkom 9. st. objavio računski priručnik.
predmetnosti, čime se onda čovjek smatra
U latinskom prijevodu njegovo je ime pre­
kao ne-predmetno, spiritualističko biće
tvoreno u Algorithmi. Ovim imenom ka­
( Mane.).
snije su se počeli nazivati računski priruč­
Dok je Feuerbach ideju otuđenja kritički
nici i računsko umijeće, a napose umijeće
primjenjivao na područje teologije i religije
da se elementarne aritmetičke operacije iz­
(napose kršćanstva), a onda i protiv Hege"
vode pomoću arapskog sistema označavanja
love spekulacije, smatrajući je •posljednjim
brojeva. Škola algoritmičara, koja se zalagala
utočištem teologije•, Mane. je, oslanjajući se
za ovaj način računanja, a nastala je u 12.
prvobitno na Feuerbacha, smisao otuđenja
st., odnijela je pobjedu nad školom abacista
proširio najprije na tri momenta: otuđenje
(prema abacus=računalo s pomičnim ku­
društvene i političke zbilje u ideji države
glicama). Kasnije je riječ algoritam dobila
(u kritici Hegelove filozofije države i prava),
u matematici šire značenje upotrebljavajući
otuđenje čovjekove ličnosti u kapitalisti­
se kao naziv za metodu ili proces računanja
čkom sistemu (roba, novac, kapital, tržište
sa simbolima prema fiksiranim pravilima.
itd.) i otuđenje čovjekove društvene biti u
.Logičkim algoritmom• ili •algoritmičkom
političkoj državi (podvajanje čovjeka na ofi­
logikom• neki nazivaju algebru logike (v.),
cijelnog građanina i privatnu osobu, tj. ci­
a neki i čitavu simboličku logiku (v.). P
toyen i homme).
Alijenacija (lat. alienatus, franc. aliene koji
= U eminentno filozofijskom smislu: Iz­
ne pripada sebi nego nekome ili nečemu bjegavajući i kritizirajući svaki esencijali­
drugome) (psihol. i medJ: mentalni poreme­ zam, po kojemu je bit čovjeka već unapri­
ćaj, duševna odsutnost, bolesno stanje. jed dana kao određeno i fiksno (apriorna)
Alijenacija (otuđenje, njem. Entfremdung, i •nešto• (bog, ideja, apsolut, historija, •Zlatno
samootuđenje, Selbstentfremdung) jedan je doba., prvobitna zajednica, raj, društvo, pri­
od centralnih problema Mane.ove filozofije. roda, duh itd.), od čega bi se on onda otu­
Preuzet od Hegela koji njime određuje otu­ đivao kao od svoje danosti, Mane. postavlja
đenje ideje u prirodu, pa je priroda za nj težište na otuđenje samoga čovjeka (tj. nje­
·drugobitak ideje• (Anderssein der Idee), gove biti kao proizvodnje, slobodne samo­
pojam alijenacije preko Feuerbacha - koji djelatnosti, generičke djelatnosti ili stvarala­
ga kritički primjenjuje na samu Hegelovu štva u radu) u procesu njegova postajanja,
filozofiju i antropologizira ga (u kritici njegove povijesti (historija kao prošlost, pu­
kršćanstva i religije uopće, s osnovnom te­ ka kronologija, trajanje i ponavljanje istoga)
zom da je bog otuđeni vlastiti duh čovječji) i njegova svijeta (svjesni bitak podvojen na
- ulazi u same temelje Mane.ove ontologij­ ideologijsku, čisto teorijsku, kontemplativ­
sko-antropologijske koncepcije, koja time nu, pasivnu promatralačku svijest i otuđe­
već izrasta u povijesno mišljenje. no, od čovjeka nezavisno, samostalno, izo­
Budući da polazi od duha (ideje) kao os­ lirano, vanjsko materijalno biće u obliku
novnog principa, za Hegela se pojmom tzv. •apstraktne objektivnosti. koja se odvi­
otuđenja utvrđuje upravo otuđenje samog ja u vidu fatalistički shvaćene prirodne
duha (ili njegova najvišeg oblika, samosvije­ •nužnosti. i •Zakonitosti• izvan i protiv čov­
sti=čovjeka) u stvar, u predmetnost. Stoga jeka - .fetišizam robe.Q. Budući da je čov­
je opredmećenje duha (pomoću čovjekova jek, njegova povijest i njegov svijet, čovje­
rada) bilo nužno u povijesti (kao prošlom, kovo vlastito slobodno, svrhovito i smisle-
alijenacija 22 a maiori . . .

no djelo, to se otuđenje odnosi samo na Alternativni sud - složeni sud sastavljen od


čovjeka i na sve ono što je s njim u vezi, dva suda od kojih je jedan nužno neistinit
te je čovjekovo otuđenje njegovo samootu­ ako je drugi istinit. Tradicionalna ga logika
đenje. Stoga može biti riječi jedino o sa­ prikazuje shemama .s je ili P ili Q• i .m
mootuđenju čovjeka u procesu njegova po­ je A B ili je C o., a suvremena logika she­
stajanja (čovjekom) vlastitim djelom u povi­ mom •P A q• (čitaj: •Ili p ili q•). - Naziv
jesti, pa je otuđenje zasnovano u karakteru •alternativni sudovi• (u pluralu) ponekad se
same ljudske prirode. U povijesno­ upotrebljava i u sasvim drugom značenju,
praktičkom (=dijalektičkom) procesu otu­ kao naziv za dva suda koji imaju isti smisao
đivanja na djelu je dakle samootuđenje ili primjenu, pa se mogu međusobno zami-
(umjesto ozbiljenja, realizacije) čovjekovih jeniti. P
ljudskih mogućnosti i njegove djelatne bu­ Altruizam (lat. alter, tal. altrui, fr. autrui=

dućnosti u sadašnjosti. Postajanje čovjeka drugi). Po Comteovoj uzrečici •vivre pour


čovjekom ili ozbiljenje svih objektivnih i autrui• (živjeti za drugoga), općenito: na­
subjektivnih povijesnih ljudskih mogućno­ strojenje naklonosti prema drugome ili hti­
sti i djelatno-smisleno otvaranje novih isto­ jenje usmjereno na unapređivanje i potpo­
vremeno je proces čovjekova •povratka. iz maganje dobrobiti drugoga. U užem smislu
otuđenog stanja ili vraćanja čovjeka k sebi etički pravac koji svoj osnovni princip ili
samome kao ljudskom biću (u svoj •Zavi­ najviše dobro kojemu treba težiti vidi u sre­
čaj•, ethos ili istinsko prebivalište, obitava­ ći, dobru, dobrobiti drugih, pa bilo to i na
lište). To je proces tzv. dezalijenacije. K uštrb vlastite sreće i života, pa čak uz nji­
Alocentričan (lat.), koji polazi od stajališta hovo žrtvovanje. Nasuprot teoriji o svemoći
i isključivosti egoizma (v.) u altruističkoj se
drugih; koji računa s drugima i prema nji­
etici zastupa shvaćanje o jednom isto tako
ma se također ravna i djeluje; suprotno:
egocentričan (v.). praizvornom i •prirodnom• altruizmu, koji
izrasta spontano i subjektivno iz našeg osje­
Alogičan (grč. 8.logos), nelogičan, bezlogičan, ćanja povezanosti i pripadnosti ljudskom
lišen logičnoga. Alogičan je onaj element rodu, iz potrebe drugoga ili društva (tzv.
koji nije podvrgnut logičkim zakonima, jer socijabilitet, v.), i iz praizvornog životnog
im 1) protivrječi, pa je protu-logičan, anti­ osjećanja za druge u obliku simpatije koja
logičan; ili 2) leži izvan dosega logike, ne je shvaćena kao temelj prijateljstva, drugar­
može se zahvatiti logičkim određenjima, stva, ljubavi, braka, vezanja uz drugoga itd.
budući da ih nadilazi, pa je zato i-logičan Kropotkin taj prirodni osjećaj, koji nalazi­
ili i-racionalan (v.). Za stoike je svaki afekat mo i kod životinja, naziva •uzajamnom po­
alogičan, za Schopenhauera je to volja, za moći•. Altruističko odnošenje može prois­
Eduarda von Hartmanna se alogična •Volja• teći i iz egoističkog nagona kao njegov neo­
dopunjuje logičkom .idejom•. Pe phodan socijalni regulator u smislu održa­
Alteracija: 1) promjena, izmjena, pogoršanje, nja jedne socijalne zajednice ili utvrđenja
oštećenje; 2) na psihičkom planu: uzbuđe­ mogućnosti zajedničkog života (po prirodi
nje. egoističkih) pojedinaca. Altruizam je du­
Alternativa (lat. alternus=izmjeničan). Op­ hovni, teorijski i praktički korelativ utilita­
ćenito: izbor između dvije mogućnosti; če­ rizmu (v.) po kojemu je dobro poistovjeće­
sto i teška ili neugodna situacija u kojoj no s korisnim (za pojedinca ili za čitavu
smo prisiljeni da izvršimo takav izbor, a zajednicu ili čovječanstvo). Ta se teza naro­
dana je samo mogućnost: ili - ili. U logici čito zastupa u engleskoj altruističkoj i uti-
se alternativom naziva odnos u kojem se litarističkoj etici. K
nalaze dva člana ekskluzivno - disjunktiv­ A maiori ad minus (lat., a znači .od većega
noga (v.) suda koji se po tome i naziva al- k manjem•) predstavlja pravilo zaključiva­
ternativni sud (v.) . P nja po kome iz istinitosti •većeg• tj. opće-
a maiori . . . 23 anagoge

nitog (univerzalnog) suda nužno slijedi isti­ bitak sjećanja za ono što se dogodilo zove
nitost •manjeg. tj. djelomičnog (partikular­ se retrogradna amnezija, za razliku od rje­
nog) suda, ali ne obratno. đeg oblika koji se očituje u nesposobnosti
Amaša-spanta (Iran) - šest besmrtnih vrli­ stjecanja novih sjećanja a zove se antero-
na Ahura Mazdinog mudroga duha (spanta­ gradna amnezija. Pt
manyu), koji s njima izgrađuje kozmički Amoralan (grč.-lat.): s onu stranu svakog (ili
poredak (v. mazdaizam). vladajućeg) morala, ali različito od •nemora­
Amauroza (grč. amaurosis = tama, mrak): lan• ili •antimoralan•. Amoralan znači biti
sljepoća koja nastaje zbog različitih obolje­ •neutralan• ili ravnodušan spram moralnog
nja, a da pri tom periferni dio vidnog osjet­ i nemoralnog, pa se ne može podvrgnuti
nog organa (oko) nije prividno oštećen. normativnom i vrijednosnom kvalificiranju
Ambigvitet (!at. ambiguitas), dvoznačnos't, u pogledu ćudorednog dobra i zla ; stoga ne
dvosmislenost riječi odnosno pojmova, koja podliježe kategoriji moraliteta. Za razliku
se očituje u krivim zaključcima (v.). od imoralista (i imoralizma, v.), koji je više
Ambivalencija (lat. ambo = oba i valentia ili manje svjesno (teorijski) usmjeren protiv
= jačina, vrijednost): dvostruka, odnosno određenog, konkretnog morala kao takvog,
dvosmjerna čuvstvena ili voljna djelotvor­ amoralist nije (ili je vrlo malo) svjestan eg­
nost nekog doživljenog sadržaja. Kad jedan zistencije morala, moralnih odnosa i prin­
te isti doživljaj izaziva istovremeno i raspo­ cipa, te izražava oblik jedne •moralne atro-
loženje i neraspoloženje, i ljubav i mržnju fije•. K
i privlačnost i odbojnost, onda je on ambi­ Amoralizam (od amoralan, v.) - doktrina
valentan. Ambivalentnima se nazivaju i fe­ po kojoj ne opstoji moral ; stanovište s onu
nomeni koji mogu izazvati suprotna vrijed- stranu morala, koje ne dopušta da se odre­
nosna određenja. F đena (ili bilo koja) djelovanja, radnje, po­
Amfiboličan, dvoznačan, dvosmislen (v. am­ stupci, čini (npr. tzv. velikih ličnosti u po­
fibolija). vijesti) moralno procjenjuju i vrednuju. Do­
Amfibolija (grč. amfibolos = dvoličan, neiz­ sljedno, po amoralizmu sve što jest treba i
vjestan), dvoznačnost, dvosmislenost. U sta­ da bude, pa nema raspona i suprotnosti iz­
rim su proročanstvima čudotvorci izgovara­ među fakticiteta i moraliteta kao nekog
li dvoznačne, dvosmislene proročanske iz­ idealnog postulata. Također: odsutnost mo­
jave. Danas se amfibolija upotrebljava u do­ ralnosti u nekog pojedinca (v. još imorali-
sjetkama i dvoznačnim riječima u svako­ zam). K
dnevnom govoru. Aristotel jednu vrstu so­ Amorfan (grč. a [privativum koji znači •ne•)
fizama (v.) naziva po toj pogrešci, pa se i i morfe = oblik), bezobličan, neoformljen;
do danas u logici ta pogreška u dokazivanju upotrebljava se kao suprotnost pojmu obli­
naziva quaternio terminorum (v.). Kant na­ kovan, oformljen.
ziva amf,bolijom refleksnih pojmova postu­ Amplifikacija (!at. amplificatio), povećavanje,
pak u kome se miješa empirijska (v.) upo­ proširivanje. U retorici: predstavlja obja­
treba razuma sa transcendentalnom (v.) šnjavanje izraza kako bi se istaklo značenje
upotrebom. F nekog pojma, pomoću sinonima, atributa i
Amfilogija (grč. amfilogos = prijeporan, sl. Općenito: uveličavanje odnosno opširni­
dvojben, neizvjestan), protivnost, protimba, je izložena misao ili izraz. U stilistici i poe­
protivrječnost. tici: nizanje sličnih atributa koji pojačavaju
Amnezija (grč. amnesis = zaborav): duševno obilježje neke pojave. Šp
oboljenje koje se očituje kao pojava djelo­ Anagoge (grč.), odlazak, polazak. U filozofiji
mičnog ili potpunog gubitka pamćenja. misticizma: put uzdizanja od tjelesnosti
Amnezija je obično povremena, a može na­ preko spekulativnog shvaćanja do vlastitog
stati kao posljedica povrede mozga, grozni­ doživljaja najvišeg bića, ili uzdizanje dušev­
ce, jakog emocionalnog uzbuđenja i sl. Gu- nosti do posve duhovnoga. Anagoge ozna-
anagoge 24 analitika

čuje i alegorijska tumačenje neke misli. U se veza predikata sa subjektom zamišlja po­
grčkoj retorici tumačenje nekog rukopisa moću identiteta, dakle •Objašnjujući• sud
prema višem smislu na koji on upućuje. koji svojim predikatom ne dodaje ništa poj­
B mu subjekta, već samo eksplicite navodi
Anagogički (grč.), uzdizanje, svođenje - što njegove implicite mišljene oznake. Nasu­
se odnosi na uzdizanje duha u spoznaji či­ prot analitičkim sudovima stoje sintetički
sto duhovnog, primjerice kod Plotina. Tim (v.). Na razlikovanju analitičkih i sintetičkih
postupkom se isto tako nesavršene silogi­ sudova u 20. st. naročito insistiraju logički
stičke figure svode ili dovode na savršene pozitivisti koji, modificirajući Kantovu de­
i zatim ispostavljaju kao opće valjane. finiciju, kažu da je jedan stav analitički kad
Analgezija (grč. an = ne i algesis = bol). njegova valjanost zavisi samo od definicija
Psihofiziološka pojava koja se očituje u gu­ simbola koje sadrži (za razliku od sinteti­
bitku osjetljivosti za bol. Do neosjetljivosti čkog stava čiju valjanost određuju činjenice
za podražaje, koji normalno izazivaju bol, iskustva). P
može doći zbog privremenog djelovanja Analitika (grč.). Općenito: umijeće analize (v.)
različitih kemijskih tvari (analgetika) na ili na tom umijeću zasnovan dio ili aspekt
osjetne odnosno živčane strukture za bol ili filozofije. - Najčešće se javlja u jednom od
zbog strukturnih odnosno funkcionalnih tri mjerodavna filozofska značenja: u Ari­
poremećenja u tom osjetnom analizatoru. stotelovom, Kantovom i Heideggerovom.
Bu - Kod Aristotela analitičko umijeće (ana­
Analitička filozofija. Zajednička oznaka za lytike tehne) predstavlja umijeće raščlanji­
različite pravce koji se obično podrazumije­ vanja valjanih misaonih oblika, pa su u
vaju pod analitičkom filozofijom je metoda skladu s tim centralni dijelovi .Organona•,
pojmovne analize. B. Russell je bio prvi ko­ u kojima se razmatra problematika zaklju­
ji je točno odredio pojam, prirodu i ulogu čka i dokaza dobili nazive •prva analitika·
filozofijske analize kao posebne filozofijske (•analytika pr6tera) i ·druga analitikac(•ana­
metode. Značajan doprinos određenju i si­ lytika h'Ystera•). U tom smislu •analitika. se
stematizaciji cijelog tog pravca dali su G. može shvatiti kao naziv za ono što je ka­
E. Moore, L. Wittgenstein, C. D. Broad, G. snije nazvano ·logikom• (ili ·formalnom lo­
Ryle, J. Wisdom, S. Stebbing, R. Carnap, gikom• za razliku od •metodologije•). - I.
A. Ayer, J. Austin, P. F. Strawson. Osnovni Kant, koji razlikuje •Opću logiku. (koja ap­
smjerovi pojmovne analize su : analiza obič­ strahira od svakog sadržaja spoznaje) od
nog jezika; analiza zdravog razuma; analiza •transcendentalne logike• (kao one koja se
znanstvenog jezika i znanstvenih rezultata; bavi zakonima razuma i uma samo ukoliko
pojmovna analiza i opći metafizički stavo­ se ovi odnose na predmete a priori), provo­
vi. Općenito se može reći, gledano. sa sta­ di u okviru obiju ovih logika podjelu na
jališta njenog bitnog filozofijska-povijesnog •analitiku. i na .dijalektiku Tako je u
•.

značenja, da je filozofijska analiza započela okviru opće logike analitika onaj njen dio
s Russellom i završila s logičkim pozitiviz­ koji cijeli formalni posao razuma i uma raš­
mom, iako se ona i dalje održava u suvre­ članjuje na elemente i prikazuje ih kao
menoj anglo-saksonskoj filozofiji u različi­ principe svakog logičkog prosuđivanja naše
tim varijantama lingvističkih analiza. spoznaje, te može služiti kao ·kanon prosu­
Gr đivanja•, odnosno •negativni probni kamen
Analitički: ono što raščlanjuje složeno na istine• (za razliku od dijalektike koja je opća
jednostavno ili cjelinu na dijelove; ono što logika shvaćena kao organon, te je kao ta­
predstavlja rezultat raščlanjivanja. Analiti­ kva nužno ·logika privida•). Na sličan način
čki sud je, po Kantu, sud u kojem predikat transcendentalna se logika dijeli na •trans­
B pripada subjektu A kao nešto što se u cendentalnu analitiku• i •transcendentalnu
ovome na skriven način nalazi, sud u kojem dijalektiku., pri čemu se transcendental-
analitika 25 anamneza

nom anlitikom naziva •Onaj dio transcen­ što propuštaju da iskažu ono čime pitanje
dentalne logike koji izlaže elemente čiste o smislu bivstvovanja tubivstvovanja treba
razumske spoznaje i principe bez kojih se da bude vođeno, a to je pitanje o smislu
nigdje ne može misliti nikakav predmet• bivstvovanja uopće. Na pravi način shvaće­
(za razliku od transcendentalne dijalektike na egzistencijalna analitika tubivstvovanja
kao onog dijela transcendentalne logike ko­ po Heideggeru (iz faze njegova .Sein und
ji se bavi kritikom dijalektičkog privida). Zeit•-a) zapravo je fundamentalna ontologi-
Ukoliko se upotrebljava kao ·kanon empi­ ja (v.). P
rijske upotrebe. transcendentalna dijalekti­ Analiza (grč. ana.Iysis = razrješenje, razlaga­
ka je •logika istine•, no kad se hoće zlou­ nje, raščlanjivanje). Općenito: raščlanjivanje
potrebiti kao organon opće i neograničene (razlaganje, rastavljanje) složenog na njego­
upotrebe, te kad se odvaži da sa samim či­ ve jednostavne komponente, cjeline na di­
stim razumom sintetički sudi, tvrdi i odlu­ jelove. - U logici: raščlanjivanje složenih
čuje o predmetima, nastaje dijalektički pri­ pojmova, sudova i zaključaka na jednostav­
vid (koji je predmet kritike transcendetalne nije. - U kemiji: utvrđivanje komponenata
dijalektike). Transcendentalna analitika di­ smjese ili elemenata kemijskog spoja po­
jeli se na .analitiku pojmova• i •analitiku moću mjerenja i vaganja (kvantitativna ana­
principa•. Distinkcije analogne ovima što liza) ili pomoću različitih reagensa (kvalita­
su provedene u .Kritici čistog uma• Kant tivna analiza). - U matematici: u širem
je proveo i u •Kritici praktičkog uma. te smislu - algebra; u užem smislu - viša
u .Kritici moći suđenja•. Tako se učenje o analiza, diferencijalni i integralni račun.
elementima čistog praktičkog uma dijeli na Analizi je suprotna sinteza (v.). P
analitiku i na dijalektiku čistog praktičkog Analizirati, vršiti analizu (v.), raščlanjivati cje­
uma, pri čemu se analitika čistog prakti­ linu na dijelove, nešto složeno na njegove
čkog uma bavi principima čistog praktič­ jednostavnije sastavne dijelove.
nog uma. U okviru ·Kritike moći suđenja• Analogija (grč. analogia = podudaranje, sla­
nalazimo •analitiku estetičke moći suđenja• ganje). Općenito: sličnost, nalikost, podu­
(koja se dijeli na •analitiku lijepog• i •ana­ darnost. U logici je zaključivanje po analo­
litiku uzvišenog•) i •analitiku teleološke giji postupak po kojem se zaključuje od
moći suđenja•. - U suvremenoj filozofiji jednog posebnog slučaja na drugi posebni
pod .analitikom. se najčešće misli Heideg­ slučaj (za razliku od indukcije kojom se za­
gerova •egzistencijalna analitika tubivstvo­ ključuje od posebnog na opće, i za razliku
vanja• (•die existenziale Analytik des Da­ od dedukcije kojom se zaključuje od općeg
seins•), koju sam Heidegger naziva također na posebno). Analogijski je zaključak onaj
i •Ontološkom analitikom tubivstvovanja• u kojem se od sličnosti predmeta u nekim
(•die ontologische Analytik des Daseins•) ili svojstvima (ili karakteristikama) zaključuje
kraće .analitikom tubivstvovanja• (•die na njihovu sličnost u nekim drugim svoj­
Analytik des Daseins•), •tubivstvovnom stvima. Po analogiji vrlo često zaključujemo
analitikom• (•die Daseinsanalytik•) ili •egzi­ u svakodnevnom životu i kolokvijalnom
stencijalnom analitikom• (•die existenziale govoru, ali su često ti zaključci nepouzdani
Analytikc). Neposredan je zadatak egzisten­ i logički nedovoljno precizni i opravdani.
cijalne analitike tubivstvovanja razotkriva­ G
nje smisla bivstvovanja tubivstvovanja ili Anamneza (grč. anamnesis = sjećanje). Po­
drugim riječima (ako bivstvovanje tubiv­ jam koji je u filozofiju uveo Platon (u Me­
stvovanja nazovemo •egzistencijom•, .Exi­ nonu) i njime označio prepoznavanje ideja
stenz•, a bivstvovno ustrojstvo egzistencije što ih je ljudska duša, živeći prije ovoga
•egzistencijalitetom•, ·die Existenzialitiit) stvarnog tjelesnog života u svijetu ideja, ne­
analiza egzistencijaliteta egszistencije. No posredno gledala. Sva zbiljska, prava spo­
sve su ove formulacije nedostatne utoliko znaja identična je - po Platonu - sa sje-
anamneza 26 andragogija

ćanjem. Pojam se i kasnije u filozofiji javlja cama i komunama. Razlike su najveće u


u vezi s naučanjem o urođenim idejama. - pitanjima raspodjele. Dok su bakunjinisti­
U psihologiji se naziva osviještenje misli za čki kolektivisti smatrali da proizvodima ra­
koje smo držali da su već zaboravljene, a da raspolažu pojedini radni kolektivi te ih
u medicini sjećanje na činjenice koje su slobodno raspodjeljuju prema učinku, anar­
prethodile nekoj bolesti. F hokomunisti su smatrali da takva raspodjela
Anarhija (grč.), bezvlade, stanje bezakonitosti, opet vodi do stvaranja autoriteta koji će se
koje žele uspostaviti anarhisti neposrednim nametnuti radnom kolektivu. Oni su sma­
obaranjem države, vlasti, prisile, zakona i trali da se raspodjela mora vršiti samo pre-
državnog uređenja uopće, nadomještajući ma potrebama. V
sve to slobodnom, drugarskom povezano­ Anatomija (grč. anatomia = paranje) : opći
šću ili zajednicom slobodnih, ničim sputa­ naziv za nauku o formi i gradi bilinskih i
vanih individualnosti (pojedinaca). V. anar- životinjskih tjelesa. Nadalje se pod anato­
hizam, individualizam, nihilizam. K mijom razumijeva i paranje tjelesa radi
Anarhizam (grč. anarhia = bezvlade). Mo­ proučavanja i istraživanja. Normalna anato­
derni pravac u nauci o društvu (u 1 9 . st. mija bavi se zdravim tijelom, a patologijska
glavni predstavnici Proudhon, M. Stirner, bolesnim, ako su zbog bolesti nastupile na
Bakunjin, Kropotkin i dr.), koji zastupa uki­ njemu neke promjene. Bilinska anatomija
danje svakog državnog i pravnog društve­ zove se fitotomija, životinjska zootomija, a
nog poretka i ide za direktnim uništenjem čovječja antropotomija. S
i razaranjem (individualni teror) države i Anatta (pfili) : negacija metafizičkog samosvoj­
njenih institucija, kao i za negacijom potre­ stva (v. atman) kao duhovnog principa ma­
be društvenih organizacija u smislu uspo­
krokozma i mikrokozma u indijskoj filozo­
stavljanja osobne moći i rukovodstva izvana fiji, specifična za Buddhinu nauku; prven­
ničim neobvezanih jakih pojedinaca. Anar­ stveno negacija postojanosti (anićća) kako
hizam je jedan od oblika socijalne utopije apsolutnog tako i individualiziranog duha u
(v.) koji u svojoj posljednjoj konzekvenciji sveopćem toku zbivanja (samsara). Ovaj se
točno izražava pqstojeći građanski poredak Buddhin stav direktno suprotstavlja vedan-
zasnovan faktički na devizi rat svih protiv
sviju (•bellum omnium contra omnes• - tinskom •tat tvam asi. (•to si ti•) u protui­
zreci : •na me'so atta• - •ovo nije moj at­
Hobbes) atomiziranih pojedinaca (privatno
vlasništvo). Međutim, po svojem osnovnom man •. Takvo gledanje na zbilju svijeta i ži­
vota, koju Buddha ne negira, odgovara nje­
principu i polaznoj točki anarhizam se s
govu stavu irelacionalnosti ili nepostojanja
obzirom na državu (•uništenje države•) po­
bilo kakvog bivstvenog odnosa između nir­
dudara s marksizmom (•odumiranje drža-
K vane i samsare, kako u materijalnom tako
ve•).
i u duhovnom pogledu (v. budizam).
Anarhokomunizam - jedna varijanta anar­
hizma (v.) nastala nakon rascjepa anarhisti­ Ve
Ancilla theologiae (!at.) : služavka teologije.
čkog pokreta na kongresu ]ura-federacije u
U srednjem vijeku filozofija je u cjelini svo­
La Chaux-de-Fondsu 1 880. pod utjecajem
ga dokaznog postupka i misaonog izvođe­
shvaćanja C. Cafiera, E. Malateste, E. Reclu­
nja bila stavljena u službu teologije. Kao
sa i P. Kropotkina. Nasuprot .kolektivisti­
takva izgubila je svoje autonomno značenje.
čkom anarhizmu• (Bakunjin) ova struja
Tek u renesansi oslobađa se tutorstva cr-
čvrsto povezuje, po njihovom mišljenju, os­
kvenog dogmatizma. B
novnu ideju anarhizma - slobodu, i ko­
munizma - jednakost. Sa bakunjinistima Andragogija (•adultna pedagogija•). Za razli­
se uglavnom slažu u pogledima na revolu­ ku od pedagogije (v.) usmjerena je na spe­
ciju, na neposredno dokidanje države i kla­ cifične probleme odgoja i obrazovanja odra­
sa, organiziranje samoupravljanja u tvorni- slih ljudi.
anestezija 27 an tagoniz am

Anestezija (grč. an = ne i aisthesis= osje­ pojedinim organima koji inače vode relativ-
ćanje). Pojava potpunog ili djelomičnog gu­ no samostalan život. Pe
bitka osjetljivosti u nekom osjetnom po­ Anomalija (grč. a = ne i n6mos = zakon)
dručju. Pod anestezijom se u prvom redu - što odstupa od zakona, pravila, norme ;
razumijeva gubitak dodirne i bolne osjetlji­ nepravilnost. U prirodi takve pojave koje
vosti, ali njom se označuje i gubitak osjet­ sačinjavaju neki izuzetak u pogledu prirod­
ljivosti i u drugim osjetnim područjima kao nih zakona. No zato anomalija ipak još ne
npr. njušnom području (anosmia), okusnom mora biti svagda nezakonita, jer nam točni­
području (ageusia) itd. Bu je poznavanje općih prirodnih zakona još
Animal (!at.), životinja, živo biće. Animal ra­ i u prividnim anomalijama otkriva neku za­
tionale - misaona životinja, tradicionalna konitost. Za svakoga naime ima utoliko vi­
skolastička oznaka čovjeka za razliku od še anomalija ukoliko manje poznaje prirod-
drugih živih bića. ne zakone. S
Anorganski (novovjekovna kovanica od grč.
Animalan (lat. animalis), živ, životinjski; za a = ne i organon = oruđe) - koji nije
razliku od vegetativnog (v.), biljnog, ili sve­ organski, tj. ne posjeduje oruđa ili organe,
ga što naprosto raste. Specifične animalne te pripada pukoj tvari. Anorgansko je sve
funkcije živoga organizma jesu osjećanje i ono što je lišeno života, puka (mrtva) tvar
pokret, dok su vegetativna obilježja samo koja se iscrpljuje u kemijsko-fizikalnim
prehrana i rast. Pe procesima i shvatljiva je pomoću matema­
Animalizam (!at. animal =životinja); 1) na­ tičkih, fizikalnih i kemijskih zakona. Kad­
zor po kome se sve - ne samo životinjske god se upotrebljava u značenju neorgansko,
nego i ljudske - pojave tumače iz animal­ tj. što se ne može uklopiti u strukturu ne­
nih (v.) dispozicija; 2) poštivanje svetih ži­ koga organizma ili odudara od neke obliko­
votinja kod primitivnih naroda. vanosti, narušava neki sklad i djeluje kao
Animatizam (ili preanimizam) - shvaćanje strano tijelo u njemu. Pe
prema kojemu prvotni stupanj religioznoga Antagonizam (grč.): borba jednog protiv dru­
vjerovanja nije animizam (v.), nego napro­ gog, suprotnost, sukob, otpor, protivništvo.
sto vjera u nešto neosjetilno i bezgranično Antagonizam opstoji i javlja se i u prirodi,
moćno, vjera u neku duševnu pratvar što i u društvu i povijesti, a onda i u svakom
prožima sve tjelesno i nalazi se u svemu što pojedincu. Svaka djelatna negacija opstoje­
čovjeka okružuje. - W. Wundt naziva ani­ ćega proizlazi iz svojevrsnoga antagonizma
matističkim i sva ona filozofska shvaćanja između onoga što jest i onoga što još nije,
koja polaze od svestrane povezanosti život­ a ima da bude, iz dviju suprotnih sila, ten­
nih procesa i psihike, te dušu uzimaju kao dencija, htijenja, usmjerenja itd., što je sred­
počelo života. Ovamo bi se onda mogli pri­ stvo i •poluga• razvitka, procesa, kretanja
brojiti nazori većine filozofa renesanse, uopće (borba klasa, novog i starog itd.). Već
Leibniza, pa i Diderota (v. panpsihizam). u primitivnim religijama opstoji dualistički
Pe princip borbe i praizvornog antagonizma
Animizam (lat. anima = duša): vjera u samo­ između dobra i zla, mraka i tmine itd. I
stalna duševna ili duhovna bića izvan ili iz­ svaki tzv. kulturni napredak rezultat je an­
nad svega tjelesnog, koja na naš život dje­ tagonističke borbe protiv zaostalosti, onoga
luju ili upravljaju njime, dakle prvotni stu­ što koči, umrtvljuje vuče natrag, i rada se
panj svake religije. Glavna značajka primi­ u antagonizmu između •prirodnog. (nepo-
tivnog mentaliteta. - U medicinskom smi­ sredno danoga) i ·kultiviranog• (posredova­
slu animizam označuje nazor da se procesi nog, izmijenjenog, modificiranog, osmišlje­
u organizmu ne mogu objasniti mehanički, nog). - Jedinstvo i borba (antagonističkih)
nego svršno, samo pomoću jedne posebne suprotnosti jedan od osnovnih principa di-
svrhe, animae rationalis, što svršno upravlja jalektike (v.). V. još: dualizam. K
antecedencija 28 antinomija

Antecedencija ili antecedens (lat. antecedere Antilogija (grč. antilogos što je suprotno
= ići ispred) označava ono što prethodi, umu), protivrječje, antiteze koje već grčki
pretpostavku ili premisu (v.) u silogizmu skeptici (v.) iznose protiv neke postavljene
(v.), razlog u dokaznom postupku, osnov ili teze ili dogme, te time dokazuju da svaki
uzrok u događanju. Suprotno : konzekvenci­ razlog u dokaznom postupku ima i svoj u
ja (v.). biti jednako vrijedan proturazlog. Ta jedna­
Anticipacija (lat. anticipare = unaprijed uze­ kovažnost argumenata kod skeptika dovodi
ti), iskonska pomisao, prihvaćanje nekoga do spoznajnog relativizma (v.), a konačno i
suda unaprijed kao da je istinit, s tim da do skepticizma (v.) odnosno vrijednosnog
će se njegova istinitost kasnije dokazati. nihilizma (v.). F
Kao razlog se uzima ili psihološka ili logi­ Antilogizam (v. antilogija) označuje negativ­
čka zakonitost. Taj pojam nalazimo već kod no stajalište prema vrijednosti umne aktiv­
stoika i epikurejaca u smislu urođenih ideja nosti, a u prilog onoga što se naziva neum­
(grč. prolepsis). F nim ili nadumnim i pripada ponajčešće po­
Antika (!at. antiquus = star, prijašnji, negda­ dručju vjerovanja.
šnji) u širem značenju obuhvaća kulturu Antinomija (grč. anti = protiv i n6mos =

svih starih naroda. Stoga u povijesti može­ zakon), protuzakonitost, protivrječje nekoga
mo govoriti o antici Egipćana, Perzijanaca, zakona ili stavka sa samim sobom, tako da
Indijaca i sl. Uže značenje (u evropskom se jedan te isti stavak ili zakon može oprav­
okviru) odnosi se na grčko-rimski svijet i dano tumačiti u dva protivrječna značenja.
njihovo styaralaštvo. Pojam antinomija uveo je u filozofiju prvi
Pojam antika obuhvaća umjetnost, knji­ put I. Kant u svojoj ·Kritici čistoga uma•,
ževnost, filozofiju, arhitekturu pa i državni i on ga određuje kao protivrječje u koje
i kulturnopovijesni razvoj, ukratko - svu čisti um zapada sa samim sobom ukoliko
duhovnu i materijalnu kulturu. pitanje o cjelini svijeta (kozmologija) poku­
Grčko-rimska antika sadrži djela (klasi­ šava riješiti u smislu dogmatske metafizike,
ku) koja imaju trajnu vrijednost za ljudski tj. čisto spekulativno, ignorirajući zor. U
život. Antička kulturna prošlost živi u raz­ •Transcendentalnoj dijalektici• Kant nabra­
ličitim oblicima i dostignućima suvreme­ ja četiri vrste antinomija, gdje su teza i an­
nog ljudskog djelovanja. O tom problemu titeza međusobno suprotstavljene. Tako pr­
nalazimo veoma interesantnu misao kod va teza glasi : ·Svijet ima početak u vremenu
Marxa. U .Kritici političke ekonomije•, go­ i ograničen je s obzirom na prostor• ; anti­
voreći o odnosu duhovne nadgradnje i dru­ teza pak : .Svijet nema početka u vremenu
štvene osnove, Marx je pisao : .Teškoća nije ni granica u prostoru, nego je beskonačan.•
u tome da se razumije da su grčka umjet­ S obzirom na Kantovu etiku osobito je zna­
nost i ep vezani za izvjesne oblike društve­ čajna treća antinomija : •Ima na svijetu uz­
nog razvitka. Teškoća je u tome (da se ra­ roka pomoću slobode. ; antiteza glasi : .Ne­
zumije) što nam oni još pružaju umjetničko ma slobode nego je sve u svijetu priroda•.
uživanje i što u izvjesnom pogledu vrijede - Kao dijalektičar (v.) Hegel je Kantu za­
kao norma i kao nedostižni uzor.• mjerio što je otkrio .samo četiri antinomi­
Antika kao općekulturno ostvarenje bila je• (Enc. paragraf 48, ed. Hoffmeister, S.
je glavno oruđe renesanse u borbi protiv 72), dok je za dijalektički um uistinu sve
srednjovjekovne dogmatike i tadašnjeg teo- što jest protivrječje, koje samo sebe ukida
logiziranog života. B i prevladava. Stoga iz Kantovih antinomija
Antilogičan, logičkome suprotan, nelogičan. nipošto ne proizlazi da je •Um nesposoban
Taj pojam nalazimo u životnim nazorima da spozna bit bića., nego samo to da •to
prema kojima se svijet ne može mišlje­ protivrječje pada u određenja kako ih sadr­
njem, dakle logičkim putem, do kraja spo­ žava razum. (usp. Niirnberger Schriften, S.
znati, jer mu je osnova nelogična. 32). - Pojam antinomija igra ulogu i u
antinomija 29 antropocentrizam

suvremenoj teoriji skupova i logistici. Naj­ Ako ne uspijem da te nagovorim, onda je


poznatija je antinomija skupa, koju je ot­ to znak da sam te dobro učio, pa mi opet
krio B. Russell (•Russellov paradoks•), gdje moraš platiti.• Pogreška nastaje zbog toga
se pita može li jedan skup svih skupova, što što se isti pojam upotrebljava u dva različita
ne sadrže same sebe, sadržavati samoga se- smisla i odnosa. B
be ?! Pe Antitetičan (grč. antithetik6s), suprotan, pro­
Antinomizam - odbijanje svakoga zakona tivan, koji je dan u suprotnostima.
i zakonitosti iz etičkih, religioznih ili dru­ Antitetika (grč. antithesis = suprotstavlja­
gih pobuda. U teološkom smislu : poricanje nje) : metodski postupak koji se zasniva na
obaveznosti starozavjetnoga ·Zakona. za suprotstavljanju pojmova, a prema shvaća­
kršćane i isticanje opreke između .Zakona• nju da suprotnosti čine imanentni sadržaj
Staroga zavjeta i novozavjetne .milosti• svakog procesa. Kant je nazivao transcen­
evanđelja, kako su to zastupali gnostičar dentalnom antitetikom .istraživanje o anti­
Marcion, a u vrijeme reformacije voda an­ nomijama čistog uma, njihovim uzrocima
tinomista Ivan Agricola (usp. Lutherov spis i rezultatima• (Kritika čistoga uma). Cjelo­
•Wider die Antinomer•, 1 539). Pe kupna Hegelova filozofija sazdana je i kon­
Antipatija, čuvstvo odbojnosti, usmjereno re­ cipirana na antitetici pojmova, te predstav­
dovito prema drugim osobama. U običnoj lja osnovu njegove kategorijalne dedukcije.
upotrebi antipatija označuje čuvstvo odboj­ U marksizmu je isto tako bitan zahtjev da
nosti većeg intenziteta nego što je normal- se analizom svakog procesa u prirodi ili
no. Su društvu u prvom redu otkriju unutrašnje
Antiperistaza (grč. antiperistasis). Pojam koji suprotnosti kao pokretačke snage. V
je uveo Aristotel, a označava kretanje, pro­ Antiteza (grč. antithesis = suprotstavljanje),
mjenu mjesta u potpuno ispunjenom pro­ suprotno tvrđenje, suprotnost između dva
storu. To je teza suprotna tadašnjoj tezi ato­ pojma ili dva stava, suprotnost dviju ten­
mista koji za mogućnost kretanja suponira­ dencija. Antiteza može biti kontrarna i
ju prazan prostor. kontradiktorna. Kantove su antinomije pri­
Antipsihologizam (prema grč. anti = pro­ mjer gdje se nekoj tezi suprotstavlja kontra­
tiv) : stajalište u filozofiji, koje odbacuje po­ diktorni stav (antiteza) koji je negira. U He­
trebu i vrijednost psihološkog tumačenja na gelovoj filozofiji svakom pojmu (teza) ima­
područjima gdje se specifična zakonitost nentno je suprotstavljen drugi pojam (anti­
odnosnog područja želi protumačiti i izve­ teza) iz čije sinteze proizlazi treći pojam, te
sti iz geneze psihičkoga doživljavanja. Tako se na taj način izvodi cjelokupna filozofska
imamo pojavu psihologizma u logici, spo­ spoznaja. U dijalektičko materijalističkom
znajnoj teoriji, sociologiji, etici i dr„ čiju zakonu prožimanja suprotnosti izražena je
vrijednost antipsihologizam kritički odbija. osnovna teza da je svako postojanje, svako
Suprotno : psihologizam (v.). F kretanje i proces u osnovi antitetičke priro­
Antistrefon (grč.), okretanje, obrtanje (lat. re­ de. Svaka strana suprotnosti može se shva­
ciprocus). U logici : ime pogrešnog zaklju­ titi kao antiteza drugoj ; u određenom pro­
čka, gdje se u zaglavku tvrdi suprotno od cesu antiteza je uvijek ona suprotna ten­
onog što je trebalo izvesti. Npr. retor Ko­ dencija koja negira postojeće stanje stvari,
raks (iz Sirakuze) učio je svoga učenika Ti­ tezu. V
siju vještini nagovaranja. Spor je nastao kad Antropizam (grč. anthropos = čovjek), učenje
učenik nije htio učitelju platiti honorar. koje vidi cilj i svrhu svjetskog zbivanja u
Učenik reče : •Ja ću tebe nagovoriti da ne čovjeku i njegovu djelovanju. Slično antro­
primiš novac. Ako te ne uspijem nagovori­ pocentrizmu (v.).
ti, onda je to dokaz da me nisi dobro nau­ Antropocentričan - koji zastupa stajalište
čio, pa ti opet neću platiti.• Na to učitelj antropocentrizma (v.).
odgovori : •Ja ću te nagovoriti da mi platiš. Antropocentrizam (grč. anthropos = čovjek
antropocentrizam 30 antropomorfizam

i kentron = središte). Shvaćanje po kome je prilazi tome problemu sa ontološkoga, da­


čovjek i njegov život središte i svrha svjet­ kle fundamentalnog i univerzalnoga stajali­
skog zbivanja i sve se u tom zbivanju od­ šta i nastoji osvijetliti upravo ontičku struk­
nosi samo na čovjeka. Čovjek je mjerilo turu ljudskoga bića, njegovu esencijalnost
svih stvari, smisao svega zbivanja i postoji koja se očituje u svim svagda promjenljivim
samo radi sebe samoga. Taj se pojam ponaj­ oblicima njegove egzistencije, kojima se
češće poklapa s geocentrizmom (v.), shvaća­ čovjek razlikuje od drugih bića u svijetu.
nje po kome je zemlja centar svemira, a Filozofska antropologija ima svoje korijene
antiteza je teocentrizam (v.) po kome je bog u razvoju cjelokupne filozofske misli od an­
centar oko koga se sve kreće. F tike naovamo, jer je čovjek bio svagda filo­
Antropogenija ili antropogeneza (grč. ant­ zofski problem. Suvremena filozofska an­
hropos = čovjek i genesis = nastajanje, po­ tropologija u složenoj strukturi ljudskoga
stanak, porijeklo), učenje o nastanku čovje­ bića, koja je prožeta zakonitošću materijal­
ka iz viših životinjskih vrsta. nog, biološkog, psihičkog i duhovnog sloja
Antropoid (grč. anthropos = čovjek i eidos = u doživljaju samosvijesti i mogućnosti slo­
lik), čovjekolik, čovjeku sličan. Pojmom an­ bodnog odabiranja svoga životnog poziva,
tropoid označuje se danas čovjekoliki maj­ otkriva ljudsku bit. Č ovjek kao individuum,
mun. u svojoj konkretnosti 1sraštenosti = con­
Antropolatrija (grč. anthropos = čovjek i la­ cretum) svih tih često i antagonističkih slo­
treia = bogoslužje) : obožavanje ljudi poput jeva u sebi samome i dijalektici socijalnih
bogova. Antropolatriju predbacuju i Feuer­ relacija, odabirući svoj životni poziv kao za­
bachovoj nauci i Nietzscheovu pojmu nat­ datak, ostvaruje lik osebujne ličnosti (perso­
čovjeka (lat. homo homini deus = čovjek je na humana) radom usmjerene prema bu­
čovjeku bog). dućnosti u kojoj treba da ostvari zadane
Antropologija (grč. anthropos = čovjek i lo­ vrednote i svoj osebujni uviđeni životni
gos = nauka) : nauka o čovjeku. Suvremena smisao. Č ovjek u promjenljivosti prilika
filozofska antropologija koja izlaže osebuj­ svagda stoji pred zadatkom da postaje čov­
nu bit ljudskog bića u kozmosu ima svoje jek, jer on nije nego svagda nanovo nastaje
izvore i preteče u mnogim posebnim em­ ostvarujući tako osebujno uzbiljenje bitka
pirijskim disciplinama, koje su taj problem kao mogućnosti ljudske opstojnosti, što
osvjetljavale sa svojih parcijalnih aspekata. obrađuje ontologija (v.) i služi kao osnovica
Tako imamo somatičku ili medicinsku an­ svih znanosti koje se bave problemima čov-
tropologiju, biološku, paleontološku, entno­ jeka. F
lošku, psihološku, sociološku, antropologiju Antropometrijska metoda, metoda priro­
i dr. pa se i nazivaju antropobiologija, an­ donaučne antropologije koja služi ustanov­
tropogenija, antropomorfologija, antropo­ ljavanju razlika među ljudskim rasama, ti­
geografija i sl., a njihova otkrića prikazuju povima, spolovima itd., sastoji se u mjere­
bit čovjeka sa određenog - za tu znanost nju veličine i proporcija različitih dijelova
karakterističnog i specifičnog, a za određe­ tijela npr. lubanje i kostura. Osnivač joj je
nje biti čovjeka djelomičnog - stajališta. švedski anatom Anders Retzius ( 1 796 -
Ako saznamo porijeklo i rasu i somatički 1 860). Kr
razvoj čovjeka, uvjete nastanka geopsiholo­ Antropomorfan (v. antropomorfizam), čov­
ške vrste, oblike individualne i socijalno­ jekolik, očovječen) : a to će reći analogno
-razvojne svijesti, ipak iz svih tih spoznaja prema čovjekovom načinu shvaćen i protu­
- prirodoznanstvenih, medicinskih, psiho- mačen.
loških, socioloških - ne dobivamo sinte­ Antropomorfizam (grč. anthropomorfos =

zom ono što se naziva bit ljudskoga bića. čovjekolik, očovječen) : nazor po kome su
I tako filozofska antropologija kao jedna od sve stvari i pojave - a, ako se radi o religiji,
najmlađih posebnih filozofskih disciplina i bogovi - na ljudski način protumačeni.
antropomorfizam 31 anumana

Prenošenje ljudskih osobina (mišljenja, zi da je bitak istovremeno neogran1cen i


čuvstvovanja i volje) na izvanljudsko po­ okrugla oblikaQ - Vaišešika pokušava ovaj
dručje prirode i božanstva. Tumačenje sve problem riješiti na području teorije katego­
opstojnosti na ljudski način. On predstavlja rija dijalektičkim razlikovanjem •malenko­
prvotni oblik religije (mitologije). U umjet­ sti• i .veličine•. Spoj dvaju atoma granica
nosti se javlja kao uživljavanje (v.) i perso­ je •malenkosti• (anutvam) u odnosu na pro­
nifikacija (v.). Prosvjetiteljstvo (v.) je svagda težnost. Agregat triju atoma predstavlja već
pobijalo antropomorfizam. F .veličinu• (mahattvam). - Druga je po po­
Antropopatizam (grč. anthropopatheia = vijesnoj važnosti atomistička teorija gjaina
ljudski osjećaj) : shvaćanje u mnogim religi­ (v.). Atomi tu nisu nosioci specifičnih svoj­
jama da su bogovi bića podvrgnuta istim stava elemenata, nego svaki atom sadrži
afektivnim stanjima kao i čovjek, pa su nji­ ravnomjerno i potencijalno sva osjetna
hova djelovanja posljedice srdžbe, ljubavi, svojstva elemenata. Specifičnosti elemenata
zavisti, straha i sl. proizvod su agregacije atoma. Sve su tvari
Antropoteizam (grč. anthropos = čovjek i neprestano podložne strukturnim mijena­
theos = bog) : vjerovanje da idealan čovjek ma (parinama). Prema gjainskoj teoriji rela­
postaje nešto kao bog. Zamišljanje idealnih tiviteta (v. syad-vada), atomi se poistovećuju
ljudi kao da su bogovi. s prostornim točkama. Tako se nastoji iz­
Antropozofija (grč. anthropos = čovjek i so­ bjeći aporija protežnosti i strukture nedje­
fia = mudrost) - mudrost o čovjeku. Nau­ ljivih čestica. - Atomistička teorija prodire
čanje koje je zapravo samo ogranak teozo­ postepeno i u druge sisteme, kao što su
fije (v.), a njezin je osnivač Rudolf Steiner. samkhya i budizam. u budističkoj skolasti­
Ona je mješavina orijentalnih i evropskih čkoj nauci thera-vada atom potencijalno
teozofijskih ideja. Polazi sa stajališta čovje­ sadrži sve vrste elementarnih svojstava, koje
ka, težeći za tim da duhovno biće, u kojemu su predstavljene frekvencijama intermitent­
se krije neka moć kojom može doći do spo­ nih energetskih titraja. U vremenskoj jedi­
znaje viših svjetova, stupi u doticaj s dusi­ nki koja odgovara .blijesku munje• ukupni
ma. Tu moć treba u njemu samo razviti (v. broj titraja u atomu iznosi pre­
i okultizam). Prema Troxleru trebalo bi da ma nekim skolastičkim proračunavanjima
filozofija postane antropozofija. Taj oblik 1 7 6.470,000.000. Istoj vremenskoj jedinici
naivnoga misticizma bio je dosta proširen odgovara frekvencija od 3„000.000,000.000
u građanskim krugovima u prvoj polovini titraja u subliminalnoj podlozi svijesti (v.
20. stoljeća. S bhavanga). Pojedinačni titraji razdvojeni su
Anu (sansk.), atom, najmanji dio prostorne apsolutnim rascjepom kontinuiteta i u toku
tvari ili vremena. Teoriju atomizma naj­ materije i svijesti. Trajanje svakog titraja
srodniju grčkoj, koja polazi od nauke o pet predstavlja prema tome novo formiranje i
elemenata (v. dhatu, bhfita), a atome zami­ raspad cjeline, a mi od toga zamjećujemo
šlja kao nosioce njihovih trajnih svojstava, samo velike rezultante. Prema nekim dru­
okrugla oblika, nedjeljive, razvila je klasična gim, nebudističkim preračunavanjima
škola vaišešika (v.). Periodski nastanci i ne­ .atom vremena• iznosi 54 milijuna 670.000
stanci svjetova proizvod su slaganja i razla­ dio trenutka ili .blijeska•. Predodžba mate­
ganja atoma, njihova kretanja koje je osnov rijalnog atoma u prostoru redovno ostaje
povezana s njegovom predodžbom u vre-
, svake djelatnosti (karman). Svojstvo nedje­ menu. Ve
ljivosti atoma postalo je brzo predmet ra­
cionalne kritike. Budistički idealisti napo­ Anumana (sansk.), logički zaključak kao
minju : ·Uzajamno povezivanje šest atoma •Sredstvo spoznaje• (v. pramana). Logičar
sa šest strana pretpostavlja šest dijelova ato­ Darmottara (9. st. n. e.) definira taj termin
ma.• (Vasubandhu, 4. st. n. e.) - (Usp. u ovako : ·Riječ anumana, koja etimološki
grčkoj filozofiji prigovore Parmenidovoj te- znači premjeravanje, označava izvor spo-
anumana 32 apercepcija

znaje, čija se bit sastoji u sličnosti. Naknad­ retoričke zaključke ; on ne dokazuje, ali po-
nost koju izražava prefiks pre-, iskazuje da buđuje vjerovanje. P
zaključak slijedi spoznaju logičkog obilježja Apagogički dokaz Qat. demonstratio apago­
predmeta, koji po njemu prepoznajemo, i gica od grč. apagoge, v.), indirektan dokaz.
sjećanje na nerazdvojivu vezu koja postoji Postupak kojim se jedna tvrdnja dokazuje
između obilježja i predmeta.• - Prema tako da se pokazuje kako iz njoj protivrječ­
teoriji klasične logičke škole nyaya (v.) •Za­ ne tvrdnje slijede nemoguće ili neprihvatlji­
ključuje se od oznake na nosioca oznake, ve konzekvencije, iz neodrživosti protuteze
i to : od posljedice na uzrok, od uzroka na dokazuje se teza. Latinski se ta vrsta dokaz­
posljedicu i po analogiji•. Tipični indijski nog postupka naziva deductio ad absurdum
silogizam ima pet članova : (v.). p
1) tvrdnja (pratigj6a) - .Na brdu je vatra•, Apatija (grč. apatheia), neosjetljivost, bez stra­
2) razlog (hetu) - •Zato jer je dim.• sti i afekata, filozofski mir. Kod kinika je
3) primjer (ud8harana) - ·Gdje je dim, ta­ apatija značila duševni mir. Za stoike je ona
mo je i vatra, kao npr. u kuhinji .• oslobođenje od afekata i ravnodušnost pre­
4) primjena (upanaya) - ·Sada je tako na ma ugodi i neugodi. Na tom stupnju mu­
brdu.• drac ništa ne treba, jer je umom nadvladao
5) zaključak (nigamana) - .Dakle, tamo je sve požude koje bi ga mogle odvesti u sta­
vatra.• nje osjetljivosti, afekata (pathos). Apatija je,
Glavni dio silogizma sačinjavaju prva tri prema mišljenju stoika i kinika, cilj vlasti­
člana. ·Brdo. je subjekt (pakša), •dim• je bit­ tog uzdizanja i samoodgoja da čovjek posta­
no obilježje Qinga ili stdham&), a .vatra• je ne ravnodušan prema vanjskom događanju
izvedeni pojam (stdhya). - Budući da je kao i prema ugodnom i neugodnom doživ­
teorija zaključka u indijskoj logici osnov ljaju u svakodnevnim susretima s ljudima.
teorije suda i teorije pojma, u toku inter­ Posljedica toga je sretan i blažen život.
pretacija dolazi do različitih sažimanja os­ B
novne sheme. Najvažnijim se smatra razlu­ Apeiron (grč. apeiron), neograničeno, besko­
čivanje ·zaključka za sebe• kao metode mi­ načno. Miletski je filozof Anaksimandar (6.
šljenja od •Zaključka za druge• kao dokaz­ st. pr. n. e.) naučavao da je sve nastalo iz
nog postupka. U toj razlici koju je uveo iskustveno neodredivog prapočela (apei­
Dignaga (5. st. n. e.), prva shema je tročlana, ron), i u nj se vraća. Sve postojeće nastaje
a druga ostaje peteročlana. Ve neprestanim izdvajanjem suprotnosti, npr.
toplog i hladnog, suhog i vlažnog, krutog
Aoristija (grč. aoristia = neodredenost), skep­ i plinovitog (vatrenog). U apeironu nisu
tička neodlučnost, princip grčkih skeptika sadržane gotove stvari, nego se sve događa
(v.) (Pyrrhon, Timon), po kojem su sve stva­ procesom i kretanjem. Apeiron je vječan
ri bez čvrstih razlika, neodređene, neposto­ •da ne bi prestalo postajanje•, zatim .apei­
jane i neizvjesne, pa su prema tome i neod­ ron je bez starosti, ne umire i ne propada•.
redive. •Sve je neodređeno i prema tome Učenjem o suprotnostima Anaksimandar je
neodredivo• - kažu skeptici. Konzekven­ postao preteča dijalektičara Heraklita. B
cija je aoristije uzdržavanje od suđenja (v. Apercepcija - stariji psihološki i spoznajno­
epohe), a ovo čovjeku mudracu omogućuje teoretski termin. Općenito označuje proces
nepomućenost duha (v. ataraksija). P kojim neka već postojeća psihička struktura
Apagoge (grč. apagoge = odvođenje, lat. ab­ ili spoznajna podloga usvaja i osvještava
ductio). U Aristotelovoj logici : silogizam u (•asimilira•) psihičke odnosno svjesne sadr­
kojem je viša premisa izvjesna, a niža pre­ žaje. Termin je u povijesti filozofije mije­
misa samo vjerojatna, ali ipak vjerodostojni­ njao značenje. Leibniz zove apercepcijom
ja, ili bar jednako vjerodostojna kao kon­ svaku svjesnu predodžbu, razlikujući je od
kluzija (zaglavak). Apagoge pripada medu •percepcije• koja može biti i nesvjesna (tzv.
apercepcija 33 apologetika
������

•petite perception•). Herbart definira aper­ kako je shvaća Aristotel, jest vrsta rečenice,
cepciju kao proces kojim se neko novo is­ naime rečenica kojom se nešto tvrdi ili po­
kustvo (•predodžba·) prilagođuje sveukup­ riče pa mora biti istinita ili neistinita (za
nosti već stečenih iskustava, tzv. •apercep­ razliku od rečenice kojom se zapovijeda ili
tivnoj masi. znanja, misaonih navika itd. i moli pa ne može biti ni istinita ni neisti­
slijeva s njom u novu cjelinu. Wundt obu­ nita). Apofantičkom logikom za razliku od
hvaća izrazom apercepcija dvoje : a) proces formalne logike naziva Husserl tzv. logiku
kojim se neki svjesni sadržaj podiže do veće izričaja. P
jasnoće, i b) opći psihički princip po koje­ Apokatastaza (grč. apokacistasis) : vraćanje,
mu nastaju više sinteze u duševnom životu povratak na prijašnje ili izvorno stanje. Teo­
(nadređene sintezama osnovanim na proce­ riju vječnog obnavljanja postavili su već pi­
sima asocijacije); u biti je Wundtu apercep­ tagorejci, a opširno je razradili stoici. Hera­
cija proces voljne prirode i ostvaruje se paž­ klit je zamislio svijet u vječnom kružnom
njom. Kant razlikuje •empirijsku apercep­ kretanju. Stoici su bili uvjereni .da će opet
ciju., tj. svijest o vlastitom •ia• pri •unutra­ biti Sokrat i Platon. Svaki pojedinačni čov­
šnjem opažanju•, i •transcendentalnu (čistu) jek ponovo će se roditi, bit će s istim pri­
apercepciju• koja se sastoji u svođenju svje­ jateljima, isto će trpjeti i doživjeti•. Isto ta­
snih sadržaja na •ja• kao jedinstvo apriornih ko obnovit će se, drže oni, svaki grad, selo
elemenata svijesti (•transcendentalnu svi­ i polje. Neovisno od toga Nietzsche
jest•, koja je izražena stavom •ja mislim•). ( 1 844 - 1 889) je postavio svoju tezu o po­
Kr novnom vraćanju istoga (•Wiederkunft des
Apodiktičan (grč. apodeiknio = dokazujem) Gleichen•) : .Sve dolazi i vraća se, vječito se
ili nuždan naziva se u logici sud u kome okreće kotač bitka•. '.Ž ivot i promjene ne-
se s potpunom sigurnošću izražava neka ve­ maju krajnjeg cilja. B
za pojmova, jer je smatramo neotklonivom, Apolinijski (prema biti boga Apolona). Vrsta
bezuvjetnom odnosno nužnom. Oblik apo­ poriva u kojem je utjelovljen red, mjera,
diktičkog suda jest : .s mora biti P. ili .s harmonija, trijeznost, razbor, jasnoća. Već
ne može biti P •. To je vrsta sudova po mo­ Schelling, a osobito F. Nietzsche, suprot­
dalitetu (v.), kojom se obilježava ne moguć­ stavljaju tom pojmu termin dionizijski (v.)
nost (v. problematičan) niti samo faktičnost (po bogu Dionizu) kojim označuju iracio­
(v. asertoran), nego nužnost neke pojmovne nalne, ekstatičke, strastvene, nemirne, eks­
·
veze. F panzivne, orgijastičke, razaračke porive koji
Apodiktika ili apodejktika (od grč. apodeik­ razaraju sve forme i svaki red. Unutar apo­
tike episteme); a) znanost o dokazu ili b) linijskog i dionizijskog kao dvaju osnovnih
znanost koja se služi dokazima kao posljed­ tipova duhovnog ljudskog držanja, dviju an­
njim razlozima svega znanja. Razlikuje se titeza, odvija se, po Nietzscheu, čitav kul­
logička, transcendentalna i praktička apo­ turni život. Apolinijski pristup karakteristi­
diktika, po tome radi li se o logičko dokaz­ čan je •prvotno za slikarstvo, a dionizijski
nom postupku kao znanstvenoj metodi, o za muziku.• Po O. Spengleru antikna je
transcendentalnim dakle osnovnim uvjeti­ kultura apolinijska i njen je idealni tip osje­
ma ljudskoga znanja ili o tzv. praktičnoj tilno, pojedinačno tijelo, dok je ·faustovska•
apodiktici koja razložito opravdava empirij- kultura njoj antitetična i simbolična. G
ski nađene osnove nekog znanja. F Apologetika (grč. apologetike episteme =
Apofantički (grč. apofaino = izričem) - na­ obrambena znanost). Naziv za obranu
ziv za rečenicu koja nešto izriče, nešto tvr­ kršćanske vjere sredstvima prirodne (ne
di, a razlikuje se od rečenice kojom se iz­ objavljene � spoznaje i dokaznog postupka.
riče pitanje, želja ili zapovijed (v. apofanza). Apologetima se nazivaju branitelji kršćan­
Apofanza (grč. ap6fansis ili 16gos apofanti­ stva protiv židovskih i grčkih napadaja u 2.
k6s) : Aristotelov termin za sud. Apofanza, st. n. e. F

3 Filozofijski rječnik
apologetski 34 a posteriori

Apologetski, obrambeni. Dolazi od grčke ri­ razloga. Ako u nekoj raspravi ili razmišlja­
ječi apologia koja znači : obrana, obrambeni nju naiđemo na protivrječja, koja proizlaze
govor. Poznata je apologija Sokratova pred iz same stvari ili iz naših pojmova o njoj,
sudom (Platon, .Ksenofon•). Apologetima onda nam predstoji aporija. Tako su pozna­
su kasnije nazivali branioce vjere, napose te Zenonove aporije (v. dijalektika) kao ar­
kršćanstva, protiv napadaja i optužbi starijih gumenti protiv kretanja (npr. Ahil i kornja­
i tada službenih filozofija i religija osobito ča). U Aristotela je aporija često početak
u 2. st. n. e. Apologeti su se služili racio­ razmatranja, u skeptika (v.), naprotiv, pred-
nalnim dokaznim argumentima. Apologeti­ stavlja krajnji ishod. Pe
ka (grč. apologetike episteme) postaje ka­ A posteriori i a priori : ono što potječe iz
snije znanost opravdanja ili obrane kršćan- kasnijega i što potječe iz ranijega. Skolasti­
stva kao grana teologije. F čki prijevodi Aristotelovih termina ·hyste­
Apologija (grč.), obrana, obrambeni govor na ron. - kasnije, i •proteron• - ranije, ko­
sudu. Poznata je najstarija i uzorna apolo­ jima je on označavao ono što je ranije i
gija Sokratova, koju su na različite načine kasnije ·kat'haut6• (ili •ta fysei•), tj. po sebi
preradili Platon i Ksenofon. F ili po prirodi, i •pr6s' hemfui•, tj. za nas. -
Tako je uzrok svakoga procesa u prirodi ili
Aporem (grč. ap6rema), prijeporno pitanje, neke povijesne zgode po sebi (ili prirodi)
logička teškoća, poučak o nekom nerješi­ prije nego učinak; za nas, međutim, koji to
vom logičkom pitanju. Pojam aporem uveo promatramo i ponajprije uočavamo učinak,
je u logiku Aristotel za oznaku zaključaka pa tek odatle zaključujemo na uzrok, upra­
po kontradiktornoj opreci. Aporematički vo je obratno : učinak je prije, a uzrok ka­
- prijeporan, sumnjiv. Pe snije. Slično je i s općenim pojmovima i
Aporetika (grč. aporetike tehne), umijeće da pojedinačnim stvarima : po sebi su pojmovi
se nerješiva ili teško rješiva pitanja razma­ roda i vrste prije od pojedinačnih bića, koja
traju kao takva i istražuju bez obzira na svo­ njima obuhvaćamo, jer svako pojedinačno
je moguće rješenje (v. aporija, v. problem). možemo svesti pod nešto i imenovati samo
Kod N. Hartmanna aporetika je drugi stu­ ako prije već raspolažemo općenim pojmo­
panj njegove filozofske metode (fenomeno­ vima. Za nas pak, koji u osjetilnom isku­
logija, aporetika, teorija), tj. nakon opisa fe­ stvu ponajprije susrećemo ono pojedinač­
nomena dolazi fiksiranje problema, a tek no, općeni su pojmovi ili biti ono kasnije.
zatim njihovo rješenje . • ona uspoređuje, is­ Prosvjetiteljska filozofija 1 8 . st. (Leibniz,
pituje, sondira ono dano, utvrđuje u njemu Wolff, Hume), preuzima ove termine, ali
sadržane nepodudarnosti, i daje ovima oš­ oni odsada više nemaju ontološko (objek­
trinu paradoksije, što prianja uza sve protiv­ tivno), nego samo spoznajno-teorijsko (su­
nosti u carstvu činjenica. Ona se ne brine bjektivno) značenje : u pitanju je porijeklo
za prevladavanje protivrječja, to je stvar teo­ spoznaje, a ne same stvari. A posteriori na­
rije. Ona kroči od danog prema zadanome.• zivaju se one spoznaje koje potječu iz isku­
- Kao metodski postupak aporetika igra stva, stečene su i slučajne, a pod a priori
odlučujuću ulogu u cijeloj Hartmannovoj razumijevaju se one spoznaje koje dobiva­
filozofiji. - Aporetik je onaj koji se razu­ mo uvidom uma, naprosto zaključivanjem
mije u umijeće aporetike, skeptik nasuprot pomoću čistih pojmova, nezavisno od sva­
dogmatiku, ili, kako kaže Hartmann, pro­ koga iskustva (usp. Leibniz, Monad. par. 33-
blemski mislilac (Problemdenker) u opreci -45). - Prije Kanta pitanje prosvjetitelja o
spram sistemskoga (Systemdenker). Pe a priori i a posteriori svodi se na empirij­
Aporija (grč. aporia), bespuće, nedoumica, ne­ sko-psihološko pitanje o porijeklu našega
mogućnost ikakva rješenja (v. antinomija, znanja. U Kanta, međutim, ovo pitanje do­
paradoks, problem) nekoga pitanja, oklije­ biva transcendentalno-logički smisao obja­
vanje između dva suprotna jednako čvrsta šnjenja izvora i mogućnosti ljudske spozna-
a posteriori 35 apsolutno

je : a posteriori je osjetilna, iskustvena i slu­ Apsolutizam. U pravno-političkom smislu :


čajna spoznaja, a priori (ili čista) isključivo sistem bezgranične moći vladaoca, obično
ona do koje dolazimo izvođenjem iz čistih monarha (apsolutna monarhija). U filozof­
pojmova razuma i uma, nezavisno od sva­ skom smislu : prihvaćanje pretpostavke o
koga iskustva, ona nužna i općenovažna apsolutnoj valjanosti određenih istina, vri­
spoznaja koja tek omogućava svako isku­ jednosti i sl.
stvo. - Poslije Kanta termini a posteriori Apsolutna istina : potpuna, konačna, bezu­
i a priori upotrebljavaju se pretežno subjek­ vjetna, nepromjenjiva istina; nesumnjiva is­
tivno-psihološki, sve dok novokantizam u tina s trajnim i općenitovaljanim znače­
početku 20. st. opet ne zaoštrava njihovo njem nasuprot relativnoj istini, vremenski
transcendentalno značenje (Cohen, Win­ ograničenoj, uvjetovanoj spoznajnim mo­
delband, kasnije i Husserl). - A posteriori gućnostima subjekta, stupnjem razvoja zna­
i a priori upotrebljava se u novokantizmu nosti, kao i moguće spoznatljivosti i trans­
kao skupna oznaka svih spoznaja obaju po­ parentnosti objekta. • Priznavati objektivnu
dručja. - Aposterioran i aprioran : koji se istinu, tj. istinu koja ne ovisi ni o čovjeku
tiče ili tvori neku spoznaju a posteriori ili ni o čovječanstvu, znači priznavati na ovaj
a priori. Pe ili onaj način apsolutnu istinu. . . Ljudsko
Apraksija (grč. a= ne i prak:sis = djelovanje), mišljenje je po svojoj prirodi sposobno da
patološka pojava koja se očituje u nespo­ daje i ono nam daje apsolutnu istinu koju
sobnosti ili teškoći izvođenja složenijih mo­ čini suma relativnih istina• (Lenjin) . • Suve­
tornih radnji uz sačuvanu elementarnu mi­ renost mišljenja ostvaruje se u nizu ljudi
šićnu djelatnost. Bolesnik od apraksije nije koji misle veoma nesuvereno; spoznaja koja
sposoban da kako treba strukturira elemen­ ima bezuvjetnu pretenziju na istinu ostva­
tarne pokrete u motornu aktivnost, koja je ruje se u nizu relativnih zabluda; ni jedno
potrebna za prilagođeno rukovanje pred­ ni drugo ne može se potpuno ostvariti na
metima ili za izvođenje neke složenije drugi način nego u procesu beskonačnog
predmetne radnje kao npr. tipkanje na stro­ trajanja života čovječanstva• (Engels). G
ju, oblačenje, namatanje, itd. Apraksija je u
vezi s poremećenjima u funkciji sekundar- Apsolutni idealizam, filozofijski nazor po
nih motornih područja mozga. Bu kome se čitav sistem svijeta temelji na jed­
Aprehenzija (lat. apprehensio = shvaćanje), noj, apsolutnoj ideji, koja je ujedno i njegov
intelektualni akt pomoću kojega se shvaća spoznajni i ontički osnov. Prevladava opre­
relativno jednostavan objekt, dok se napro­ ku subjekta i objekta. Najznačajniji je za­
tiv, složeni intelektualni procesi, kao što je stupnik toga pravca G. W. F. Hegel po ko­
npr. suđenje, nazivaju komprehenzijom (v.). jem apsolutnu ideju umjetnost shvaća osje­
Kant naziva sintezom aprehenzije sastavlja­ tilno, religija predodžbeno, a filozofija njoj
nje raznolikoga u empirijskom zoru, pomo­ najprimjerenije i najadekvatnije, tj. pojmov­
ću kojega tek postaje moguća neka zamjed- no. U idealističkim sistemima toga smjera
ba (v. i rekognicija). S apsolut je također, kao metafizički osnov
A priori, v. a posteriori. cjelokupne zbilje, kao postojani, supstanci­
Apriorizam, skupna oznaka onih filozofskih jalni, •apsolutni bitak., često suprotstavljen
učenja po kojima neke spoznaje opstoje ne­ svemu relativnom, subjektivnom, pojav-
·

zavisno o svakom iskustvu, i prethode mu �m G


nužno psihološki, logički ili transcenden- Apsolutno (lat. absolutum), ono odriješeno
talno. Pe od svih uvjeta i ograničenja, pa prema tome
Apsolutan (lat. absolutum), samosvojan, bez­ bezuvjetno, neograničeno i samodostatno,
graničan, potpun, slobodan od bilo kakve u sebi završeno, potpuno i savršeno. Prem­
ovisnosti, bezuvjetan, savršen. Suprotno : re­ da se pod tim imffiom javlja tek u kasnijoj
lativan (v.). filozofiji, pojam apsolutnoga igra značajnu
apsolutno 36 apstrakcionizam

ulogu već u antičkom mišljenju kao samo­ Tako shvaćeno apsolutno samo se sebi otu­
dostatnost (autarheia) onoga sveprisutnoga, đuje kao priroda i u povijesti sebi vraća kao
prvoga i jedinog, kao što je Parmenidov bi­ duh te najzad zaokružuje u sveprisutna je­
tak, Platonova ideja dobra s onu stranu po­ dinstvo svega onostranog i ovostranog.
javnoga svijeta pa i samih bitnosti i Aristo­ Pe
telovo najbićevnije biće u svojemu prisebit­ Apstinencija (!at. abstinentia), suzdržavanje
ku kao svijetu imanentan prvi pokretač. U od tjelesnih užitaka : jela, pića, seksualnih
kršćanskom mišljenju srednjega vijeka ono odnosa i sl. potaknuto religioznim ili eti­
se aspolutno shvaća kao bitak pri-samome­ čkim motivima. Ponekad se apstinencija
sebi i od-sama-sebe (ens a se), i takav bitak odnosi samo na neke vrste užitaka (meso
pripada samo osobnome Bogu koji je svije­ određenih životinja, alkoholna pića), ili je
tu transcendentan, dok sva bića u svijetu ograničena na određeno vrijeme i prilike
kao od njega stvorena imaju svoj bitak po (post u određene dane, seksualna uzdržlji­
drugome (ens ab alio). Stoga sve odredbe vost u vrijeme lova, ritualnih razdoblja, gra­
imanentnog bitka i transcendentnog bitka viditeta i sl.), ili je obavezna samo za odre­
Božjeg valja razumjeti samo u smislu ana­ đene osobe i društvene slojeve (celibat re­
logije (v.). Pojam apsolutnoga kao supstan­ dovnika, uzdržavanje od seksualnih odnosa
tiv prvi je u metafiziku uveo Nikola Kuzan­ s rođacima, maloljetnima, pripadnicima
ski kako bi njime označio beskrajnost i bes­ vlastitog ili tuđeg plemena itd.). Uz apsti­
konačnost bitka Božjeg. Za Kanta pojam nenciju koja je nametnuta pravnim uredba­
apsolutnog ponajprije znači oznaku nečega m � ili običajima, postoji spontana apstinen­
što se promatra po sebi, kao takvo ono je cija koja može imati asketski karakter, tj.
nedosjetno, spoznaji transcendentno, ne­ služi moralnom usavršavanju, prevladava­
spoznatljivo i pristupačno samo praktič­ nju •tjelesnoga• kao izvora grešnosti, a po­
nom umu. Fichte određuje ono apsolutno nekad dobiva smisao žrtve kojom se žele
kao subjekt ili čisti Ja koji sam sebe pro­ umilostiviti •više sile•. Kr
ducira i u svojoj djelatnosti postavlja cjelo­ Apstrahirati (!at. abstrahere = odvući), najop­
kupnu zbiljnost ili predmetnost, a za Schel­ ćenitije : odvojiti nešto od nečega, ostaviti
linga ono apsolutno je iskonsko jedinstvo nešto po strani, ne obratiti pažnju na nešto;
subjekta i objekta, prirode i duha. U apso­ nešto uže : ostaviti po strani ono nebitno,
lutnom idealizmu Hegela kao vrhuncu no­ sporedno, slučajno, zadržavajući ono bitno,
vovjekovne metafizike subjektivnosti, ono važno, nužno. Još uže : ostavljati po strani
apsolutno se poima kao sveobuhvatni tota­ ono nebitno, sporedno, pojedinačno u nizu
litet i proces koji u sebi sadržava ne samo predodžaba a zadržavati ono bitno i opće,
identitet sa samim sobom nego i razliku, te na taj način stvarati pojam, dakle prela­
refleksiju u sebi kao drugotnosti. S tog je ziti od niza predodžaba k pojmu ili od ma­
stajališta apsolutno baš po tome apsolutno nje općenitog pojma k općenitijem. Suprot-
što nije naprosto ab-solutno, tj. od-riješeno no : determinirati (v.). P
i time makar negativno upućeno na nešto Apstrakcija, radnja ili djelatnost kojom se
drugo od sebe, nego kao ne-ab-solutno ono apstrahira nešto od nečega drugoga (v. ap­
bivajući drugo ostaje ono samo. Schellingo­ strahirati); također : rezultat te radnje. Dru­
vu apsolutnom kao pukoj apstraktnoj jed­ gim riječima : radnja kojom izostavljamo
nakosti sa sobom, Hegel suprotstavlja svoj pojedinačno, nebitno, slučajno, sporedno, a
pojam apsolutnog kao cjeline i konkrekcije : zadržavamo opće, bitno, nužno, važno. Ta­
•O apsolutnome valja reći da je zapravo re­ kođer: ono što nastaje kao rezultat te rad-
zultat, da je tek na koncu ono što uistinu nje, naročito pojam (v. apstraktan). P
jest; a u tome se upravo sastoji njegova pri­ Apstrakcionizam, termin bez čvrstog znače­
roda da bude ono zbiljska, subjekt ili samo­ nja; ranije se najčešće upotrebljavao za kri­
bivanje• (Fenomenologija duha, · Predgovor). tičko karakteriziranje pretjerane upotrebe
apstrakcionizam 37 argument

apstrakcija u znanosti ili u filozofiji. Danas dva dijela govora - •signifiant• i •Signifiec.
se najčešće upotrebljava u umjetničkoj kri­ Kod te •proizvoljnosti• govornih znakova,
tici i estetici kao sinonim za apstraktnu kod •Onog označujućeg• i •Onog označe­
umjetnost. P nog• radi se o dvije unutar govorne veliči­
Apstraktan, onaj koji nije konkretan (v.), ne, naime o •Ozvučenju• i s njime poveza­
onaj koji je nastao apstrahiranjem (v. apstra­ nim pojedinačnim govorno određenim,
hirati), npr. apstraktan pojam. Također, onaj •pojom.. Kod tog principa proizvoljnosti
koji se služi apstrakcijama, koji se sastoji u dolazi do posrednog odnosa znaka i njime
upotrebi apstrakcija, npr. apstraktno umo­ označenog van-govornog predmeta, obzi­
vanje ili apstraktna diskusija. Termin se rom da je isključena unutrašnja povezanost
upotrebljava, naročito u vezi s pojmom, u između označenog oblika i pojma, a pogo­
više srodnih značenja. Tako neki smatraju tovo između tog ozvučenja, .akustičke pre­
da su svi pojmovi apstraktni, dok drugi mi­ dodžbe•, i stvari označene -pojmom. Dakle,
sle da su neki pojmovi apstraktni, a neki pojedini pojam nikako nije nužno označen
konkretni. Oni koji misle da možemo raz­ određenim glasogovornim oblicima, i
likovati apstraktne i konkretne pojmove obratno, glasogovorni oblici po svojoj priro­
najčešće pod apstraktnim pojmom misle, a) di ne upućuju na po njima označeni pojam.
općenit pojam (za razliku od individual­ Kada to ne bi bilo tako morali bi pojmovi
nog), b) pojam o svojstvu (za razliku od poj­ u različitim jezicima slično zvučati, čak što
ma o stvari), c) pojam o nečem što se ne više, same .akustičke predodžbe. morale bi
može očigledno predočiti (za razliku od svakome biti same po sebi razumljive. U
pojma o nečem očigledno predočljivom), d) tome pogledu su primjerice onomatopejske
pojam kao skup bitnih oznaka (za razliku oznake samo nebitne iznimke. G
od pojma kao skupa bitnih i nebitnih ozna- Arbitrium liberum (lat.), slobodna volja, slo­
ka). p bodna odluka, sloboda izbora između dviju
Apstruzan (lat. abstrusus = sakriven, zaklo­ ili više mogućnosti, koje su takve da se sva­
njen), nejasan, nerazumljiv, taman, skriven, ka od njih načelno može htjeti. Indetermi­
zamršen, zbrkan. nizam (v.) zastupa teoriju o opstojanju takve
Apsurd (lat. absurdus = besmislen), općeni­ apsolutne slobode volje, dok determinizam
to : besmisao, ono što se suprotstavlja razbo­ (v.) tu mogućnost negira. K
ritom mišljenju. U logici su apsurdni sudo­ Arete (grč. arete, lat. virtus), vrsnoća, krepost
vi ili pojmovi oni koji stoje u nesuvislim, ili vrlina, čestitost, dobrota, prikladnost. To
protuslovnim sklopovima, protivnim ele­ je etički pojam koji označuje ispunjavanje
mentarnim logičkim principima. Reductio svrhe. Npr. arete konja jest da bude brz, a
ad absurdum: indirektni dokazni postupak čovjeka da djeluje umno i pravedno. B
kojim utvrđujemo nevaljanost određenog Aretologija (grč. arete, v.) : grčko učenje o
suda na taj način što u njemu, logičkim kreposti ili vrlini. Sokrat je istraživanjem
izvođenjem, ukazujemo na nesmisao. Kod pojmova u etici dokazivao da nema pozitiv­
A. Camusa apsurd je centralna kategorija nog djelovanja bez znanja. Da bi čovjek bio
čitave filozofije. U svijetu apsurda ljudske pravedan, on mora najprije znati što je pra­
egzistencije čovjek je •Stranac koji ni sam vednost. Isto tako ne može biti hrabar ako
sebe ne prepoznaje•. G ne zna što je hrabrost. Ukratko - bez zna- ·

Apsurdan (lat. absurdus = zlozvučan), nes­ nja nema etike. Sokratov etički intelektuali­
kladan, besmislen, protivsmislen, protivrje­ zam zasnovan je na uvjerenju da teorija ima
čan, koji se protivi načelima logičkog mi­ apsolutnu moć. B
šljenja. Argument (lat. argumentum), dokazni razlog,
Arbitraran, proizvoljan, samovoljan. F. de ono na čemu počiva sigurnost dokaza (v.),
Saussure označava tim terminom općenito na što se oslanja sigurnost dokazanog po­
prirodu govornih znakova, tj. odnos između stupka.
argumentacija 38 asimilacija

Argumentacija (lat. argumentatio), izvođenje do modernih revolucija moglo interpretira­


dokaznog postupka, opravdanje, obrazlože­ ti Aristotelovim pojmom societas civilis.
nje, dokazivanje. Argumentirati znači doka­ Prosvijećenost je radikalno stavila u pitanje
zivati, tj. navoditi nešto kao razlog za odre­ plemstvo kao takvo u svojoj kritici societas
ženu tvrdnju. civilis, a na osnovu temeljno nove slike
Argumentum ad hominem (lat.) : dokaz društva i svijeta. Kant je nasljedno plem­
prema čovjeku. Dokazni postupak kojim se stvo označio kao .misaonu stvar bez svakog
nešto dokazuje na način razumljiv za onoga realiteta• obzirom da unaprijed posjeduje
kome se nešto dokazuje, odnosno na način položaj koji je tek trebalo zaslužiti. Time je
razumljiv za sve ljude. Općem ljudskom formulirano •pitanje plemstva•. Gr
shvaćanju primjeren način dokazivanja. Če­ Asebija (grč. asebeia = bezbožnost) : negira­
sto način dokazivanja koji ima manju vri­ nje božjeg bića. Asebija je pretpostavka za
jednost od objektivnih znanstvenih dokaz­ osnivanje racionalističke etike.
nih postupaka, jer se osniva na subjektiv­
nim razlozima onoga kome se nešto doka- Aseitet (lat. a se est= od sebe jest, po sebi
zuje. F postoji), samo po sebi opstojeće, apsolutna
Arhetip (grč. arhaios = star i cypos = oblik), samostalnost i samosvojnost, svojstvo bića
praslika, praoblik, pauzor. ·Mundus arche- da postoji samo po sebi, jer u sebi nosi
typus• - svijet praslik3, svijet ideja prema uzrok svoga postanka i princip svoga djelo­
vanja, apsolutna samostalnost i neovisnost,
čemu je sve u syijetu nastalo. •lntellectus
archetypus• - stvaralački božanski um koji ni od čega ovisno. Tako se određuje osnov­
sve praslike u sebi nosi i ništa ne prima na karakteristika boga u skolastici, volje
kod Schopenhauera, nesvjesnoga kod E.
izvana. • Intellectus ectypus• - intelekt koji
von Hartmanna. Suprotno : abalijenacija (v.).
je upućen samo na iskustvo, u kome meha-
F
nički preslikava stvarnost. F
Asertoran (lat. assero tvrdim) - naziva
Arheus (lat. od grč. arhruos
=

= začetnik) je
se u logici sud u kome se nešto - prihva­
termin koji su uveli alkemisti, a označuje
ćajući ili negirajući - jednostavno izriče.
pokretni, djelotvorni životni princip orga­
To izricanje ne predstavlja nužnost nego
nizama. Naročito je taj pojam razrađen u samo faktičnost veze subjekta i predikata.
Paracelzusovoj filozofiji. On smatra da se Oblik mu je : S jest P ili S nije P (v. mo-
arheus kao životni prirodni a u isti mah i F
dalitet).
duhovni princip, koji stvara i održava rav­
notežu u organizmima, nalazi već u sjeme­ Asimilacija Qat. assimilare = učiniti slič­
nu, a kasnije u svim organizmima i njiho- nim); 1) akt ili proces da se nešto učini
vim dijelovima. F sličnim ili dovede u sklad s nekim drugim
Aristokracija (grč.) : vladavina najboljih. Po­ pojavama; 2) (bot.) usvajanje hranjivih ma­
jam uveden kod Platona (Država), a zatim terija u protoplazmu biljke; 3) (fiziol.) pre­
razrađen kod Aristotela u Politici kao oblik tvaranje hranjive tvari u tekuće ili čvrste
vladavine onih bezuvjetno •najboljih., ·kre­ dijelove tijela. U tom smislu asimilacija je
posnih. i •vještih· u naglašenoj suprotnosti sinonim za anabolizam ili konstruktivni
spram monarhije i demokracije. U anti­ metabolizam; 4) (psiholJ akt ili proces pri­
čkom mišljenju pojam aristokracije ili manja novih činjenica ili reagiranja na nove
plemstva trajno je povezan s potvrđivanjem situacije u skladu s ranije usvojenim činje­
kreposti (virtus), odnosno plemstvu pripada nicama ili ranije doživljenim situacijama; 5)
uz nasljeđe i rođenje uvijek čudoredno­ (sociol.) proces prilagođivanja stranih kul­
-moralne osobine plemenitog. Cijela anti­ turnih elemenata nekoj kulturi; 6) (fonetJ
čko-evropska povijest u mediteransko­ promjene u glasovima pod utjecajem dru­
-evropskom kulturnom krugu bila je do 1 8 . gih, susjednih glasova u riječima, npr. u na­
stoljeća povijest aristokracije, i ta s e društva šem jeziku pretvaranje zvučnih konsonana-
asi m ilac i j a 39 asocijaciona psihologija

ta u bezvučne ispred bezvučnih konsonana- (•polja•, •pozadine•) u kojoj može imati


ta : vrabac, vrapca. Fr svoju punu doživljajnu vrijednost. Takvo
Askeza (grč. askesis), vježba, najprije tjelesna, objašnjenje asocijacije slaže se s fiziolo­
npr. život atleta, a zatim način življenja fi­ škom pretpostavkom da parcijalno kortikal­
lozofa u potpunoj umjerenosti u skladu s no uzbuđenje pri reproduktivnom procesu
prirodom. Načelo takvog shvaćanja izraže­ •rezonira• uzbuđenjem ostalih kortikalnih
no je u zahtjevu da čovjek ima što manje (v.) područja koja su sudjelovala u prvot­
potreba (kinici, stoici). U kršćanskoj religiji nom doživljaju. Eksperimentalno ispitiva­
askeza je smatrana za vrlinu koju postižu nje asocijacija započeo je u drugoj polovini
najodaniji vjernici, u svojoj osamljenosti 1 9 . st. F. Galton. Otada su vršena mnogo­
odričući se svih, pogotovu tjelesnih, užita- brojna ispitivanja u različitim smjerovima.
ka. B Istraživala se čestoća kojom se kao odgovor
Asocijacija (lat. assotiatio = spajanje, pridru­ na neku zadanu riječ javljaju kod različitih
živanje); 1) u sociologiji : pridruživanje u ne­ ispitanika iste asocijativne riječi-odgovori
ku zajednicu, združivanje, socijaliziranje ; 2) (•konformnost asocijacije•), kategorija asoci­
u psihologiji : povezanost među pojedinim jativnih odgovora, mjerilo se vrijeme koje
elementima psihičkog života, koja omogu­ protječe od riječi-podražaja do riječi­
ćuje da jedni doživljaji pobude, izazovu, odgovora kod •Slobodnih• i •Vezanih· (tj.
»obnove« druge, odnosno u njih prijeđu. određenom kategorijom odgovora normira­
Asocijativne veze primjećuju se najčešće nih) asocijacija. Nastojao se utvrditi odnos
među samim predodžbama ili između opa­ različitih tipova asociranja prema normal­
žaja i predodžbi, ali one povezuju i misaone nim i patološkim psihičkim tipovima ili
sadržaje, motoriku itd. Neke pravilnosti u psihičkim stanjima ispitanika, tražili su se
asociranju predodžbi primijećene su još u sinestezijski elementi u asocijaciji, ispitivala
antici (Aristotel). Tako je ustanovljeno da uloga asocijacije u procesu učenja itd.
najčešće slijede jedan za drugim sadržaji Kr
koji su nekada bili doživljeni u prostornom Asocijacija slobodnih proizvođača - kon­
ili vremenskom sklopu (asocijacija po kon­ cept društva u kojem je dokinuto političko
tigvitetu), zatim sadržaji koji su međusobno i ekonomsko otuđenje radničke klase i rad­
slični (asocijacija po sličnosti) ili oprečni nih ljudi. A. s. p. je jedan od osnovnih ci­
(asocijacija po kontrastu). Tim •primarnim ljeva socijalističke revolucije i podrazumije­
zakonima asocijacije• dodao je Th. Brown va već takve društvene odnose u kojima
•sekundarne•, po kojima bi asocijativne ve­ proizvođači - a to su svi ljudi u određe­
ze ovisile : o trajanju prvotnog doživljaja, nom razdoblju svoga života - slobodno i
njegovoj recentnosti, intenzitetu (•Živosti•), prema svojim interesima i potrebama
čestoći ponavljanja, odsustvu konkretnih usklađuju svoje odnose, upravljaju svojom
doživljaja, zatim o psihičkoj konstituciji (v.) društvenom zajednicom i razvijaju je. A. s.
doživljavaoca : njegovoj momentanoj psihi­ p. treba da bude rezultat razvoja samou­
čkoj dispoziciji (v.), organskom stanju i pravnih procesa u socijalizmu, koji su još
ustaljenim životnim navikama. Č injenice opterećeni i ograničavani klasnim, politi­
asocijacije pokušale su se svesti na jedin­ čkim, birokratskim itd. strukturama. A. s.
stvenu pravilnost reintegracije [(Hamilton) p. je društveno-ekonomski kontekst komu­
•nadopunjanja započetih cjelina. ] : obnov­ nizma kao besklasnog društva (v. samou­
ljen (reproduciran) pojedinačni doživljaj, pravljanje, država, klasa). Ovaj termin i kon­
koji je bio doživljen kao član nekog doživ­ cept upotrebljavaju Marx i Engels kao i
ljajnog sklopa (prostorne ili vremenske su­ drugi teoretičari socijalizma. V
datosti, smislene suvislosti, aktivnog ili Asocijaciona psihologija - smjer u staroj
reaktivnog kompleksa), teži k obnavljanju (racionalnoj) psihologiji, koji sve pojave psi­
čitavoga tog sklopa kao prirodne okoline hičkog života nastoji objasniti udruživa-
asocijaciona psihologija 40 ataraksija

njem (asocijacijom, v.) izvjesnog broja ele­ dqksnih vjerskih učenja kao što su budizam
mentarnih doživljaja : osjetnih kvaliteta i i gjainizam (v.). Ve
čuvstva ugode i neugode. Taj smjer zastu­ Astralan (!at. astralis = zvjezdan); koji se od­
paju manje ili više izričito i u vezi s razli­ nosi na zvijezde ; zvjezdolik. Pored dualisti­
čitim empirističkim (v.) spoznajnoteorij­ čkog vjerovanja da se čovjek sastoji od duše
skim pretpostavkama : J. Locke, Th. Hob­ i tijela, ima i trijalističko koje uzima da po­
bes, D. Hume, P. Gassendi, B. Spinoza, D. stoji još i astralno tijelo. Ono se sastoji iz
Hartley, J. Pristley, J. Lamettrie, K. Helve­ izvanredno fine, pod običnim okolnostima
tius, J. Berkeley, Herbert. I medu novijim nevidljive materije. Astralno je tijelo po­
filozofima i naučnim psiholozima s kraja srednik između duše i tijela, jer zbog svoje
19. i početka 20. st. javlja se često tenden­ izvanredne finoće ima i materijalna i spiri­
cija da se viši oblici psihičkog života obja­ tualna (v.) svojstva. Okultisti (v.) misle da su
sne asocijacionistički (T. Ebbinghaus, Th. time riješili problem kako duša i tijelo kao
Ziehen, E. Mach, Th. Ribot). Kr apsolutno heterogeni mogu djelovati jedno
na drugo, što je još od Descartesova vreme­
Asocijacionizam. Općenito : psihološko -
na bio jedan od glavnih problema metafizi­
filozofska teorija prema kojoj se sav duševni
ke. Astralno tijelo nazivaju i perispiritom i
život razvija i odvija udruživanjem nekih
fluidom. S
elementarnih doživljaja po zakonima asoci­
Astrologija (.grč. aster = zvijezda i 16gos =
jacije (v.). Prema empirističkoj teoriji logi­
nauka). U staro doba znanost o zvijezdama
čkog asocijacionizma logička načela mišlje­
uopće, kasnije onaj njezin dio koji se bavi
nja i spoznavanja nemaju svoj izvor u kon­
tobožnjim utjecajem zvijezda na sudbinu
stituciji ljudskog duha, nego su se razvila
cijelih naroda, a naročito na udes pojedina­
asocijativnim zbrajanjem iskustvenih poda­
ca. Po vjerovanju astrologa udes svakog
taka. Estetski asocijacionizam tumači doživ­
čovjeka određen je konstelacijom (v.) zvijez­
ljaj estetskog užitka oživljavanjem čuvstava
da u času njegova rođenja. Astrologija je
redovito asociranih uz one osjetne elemen­
veoma stara. Njome su se bavili već Egip­
te koji su sadržani u estetskom objektu.
ćani, Kaldejci i Medijci. Imala je pristaša i
Kr
medu ozbiljnim učenjacima. U nju su vje­
Asomatičan (.grč. a = ne i soma - tijelo),
rovali npr. pitagorovci i Platon, a Aristotel
netjelesno biće. Asomatična je duša ili duh.
je bio protiv nje. I Crkva je bila protiv nje,
Prema stoicima asomatični su samo prazni­
ali su joj pojedini visoki crkveni dostojan­
na, vrijeme i misao.
stvenici bili skloni. Od 1 3 . st. dobiva ona
Astenički (.grč. asthenos = nemoćan, slab).
sve više pristaša i medu kršćanskim narodi­
U konstitucionoj nauci Kretschmera, ozna­
ma, a u 16. st. izišao je na glas zbog svojih
ka za čovjeka slabašne tjelesne grade koja
proročanstava Nostradamus. Tek Koperni­
ujedno uvjetuje određene psihičke dispozi­
kov sistem i na njemu osnovano prosvjeti­
cije.
teljstvo (v.) otkrilo je naivnomistički karak­
Astenija - opća oznaka za slabost, nedosta­ ter astrološkoga vjerovanja. Kod azijskih
tak ili gubitak snage, smanjenje životne naroda još je i danas na glasu. S
•energije•.
Ataraksija (.grč. ataraksia) : stanje bez strasti,
Astika (sansk.), afirmator; onaj koji tvrdi da duševni mir. U filozofiji poslije Aristotela
•jest• (asti) ili da postoji transcendentni (v.) ataraksija je ideal mudrih ljudi. Prema
bitak božanstva ili svijeta; u užem smislu : skepticima postiže se samo onda kad se
pripadnik jedne od ortodoksnih (v.) škola čovjek uzdržava od izricanja bilo kojeg suda
koje priznaju autoritet objavljenog nauka (epohe). ·A kad su se uzdržali, kao nekom
Veda (v. daršana). - Oprečni termin je na. srećom pridružila im se nepomućenost kao
stika, negator. Njime se ne označava samo sjena tijelu• (S. Empirik - Pir. post. I, 1 2).
nevjerni ili ateist, nego i pripadnik neorto- Prema Epikuru cilj je blaženog života tje-
ataraksija 41 atman

lesno zdravlje i ataraksija. Znanje o kozmo­ rijske ( = kontemplativne, racionalističke)


su je pretpostavka za ataraksiju. Spoznajući sfere ne pitajući se za zbiljske povijesno -
prirodu vidimo da nigdje nema mjesta za društvene i ljudski - smislene korijene i
bogove, pa je čovjek potpuno oslobođen porijeklo religije kao nužne ljudske potrebe
svakog religioznog straha. Stoga je za Epi­ i popratne pojave u okviru i na pretpostav­
kura ateizam uvjet za ataraksiju. Kod stoika kama otuđenog svijeta. Zato Mane npr. atei­
je ataraksija ideal mudraca koji to stanje zam naziva samo •teorijski., još •negativni•
ostvaruje kad se uzdigao iznad svih afekata ili (bogom i teorijom o njemu) •posredova­
(v. apatija). •Tko je razborit, i umjeren je; ni• humanizam, jer pravi ili pozitivni hu­
tko je umjeren, taj je skladan; tko je skla­ manizam ima da pozitivno počinje od sebe
dan, ne uzbuđuje se; tko se ne uzbuđuje, sama, a ne od boga, tj. od njegove kritike
ne žalosti se ; tko se ne žalosti, blažen je. i negacije u čistoj teoriji. Marksizam stoga
Razborit je dakle blažen, a razboritost je u svojoj biti nije ateizam, nego njegovo
dovoljna za blažen život• (Seneka, pismo praktičko i povijesno prevladavanje. K
85, 2� B
Athanasija (grč.), besmrtnost, neprolaznost,
Atavizam (lat. atavus = predak), 1) (biol.) po­ vječitost.
java, kod organizama, nekih karakteristika Athanatizam (grč. athanasia = besmrtnost):
koje su imali daleki preci, a kojih nemaju vjera u besmrtnost duše. Uz nju je poveza­
neposredni preci tih organizama (npr. kod na i athanatologija, naučanje o be smrtnosti
čovjeka pojava repa); 2) (psihol.) primitivni duše.
oblici ponašanja kod viših organizama za Athaumasija (grč.) : nečuđenje, nedivljenje,
koje je karakteristično složenije ponašanje. duševno stanje mira i sreće, koje nastaje
Fr kao posljedica toga što se čovjek ničemu ne
Ateizam (novolat. od grč. atheos = bez bo­ čudi i ne divi. Stoik Zenon smatra da to
ga) : poricanje opstojanja boga (ili bogova), stanje postižu samo mudraci.
bezbožnost, bezboštvo. Suprotno : teizam Atman (sansk.) : nominativ zamjenice •Sebe•
(v.), monoteizam (v.), politeizam (v.), deizam (!at. ipseitas, engl. the Self, franc. le Soi, njem.
(v.) i panteizam (v.). Opstoji naivni ili pri­ das Selbst); samosvojstvo. Prevodi se kao
mitivni ateizam (kod nekih plemena i na­ .svijest•, .duh• ili .duša., •transcendentalni
roda koji uopće nemaju pojma boga), zatim subjekt•, prema evropskim analogijama u
tzv. praktični ateizam u onih ljudi koji žive različitim sistemima. - Termin •Svijest•
i djeluju kao da boga nema, pa se i ne brinu najbolje odgovara sistemu vedante (v.), gdje
za to, premda bi se možda •teorijski· složili učenje o atmanu izražava panteistički iden­
da on (ili neko •više biće•) opstoji, i napo­ titet individualne ili parcijalne svijesti sa
kon teorijski ateizam (bilo dogmatski ili apsolutnom ili sveobuhvatnom (param&t­
kritički). Ovaj posljednji svjesno, kritički, man), koja je opet identična s postojanošću
radikalno i argumentirano nastoji pokazati cjelovitog bitka (brahman), u odnosu prema
i dokazati (obarajući teologijske dokaze za kojemu je tok pojavnog bitka prividan. -
egzistenciju boga) i samu nemogućnost bo­ ·Duhe ili .duša• odgovara često smislu 81:­
žje egzistencije. U svojoj (prosvjetiteljskoj i mana u nyaya - vaišešika nauci (v.). - Bu­
često društveno - politički progresivnoj) dući da budizam negira postojanost, identi­
gorljivosti i isključivosti (dakle svojevrsnom tet i metafizičku supstancijalnost atmana (v.
dogmatizmu) ateizam je samo drugi pol, anatta), ali ga zato ipak u spoznajnom smi­
ekstrem religioznosti ili njezin osebujni slu ne identificira s empiričkim ja (aham),
oblik. Kao takav ateizam po svojim posljed­ može se tu atman, koji i inače ima bitno
njim konzekvencijama ni u kom svojem spoznajnu funkciju, shvatiti kao •transcen­
obliku nije (a on bi to htio da bude) rješenje dentalni .subjekt•. Pojam svijesti ili duha u
religioznog fenomena upravo zato, što to metafizičkom ili spoznajnom smislu nije u
rješenje traži i nalazi isključivo unutar teo- indijskoj filozofiji bivstveno nikad shvaćen
atman 42 au ta rk i j a

toliko egocentrično da bi se mogao prevesti se može pomišljati i neovisno od stvari sa­


izrazom .ja• (aham). Ve me. Kod Descartesa i Spinoze označava bit­
Atom (grč. atomon = nedjeljivo). Pojam koji no, nepromjenljivo, osnovno svojstvo sup­
su u filozofiju uveli već grčki filozofi Leu­ stancije (v.), način opstojnosti supstancije,
kip i Demokrit, označujući njime osnovne za razliku od moda kao promjenljivih nači-
najsitnije sastavne dijelove (koji se ne daju na pojavnosti atributa. F
dalje dijeliti) svega postojećega, pa čak i du­ Auditivni tip : osoba koja brže usvaja i bolje
še. Po njihovoj su teoriji atomi vječni, ne­ pamti podatke do kojih dolazi posredstvom
nastali i neuništivi, a međusobno se razliku­ sluha.
ju samo po obliku, veličini i poretku. - U Austromarksizam - struja u radničkom
novom vijeku taj je filozofski pojam o pra­ pokretu II Internacionale čiji su zastupnici
tvari (v.) preko Gassendija, obnovitelja bili vođe austrijske socijaldemokracije (B.
grčkoga materijalizma, i kemičara Boyla i Bauer, F. i M. Adler, R. Hilferding, K. Ren­
Daltona ušao u kemiju, a onda i u fiziku, ner). U filozofiji su bili pod jakim utjecajem
koje su discipline i danas, kao atomistika neokantovstva i Macha, u gledanjima na so­
i teorija atoma, zadržale taj naziv, iako su cijalne procese slični su većini njemačkih
mu oduzele osnovnu oznaku : nedjeljivost. socijaldemokrata. U biti zastupnici evolu­
F tivnog i parlamentamog puta u osvajanju
Atomizam ili atomistika - učenje koje vlasti te su u revolucionarnoj situaciji na
tvrdi da se materija sastoji iz najmanjih če­ svršetku I svj. rata osiguravali građanski po­
stica (atoma). To je osnov antičkog atomiz­ redak i vlast buržoazije. Po svojim socijal­
ma (Leukip, Demokrit, Epikur, Lukrecije). nim intencijama zastupnici su državnog so­
Leukip i Demokrit smatrali su da atomi cijalizma i mirnog prijelaza preko državnih
djeluju na osnovu nužnih, prirodnih zako­ mjera i radničkog učešća u odlučivanju, u
na, te su tvrdili da vlada apsolutni determi­ demokratske oblike socijalizma. Kao i nje­
nizam (v.). Nasuprot tome, Epikur je tuma­ mački socijaldemokrati protivnici su ruske
čio da u općoj nužnosti kretanja postoji i revolucije i boljševizma, te je antagonizam
objektivna slučajnost. Tu razliku između između njemačkih i austrijskih socijalde­
Demokrita i Epikura u tumačenju atoma mokrata i komunista u mnogome olakšao
obradio je Mane kao filozofski problem u pobjedu fašizma. Hilferdingov Financijski
svojoj doktorskoj disertaciji : ·Razlika izme­ kapital ( 1 9 1 0), Bauerova studija o nacional­
đu Demokritove i Epikurove filozofije pri- nom pitanju (Pitanje nacionaliteta i socijal­
rode• ( 1 84 1). B demokracija, 1 907) te M. Adlerova djela o
Atomiziranje - razdvajanje na najmanje di­ historijskom materijalizmu i državi (Udžbe­
jelove, na atome (v.). nik materijalistilkog shvaćanja historije I, II,
Atrakcija (lat. atrahere = privlačiti), privlač­ 1 930 - 1932) spadaju u najpoznatije teorij-
nost. U kolokvijalnom govoru pojam kojim ske radove austromarksizma. V
se označava nešto što naročito privlači za­
nimanje, pažnju, što je neočekivano, poseb­ Autarkija (grč.), samodovoljnost, samodostat­
no interesantno, spektakularno za široki nost, lišenost potreba, neovisnost o svakom
krug ljudi. U prirodnim znanostima atrak­ užitku i vanjskim stvarima uopće; kod ki­
cija je sila suprotna repulziji, koja omogu­ nika i stoika (u produžetku na Sokratovo
ćuje međusobno privlačenje čestica. Po Bo­ učenje, a u suprotnosti spram hedonizma,
škoviću su privlačenje i odbijanje izvorna v.) : osnovna krepost ili vrlina primjerena
svojstva čestica materije, koja uvjetuju sve idealu pravog mudraca koji (treba da) živi
događaje. Suprotno : repulzija. G u smislu posvemašnjeg samosavladavanja i
Atribut (!at. attributum = pridijeljen, dodije­ samodostatnosti. Prema toj etičkoj nauci
ljen), kao filozofijski pojam već od Aristo­ sama krepost dovoljna je za ozbiljenje ljud­
tela, za razliku od slučajnih svojstava, ozna­ ske sreće. U narodnom gospodarstvu ozna­
čava bitno, nužno svojstvo neke stvari, koje . čuje se pojmom autarkija stanje u kome
autark ij a 43 autonomija

narodna zajednica sama, bez uvoza i izvoza, mogu biti naslijeđeni, kad se osnivaju na
podmiruje sve svoje životne potrebe. K nasljeđem određenim živčanim putevima,
ili stečeni, kako je to kad se neka u početku
Autentičan, pravi, izvoran, istinski, nepatvo­ voljna djelatnost, zbog čestog obnavljanja,
ren ; koji zaista jest onaj i onakav kakvim izvodi dalje kao sama od sebe, bez sudjelo-
se smatra ili potječe od onoga kome se pri­ vanja najviših živčanih struktura. Bu
pisuje (autentičan primjeran, sud, tekst). Automatski (grč.) : što se događa, zbiva ili
Kr kreće samo od sebe pomoću svojih vlastitih
Autizam (grč. aut6s = sam) : jedna vrsta du­ unutrašnjih snaga (stroj). Po Descartesu i
ševnoga oboljenja koje se očituje u odvra­ Spinozi životinje su neduševni automati, a
ćanju od izvanjskog svijeta zatvaranjem u po Leibnizu je duša jedan duhovni automat
sebe samoga. Jedna vrsta traumatičnoga (v.) (monada) koji sva svoja stanja i moći razvija
stanja kod šizofrenije (v.). iz sebe. K
Autodeterminizam - naučavanje da se
Autonoman : koji se odnosi na autonomiju
ljudsko djelovanje upravlja motivima koji
(v.), samozakonodavan, samoupravan. U eti­
proizlaze iz strukture same ličnosti i njene
čkom smislu : onaj koji sam sebi nalazi nor­
vrijednosne svijesti, a ne iz vanjskih pobu­
me, principe svoga djelovanja. Suprotno :
da.
heteronoman (v.).
Autodidakt (grč. aut6s = sam i didasko =

učim), samouk. Čovjek koji je bilo čitavo Autonomija (grč.), samozakonodavstvo,


svoje obrazovanje, bilo stanovitu stručnu iz­ proistjecanje iz vlastitih zakona (suprotno :
obrazbu stekao uglavnom samoobrazova­ heteronomija, v.). Politički znači samostal­
njem bez odgovarajuće uobičajene siste­ nost ili nezavisnost jedne zemlje, društvene
matske nastave. zajednice, naroda ili države u donošenju
Autogen (prema grč.), samodjelatan, samo­ svojih odluka i zakona te djelovanju po nji­
tvoran, izvoran. ma u društvenom, ekonomskom i politi­
Autognozija (grč. aut6s = sam i gn6sis =
čkom životu ( = integritet, suverenost, sa­
spoznaja), samospoznaja. Na ulazu u Delfe mouprava). U etiku pojam autonomija uvo­
bilo je napisano •Gn6dhi seaut6n•, što zna­ di Kant, da bi njime označio bitnu razliku
či : Upoznaj samoga sebe. To je bilo opće između svoje (kritičke, transcendentalne)
pravilo helenske životne prakse. etičke koncepcije i svake druge (empirijske
Autogonija (grč.) ili generatio aequivoca (lat.), zasnovane, dogmatske}, samo moralne, nau­
samorađanje, samostvaranje (v. abiogeneza). ke ili moralke. Autonomija po Kantu utvr­
Autokracija (od grč. aut6s = sam i krateo đuje sposobnost uma da bude praktički za­
vladam), samovladanje, bezgranična konodavan i da određuje volju tako da se
vlast. Taj se pojam uzima u političkom i ona podvrgava svom ćudorednom principu,
etičkom smislu. Samosvladavanje u eti­ a za koji on nalazi da je i općevaljan i nu­
čkom smislu predstavlja ljudsku vrlinu. Au­ žan. Nasuprot tzv. heteronomnoj etici do­
tokracija u političkom smislu označava ap­ bara, koja pita za unaprijed dano (i kao ta­
solutizam. Autokrat = samovladar. B kvo već moralno okvalificirano) najviše do­
Automatizam (grč.) : nehotimično odvijanje bro i konačni cilj kojemu treba težiti, i u
određenih psihičkih procesa, polusvjesno koju Kant svrstava sve dotadašnje moralne
ili podsvjesno, a ipak svrhovito djelovanje i etičke pravce (eudaimonizam [v.1, hedoni­
(npr. automatske kretnje ili djelovanje pod zam lv.1, utilitarizam lv.1, kršćanstvo itd.),
hipnozom). U tehnici : djelovanje bez nepo­ utvrđuje se autonomija moralnog čina.
srednog ljudskog upravljanja. Kant nalazi •moralni zakon u namac. Au­
Automatske kretnje - relativno složeni po­ tonomna etika više ne pita za sadržaj hti­
kreti koji se izvode bez svjesne kontrole, jenja, nego za samu njegovu formu koja,
više ili manje stereotipno. Automatizmi neovisno o svakom voljnom sadržaju, sama
autonomija 44 avidya

po sebi može biti i jest princip koji se svi­ ke o vlastitom tijelu u okolini. Izmjene u
jesti kao umnoj volji nameće kao imperativ. predodžbi vlastitog tijela zbivaju se u skla­
K du s podsvjesnim željama i potrebama
Autonomni živčani sustav, v. vegetativni (Schilder). Bu
živčani sustav. , Autosugestija (grč. aut6s = sam, što pripada
Autopsija (grč. aut6s = sam i opsis = gle­ samom subjektu i lat. suggerere = podre­
danje) : neposredan (vlastiti) uvid kao vrelo diti, izvršiti) : pojava samouvjeravanja. Razli­
spoznajne orijentacije. Poznavanje •iz au­ kuje se od sugestije, koja dolazi od nekog
topsije• suprotstavlja se znanju stečenom drugog (tzv. heterosugestija). Autosugestija
na osnovu tuđih obavještenja. Kr da bolujemo od neke bolesti može prouz­
Autoritativan : koji se nameće snagom auto­ rokovati funkcionalne smetnje, a autosuge­
riteta (v.); kojemu (ili čemu) se drugi poko­ stija ozdravljenja može olakšati liječenje.
ravaju, koji traži pokoravanje ili povođenje Ukratko, ona može biti i korisna i štetna
(često bez priziva, otpora, kritičkog stava, (v. sugestija). Fr
bez pitanja). Etika se npr. ne može zasno­ Autotelija (grč. aut6s = sam i telos = svrha),
vati na jednoj takvoj autoritativnoj (držav­ samosvršnost; podvrgavanje neke radnje,
noj, zakonskoj ili religijsko-crkvenoj) pret­ neke akcije vlastitoj svrsi, vlastitom cilju.
postavci, ako želi da bude autonomna Autoteličan sam svojom usebnom
(v.). K ·svrhom određen. Suprotno : heterotelija
Autoritet (lat. auctoritas� ugled, uzor, vjero­ (v.).
dostojnost, jamstvo, dostojanstvo; utjecaj Averzija (lat. ab = od i vertere = okrenuti):
što ga netko (ili nešto, npr. čin, djelo, prin­ neugodno čuvstvo ili odbojni stav prema
cip, institucija, odredba, propis, zakon, izre­ određenim sadržajima (osobama, predmeti­
ka, misao itd.) ima ili vrši na drugoga na ma, činima, situacijama) uz izrazitu težnju
osnovu poštovanja, osvjedočenja, uvjerljivo­ da se takvi sadržaji izbjegavaju.
sti, duhovne snage. Autoritet se ne stječe Avidya (sansk.; pati : Avigjgja), metafizičko
silom, nasiljem i prijetnjom, nego proistje­ neznanje, osnov učenja o neadekvatnosti
če samo iz snage uvjerenja, umnog uviđa­ (v.) emipirijske spoznaje; ishodišna pretpo­
nja, razložitog argumenta, neposrednog stavka indijskog iracionalizma, zajednička
potvrđivanja na djelu, jer on nije nikad sam svim sistemima. Odnosi se prvenstveno na
sebi svrha, niti je usmjeren na to da dru­ relativnost racionalne spoznaje. Redovno
goga ,učini o sebi ovisnim, nego naprotiv da ne služi opravdanju agnostičkih stavova,
od svakog pojedinca (individuuma) učini nego kao osnov pozitivne metafizike spo­
samostalnu, originalnu i samosvjesnu lič­ znaje. - U vedanti se avidyom naziva spo­
nost, a od društva zajednicu takvih ličnosti. znaja prividnog svijeta koji nam iluzija o
Autoritet se ne smije i ne može nikada os­ parcijalnosti bitka nameće kao nadgradnju
nivati na samovolji, nego na općeno pri­ nad istinskim sveobuhvatnim bitkom, koji
hvatljivim načelima. Stoga je nezamisliv je apsolutni duh (v. may8, upadhi - brah­
odgoj bez istinskog autoriteta. Autoritet man, 8tman). - U gjainizmu se učenje o
treba da imaju roditelji, vode naroda, odgo­ avidyi interpretira relativističkom teorijom
jitelji i nastavnici, stvaraoci i svi oni koji suda (v. syad - vata). - Iz sličnih pretpo­
svojim djelom ili činom ukazuju na nove stavki o dijalektičkom (v.) relativizmu (v.)
puteve razvitka i otvaraju nove ljudske mo­ spoznaje izvodi u budizmu osobito Nagar­
gućnosti. Ukratko, moralni, naučni i opće­ gjuna (v. madhyamika) teoriju ništavila (v.
kulturni napredak omogućen je na osnovu šfinyata). - Spoznajnoteorijskom stavu o
vjerodostojnosti, ugleda i jamstva autoriteta. avidyi odgovara na drugim životnim po­
K dručjima nauka o zaslijepljenosti (moba) i
Autoskopija : 1) zamišljanje vlastitog lika; 2) o životnoj žeđi (tanha} kao korijenu egzi­
patološka pojava projekcije izmijenjene sli- stencijalnog prianjanja. - Uvidajući iracio-
avidya 45 ayatana

nalnu prirodu avidye, indijska filozofija tra­ neophodno samo predmet moralnog uvje­
ži i odgovarajuće putove •Oslobođenja• renja - treba pretpostaviti mogućnost da
(mokša) ili •Utonuča. (nirvana) sredstvima ga spoznajemo bez mišljenja. . . Kontem­
•realizacije• istine (v. sOC!hana). - Ipak, je placija jastva kao istine može polaziti i od
dokončanje neznanja redovno moguće jedi­ drugih oblika svijesti, a ne samo od moral­
no pomoću znanja u višem intuitivnom i nog. Isto tako nije neminovno da se moral­
iracionalnom gnostičkom smislu (v. prag­ na svijest razvija u takvu vrstu kontempla­
jna). - Metafizički problem neznanja ili cije . . . Time se zapravo nanovo otvara čita­
neadekvatnosti spoznaje u najužoj je vezi s vo spoznajnoteorijsko pitanje o smislu mi-
problemom metafizičke opstojnosti spo­ šljenja i znanja.• Ve
znajnog subjekta kao nosioca svijesti (at­ Ayatana (sansk. i pali), termin za šest •Unu­
man). Polazeći od srodne formulacije trans­ trašnjih. i šest •vanjskih· područja, osnova
cendentalnog (v.) subjekta kod Kanta, su­ ili relata osjetnosti. Unutrašnjih ima šest
vremeni indijski filozof K. C. Bhattacha­ sposobnosti (indriva) osjetnog zamjećivanja :
ryya formulira ishodišni problem filozofije vid, sluh, njuh, okus, miris i razum (manas),
ovako : ·Kant smatra da je naše 'Ja' (•self•) a vanjski su objektivna područja podražaja
nužda mišljenja i predmet moralnog uvje­ ili utisaka (phassa). Predmetno područje, ra­
renja ali je samo po sebi nespoznatljivo. zuma je dharma (v.) u smislu psihički
Moj je stav, s jedne strane, da je 'Ja' neza­ objekt (mano-dhatu). - Ova je teorija
mislivo, a s druge strane, iako nije spoznato osjetnosti osobito razrađena u Buddhinoj
nego je samo predmet uvjerenja - ali ne nauci. - Usp. dhatu, indriya. Ve
barbara 47 bhavanga-sota

kršćanstvu, postaje jedan od temeljnih


principa i nauka vjere. Kant utvrđuje da se
besmrtnost duše ne može dokazati, ali se
zato kao ideja može i mora postulirati i
postaje (pored boga i slobode) jedan od po­
stulata praktičkog uma. Besmrtnost je u
Kanta također svojevrsna onostrana garan­
cija i satisfakcija moralnog djelovanja. Teza
o besmrtnosti duše danas je posve neodrži-

B
va. I<
Bespotrebnost je ontički pojam kojim se
označava djelovanje i nastajanje iz vlastite
razložnosti i uzročnosti (causa sui), bez utje­
caja nečega izvana. Npr. materija u sebi
sadrži svu uzročnost i nije joj potreban ni­
Barbara - prvi način (modus) prve silogisti­
kakav vanjski poticaj (duh ili bog) u njenu
čke (v.) figure. Njegova struktura redovno
djelovanju i kretanju. B
se uzima kao klasični primjer kategoričkog
Bespretpostavnost znanstvenoga mišljenja
(v.) silogizma. Premise su mu M a P, S a
je postulat kritičke svijesti da svoje istraži­
M, zaglavak S a P (v. zaključak).
vanje i spoznavanje učini neovisnim od sva­
Baza (grč. basis), osnova, podloga, temelj. Na­ ke pretpostavke koja leži izvan samoga tog
ročito značenje ima termin baza u materi­ znanstvenoga mišljenja i njegovih metoda.
jalističkom shvaćanju povijesti, prema koje­ To je zahtjev da se znanstveno istraživanje
mu je •ekonomska baza• (v.) i njen razvoj oslobodi svih dogmatskih supozicija i bilo
osnova povijesnoga kretanja i razvoja. kakvih praktičkih motiva, želja, mnijenja i
Behavior psihologija (engl. behavior = po­ vanznanstvenih ciljeva. Taj postulat znači
našanje, vladanje). Psihologijska škola koja otklanjanje svih kritički neispitanih i znan­
nastoji izgraditi psihologiju gotovo isključi­ stveno neopravdanih pretpostavki. Takvo
vo na opažanju i mjerenju objektivnog po­ stajalište predstavlja osnovni zahtjev slobo­
našanja živih bića u različitim okolnim pri­ de kritičnosti i samostalnosti znanstvenoga
likama. Ekstremni behaviorizam odbacuje mišljenja. Apsolutna bespretpostavnost je
potpuno podatke do kojih se može doći neostvarljiv idealan zahtjev. F
samoopažanjem, jer smatra da je duševni Bezgraničan, v. beskonačan.
život, kako se on očituje u svijesti doživlja­ Bezuvjetno, što nije ograničeno nikakvim
vaoca, potpuno subjektivan i prema tome uvjetima, pretpostavkama, što se zbiva ap­
znanstveno nedohvatljiv. Začetnik je eks­ solutno slobodno i nije ničim predodređe­
tremnog behaviorizma J. B. Watson. Bu no. Za Kanta je bezuvjetno ono što •nas
Beskonačno ili bezgranično je ono što nema nužno nagoni da iziđemo izvan granica is­
svršetka, što nema granica, što se ne može kustva i svih pojava•. Po J. H. Fichteu ima­
do kraja domisliti. Tako su beskonačni pro­ ju •Sva bića svoj osnov u bezuvjetnom, tj.
stor i vrijeme kojima, kad zamislimo konac apsolutnom„ O pojmu bezuvjetnog osobito
odmah taj konac i prekoračujemo, i tako u su mnogo raspravljale filozofije religije
beskraj, jer ih ne možemo izmjeriti ni bilo (npr. Augustin, Toma, kasnije Tillich i dr.).
kako brojčano odrediti. F G
Besmrtnost (lat. immortalitas) - općenito : Bhavanga-sota (pati) : središnji pojam budi­
neprolaznost ili vječnost jednog živog bića, stičke teorije o svijesti, koji sadrži osnovne
a naročito ljudske duše. Ideja besmrtnosti pretpostavke indijske racionalne psihologi­
javlja se već u primitivnih naroda i pleme­ je uopće. - 1) Nominalni smisao : •Struja.
na, a u kasnijim religijama, naročito u (sota) u kojoj je uvjetovano ili •učlanjeno.
bhavanga-sota 48 bhavanga-sota

(anga) životno ·bivanje• (bhava). 2) Skraćeni venstveno na nauku o preporađanju (punar­


prijevod •Životni proces• podrazumijeva bhava, v.). Stanje nesvjesnosti je primarnije
univerzalni tok .nesvjesnoga• u smislu u i češće. ·Dok god se ne pojavi neka druga
kojem su taj pojam u evropsku filozofiju svjesnost, koja prekida kontinuitet bhavan­
unijeli, neposredno se pozivajući na indij­ ga-sote, nesvjesnost se poput toka rijeke
ske i kineske tekstove, E. von Hartmann i javlja uvijek ponovo i na isti način bezbroj
C. G. Jung, ili u kojem Bergsonov •Životni puta, dok spavamo bez sanja, a i u drugo
toke (flux du vecu) obuhvaća pretpostavke vrijeme.• Izranjanje iz njene jednoličnosti
njegove torije o •Životnom elanu• i o kruž­ uvjetovano je moralnom snagom djelatno­
nom procesu pamćenja u objektivnosti vre­ sti (karman), koja je uopće pokretna snaga
mena. - Kao univerzalni •tok nesvjesno­ životne •Struje •. Zbog toga što nesvjesni re­
sti• bhavanga-sota je .uvjet izranjanja• (pa­ zervoar nije statičan ni ograničen individu­
tićća-samuppi!da) i uranjanja individualne alnim posjedom, nego individuum u njego­
svijesti, pa sadrži razvojni tok njenih pojava. voj •riznici• (filaya) nalazi svoj udio, budi­
Termin je u tom smislu razrađen najprije zam heraklitovskim dokazima zaključuje da
u ranoj komentarskoj književnosti abhid­ svijest u preporađanju po •psihičkom na­
hamme (v.), pa je kao takav svojstven ško­ sljeđu• niti ostaje ista niti biva različita, da
lama theravi!da (v.). U donekle različitoj ter­ •postoji preporađanje, ali ne onaj tko se
minološkoj formulaciji isti je princip ostao preporađa•, da nosilac tog preporađanja nije
bitan i za mahayanu (v. vigjnanavooa, filaya, ni išta ni ništa, pa prema tome ne može
šftnyara). - 3). Teorijom o bhavanga-soti ni objekt racionalne psihlogije biti duša u
razjašnjavaju se fenomeni pamćenja, jer su smislu ontološkog identiteta. - 5) Od teo­
u tom kružnom toku •Od iskona pohranjeni rije o bhavanga-soti polaze i psihološke
svi utisci i iskustva, koji u neposrednom pretpostavke meditacione tehnike. Svrha je
smislu ostaju zatvoreni za površinsku svi­ meditacije (v. dhyana) da održi •Čvrstoću
jest, ali u snu i na javi propuštaju kroz 'vrata sklopa• (samoohi, v.) ili nepopustljivo jedin­
razuma' (mano-dvara) određene slike i pre­ stvo svijesti na kritičkom razmeđu između
dodžbe. (Nyanatiloka). Suvremeni azijski svjesnog i nesvjesnog zbivanja. Tu usredo­
autori primijetili su također da je Bergso­ točenost meditativne (v.) svijesti (ćittass'e­
nov ·doživljajni tok• srodniji ovakvim pret­ kaggata) naziva Jung u komentaru kineskog
postavkama nego Freudov statički pojam teksta o .Zlatnom cvijetu• •virtualnom ta­
podsvijesti. U svojim komentarima budisti­ čkom samosvijesti• u smislu 3tmana (v.). Ta
čkih tekstova C. G. Jung ustanovljuje tako­ mu je točka bitno različita od svijesti o •Ja•
đer da je •Zapadni racionalistički duh sa kao •Centru gravitacije•. - 6) Problem ne­
psihoanalizom stigao. . . do neurotičkog sta­ svjesnoga u indijskoj filozofiji stariji je od
nja i tu zapeo na nekritičkoj pretpostavci budizma. On proistječe iz posebnog intere­
da je psihologija uopće subjektivna i lična sa teorije o meditaciji za letargična stanja,
stvar„ - 4) Polazeći od analogije s moder­ a osobito za duboki san. Jedan od najljepših
nom socijalnom psihologijom, Jung s pret­ i najstarijih tekstova te vrste nalazimo u
postavke o ·kolektivnoj nesvjesnosti•, gdje ·Ćhandogya-upanišadi· (VI, 8), gdje Uddfl­
su •arhetipi dominante nesvjesnoga•, prela­ laka kuni počinje pouku svom sinu Šve­
zi na daljnju pretpostavku o •psihičkom na­ taketi riječima; .Nauči od mene, dragi, is­
sljeđu., koja ga vodi do središnjeg smisla tinu o snu! Kad se kaže za čovjeka da spava,
nauke o bhavanga-soti u vezi s determiniz­ on je tada sjedinjen s bitkom. Ušao je u
mom (v.) karmana (v.). Prema klasičnom sebe (svam apito), pa se zato kaže da spava
komentaru Budhaghose, u bhavanga-sotu (svapti, igra riječi).•
- E. von Hartmann,
uranja i svijest ili pamćenje o iskustvima koji nalazi nenadmašivi izvor svoje teorije
prijašnjih života, pa se predodžba o konti­ o nesvjesnome u indijskoj .Panćadašapra­
nuitetu toka svijesti i nesvijesti odnosi pr- karana•, interpretira istu misao ovako : ·Ap-
bhavanga-sota 49 biopsihizam

solutno nesvjesno je ono identično treće smisla i vrijednosti prirodnog zbivanja i ra­
iznad i iza materije i svijesti. . . Supstanci­ zvitka, kao i pojedinih kulturnih funkcija.
jalno jedinstvo svijeta (ontološki monizam) Ekstremno stajalište : biocentrizam. Pet
moguće je jedino kad je jedna supstanca Biogen (grč. bios = život i genesis = posta­
svijeta nematerijalna i nesvjesna•. Po tome nak). Kod Hertwiga i Verworna : organska
se pojam empiričkog Ja razlikuje od at:ma- submikroskopska elementarna supstancija
na i u izvodu pod 5. Ve iz koje nastaje život.
Bhedabheda (sansk.), .rascjep-nerascjep•, na­ Biogenetski zakon - princip po kome se
ziv za problem subjektivno-objektivnog tumači da razvoj pojedinca prolazi kroz sve
rascjepa u spoznaji sa stajališta indijske, glavne faze evolucije vrste kojoj pripada. Po
panteističke filozofije i njene pretpostavke biogenetskom zakonu ontogeneza (v.) bi bi­
izražene u upanišadama o identitetu apso­ la kratko ponavljanje filogeneze (v.) (F. Miil­
lutnog bitka (v. brahman) i apsolutne svije­ ler, E. Haeckel).
sti (v. atman). - Usp. višišt:OOvaita. Ve Biogeneza, nastanak života, razvoj života (v.
Bhiita (sansk.), biće, ono što je nastalo, što biogen).
postoji, realnost i njeni elementi, osobito Biologizam : nastojanje (analogno fizikaliz­
fizički, koji se obično nazivaju mah3-bhfua mu i psihologizmu) da se problematika fi­
(veliki ili grubi elementi : zemlja, voda, va­ lozofije, kao i pojedinih njenih disciplina,
tra, zrak i redovno eter). - Usp. dhatu. više-manje jednostrano svede na biološke
Biće (grč. to on, lat. ens), to što jest, sve ono pojave i zakonitosti, te rješava na osnovu
o čemu se može izreći da na neki način metoda i rezultata biologije. Život (u biolo­
•jest•, ma što ono bilo : kamen ili kuća, bilj­ škom smislu) s tendencijom razvitka, odr­
ka ili životinja, čovjek, povijesna zgoda, žavanja i unapređenja postaje tako glavni
umjetničko djelo, stroj ili naprava, čuvstvo, tumač i mjerilo u izgradnji nazora na svijet
pojam ili broj. Za biće kao biće sasvim je i život. Posebno se biologizam pojavljuje u
irelevantno na koji način bivstvuje, da li spoznajonoj teoriji, aksiologiji, etici, esteti­
samo idealno (kao npr. broj) ili realno, itd., ci, sociologiji, psihologiji, pedagogici i dr.
- ostaje dakle samo puki faktum da nešto Uza sve uvažavanje biološke stvarnosti i
jest ili bivstvuje, a to •nešto• može biti što značajnih rezultata biološke nauke, biologi­
mu drago. Svako biće kao biće, međutim, zam ide predaleko ispuštajući iz vida spe­
mora biti određeno nešto (ili je ništa), dok cifičnosti čovjeka kao društvenog i kultur­
s druge strane •jest• (bivstvuje) samo po to­ nog bića, koje se ne mogu bez ostatka svo-
me što sudjeluje u bitku (v.), ima svoju bi­ diti na biološku stvarnost. Pet
ćevnost (ili jestost) ili prisustvo po bitku, Biometrija (grč. bios = život i metrin =
što ukazuje na razliku bića i bitka, koja se mjeriti) : znanstvena disciplina koja se bavi
obično previda, premda je ona na neki na­
mjerenjem struktura i funkcija živih organi­
čin prisutna u svakoj filozofiji, a ne manje
zama i matematsko-statističkom obradom
i u .naivnom. predontološkom razumijeva-
dobivenih podataka.
nju svijeta. Pe
Binomizam (lat. bis = dvaput i grč. nomos Biomorfizam - teorija po kojoj se sve psi­
= zakon) : naučavanje o dva zakona, dvije hičke i socijalne pojave mogu objasniti za­
vrste zakonitosti, odnosno o dvostrukoj za­ konitostima koje vrijede u području bioti­
konitosti, kojom se objašnjava stanovita slo­ čkih pojava. Ta teorija zanemaruje specifič­
žena pojava u stvarnosti. Tako se npr. život ne kvalitativne osobitosti psihičkih procesa
čovjeka objašnjava biološkom i društvenom i društvenih pojava.
zakonitošću. Pet Biopsihizam (grč. bios = život i psyche =
Biocentričan (grč. bios = život i lat. cen­ duša) : filozofsko shvaćanje da svaka bioti­
trom = središte), koji priznaje ljudski život čka pojava nužno ima i svoju psihičku
i njegove vrednote za istaknuto mjerilo komponentu.

4 Filozofijski rječnik
bi ozo fij a 'i O bitak

Biozofija (grč.), životna mudrost, učenje o ži­ bitnih svojstava. U odnosu na promjenljiva
votu. stanja neke stvari, bit je ono istinsko i zbilj­
Birokracija (franc. bureau = ured, biro, kan­ sko što se ne miJ<-nja i ostaje nepromjen­
celarija i grč. krateo = vladam) : upravljački ljivo. Za razliku od opstanka (v. existentia),
sloj države, administrativni aparat vlasti i da nešto jest, bit obilježava što je nešto
uprave, hijerarhijski strukturiran od najni­ (quidditas), njegovu unutrašnju jezgru po
žeg činovništva do vrha državne uprave. U kojoj to nešto opstoji, ono općenito i nužno
klasnom društvu birokracija je društveni što nadilazi sve pojedinačno, premda nema
sloj koji je suprotstavljen narodu i odvojen zasebnoga opstanka izvan pojedinačnih bi­
od njega, a u službi je dominantne klase. ća. - U logičkom značenju bit je prvo
Oštru kritiku državne birokracije dao je unutrašnje počelo koje omogućuje da nešto
Marx kao i većina drugih socijalista, smatra­ postoji (interna possibilitas) i njegov se po­
jući da borba radničke klase teži za prevla­ jam izražava definicijom (usp. Aristotel,
davanjem države, kao osamostaljene klasne Met. VII, 4, 1030 a5). - U sklopu suvre­
sile, pa tako i birokracije kao nosioca tog menih filozofskih diskusija filozofijom biti
aparata vlasti. Socijalizam kao prelazni pe­ ili esencijalizmom označuje se sva filozof­
riod nasljeduje mnoge birokratske ustanove ska tradicija od Platona do Hegela, budući
i slojeve, a nije imun i od stvaranja svoje da pomoću kategorijalnog para essentia­
vlastite birokracije. Birokracija, kao izraz još existentia bitak sagledava jednostrano u
uvijek političkog društva i jake političke vremenskom horizontu prošlosti, što poka­
sfere, velika je opasnost u razvoju socijaliz­ zuje i Aristotelov izraz •tO ti en einai· -
ma ako te političke, državne i birokratske što bijaše biti. Egzistencijalizam ovaj odnos
sfere jačaju na račun samoupravnog organi­ obrće i polazeći od primata egzistencije nad
ziranja i radničke klase i ostalih društvenih esencijom dospijeva do obrnute meta-
sfera. Tada birokracija može poprimiti i -fizike. Pe
mnoge značajke posebne klase i dovesti do Bitak (grč. einai, Jat. esse) : supstantivirani in­
drastičnih deformacija i anuliranja socijali- finitiv glagola ·hiti•, središnji pojam filozo­
stičkih tekovina (v. staljinizam). V fije. Za razliku od bića (v), bitak u ontologiji
Birokratizam - način upravljanja i odluči­ ne označuje više nikakvo biće ili određeno
vanja koji ne vodi računa o stvarnim inte­ nešto, a još manje tek bit (v.) nečega, nego
resima radnih ljudi nego u prvom redu ima naprosto prisustvo bića u cjelini, ništa dru­
u vidu interese birokracije kao društvenog go nego da biće uopće •jest•, a ne da nije
upravljačkog sloja. Birokratizam je način (Parmenid : •Jest naime bitak, a nebitak ni­
upravljanja ojačane i osamostaljene politi­ je•). Biće dakle može biti biće samo po to­
čko - socijalne sfere i u socijalizmu koja me što jest, što bitak prebiva u njemu, po­
može da slijedi svoje parcijalne staleške in­ daruje mu njegovu bićevnost i čini ga vid­
terese nasuprot stvarnih interesa radničke ljivim. Nasuprot biću, međutim, koje uvijek
klase i radnih ljudi. Birokratizam nije samo mora biti ovo ili ono itd. u beskraj, ukratko
svođenje upravljanja i međuljudskih odnosa ma što, ali je kao biće uvijek određeno i
na hladne kancelarijske i formalističke od­ posredovano, ograničeno i sadržajno •ne­
nose, nego prvenstveno izraz određenih što•, bitak je naprosto neograničen, neodre­
društvenih odnosa u kojima je uloga rad­ đen i ·besadržajan•, i kao lišenost svakoga
nog čovjeka u upravljanju glavnim tokovi­ određenja on •je• zapravo Ništa. Strogo
ma društvenog razvoja svedena uglavnom uzevši, o bitku se stoga ne samo ne može
na formalnost. V reći što on jest, nego ni da uopće •jest•, jer
Bit (grč. ousia, to ti en einai, Jat. essentia) ili to bi prema uobičajenim pravilima logike
suština - ono što tvori postojanu prirodu nužno značilo da on istodobno nije da nije,
neke stvari, temelj njezine određenosti, tj. da u odnosu na Ništa (v.) ne bi bio obu­
osebujnost nečega i stalni izvor njegovih hvatan a time bi već spao na to da bude
bitak 51 borba kl asa

nešto što nije . . . sve drugo, i tako bio sve­ Heidegger na tome gradi jednu od funda­
den na biće. Ako, dakle, bitak bivstvuje ta­ mentalnih distinkcija svoga mišljenja -
ko da istodobno •ništi• kao Ništa, onda je ontološku diferenciju (v.) bitka i bića, koju
svaka logička definicija bitka nemoguća, i je metafizika •Zaboravila•, što iziskuje da se
to zato što je 1) svako suđenje upućeno na iznova pita o bitku. Pe
prethodno razumijevanje kopule •jest• odn. Bitan : onaj koji se odnosi na bit (v.) nečega,
•nije•, 2) nije moguća ni definicija rodnih pripada temeljnom uvjetu neke stvari ili
pojmova prema pravilu : definitio fit per ge­ pojma, bez čega se nešto ne može ni zami­
nus proximum et differentiam specificam, sliti, budući da ga taj bitni element tek kon-
je ovi nemaju dalje višega roda, a kamoli stituira i od njega je neodvojiv. Pe
tek nečega takvog što je 3) više od svakoga Bivanje (grč. gignesthai, lat. fieri) ili postaja­
roda budući da je sama pri-roda (fysis, kako nje - mijena u najopćenitijem smislu, pro­
Grci nazivahu bitak)! ? Svaki se logički sud, mjena kao takva, obraćanje nečega u drugo.
naime, služi kopulom •jest•, kako bi tim Kao temeljno počelo Heraklitova mišljenja
•predikativnimc bitkom označio neko je­ (panta rei) često se suprotstavlja •ukoče­
dinstvo S i P. Definicija pak pretpostavlja nom• i nepromjenljivom bitku elejaca. Za
viši rodni pojam, u ovom slučaju da je to Hegela, koji ističe kako nijedan stavak He­
•jest• već nekako poznato. Tako nastaje svo­ raklitova mišljenja nije ispustio iz svoje fi­
jevrstan •Onto-logički kruge : definirati se lozofije, bivanje (Werden) je podjednako
može samo pomoću toga •jest•, koje upravo glavno obilježje djegove dijalektike i shva­
tek treba da budu definirano ! Ali kako to ćeno kao jedinstvo suprotnosti. U ·Znano­
da se njime neprestano zbiljski definira sve sti logike• bivanje se određuje kao jedinstvo
i sva, kad ono samo ostaje nedefinirano i Bitka i Ništa, i njegovi su momenti nasta-
očito leži izvan dosega svega definiranja, janje i nestajanje. Pe
dakle i logike uopće ? S toviše, kako to onda Bivstvo, v. bit.
u svakidašnjem životu ipak svi nekako ra­ Bol, 1) specifičan osjet koji je redovito praćen
zumiju taj najopćenitiji, neodredljiv, logički neugodom različitog intenziteta. Osjet bola
nedohvatljiv pojam, shvaćaju što znači ·hi­ nastaje zbog podražaja posebnih receptora
ti•, premda nikada nisu ni čuli za logiku, koji se nalaze u koži (površinska bol) ili u
a još manje za ontologiju? - Da bi se su­ unutarnjim organima i potkožnom tkivu
dilo, mora se svagda kazati •jest•, mora se (dubinska bol); 2) (moralna) bol je više ili
dakle prethodno već nekako razumjeti bi­ manje trajan doživljaj neugode izazvan ne­
tak. Ovo razumijevanje tek omogućuje sva­ kom nezgodom ili nesrećom, npr. gubit-
ku sintezu S i P u suđenju i tako upućuje kom voljene osobe. Bu
na jedno pred-onto-logičko iskustvo bitka Borba klasa, osnovna pokretačka snaga cje­
što prethodi svakoj logici i pogađa bit čov­ lokupnog povijesnog perioda zasnovanog
jeka kao raskrivanje bića iz bitka u povije­ na klasnoj eksploataciji. Teoriju o klasnoj
sni svijet, što Marx naziva •praksom •. Na borbi svestrano je razradio K. Marx. Ona
taj način i ontologički krug dobiva svoje daje uvid u osnovne suprotnosti i tenden­
razrješenje: najviša općenitost bitka nije vi­ cije kretanja određenog k1asnog društva kao
še rodnoopsegovnog nego analognog karak- · i razrješenje tih suprotn,1sti. Još je u · Ma­
tera (v. analogia entis), i kao Logos (Hera- nifestu• pisao Marx : .Historija svakoga da­
. klit) sam prestupa svaku bićevnost bića što našnjeg društva (izuzev prvobitnu zajednicu
jest i vidokrug govora logike o njemu, upra­ - Engels) jest historija klasnih borbi. Slo­
vo zato što kao raz-log ne može više biti bodni čovjek i rob, patricij i plebejac, barun
obrazložena, jer utemeljuje svaku onto­ i kmet, cehovski majstor i pomoćnik, ukrat­
logiku. - Odatle Hegel može reći da je ko ugnjetač i ugnjeteni stajali su jedan pre­
•Čisti bitak i čisto Ništa jedno te isto• (Wis­ ma drugom u stalnoj suprotnosti, vodili ne­
senschaft der Logik, Ed. Lasson, l.S.67), a prekidnu, čas skrivenu, čas otvorenu borbu,
borba klasa 52 budizam

borbu koja se uvijek završavala revoluci­ kozmologiji. - Usporedi : •tat tvam asi. i
onarnim preobražajem cijelog društva ili sat-ćit-ananda. Ve
zajedničkom propašću klasa, koje su se bo­ Buddhi (sansk.), um, mudrost; intelektualni
rile . . . • princip višeg stupnja nego manas (v.), po
Objašnjenju problema klasa i klasne borbe, tome što nije vezan za osjetna područja is­
koju su buržoaski historičari izložili i prije kustvenog mišljenja. Definira se i kao •Zna­
Marxa, Marx je bitno pridonio time što je nje o samom sebi., također i u psihološkom
pokazao, kao što je sam pisao Weydemeye­ smislu. - u sistemu samkhya (v.) drugi
ru, • l) da je postojanje klasa vezano samo stupanj manifestacije bivstva (tattva) i najvi­
s određenim historijskim fazama proizvod­ ši izraz duha (puruša) u prirodi (prakriti).
nje; 2) da klasna borba nužno vodi diktaturi Ve
proletarijata; 3) da je ta diktatura samo pri- Budizam - učenje indijskog mudraca Sid­
1elaz k ukidanju svih klasa i besklasnom dharte Gautame iz plemena Sakya, nazva­
društvu. . . • ( 1 8 5 2). V nog Buddha (62 3 . do 543. otkada se broje
godine budističke ere) i njegovih sljedbeni­
Brahman (sansk.) : sveobuhvatni bitak, čije je ka. Još prije početka naše ere spominju se
osnovno svojstvo neutralnost prema su­ glavne realističke i idealističke škole u bu­
bjektivnoobjektivnom rascjepu spoznajne dizmu. Od prvih (v. sarv3.5ti-vooa) razvija se
svijesti i identitet s apsolutnim samosvoj­ kao opći smjer thera-vooa (v.), osobito u
stvom duha (3tman, v.); ontološki osnov ve­ južnoj, cejlonskoj školi koji ostaje vjeran iz­
dantinskog panteizma, izražen u upanišada­ vornoj Buddhinoj nauci, dok se od drugih,
sjevernih škola razvija pod utjecajima ve­
ma. Glavni su atributi brahmana: vječno,
dantinske idealističke filozofije mahayana­
postojano, nepokolebljivo, postojeće samo
bu�izam. Početkom naše ere mahayana po­
po sebi, puno, nematerijalno, neograničeno
sta1e glavno sredstvo indijske kulturne eks­
prostorom i vremenom, nezahvatljivo osjet­
panzije u Aziji i osnov kulturnopovijesne
nom i razumskom spoznajom. Svaki oblik
zajednice azijskih naroda, zahvaljujući ne­
parcijalne egzistencije s njim je identičan,
vezanosti Buddhinog učenja za indijski ka­
iz njega potječe i u nj se vraća. Tko shvati
stinski sistem. Za filozofsku sistematizaciju
•punoću• i nepokolebljivost• brahmana
(usp. svojstva eleatskog bitka� •taj će uživati thera-vooa nauke bio je najvažniji Buddhag­
puno i nepokolebljivo blagostanje• (Ćhan­ hosa (5. st. n. e.), dok je među mahayana
dogya-upanišad, III, 12, 9). Tim je riječima filozofima najpoznatiji Nagargjuna (2. st. n.
izražen identitet makrokozmosa i mikro­ e.), osnivač dijalektičke moohuamika škole
kozmosa. Isti panteistički smisao ima i iz­ (v.). Drugi osnovni mahayana smjer je yo­
reka : .Postoje dva lika brahmana - tjelesni gna ili vigjnana-vooa (v.), idealizam spo­
i bestjelesni, smrtni i besmrtni, nepostojani znajne svijesti, čiji su istaknuti predstavnici
i postojani, osjetni i transcendentni• (Briha­ Asanga i Vasubhandu (4. st. n. e.). - Bud­
daranya-upanišad, II, 3, 1); jer se pretpo­ dhina izvorna nauka polazi od •Četiri ple­
stavlja da je pojavni lik prividan : .Brahman menite istine• (ćattari-ariyasaććani) : o bolu
napušta onoga tko vidi brahman izvan 3t­ (dukkha), o nastanku bola, o prestanku bola
mana• (id. 6), tj. izvan svoga vlastitog du­ i o osmoročlanom putu (magga) koji vodi
hovnog bitka. • Brahman ispred kojega ne­ do prestanka bola. Osmoročlani put sači­
ma ničega, iza kojega nema ničega, u koje­ njavaju : ispravni nazori, ispravne namjere,
mu nema ničega, izvan kojega nema ničega ispravan govor, ispravna djelatnost, ispravan
- to sveobuhvatno brahman je 3tman• (id. način života, ispravan napor, ispravna paž­
II, 5, 1 9). - .Patnja je sve što je različito nja, ispravna meditativna sabranost. Prva
od tog brahmanac (id. III, 5). - Ovaj neu­ dva člana odnose se na spoznajnu discipli­
tralni princip brahmana treba razlikovati od nu (panna), daljnja tri na etičku disciplinu
stvaralačkog božanstva Brahma u indijskoj (slla), a posljednja tri na disciplinu medita-
bud izam 53 Buridanov magarac

cije (samadhi). Buddhino učenje o svije­ ni-bitak-ni-nebitak•. Ono bi se moglo odre­


tu i životu već od najranijih vremena defi­ diti u duhu evropske filozofske terminolo­
niraju i s tri osnovna pojma po kojima se gije kao transcendens irrelationalis u odno­
bitno ističe među ostalim indijskim filozof­ su prema fenomenalnom svijetu, ali ne kao
skim učenjima: anićća - dukkha - anatt3, apsolutno ništavilo, koje je također prevla­
nepostojanost svih egzistencijalnih pojava dano na ranijem stupnju meditativne re­
- bol ili nezadovoljstvo kao njihova nemi­ dukcije kategorijalne svijesti (v. arupa­
novna posljedica - nepostojanje samosvoj­ gjhana). - Od ostalih kanonskih formula­
stva (v. sansk. atman) kao trajnog nosioca cija Buddhine nauke vrijedno je spomenuti
duševne individualnosti. Zbivanje u subjek­ klasifikaciju psihičkih svojstava u pet os­
tivnoj i u objektivnoj prirodi jest vječni tok novnih dijelova (khandha) : oblik (rupa),
(samsara) infinitezimalnih faktora (dham­ osjet (vedana), predodžba (sa6Da), ostvarenje
ma), kojih su formacije trenutačne pojave (sankhara) i svijest (vinnana). - Među Bud­
povezane zakonom uvjetnog nastanka (pa­ dhinim filozofskim tezama karakteristično
tiććasamuppada) što ga je Buddha izrazio je njegovo odbijanje da zauzme stav prema
kao lanac od 12 karika (neznanje, oblikova­ ·džungli metafizičkih teza., a posebno pre­
,
nje, svi " est, ime i lik !subjektivno-objektivni ma aporijama spekulativnog uma : •Nisam
rascjep , šest područja osjetnosti, utisci, se izrazio da je svijet vječan, ni da nije vje­
osjećaji, žeđ za životom, prianjanje uz život, čan, da je svijet konačan, ni da je beskona­
bivanje, rođenje, starost i smrt). Ovaj niz čan, da su duša i tijelo isto, ni da su raz-
uzroka povezuje prošle, sadašnje i buduće ličiti.• Ve
živote bića koja se preporađaju kao •na­
sljednici djela• snagom moralne retribucije Buridanov magarac - primjer ironije na
kao općeg zakona djelatnosti (karman) i Buridanovu tezu o slobodi volje. Buridanus
svakog zbivanja u svijetu, ali se ne •reinkar­ Johannes (umro oko 1 3 60) bio je Ockamov
niraju• po identitetu duše ili individualno­ učenik i nastavljač. Kao rektor Pariskog
sti, koji Buddha negira. Zbog te je specifič­ sveučilišta (1 327- 1 3 28) javno je branio teze
nosti budizam nazvan •religija bez duše•. nominalizma (v.).
- Kao i u drugim indijskim sistemima, Buridan je dokazivao da ljudska volja dje­
pokretna snaga kozmičkog zbivanja i prin­ luje na osnovu motiva. Pod jednakim okol­
cip individuacije u vezi su s metafizičkim nostima (aequilibrium indifferentiae) volja
neznanjem (avigjgja) o osnovama egzisten­ bi vjerojatno ostala neodlučna. Odatle su
cije, a prava spoznaja otvara put oslobođe­ Buridanovi skolastički protivnici izmislili
nja koje se postiže meditativnom redukci­ tzv. Buridanovog magarca, koji stoji između
jom svijesti (v. gjhana) na točku ništice (ćit­ dva potpuno jednaka kupa sijena. Uslijed
tass'ekaggata). ·Utrnuće. (nibbana, sansk. jednakosti motiva magarac se ne može od­
nirvana) je stanje koje Buddha definira kao lučiti na .koju će stranu prije poći, te nužno
•ni bitak, ni nebitak, ni bitak-i-nebitak, ni mora ugmuti od gladi. B
causa 55 civilizacija

Ciklotiman sklon promjeni raspoloženja,


naizmjence veseo i tužan, uzbuđen i tih (v.
ciklotimija). Kr
Ciklotimija (grč. kiklos = krug i thimia =

čuvstvovanje); 1. u psihijatriji blaži tip ma­


nično - depresivne psihoze u kojoj se sta­
nja vesele uzbuđenosti izmjenjuju sa "stanji­
ma potištenosti; 2. u Kretschmerovoj tipo­
logiji (•Korperbau und Charakter•) oznaka

c
za karakter svojstven pikničkom tipu. Glav­
ne su crte toga karaktera otvorenost jedno­
stavnost i društvenost; čuvstveni je život ci­
klotimika razvijen, rasploženja se mijenjaju
od živahosti, razigranosti i veselja do tuge,
Causa (lat.), uzrok, osnov. Već od Aristotelove sentimentalnosti i depresije. Kr
podjele potječu : causa efficiens (djelotvorni Cinizam, v. kinizam.
uzrok) i causa finalis (svršni uzrok}, causa Circulus in probando (!at.) : krug u dokazi­
materialis (materijalni uzrok) i causa forma­ vanju. Logička pogreška koja se sastoji u
lis (formalni uzrok). Skolastici uvode pojam tome da se dokazni postupak kreće u kru­
causa sui (uzrok samoga sebe), koji je ujed­ gu, a to će reći da se teza koja se dokazuje
no i causa prima (prvi uzrok), po kome do­ upotrebljava kao argument pri dokazivanju
kazuju neovisnost božje egzistencije. U po­ argumenta pomoću kojeg se direktno ili in­
vijesnom razvoju filozofske misli dobio je direktno dokazuje. Npr. da se P dokazuje
ovaj pojam mnoštvo atributa i po njima va­ pomoću Q, a Q pomoću P, ili da se P do­
rijacije značenja kao npr. causa cognoscendi kazuje pomoću Q, Q pomoću R, a R po-
(spoznajni osnov), causa essendi et fiendi moću P. P
(osnov bitka i uzrok bivanja), causa libera Circulus vitiosus (lat.) : pogrešan krug. Logi­
(slobodni uzrok) causa occasionalis (prigod­ čka pogreška u definiciji ili dokazu. Pogre­
ni uzrok), causa vera (istinit uzrok), causa šan krug u definiciji (v.) nastaje kad se jedan
ficta (izmišljeni, proizvoljni uzrok), causa pojam definira pomoću drugog, a ovaj po-
sufficiens (dovoljni razlog) i dr. (V. uzrok i moću prvog, npr. kad se A definira pomoću
uzročnost.) F B, a B pomoću A, ili kad se A definira
pomoću B, B pomoću C, a C pomoću A.
Celarent : ime za drugi modus (v.) prve silo­
Za pogrešan krug u dokazu, v. circulus in
gističke figure (v.), u kome je gornja premi­
probando. P
sa općeno negativna, donja premisa općeno
Civilizacija (lat. civilis
= građanski, uglađen).
afirmativna (v.), a zaglavak opet općeno ne­
Pojam koji poput pojma kulture (v.) ima i
gativan.
šire i uže značenje. U širem smislu, kao
Centrifugalni Živci su oni živci koji odvode antiteza pojmu prirode, obuhvaća sve ono
živčane impulse iz živčanih centara na pe­ što je čovjek u svom svjesnom stvaralaštvu
riferiju. Sinonim : eferentni ili motorni živ­ ostvario novo nad prirodom u nastojanju da
ci. stvori lakše i vrednije oblike života. Pod taj
Centripetalni Živci su oni živci koji dovode pojam onda uz oruđa i oružja (rezultati na­
živčane impulse iz različitih osjetnih orga­ pretka tehnike) potpadaju i organizacioni
na u centralni živčani sustav i u više živča­ oblici države, pa čak i načela i praksa mo­
ne strukture. Sinonim : aferentni ili senzor­ rala, a i drugih područja kulture. U užem
ni živci. smislu pojam civilizacije suprotstavlja se
Cerebro - spinalni živčani sustav, v. soma­ pojmu kulture, pa se njime označuju sva
tični živčani sustav. sredstva tehnike u prevladavanju prirode, a
civilizacija 56 conatus

uz to i svi izvanjski oblici ljudskog stvara- , bitno nadilaze. Egzemplaran slučaj struktu­
laštva, pa i izvanjska strana kulturnog živo­ re (v.) cjelovitosti pruža organizam, te stoga
ta. Sva kulturna dobra i njihovo poznavanje, ovaj pojam igra važnu ulogu u suvremenoj
ako se ne doživljavaju i ne proživljavaju nji­ biologiji (H. Driesch), psihologiji i sociolo-
hove unutarnje vrednote, samo su izvanjšti­ giji. Pe
na koja se naziva civilizacijom. Civilizacija Cogito, ergo sum (lat. = mislim, dakle je­
je svakako preduvjet i pomagalo kulture, ali sam). Osnovno načelo Descartesove filozof­
može biti i njena depravacija, a to je onda ske pozicije, kako ga je sam formulirao, i
kad tekovine kulture postaju sredstva života jedan od temeljnih stavova i centralnih pro­
ili kad se tekovine tehnike uzdignu do blema kasnije zapadnoevropske filozofije.
svrhe života. F Ova polazna točka Descartesove filozofije
Cjelina (grč. h6lon, Jat. totum) označuje tvor­ predstavlja izlazište tzv. metodičke skepse
bu čiji se dijelovi mogu razumjeti samo kao (de omnis dubitandum, u sve valja sumnja­
integralni članovi jedne sintetičke nedjelji­ ti) koja je primarno usmjerena protiv sko­
ve povezanosti kojoj pripadaju, nasuprot lastičkih dogmi i .nepovredivih istina„ Va­
sumi, agregatu, mnoštvu ili skupu, kojih lja naglasiti kako je ono •Cogito• mišljeno
pojedini dijelovi mogu uzajamno mijenjati već kao stanovište samosvijesti, kojom gra­
mjesta, tumačiti se odvojeno i razumjeti đanski čovjek modernog vremena ulazi u
izolirano kao takvi koji imaju i zaseban op- osvajanje i prisvajanje (proizvođenje i kon-
stanak. Pe struiranje) svog vlastita svijeta. K
Cjelovitosna psihologija (njem. Ganzheitsp­ Coincidentia oppositorum (lat.), jedinstvo
sychologie). Teoretsko - metodološko sta­ suprotnosti (npr. konačnog i beskonačnog,
novište u psihologiji po kojemu se psihički jednog i mnoštva), tj. izjednačavanje svega
procesi i cjelokupni psihički život moraju suprotnog u bogu. Time se suprotnosti po­
promatrati kao •Cjeline•, tj. kao organizira­ ništavaju i prestaju djelovati. Taj termin u
na jedinstva u kojima i po kojima pojedini tom smislu i značenju prvi je oblikovao Ni­
- analitički izdvojivi - •psihički elemen­ kola Kuzanski (1401 - 1464). Panteističko
ti• dobivaju svoje pravo značenje. Takvo tumačenje, po kome je coincidentia oppo­
gledanje protivno je psihologijskom ato­ sitorum proizlaženje i vraćanje suprotnosti
mizmu i asocijacionizmu koji u psihologij­ u boga, dao je Giordano Bruno (1 548. do
skim procesima gleda samo zbroj (sumaci­ 1 600). B
ju) ili jednostavnu povezbu (asocijaciju) ele­ Common sense (engl.), zajednički smisao,
mentarnih psihičkih činjenica (npr. osjeta, smisao zajednice, zdrav ljudski razum. Pre­
predodžaba, čuvstava). Među pravce cjelovi­ rađeno je prema lat. sensus communis, što
tosne psihologije mogu se ubrojiti psiholo­ znači zdravi ljudski razum. Škotska škola
gija oblika (geštaltizam), kompleksna i smatra da je common sense prirođena os­
strukturna psihologija. Kr novica sve ljudske spoznaje istine.
Cjelovitost - struktura koja počiva na odno­ Conatus (lat. = pokušaj). Kao termin ušao
su cjeline i dijelova, nedjeljivo međusobno u filozofiju Ciceronovim prijevodom grč.
povezanih na taj način da se svaki dio pre­ horme (kretanje; poticanje ; sila; nagon; vo­
ma drugome dijelu i cjelini nalazi u osebuj­ lja; žudnja) kako su stoici imenovali kreta­
nom odnosu, jedinstvenom u svojoj speci­ nje duše prema predočenom predmetu što
fičnosti. Svako pomicanje odnosa dijelova je spoznat kao njoj primjeren. Kasnija filo­
u cjelovitosti dovodi do gubitka biti struk­ zofijska tradicija vraćala se izvornijem zna-
ture i njezina rastvaranja, budući da ona čenju tog termina u smislu iskonske moći
osim posebnih zakonitosti uzajamnih od­ nagonskog i spontanog djelovanja uopće
nosa dijelova sadrži i takve zakone koji se što je osnovna karakteristika i kriterij živog.
ne mogu izvesti ni iz kakvih odnosa poje­ Oslanjajući se na Aristotelov pojam djelo­
dinih dijelova, nego ih u svojem važenju vanja po prirodi (kata tysin) u skolastici se
conatus 57 c-sistem

razlikuje naravno djelovanje (conatus natu­ nužnosti) nekog vjerovanja ili ideje iz nji­
ralis) prema djelovanju na poticaj milosti hove opće raširenosti (npr. ideja boga). Kod
(Suarez). Klasično značenje termin zadobi­ stoika se npr. ovaj način zasniva na pretpo­
va sa Spinozom kod kojega, ako se radi sa­ stavci istovrsnih urođenih sposobnosti svih
mo o djelovanju duše, znači volju (hic co­ ljudi (odatle tzv. notiones communes, opći
natus, cum ad solam mentem refertur, vo­ pojmovi ili predodžbe zajedničke svim lju-
luntas appellatur), a kad se odnosi i na dušu dima). K
i na tijelo onda znači težnju (appetitus) koja Consequens (lat.) : što iz nečega slijedi. U do­
je sama čovjekova bit (ipsa hominis essen­ gađanju se tim pojmom označava posljedi­
tia). Shvaćajući prirodu kao kretanje Vico ca, u dokazivanju (v.) tvrdnja, a u silogizmu
naziva neodređenu snagu tog prirodnog (v.) završni sud, zaglavak (v.).
kretanja conatus, dok Leibnitz u svom di­ Contingens, v. kontingentan.
namističkom poimanju zbilje smatra da Contradictio in adjecto (Jat.) : protivrječnost
·djelatna sila. (vis activa) uključuje •Conatus, u pridatku, protivrječnost koja nastaje kad
tj. težnju prema djelovanju•. Mada ne i po se imenici pridaje atribut koji je s njom
imenu taj pojam je po svom sadržaju pri­ nespojiv, odnosno kad se pojmu pripisuje
sutan gotovo u svim varijantama voluntariz­ oznaka koja mu protivrječi (npr. okrugli
ma novijeg vremena (Schopenhauer, E. kvadrat, željezno drvo). P
Hartmann, Wundt i dr.). Z Corruption (skol.) (!at.) : propadanje. Termin
Conclusio sequitur partem debiliorem se upotrebljava u filozofiji kao prijevod grč.
(!at.) : zaglavak slijedi slabiji dio. Pravilo po ftor3, nasuprot genesis, i njime se označava
kome u kategoričkom silogizmu zaglavak događaj po kojem neka stvar prestaje biti
poprima od prethodnih dviju premisa slabi­ ono što jest, odnosno ta se stvar više ne
ja svojstva, tj. partikularnost i negativnost može označiti tim istim imenom.
ukoliko postoje ma u kojoj premisi. Credo quia absurdum (lat.) : vjerujem jer je
Pet besmisleno. Ta je izreka nastala kao sinteza
Concursus [divinusl (lat. concursus = stjeca­ iz Tertulijanova (160-2 2 2) dokazivanja sadr­
nje; sraz) općenito znači da dva ili više uz­ žaja kršćanskog vjerovanja. To se odnosi na
roka sudjeluju u proizvođenju nekog učin­ njegov spis ·De carne Christi• (lsusovo ti­
ka. Pojam uveden sa skolastikom, kojim se jelo) u kojem kaže : ·Sin božji je raspet, ne
tumači djelovanje stvorenih bića kao •dru­ stidimo se toga, jer je to sramota; sin božji
gih uzroka• (causae secundae) na taj način je umro, potpuno vjerujemo u to, jer je to
što •prvi uzrok• (causa prima), tj. Bog ne apsurdno. I sahranjen uskrsnuo je; to je
samo da podaruje opstojnost (egzistenciju) točno, jer je nemoguće.• B
nego u djelovanju bića i su - djeluje (Toma Credo ut intelligam (lat.) : vjerujem, da bih
Akvinski). Prema umjerenoj varijanti kasne spoznao. To je metodološki princip mišlje­
skolastike c.d. znači samo održavanje u op­ nja u srednjem vijeku. Postavio ga je već
stojnosti a ne i izravno su - uzročnost u Augustin kao osnovni zahtjev u istraživanju
djelovanju bića. S okazionalistima, Spino­ teoloških dogmi. Samu formulaciju dao je
zom i Leibnitzom obnavlja se prvotno zna­ Anselmo iz Canterburyja (1033- 1 109), u
čenje pojma u smislu integralne i pune bo- djelu Proslogion : .Neque enim quaero in­
žanske uzročnosti u svijetu. Z telligere, ut credam, sed credo, ut intelli­
Conditio sine qua non (!at.), uvjet bez ko­ gam.• (•Ne tražim spoznaju da bih vjerovao,
jega neki određeni događaj nikako ne može nego vjerujem da bih spoznao.•) B
nastati; stanoviti neophodan uvjet nečega. C-sistem - specifičan termin filozofije R.
Consensus gentium (ili consensus omnium) Avenariusa. Označava mjesto gdje završava­
(!at.) : podudaranje gledišta ili shvaćanja svih ju centripetalni i počinju centrifugalni živ­
ili mnogih (različitih) naroda, upotrijeblje­ ci, od kojega zavise sve ljudske reakcije na
no kao dokaz istinitosti ili općevažnosti (i svijet. Posreduje između vanjskih nadražaja
c-sistem 58 c-sistem

(R) i sadržaja naših iskaza (E). Promjene su funkcija materija koje organizam prima u
u centralnom sistemu ili f(R) ili f(S), to jest, sebe (disanjem, prehranom). P
one su ili funkcija vanjskih nadražaja ili
čežnja 59 čovječanstvo

(v. teorija). Polazeći od spomenute razlike


položaja svrhe u djelatnosti Aristotel je iz­
vršio i razdiobu znanosti na teorijske, prak­
tičke i poietičke (tvorbene ili proizvodne)
(Met. 1 0 2 5 b 2 5), i dok teorijske obuhvaćaju
matematiku, fiziku i prvu filozofiju (meta­
fiziku ili teologiku), praktičke se dijele na
etiku (v.), ekonomiku i politiku (v.) a poie­
� tičke sadržavaju umjetnost i tehniku. Ta se

c
razdioba usprkos mnogim izmjenama i do­
punama održala do danas, s time što se sva­
ko od navedenih područja i dalje račva te
dopunjuje novim disciplinama. Tako npr.
uzimajući u obzir novovjekovni rascjep biti
Ćežnja, intenzivna i trajna tendencija u kojoj politike i njezinu razdvojenost na građan­
su nagonski porivi dobili pretežno čuvstve­ sko društvo i državu, praktičnim disciplina­
ni i predodžbeni oblik, tako da se njezino ma danas svakako valja pridodati filozofiju
kontemplativno obilježje nalazi u sukobu s prava (v.) i socijalnu filozofiju. U pogledu
neodređenom potrebom koja ne dovodi do pak tradicionalne opreke teorije i prakse,
akcije. Budući da je prvenstveno upućena zatim između prakse i tehnike, čini se da
na buduće ili na samo moguće, mnogi je je politička, društvena i tehnička revolucija
smatraju vrlo pogodnim čuvstvom za filo- dvadesetog stoljeća njihove stare granice
zofsko i umjetničko stvaranje. Su snažno uzdrmala, pa prema tome i njihov
Ćin (grč. energeia, lat. actus), radnja ili djelo­ uzajamni odnos valja razumjeti povijesno
vanje. U ontološkom smislu označuje dje­ kao svagda iznova zadani sistematski pro-
latnost ili djelotvornost bića, njegovo puno blem. Pe
prisustvo, zbiljnost, nasuprot pukoj moguć­ Ćinjenica (njem. die Tatsache, engl. fact), is­
nosti (v.), kako je to prvi odredio Aristotel. kustveno utvrđeni ili utvrdljivi objektivno
U kolokvijalnoj upotrebi upućuje na realni postojeći odnos među predmetima, pred­
svijet za razliku od idealnoga, odnosno sve- met ili podatak. Javlja se u više srodnih
ga što je naprosto zamišljeno. Pe značenja, pa napose znači : a) ono što je
Ćinidba (grč. praxis, lat. actio), svrsishodan zbiljsko (za razliku od fiktivnog), b) ono što
postupak kojim se smjera na unaprijed po­ je aktualno (za razliku od samo mogućeg),
stavljeni cilj i u skladu s njime izabiru od­ c) ono što jest ali ne mora biti (nasuprot
govarajuća sredstva za njegovo postizanje. onome što je nužno), d) ono što jest tako
kako jest, bez obzira na to spoznajemo li
Budući da takva djelatnost ima svoju svrhu
mi to (nasuprot onom što ovisi o aktu spo­
u sebi, djelovanje (energeia) se i djelo (er­
znaje), e) ono što je vrijednosno neutralno
gon) u svakom pogledu podudaraju, za raz­
(nasuprot onom što je dobro ili loše), f) ono
liku od tvorbe (v.) gdje svrha djelatnosti nije
što je objektivan korelat suda (nasuprot
u djelovanju nego u djelu izvan njega, kako
predmetu kao objektivnom korelatu poj­
se to u naše doba očituje u radu (v.) i teh­
ma). Pitanje mogu li se činjenicama doista
nici (v.). Tu je odlučujuću razliku prvi radi­
pripisati svojstva koja smo nabrojili, pred­
kalno utvrdio Aristotel već na samu počet­
met je velikog spora između empirista, ra­
ku Nikomahove etike ( 1 094 a; zatim : 1 1 40
cionalista i drugih spoznajnih teoretičara.
a). No najviši oblik činidbe i djelatna života
p
jest takav koji je posvećen najvišoj stvari, Ćitanje m i s l i , v. telepatija.
najviše je samodjelatan i samodostatan te Ćovječanstvo - skup svih ljudi koji uopće
pruža najveće blaženstvo i užitak, a to je žive na zemlji; kao ideja vodilja ljudskih
misaono promatranje, motridba ili theoria akcija to je misao o jedinstvu i istovrijed-
Čovječanstvo 60 ČU\IStvO

nosti svih ljudi, svih rasa i naroda u svim lantropima. Pojam suprotan čovjekoljublju
vremenima i na svim dijelovima svijeta, te ili filantropiji je mizantropija (v.). F
tako služi kao osnovica nazorima od grčkog Čovještvo, v. čovječnost.
stoicizma do suvremenoga kozmopolitskog Čulnost, v. osjetilnost.
socijalizma. F Čulo, v. osjetilo.
Čovječnost (lat. humanitas). Pojam koji se u Čuvstvo - psihički proces koji odražava su­
toku kulturne povijesti čovječanstva mije­ bjektivni odnos čovjeka prema objektivnim
njao i obogaćivao, ali je svagda kao ideal zbivanjima u njegovoj okolini. To je kom­
sadržavao sve vrijedne osobine po kojima pleksno stanje organizma, koje uključuje
se čovjek kao čovjek u životu oblikovao i mnogobrojne promjene na organskom i
time razlikovao od svih drugih živih bića, psihičkom planu. Tako u povodu čuvstva
ali mu te osobine nisu bile urođene nego dolazi do promjena u disanju, pulsu, funk­
kao životni zadaci pred njega postavljene. ciji žlijezda itd., a na psihičkom planu oči­
Čovječnost ili čovještvo označava bit čovje­ tuje se u dvije osnovne kvalitete : ugodi ili
ka, a očituje se u višem ili nižem, punijem neugodi. Čuvstva se malokad javljaju u
ili manje punom ostvarenju vrijednosno svom elementarnom obliku, kao ugoda ili
postavljenog ideala. Prema stupnju ostvare­ neugoda, već su najčešće povezana s inte­
nja toga ideala odgojem i obrazovanjem do­ lektualnim doživljajima s kojima se stapaju
biva pojedinac čovjek svoju vrijednost i u nove doživljajne cjeline. Zbog velike raz­
svoje ljudsko dostojanstvo u zajednici u ko­ nolikosti tih intelektualnih podloga teško je
joj živi. Zajednica pak treba da se brine za provesti klasifikaciju čuvstava. Najčešće se
stvaranje uvjeta u kojima se može razvijati čuvstva dijele prema tome koja od dvije os­
i ostvariti čovječnost. F novne čuvstvene kvalitete prevladava, ugo­
Čovjekoljublje (grč. filantropia), čuvstvo koje da ili neugoda. Najpoznatije teorije koje po­
se očituje u suosjećanju s drugim ljudima, kušavaju protumačiti postanak čuvstva jesu
a kao posljedica toga čuvstva razvijaju se James-Langeova i Cannon-Bardova teorija.
akcije kojima se pomaže ljudima u nevolja­ Prema James-Langeovoj teoriji čuvstvo je
ma. U smislu tog ideala, pod utjecajem ]. zapravo posljedica organskih promjena do
]. Rousseaua, razvio se u 18. st. prosvjeti­ kojih dolazi u povodu percepcije određene
teljski pokret koji je nastojao uz dobar od­ situacije. Prema Cannon-Bardovoj teoriji
goj djece i intenzivno narodno prosvjećiva­ čuvstveni doživljaji i tjelesne promjene ne
nje razviti kod ljudi smisao za skladan život ovise jedni o drugima, ali oboje ovisi o
s prirodom, koji će ih učiniti sretnima. funkciji hipotalamusa. Sti
Predstavnici toga pokreta nazivali su se fi-
ćitta 61 ćutilo

Ćud - narodni naziv za općeni, pojedincu


svojstven način ponašanja, posebno emo­
cionalno-aktivnog reagiranja. Atributi, koji­
ma se ćud precizira, obično ističu neki afekt
ili opću dinamiku reakcija (vesela, mrka,
plašljiva, srdita, blaga, mirna, nagla, prijeka,
žestoka, divlja). Ćud se smatra prirođenom
i postojanom (•Vuk dlaku mijenja, ali ćudi
,,..
nikada•). Ponekad joj se pridaju i etičke ka­

c
rakteristike (dobra, plemenita, blažena, zla,
opaka, prokleta). Po značenju je riječ ćud
uglavnom sinonim temperamenta (v.), a do-
nekle i karaktera (v.). Kr
Ćudoredan (njem. sittlich) : koji se odnosi na
Ćitta (sansk. i pfili), najširi pojam svijesti; riječ ćudorednost, koji jest po ćudorednosti (v.),
izvedena iz korijena ćit-, shvaćati, skrenuti a u širem smislu znači i moralan (v. moral).
pažnju na. . ., opažati. U starijim tumačenji­
Ćudorednost (njem. die Sittlichkeit, od Sitte
ma odnosi se na srce kao sjedište i organ
običaj, narav, ćud; od grč. ethos), običaj­
čuvstvenog i intuitivnog života ili duha.
=

nost, obitavnost, etičnost, često i moralnost;


Kasnije sve više poprima značenje •misao•.
što se odnosi na djelovanja i radnje koje se
Racionalni proces mišljenja i misaone svi­
smatraju .dobrim•. Ćudoredni je osjećaj po
jesti izražavaju uvijek prvenstveno termini
Kantu osjećanje ovisnosti osobne volje o
manas, odn. vigjnana (pfili virmana, v.). -
općoj volji. U Hegela je ćudorednost objek­
U b�dizmu klasifikacija fenomena u abhid­
tivno-povijesno razrješenje, ukidanje i pre­
hammi (v.) polazi od trihotomije ćitta­
vladavanje apstraktnog prava i subjektivne
-ćetasika-rfipa, gdje ćitta označava svijest,
moralnosti na najvišem stupnju objektiv­
ćetasika psihička stanja (klasificirana u 5 2
nog duha, tj. u obitelji, građanskom društvu
vrste), a rupa tjelesne oblike. - Ćittass'e­
i državi. Država je •realizacija ćudoredne
kaggata, usredotočenost duha u jednoj to­
ideje•. Zato je po njegovu bitnom smislu,
čki, središnji je element meditacije (v. gjha...
a u razlici spram Kantova pojma moraliteta,
na) i sinonim za koncentraciju duha (sa-
primjerenije taj pojam u Hegela prevoditi
madhi, v). Ve
s običajnost (na čemu sadržajno i on sam
Ćućenje je danas već prilično zastario izraz
insistira, v. § 33 Fil. prava !). K
kojim se često prevodio njemački termin
Gemiith. Znači duševno stanje u kojemu su Ćutilnost, 1 . zajednički naziv za sve osjetilne
različiti, nedovoljno diferencirani, osjetni, (ćutilima posredovane) doživljaje; 2. prevla­
predodžbeni, čuvstveni i voljno-aktivni ele­ davanje osjetnih motiva nad racionalnima
menti psihičkog života sliveni u jedinstve­ u duševnom životu, sklonost tjelesnim uži­
no nastrojenje, raspoloženje, stvarajući od- cima, senzualnost.
ređenu •psihičku atmosferu•. Kr Ćutilo, v. osjetilo.
dahriya 63 darvinizam

jeku (savjest). Sokrat je tvrdio da ga pri sva­


kom postupku daimonion opominje da li
da nešto učini ili ne. Daimonion kao iracio­
nalni moment protivrječi dosljednom ra-
cionalizmu. B
Daltonizam (po J. Daltonu, 1 766 - 1 844) :
najčešći oblik djelomične sljepoće za boje
(crvenu i zelenu); javlja se kod oko 5% mu­
škaraca i 0,5 % žena.

D Darii - način (modus) prve silogističke figu­


re s premisama M a P, S i M, te zaglavkom
S i P.
Daršana (sansk.), gledište, nazor. Naziv za
Dahriya (islam) - eternalistički (v.) nauk u šest skolastičkih sistema indijske filozofije.
islamskoj filozofiji prema kojem proces Zajedničko im je da se smatraju tradicio­
svjetskog zbivanja nema početka ni kraja u nalnim disciplinama brahmanske učenosti
vremenu. Zbog suprotnosti s biblijskim i predstavljaju grupu nauka astika ili .afir­
naukom o stvaranju svijeta i njegovoj pro­ matora. autoriteta Veda. Dijele se na tri
pasti, ortodoksna škola (v. mutakallimun) uzajamno uže povezana para disciplina koje
napada nauk dahriya kao atomistički ma­ u osnovi izražavaju različite vidove jedin­
terijalizam i naturalizam grčkog porijekla. stvene vedske nauke. To su : nyay3-
- Korijen dahr označava trajnost za razli­ vaišešika, nauka o formalnoj strukturi logi­
ku od prolaznosti vremena (zaman). U tom čkog mišljenja - nauka o atomskoj struk­
se smislu u platonističkoj filozofiji ova dva turi pojavnog svijeta : samkhyayoga, analiti­
termina razrađuju kao dijalektička suprot­ ka psiholoških struktura duha - disciplina
nost. Prema Avicenni dahr je •neprolazni praktičnog uma kao teorija meditativne
trenutak u kojem se rasprostire prisutnost koncentracije ; (p\nva-) mimamsa i vedanta
božja, tj. ono što je pohranjeno u nutrini (ili uttara-mimamsa), formalna analiza ved­
vremena i što u sebi sadrži neprekidno tra­ skih tekstova u jezičnom i ritualnom smi­
janje• (ta'rifat). - Sadržajno ta •trajnost• slu - izvod metafizičke nauke Veda. - U
odgovara platonskim idejama kao .vječnim toku skolastičkog razvoja ovih disciplina
stvarima•. - U popularnoj terminologiji i dolazi među njima do bitnih razmimoilaže­
u djelima protivnika ova se istančana razli­ nja i rasprava o principijelnim stavovima.
ka vremena i trajanja gubi, a dahriya se iz­ Ve
jednačuje s općim pojmom materijalizma Darvinizam - prirodoznanstvena teorija o
- ml'rddiya. Polazeći od atomizma kao porijeklu i razvoju životinjskih vrsta uklju­
nearistotelovske karakteristike ove nauke, čujući i čovjeka. Naziva se tako po svom
skolastički filozofi razlikuju unutar dahriye začetniku Darwinu. Radeći na empirijskom
i one filozofe koji doduše priznaju postoja­ materijalu Darwin je postavio ove osnovne
nje boga ali pod utjecajem iranskog dualiz­ teze svoje teorije : a) varijabilitet, a to će reći
ma nastanak svijeta tumače nezavisno, iz slučajnu promjenljivost u razvoju živih bi­
pretpostavke o kaotičnom kretanju atoma ća; b) hereditet, tj. nasljeđivanje izvjesnih
u prostoru. U moderno se doba klasificiraju stečenih oznaka i c) selekciju boljih, a to
pod dahriyu i predstavnici darvinističkog će reći jačih, koja je posljedica borbe za
evolucionizma. Ve održavanje vrste. Darvinizam naročito uka­
Daimonion (grč.), glas božanstva. Kao pro­ zuje na porijeklo čovjeka iz vrste čovjeko­
blem daimonion nalazimo kod Sokrata kao likih majmuna. Darvinizam je imao jak
naziv za unutrašnji glas koji se javlja u čov- utjecaj na razvitak drugih znanosti (npr. so-
darvinizam 64 definicija

ciologije) i napose na razvitak modeme pri­ Definicija (!at. definitio određenje). Logi-
rodoznanstvene slike svijeta i života. F čki postupak kojim se određuje odnosno
Debil - osoba koja je u manjoj mjeri inte­ utvrđuje sadržaj nekog pojma. Pojam čiji se
lektualno defektna. Odrasli debili posjeduju sadržaj definicijom određuje nazivamo defi­
mentalnu dob od 8- 1 2 godina, odnosno niendum, a pojmove pomoću kojih se od­
imaju kvocijent inteligencije od 5 1 -70. ređuje definiens. U sastav definiensa ulaze
najbliži viši rodni pojam (genus proximum)
Debilan (!at. debilis =nejak, nemoćan), du­ i vrsna razlika (differentia specifica). Zato
ševno zaostao, čovjek sniženih intelektual­ glavno pravilo za definiciju glasi : Definitio
nih sposobnosti, pobedast. fiat per genus proximum et differentiam
Deductio ad absurdum (!at.) : dovođenje do specificam (Definicija treba da bude izvede­
besmisla. Vrsta dokaznog postupka po ko­ na pomoću najbližeg višeg rodnog pojma i
me se u nekom sudu otkriva sakriveni be­ vrsne razlike). - Logičari na različite nači­
smisao ili nezapažena protivrječnost tako ne dijele definicije na vrste. Najčešće se su­
da se pokaže neodrživost u sudu sadržane sreću ova razlikovanja : realna definicija -
teze. Općenito se tako označava i neka ona kojom se rasvjetljava bit stvari; koncep­
svrhovita namjera koja se pretjerivanjem tualna definicija - ona kojom se određuje
dovodi do svoje suprotnosti. F sadržaj pojma; nominalna definicija - ona
Dedukcija (!at. deducere = odvoditi, izvodi­ kojom se objašnjava značenje riječi; verbal­
ti), izvođenje. Prema tradicionalnom logi­ na definicija - ona kojom se jedna riječ
čkom shvaćanju : izvođenje posebnog (od­ zamjenjuje drugom, poznatijom; preskrip­
nosno manje općenitog) suda iz općeg (od­ tivna (propisujuća), legislativna (zakonodav­
nosno općenitijeg). Od tako shvaćene de­ na) ili stipulativna (pogodbena) definicija -
dukcije razlikuju se : indukcija (v.) (izvođe­ ona kojom se određuje s kojim sadržajem
nje općeg iz posebnog) i analogija (v.) (izvo­ treba misliti neki pojam, odnosno u kojem
đenje posebnog iz posebnog). U suvreme­ značenju treba upotrebljavati neku riječ;
deskriptivna (opisna), historijska (povijesna)
noj logici dedukcija se češće određuje kao
� zvođenje sudova jednog iz drugog, pri ko- ili leksička (rječnička) definicija - ona ko­
1em sud koji se izvodi nužno slijedi iz su­ jom se utvrđuje sadržaj s kojim se neki po­
dova iz kojih se izvodi. Govoreći o deduk­ jam faktično misli, odnosno značenje ili
ciji možemo razlikovati deduktivan zaklju­ značenja u kojima se neka riječ faktično
čak (v.), deduktivan dokaz (v.) i deduktivnu upotrebljava; verbalna defincija - ona koja
metodu (v.). p
je izražena samo riječima; ostenzivna (po­
Deduktivan : koji pripada dedukciji ili ima kazna) definicija - ona koja uključuje i po­
oblik dedukcije ; pri čemu se upotrebljava kazivanje predmeta; eksplicitna definicija
dedukcija (v.). Deduktivan zaključak: pre­ - ona kojom se izričito navodi sadržaj poj­
ma tradicionalnom shvaćanju - zaključak ma; implicitna definicija - ona kojom se
u kojem su premise općenitije od zaglavka sadržaj pojam razjašnjava njegovom upotre­
(v.); u suvremenom shvaćanju - zaključak bom u sudu ili u nizu sudova. - Mnogi
u kojem zaglavak nužno slijedi iz premisa. logičari smatraju da neke od navednih •Vr­
Deduktivan dokaz: dokaz u kojem se slu­ sta definicije• (npr. ostenzivna, genetička,
žimo deduktivnim zaključkom; prema tra­ implicitna) uopće nisu vrste definicija nego
dicionalnom shvaćanju dokaz čiji su argu­ pomoćni postupci kojima se služimo kad
menti općenitiji od teze; prema suvreme­ definicija nije moguća. Da bi bila valjana
nom shvaćanju dokaz čija teza nužno prois­ definicija mora zadovoljiti određene zahtje­
tječe iz argumenata. Deduktivna metoda: ve koji se formiraju u obliku pravila. Naj­
metoda kojom nastojimo otkriti istinu slu­ češće se navode ova pravila : 1) Opseg de­
žeći se deduktivnim zaključcima finiensa ne smije biti ni širi ni uži nego
dokazima. p opseg definienduma, nego mu mora biti
definicija 65 dekadencija

jednak. Drugim riječima : definicija ne smi­ njegova svijeta ekstremni je oblik dehuma­
je biti ni preširoka ni preuska. Još kraće : nizacije. Č ovjekova stvaralačka bit kao dje­
definicija treba da bude adekvatna. 2) De­ talno-smislena samosvrha pretvorena je u
finicija treba da sadrži samo bitne (ne i ne­ puko sredstvo za održanje gole egzistencije
bitne) oznake pojma. Drugim riječima : de­ (v. alijenacija). K
finicija ne smije biti abundantna (preobil­ Deifikacija (lat. deificatio), obogotvorenje, iz­
na). Još kraće : definicija treba da bude aku­ jednačenje s bogom. U sistemima mistika
ratna. 3) Pojam koji želimo definirati ne (Plotin, D. Areopagita, J. Eriugena) osnov­
smijemo definirati pomoću pojma koji je no je shvaćanje da izvan početnog bića ili
sani definiran uz pomoć onog pr\>'og. Dru­ boga ništa ne postoji. Stoga je i smisao ži­
gim riječima : definicija se ne smije kretati vota samo u čovjekovu usavršavanju (eksta­
u krugu. 4) Definicija pozitivnog pojma ne za), da bi se mogao poistovetiti s vrhovnim
smije biti negativna. 5) Definicija ne smije bićem. Plotin je za sebe rekao da je za svoga
biti slikovita. 6) Definicija mora biti jasna. života nekoliko puta postigao to najviše sta­
- Mnoge pojmove, a naročito najopćeniti­ nje. U misticizmu ima često i ateizma.
je i najspecijalnije, ne možemo definirati u B
skladu s navedenim pravilima; u prvom Deizam Qat. deus = bog). Učenje da je bog
slučaju ne možemo naći viši rodni pojam, svijet samo stvorio, ali u daljnjem postoja­
a u drugom vrsnu razliku. Ako želimo bar nju i djelovanju nema sa svijetom nikakve
djelomično razjasniti takav pojam, moramo veze, jer se sve događa po zakonima priro­
pribjeći različitim pomoćnim postupcima de. Pristalice deizma Toland, Herbert od
definicije odnosno postupcima koji zamje­ Cherburyja, Collins, Voltaire, Rousseau,
njuju definiciju. Uz takozvane •Ostenzivne•, Lessing i dr. bili su za svoje doba •Slobodni
•genetičke• i •implicitne• definicije, među mislioci•. B
takve pomoćne postupke ubrajaju se opis Dekadencija (franc. decadence = opadanje).
ili deskripcija i razlikovanje ili distinkcija. Općenito : izrođavanje, postepeno nestaja­
Kod opisa nabrajamo oznake pojma ne od­ nje energije, stvaralačke moći, simptom
ređujući njihov međusobni rang, a kod raz­ propadanja, iscrpljenja ili rasula, nazadak.
likovanja upućujemo samo na one oznake Ch. Montesquieu smatra da su bitni uzroci
pojma po kojima se on razlikuje od nekog dekadencije defektne političke institucije
srodnog pojma. P koje dovode do propasti postojećih dobrih
Degeneracija (lat. genus = vrsta, rod) : 1) običaja i vrlina. Rousseau je interpretira kao
proces ili stanje opadanja, zaostajanja ili de­ popratnu pojavu civilizacije koja je prirod­
gradacije; 2) (bioL) pojava progresivnog za­ nog čovjeka lišila njegove izvorne dobrote.
ostajanja, vraćanja na jednostavnije i niže Različite socijalno-političke teorije smatra­
oblike evolucije kod organizama ili pojedi­ ju dekadenciju određenih društvenih i eko­
nih organa (tzv. regresivna evolucija); 3) nomskih formacija rezultatom nemoći vla­
'
(medJ promjene u tkivima ili organima, ko­ dajuće klase da u postojećim konzervativ­
je se očituju u pogoršavanju njihove funk­ nim oblicima privrede organizira i razvija
cije i u smanjenoj vitalnosti organizma. daljnji porast proizvodnje. Na umjetničkom
Fr i književnom području taj se termin pri­
Dehumanizacija (od lat. humanus = čovječ­ mjenjuje na neke pravce postromantičkog
ji, čovječan, ljudski, čovječanski), onečovje­ razdoblja, karakterizirane teorijom l'art
čenje, gubljenje ljudskosti, iščezavanje bit­ pour l'arta (Th. Gautier) i subjektivnom po­
nih čovjekovih svojstava i kvaliteta koje ga bunom pjesnika (Ch. Baudelaire, A. Rim­
čine čovjekom. Otuđen čovjek suvremenog baud, P. Verlaine) protiv vulgarnog utilita­
svijeta (•homo duplex•, čovjek-radnik, čov­ rizma i proračunatosti dehumaniziranog
jek-stvar, čovjek-roba, čovjek-sredstvo) u društva fin de sificlea. Za tu vrstu umjetni­
svim oblicima postvarivanja i fetišiziranja čke dekadencije karakteristična je deviza

5 Filozofijski rječnik
dekadencija 66 demonstracija

Tu. Gautiera: •Istinski je lijepo samo ono višem božanstvu. Uvijek je u vezi s uvjere­
što ne može služiti ničemu. . . sve što je njem da svijet mora imati svoga stvoritelja.
korisno ružno je.• Lomeći se često u pro­ B
testu spram apsurda konkretne životne eg­ Demografija (grč. demos = puk i grafeo =

zistencije, ta se dekadencija gubi ponajčešće pišem). Sociologijski metodološki pojam


u egzotici, misticizmu, neuravnoteženosti i kojim se proučava brojčano, statističko kre­
boemstvu razočaranih •poćtes maudits• što tanje nastajanja i nestajanja različitih oblika
u svojim lucidnim bljeskovima nagovješću­ društvenih veza i promjena.
ju proročki simptomatično rasulo vredno­ Demokracija (grč. demos = narod i krateo
ta samozadovoljnog građanstva. U staroj = vladam) : vladavina naroda. Demokracija
grčkoj filozofiji Pironov skepticizam, u no­ je u različitim periodima povijesti i različito
vijoj filozofiji Schopenhauerov pesimizam a shvaćena. Grčka demokracija bila je vlada­
u naše doba određene teze egzistencijaliz­ vina naroda, iz koje su međutim bili isklju­
ma, predstavljaju filozofiju dekadencije. čeni svi robovi. Buržoaska demokracija je
Nietzsche je smatrao da je dekadencija vlast naroda samo prividno, tj. tako što se
svagda rezultat opadanja u čovjeku ili ne­ u parlamentarnom sistemu narod može iz­
kom vremenu •volje za moć•, odnosno ži­ jasniti za pojedine stranke. U biti, on je
votnog elana uopće, a posljedica toga je ne- isključen iz vlasti i vladaju oni koji imaju
moć stvaralaštva. G osnovni kapital u svojim rukama. Socijali­
stička demokracija je novi tip društvenih
Deliberacija (!at. deliberatio = razmišljanje, odnosa, u kojem nije bitan parlamentari­
vijećanje). Općenito : rasuđivanje, dogovara­ zam, nego sve veće upravljanje radnih ljudi
nje, smisleno i vrijednosno usmjereno ispi­ sredstvima za proizvodnju, raspodjelom vi­
tivanje motiva, voljnih postupaka, pojava ška rada i svim onim institucijama u kojima
itd. Po Hobbesu je deliberacija •promatra­ djeluju (v. samoupravljanje). U biti je svaka
nje dobrih i loših posljedica nekog postup- demokracija ujedno i diktatura određene
ka. (•Leviathan•). G klase, pa će nestankom klasa nestati i de­
Delirij (!at. delirare = ludovati) : privremeno mokracije, jer je svaka demokracija vlast,
stanje jačeg .zamračenja svijesti•, koje je politička institucija vladavine određenih
praćeno halucinacijama, iluzijama, psiho­ klasa. V
motornom konfuzijom i sl. Do delirija naj­ Demon (grč. daimon), podređeno božanstvo,
češće dolazi prilikom različitih otrovanja, zao duh i zla kob. Kod Heraklita : ljudski
kao i kod visoke groznice. Obično se bole­ udes koji ovisi o samom čovjeku (fr. 1 1 9).
snik naknadno slabo sjeća onog što se do- Time demon prestaje nadljudski djelovati.
gađalo u deliriju. Pt Rani kršćanski pisci (npr. Augustin) smatra­
li su bogove antičkih religija za demone, tj.
Demencija (Jat. dementia = neumnost, lu­ zle duhove. B
dost) : bolesno duševno stanje koje se očitu­ Demonologija (grč. daimon = duh, bog) :
je u trajnom pogoršanju pamćenja i rasuđi­ učenje o demonima. U filozofiji misticizma
vanja. Uzroci su demencije organske atrofi­ (v.) demoni su shvaćeni kao duhovne sile
je (v.) ili oštećenja moždane kore ili mozga koje su posrednici između bogova i ljudi
uopće (zbog starosti, luesa itd.), odnosno (neopitagorovci, neoplatonici). U svim pri­
različita funkcionalna poremećenja. Fr mitivnim religijama sadržano je učenje o
Demijurg (grč. demiurg6s), stvoritelj, gradi­ različitim demonima, njihovoj moći i djelo-
telj svijeta. Kod Platona : božanstvo koje vanju. B
stvara svijet pomoću ideja i materije. Stoga Demonstracija (!at. demonstratio = pokazi­
je demijurg za Platona •Otac svih stvari•. U vanje, dokaz); u širem smislu : isto što i do­
Plotinovoj filozofiji : isto što i svjetski duh kaz (v.). U užem smislu : kod nekih isto što
(nus). Kod gnostika je demijurg podređen i deduktivan dokaz ili dokaz pomoću silo-
demonstracija 67 detirminacija

gizma; kod drugih dokaz koji se oslanja na no ovisno o nečem drugom postojećem ili
opažanje, zoran dokaz, •apodiktički dokaz, pomišljenom. Upućenost nečega na nešto
ukoliko je intuitivan. (Kant). Demonstrirati drugo. F
- dokazati, deduktivno dokazati; zorno Depersonalizacija (od Jat. persona = osoba,
dokazati. Demonstriran - (deduktivno i lice, ličnost), gubitak osobnosti, psihičko
zorno) dokazan. Demonstrabilan - onaj stanje u kojem se vlastito ja i vanjski svijet
koji se može (deduktivno; zorno) dokazati. pojavljuju kao tuđi, strani, nezbiljski; išče­
Demonstrativan - onaj koji je izveden de­ zavanje jedinstva ličnosti (ili njeno oduzi­
monstracijom ili se odnosi na demonstraci- manje drugome brutalnošću, nasiljem, bes­
ju. p pravljem) i njeno podvajanje; opažanje vla­
Demoralizacja (!at.), opadanje ili slabljenje stitih riječi i čina kao tuđih i čudnovatih;
morala; popuštanje u moralnoj (ljudskoj) etička i pravna (ljudska i društvena) neura-
čvrstini; nagrizanje borbenosti duha i opti­ čunljivost i neodgovornost. K
mizma; zatvaranje perspektive ; rasipanje Depresija - neugodno čuvstveno stanje ili
kohezije snaga, ujedinjenih na izvršenju za­ raspoloženje u kojem prevladava smanjena
jedničkih zadataka; gubljenje povjerenja u psihofiziološka aktivnost. U lakim i nor­
sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti; nev­ malnim oblicima depresiju karakteriziraju
jerovanje u snagu ideje i vlastitu moć (bilo obeshrabrenje i bezvoljnost, ali se u težim
pojedinca, bilo grupe, klase, pokreta, parti­ oblicima inhibicija psihofiziološke aktivno­
je, zajednice, masa uopće, naroda). K sti produbljuje tako da može doći do pot­
Dendrit (grč. dendron = stablo, drvo) : izda­ pune utučenosti. U patološkim oblicima
nak živčane stanice, koji dovodi uzbuđenje depresije javljaju se čuvstva krivnje, sa­
k stanici. Ž ivčana stanica ima redovito više mooptuživanja i lične nedostojnosti bez
dendrita; oni su obično kraći od aksona (v.) opravdanih objektivnih razloga. Suprotno
i bogato se granaju. je stanje manija (v.). Su
Denominacija (!at. denominatio naziva­
Descendencija (!at. descendere
=
= silaziti,
nje), nadijevanje imena čemu, nazvati što
potjecati) odnosno teorija descendencije
po čemu, davanje imena čemu.
jest biološka znanost o postanku živih vrsta.
Denotacija (!at. = oznaka) je u logici ozna­
Sva živa bića, uključujući i čovjeka, razvila
čavanje sadržaja nekog pojma. J.S. Mili po­
su se tisućljećima postepenim mijenjanjem
drazumijeva pod ·denotacijom nekog ime­
iz jednog (monofiletski) ili nekoliko (polifi­
na• one predmete kojima ime pripada kao
letski) nižih životnih oblika - uče La­
predikator.
marck, Darwin, Haeckel i dr. koji su osno­
Deontologija (grč. deon = što treba da bude
vali i razradili teoriju descendencije nasu­
i logos = nauka) : dio etike, nauka o duž­
prot prevladanoj teoriji o stvaranju i kon­
nostima (usp. J. Bentham : Deontology or
stantnosti rodova i vrsta živih bića. F
the Science of Morality, 1834), o onome što
treba činiti, ali ne u kantovskom smislu o Deskripcija, v. opis.
dužnosti uopće, nego više empirijsko istra­ Determinacija (lat. determinatio = određi­
živanje o različitim posebnim dužnostima vanje). Općenito : omeđivanje, ograničava­
koje odgovaraju raznovrsnim prilikama u nje, određivanje sadržaja i uvjeta, pobliže
životu. U francuskom se deontologija upo­ označavanje. U logici : postupak (suprotan
trebljava za oznaku profesionalnih dužnosti apstrakciji, v.) kojim se suzuje opseg odre­
nekoga zvanja, npr. medicinska deontologi- đenog pojma dodavanjem oznaka, a proši­
ja. Pe ruje njegov sadržaj. Od šireg se dobiva uži
Dependencija (Jat. dependere = ovisiti o) : pojam. Determinirati znači pobliže odrediti
ovisnost neke osobe, događaja ili stvari o neki pojam dodavanjem novih oznaka. U
nekoj drugoj osobi, događaju ili stvari. Re­ psihološkom smislu : odrediti jednosmjerno
lacija u kojoj je nešto postojeće ili pomišlje- voljni čin. Općenito : prouzrokovati, odredi-
detirminacija 68 dharma

ti neko događanje nekim zakonom ili re- novnih vrsta predmeta uz objekt (v.), objek­
�� G tiv (v.), dignitativ (v.). Meinongova teorija
Determinizam (Jat. determinatus = odre­ predmeta izvedena je iz Brentanove tvrdnje
đen, ograničen). Općenito : shvaćanje o po­ da svaki psihički doživljaj ima svoj određe-
svemašnjoj određenosti svih pojava, svega ni intencionalni (v.) predmet. P
događanja. U prirodnim znanostima : pret­ Dezintegracija (!at. desintegratio = ras­
postavka opće kauzalne (uzročne) veze sve­ padanje), rastavljanje, rastvaranje, razgrađi­
ga zbivanja u svijetu. U etici : pravac koji vanje neke cjeline. U psihologiji : povreme­
zastupa apsolutno određenje volje i djelova­ no ili trajno nestajanje jedinstva ličnosti
nja vanjskim i unutrašnjim uzrocima ili kod koje se pojedini duševni doživljaji jav­
motivima, koji isključuju mogućnost slo­ ljaju potpuno odijeljena od drugih (dezin­
bodne volje. Različite vrste determinizma : tegrirani tip). Suprotno : integracija (v.). S
empirijski (naučava ovisnost pojedinačnog Dharma (sansk.) i dhamma (pfili). Termin
htijenja o unutrašnjem iskustvu i motivi­ kompleksnog značenja u indijskoj filozofiji
ma); metafizički (svrstavanje htijenja u kau­ uopće, a osobito u budizmu, gdje postaje
zalnu povezanost cjeline svijeta); teologijski središnji pojam i naziv za Buddhino učenje
(ovisnost htijenja o bogu); socijalni (uvjeto­ u cjelini. - Riječ izvedena iz korijena dhr­
vanost individualnog odnošenja općim so­ znači ·držati•, a u prvobitnom smislu obi­
cijalnim odnosima, odgojem, sredinom lježava sve što je podrška ili podloga mate­
itd.); teleologijski (određenost i uvjetova­ rijalnog ili moralnog opstanka. U tom smi­
nost po svrhama i ciljevima, normama i slu označava kozmičku zakonitost u kojoj
principima htijenja); mehanički (promatra i je, prema nauci o karmanu (v.), moralni os­
shvaća htijenje i djelovanje kao proizvod nov iskonskiji od materijalnog. Odatle su
vanjskih faktora i podražaja) i psihologijski lako shvatljiva značenja: •vrlina., .isprav­
(koji htijenje i djelovanje pojedinca tumači nost•, .istinitost•. - U Vedama se upotreb­
kao neposredni rezultat unutrašnjih, tzv. ljava u istom smislu kao rita (v.), tj. ozna­
psihičkih dispozicija našega ja, karaktera, čava kozmički i moralni poredak. (Taj os­
ustrojstva, ličnosti i dr. - tzv. autodetermi­ novni smisao uključuje i kineski tao lv.l .) -
nizam). - Dok determinizam ne dopušta Daljnja značenja •uzročnost• i •uzročnik·
i poriče slobodu volje na osnovu prirodo­ važna su osobito za budističku teoriju o po­
znanstvenog pojma kauzaliteta (v.), dotle javnoj prirodi svijeta (v. abhidhamma) . • Bu­
njegova suprotnost indeterminizam (v.) čini distima je dhamma ono što je brahman­
to isto upravo tvrdnjom o (apsolutnoj) skim filozofima brahman. Buddha je na­
neodredljivosti i neodređenosti volje (po­ mjerno na mjesto brahmana stavio pojam
moću norme, principa, svrhe, cilja, smisla), dhamma, na mjesto vječne i nepromjenljive
pa ona ostaje puko amorfna htijenje (požu­ svjetske duše ideju vječnog nastanka i pro­
da, prohtjev, osjetilna težnja). Determini­ laznosti, a na mjesto predodžbe o supstan­
zam ponajčešće zapada u posvemašnji fata- ciji predodžbu o nesupstancijalnosti• (Gei­
lizam (v.). K ger). U tom se smislu termin upotrebljava
Dezagregacija (psihična) je poremećenje u i u pluralu (dhamma), znači •pojavu. u naj­
psihičkoj strukturi. Očituje se u automatiz­ širem smislu i odgovara grčkom terminu
mu mišljenja i u nepovezanom slijedu pre­ .fenomen•. Dhamma je •pojava• u prvom
dodžbi i asocijacija, slično doživljajima za redu kao predmet razuma (manas, v.), koji
sanjanja. Psihična dezagregacija karakteri­ je najniži psihički organ, vezan za osjetno
stična je za način doživljavanja shizofreni- iskustvo, tako da se klasificira kao šesto
čara. Bu osjetilo. Budući da su predmeti osjetnosti
Deziderativ (njem. das Desiderativ) : predmet sintetske tvorevine, a elementi zbiljnosti,
želje ili žudnje. U teoriji predmeta (Gegen­ koji ih tvore, podložni neprekidnoj mijeni
standstheorie) A. Meinonga jedna od os- u subliminalnom toku svijesti (bhavanga-
dharma 69 diferencijalna psihologija

sota, v.), naz1va1u se i ti elementi, u koje vara približno položaju yoge u cjelini među
ulaze elementi osjetnosti i psihičkih stanja, skolastičkim daršanama (v.). Ve
dhamma .sve pojavne stvari traju samo ko­ Dictum de omni et nullo (!at. = izreka, pra­
liko jedna pomisao• (Kathavatthu). U anali­ vilo o svakom i nijednom). Aksiom silogiz­
tici abhidhamme klasificirano je 89 takvih ma, pravilo koje po mišljenju nekih logiča­
elemenata. Prema definiciji Buddhaghose ra (napose onih koji smatraju da su za sud
•Oni su lišeni istinskog bitka• (nissatta). Je­ i za zaključak temeljni opsegovni odnosi
dini dhamma koji nije tvorevina predodž­ među pojmovima) leži u osnovi svakog si­
bene sinteze jest nibbana (v.). - Skolasti­ logističkog zaključivanja, a može se izraziti
čke definicije svih tih značenja termina riječima : .Quidquid de omnibus valet, valet
dhamma razradio je osobito Buddhaghosa etiam de quibusdam et singulis ; quidquid
(5. st. n. e.), polazeći od četiriju glavnih zha­ de nullo valet, nec de quibusdam vel sin­
čenja: 1) nauka, u smislu u kojem se Bud­ gulis valet.• (•Što god vrijedi o svima, vri­
dhin sistem u cjelini naziva tim imenom ; jedi također o ponekima i o pojedinima; što
2) uzrok (sinonim za hetu, v.); 3. moralna god ne vrijedi ni o jednom, ne vrijedi ni
vrlina; 4) pojava u smislu .!išenosti istin­ o ponekima ni o pojedinima.•). Vidi tako­
skog bitka•, kao obilježje fenomenalne eg- đer •Nota notae est nota rei ipsius .• (•Ozna-
zistencije i njenih elemenata. Ve ka oznake je oznaka stvari same•.) P
Dhatu (sansk.), element; najširi termin koji Didaktika (grč. didaktike tehne = vještina
obuhvaća najprije četiri •gruba. fizička ele­ poučavanja). Javlja se u latinskom obliku
menta (mahii-bhfua) - zemlja, voda, vatra, 'didactica' kao pedagogijski termin u 1 7 . st.
zrak. Njima se obično dodaju neposredno u općenitom značenju •vještine naučiti sva­
još dva - eter (3kaša v.) i element osjetne koga sve• (Comenius). Kasnije se postupno
svijesti, koji se u vedantinskoj klasifikaciji razvijala u zasebnu pedagogijsku disciplinu
nekada naziva brahma-dhfu:u, a kod Buddhe u današnjem smislu, tj. kao znanost o na­
vigjnana. U vaišešika (v.) klasifikaciji 3kaša stavi koja oslanjajući se na rezultate logike,
se diferencira u eter, prostor i vrijeme, a psihologije i teorije spoznaje istražuje opće
element svijesti u fu:man i manas (v.). Tako principe nastave kao i nastave pojedinih
se dobiva skala od devet elemenata, nazva­ predmeta (metodika). Z
nih dravya (iz korijena dru-, teći, bježati, Diferencija (!at. differentia = razlika), nesla­
rastvarati se). Najpoznatija Buddhina klasifi­ ganje, različitost između dvije inače iden­
kacija Dhfu:u obuhvaća 18 elemenata podi­ tične stvari. - U matematici : ona veličina
jeljenih u tri skupine po šest paralelnih ni­ koja se dobiva odbijanjem manje veličine
zova : osjetila (indriya, v.), njihova osjetna od veće.
područja (ayatana) i odgovarajuće vrste svi­ Diferencijacija (!at. differentia = razlika,
jesti (vigjnana). - Terminom dhfu:u naziva­ različnost), misaoni postupak kojim se utvr­
ju se, konačno, i elementi bilo koje klasi­ đuju istančane razlike odnosno specifične
fikacije (npr. afekata -kama-, bestjelesnih oznake u nekom istovrsnom razvojnom
stanja -arupa- itd.). Ve procesu.
Diferencijalna psihologija - grana psiho­
Dhyana (sansk.), meditativna zadubljenost logije, usko vezana za opću psihologiju, ko­
koja se postiže intenzivnom koncentraci­ ja ispituje i različitim psihometrijskim
jom na određeni duševni ili tjelesni pred­ sredstvima (naročito testovima) registrira
met. - U sistemu yoga (v.) dhyana kao razlike među pojedincima s obzirom na od­
pretposljednji član opće duhovne discipline ređene psihičke i psihofiziološke funkcije,
prethodi stanju pune sabranosti (samadhi). npr. razlike u oblicima senzorne osjetljivo­
- U budizmu dhyana je opći naziv za me­ sti, u brzini reakcij e, pamćenju, percipira­
todu meditacije (v. pfili termin gjhana), koji nju, inteligenciji, u oblicima motorne spret­
uključuje sva specifična obilježja, pa odgo- nosti, čuvstvenom reagiranju itd. U posljed-
diferencijalna psihologija 70 dijalektička metoda

njim decenijima diferencijalna psihologija Dijagram - grafički prikaz odnosa među


je primjenom veoma usavršenih metoda pojavama bilo koje vrste. Sastoji se od to­
(produbljena statistička obradba rezultata, čaka, linija i figura koje su raspoređene po
faktorska analiza) uspjela neke kompleksne nekom pravilu i koje objašnjavaju ili sliko­
oblike ponašanja svesti na relativno jedno­ vito prikazuju taj odnos.
stavne komponente, ustanoviti mnogostru­ Dijakronija je lingvistički termin uveden od
ke zavisnosti među pojedinim psihičkim strane Saussurea. Označava opis nekog lin­
funkcijama, precizirati repertoar sposobno­ gvističkog sustava kad ga se promatra s ra­
sti potrebnih za određene radne zadatke zvojno-historijskog stajališta odnosno u
itd. Dijagnosticirajući socijalno važne spo­ vremenskoj dimenziji. Gr
sobnosti i odlike pojedinaca, diferencijalna Dijalektičan - kaj i se odvija po dijalekti­
psihologija daje solidno uporište profesio­ čkim zakonima. Sto nije statično, nego u
nalnoj orijentaciji, selekciji ljudi (npr. u in­ kretanju. Svako je postojanje u biti dijalek­
dustriji), primjeni određenih metoda i po­ tičko, tj. u kretanju, procesu. Statičnost je
stupaka u nastavi i odgoju. Zaseban dio di­ samo moment kretanja, dakle i moment
ferencijalne psihologije tvori (vrlo kom­ koji dijalektički proces u sebi sadrži, iako
pleksna i metodološki diskutabilna) psiho­ se kao pojam suprotstavlja pojmu dijalek-
loška tipologija (karakterologija) koja nastoji tičnog. V
klasificirati i opisati cjelovite psihičke pro­ Dijalektičar - prvobitno naziv za pristalice
file : tipove, karaktere, temperamente. Euklida iz Megare, Sokratova učenika, koje
Kr su zvali i erističarima. Tim su imenom na­
Diferencirati - utvrđivati postojeće razlike zivali i skolastike (v.). U modernom znače­
između pojedinih predmeta. nju : svaki koji u svom mišljenju i istraživa­
Differentia specifica (lat. = specifična razli­ nju postupa po principima dijalektičke me­
ka). U definiciji vrsni pojam po kome se tode (v.), bilo na idealistički Hegelov način,
pod višim rodnim pojmom dotični pojam bilo na materijalitički Marxov i En-
razlikuje od istorodnih pojmova. gelsov. V
Dignitet (lat. dignitas), dostojanstvo, vrijed­ Dij alektička metoda, određeni način istraži­
nost, važenje, ugled. U suvremenim dehu­ vanja i objašnjenja pojava, koji se zasniva
maniziranim, tehnificiranim, etatiziranim i na spoznaji dijalektike stvarnosti uopće. Ta­
postvarenim uvjetima socijalnoga života - kva metoda koja sve pojave promatra u pro­
u kojima je čovjek-radnik pretvoren u priv­ cesu, u vezi s drugim pojavama, u uzajam­
jesak stroja, u robu, u stvar, u sredstvo iz­ noj uvjetovanosti i determiniranosti uopće,
rabljivanja i potčinjavanja drugom čovjeku otkriva u njima imanentne suprotnosti i
i vlastitom, od njega otuđenom, društveno­ protivtječnosti, uzajamna negiranja određe­
-ekonomskom i političkom mehanizmu, nih stanja i nastajanja novih kvaliteta. Dvije
koji je posve izmaknuo iz njegovih ruku - su suprotne dijalektičke metode : Hegelova
borba za dostojanstvo čovjeka, njegove lič­ i Marxova. Marx je tu razliku kao i bit di­
nosti i individualnosti jedan je od osnovnih jalektičke metode ovako karakterizirao : •Po
principa i zadataka realnog humanizma svojoj osnovi, moja dijalektička metoda ne
(v.). K samo da se razlikuje od Hegelove, nego joj
Dihotomija (grč. dihotomeo = cijepam na je i neposredno suprotna. Za Hegela je pro­
dvoje). Općenito : svaka podjela na dva di­ ces mišljenja, koji on pod imenom ideje
jela. - U užem, logičkom smislu : vrsta di­ pretvara čak u samostalan subjekt, demijurg
vizije (v.), podjela nekog pojma na dva niža stvarnosti koja sačinjava samo njegovu
pojma koji protivrječe jedan drugom, te vanjsku pojavu. Kod mene je idejni svijet,
svojim opsezima zajedno iscrpljuju opseg naprotiv, samo materijalni svijet prenijet i
tog višeg pojma (npr. podjela pjesnika na prerađen u čovjekovoj glavi •. . . • u svom
talentirane i netalentirane). P mistificiranom obliku dijalektika je postala
dijalektička metoda 71 dijalektički materijalizam

njemačkom modom, jer se činilo da ona znači ukidanje starih sadržaja, ali i očuvanje
može preoblikovati stvarnost. U svom ra­ onog što je bilo pozitivno. Ovo prevladava­
cionalnom obliku ona izaziva ljutnju i uža­ nje završava u oblikovanju novih struktura,
savanje buržoazije i njenih doktrinarnih za­ novih kvaliteta, pa je zakon prijelaza kvan­
stupnika, jer u pozitivno razumijevanje po­ titete u kvalitetu daljnji bitni zakon dijalek­
stojećeg stanja unosi ujedno i razumijevanje tičkog materijalizma. Prema njemu svaka
njegove negacije, njegove nužne propasti; kvantitativna promjena ima granicu kad na­
jer svaki postali oblik shvaća u toku kreta­ staje nova kvaliteta. (V. dijalektički zako­
nja, dakle i po njegovoj prolaznoj strani ; jer ni.)
se ničim ne da tutorisati i jer je u svojoj
Spoznaja čovjekova nije _p uko pasivno
suštini kritička i revolucionarna.• (Pogovor
promatranje i odražavanje. Č ovjek prakti­
drugom izdanju ·Kapitala ) V
čko-stvaralački mijenja svijet, a mijenjajući
•.

D ij a l e ktički materijalizam - Marxov i En­ svijet mijenja i samoga sebe. Č ovjek je


gelsov filozofski pogled na svijet u kojem praktičko-misaono biće. U konkretnoj
su sažeta sva bitna dostignuća filozofskog praksi i provjerava svoje zamisli i spoznaje.
i znanstvenog razvitka suvremene epohe. Praksa (v.) je dakle u posljednjoj instanciji
Nastao četrdesetih godina XIX st. u dje­ i kriterij istine. Naše misli, apstrakcije, iz­
lima : ·Ekonomsko-filozofski manuskripti. ražavaju veze i odnose u samoj stvarnosti
(1 844), .Sveta porodica. (1845), .Teze o ali su i njihova anticipacija. Ljudsko mišlje­
Feuerbachu• (1 845), •Njemačka ideologija nje, kao svojevrsni dio cjelokupne stvarno­
( 1 845/46) i kasnije u Engelsovim djelima sti, podložno je i dijalektičkim zakonima
·Anti-Diihring. (1878), .L, Feuerbach i kraj razvoja kao i ostala stvarnost. Isto tako ono
njemačke klasične filozofije• (1 886) i ·Dija­ po svojoj strukturi na određeni način odgo­
lektika prirode. (70-tih god.). vara strukturi stvarnosti. I konačno, kao i
Osnovne teze : svijet je jedinstven u svo­ svaka posebna sfera stvarnosti, ono ima
joj materijalnosti, pa je i mišljenje određe­ svoje specifične zakonitosti. Ali kreativna
no stanje visokoorganizirane materije, ljud­ sposobnost čovjekova mišljenja najbitnija je
skog mozga. Materija i kretanje dani su u njegova karakteristika. Svaki stupanj ljud­
neodvojivom jedinstvu, te je kretanje način ske spoznaje svojevrsno je jedinstvo apso­
postojanja materije. Kretanje je apsolutno, lutne i relativne istine (v.). Principijelnih
mirovanje relativno. Osnovni su oblici eg­ granica spoznaje nema. S obzirom na to što
zistencije materije vrijeme i prostor. Budući marksistička filozofija prevladava u svojim
je materija beskonačna, vrijeme i prostor su teoretskim temeljima fatalizam starog ma­
također beskonačni. Različiti oblici materi­ terijalizma, priznajući djelovanje slučajnosti
je dani su u uzajamnoj povezanosti i djelo­ i pojedinačnog faktora koji može utjecati na
vanju, pa nema pojava koje ne bi bile ma­ devijacije slijepe nužnosti, ona naglašava
kako determinirane (v.). Slučajnost je pojav­ značajnu aktivnu ulogu pojedinca, čovjeka
ni oblik u odnosu na suštinu pojave, a i uopće. Iako je čovjek podvrgnut, kao i sva­
sukob dvaju redova pojava koje inače ne­ ko drugo biće, nekim općim zakonima ži­
maju međusobne veze. Svako postojanje vota i kretanja, on nije samo slijepo oruđe
dano je kao jedinstvo suprotnih sila, ten­ prirodnih sila i zakona. Svojom svjesnom
dencija i mogućnosti. Bilo da se radi o pri­ radnom i povijesnom djelatnošću čovjek je
vlačnosti (atrakciji) i odbojnosti (repulziji), tvorac svoje vlastite povijesti, njen bitni i
asimilaciji i disimilaciji, borbi vrsta, borbi jedini smisao. Čovjek je dakle u biti kre­
klasa itd„ svaki je razvoj borba takvih ten­ ator, praktičko-misaono biće. Povijest čov­
dencija i njihovo prevladavanje, negiranje. jeka je njegova vlastita djelatnost, a očituje
Svaki razvoj je i realizacija nekih od posto­ se u sve većem oslobađanju od prirodne
jećih mogućnosti. Dijalektička negacija je nužnosti. Podjelom i diferencijacijom rada,
stvaralačka negacija, koja kao prevladavanje kao i odnosima vlasništva, čovjek je bitno
dijalektički materijalizam 72 dijalektika

otuđen u modernom svijetu. Borba za novi tendencija. Bez obzira na to radi li se o


humanizam, tj. oslobađanje čovjeka od svih privlačnosti (atrakciji) i odbojnosti (repulzi­
tih oblika alijenacije (v.), bitni je moment ji) u mikrokozmičkim i makrokozmičkim
suvremene etape ljudskog postojanja. Dija­ procesima, asimilaciji i disimilaciji, borbi
lektički materijalizam, zajedno s materijali­ vrsta u organskom svijetu, borbi klasa ili
stičkim shvaćanjem historije, osnovni je suprotnosti različitih teorija, ideologija -
teoretski fundament toga velikog djela ljud­ u svim tim procesima vlada jedinstven di­
skog stvaralaštva. U staljinističkoj nesocija­ jalektički zakon prožimanja suprotnosti,
lističkoj praksi došlo je do vulgarizacije i uvijek naravno u svojim specifičnim oblici­
napuštanja biti dijalektičkog materijalizma. ma. Bez suprotnosti nema dakle uopće ni
To je dovelo do diskreditiranja tog pojma postojanja ni kretanja ni razvitka.
(dijamat), zbog čega ga neki marksistički Zakon negacije negacije govori o razrješa­
orijentirani mislioci napuštaju. V vanju tih suprotnosti u nekom kretanju i
Dijalektički zakoni - najopćenitiji zakoni razvoju. Ako se dijalektički shvati svako po­
kretanja i razvoja zbilje. Engels je u ·Dija­ stojanje, svako pojedinačno kao u sebi od­
lektici prirode· naveo tri osnovna dijalekti­ ređeno i kvalitativno ograničeno (negativ­
čka zakona : .Zakoni dijalektike apstrahiraju no), onda je svako prevladavanje te unutra­
se dakle jednako iz promjena u prirodi kao šnje granice, te negacije, negacija negacije.
iz povijesti ljudskoga društva. Oni upravo Sve što postoji ograničeno je, pa je time
i nisu drugo nego najopćenitiji zakoni ovih negacija svega drugog. Nužno se mora da­
dviju faza razvitka a također i samog mišlje­ kle prevladati u svom postojanju i razvoju.
nja. Svode se na ova tri zakona : zakon pri­ U svakom postojećem uvijek se razvijaju
jelaza kvantitete u kvalitetu i obratno ; za­ nove snage i nove tendencije koje negiraju
kon prožimanja suprotnosti; zakon o nega­ tu prvobitnu ograničenost. Svako društveno
ciji negacije.• uređenje npr. isto je tako u sebi ograničeno,
negativno, te se nužno prevladava u višim
Zakon prijelaza kvantitete u kvalitetu go­
oblicima društvenoga kretanja. Negacija ne­
vori o karakteru promjena koje su nastale
gacije je dakle stvaralački moment svakog
nakon dijalektičke negacije. Budući da je
postojanja i razvoja. Ovim se nipošto ne
svaki predmet i kvantitativno i kvalitativno
iscrpljuje tematika zakona dijalektike, pri
određen, postoji mogućnost samo manjih
čemu postoje mnoge kontroverze među
kvantitativnih promjena, koje još ne dovo­
marksistima u shvaćanju ove problematike.
de do bitnijih promjena jedne ili više kva­
V
liteta dotičnog predmeta. Ali te promjene Dijalektika (grč. dialektike tehne = vještina
imaju svoju granicu, kad stupanj kvantita­ dijaloga i diskusije). Kod Platona dijalektika
tivnih promjena dovodi do naglijih, bržih označava umjetnost diskutiranja na temelju
promjena i samih kvaliteta nekog tijela ili pitanja i odgovora; vještinu podjele stvari
procesa. Ovaj zakon daje nam uvid u jedno na vrste i rodove da bi se o njima moglo
od najvažnijih pitanja i za samog čovjeka raspravljati i diskutirati, da bi se od nižih
- u karakter i mogućnost prirodne evolu­ pojmova strogim logičkim postupkom, de­
cije, tj. nastajanja novih vrsta, novih bića, pa finicijom, analizom i sintezom došlo do
tako i samog čovjeka - kao posljedice spoznaje najviših pojmova. Aristotel naziva
konkretnog, ovozemaljskog prirodnog ra­ Zenona iz Eleje dijalektičarem, jer pokazu­
zvitka. je protivrječnosti kad se pretpostavi giba­
Zakon prožimanja suprotnosti, funda­ nje, mnoštvo. Heraklitovo učenje naziva se
mentalni je dijalektički zakon i ujedno me­ također dijalektikom, jer je stvarnost shva­
todički princip koji pokazuje da je u zbilji tio u vječnoj mijeni, a protivrječnosti i su­
sve protivstavljeno, da nema nikakvog kre­ protnosti kao izvore kretanja i razvoja. Dok
tanja i razvoja bez unutrašnjih suprotnosti, Zenon u analizi mišljenja pokazuje protiv­
u prvom redu bez prožimanja suprotnih rječnost kad se pretpostavi gibanje, da bi
dijalektika 73 dijanoja

tada odbacio i protivrječnost i gibanje, He­ (v.) u kojoj se ono što treba odrediti odre­
raklit priznaje objektivno kretanje i protiv­ đuje tim samim (v. circulus vitiosus).
rječnost u stvarnosti. Sam Aristotel upo­ Dijalog (grč. dia.J.ogos = razgovor) ��či �
trebljava taj pojam za postupak dokazivanja -
filozofiji od Sokrata i Platona razv11an1e fi­
po vjerojatnosti, a katkad mu označava i lozofijskih misli u govoru i protugovoru, i
•sofističnostc. Stoici tim pojmom označava­ time je nastala odgovarajuća umjetnička
ju ili gramatiku i retoriku ili logiku i spo­ forma koja se održala sve do G. Bruna,
znajnu teoriju. U srednjem vijeku dijalekti­ Schellinga i Solgera. Dijalog znači u Plato­
ka označava formalnu logiku, koja s retori­ novom mišljenju •govor duše sa samom so­
kom i gramatikom sačinjava trivijum. Kant bom• i iz toga se razvija njegova koncepcija
u svojoj Kritici čistoga uma pod •transcen­ dijalektike. Za nastajanje modeme takozva­
dentalnom dijalektikom• shvaća kritiku di­ ne dijaloške filozofije nije bilo primamo
jalektičkog privida, tj. pokušaja da se ra­ značajno grčko-rimsko kozmocentrično
zumske kategorije, koje vrijede samo za mišljenje već židovsko-kršćanski •persona­
predmete mogućeg iskustva, primijene i na lizam. s jedne strane i metodologijsko i eg­
stvari po sebi, što dovodi do antinomija. zistencijalno problematiziranje onog ·dru­
Nakon Fichteove dijalektičke forme deduk­ gog• kao posljedica kartezijanskog ego co­
cije pojmova (teza, antiteza, sinteza), Hegel gito. Začetke dijaloškog mišljenja nalazimo
stvara od dijalektike opću metodu svoje fi­ kod F. H. Jacobija, J. G. Hamanna, W. v.
lozofije i ujedno dijalektiku shvaća kao put Humboldta, Fichtea i Schleiermachera, a u
samorazvoja apsolutne ideje, prema tome 20. stoljeću kod H. Cohena, Rosenzweiga
stvarnosti uopće. Bitna je odlika toga shva­ i M. Bubera. Dijaloško mišljenje ima u 20.
ćanja da svaki pojam implicite sadrži svoju stoljeću poseban utjecaj na pedagogiju i
suprotnost (antitezu), te se u sintezi dijalek­ teologiju ali isto tako i na ontologijska i
tički prevladavaju. Budući da su za Hegela etička raspravljanja Gr
mišljenje i bitak identični, dijalektika pr­ Dijanoetičke kreposti (ili vrline) u Aristote­
venstveno kao razvoj i kretanje u suprotno­ la (Nikomahova etika), za razliku od etičkih
stima bitan je sadržaj svega postojećeg. ili karakternih kreposti, koje su konstantno
Marx i Engels nastavljaju, u materijalisti­ usmjerenje volje što se pridržava tzv. •prave
čkom smislu, na Hegelovu koncepciju, sredine• i čuva mjeru (hrabrost, pravednost,
shvaćajući pod dijalektikom •nauku o op­ umjerenost ili trezvenost, darežljivost, osje­
ćim zakonima kretanja kako vanjskog svije­ ćaj stida i časti, otmjenost, dostojanstvo,
ta, tako i ljudskog mišljenja• (Engels). U vladanje sobom, prijateljstvo i dr.), tiču se
tom se smislu u marksizmu pod dijalekti­ pravilnog odnošenja razuma u spoznavanju,
kom shvaća i objektivni proces koji se od­ stvaralaštvu i djelovanju. Ostvaruju se na
vija po dijalektičkim zakonima (v.) i subjek­ području znanosti i umjetnosti, razboritosti
tivni dijalektički metodski postupak kojim ili uviđanju, mudrosti, promišljenosti i ra­
mi prilazimo istraživanju pojava, a koji je zumnosti. To su tzv. teorijske kreposti.
zapravo rezultat spoznaje dijalektičnosti sa­ K
me stvarnosti. Osnovno područje dijalekti­ Dijanoetički (grč. dianoetik6s), umski, što se
ke za marksizam je čovjekova historija u odnosi na razum odnosno na teoriju. (V.
kojoj dolazi do izražaja dijalektički odnos dijanoetičke kreposti.)
subjekta i objekta, tj. revolucionarnost čov- Dijanoetika ili dijanologija (grč.), nauka o
jekove historijske prakse. V razmišljanju (dijanoja), umjetnost ili umije­
će mišljenja, učenje o mišljenju.
· Dijanoja (grč.), razum, razmišljanje, sposob­
Dijalela (od grč. dia.J.lelos tr6pos =način
kretanja u krugu). Pogrešni način zaključi­ nost ili moć mišljenja ili ono što je podvr­
vanja (v.) odnosno dokazivanja (v.), a ima gnuto razumu i njime upravljano (teorija,
oblik kretanja u krugu. Također : definicija v.).
dijetetika 74 dinamizam

Dijetetika (grč. diaitetike tehne). Od Hipo­ premisi, pri čemu se negiranjem obiju mo­
krata : učenje o potrebi svrhovitog primje­ gućih tema negira i postavljeni uvjet (mo­
njivanja sredstava za održavanje vlastitog dus tollendo tollens) prema ovoj shemi :
bića, i u tjelesnom i u duševnom pogledu, Ako je S onda je ili P , ili Pz, ali nije ni
discipliniranje tijela i duše pomoću duha i p , ni Pz, dakle nije ni S. Takav tzv. lema­
viših čuvstava. Kod Kanta je predmet dije­ tički silogizam često dolazi do izražaja pri
tetike moć volje nad nezdravim osjećajima. dokazivanju u životnoj i znanstvenoj praksi,
B a može imati kadšto tri i više članova (v.
Diktatura proletarijata, država radničke kla­ trilema, polilema). Može druga premisa gla­
se. Lenjin je na temelju Marxovih i Engel­ siti i S je P,, iz čega slijedi zaključak : S
sovih shvaćanja svaku državu tretirao kao dakle nije Pz (ponendo tollens). S nije Pz
diktaturu, tj. vlast određene klase kojoj stoji - dakle je S P, (tollendo ponens). F
na raspolaganju sav opresivni aparat države
radi osiguranja te vlasti. Vlast jedne klase Dimenzija (!at. dimensio = izmjera), prote­
može biti više ili manje demokratična, ali ga, restežnost u prostoru koji ima tri di­
u biti ostaje diktatura. ·Pod diktaturom menzije, tj. dade se izmjeriti u tri pravca :
proletarijata ne podrazumijevamo ovakvu po dužini, širini i visini. Linija ima samo
jednu dimenziju, površina dvije a prostor
ili onakvu vanjsku formu države niti odre­
tri. Teorija relativiteta prihvaća još vrijeme
đenu metodu ili organizaciju političkog si­
kao četvrtu dimenziju. I okultizam prihvaća
stema doba prijelaza iz kapitalizma u soci­
četvrtu dimenziju, pa je po njemu pojavni
jalizam, odnosno komunizam, već njen svijet samo sjena četverodimenzijonalnog
društveni odnosno klasno politički sadržaj. realnog svijeta. S
Forme, metode i organizacija političkog si­
stema izrastaju iz određenog društvenog Dinamičan, snagom prožet; koji nastaje dje­
sadržaja, i u različitim zemljama i razdob­ lovanjem sila; pokretljiv; u kretanju. Mogu­
ljima mogu biti, i neizbježno jesu, veoma će opreke : statičan (v.), mehanički (v.).
različite. Diktatura proletarijata bit je takve Dinamika je za razliku od statike znanost o
vlasti i takvog političkog sistema u kome silama i gibanjima koja one proizvode.
neospornu rukovodeću ulogu ima radnička Njen osnivač je G. Galilei. Osim na fizikal­
klasa. A pod neospornom rukovodećom nom području, iz kojega je i preuzet, izraz
ulogom radničke klase u tom smislu ne dinamika pojavljuje se u psihologiji i socio­
može se podrazumijevati prosto prisustvo logiji. U širem smislu znači cjelokupnost
neke radničke partije u vladi, već takvi od­ pokretnih sila na određenom području
nosi klasnih i političkih snaga u jednoj stvarnosti. Pet
zemlji, u okviru kojih su radnička klasa i Dinamis (grč.; Jat. potentia), moć, snaga; po
njene vodeće socijalističke snage, u savezu Aristotelu : puka mogućnost za razliku od
s ostalim radnim ljudima, u mogućnosti da samog čina i ostvarenja. Tako npr. mramor­
mijenjaju društvene odnose u skladu s nji­ ni stup sadrži u sebi moć (mogućnost) da
hovim društveno-ekonomskim interesima, postane kip (v. energia, entelehija).
i stvarno ih mijenjaju.• (Program SKJ) Dinamizam - svaki filozofijski nazor na
V svijet po kojem se sve što postoji svodi pr­
Dilema (grč.), dvočlana pretpostavka. Općeni­ venstveno, ili čak isključivo, na sile i uza­
to uzevši situacija •U škripcu•, u kojoj se jamne odnose medu njima. Prema tome se
nameće izbor (alternativa) jedne od dviju i materija zamišlja kadšto samo kao oblik
(ponajviše neugodnih) mogućnosti izraže­ pojavljivanja sila, a ne kao troma masa koja
nih riječima •ili - ili.. U užem logičkom bi se pokretala tek na osnovu posebnih
smislu dilemom se označuje hipotetičko­ vanjskih poticaja nastalih gibanjem (v. me­
-disjunktivni silogizam (v.) sa dva alternativ­ hanizam). Shvate li se sile ne naprosto u
na č�ana u prvoj hipotetičko-disjunktivnoj matematičko-fizikalnom značenju (fizikalni
dinamizam 75 diskrepancija

dinamizam), nego sa stanovitim jače ili sla­ miru, postepeno sve više prelazi u toplinu
bije izraženim psihičkim osobinama, tada koja se širi (rasipa) na sve strane, što bi
se dinamizam lako ispoljuje kao panpsihi­ konačno imalo dovesti do potpunog izjed­
zam (v.), voluntarizam (v.), spiritualizam (v.), načenja temperature. Stanje potpune izjed­
ontološki idealizam (v.). Među zastupnici­ načenosti temperature dovelo bi do •toplin­
ma dinamizma ističu se Leibniz, Kant, ske smrti•, jer se toplina prema Carnotu
Goethe, Schelling, Schopenhauer i dr., a može pretvoriti u energiju samo onda kad
kod nas Ruđero Bošković, Đuro Arnold. (V. s toplijih tjelesa prelazi na hladnija. To je
atom, monada, energija, materija.) Pet pak nemoguće, ako je temperatura sasvim
Dionizijski, prema imenu grčkog boga Di­ izjednačena a posljedica te izjednačenosti
onizija, izraz koji su upotrijebili Schelling, bio bi potpuni prestanak gibanja i života u
Nietzsche, Wagner i dr. za jedan od dvaju svemiru (v. entropija). Arrhenius međutim
osnovnih nagona (apolinski - dionizijski), misli da u svemiru ima i takvih zbivanja
iz kojih izvire ljudsko stvaralaštvo, a napose koja djeluju u suprotnom pravcu, tj. protiv
kultura. Za razliku od apolinskog (v.) nago­ disipacije (koncentracija) uspostavljajući ta-
na, dionizijski nagon je neobuzdan, stra­ ko opću ravnotežu. F
stven i herojski zanesen u razbijanju ukru­ Disjunkcija je logička operacija povezivanja
ćenih formi i u stvaralačkoj aktivnosti koja iskaza i označava se sa •ili• (neisključujuća
rađa nov, još nesređen i neoblikovan život. disjunkcija) ili sa •ili - ili• (isključujuća
Pet disjunkcija). Kod Kanta disjunktivni sudovi
Diplopija (njem. Doppelsehen) - poremećaj stoje ravnopravno pokraj kategoričkih i hi­
· potetičkih sudova.
vida koji se manifestira zamjećivanjem dvo-
struke slike predmeta koja se zdravoj osobi Disjunktivan (Jat. disiunctio = razdvajanje,
pokazuje kao jedna. Binokularna diplopija: isključenje) ili rastavan naziva se u logici
pojava dviju slika gledanjem s oba oka; mo­ složen sud sa više predikata koji se među­
nokularna diplopija: pojava dviju slika pri sobno isključuju. Npr. • s je ili P , ili P, ili
gledanju s jednim okom. Uzroci binokular­ P, •. •Tvari su ili u krutom ili u tekućem
ne d. : klijenut vanjskih očnih mišića; uzroci ili u plinovitom stanju.• Članovi disjunktiv­
monokularne d. : početak sive mrene, dvo-
Šp nog suda moraju se međusobno isključivati,
struka zjenica, poluiščašenje leće. a treba da budu i svi članovi iscrpno, tj. do
Disciplina (lat. disciplina = zapt, nauka), po­ kraja navedeni. Ako je disjunktivan sud
jedina znanost ili samo jedna grana neke dvodjelan, nazivamo ga alternativnim (v.).
znanosti ili vještine koja se može naučiti. Disjunktivnim se naziva i silogizam (v.) u
- U pedagogiji : stega kojom se odgajanik kome je prva premisa (v.) disjunktivan sud.
navikava na marljivost, urednost, ozbiljno F
učenje i ćudorednost. Prema Herbartu ste-
ga je prvo odgojno sredstvo. S Diskontinuiran (lat. dis =odijeljen, svaki za
Disimilacija (lat. dissimilatio), raspadanje, sebe i continuum = povezanost), prekidan,
razlučivanje. U biologiji : životni proces raz­ nepovezan. Suprotno : kontinuiran (v.). Sva­
građivanja žive supstancije, protoplazme. ka je veličina sastavljena od diskontinuira­
Prema Verwomu to je cjelokupnost svih nih dijelova, kao što i svaki razvitak ima
onih pretyorbi od raspadanja biogenskih (v.) svoje momente u kojima se stari tok i ra­
molekula sve do stvaranja produkata izmje­ zvoj kvaliteta prekida. Takav diskontinuira­
ne tvari. Riječ se međutim upotrebljava ne ni razvoj (v. dijalektički zakon prijelaza
samo u biološkom, nego i u širem značenju kvantitete u kvalitetu) takvi prekidi mo­
,

(napose psihološkom i epistemološkom). menti su nastajanja novih oblika. i struktu-


Suprotno : asimilacija (v.). S ra. V
Disipacija (lat. dissipatio = rasipanje), fizi­ Diskrepancija (lat.), međusobna neusklađe­
kalni proces kojim energija, sadržana u sve- nost, nepodudaranje, nepodnošljivost, ne-
diskrepancija 76 distinkcija

spojivost, odvojenost, naročito kad je riječ nog promatranja•. Pojam suprotan od aso-
o odnosima stanovitih dvaju pojmova. cijacije (v.). Kr
Diskretan (lat.), odvojen, razdvojen, zaseban. Disolucija (lat. dissolutio = razrješenje), ra­
Tako se primjerice nazivaju diskretnima spadanje. Proces suprotan evoluciji (v.).
atomi u praznom prostoru, prirodni brojevi Disonancija (lat. dissonantia nesklad), ne­
=

u nizu gdje među njima ne postoji nepre­ slaganje, neskladnost, razdor; naročito u
kinuti kontinuitet i sl. glazbi neslaganje dvaju ili više tonova.
Diskriminacija (lat.), ukidanje ili ograničava­ Disparatan (lat.), nejednak, nespojiv, odvo­
nje prava u društvenim, međunarodnim i jen, različan. Disparatni osjeti pripadaju
međuljudskim odnosima (s obzirom na bo­ različnim osjetnim područjima (npr. crveno
ju kože rasna diskriminacija, na vjeroispo­ i kiselo). Disparatni pojmovi su ne samo
vijest vjerska diskriminacija, na nacional­ raznovrsni već i raznorodni (heterogeni), ia­
nost ili nacionalne manjine nacionalna dis­ ko se pri tom ne radi o direktnom negira­
kriminacija itd. - kolonijalizam, imperija­ nju pojma (npr. stolac - romantizam).
lizam {v.), rasizam, fašizam, genocid itd.). Pet
Ideološka diskriminacija jest onemogućava­ Dispozicija (lat. disponere = rasporediti); 1)
nje grupa ili pojedinaca zbog njihovih idej­ potencijalni, naslijeđeni uvjet za neku ak­
nih stavova, shvaćanja, uvjerenja i dr. u tivnost. Dispozicija ima svoju realnu osno ­
obliku ideološkog monopolizma (crkvena vu u naslijeđenoj strukturi organizma, oso­
inkvizicija, despotizam, etatizam, teror, sta- bito u strukturi živčanog sustava. Dispozi­
ljinizam). _ K cije dolaze do izražaja u sposobnostima ko­
Diskromatops ija, djelomična sljepoća za bo­ je su rezultat i samoaktivnosti individuuma,
je; nemogućnost doživljavanja i razlikova­ različitih okolnih utjecaja, odgoja i vježbe ;
nja nekih parova boja (crveno - zeleno, žu­ 2) svaki čuvstveni ili mentalni stav koji u
to - modro). nekoj mjeri određuje kakva će u određenoj
Diskurzivan (lat.) - zasnovan na razmišlja­ situaciji biti doživljajna reakcija; 3) sklonost
nju i zaključivanju, protkan i proviđen lo­ ili tendencija prema određenoj vrsti aktiv­
gičkim operacijama, misaon, pojmovan, ra­ nosti; 4) sistematski raspored nekog mate-
cionalan. Diskurzivno mišljenje ne poluču­ . rijala, npr. dispozicija nekog sastavka ili
je simultan, neposredan uvid u predmetnu predavanja. Bu
cjelinu, već predstavlja sukcesivni logički Distancija (!at. distantia = razmak), udalje­
proces od jednog logičkog elementa k dru­ nost, odstojanje; dužina linije koja spaja
gom izgrađujući tako u postupnosti cjelinu dvije točke.
iz dijelova. Izraz diskurzivan upotrebljava Disteleologija (grč. dis = ne, te!os =svrha
se često u opreci prema intuitivnom, zor­ i 16gos = nauka). Učenje o nesavršenstvu,
nom, empiričkom, neposrednom. Pet nesvrhovitosti, besciljnosti. Nasuprot teleo­
Disocijacija (!at. dissociatio), razdvajanje, ra­ logiji (v.) kao učenju o svrhama, disteleolo­
spadanje; odjeljivanje elemenata koji su ne­ gija tvrdi da ne samo ljudski čini nego ni
kada tvorili cjelinu. 1) U sociologiji znači povijesno ni prirodno događanje u cjelini
otuđivanje od zajednice. 2) U kemiji, rever­ nije uvjetovano nekom vrijednom svrhom
zibilno rastavljanje molekule na jednostav­ ili nekim određenim završnim ciljem. Sve
nije molekule, na atomske grupe, ione (ter­ je nesavršeno i puno nedostataka, a u ko­
mička, elektrolitička disocijacija). 3) U psi­ načnom rezultatu besciljno i bezvrijedno.
hologiji : duševni proces kojim se doživljene F
cjeline luče na pojedine kvalitete. Prema Distinkcija (lat.), razlikovanje. Jedna od os­
W. Jamesu •Ono, što je povezano sad s jed­ novnih značajki spoznajne svijesti, koja na
nim sad s drugim objektom, teži da se odi­ osnovu uočavanja bilo stvarnih bilo poj­
jeli od jednog i drugog i da postane pred­ movnih razlika prema srodnim odnosno
metom samostalnog (apstraktnog) misao- oprečnim predmetima postiže željeni stu-
distinkcija • 77 dječja psihologija

panj razgovijetnosti spoznaje. Vrijednost tetu afirmacije i negacije) tročlana ili triho­
distinkcije uz definiciju (v.), odnosno pone­ tomija, četvoročlana ili tetratomija odnosno
kad umjesto nje, izražena je u poslovici : višečlana ili politomija (npr. ljudi po zani­
Qui bene distinguit, bene docet (tko dobro manju). Divizija dolazi do vidnog izražaja
razlikuje, dobro poučava). Pet kao značajno logičko-spoznajno sredstvo u
Distinktan (lat.), ;azgovijetan. Po Descartesu različitim znanstvenim područjima kao i u
je sadržaj svijesti distinktan kad je pored praktičkom životu. Dvije najčešće pogreške
vlastite jasnoće pregledno razgraničen od kod stvaranja divizije : 1) ona ne smije biti
svih drugih spoznaja. konfuzna, već treba da bude u sebi dosljed­
Distribucija (lat. distributio), razdioba, podje­ no provedena prema jednom te istom dio­
la zajedničkog pojma na pojedinačne pod­ benom stajalištu, tako da se diob�ni članovi
ređene mu pojmove. Prema Kantu razum međusobno isključuju, 2) diobeni članovi
stvara samo distributivno jedinstvo spozna­ treba da potpuno .adekvatno• iscrpu diobe­
ja (agregat), dok um zahtijeva sistematično nu cjelinu da ih ne bude ni premalo ni
jedinstvo po regulativnim (v.) principima. previše. - Težnja za sistematičnošću zna­
Diš (sansk.) - prostor u empirijskom smislu, nja često iziskuje pe samo to da se stanovite
prvenstveno kao strana svijeta, smjer, smje­ pojmovne cjeline raščlane s različitih staja­
štaj i prostorni svijet kao cjelina. Za filozof­ lišta u odgovarajućim paralelnim divizija­
sku kategoriju prostora i njegov odnos pre­ ma, već da se pojedini diobeni članovi dalje
ma vremenu usp. ak:aša. raščlanjuju u podređenim divizijama (v.
Divergirati (v. divergencija), međusobno se subdivizija) itd., što sve zajedno s početnom
udaljavati, odilaziti od jedne zajedničke to­ glavnom divizijom sačinjava klasifikaciju
čke. Suprotno : konvergirati (v.). (v.). Pri tom je važno da klasifikacija bude
Divergencija (lat. divergium = raskršće), ra­ postupno povedena bez preskakivanja bilo
zilaženje, međusobno udaljivanje ili kreta­ koje subdivizije. Pet
nje u suprotnim pravcima. Divergentan Dječja psihologija. Psihološka disciplina ko­
znači usmjeren u suprotnom pravcu, koji se ja se bavi izučavanjem karakteristika dječjeg
razilazi. Suprotno : konvergentan (v.). duševnog života i njegova razvoja. Prvi se
Divizija (!at.) : dioba, podjela. Logički postu­ takvim problemima počeo naučno baviti
pak kojim se određuje opseg pojma (v.) nje­ Ch. Darwin (1876), a zatim mnogi drugi
govim raščlanjivanjem na podređene (vr­ istraživači : W. T. Preyer, S. Hall, A. Binet,
sne) pojmove. Svaka divizija sadrži (1) poj­ E. Meumann, M. Shinn, W. Stern itd. Os­
movnu diobenu cjelinu (lat. totum divisi­ novna metoda tog prvog razdoblja dječje
onis) koja se prema (2) odabranom diobe­ psihologije bila je biografska metoda - is­
nom stajalištu (lat. fundamentum ili princi­ traživači su obično pratili razvoj svoje djece.
pium divisionis) dijeli na stanovite (3) dio­ S pojavom behaviorizma (v.) nastao je preo­
bene članove (lat. membra divisionis). Dio­ kret i u dječjoj psihologiji. Ako je predmet
beno stajalište kao najznačajnije svojstvo di­ psihologije ponašanje, reakcija organizma,
vizije može postati mnoga više ili manje onda je moguće izučavati i psihički život
bitna oznaka iz sadržaja pojma koji se novorođenčeta, pa čak i djeteta u stadiju
podvrgava diviziji, pa se prema tome o is­ intrauterinog razvoja. Tako se dječja psiho­
tom pojmu mogu načiniti različite divizije logija počela baviti razvojem djeteta od sa­
(paralelne ili kodivizije). S obzirom na •pri­ mog začeća. Odrediti vremensku granicu te
rodnost• diobenog stajališta, neke su divizi­ discipline vrlo je teško, iz jednostavnog raz­
je prirodnije (tzv. prirodna divizija), a druge loga što je teško reći kad dijete prestaje biti
više izvještačene (tzv. umjetna divizija). S dijete i postaje odrastao čovjek. No obično
obzirom na broj diobenih članova divizija se uzima do završetka puberteta. Dječja je
može biti dvočlana ili dihotomija (npr. ljudi psihologija dio opće razvojne psihologije,
po spolu muškarci i žene, sudovi po kvali- koja se bavi izučavanjem razvoja duševnog
dječja psihologija 78 dogmatik

života čovjeka od začeća do smrti. Kao i u Docta ignorantia (!at.), učeno neznanje, tj.
općoj, tako i u dječjoj psihologiji postoji spoznaja da se o božjem biću ne može ništa
mnogo različitih shvaćanja i metodskih po­ sigurno znati, da se apsolutno ne može poj­
stupaka. Za evropsku dječju psihologiju ka­ rnovno dohvatiti. Prema Scotu Eriugeni ni
rakteristično je izučavanje nekih psihičkih sam bog ne može sebe znati, jer ako bog
osobina (K. Biihler, Ch. Biihler, W. Stern, sebe zna, tada se zna ili kao konačnost ili
J. Piaget) kao što je intelektualni razvoj dje­ kao beskonačnost. Ako sebe zna kao konač­
teta, a posebno razvoj njegovih misaonih nost, onda to protivrječi pojmu boga. Znati
procesa : što malo dijete vidi i čuje, kako sebe kao beskonačnost jest vlastita protiv­
počinje razlikovati ljudska lica i glasove, itd. rječnost. Prema tome, bog sebe ne zna. Po­
Naročito su značajna istraživanja J. Piageta, jam docta ignorantia razradio je Augustin.
koji je ispitivao razvoj dječjeg govora i mi­ Često ga je upotrebljavao Bonaventura.
šljenja, dječjih pojmova o svijetu i dječjeg Docta ignorantia je naslov glavnog djela
rnoralnog rasuđivanja. Za američku dječju Nikole Kuzanskog. Taj problem razrađivale
psihologiju karakteristična su vrlo opsežna su mnoge filozofije. B
izučavanja dječjeg psihičkog razvoja (A. Ge­ Dogma (grč.), 1 . znanstveni stav, teza, tvrdnja
sell). Cilj je takvih izučavanja da se utvrde ili načelo pojedinog filozofa ili filozofijske
faze razvoja, karakteristične za svu djecu. U škole, koji se smatraju neoborivima, koji se
tu svrhu primijenjene su dvije metode : ne daju opovrgnuti ili se smatraju bitnim
transverzalna metoda ili metoda presjeka odnosno karakterističnim za određeni filo­
(izučavanja nekih osobina kod djece odre­ zofijski ili znanstveni sistem; 2. u kršćan­
đene dobi) i longitudinalna metoda ili me­ skoj teologiji stav vjere koji se smatra isti­
toda slijeđenja (praćenje razvoja određene nom objavljenom na natprirodan način, a
djece kroz duže vremensko razdoblje). Re­ istovremeno se pokušava protumačiti racio­
zultati dječje psihologije imaju danas veliku nalno-pojrnovnirn putem; za objašnjavanje
praktičnu i teoretsku vrijednost u pedago­ dogmi imala bi biti mjerodavna jedino cr­
giji, općoj psihologiji, mentalnoj higijeni, kva i njezini autoriteti; 3. u svom svjetov­
medicini itd. Fr nom obliku i pojavljivanju dogma zadržava
isti smisao neoborivosti i neprikosnoveno­
Djelomičan ili partikularan (!at. particula­ sti određenih (društveno-političkih, ideolo­
ris) je pojam kojim se označuje nešto što gijskih, partijskih i dr.) stavova, shvaćanja,
pripada samo jednom dijelu neke vrste. Ne znanstveno-filozofijskih teza i teorema itd.,
odnosi se na pojedinačno ni na opće nego koji snagu svoje argumentacije crpu iz au­
na posebno. Djelomičan se u tradicionalnoj toriteta onih koji ih iznose, tvrde i zastupa­
logici naziva onaj sud u kome se predikat ju. U tom smislu dogma je suprotna meto­
odnosi samo na dio opsega subjekta. Oblik
dičkoj skepsi, kritičkom ispitivanju, filozo­
mu je : Neki S su P ili Neki S nisu P. Su­
fijskom i znanstvenom istraživanju i stvara­
protno : općenit (v.) ili univerzalan, a i po-
lačkom otkrivanju istine koja nigdje i nikad
jedinačan (v.) ili singularan. F
nije unaprijed dana ili (•prirodno• odnosno
Dobro - opći problem u etičkom određenju •natprirodno•) objavljena i utvrđena. K
i vrednovanju ljudskog djelovanja. Ideal do­ Dogmatičan, nekritičan, neispitan, neprovje­
bra bio je u povijesti etike vrhovni smisao ren, protivan urnu i racionalno-kritičkorn
života, pa se jednom pod njim razumijevala razmatranju, koji se temelji na određenoj
sreća (eudairnonizan, v.) drugi put - ugoda dogmi (v.) ili autoritetu i polazi od njih.
(hedonizam, v.), a kadgod i korist (utilitari­ Dogmatik - 1. u suprotnosti spram skepti­
zarn, v.). U suvremenoj fenomenološkoj eti­ ka (v.) onaj grčki ili rimski filozof koji,
ci dobro znači realizaciju vrednote (Sche­ umjesto da uporno ustraje u sumnji kao
ler). Npr. u prijatelju je i;ealizirana ideja .od- svojem polazištu i završnoj konzekvenciji,
nosno vrednota prijateljstva. B navodi određene tvrdnje, teze i sigurna na-
dogmatik 79 dominanta

čela; 2 . prema Kantu : predstavnik dogma­ pobijajući raspoložive kontradiktorne


tizma (v.) u filozofiji; 3. koji u filozofiji, teo­ oprečne tvrdnje, dokazuje njihovu neodrži­
riji i znanosti nekritički polazi od određene vost, nemogućnost, apsurdnost (lat. deduc­
dogme (v.) ne pitajući za mogućnost i odr­ tio ad apsurdum), te na taj način samo po­
živost svojih vlastitih ili od drugoga preuze- sredno utvrđuje dokaznu tvrdnju. Pri doka­
tih, misaonih pretpostavki. K zivanju se mogu javljati različite nehotične
Dogmatizam. Općenito : pozivanje na neis­ (paralogizam, v.) i hotimične (sofizmi, v.)
pitano i na nekritički preuzeto učenje (v. pogreške. O njima - u vezi s postavljenom
dogma, dogmatik). U kasnijoj grčkoj filozo­ dokaznom tvrdnjom - v. heterozetesis, ig­
fiji : suprotno skepticizmu (v.), suprotno noratio elenchi, mutatio elenchi, metabasis
njegovu kriticizmu (v.); prema Kantovu od­ eis allo genos, a u vezi s dokaznim razlo­
ređenju : onaj filozofijski smjer koji polazi zima v. proton pseudos, petitio principii,
od pretpostavke da se pomoću uma, pukim hysteron proteron, circulus vitiosus. - Na­
pojmovnim izvođenjem, može dokučiti i ročita vrsta više ili manje sigurnog dokazi­
spoznati ono što je o sebi (stvar o sebi, Ding vanja jest tzv. dokaz po vjerojatnosti na os­
an sich, v.), pri čemu Kant ima primarno novu uočavanja matematičkih odnosa, da­
u vidu filozofiju Chr. Wolffa i školsku filo­ kako među istovrsnim pojavama, pri čemu
zofiju svoga vremena. U suvremenom mar­ se stupanj vjerojatnosti izražava razlomkom
ksizmu u dogmatizam se ubraja npr. stalji­ u kojemu nazivnik sadrži sve moguće slu­
nizam u teoriji i praksi, koji u birokratizmu čajeve, a brojnik samo slučajeve u prilog
kao društveno-političkom sistemu i biro­ postavljenoj tezi. Pet
kratskom duhu ima svoj izvor, porijeklo, Doksologija ili praktikologija je Leibnizov
uporište i idejno zaleđe. K termin (Rasprava o metafizici) i označava
Dokaz (grč. apodeiksis, lat. demonstratio, ar­ način govora prilagođen prividnosti u mi­
gumentatio, probatio). Logički postupak šljenju. Npr. onda kada se kaže da se sunce
kojim se obrazlaže i utvrđuje istinitost ne­ rađa ili da umire. Gr
kog suda (tvrdnje, teze). To se postiže kad­
Doktrina (lat.) : učenje, teorija; sustavno, logi­
što ukazivanjem na neposredna iskustva, a
čki utemeljeno i razrađeno učenje o prirodi
kadšto na temelju drugih priznatih odno­
i svijetu, teološko, filozofijsko ili znanstve­
sno prethodno dokazanih sudova. Sva ova­
no.
kva iskustvena odnosno misaona uporišta
Doktrinar - fanatičan branilac određene
služe kao dokazni razlozi, argumenti (lat.
teorije ili naučanja bez obzira je li ono odr­
argumenta probandi, principa demonstran­
živo ili nije i protivrječi li zbilji, umu, kri­
di). O njihovoj dokaznoj snazi i uvjerljivosti tičkoj argumentaciji ili ne.
(tzv. nervus probandi) ovisi solidnost doka­
Doktrinarstvo (lat. doctrina = naučanje) :
za i očitost tvrdnje koja se želi dokazati.
gorljivo i slijepo pristajanje uz neko nekri­
Dokazno postupanje u znanosti i životu za­
tičko učenje, uz neku pseudoznanstvenu te­
sniva se na nekim unaprijed prihvaćenim
zu ili teoriju. Zbilji strano držanje koje se
sudovima (principima) koji se dalje ne mo­
osniva na određenom nekritičkom stavu.
gu, a i ne treba ih, dokazivati, jer su već
sami po sebi očiti (aksiomi, v.), odnosno Dominacija (lat. dominatio), gospodstvo,
predstavljaju nužni zahtjev zdravog razuma nadmoć, prevladavanje jedne komponente,
(v. postulati). Dokazuje se ili u obliku jed­ jednog faktora u nekom zbivanju.
nostavnih ili u obliku složenih silogizama. Dominanta (lat. dominari = vladati, gospo­
Direktan (apodiktičan) dokaz ima oblik ka­ dariti) - što prevladava u nekom zbivanju,
tegoričkog odnosno hipotetičkog silogizma, što mu daje obilježje, lik ili pravac kretanja;
gdje iz prihvaćenih premisa nužno slijedi prevladavajuća oznaka, vladajuća sila u ne­
dokazna tvrdnja. Indirektan (apagogički) kom procesu. Dominantan znači prevlada­
dokaz u obliku disjunktivnog silogizma, vajući. Suprotno : recesivan (v.).
dominantno obilježje 80 društvenost

Dominantno obilježje : naslijeđena osobina njihov odnos ne smije tretirati mehanički.


koja potiskuje recesivno obilježje. Npr. pri Neka područja društvene nadgradnje di­
križanju mužjaka i ženke različitih boja po­ rektnije ovise o društvenoj bazi, a neka ma­
tomci prve generacije mogu svi biti boje nje. Osim ove vertikalne uvjetovanosti, po­
jednog od roditelja (dominantno obilježje), jedina područja društvene nadgradnje ovise
ali u idućim generacijama pojavit će se i i o ostalim područjima kao i o prethodnom
boja koja je u prvoj generaciji bila recesivna razvitku društvene nadgradnje uopće. Od­
(Mendelov zakon). (V. recesivno obilježje.) nos ekonomske baze i društvene nadgrad­
Bu nje, kod čega je baza primarniji element,
Doxometria (grč. doxai = mjera mišljenja) dijalektički je, tj. uzajamno se uvjetuju.
je metoda determinacije javnog mišljenja V
pomoću statističkih istraživanja. • Mišljenje• Društveno-ekonomska formacija, jedna
se tu uzima u širokom smislu i skoro je od osnovnih kategorija marksističke socio­
sinonimno s ·karakterom•. logije. Označava određene socijalne sisteme
Doživljaj (prema .doživjeti•) je najosnovniji i koji se od drugih razlikuju po društveno­
najširi pojam psihologije, a ponekad i isho­ ekonomskoj strukturi, proizvodnim i dru­
dišni pojam filozofije, koji se kao takav ne štvenim odnosima uopće. Pojam društve­
da definirati, iako se katkada u sklopu on­ no-ekonomske formacije uključuje u sebi
toloških razmatranja precizira kao •Subjek­ činjenicu da se jedni te isti proizvodni od­
tivni odraz objektivne stvarnostic. Obuhva­ nosi ne razvijaju samo kao takvi, nego da
ća i •unutrašnja• stanja, kao čuvstva i raspo­ je društvo u toku svoga razvitka dosad stvo­
loženja (doživljaj tuge), i svjesne odnose rilo nekoliko kvalitativno različitih tipova
prema okolini (realnom, vanjskom svijetu), društvenih odnosa. Svaki od njih ima po­
bilo da se ti odnosi shvaćaju kao subjektiv­ sebnu strukturu, svoje posebne zakone ra­
ne aktivnosti (doživljaj gledanja) bilo kao zvitka, funkcioniranja i prijelaza u druge
predmetni odrazi u svijesti (doživljaj boje). društvene formacije, posebne zakonske od­
Shvaćanje doživljaja kao .neposrednog po­ nose pojedinih elemenata u toj strukturi,
datka svijesti. (Bergson), koji je jedini pri­ specifičnu superstrukturu itd. Do danas
stupačan izravnom spoznajnom shvaćanju, razlikujemo : prvobitnu zajednicu, robovla­
bilo je ponekad uporište subjektvističko­ sničku društveno-ekonomsku formaciju,
-idealističkim gledanjima u filozofiji. U psi­ feudalizam, kapitalizam i komunizam. V
hologiji je ograničavanje znan stvenog inte­ Društveno samoupravljanje, bitni moment
resa na neposredni (•svjesni•, .intimni•) socijalističkih društvenih odnosa, osnovna
aspekt doživljaja, odnosno zanemarivanje karakteristika socijalističke, neposredne de­
njegovih fizikalno-fizioloških uvjeta i kore­ mokracije. Takav odnos ljudi u proizvodnji
lata, dovelo do introspektivističkih smjero­ i ostalim sferama društvenog života nastaje
va kao što su duhoznanstvena psihologija kad radni ljudi postaju sve više i upravljači
(Dilthey, Spranger), psihologija života (Miil­ svojim proizvodnim i društvenim životom,
ler-Freienfels), različite psihoanalitičke, in­ kad sve više primaju na sebe one funkcije
dividualno psihološke, dubinskopsihološke koje su prije bile isključivo pravo državnih
strukturalističko-holističke i sl. škole i dok- organa vlasti. Osnovni cilj razvijanja dru­
trine. Kr štvenog samoupravljanja jest dokidanje
Društvena nadgradnja obuhvaća sve politi­ upravljanja ljudima i ostvarivanje osnovne
čke institucije (partije, država) i ideološka misli komunizma - upravljanja stvarima.
područja (nauka, filozofija, religija itd.) dru­ Različiti oblici društvenog samoupravljanja:
štvenog života. Iako je društvo totalitet i komuna, radnički savjet, vijeća proizvođača,
jedinstvo različitih sfera, segmenata i po­ savjeti u prosvjeti, zdravstvu itd. V
dručja, u marksizmu se uvriježio pojam Društvenost, općenito : pripadnost (određe­
društvene baze i nadgradnje, pri čemu se nom) društvu ili prisutnost u njemu, dru-
društvenost 81 država

štvena određenost ili određenost društvom. odnosa, koji sačinjavaju odnos ljudi prema
Već u Aristotela čovjek je određen kao prirodi i međusobni odnos u proizvodnji
zoon politikon (političko, društveno biće). - osnovi na kojoj se izgrađuju, svi ostali
Povijesno gledano ima različitih oblika dru­ društveni odnosi, institucije i oblici svijesti.
štvenosti kao posredne ili neposredne veze c
među ljudima (rodovi, plemena, klase, sta­ Država - cjelokupni mehanizam vlasti ko­
leži, slojevi, kaste, grup e, profesije, cehovi, jim jedna klasa održava i štiti svoju klasnu
organizacije, institucije, stranke, partije itd.). vladavinu. Država je historijski proizvod,
Mane je pokazao kako je čitava povijest za­ nastao u razdoblju prijelaza prvobitne za­
pravo povijest klasnih društava, u kojoj čov­ jednice, gentilnog i plemenskog društva u
jek u najboljem slučaju samo posredno par­ klasno, robovsko društvo. Vladajuće klase
ticipira na svojoj društvenosti. Kako je pak su sve do danas preko državnog mehaniz­
društvenost bitno konstitutivna za čovjeka, ma (policije, vojske, sudstva, prosvjetnih i
jer je čovjek društveno biće par excellence ideoloških institucija itd.) osiguravale svoju
(•ensemble društvenih odnosa•), to su svi klasnu vlast te se i borba progresivnih klasa
posredni društveni odnosi posredstvom ro­ u prvom redu vodila oko zauzimanja držav­
be, novca, kapitala, tržišta, u obliku države ne vlasti radi ostvarivanja i izgradnje novih
- •posrednika između čovjeka i njegove društvenih odnosa. Tokom razvoja društva
slobode• - politike, prava, religije, morala, družava je, naročito u novijem vremenu,
određenih institucija itd., za Manea zapravo preuzimala i mnoge druge javne i općedru­
otuđeni ljudski odnosi. U tom smislu po­ štvene funkcije, ali njena bit ipak ostaje ono
jam istinske društvenosti, po kojemu je što su Mane, Engels i Lenjin u prvom redu
čovječnost (čovjek) jedina veza među ljudi­ naglašavali - instrument za osiguranje kla­
ma, gotovo je identičan s pojmom ljudsko­ sne vladavine, instrument za držanje u po­
sti. Ova je međutim povijesni proces u ko­ tlačenosti druge klase. Nasuprot ovom mar­
jem se djelatno-kritički, dijalektički, smisle­ ksističkom konceptu mnogi su ideolozi vla­
no i svrhovito negiraju i destruiraju svi dajućih klasa nastojali da objasne državu ne
oblici opstojećih postvarenih (reificiranih) kao historijsku, klasnu tvorevinu, nego
društvenih odnosa kao njezina neposredna vječnu, božansku, neprolaznu itd. Država
pretpostavka. Tek tada društvenost postaje kao instrument vlasti i neslobode bila je
istinska čovjekova bit, prava ljudska priro­ također na udaru socijalista anarhističke
da, kojoj je, najviša potreba ona za drugim provenijencije. Za razliku od marksizma,
čovjekom. K koji pretpostavlja da je proletarijatu i nakon
Društvo (lat. societas), kao poseban fenomen revolucije još uvijek potrebna država (v.
bilo je vrlo rano predmet filozofskog raz­ diktatura proletarijata) anarhisti su smatrali
matranja. Grčki filozofi antropološkog pe­ da državu treba u potpunosti razrušiti (v.
rioda identificirali su društvo s gradskom anarhizam, anarhokomunizam i revoluci­
republikom, gradom (grč. polis). U sred­ onarni sindikalizam). Mane i Engels su po­
njem vijeku društvo su definirali kao svrho­ stavili tezu o socijalnoj revoluciji kao doki­
vito djelo natprirodne sile (boga). U 1 7. i danju i prevladavanju starih društvenih od­
1 8 . st. dominirale su takozvane ugovorne nosa, rušenju stare vlasti (države), uspostav­
teorije o nastanku društva i države. - Kla­ ljanju nove države tj. proletarijata kao vla­
sici marksizma definirali su društvo kao dajuće klase, podruštvljenju sredstava za
specifičan oblik i novu strukturu prirode. proizvodnju i uspostavljanju takvih oblika
Osnovna su pretpostavka društva ljudi sa društvenih odnosa i upravljanja (razni oblici
svojim fizičkim i psihičkim svojstvima. samoupravljanja) da politička vlast postaje
Č ovjek kao praktično svjesno biće radom sve više izlišnom. Država prema marksisti­
proizvodi sebe i svoj svijet (društvo). Dru­ čkom konceptu, mora u socijalizmu zapo­
štvo predstavlja cjelokupnost produkcijskih četi da odumire. S potpunim nestankom

6 Filozofijski rječnik
država 82 duhovne znanosti

klasa nema potrebe ni za organom za ug­ se osjeća tendencija da se provede monisti­


njetavanje, pa država, kao što je s klasnim čka redukcija i težište pstojanja stavi na je­
društvom nastala s njegovim nestankom iš- dan princip (ili ! 1aterija, ili duh, ili nešto
čezava s historijske pozornice. V. sveobuhvatno treće), a sva preostala pojavna
Dualitet (lat.), dvojstvo, koje može da se oči­ raznolikost shvati kao paralelni popratni
tuje u smislu kopulativnom (i jedno i dru­ odraz jedne osnovne zbilje (v. monizam).
go) i disjunktivnom (ili jedno ili drugo). Od ontološkog dualizma treba razlikovati
Dualitet se odnosi na dva različita očitova­ fenomenalni dualizam koji dvojaku raznoli­
nja, svojstva, koja sačinjavaju stanovitu po­ kost iskustvenih pojava uzima kao metodo­
javu ili su za nju karakteristična, odnosno loški oslonac pri usporednom proučavanju
na dvije mogućnosti ili metode u rješavanju činjenica tjelesnog i duševnog života. Du­
nekog zadatka ili problema. Pet alizam u spoznajnoj teoriji izražen je u
Dualizam (lat), za razliku od monizma i plu­ shvaćanjima o principijelnom razlikovanju
ralizma, filozofski pravac koji sva očitovanja osjetilnosti i razuma, osjetne i razumske
u svijetu i životu, kao što su osnovi svijeta, spoznaje, subjekta i objekta, svijesti i bitka,
ljudsko biće, ljudska spoznaja i dr., svodi na stvari o sebi i pojave, intuicije i intelekta.
dva samostalna, međusobno različna princi­ U ostaloj filozofskoj problematici susreću
pa. S obzirom na različita predmetna po­ se još dualističke postavke kao što su bitak
dručja postoje i različiti mogući dualizmi. i bivanje, živo i neživo, priroda i duh, bog
Tako se već od davnine susreće dualizam i svijet, osjetnost i um, dužnost i sklonost,
u religiozno-etičkom naziranju pri razliko­ prirodna nužda i sloboda, vjerovanje i zna-
vanju dvaju božanstava : dobra i zla, odno­ nje, znanje i mnijenje. Pet
sno svjetla i tame (mazdaizam lv.l , manihei­ Duh (grč. pneuma, nous, !at. spiritus, animus),
zam [v.l, gnostici). Prvi izraziti metafizički kao psihološki pojam označuje onaj dio psi­
dualizam nalazimo kod Platona (vječna ide­ hičkog života koji se očituje kao mišljenje
ja i prolaznost svih pojavnosti). Dualizam odnosno razum ili um, na ekspresiji kojega
na ontološkom području postoji ukoliko se mogu u cjelini sudjelovati i druge duševno­
bitak svijeta svodi na dvije samostalne, kva­ sti, što se ne događa kod osjetnog, a pogo­
litativno različite manifestacije : duh (ideja) tovo kod čuvstvenoga i voljnog dijela psihi­
i materija. Budući da se duh i materija mo­ čkog doživljavanja. Duhom se, dakle, naziva
gu shvatiti ili kao .supstancije ili kao zbiva­ objektivno razumljivi sloj duševnosti, sloj
nja, moguće je razlikovati supstancijalistički koji, iako je nastao u imanentnoj individu­
i aktualistički dualizam. Pored dualistički alnoj sferi, ima oznaku nadindividualnosti.
orijentiranih nazivanja starog i srednjeg vi­ Duhom se naziva i sam misaoni sadržaj.
jeka, izraziti novovj eki i to posve filozofski Upravo po tome prelazi taj pojam i u on­
dualist je Descartes. Takav se ontološki du­ tologiju, gdje na primjer Hegel razlikuje su­
alizam u antropološkom vidu očituje kao bjektivni, objektivni i apsolutni duh. F
dvojstvo duše i tijela u ljudskom biću. On­ Duhovne znanosti nazivaju se u sistematiza­
tološki i antropološki dualizam sadrže me­ ciji odnosno klasifikaciji znanosti još i po­
đutim u sebi problem međusobnog odnosa vijesnim ili kulturnim znanostima; obuhva­
i veze tih dvaju samostalnih principa. Ta se ćaju područja znanstvenih istraživanja, ko­
veza može objašnjavati bilo kao uzajamno jih su pojave odnosno predmeti pojedini
uzročno djelovanje (Descartes), bilo kao dijelovi ljudskog duhovnog stvaralaštva kao
funkcionalna ovisnost obaju principa u me­ što su umjetnost, moral, odgoj, pravo, dr­
đusobnom dinamičkom prepletanju, bilo žavno uređenje, religija i sl. Dilthey ozna­
kao paralelizam (v.) duha i materije uopće, čava duhovne znanosti kao znanosti koje
odnosno duševnih i tjelesnih pojava u čov­ imaju za svoj predmet povijesno-društvenu
ječjem biću (psiho-fizički paralelizam). Pri zbilju. One se razlikuju ne samo po osebuj­
takvom dualističkom paralelizmu ponekad noj predmetnosti (umjetnost, jezik, znanost
duhovne znanosti 83 duševnost

i dr.) koje su nastale, za razliku od prirod­ citetom događaja razumijeva se zbivanje


nog zbivanja, kao tvorevine ljudske svijesti, dvaju jednakih događaja u isto vrijeme ili
ljudskoga duha, nego i po svojoj znanstve­ u kratkom vremenskom razmaku na razli­
noj metodologiji od područja prirodnih (v.) čitim mjestima ili stranama. Ovamo se
znanosti. Drugačijim se kategorijalnim (v.) ubraja i zakon serije, tj. sukcesivno gomila­
sistemom, drugačijim heurističkim (v.) me­ nje jednakih događaja u kratkim vremen-
todama slu�e prirodne znanosti, a drugači­ skim razmacima (v. duplicirati). S
jim duhovne. U kategorijalni sistem duhov­ Duša - pojam kojim predznanstveno mišlje­
nih znanosti svakako ulaze kategorije smi­ nje supstancijalizira, odnosno svodi na za­
slenosti, svrhovitosti, vrijednosti i sl., za ko­ sebno, od tijela različito biće, sveukupnost
je su uz metode objašnjavanja potrebne i životnih, posebno psihičkih pojava (sama
metode razumijevanja, a u cilju njihova riječ duša etimološki je povezana s ·disa­
spoznavanja ne leži samo pronalaženje op­ njem•, jednim od najuočljivijih znakova ži­
ćih zakonitosti u vječnom ponavljanju pri­ vota kod čovjeka). Shvaćanje duše kao vital­
rodnoga toka, nego i razumijevanje pojedi­ nog principa (•entelehije tijela•) stvoreno u
načnosti u njihovoj osebujnosti (svako po­ antici (Aristotel) podstiče još i danas razli­
vijesno djelo). Ima znanstvenih sistematiča­ čite vitalističke pretpostavke u biologiji, a
ra koji tu osnovnu podjelu znanosti negira­ mnoge religiozne primisli vezane uz dušu
ju, smatrajući da se sve zbivanje na područ­ (njen od tijela nezavisan materijalni bitak,
ju ljudskoga stvaralaštva - jer je čovjek pr­ njeno božansko porijeklo, besmrtnost itd.)
venstveno prirodno biće - može protuma­ bitno su utjecale na formiranje različitih
čiti ili po zakonima mehanike (mhanicisti) idealističkih shvaćanja u filozofiji. Kr
ili po zakonima biologije (biologisti, v.). No Duša svijeta (lat. anima mundi, anima orbis).
valja naglasiti da zakoni povijesti ne mogu Pojam se prvo pojavio kod pitagorejaca i
biti svedeni na zakone animalnosti, a još Platona (Timej) i označava cjelokupni život
manje na zakone mehanike, i da upravo ta svijeta ukoliko se svijet shvaća kao organi­
raznolikost i osebujnost metodičkog znan­ zam. Stoici su dušu svijeta izjednačili s bo­
stvenog postupka traži nužnu podjelu i raz­ žanstvom, a kasnije se pojavljuje u mnogim
likovanje u općoj sistematizaciji znanosti. sistemima kao opći život svijeta (kod Plo­
Ta je podjela značajna i sustavno obrađiva­ tina, G. Bruna, Schellinga, Fechnera).
nje diferencijacije i sve suptilnije obradbe Gr
osebujnosti znanstvenoga postupka, što Duševne bolesti. Trajnija i jača poremećenja
ujedno znači i unapređivanje znanstvenoga u doživljavanju i ponašanju čovjeka, izazva­
rada samoga. lako se posve strogo lučenje na psihičkim (psihogenim) ili organskim
tih predmetnih i metodoloških razlikovanja (organogenim) putem. Očituju se u dubljim
ne može provesti, ipak se upravo ta meto­ promjenama ličnosti i u težoj neprilagođe­
dološkom monizmu. Podjela na duhovne i nosti čovjeka njegovoj okolini. Ne postoje
prirodne znanosti jedan je od mogućih čvrste granice između zdravog (normalnog)
principa divizije znanosti. Ima i drugih i bolesnog (patološkog) načina doživljavanja
principa, po kojima se onda znanosti dijele i ponašanja. Tek izrazite promjene funkcio­
na : teorijske i praktičke (primijenjene), na niranja u smislu hper-, hipo- ili para-. tj.
apriorne i empirijske, na nomotetske (v.) i pretjeranog, smanjenog ili krivog funkcio­
idiografske (v.), na one koje generaliziraju niranja, simptomi su odnosno sindromi iz
i one koje individualiziraju i sl. F kojih zaključujemo na patološke procese.
Duplicirati (lat. duplico = podvostručujem), Su
učiniti što dvaput, učiniti dvostrukim, dvo­ Duševnost (prema duša); 1) sinonim za dušu
jakim (v. duplicitet). (v.); sveukupnost ili karakteristika onoga što
Duplicitet (lat. duplicitas = dvostrukost), je - nasuprot tjelesnome - duševno, psi­
podvostručenost, dvosmislenost. Pod dupli- hičko, duhovno; 2) plemenitost, savjesnost,
duševnost 84 džabariya

čovječnost. U ovom drugom značenju taj se o mogućnosti dvostruke istine bili su izno­
pojam danas sve manje upotrebljava. sili da bi obranili slobodu filozofiranja. Fi­
Kr lozofija je već u to doba često dolazila u
Dužnost (njem. die Pflicht) : iz unutrašnjosti sukob s religijskim shvaćanjima, a krivov­
ljudskog bića proizišao zahtjev (postulat) ili jerje se okrutno kažnjavala. S tezom o mo­
zapovijed da se nešto učini u skladu s eti­ gućnosti dvostruke istine filozofi su se spa-
čkim ili moralnim vrijednostima, normama šavali od progona crkve. F
ili principima, i da se vlastiti opstanak (ži­ Dvostruko ja - patološka stanje karakteri­
vot ili djelovanje) oblikuje prema njima. - zirano gubitkom normalnog doživljaja je­
U Kanta je dužnost osnovna kategorija eti­ dinstvenosti vlastitog Ja. Pojedinac osjeća
ke ( = nužnost nekog djelovanja iz pošto­ neke svoje doživljaje kao njemu strane, na­
vanja prema moralnom zakonu = morali­ metnute, automatske, irealne, kao da su ne­
tet, za razliku od legaliteta kao čina koji posredno izazvani jednim drugim Ja, jed­
samo po efektu može da se podudara s mo­ nom drugom ličnosti koja živi u njegovoj
ralitetom, ali svoj izvor ima u empirijsko­ ličnosti. Su
nagonskoj sferi). - Za Fichtea je čak čitav
svijet samo materijal za ispunjenje ili izvr­ Džabariya (islam), predstavnici fatalističkog
šavanje dužnosti, pa je dužnost jedina ko- determinizma koji smatraju da su ljudska
načna svrha. K djela kao i zbivanje u ostaloj prirodi pod­
Dvojstvo ličnosti, v. dvostruko Ja. ložna prinudi (džabr) božjoj. Osnivač ovog
Dvostruka istina (lat. duplex veritas). Shva­ učenja bio je u 8. st. Džahm ben Safwan.
ćanje, nastala u srednjem vijeku, po kome U 1 1 . st. njegovi su se sljedbenici priključili
jedna te ista teza može biti i istinita i nei­ ortodoksnom nauku aš' arita (v. kalam).
stinita prema tome sa kojeg se stajališta po­ Džahm ben Safwan odbijao je sa svog sta­
lazi. Nešto može biti - govorili su sred­ jališta antropomorfizam božjih atributa kao
njovjekovni mislioci (kao npr. Averoes, i nauk o vječnom, raju ili paklu. - Stav
Duns Scotus, William Occam itd.) - filo­ suprotan ovom determinizmu zastupa ka-
zofski istinito, a teološki neistinito. Teoriju dari'ya. (v.). Ve
edukcija 85 egzaltacija

stajališta onoga što je neposredni okolni


svijet oko •ja•. Suprotno : alocentričan (v.).
K
Egocentrizam (lat. ego = ja i centrom =

središte) : životni nazor po kome se subjek­


tivno (osjetno, misaono i vrijednosno) do­
življeni svijet smatra jedinim svijetom uop­
će. •Ja• je središte svega. Vlastiti svijet je
svijet uopće. F

E
Egoizam (lat. ego = ja), samoljublje, sebič­
nost, pretpostavljanje isključivo svojih vla­
stitih interesa svim ostalim (pojedinačnim,
posebnim i općim) interesima (v. egocentri­
zam). Psihologijski : određenje za sva ona
stremljenja i težnje koji su bez ikakvog ob­
Edukcija (lat. eductio = izvođenje), izdvaja­
zira na drugog čovjeka ili čitavu ljudsku za­
nje iz neke tvari sastojka, koji je već gotov jednicu (društva) usmjereni samo na održa­
sadržan u njoj, dok se ono što se dobiva nje, očuvanje, potvrdenje, osiguranje ili
tek obradom, zove produkt (v.). Edukt je prosperitet vlastitog individualnog opstan­
npr. škrob, koji je već gotov sadržan u pše­ ka. U etici - suprotno altruizmu (v.) -
nici, pa ga treba samo izdvojiti iz nje. - ono moralno djelovanje koje je zasnovano
Kod skolastika : proizlaženje forma iz po­ na samoljublju i nošeno njime, te njegovo
tencije (v.) tvari, u kojoj one prema svojoj teorijsko ili filozofijsko (etičko) opravdanje
dispoziciji već opstoje. S u kojem •ja• igra ulogu vrhovnog principa
Efektor - reaktivni organ koji je već prema ili najvišeg dobra. K
svojoj gradi i smještaju sposoban za aktiv­ Egzaktan, točan, savršen, dovršeb.. Neki stav
nost određene vrste. Glavni su efektori u je egzaktan kad je adekvatan onome što tre­
organizmu mišići i žlijezde. Efektore aktivi­ ba da izriče. Egzaktnost se sastoji u posje-
raju živčani impulsi koji u njih dolaze iz dovanju takvog kriterija pomoću kojega
živčanih centara preko eferentnih (v.) živča­ možemo nedvosmisleno spoznati ono što
nih vlakana, ili neurohumoralnim putem. jest ili nije s obzirom na intencije koje ima­
Bu mo u određenom spoznavanju. U matema­
Eferentan (lat. effero = iznosim, proizvo­ tici je neka mjera egzaktna ili apsolutno
dim), •iznoseći•; takvim se naziva impuls egzaktna kad nije ni veća ni manja od ve­
koji podražaj nosi od centra prema perifer­ ličine koja se mjeri. U tom smislu postoji
nim organima. Eferentni živci nazivaju se i termin egzaktne nauke čiji su stavovi toč­
i centrifugalni živci. Suprotno : aferentan no mjerljivi ili se mogu bilo kojim sličnim
(v.). sredstvima verificirati (v.), pa im matemati­
Efulguracija (lat. effulgere =zasjati). Nena­ ka služi kao osnovica (npr. mehanika, ast­
dani nastanak neke nove pojave, za razliku ronomija) ili princip kauzaliteta (v.) kao
od postojanog istovrsnog pojavljivanja koji sredstvo sistematskog strogo pojmovnog
se naziva emanacijom (v.). Pojam koji nala­ dokazivanja. V
zimo kod Plotina i Schellinga. Egzaltacija (lat. exaltare = uzvisivati). Ab­
Egocentričan (lat. ego = ja i centrom =
normalni porast psihičkog uzbuđenja ili ra­
središte) : čovjek koji svoj vlastiti •ja• stavlja zine psihičnog funkcioniranja. Npr. egzalta­
u središte svega te od njega polazi u svom cija pamćenja. Češće se upotrebljava kao
prosuđivanju, ocjenjivanju, vrednovanju, oznaka za pretjerano, uglavnom ugodno
odnošenju i djelovanju. Sve što jest (svijet) čuvstveno stanje u vezi sa ekspanzivnošću
sagledava se svjesno ili nesvjesno s uskog ili proširenjem ličnog osjećanja. To prošire-
egzaltacija 86 eklekticizam

nje može ići do identifikacije s jednim •Vi­ Egzogen (grč. exo izvana i genos = rod),
šim•, •irealnim• ili ·kolektivnim• Ja. Egzal­ što se nalazi ili što djeluje izvana. Npr. eg­
tacija je pojava koja ulazi i u oblast kolek­ zogeni uvjeti za razvoj sposobnosti su utje­
tivne psihologije, gdje uz •egzaltirane poje­ caji društvene i prirodne okoline na čovje­
dince• postoje i .egzaltirane gomile•. Su ka.
Egzaltiran - oznaka za osobu koja se nalazi, Egzoteričan, v. eksoteričan.
ili koja lako dolazi, u stanje egzaltacije (v.). Eholalija - patološko ponavljanje riječi koje
je pojedinac čuo izgovorene. Jedna vrsta
Egzemplaran (lat. exemplum primjer),
=

perseverancije (v.) ili prisilne imitacije, toč­


primjeran; prema Kantu, ono što u estetici
nije mimetizma (v.), što se odigrava u sta­
može služiti kao uzor. Sud ukusa ima po
njima psihičke ukočenosti ili u katatoni-
njemu egzemplarnu nužnost, a zajednički
čkim stanjima. Su
estetički osjećaj egzemplarnu vrijednost.
Eidetičar : osoba koja može neobično živo i
Egzistencija (lat. existentia) opstanak neke određeno predočivati prije percipirane
stvari za razliku od njezine biti (v.) ili esen­ sadržaje. Predodžbe eidetičara (tzv. eidetske
cije (v.). U skolastičkoj filozofiji egzistencija slike) doživljajno se gotovo ne razlikuju od
je ozbiljenje ili aktuliziranje bilo koje biti, percepcija. Eidetske slike najčešće se po­
koja iz puke mogućnosti prelazi u zbiljnost. navljaju kod djece između 10 i 14 godina.
U filozofiji egzistencije (v.) egzistencija je Eidetika (grč. eidetike episteme) je znanost
osebujni način ljudskoga opstanka ili tu­ koja se odnosi na oblike zrenja, znanost či­
-bitak (njem. Da-sein, franc.-etre-la, v. ek­ stih formi, bitnosti, ideja. Pojam je uveden
sistencija), nasuprot ostalom biću čiji način od E. R. Jaenescha ( 1 883- 1 940) na osnovu
bitka odlikuje puka predručnost. Pe njegovih psihologijskih istraživanja. Poj­
Egzistencijalan, koji se odnosi na egzistenci­ mom eidetika označavaju se •eidetičke spo­
ju nečega, a ne na njegovu esenciju. U fi­ sobnosti• i ono što je u tom pojmovnom
lozofiji egzistencije (v.), oznaka koja se tiče krugu, a to je sposobnost pojedinca da pro­
egzistencijala (Heidegger), tj. fundamental­ izvodi subjektivne slike zrenja (eidetičke fe­
no-ontoloških struktura bitka opstanka, nomene) i njihove različite manifestacije.
npr. nahođenja, razumijevanja, bitka-u­ Također: oznaka za znanstveni smjer istra­
-svijetu, brige, propadanja, za razliku od ka­ živanja eidetičkih fenomena; predstavnici
tegorija (v.) kao ontoloških odlika svega su Jaenesch, O. Krah i dr. Gr
predručnoga . Dok se sve egzistencijalno Eidologija (grč. eidos = slika i logos = nau­
eksplicira iz ustrojstva čovjeka kao takvoga ka) : znanost o pojavama (slikama) u svijesti.
i dobiva egzistencijalnom analitikom op­ Po Herbartu čini to izučavanje dio metafi­
stanka, ono egzistencijelno se odnosi na zike koja obrađuje i problem odraza pred­
ontičku strukturu ili n e posredno iskustvo meta u svijesti. Kod Husserla bi eidologija
pojedinačnoga opstanka. Pe bila znanost o eidosu, koji osvjetljuju eidet­
Egzistencijalizam, v. filozofija egzistencije. ske znanosti, a to su, za razliku od znanosti
Egzistencijalni sud. Bez obzira na oblik nje­ o činjenicama, neke o biti (eidos) stvari.
gove konkretne jezično-gramatičke formu- s
lacije (npr. A jest, A postoji, A egzistira), Eklekticizam (grč. eklegein =izabrati) : filo­
izriče, predicira egzistenciju nečega (zapra­ zofski nazor koji iz različitih filozofijskih
vo ·A jest egzistirajući•.) Prema tome, riječ sistema u naročitoj složenosti izabire ono
•jest• može u jezičnoj formulaciji sudova što smatra najopravdanijim. - Ponajčešće
poprimiti dvojaku ulogu : 1) afirmiranja mi­ je takav nazor bez potrebne doze sistema­
saonog odnosa nekog subjekta i predikata tičnosti i stvaralačke originalnosti. Ali sta­
(S jest P) bez obzira na eventualnu stvarnu novito obilježje eklekticizma svojstveno je
egzistenciju, 2} prediciranja egzistencije (S zapravo u tisućljetnom razvoju filozofije
jest) (v. sud.). Pet svakom filozofskom sistemu i naučavanju.
eklekticizam 87 ekonomski materijalizam

Eklekticizam se javlja već kod antiknih je s tim tehnokratizam (v.) kao suvremeni
grčkih i rimskih (Ciceron) mislilaca, u sko­ oblik vjerovanja u svemoć tehničko­
lastici, kod nekih mislilaca 18. stoljeća (pro­ -znanstvenog upravljanja društvom i mani­
svjetiteljstvo) kod V. Cousina i dr. (v. sin- puliranja ljudstvom (v. ekonomski materija-
kretizam). Pet lizam). K
Ekologija (grč. oikos = nastamba i logos = Ekonomska baza : osnovna kategorija mar­
nauka). Dio biologije koji se bavi proučava­ ksističke sociologije. Obuhvaća u sebi pro­
njem načina života pojedinih životinja, nji­ izvodne snage i proizvodne odnose. Proiz­
hovom nastambom i odnosom prema živoj vodne snage, tj. oruđa za proizvodnju i ljudi
i neživoj okolini, njihovom raširenošću na koji djeluju i upravljaju, ujedno su i najo­
Zemlji kao i svim ostalim životnim pojava­ snovniji elementi društva, ono na čemu po­
ma koje su u bilo kakvoj vezi s njima. čiva i sam društveni razvitak. Na osnovu
s određenog razvitka proizvodnih snaga for­
Ekonomija (grč. oikos =kuća, dom, kućan­ miraju se odnosi medu ljudima u procesu
stvo i n6mos = zakon), 1. gospodarstvo, proizvodnje, razmjene i raspodjele proizvo­
njegovo vođenje, organiziranje i racionalno da. Ekonomsku bazu razlikujemo od dru­
upravljanje njime ; znanost o gospodarstvu štvene nadgradnje (v.). Maneova koncepcija
u tom smislu; 2. za razliku od pojma eko­ o ekonomskoj bazi i odnosu prema dru­
nomije ekonomika označava određenu eko­ štvenoj nadgradnji, koja je već u •Njema­
nomsku strukturu društva; 3. politička eko­ čkoj ideologiji• ( 1 845/46) bila postavljena,
nomija je adekvatan znanstveni izraz i zajedno s pojmom društveno-ekonomske
odraz (građanskog) političko-ekonomskog formacije (v.), dala je znanstvenu osnovu
stanja i (kapitalističkog) sistema u kojem nauci o društvu i označava ujedno jedan od
postvareni društveni odnosi, kojih je ćelija Maneovih najvećih teorijskih doprinosa (v.
- kako kaže Mane - roba (novac, kapital, marksizam i v. materijalističko shvaćanje
vrijednost), vladaju ljudima u obliku prirod­ povijesti). V
ne nužnosti i vanjske prisile (tzv. •Objektiv­ Ekonomski materijalizam. Filozofski pra­
ne zakonitosti• društva nad čovjekom). vac koji neposredovano, bez prijelaza, me­
Glavni su joj predstavnici A. Smith i D. hanički, vulgarno sve pojave društvenog ži­
Ricardo ; 4. kritika političke ekonomije vota, ljudskih odnosa, čovjekove djelatnosti,
Maneovo je povijesno-kritično stanovište stvaralaštva i mišljenja svodi na ekonomiku
radikalne i revolucionarne destrukcije poli­ kao njihov direktni uzrok i porijeklo, kao
tičko-ekonomskog stanja i njenog ideolo­ njihov bitak. Uslijed ove apstraktne izolira­
gijskog znanstvenog izraza u (klasičnoj gra­ nosti ekonomije - koja je međutim već
đanskoj) političko-ekonomskoj misli, čime sama oblik društvenog odnosa, a ne neka
se razotkriva ·fetiški karakter robe i njezina od povijesnog čovjeka posve odvojena, nje­
tajna• (K. Mane, Kapital) i ukazuje na mo­ mu izvanjska .materijalna baza. - cjelo­
gućnost ozbiljenja besklasnog društva, soci­ kupnost se ljudskih odnosa svodi na njezin
jalizma (v.), zajednice slobodih ljudi. K puki refleks i irealnost, čime se poriče ili
Ekonomizam. U teoriji : preuveličavanje, potcjenjuje uloga i smisao ideja, mogućnost
precjenjivanje tzv. ekonomskog faktora u izmjene društva i čovjekova povijesnog svi­
tumačenju društvenih, političkih i idejnih jeta u cjelini, budući da je na toj pretpostav­
pojava povijesnog procesa; u praksi : podre­ ci sve što jest apsolutno determinirano tzv.
đivanje čitavog društvenog života neposred­ ekonomskom bazom (v. fatalizam). Odatle
nim potrebama određene ekonomike i svo­ i apstraktna shema mehanički svaćenog od­
đenje svih sfera života na aktualne zahtjeve nosa tzv. baze i nadgradnje, koju često pri­
ubrzanja procesa materijalne proizvodnje, pisuju samome Maneu i njegovi (građanski)
što je karakteristična pojava ponajčešće u kritičari i poneki marksisti (dogmatičari),
ekonomski nerazvijenim zemljama. U vezi dok je čitavo njegovo djelo usmjereno
ekonomski materijalizam 88 eksplikacija

upravo na kritiku i negaciju takvog stajali­ ment koji tako reči na ukrštavalištu određe­
šta, koje po svojoj biti ostaje u građansko- nih pojava razotkriva njihovu uzročnu po­
me misaonom horizontu. K vezanost, dobio je po Baconu naziv .expe­
Ekscentrično (lat ex = iz i centrum = sre­ rimentum crucis• (eksperiment križa). U
dište). U geometriji : ·kružnice ili kugle koje naučno istraživanje ulazi eksperiment ra­
nemaju zajedničkog središta. U psihologiji : zmjerno kasno - tek u 1 7 . stoljeću (F. Ba­
mišljenje ili djelovanje koje j e po svom ka­ con, G. Galilei). Razumije se da se ekspe­
rakteru nastrano, jer obično proizlazi iz fan- riment ne može primijeniti u svim nauka­
ta�fuili hltja S ma (npr. u historiji, astronomiji) i da svaka
Eksistencija (njem. Ek-sistenz), iz-stajanje pojedina nauka, u kojoj se eksperiment pri­
opstanka u Otvoreno bitka, stajanje u ra­ mjenjuje, ima u tome svoje specifične mo­
svjeti, ekstatično u-stajanje u istini bitka. gućnosti i granice. Nauke u kojima se zbog
Tom oznakom kasniji Heidegger produb­ naravi njihova predmeta eksperiment može
ljeno označava egzistenciju tubitka kao ono uspješno primijeniti (eksperimentalne nau­
Tu bitka samog, kako bi je još oštrije raz­ ke), pokazale su zamašan napredak, kakav
likovao od metafizički pomišljene existen­ se bez eksperimenta ne bi mogao zamisliti.
tiae (usp Pismo o humanizmu•, 1 946).
. •
Za razliku od stvarnih eksperimenata, po­
Pe sebnu vrstu predstavljaju tzv. misaoni eks­
Ekskluzivan (!at. exclusivus), isključiv; takav perimenti, tj. zamisli, pretpostavke, fikcije,
je sud koji nekom subjektu pridaje samo na osnovu kojih se mogu jasnije razabrati
jedan predikat, isključujući sve druge (samo neki odnosi, veze ili značenje nečega za ne­
S je P). što (npr. fikcija Zemlje bez željeza, zamisao
Eksoteričan (grč.), izvanjski, prema vani, za navodnjene pustinje, pretpostavka o ljeko­
one koji nisu upućeni, za laike, popularno, vitosti neke nove kemikalije). Misaoni eks­
za javnost. Aristotelovi •eksoterički spisi• periment često je osnova za izvođenje
bili su napisani u obliku dijaloga, a nami­ stvarnog, verifikacionog eksperimenta, od­
jenjeni čitačima koji nisu pohađali njegovu nosno poticaj za praktički vrijedne akcije.
školu. Suprotno : ezoteričan (v.). B Pet
Eksperiment (pokus) : namjerno stvaranje Eksperiment u psihologiji je metodski po­
uvjeta za nastajanje stanovite pojave radi ja­ stupak koji se sastoji u namjernom izaziva­
snijeg opažanja i proučavanja, često uz upo­ nju neke pojave, u kontroliranim uvjetima,
trebu prikladnih aparata. Naročito značenje radi proučavanja. U eksperimentu se redo­
i odlika eksperimenta u usporedbi s obič­ vito mijenja samo jedan uvjet (tzv. nezavi­
nim neeksperimentalnim opažanjem jest u sna varijabla), da bi se proučilo djeluje li,
tome što se eksperimentom mogu proizvo­ i kako, taj uvjet na pojavu koja je predmet
diti pojave toliko puta koliko je potrebno, ispitivanja (tzv. zavisna varijabla). Eksperi­
te u različitim, promjenljivim uvjetima; pa ment polazi od neke hipoteze, koju treba
i takve pojave koje su u prirodi uopće ne provjeriti, a uključuje pribor potreban za
bi same od sebe pojavile. Eksperiment je izvođenje, postupak izvođenja i kontrolu
najvažnije metodičko pomagalo u kvalita­ dobivenih rezultata. Bu
tivnom i egzaktno - kvantitativnom analizi­ Eksplicirati : rastavljajući objašnjavati, kau­
ranju stvarnosti i ustanovljivanju uzročnih zalno - genetički izlagati. (v. eksplikacija.)
(kauzalnih) veza u njoj. U tome je i važnost Eksplicitno ili eksplicite (lat. explicitus =

eksperimenta u sastavu pojedinih metoda razmršen, razvijen) : razloženo, u dijelove


indukcije (v.). Eksperiment često služi i kao iscrpno rastavljena, nešto jasno razlučeno
djelotvorno sredstvo da se nesumljivo riješe (v. eksplikacija). Suprotno : implicitno (v.).
odnosno verificiraju neka naslućivanja i Eksplikacija (!at. explicatio = razlaganje) je
predmnijevanja o stanovitim nužnim veza­ misaoni postupak u kome se neki pojam,
ma i odnosima u stvarnost. Takav eksperi- neka pojmovna cjelina kao misaona jedin-
eksplikacija 89 ekvilibrizam

stvenost objašnjava tako da se rastavi u di­ nje koje se postiže povlačenjem u samoga
jelove. sebe, tj. odvajanjem duševnog doživljaja od
Eksplikativan, razlučujući, kauzalno-gene­ svega osjetilnog i tjelesnoga uopće. U filo­
tički izlažući. zofiji m1st1c1zma : maksimalni stupanj
Eksponihilan (lat. exponere = izložiti prika­ ostvarenja vlastite ličnosti. Ekstaza je izvan
zati), izvediv, protumačiv, pojmom dohvat­ preciznog pojmovnog određenja. B
ljiv, koji se može pojmovna objasniti. Ekstenzija (lat. extensio = protežnost). Pre­
Ekspozicija (lat. expositio), izlaganje, razgla­ ma realističkom shvaćanju : svojstvo koje
banje, određivanje mjesta nekog pojma u pripada tjelesima. Prema Lockeu : jedna od
sistemu jedne znanosti. Točnije razjašnjava­ primarnih kvaliteta tjelesnih stvari, dok je
nje pojmova u pojedinim dijelovima govora ona za Berkeleya kao i za moderne poziti­
ili rasprave. Za ekspoziciju su potrebne pri­ viste nešto idelano. Za Kanta : jedna od dvi­
je svega ispravne definicije predmeta koje ju apriornih forma zrenja i pripada samo
treba razjasniti, ali i razglabanje koje ističe pojavama, tj. predmetima našeg iskustva. -
njihove različne odnose, veze i primjene. O ekstenziji pojma govori se kad se misli
Prema Kantu je ekspozicija jasna (ako i ne njegova primjenljivost na različne predme-
iscrpna) predodžba o onome što pripada � s
nekom pojmu. Pod transcendentalnom (v.) Ekstenzivno (lat. extensivus = protegnut) :
ekspozicijom razumijeva on razjašnjenje što ima neku protežnost, bez obzira na to
nekog principa kao takvoga, na osnovu ko­ je li riječ o tijelu ili prostoru; protežno.
jega se može uvidjeti mogućnost drugih
Eksternalizacija (lat. externus = izvanjski),
sintetičnih spoznaja a priori. Ekspozicija je
smještanje, lokalizacija uzroka nekog doživ­
metafizička ako sadrži ono što neki pojam
ljaja na neko vansubjektivno izvanjsko mje­
prikazuje kao a priori dano. S
sto.
Ekspresija (lat. exprimere prikazati, jasno
Ekstramentalno (lat. extra izvan i mens
=
=

izraziti, prisiliti). Općenito : izraz (riječima,


= duh) : što je izvan svijesti, izvansvjesno,
držanjem, pokretima tijela, mimikom itd.),
neduševno. Pojam koji se upotrebljava kao
izražajnost; ekspresivan znači dojmljiv, iz­
suprotnost pojmu intramentalno (v.), a nji­
ražajan, snažan. Ekspresija se općenito sma­
me se označava sve što je izvan svijesti
tra za proces kojim se subjektivna stanje
zbiljsko i ako se u svijesti kao intencionalni
umjetnika •pretvara• odnosno •prevodi. u (v.) predmet doživljava. F
određena umjetnička djela. Po Croceu je, Ekstramundan (lat. extra = izvan i mundus
međutim, ekspresija identična s umjetni­ = svijet) : koji je izvan svijeta, izvansvjetski.
čkom intuicijom, pa je stoga opća lingvisti­
ka, kao nauka o ekspresiji onosno izrazu, Ekstrapolacija (lat. extra =izvan i polire =

ujedno i estetika. Ekspresionizam je pravac gladiti, kititi). Postupak zaključivanja kojim


u likovnim umjetnostima, književnosti i se iz poznatog reda vrednota zaključuje na
muzici koji se javlja na početku 20. st., a neku graničnu, idealnu vrijednost, na zavr­
očituje se u individualnom izrazu subjektiv­ šnu točku nekog sve savršenijeg događanja.
nih doživljaja te krši konvencionalne forme Ekstrasubjektivno (od lat. extra izvan),
=

izražavanja naglašavanjem individualnog, izvansubjektivno. U filozofiji : sve ono što


osobnog faktora koji treba da dade pečat neovisno od subjekta postoji u izvanjskoj
čitavom djelu. G zbilji. Suprotno : intrasubjektivno (v.).
Ekstatičan, koji je u ekstazi (v.), u uzvišenu Ekstraverzija, v. introverzija.
duševnom raspoloženju. Ekvilibrizam (lat. aequilibrium ravnote­
=

Ekstaza (grč. ekstasis = biti izvan sebe), iz­ ža), jednakovažnost, ravnoteža dvaju suprot­
laženje izvan sebe, zanos. U indijskoj filo­ nih voljnih motiva, mogućnost volje da iz­
zofij i : ulaženje u nirvanu (v.), spajanje s među dva jednako vrijedna motiva bira slo­
Brahmanom (v.). U Plotinovoj filozofiji : sta- bodno koji hoće.
ekvipolencija 90 element

Ekvipolencija (novolat. aequipollentia = Ekvivokacija (!at.), istozvučnost, homonim ;


jednaka moć, sila) : jednakovrijednost, od­ upotreba istih, ali višeznačnih riječi odno­
nos između ekvipolentnih pojmova ili su­ sno izraza u različitim značenjima, što unu­
dova. - Ekvipolentni pojmovi : zamjenični tar jednog zaokruženog logičkog procesa
ili jednakovrijedni pojmovi, pojmovi koji dovodi do pogrešnih zaključaka (v. ekvivok,
imaju različit sadržaj a isti opseg. - Ekvi­ amfibolija, quaternio terminorum).
polentni sudovi : zamjenični, jednakovrijed­ Elan vital (franc.), životni poriv, životni polet,
ni sudovi koji u različitoj formi izražavaju životni zamah. Izraz se javlja u Bergsonovoj
isti sadržaj, a napose sudovi koji imaju isti filozofiji •Stvaralačke evolucije•, a označava
subjekt i istu kvantitetu, ali se razlikuju po stvaralački poriv u razvoju živih organiza­
kvaliteti, a predikati su im kontradiktorni ma.
pojmovi (dakle : .Svi S su p. i .Nijedan S Eleatizam (po grčkom gradu Eleji u južnoj
nije Ne - P• ; •Neki S su p. i •Neki S nisu Italiji) : učenje elejske ili eleatske filozofske
Ne - P.; .Nijedan S nije P. i .Svi S su škole. Osnivač te škole bio je Ksenofan. On
Ne - P.; .Neki S nisu p. i .Neki S su Ne - je postavio tezu o cjelini svijeta kao jedin­
Pc); u širem smislu : sudovi s istom istino­ stvu (Sve - Jedno). Istaknuti su filozofi te
snom vrijednošću. - Neposredan zaklju­ škole : Parmenid i Zenon. Parmenidova te­
čak ili izvod po ekvipolenciji : postupak ko­ za o jedinstvu bitka i mišljenja, o istinitosti
jim iz jednog suda izvodimo njemu ekvipo­ mišljenja a varljivosti osjetilnosti i o bitku
lentni sud (npr. • Svi S su P. Dakle, nijedan i nebitku, utjecala je na filozofski razvoj mi­
S nije Ne - P•). Mnogi logičari smatraju da šljenja. Zenonove aporije bile su argumenti
je tu umjesnije govoriti o promjeni oblika za Parmenidovu filozofiju. Elejskoj školi
suda nego o •Zaključku•. P pripada i Melisos. On je prvi u evropskoj
Ekvipolentan (lat. aequus = jednak i polleo filozofiji raspravljao o problemu Ništa.
= mogu), istoznačan. Ekvipolentni su poj­ Eleatizmom se naziva u širem smislu svako
movi istoga opsega a različitog sadržaja i filozofsko učenje koje osjetilnost odbacuje
izraza. Npr. istokutni i istokračni trokut. kao privid. B
Ekvipolentni su i pojmovi od kojih je jedan Elektra (grč.) : ime sofizma (v.) koji znači ne­
dvostruke negacije. Npr. sretan i •ne nesre­ što skriveno, a pripisuje se Megaraninu Eu­
tan•. I sudovi mogu biti ekvipolentni. Ek­ bulidu. Kod Lukijana je taj sofizam ovako
vipolentni pojmovi i sudovi svagda su za- zabilježen : .Elektra, Agamemnonova kćer­
mjenični (v.). F ka, isto zna i ne zna. Ona nije prepoznala
Ekvivalentan (lat. aequus = jednak i valens svoga brata koji je bio pokriven, iako ga je
= djelotvoran, silan), istovrijedan. Zapravo prije znala jer joj je brat.• B
fizikalni pojam, kojim se označava moguć­ Element (!at. elementum = počelo) : osnovna
nost promjene jednoga oblika energije u tvar, koja se kemijskim putem ne da više
drugi u istoj vrijednosti. Pojam dviju veli­ rastaviti na jednostavnije tvari. Moderna ke­
čina različite vrste, koje imadu jednaku dje­ mija poznaje gotovo već stotinu elemenata.
lotvornost, pa može jedna drugu zamijeniti Tvorac pojma element u smislu današnje
(ekvivalencija). Pojam se prenosi i u logiku kemije jest engleski fizičar Boyle ( 1 627-
i matematiku u područje skupova i funkcije 1 69 1 ), ali s e smatra d a j e pravi osnivač nau­
sudova. F ke o elementima Empedoklo (5. st. pr. n.
Ekvivok (lat.), istozvučan ; oznaka za riječi od­ e.). On je učio da se sve sastavljene tvari
nosno izraze koji uza svu svoju jezično - sastoje od četiri elementa : vatre, vode, zraka
gramatičku identičnost mogu imati različita i zemlje. Pitagorovci i Aristotel dodali su
značenja i prema tome različitu logičko - tim četirima još peti element (quinta essen­
spoznajnu ulogu (različite mogućnosti os­ tia), tj. eter, koji po njima sačinjava bit
novnog kao i prenesenog značenja). (v. ek- (kvintesenciju) onih četiriju. Prije njih jon­
vivokacija.) Pet ski su filozofi prihvaćali samo jednu osnov-

element 91 emergencija

nu ili iskonsku tvar. Tako je za Talesa bila ga kao pratemelja, prarazloga i prabitka u
voda, a za Anaksimena zrak ona pratvar od silaznim stupnjevima poput zraka svjetlo­
koje su se razvile sve druge stvari. Ta težnja sti : što su dalje od izvora, to su slabije. Na
da se sve stvari svedu na jednu jedinu pra­ isti se način bića udaljuju od bitka kao svog
tvar javlja se i u novije doba s hipotezom iskona i bivaju sve nesavršenija sve do čiste
engleskog liječnika Prouta ( 1 785 - 1 8 50), materije kao nebitka (me on). Tragovi ema­
prema kojoj su svi elementi nastali od vo­ natističkih nazora mogu se susresti u starim
dika kao zajedničkog praelementa. U naše istočnim religijama, možda ponajviše u hin­
dane fizičari prihvaćaju da je elektricitet duizmu, dok se pravi emanatizam javlja tek
ona pratvar od koje su stvorene sve osjetil­ u gnostika i novoplatonizmu. Tako Plotin
no zamjetljive stvari (A. Haas). - O ele­ razlikuje četiri stupnja bitka : Iskon je svega
mentima se govori i kod onih složenih neosobno božansko Jedno (Hen) kao izvor
predmeta ili pojava koje nisu materijalne bitka, čemu kao prva emanacija slijedi
prirode, jer sve što je složeno dade se ra­ svjetski um (nofis) ili duh što sadržava ideje
staviti na elementarne ili osnovne sastavne kao uzore bića, druga je emanacija svjetska
dijelove koji sačinjavaju posljednju granicu duša (psyche), i napokon dolazi puka tvar
nekog predmeta ili pojave. Prema tome (!lyle) kao tmina, zlo i rugoba - nebitak.
.razjasniti• znači neku stvar ili pojavu svesti Covjek djelomično pripada carstvu duha i
na njene elemente kao posljednje njene duše, djelomično pukoj tvari, i kao što uda­
granice. S ljujući se od Jednoga kao izvora svjetlosti
Eliminacija je pojam koji se upotrebljava i sve biva tamnije, tako je i čovjek na medi
u filozofiji prirode u takozvanom holizmu carstva duha i tvari, svjetla i tmine. Ideje
utemeljenom od J. C. Smuts i J. S. Holdane u sferi svjetskoga uma neki su shvatili kao
gdje se jednostavnija područja i cjeline iz­ bogove, no neosobno Jedno stoji iznad
vode iz kompliciranijih; na primjer fizikal­ njih, tako te se emanatizam može shvatiti
no iz biologijskog, a biologijsko iz psihi­ kao politeizam, panteizam i monoteizam.
čkog i to postupkom eliminacije i simpli­ Obratan put od tmine do svjetlosti i njego­
fikacije. Pojam se još primijenjuje u mate­ vu izvoru prolazi napor čovjeka da se uz­
matici, psihologiji, medicini, darvinizmu i digne do Jednoga kao iskona i istine, do­
genetici. Gr brote i ljepote, te se napokon u ek-stazi,
Emanacija (!at. emanatio = izviranje) : proiz­ stanju izvan sebe, višem no svaka umska
laženje svih stvari iz nekog najvišeg izvora, spoznaja, identificira i stapa s Jednim.
prabitka. Nauka o emanaciji, koja se najpri­ Emanatizam je zahvaljujući Plotinu i njego­
je razvila kod Indijaca i Perzijanaca, a usvo­ vim sljedbenicima utjecao na mnoge. Por­
jili su je kasnije i kršćanski gnostici (v.) i firije, Jamblih i Proklo djelovali su na Pseu­
neoplatonici (v.), uči da svijet nije stvorio do-Dionizija Areopagita i kršćanstvo u do­
bog nego da je nastao nekim prirodnim ba Augustina, zatim na srednjovjekovnu
procesom. Kao što svjetlo postaje slabije arapsku (Averoes) i židovsku filozofiju, na­
što se više udaljuje od izvora, tako i bića vlastito mistiku Skota Eriugene, Meistera
postaju nesavršenija što se više udaljuju od Eckharta, Nikole Kuzanskoga, Giordana
prabitka. Otuda postupnost opadanja u pri­ Bruna, Jacoba Boehmea kao i na našega
rodi, a i postanak zla. Materija je ono naj­ Pranju Petrića, te idealizam Schellinga i
niže u produktima emanacije. Dok se u Hegela. Kao nazor o kontinuiranu istjeca­
evoluciji (v.) proces kreće od nesavršenoga nju i vraćanju, emanatizam se ne može po­
sve savršenijem, u emanaciji ide od savrše- miriti s kršćanskom dogmom o stvaranju
noga sve manje savršenom. S svijeta od ništa. Pe
Emanatizam (!at. emanatio = istjek, issjaj, Emergencija (Jat. emergens = onaj koji se
provor). Filozofsko shvaćanje da svijet bića pomalja). U botanici : izraslina na biljnim
isijava, proistječe, izvire, proizlazi iz Jedno- organima (emergencije). Teorija emergenci-
em e rge n c ij a 92 empirioracionalizam

je je podvrsta evolucionizma koja, oslanja­ vističko (v.) - empiristička (v.) teorija •Či­
jući se na C. LI. Morgana (Emergent evo­ stoga iskustva• koja želi kritički očistiti na­
lution, London 1 9 2 3) i S. Alexandera (Spa­ še iskustvo od svih nepotrebnih primjesa i
ce, Time and Deity; London 1 920) u anti­ dobiti ga kao čisto iskustvo. Ne valja lučiti
tezi prema mehanicizmu tvrdi da stvari ni­ subjekt od objekta, vanjski od unutrašnjeg
su zbroj njihovih elemenata na koje bi se svijeta, budući da postoje samo individuu­
mogle svesti nego su nešto kvalitativno no­ mi sa svojim iskustvom koje nam je dano
vo što izranja iz sveopćeg stvaralačkog u osjetima - tvrdi empiriokriticizam. Č i­
počela. Z sto iskustvo sadrži samo komplekse .ele­
Emocija, v. čuvstvo. menata•, tj. kvaliteta danih u osjetima od
Emocionalizam (prema emocija, v.) - u psi­ kojih se sastoje stvari, tijela kao komplekse
hologiji i filozofiji : mišljenje da čuvstveni ·karaktera•, tj . različitih doživljajnih oblika.
doživljaji (emocije) tvore osnovu svega psi­ Po Machu fizika otkriva samo zakonite ve­
hičkog života. U novije vrijeme emociona­ ze između predodžaba. Teza da su stvari,
lizmu se više ili manje priklanjaju različite tijela kompleksi osjeta, vodi u krajnjoj liniji
škole i pravci psihoanalize i individualne u subjektivni idealizam (v.). Glavni zastup­
·
psihologije (S. Freud, A. Adler, C. G. Jung, nici uz navedene : J. Petzold, R. willy, F.
F. Alexander, O. Rank, E. Fromm, K. Hor­ Carstanjen. Filozofsko djelo V. I. Lenjina
ney, H. S. Sullivan i dr.). U filozofiji emo­ .Materijalizam i empiriokriticizam• uglav­
cionalističke pretpostavke često tvore osno­ nom je oštra kritika tog pravca i njegovih
vu nekih oblika iracionalizma (v.). Kr ruskih sljedbenika Bogdanova, Bazarova,
Emocionalno : 1) ono što je obilježeno ili se Juškevića i dr. V
odnosi na emociju odnosno čuvstvo; 2) Empiriomonizam - radikalni spoznajno­
oznaka za biće koje je sklono da na vanjske teorijski pozitivistički pravac (zapravo ogra­
podražaje reagira pretežno emotivno ili nak empiriokriticizma, v.) koji isključivo is­
pretjerano emotivno. Su kustvu pridaje značenje izvora i granica
Emotivnost, 1) skup emotivnih procesa koji spoznaje. Najizrazitiji predstavnik je ruski
obuhvaćaju čuvstvene doživljaje, organske filozof i sociolog Bogdanov ( 1 8 7 3 - 1 928).
promjene i emotivne izražaje medu kojima Empirioracionalizam - filozofski pravac
posebno mjesto zauzima emotivna mimika; koji pokušava sjediniti empirističko i racio­
2) oznaka za stupanj spremnosti ili sklono­ nalističko tumačenje spoznaje i stvarnosti
sti da se na podražaje reagira emotivno. uopće. Glavni je zastupnik ovog pravca B.
Su Petronijević, koji definira ovo gledište ova­
Empatija (grč. en = u i pathos = osjećanje, ko : Po empirioracionalizmu naša spoznaja,
trpljenje), 1) uživljavanje ili projekcija poje­ iako ima svoje porijeklo u iskustvu, ipak
dinca u neko umjetničko djelo ili u neki sadrži u sebi logički nužne istine. Porijeklo
prirodni događaj ; 2) u psihoanalizi empatija je spoznaje u iskustvu. U neposrednom is­
znači podsvjesni proces identifikacije vlasti­ kustvu postoje dvije vrste činjenica : proste
tih čuvstava, želja i težnji sa čuvstvima, že­ i složene, i to kvantitativno-numerički i lo­
ljama i težnjama neke druge osobe, odno- gički proste i složene činjenice. Numerički
sno neke grupe ljudi. Bu proste činjenice iskustva predstavljaju logi­
Empirijski znači iskustven, iskustvenog pori­ čki proste odnosno aksiomatičke istine,
jekla, u skladu s iskustvom, u granicama dok medu složenim činjenicima iskustva
iskustva, na iskustvu zasnovan. Opreke : ra­ ima i logički nužnih i logički slučajnih is­
cionalan, spekulativan, aprioran, transcen­ tina. Nadalje je moguće utvrditi kvantitativ­
dentan, inteligibilan. nu i kvalitativnu strukturu izvanjskoga svi­
Empiriokriticizam spoznajnoteorijsko jeta, a granice spoznaje granice su logičke
učenje R. Avenariusa i njemu bliskog filo­ analize iskustvenih činjenica. (Vidi : B. Pe­
zofa E. Macha. Empiriokriticizam je poziti- tronijević, .Osnovi teorije saznanja•.) V
empirizam 93 energija

Empirizam - filozofski pravac koji sveu­ jesti (v. fenomenalizam). S obzirom na svoj­
kupnost teorijske i praktičke izgrađenosti stveni mu psihologizam (v.) i poteškoće pri
čovjeka izvodi iz iskustva (empirije), sma­ iskustvenom objašnjavanju logičke nužno­
trajući da je novorođeno ljudsko biće kao sti i općenitosti, empirizam se često pribli­
još neispisani list papira (•tabula rasa•), bez žuje skepticizmu. - Empirizam je historij­
ikakvih urođenih spoznaja, odnosno bez ski uglavnom kasnija pojava s težištem u
naročitih predodredenih mogućnosti za novovjekovnoj engleskoj filozofiji (F. Ba­
stjecanje stanovitih znanja i navika. Empi­ con, J. Locke, G. Berkeley, D. Hume, J. St.
rizam je osobito izražen kao spoznajnoteo­ Mili i dr.). Empirizam ima naročito znače­
rijski pravac koji nastoji ne samo izvor ne­ nje u metodološkom pogledu kao princip
go i logičku vrijednost naučne spoznaje da se stvarnost u njenim pojedinim očito­
objasniti iz iskustva zasnovanog na osjet­ vanjima spozna empirijskim metodama na
nim sadržajima, priznajući više manje ili ni­ njoj samoj, bez obzira na zasebnu proble­
kako misaono sudjelovanje u razrađivanju matiku o logičkim odnosno metalogičkim
iskustvene grade. Ideal je dosljedno prove­ pretpostavkama koje tek omogućavaju isku-
denog empirizma čisto iskustvo koje se na stvo i nauku o njemu. Pet
kraju svodi na nesuvisle osjetne podatke, po Enciklopedisti, 1) solidni poznavaoci raz­
čemu empirizam često poprima obilježje novrsnih enciklopedijskih znanja; 2) izda­
senzualizma (v.). Ekstremni empirizam svo­ vači i suradnici velike francuske .Enciklo­
di na iskustvo ne samo naučnu spoznaju o pedije• ( 1 7 5 1 - 1 777), koji su svojom napred­
stvarnim činjenicama, nego i logičke i ma­ nom prosvjetiteljskom aktivnošću utirali
tematičke principe i pojmove, pridajući im put francuskoj revoluciji (D'Alembert, Di­
samo faktičnu (ne nužnu i općenitu), jedino derot, Rousseau, Voltaire, Grim, Holbach i
psihološki uvjerljivu vrijednost. Umjereni dr.). Pet
empirizam međutim pridaje logičkim i ma­ Endogen (grč. endo = iznutra i genos =

tematičkim principima i zaključcima ap­ rod) - koji se nalazi ili koji djeluje iznutra.
riorni značaj. Kao načine stjecanja znanja Npr. endogeni su uvjeti za razvoj sposobno-
empirizam naročito cijeni opažanje po mo­ sti dispozicije.
gućnosti uz primjenu eksperimenta (v.), a Energetika (grč. energeia = sila) - znanost
s time u vezi indukciju (v.), zanemarujući o energiji (v.), naročito o pretvaranju jedne
ulogu dedukcije. forme energije u drugu, u čemu se isklju­
S obzirom, na različite moguće nijanse, čivo sastoji svako zbivanje ovog svijeta. Ni
empirizam se može ukrštavati s drugim sama materija nije ništa drugo nego pro­
spoznajno-teorijskim pravcima. Osim pri­ storno grupiranje različitih energija. Prema
bližavanja senzualizmu empirizam se može tome energija je zapravo zbiljska supstanci­
približiti i svojoj opreci racionalizmu (v.) pa ja, koja je osnov svemu. Osnivač je energe­
poprimiti kompromisni oblik racionalnog tike njemački liječnik J. R. Meyer (1 8 1 4 -
empirizma. Shvati li se iskustvo isključivo 1 878), ali je glavni njen predstavnik W.
kao racionalna manifestacija na nižem ni­ Ostwald {1853 - 1 932) koji ju je dalje izgra­
vou, tada se i empirizam može shvatiti kao dio, proširivši je i na kulturna zbivanja. Po
.racionalizam odozdo•. Stavljajući težište na njemu je dakle energija ne samo materija,
pozitivne podatke unutar mogućeg isku­ nego i duh. (V. energija.) S
stva, empirizam se može ispoljiti kao pozi­ Energija (grč. energeia = sila) : sposobnost
tivizam (v.). Polazeći od dane stvarnosti i koju ima neko tijelo da izvrši neku radnju.
stečenih iskustava o njoj empirizam je ori­ Energija može biti aktualna, što će reći da
jentiran realistički, ali se može prometnuti se već nalazi u stanju djelovanja (kinetička
u spoznajnoteorijski idealizam shvativši is­ energija), ili potencijalna, kad se nalazi u
kustvene podatke kao pojavne doživljaje stanju iz kojega nastoji da iziđe (statička
koji predstavljaju neprekoračivi sadržaj svi- energija). Gibanje, što ga uzrokuje energija
energija 94 epifenomen

nekog tijela, može biti trovrsno : 1) gibanje se međutim ima na umu. Npr. iz premise
cijele mase, npr. pad kamena (mehanička M a P ( S a M ) zaglavak S a P, ili iz pre­
energija); 2) gibanje molekula, npr. kad ne­ mise (M a P) S a M zaglavak S a P .
ko tijelo predaje toplinu drugome (fizikalna Pet
energija) i 3) gibanje atoma, npr. kod tijela, Entitet (novolat. entitas, izvedeno od ens =

koje gori, spajanje njegovih atoma s atomi­ biće, postojeće), postojanje nečega. Pojam
ma kisika (kemijska energija). Energija je entitet označuje da nešto jest, za razliku od
konstantna, tj. one se ne može ni smanjiti pojma kviditeta (v.) koji označuje što nešto
ni povećati, nego može samo prijeći iz jed­ jest.
ne forme u drugu. Toplina je jedina forma Entuzijazam (grč. entheos, enthusiasmos =

energije koja ne može prijeći u drugu. pun boga). Prvobitno je ta riječ označivala
Hladnije tijelo naime ne može predavati to­ stanje čovjeka koji je pun boga. Danas se
plinu toplijemu, a posljedica je toga da je ona upotrebljava u značenju •oduševljenje•,
izvjesna količina energije, koja je razdijelje­ •Zanos•, •ushićenje•, •strastvena zagrijanost•
na u svemiru, zbog svoje nedjelatnosti iz­ za neku stvar ili ideju.
gubljena za druge radnje (disipacija, v.). Ta
količina energije, koja se ne da pretvoriti Epagoge (grč.) : dovođenje; misaoni induktiv­
u drugu formu, zove se entropija (v.). S ni (v.) postupak kojim se tok misli dovodi
Energizam (grč. energeia = sila) : Paulsenov od pojedinačnog i posebnog do općenitosti.
etički nazor, po kojemu se najviše dobro ne Epagogički (grč. epagoge = dovođenje, uzdi­
sastoji u subjektivnom osjećanju nego u zanje), logički postupak u kome se mišlje­
objektivnom životnom djelovanju. Prema nje odnosno dokazni postupak kreće od
tome treba u prvom redu težiti za tim da pojedinačnoga na općeno, induktivan po­
se razviju ćudoredne snage u čovjeku, što stupak (v. indukcija). Suprotno : apagogički
zapravo treba da sačinjava glavni cilj čovječ- (v.).
je volje. S
Ens (lat.), postojeće, ono što jest, biće, tj. svaka Epifanija (grč. epifaneia) znači : pojava, spolja­
pojedinačnost u svojoj realnosti i zbiljnosti. šnost, a u Novom Zavjetu : pojavljivanje bo­
Ensof (grč ensofos = jednostavan). Prema ga, bogojavljenje, svečanost pojavljivanja
Kabbali (v.), beskonačno, apsolutno, praje­ Krista, Tri kralja. U filozofiji misticizma za­
dinstvo, božje svjetlo iz kojega kontrakci­ stupa se shvaćanje da bog, stvarajući svijet
jom nastaje svijet. stvara samog sebe, što znači da bez svijeta
Enteizam (grč. en = u i theos = bog) : u nema ni boga. Sam svijet je pojavljivanje
bogu. Učenje u filozofiji misticizma (Plotin, boga (teofanija). Na primjer Scotus Eriuge­
D. Areopagita, S. Eriugena, Eckhardt) da na (8 1 0-877) u svom djelu O podjeli prirode
izvan boga ništa ne postoji: sve je u bogu. (De divisione naturae) piše : • . . . ne smijemo
Entelehija (grč. enteleheia), biti u svrsi obli­ smatrati da su Bog i stvorenje dvije stvari,
kovan, imati svrhu. Kod Aristotela : potpu­ različite jedna od druge, nego da su jedno
no svrhovito ostvarenje nečega što je prije isto. Jer i stvorenje postoji u Bogu, a Bog
bilo samo potencijalno. Entelehija je ono se na neobičan i neizreciv način stvara u
što je postiglo cilj. U daljnjem razvoju filo­ stvorenju, otkrivajući sama sebe, nevidljiv
zofskog mišljenja pojam entelehija postao čineći sebe vidljivim, neshvatljiv čineći sebe
je istovetan s teleološkim principom tuma­ shvatljivim, sakriven otkrivenim,. . . jer je
sve iz njega, preko njega, u njemu i za nje-
čenja svijeta. U noviju biologiju uveo je po-
B ga•. B
novo taj pojam H. Driesch.
Entimema (lat. syllogismus imperfectus = Epifenomen (grč. epifrunesthai = uz nešto
nepotpuni silogizam). U stvari logički nor­ se pojavljivati) : pojava koju susrećemo uz
malni silogizam, tek u jezičnom pogledu neku drugu osnovnu pojavu; popratna po­
krnj, tj. bez formulirane jedne premise, koja java.
epifenomenizam 95 estetičan

Epifenomenizam (v. epifenomen) : teorija Eros (grč.), ljubav, personificirani Eros (Amor)
koja tumači pojave svijesti kao popratne bog ljubavi, prikazivan s lukom i strijelom.
(sporedne) pojave uz fiziološke procese. Kod Hesioda i u orfičkim teogonijama
Epigeneza (grč. epi = k tome i genesis = stvaralačko božanstvo, svjetski princip stva­
nastajanje). U razvoju živih bića, nastajanje ralačkog života (•kozmogonički eros•). U
novih oblika i formiranje novih organa koji Platonovoj filozofiji eros je filozofski nagon
nisu postojali u klici nego tek kao moguć­ za spoznajom ideja. B
nosti. Razvijanje organskih novotvorina. Erotematičan (grč. erotematik6s), u obliku
Epiherema - u novoj logici znači naročito pitanja, pitajući. Obrađivati neki sadržaj u
obrazloženi silogizam koji se može shvatiti obliku pitanja i odgovora; posebno : vješta
bilo kao prošireni jednostavni silogizam (uz pitanja odvjetnika na sudu. Erotematika je
posebno obrazloženje jedne ili obiju premi­ umijeće pitanja. Suprotno : akroamatičan
sa), bilo kao Gezično) sažeti polisilogizam (v.).
(v.). Oblik epihereme : premise M a P jer je Esencija (lat. esse = biti), bit, bivstvo (v.) za
X, S a M jer je Y, zaglavak S a P . Pet razliku od nebitnog, slučajnog, akcidental­
Epikureizam : životni nazor grčkog filozofa nog (v.). Pojam obrađen u skolastici kao su­
Epikura i njegovih učenika, koji smatraju protnost egzistenciji (v.); esencijalan = bi­
da je najviša vrijednost i smisao ljudskoga tan.
života u ostvarivanju ugode i sreće. U toku Esencijalizam (lat. essentia = bit). Shvaćanje
evropske kulturne povijesti taj je pojam če­ koje najoštrije odvaja bit (v.) ili esenciju (v.)
sto iskrivljivan u smislu ekstremnog hedo­ od opstanka ili egzistancije (v.) i suprotstav­
nizma (v.). lja osjetno i nadosjetno, naravno i vrhuna­
Epistemologija (grč. episteme = znanost i ravno, idealno i realno, jednostrano ističući
logos = nauka) : teorija o znanostima, nji­ nepomirljivost postojanoga i promjenjivog
hovim metodama i sistematici. U francu­ i pridajući sav bitak, zbiljnost i istinu poret­
skoj i engleskoj filozofiji epistemološki zna­ ku čistih bitnosti, dok u isti mah sve fak­
či isto što i spoznajnoteorijski. 07. spoznaj­ tično kao podložno bivanju (v.) i prolaženju
na teorija.) obezvređuje kao nešto što zapravo ne pri­
Epohe (grč.) : uzdržavanje od izricanja suda, pada bitku. Najekstremniji je predstavnik
suprotno od dogme (v.). Epohe je rezultat toga shvaćanja zacijelo Parmenid, a zatim
skeptičke filozofije koja svakoj tezi suprot­ Platon, premda već i on ponekad pokušava
stavlja antitezu. U toj ravnoteži mišljenja premostiti jaz između biti i pojave, što u
epohe, tj. indiferentnost, omogućava posti­ potpunosti polazi za rukom tek Aristotelu
zanje duševnog mira. Kod Descartesa : me­ koji svojim naukom o kategorijama i nači­
todska sumnja. Husserl uvodi taj termin u nima bitka mogućnosti (v.) i zbiljnosti us­
fenomenološku analizu predmeta, u smislu postavlja konačnu ravnotežu medu njima.
da taj predmet treba osloboditi svih mnije­ Pe
nja i opterećenja nastalih u kulturnoj povi- Eshatologija (grč. eshata = posljednje i lo­
jesti. B gos = učenje) : učenje o krajnjem cilju svi­
Epsilogizam, za razliku od prosilogizma (v.), jeta i života, o posljednjim stvarima svijeta.
završni odnosno naredni silogizam u poli­ U grčkoj mitologiji : vjerovanje u način ži­
silogizmu (v.). vota duše poslije smrti tijela. U kršćanstvu :
Eristici, učenici Euklida iz Megare (treba ga učenje da će doći dan zadnjeg suda, kad će
razlikovati od matematičara Euklida), koji uskrsnuti svi ljudi. B
su se služili eristikom (v.). Estetičan. U širem smislu, svaki pojam o
Eristika (grč. eristike tehne). Vještina rasprav­ estetici, dakle osim pojma lijepog i pojam
ljanja, često i prepiranja, koja se sastojala u komičnog, dražesnog, tragičnog, ružnog,
vještoj, a ponajviše u dvosmislenoj upotrebi uzvišenog i dr. U užem smislu pojam se
riječi, da bi se dokazala točnost vlastite teze. estetičnog uglavnom poklapa s pojmom li-
estetičan 96 estetika

jepog, ukusnog, s onim što je u skladu s tikos. ostati uzor onim teoretičarima koji
određenim estetskim principima; estetičan će - polazeći s drugih pozicija i tražeći u
tako može biti ne samo predmet ili pojava, samoj umjetnosti izvore estetskih normi -
već je estetično i ponašanje, reagiranje pre­ predstavljati suprotni smjer, osnovan na
ma kvalitetama svoje okoline i sam odnos nekim empirijskim zakonomjernostima
prema cjelokupnom životu. G umjetničkog stvaralaštva. Iz antike preuzete
Esteticizam - filozofski životni nazor koji kategorije •razmjera•, •sklada., •savršen­
u estetici i umjetnosti nalazi najviše oblike stva•, •cjelovitosti•, •jasnoće., •sviđanja po
ljudskog stvaralaštva, najvrednije kulturne sebi. dominiraju srednjovjekovnim nazori­
tvorbe i svrhu čitavog života, kojoj treba da ma o lijepom. Kantovi u biti formalno i
se podrede sve etičke, religiozne i druge subjektivistički zasnovani estetski pogledi,
svrhe. Tako je npr. umjetnost za Nietzschea unutar analiza o moći suđenja (Urteilkraft),
•vrednija od istine•, a život se može •Oprav­ snažno su utjecali na razvoj estetike (osobi­
dati samo kao estetski fenomen•. Izraz este­ to kod Schillera), a neke su njegove defini­
ticizam ponekad se upotrebljava i pogrdno, cije (•Lijepo je ono što se sviđa samo po
da bi se ukazalo na suviše jednostrano i sebi, bez interesa za realnu egzistenciju i za
isključivo pridavanje vrijednosti ljepoti, na posjedovanje predmeta•) ostale klasičnim
•estetiziranje• cjelokupne spoznajne, aksio­ obrascima za sve kasnije spekulativno za­
loške i antropološke problematike. G snovane estetike. I dok Schelling, nastavlja­
Estetika (grč. aisthetos = osjetni, opažajni). jući na neke premise Kanta, pokušava za­
Filozofijska disciplina koja ispituje lijepo, snovati umjetnost kao •apsolutnu sintezu
odnosno vrijedno u umjetnosti (po nekim međusobnog prožimanja. slobode i nužno­
estetičarima i lijepo u prirodi), istražuje sti, svjesne i nesvjesne djelatnosti, konač­
esencijalne preduvjete i kriterije umjetni­ nog i beskonačnog, uzdižući je tako na pi­
čkog doživljavanja, stvaranja i prosuđivanja, jedestal najviših vrijednosti, G. W. F. Hegel
kao i uopće smisao, značenje i bit umjetni­ unutar svoje opće konstrukcije razvoja duha
čkog. u povijesti shvaća umjetnost kao zorno (da­
Ime estetika neko se vrijeme upotreblja­ kle i najniže) predočivanje Apsoluta. Glavni
valo isključivo za učenje o osjetilnoj spo­ predstavnik formalističke estetike Herbart
znaji. Tako je transcendentalna estetika još definira estetiku kao nauk o ocjenjivanju,
i za Kanta znanost o svim apriornim prin­ tako da ona obuhvaća i etiku. Preko Her­
cipima osjetilnosti. Kod Baumgartena bartova učenika R. Zimmermanna ostavile
( 1 7 1 4 - 1 762), koji je prvi upotrijebio taj su neke Herbartove ideje svoj pečat i u za
termin, pod estetikom kao osjetilnom spo­ nas značajnom djelu ·Sustav obćenite este­
znajom (cognitio sensitiva) razumijevala se tike. (1 903) F. Markovića, koji je prvi u nas
znanost o lijepom u umjetnosti i u prirodi. iznašao estetičku terminologiju i u svom
Većina kasnijih estetičara (Schelling, Hegel djelu dao preglednu shemu estetskih teorija
i dr.) slaže se u tome da filozofija umjetno­ u toku povijesti. Novi pravac dao je estetici
sti ne želi propisivati nikakva pravila i nor­ T. Fechner, zahtijevajući eksperimentalno
me za stvaranje ili doživljavanje umjetnosti, empirijski i induktivni postupak u estetici
već •uopće razjasniti što je lijepo•. i negirajući vrijednost cjelokupne .estetike
Za osnivače estetike (premda ne pod tim odozgo• kao intelektualistički zasnovane,
imenom) smatraju se u antici Platon i Ari­ pojmovne, filozofijske discipline. Njegovi
stotel. I dok će Platonova metafizika lijepog učenici i nastavljači (Miiller-Freienfels,
preko Plotina, srednjeg vijeka, Kanta, Meumann, Lips i dr.) izvršili su brojna is­
Schellinga, Hegela i novijih zastupnika tzv. pitivanja da bi eksperimentalno utvrdili ne­
•estetike odozgo• i danas predstavljati bitnu ke pravilnosti estetskog sviđanja. Vrijednost
osnovu spekulativno koncipirane filozofije te estetike kao i drugih socijalno­
umjetnosti, Aristotelovo će djelo •Peri poe- empirijskih i pozitivističko-historijskih po-
estetika 97 etika

kušaja (među kojima je najznačajnija esteti­ ne orijentacije etika može zastupati hete­
ka H. Tainea) radikalno je zanijekao B. Cro­ romno (izvor morala izvan čovjeka) ili au­
ce, definirajući estetiku kao •nauku o izra­ tonomno (izvor morala u samom čovjeku)
zu• odnosno •Opću lingvistiku· i identifici­ stajalište, ona može biti orijentirana aprio­
rajući intuitivnu spoznaju s umjetnošću. ristički (v.) ili empiristički (v.), intelektuali­
Unutar antiteza subjektivističke (npr. Die­ stički (v.), aksiološki (v.), naturalistički (v.) ili
trich Kerler) i objektivističke (npr. Maximi­ voluntaristički (v.). U pogledu svrhe i cilja
lian Beck) estetike javljaju se u nešto mo­ moralnog htijenja i djelovanja unutar razli­
dificiranoj formi stari problemi antičke mi­ čitih etičkih koncepcija tzv. etika dobara
sli o umjetnosti. Tako se ljepota pokušava može se zastupati eudaimonizam (v.), hedo­
iznaći bilo izvan suda, osjeta ili osjećaja što nizam (v.), perfekcionizam (v.) itd., a s ob­
su sve samo •reaktivna stanja u subjektu, zirom na predmet svojih preokupacija mo­
stanja izazvana objektima koji imaju pose­ že biti orijentirana individualistički (egoi­
bičnu estetsku vrijednost• (tzv. objektivisti­ zam Iv.I, altruizam Iv.I i sl.) ili imati kao
čka estetika), bilo da se lijepo definira kao objekt svojih ispitivanja socijalno-moralne
•izvedeno, derivirano svojstvo, vrijednost probleme.
suprotna biću, zasnovana u subjektu• (tzv. Povijest etike. Individualističkoj i relativi­
subjektivističke estetike). Marksistički ori­ stičkoj etici sofista suprotstavlja se Sokrat
jentirani teoretičari (među kojima su naj­ svojim optimistički (v.) zasnovanim etičkim
značajniji Plehanov i kasnije Lukacs) uka­ racionalizmom. Po njemu je vrlina identič­
zuju posebno na socijalne korelate umjetni­ na znanju, jer spoznaja dobra upućuje ujed­
čkih djela. Novija filozofija egzistencije no na to da dobro postupamo, a spoznaja
(osobito M. Heidegger) stavlja u pitanje mo­ zla da ga se klonemo. Grijeh je, dakle, za­
gućnost i održivost svih metafizičkih disci­ bluda i nitko ne griješi svojevoljno. Plato­
plina, pa tako i estetike, jer epohe povijesti novom idealističnom rigorizmu - po ko­
estetike .bilo kao teorije umjetnosti ili me­ jem je među idejama, tim vječnim uzorima
tafizike lijepog• samo na svojevrstan način svih pojava, najviša ideja, .kruna carstva
odgovaraju glavnim etapama povijesti bitka. ideja•, ideja dobra - suprotstavlja se Ari­
Kao metafizička pitanje o biti umjetnosti stotel, koji vrlinu definira kao sredinu iz­
estetika - po tim teoretičarima kao i ne­ među dviju krajnosti. Uz etičke vrline (koji
kim novijim marksističkim misliocima - imaju voljni karakter) on je u svojoj čuvenoj
ne seže do njena pravog izvora. G .Nikomahovoj etici• opisao i tzv. dijanoeti­
Etatizam (franc. etat država), teorija o sve
=
čke (intelektualne) vrline. U Platina se vr­
većem sudjelovanju i angažiranju države u hovni cilj života postiže oslobađanjem od
svojini, ekonomskim odnosima i dirigiranju tijela pomoću askeze i ekstatičkog sjedinja­
privredom, a isto tako i u drugim područ­ vanja s božanstvom. Stoici smatraju da mo­
jima društvenog života (političkom, kultur- ralno živjeti znači •Živjeti u skladu s priro­
nom, prosvjetnom itd.). V dom•, tj. umom, logosom. U svijetu potpu­
Etičan, v. etika. nog duševnog mira, u apatiji koju ne može
Etički (grč. ethik6s). Dvoznačan pojam kojim pomutiti nikakvo izvanjsko dobro ili zlo,
se označava: 1} ono što se tiče etike (v.) kao sadržan je osnovni smisao života stoičkog
znanosti; 2} ono što je samo po sebi etički mudraca. Epikur i Epikurejci, nasuprot ta­
vrijedno, moralno, ćudoredno. kvom idealu, smatraju da osnovni kriterij u
Etika (grč. ethos običaj, ethikos
= = mora­ opredjeljivanju za određene čine može biti
lan, ćudoredan). Filozofijska disciplina koja u osnovi samo ugoda ili neugoda. No izbje­
ispituje ciljeve i smisao moralnih htijenja, gavajući zlo valja se klonuti i prolaznog do­
temeljne kriterije za vrednovanje moralnih bra, koje ne osigurava trajnu sreću. Sred­
čina kao i uopće zasnovanost i izvor morala. njovjekovne kršćanske etičke koncepcije
U pogledu izvora moralog i njegove osnov- orijentirane su u osnovi na preziranje tjele-

7 Filozofijski rječnik
etika 98 etikoteologija

snih ugoda, na askezu, odricanje od užitaka vladanja pretpostavlja autonomiju volje jer
i ovozemaljskih dobara. Namjesto mudrosti jedino uz autonomnu slobodnu volju etička
i smionosti osnovne etičke vrline postaju obaveza (imperativ) može imati bezuvjetan
poniznost, čednost, bogobojažljivost, a na­ (kategorički) karakter. Fichte, kao i Kant,
mjesto autonomnosti grčkog morala dolazi pretpostavlja praktički um teoretskom, a
kršćanska heteronomnost. Većina renesan­ Hegelova filozofija morala izložena je u nje­
snih mislilaca ustaje protiv tih srednjovje­ govoj .Filozofiji pravac u kojoj je država (tj.
kovnih nazora - unutar kojih je moral po­ ustavotvorna monarhija) realnost moralne
stao sredstvom za ispunjavanje izvanljud­ ideje, a ova je u sebi uključila, prevladala
skih i transmundanih svrha - i traži da se i ukinula sve ranije stupnjeve razvitka (ap­
etika, nezavisno od religioznih dogmi, za­ straktno pravo, moralitet i ćudorednost).
snuje i razvija na •prirodnom razumu•. Kod Engleska utilitaristička škola (npr. J. Ben­
Thomasa Hobbesa se prvobitno stanje, sta­ tham) smatra da je osnovni etički imperativ
nje u kojem je čovjek sebičan, osamljeni •najveća sreća najvećeg broja ljudi•. Po
vuk (homo homini lupus), mora u interesu Schopenhaueru je najviše etičko djelovanje
svih prevladati, kako bi se osigurao mir čiji dijeliti bol s drugim, identificirati se s njim,
čuvar i jamac postaje država. U Spinozinoj pa je zato samilost najviša etička vrlina. U
.Etici• (koja se etičkom problematikom u okviru svog •imoralizmac Fr. Nietzsche
užem smislu bavi tek u posljednjim poglav­ preokreće •rang svih vrijednosti• i postavlja
ljima) došli su ponovo do izražaja i neki nove tablice koje znače pokušaj destrukcije
stoički principi. U najvišoj, intuitivnoj spo­ svekolikog dotadašnjeg morala, morala mir­
znaji, u •amor dei intellectualis•, kad je pre­ nih prosječnosti, samilosti, kršćanskog mo­
vladao afekte, čovjek nalazi u sebi mir, si­ rala •Stada•. Medu mnogobrojnim novijim,
gurnost i etičku ravnotežu. Potkraj 1 7. i na fenomenološki orijentiranim etikama naj­
početku 18. st. engleski filozofi morala kao zanimljivija: je, uz etiku Nicolaija Hartman­
što su Shaftesbury, Hutcheson, Smith i dr. na, etika M. Schelera, koja se suprotstavlja
suprotstavljaju se Hobbesovim nazorima i Kantovom formalizmu i rigorizmu i poku­
ističu u prvi plan ili opću dobrobit, .dobro­ šava razviti apriornu •materijalnu vrijedno­
bit vrste• (Shaftesbury), ili savjest kao priro­ snu etiku•. Kao negacija građanske etike,
đeni kriterij moralnosti (Hutcheson), ili čitave spekulativne etičke pozicije uopće i
simpatiju kao bit morala (Smith). Nasuprot osnovnih moralnih postulata koji su na nji­
tome, B. de Mandeville tvrdi kako svaki ma izgrađeni, marksizam ukazuje na dru­
moral škodi progresu kulture. Dok francu­ štvenu i povijesnu uvjetovanost moralnih
ski enciklopedisti i materijalisti istražuju normi, težeći istovremeno izgradnji novog
prvenstveno evolucionističke i povijesne humanističkog društva, lišenog ograničeno­
elemente morala, engleski i francuski soci­ sti i protivrječnosti klasnog građanskog
jalni utopisti smatraju da se etika zasniva morala. Marksizam stoga nije nikakva eti­
na odnosima interesa koji mogu biti među­ čka koncepcija koja postoji uz druge etičke
sobno usklađeni samo potpunom preobraz­ doktrine, već je zahtjev za zbiljsko dokinu­
bom društva na razumnim načelima. I. će čitavoga jednog svijeta kao prve pretpo­
Kant prvi puta radikalno kritizira svekoliku stavke opće dezalijenacije (v.) čovjeka.
dotadašnju etiku dobara, i za nj kriterij mo­ G
ralne vrijednosti i izvor morala može biti Etikoteologija (grč.), moralna teologija. Na­
samo čista volja, nezavisna od konkretnih suprot fizikoteologiji, pokušaj izvođenja do­
empirijskih uvjeta i motivacija. Moralitet je kaza za opstanak boga iz moralnog područ­
za razliku od legaliteta (kojim se označava ja. Po Kantu : teologijski nauk u kojem se
djelovanje samo radi posljedica), etičko dje­ iz moralnog zakona u nama zaključuje na
lovanje iz čistog samocilja morala, zbog sa­ boga kao njegova tvorca i začetnika; ovaj
mog poštovanja dužnosti. Etički karakter moralni dokaz za Kanta je postulat prakti-
etikoteologij a 99 eurokomunizam

čkog uma, jer se teorijski nije mogao zasno­ me u čemu vidi pravu sreću kao najviše
vati i izvesti u Kritici čistoga uma. Slično dobro vrijedno težnje (da bi se najbolje, da­
Descartesovu zaključivanju o egzistenciji kle moralno ispravno živjelo), eudaimoni­
boga iz naše ideje o njemu. K zam može biti hedonizam (v.), perfekcioni­
Etiologija (grč. aitia = uzrok i logos = nau­ zam (v.), utilitarizam (v.), altruizam (v.),
ka) : izučavanje uzroka koji leže u osnovi egoizam (v.) a moguća su i njihova među-
određenih pojava. Termin se najčešće upo­ sobna prožimanja. K
trebljava u medicini, gdje se odnosi na iz­ Euforija (grč. eu = dobro i pherein = na­
učavanje uzroka različitih oboljenja. laziti se), 1) intenzivno čuvstvo ugode i za­
Etografija (grč. ethos = običaj, moral i grafo dovoljstva; 2) patološko stanje neopravda­
= pišem) : opisivanje moralnih običaja, na­ nog zadovoljstva u vezi s vlastitim zdrav­
vika i ocjena. ljem ili djelovanjem.
Etologija (grč. ethos = običaj i l6gos= nau­
ka) ima dvostruko značenje. J. S. Mili ozna­ Eukolija (grč. eukolia =zadovoljstvo), vedri­
čavao je tom riječju deduktivnu karaktero­ na, veselost, životna radost. Suprotnost se
logiju (v.), a Wundt povijesnu znanost koja označava pojmom diskolije (v.). Na eukoliji
se bavi istraživanjem različitih ćudorednih počivaju optimistička (v.), a na diskoliji pe­
oblika života. simistička naziranja o životu.
Etonomija (grč.). U teorijskom razmatranju :
povezivanje i sjedinjenje (kao srodnih ili is­ Eukrazija (grč. eukrasia) : što je dobro pomi­
tovjetnih) područja etike i filozofije prava ješano. Liječnik Galen tumačio je da do­
(npr. u Hegela). brim miješanjem sokova u organizmu na­
Etos (grč. ethos) : mjesto stanovanja i boravka. staju dobre dispozicije (v.) za stvaranje tem­
U filozofiji odnosno etici etos postaje <:>zna­ peramenta i karaktera. Suprotno : diskrazija
ka ljudskih osobina i vrlina, tj. ljudskog ka­ (v.).
raktera, ljudsko moralno raspoloženje. He­ Eurokomunizam - najnovija struja u rad­
raklit je spoznao da svaki čovjek ima svoju ničkom i komunističkom pokretu razvije­
sudbinu u prirodi svoga etosa (fr. 1 1 9). U nih zemalja kapitalizma, naročito u Evropi
novijoj etici riječ etos označuje sadržaj cje­ i Japanu koja nastoji prilagoditi taktiku
lokupnog moralnog ocjenjivanja i djelova- svoje revolucionarne borbe promijenjenim
nja. B uvjetima u tim zemljama i u svijetu. Š iroka
Eudaimonistički (prema grč. eudaimonia), politička demokracija razvijenih zemalja
što se tiče sreće kao etičkog problema. Eu­ kapitalizma omogućava daleko veće korište­
daimonija je cilj ljudskog djelovanja. nje demokratskih institucija (parlamenta,
Epikurovo učenje u etici može se. ozna­ komunalne vlasti, štampe, sindikata itd.), ši­
čiti kao eudaimonizam. Pod to se određe­ re saveze sa ostalim masama stanovništva
nje mogu uvrstiti i mnogi drugi filozofi (So­ koje se nalaze o sličnoj ekonomskoj i dru­
krat, Aristotel, Descartes, Spinoza, prosvje­ štvenoj situaciji kao i proletarijat. Kritičari
titelji). Eudaimonizam kao cilj društva ima staljinskog birokratizma i nedemokratskih
na umu etičku i socijalnu sreću. B metoda upravljanja, eurokomunisti se zala­
Eudaimonizam (grč. eudaimonia = blažen­ žu za demokratski socijalizam, koji bi u tim
stvo, blagota, sreća, dobro), učenje o sreći razvijenim zemljama bio zasnovan i na po­
ili blaženstvu. Etički nazor i pravac po ko­ litičkom pluralizmu i na ekonomskoj de­
jemu je motiv i svrha, cilj ljudskog (etičkog) mokraciji, tj. na razvoju samoupravnih obli­
djelovanja u postizanju ili unapređivanju ka i struktura socijalizma. Napuštaju kon­
vlastite ili tuđe sreće, odnosno objektivne cept diktature proletarijata i zamjenjuju
dobrobiti. Također učenje da je zadatak ću­ koncepcijom socijalističke demokracije.
dorednog teženja i djelovanja u darivanju i Glavni ideolozi eurokomunizma su u Italiji
uvećavanju sreće i zadovoljstva. Prema to- E. Berlinguer, u Španjolskoj S. Carillo a u
eurokomunizam 100 ezoteričan

Francuskoj, s izvjesnim kompromisima tako da se u toku dugih vremenskih perio­


prema •realnom socijalizmu•, G. Marchais. da mogu razviti čak i nove životinjske vrste.
V Lamarck, koji je prije Darwina postavio do­
Eusebija (grč. eusebeia), pobožnost, vjersko nekle sličnu teoriju evolucije, uči da prije
osjećanje. Eusebija proizlazi iz ljudske vjere svega upotrebljavanje ili neupotrebljavanje
u postojanje boga. pojedinih organa uvjetuje njihov sve veći
Eutanazija (grč.) : laka, bezbolna smrt. U razvoj ili zakržljavanje, što se onda naslje­
mnogim filozofskim sistemima smrt nije đivanjem prenosi na daljnje generacije, koje
uzrok straha za čovjeka, jer on spoznajom na taj način mijenjaju svoj oblik, a prema
prirode i njenih zakona dolazi do nužnog tome i način života. Teorije evolucije javlja­
zaključka o neprekidnom mijenjanju svega. ju se već kod starih Grka (Anaksimandar,
Eutimija (grč. euthimia), dobra volja, radost, Empedoklo), ali prema Engelsu započinje
veselje. To je prema Demokritu cilj ljud­ misao o razvoju zapravo s Kantom, poseb­
skog djelovanja. no s njegovom teorijom o postanku našeg
Eutonija (grč.), čvrstoća, snaga; kod stoika : sunčanog sustava. Evoluciji je suprotna in-
svojstvo duše. volucija (v.). S
Evidencija (!at. evidentia), očitost, očevidnost. Evolucionizam (!at. evolutio = razvitak) :
Neposredni istinosni zorni ili logički uvid. nauka o razvoju. Pravac koji prihvaća da je
Duševno stanje u kome se neki sud, neka sve nastalo razvojem, odbacujući svaku mi­
misao doživljava kao intuitivno jasno dana sao o stvorenosti svijeta, odnosno o tome
nesumnjiva istina. Doživljaj same po sebi da je on djelo božje (v. evolucija).
neposredno jasne, sigurne i uvjerljive istine. Exclusi tertii sive medii (!at. znači [načelo]
F •isključenje trećeg odnosno posredovanja•).
Evidentno (!at. evidens), očito, očevidno, ja­ Logičko načelo (princip odnosno aksiom)
sno. Ono što je u mišljenju neposredno ja­ koje na osnovu načela kontradikcije (v.) tvr­
sno bez svakog daljnjeg izvođenja ili doka­ di da je između dva u istom sm�slu kontra­
zivanja. Š to se neposredno razumije i uviđa diktorno oprečna suda (S jest P, S nije P)
kao sigurno istinito spoznato. jedan svakako istinit, a drugi neistinit (•ili­
Evolucija (!at. evolutio = razvitak) : razvijanje ili•), te je isključena neistinitost obaju, koju
iz nižega u više ili iz jednostavnoga u slo­ bi nadomjestio neki treći posredni sud (!at.
ženo. Teorija evolucije obuhvaća cijelu pri­ •tertium non datur• - trećega nema).
rodu, i organsku i anorgansku. Ona koja se P�t
bavi razvojem živih bića zove se teorija des­ Ex mere negativis et particularibus nihil
cendencije. Takvih teorija ima više, ali je sequitur (!at. • iz naprosto niječnih i djelo­
najznačajnija od njih Darwinova po kojoj mičnih ništa ne slijedi•). Opće silogističko
su pojedine individue bolje prilagođene ži­ pravilo koje uči da iz dviju negativnih kao
votnim uvjetima. Stoga takve individue u ni iz dviju partikularnih premisa ne može
borbi za opstanak iznose pobjedu, a naslje­ slijediti ništa sigurno ni nužno. Pet
đivanjem prenose se njihova pozitivna svoj­ Ezoteričan (grč. esoterik6s = unutarnji) : sa­
stva u sve većoj mjeri na nove generacije, mo za one koji pripadaju grupi, školi, sekti.
fabijanski s o c i j al iz am _ 101 faktum

tičnosti se govori prvenstveno s obzirom na


čovjekovo djelovanje u povijesti. U Bitku i
vremenu Heidegger je prvi put postavio za­
htjev za .hermeneutikom faktičnostic. Fak­
tičnost je prema Heideggeru utemeljena u
faktumu opstanka. .Pojam faktičnosti
uključuje u sebi : bitak u svijetu (das Inder­
weltsein) 'unutarsvjetovnog' biča, doduše
tako, da to biće može sebe razumjeti kao

F
u svojem 'udesu' (•Geschickc) povezano s
bitkom bića što ga ono susreće unutar svo­
jega vlastitoga svijeta•. Ta ·bačenost u svi­
jet• sastoji se u tome, da čovjek zatiče sebe
rođenog u nekoj konkretnoj situaciji koju
Fabijanski socijalizam. Jedna od struja so­ on sam nije oblikovao, ali je njegova zadaća
cijalizma, oformljena 1883. u EngleŠ koj na da je dalje oblikuje. Kao •Onaj koji je ba­
čelu sa Sidneyjem i Beatricom Webb. Ime čene u svijet čovjek •nabacuje• svoje mo­
su uzeli po rimskom vojskovođi Fabiusu gućnosti na osnovi izlaganja (hermeneutike)
Maximusu Cunctatoru, što bi trebalo da iz­ svoje faktične situacije. U tom smislu •Op­
razi njihovo odbacivanje revolucionarne stanak egzistira faktički •. I Kant faktum
borbe radničke klase za socijalizam i stav uzima prvenstveno u značenju koje on ima
mirnog prijelaza iz kapitalizma u socijali­ za praktično djelovanje i slobodu našega
zam. U osnovi sitnoburžujska i oportunisti­ uma. Faktum čistoga uma je moralni zakon
čka koncepcija socijalizma, ali je imala utje­ koji omogućuje čovjekovu slobodu. Narav­
caja na neke socijalističke pokrete u Engle- no, osim značenja faktuma u području slo­
skoj. V bodnog djelovanja, faktičnost se često uzi­
Fakticitet (lat. factum činjenica) : faktič­
= ma kao slučajnost u suprotnosti prema lo-
nost, činjeničnost, datost ustanovljiva u gičnosti (logicitetu). O faktumu kao onome
svom postojanju kakva stvarno jest, bez ob­ što je učinjeno i postavljeno često se govori
zira na to kakva ona može, mora, odnosno u smislu pozitivizma puke empirijske či­
treba da bude. Opreke : mogućnost, nuž­ njenice bez obzira na njezinu bit. Kada se
nost, pomišljivost, logicitet. činjenice odvajaju od biti onda se faktum
Faktičan Qat. factum činjenica) : činjeni­
= shvaća kao slučajnost, koja prema svojoj biti
čan, zbiljski, stvaran, na konkretnom isku­ može biti i drugačija nego što jest, a bit
stvenom nalazu ustanovljen, prostorno­ sama kao ono što ne može biti drugačije
-vremenski odrediv (•ovdje i sada.), za raz­ nego što jest, dakle kao nužnost. Još je i
liku od onoga što se naprosto pomišlja rani Husserl u tom smislu odvajao bit i
(idealno), odnosno onoga što se u teoriji činjenicu, da bi u svojoj kasnoj fazi napu­
ukazuje tek mogućim ili štaviše nužnim i stio ne samo tradicionalni esencijalizam bi­
općenitim (•uvijek i svuda•). (V. empirijski, ti i pozitivizam činjenice nego i dugo zastu­
pozitivan.) Pet pani tzv. •transcendentalni pozitivizam• i
Faktum (lat. factum od facere činiti) : či­
= formalnu ontologiju, a zagovarao tezu, da
njenica; k tome : faktično (činjenično) i fak­ svijeta života zbiljski ne može biti bez po­
tičnost ili fakticitet (činjeničnost). Od iste sebno svjesnih bića i objekata u kojima se
osnove potječe i faktor (činilac). Faktum je svijet pokazuje u perspektivi horizonta te
ono što je tako dano da se ne može osporiti da svijet nije za svagda određen nikakvom
njegovo opstojanje. Faktum se može razli­ ontologijom ili nekom mathesis universalis.
čito interpretirati i opisati u njegovoj gene­ To na drugoj strani znači da ni faktum nije
zi, ali se ne može logički deducirati. O fak- općenito pozitivan ni za svagda dan nego
faktum 102 fatasifa

za-visi od svijeta kao horizonta horizonata. taka važan prinos predstavljaju neposredni
U skladu s tim, horizont horizonata Hus­ utjecaji indijske skeptičke filozofije (suma­
serl naziva •apsolutnim faktumom• ili •pra­ nija, v.) i prirodoznanstveno-logičke škole
faktumom• svijeta života. Taj •apsolutni nyaya-vaišešika (v.). Odatle bi se mogla di­
faktum• Landgrebe tematizira ne samo kao jelom tumačiti i pojava nearistotelovskih
činjenicu reflektiranja naše svijesti nego i helenskih utjecaja (Demokritov atomizam,
kao način obistinjavanja mogućnosti samo­ Epikur) u predaristotelovskoj misli ranog
kretanja tijela (Leib). Štoviše, apsolutni fak­ islama, gdje su uhvatili dubok korijen kod
tum kao način bitka prafungirajuće subjek­ prvih teologa. Islamski su filozofi upoznali
tivnosti centriran je u tijelu, u •ovdje• i •Sa­ aristotelizam u neoplatonskoj preradi. Op­
da•, pa nije svijest nego je tijelo ona .apso­ ćim pretpostavkama indo-iranske metafizi­
lutna nulta točka. na kojoj je orijentirana ke odgovara shvaćanje da je svijet kao cje­
sva povijesna faktičnost. Tijelo je •apsolut­ lina tok bitka koji proistječe (faid, v.) ili oči­
na nulta točka• zbog toga jer iza njega se tuje svoju skrivenu prirodu (ghaib, v.) iz
ne može ići dalje. U tijelu je centriran ap­ jednog vječnog izvora. Bivstvo tako proiste­
solutni faktum, to znači da od njega kao klih stvari razlikuje se od njihova pojavnog,
apsolutno određenog položaja i kretanja ti­ kontingentnog (v.) bića. Kontingentnost bi­
jela u prostoru i vremenu polazi svaki po- ća potencira se indijskom pretpostavkom
sredovani faktum. Pa (budističkog porijekla) o trenutačnoj, pro­
Falacije (lat. fallaciae) - logičke pogreške mjenljivoj i složenoj prirodi pojavnosti ili
koje se očituju u upotrebi neistinitog mi­ •stvorenih stvari•. - Svijet je u potpunosti
šljenja pri izvođenju, induktivnom i deduk­ obuhvaćen uzročnom zakonitošću. I tu je
tivnom zaključivanju i dokazivanju. Falacije indijski determinizam bliži izvornim islam­
mogu nastati nehotično (tzv. paralogizmi, skim stavovima nego problematika slobode
v.) ili hotimično (tzv. sofizmi, v.). Ponajvaž­ u iranskom dualizmu. - Težnja za prevla­
nije f. : quaternio terminorum, f. conse­ davanjem aristotelovskog dualizma i za is­
quentis, f. disjunctionis (u silogizmima); f. tovremenim održavanjem pretpostavke o
fictae universalitatis, post hoc ergo propter kontingentnosti svijeta ili o razlici bivstva
hoc (u indukciji); circulus vitiosus, metaba­ i bića osjeća se u formulaciji problema uni­
za, heterozetesis (pri dokazivanju). Pet verzalija kod Ibn Sine (Avicenna) : Božanski
Falasifa ili falsafa (islam) - naziv za helen­ izvor svjetlosti je universale ante rem, kon­
sku filozofiju i pogled na svijet osnovan na tingentne stvari osjetnog svijeta sadrže
naučnoj spoznaji za razliku od mudrosti os­ skrovito universale in re, a naše intelektual­
novane na vjerskoj objavi (v hikma, išrak:, no zahvaćanje doseže istinu kao universale
ma'rifa). Islam je iz perzijskih tradicija pre­ post rem. Tako se problem zbiljnosti svijeta
uzeo i sačuvao do renesanse baštinu helen­ (hakika) nastoji riješiti pomoću aristotelov­
ske kulture pošto je ona zamrla u zapad­ skog pojma kontingencije. Ibn Rušd (Aver­
nom svijetu. Pod pojam falasifa potpadaju roes), koji se najviše udaljuje od istočnja­
i drugi strani utjecaji koji pridonose nauč­ čkih pretpostavki (išrak:iyfui) islamske mi­
nom razjašnjenju svijeta i života, a potječu sli, tumači pojavnost svijeta kao njegovo iz­
redovno iz perzijskih i indijskih izvora. Ta­ vođenje iz nebitka ('adam) čiste potencije u
kvim su utjecajima otvoreni najprije liberal­ stanje opstanka. Taj proces derivacije zbilj­
ni teolozi škole mu'tazila (v.), a zatim sko­ nosti izvodi Allah, čiju prirodu shvaća kao
lastici aristotelovskog smjera. - Dva čini­ cjelinu stvari eminentiori modo. U takvim
oca određuju položaj i vrijednost falasife u aristotelovskim formulacijama problemati­
islamskom svijetu : 1) .Da se pravilno oci­ ke osjeća se tendencija koja lako vodi do
jeni važnost islamske filozofije, potrebno je panteizma islamskih mistika, do napuštanja
poći od nedostataka aristotelovskog siste­ ili nadilaženja spoznajnih sredstava helen­
ma. (Horten). 2) U svladavanju tih nedosta- ske filozofije, koju priznaju samo kao pro-
fatasifa 103 fantazija

pedeutski stepen (Suhrawardi). S druge niti posjeduje mt1 1e posjedovan - to je


strane iransko-helenska ideja slobode uvi­ bivstvo fanaa.• - Autentični predstavnik
jek se ponovo vraća s ortodoksnom reakci­ ove teorije u sfifizmu, Bist3ml (9. st.), dolazi
jom na latentnu opasnost da Allah po fizi­ do ove krajnje formulacije pojma fana :
čkoj nuždi svoga bića u mehanizmu svijeta •Nestajanjem nestanka nestao sam iz ne-
ne ostane lišen slobode uopće. Tako Gha­ stanka kroz ništa u ničemu.• Ve
zfill brani slobodu sa stajališta pedagoškog Fanatičan - zanesen, zaslijepljen, koji je
ideala oplemenjenja ličnosti. Ve obuzet fanatizmom, a time i netrpeljiv pre­
Fana' (islam), uništenje, prestanak; osnovni ma drugima.
termin suflčke (v.) mistike, izražava stanje Fanatik - zanesenjak koji se slijepo i gor­
savršenstva koje se uspoređuje s •Utrnu­ ljivo predaje nekoj stvari, ideji ili vjeri (vjer­
ćem• (nirvana, v.) u budizmu. - I islamski ski fanatizam) s potpunom netrpeljivošću
i evropski prikazi koji polaze sa stajališta spram svega drugoga, čime se posve negira
stranih sUfizmu nastoje da istaknu pretežno i uništava humanitet. Fanatik je u odnosu
moralni smisao termina i da potcijene nje­ na druge nacionalnosti (u politici) ekstrem-
gove metafizičke implikacije, kao i u sluča­ ni nacionalist ili šovinist. K
ju budizma. Hudžwlri (1 1 . st.) u jednom od Fanatizam (lat.), zanesenost, zaslijepljenost,
prvih djela napisanih s takvog stajališta slijepa predanost i revnost, strastvena veza­
(•Kašf al-Mahdžub·) kaže da ne može biti nost uz jednu stvar, vjeru, ideju, uvjerenje,
riječ ni o gubitku supstancije ni ličnosti u koja u svojoj posvemašnjoj nekritičnosti ide
stanju fana, .kako vjeruju neki sfiflčki nez­ do ekstremne netrpeljivosti i mržnje spram
nalice•. Isti autor piše o svojim raspravama drugih shvaćanja, stavova, mišljenja, uvjere­
s islamskim teolozima u lndiji, koji su svo­ nja i načina života (fanatizam srodan šovi-
jim metafizičkim interpretacijama ovog sta­ nizmu). K
nja ·dokazali da nemaju pojma o tome šta Fantazija (mašta). U širem smislu : sposob­
je fanac. Prema tome bi se moglo raditi nost predočivanja, reprodukcije upamćenih
jedino o uništenju ljudske volje u božjoj. - - naročito osjetnih - sadržaja. U užem
Polazeći od ove ortodoksne pretpostavke smislu : predodžbeno-misaona kombinato­
neki evropski autori zaključuju da izvor is­ rika, sposobnost stvaranja novih cjelina
lamskog pojma fana treba tražiti u kršćan­ (sinteza) od različitih elemenata reproduk­
skoj mistici radije nego u indijskoj (B. Carra tivne i apstrahirajuće svijesti. S obzirom na
de Vaux). - Bitna razlika između islam­ udio koji u novostvorenim cjelinama imaju
skog i indijskog pojma sastoji se nesumnji­ određene vrste predodžaba, i na sheme po
vo u metafizičkoj pretpostavci prema kojoj kojima se one ujedinjuju, u fantaziranju po­
je •utrnuće• ili •Uništenje• ličnosti za budi­ jedinaca postoje znatne tipološke razlike;
ste principijelno nezavisno od apsolutnog one su značajne ne samo za opći psihički
bitka božjeg, dok se u islamu Goš izrazitije profil ličnosti nego i za razvitak specifičnog
' stvaralačkog interesa (tehničkog, muzičkog,
nego kod vedantinskog brahmanirvane) on­
tološke pretpostavke te vrste ne daju do pjesničkog, likovnog). U psihičkom životu
kraja fenomenološki reducirati. Imajući u čovjeka fantazija ima veliku i mnogostranu
vidu spomenuta ograničenja heterodoksnih ulogu. U spontanom maštanju ·iživljavaju•
(v.) stavova, vrijedno je citirati nekoliko bit­ se i razrješuju različita stanja emocionalne
nih obilježja ovog pojma prema istom napetosti, fantazijsko •ispunjenje želja•, .ka­
Hudžwlrijevu djelu : Siromaštvo sfiflja sa­ tarza• eidetizacijom čuvstava i raspolože­
stoji se •U odvraćenosti pogleda od svakog nja), što se redovito odigrava u bizarnom
stvorenog opstojanja; u onom općem uni­ svijetu sna, ali i u budnom •sanjarenju• i
štenju, gdje se nazire još samo sveobuhvat­ u procesu umjetničkog stvaranja. Fantazij­
no •. Ono znači .uništenje ljudskih atributa sko kombiniranje detalja iz zornog i misao­
svojstvenih našem Ja•. - .Sfifl je onaj koji nog fonda pamćenja omogućuje ne samo
fantazija 104 fenomenalnost

uspješna rješenja svakidašnjih životnih za­ kacija voda. U Njemačkoj je jedna od ideo­
dataka nego i stvaranje novih kulturnih te­ loških osnova fašizma bila i teorija rasizma,
kovina tehničkim pronalascima, izgrad­ koja je proklamirala nenaučnu i historijski
njom naučnih sistema, teorija i hipoteza. reakcionarnu tezu o superiornosti nordijske
Svojevrsno značenje ima fantazija u psihi­ rase. Fašizam je pokušao da dobije i filozof­
čkom životu djece, koja često zamjenjuju sku zasnovanost u idealističkim filozofija­
realno doživljena s fantazijski dočaranim, i ma aktiviteta subjekta (Gentile), glorifikaciji
pripadnika primitivnih zajednica kod kojih voda i države kao neke natklasne organiza­
je nedostatak kritičkih empir!čkih spoznaja cije i sveopćeg arbitra (nacionalsocijalistički
nadomješten fantazijskim sintezama, objek­ ideolozi). U svojim imperijalističkim pre­
tivacijama elementarnih afekata. Patološka tenzijama fašizam je doživio, zajedno sa
prebujalost fantazije karakteristična je za svojim vodama, temeljit poraz u Drugom
različite oblike maničkih i depresivnih sta­ svjetskom ratu. V
nja, a osobito za histeriju (•fantazijska laž­ Fatalizam (lat. fatum =udes): vjerovanje da
ljivost• - pseudologia phantastica). Ali i je svako zbivanje u svijetu i svako ljudsko
kod normalnih pojedinaca aktivnost mašte djelovanje unaprijed određeno i prema to­
može dovesti do negativnih posljedica, npr. me neizbježiva. To je vjerovanje naročito
tako što se uslijed nehotičnog stapanja pre­ raširena kod orijentalnih i primitivnih na­
dodžbi sjećanja s fantazijskim motivima is­ roda. Po fatalizmu bi čovjek bio automat;
krivljuju uspomene na realne događaje (po­ jer ako je sve unaprijed određeno, onda ne­
grešni podaci svjedoka na sudu, unakaže­ ma mjesta ni relativno slobodnoj volji (v.
nost vijesti koje idu od usta do usta, •ro­ fatum). S
mantizirana• obavještenja). Eksperimental­ Fatum (lat. fatum = udes) : viša sila koja
no se fantazija ispitivala često posredno, u upravlja svim zbivanjem i ljudskim djelova­
okviru istraživanja •vjernosti pamćenja• i njem, unaprijed točno određenim. Po vje­
utjecaja čuvstava na organiziranje predodž­ rovanju starih ni bogovi nisu imali nikakve
benih sadržaja. Neposrednom ispitivanju moći nad fatumom (v. fatalizam).
fantazije kao sposobnosti predodžbene Faza (grč phasis = pojava); razvojni stupanj
kombinatorike služe različiti testovi kojima u nekom zbivanju ili procesu; pojavna for­
se od ispitanika traži dopuna fragmentarnih ma (npr. četiri faze Mjeseca).
podataka, sastavljanje nepovezanih ili ispre­ Fenomen (grč. fain6menon), pojava; izraz ko­
miješanih elemenata u suvisle oblike (testo­ ji je u razvoju filozofijske misli poprimio
vi dopunjanja, sređivanja, kombiniranja) ili različita značenja, kao : zbivanje za razliku
interpretacije mnogoznačnih (smislena od stvari; očitovanje u svijesti nečega izvan
neorganiziranih, •apstraktnih·) podataka svijesti, a što je •O sebi· nepoznato ; sadržaj
(Rorschachove mrlje, •projektivni testovi•). svijesti; po Platonu : osjetni stvarni svijet
Kr kao refleks idejnog (inteligibilnog) svijeta;
Fantazma (grč.), predodžba, predstava; ponaj­ po Kantu : pojave, ukoliko se pomišljaju ne
češće u smislu fantazijske predodžbe, varke kao puki pričin već kao predmeti na osno­
izazvane unutrašnjim uzbuđenjem; haluci­ vu jedinstva kategorija, a za razliku od
nacija (v.). •Stvari o sebi. (•noumenon•). Pet
Fašizam - najreakcionarniji politički oblik Fenomenalan, pojavan; koji pripada područ­
diktature buržoazije u epohi imperijalizma. ju pojavnog iskustva; fenomenalni duali­
Najprije nastaje u Italiji (1922), a zatim u zam, stajalište da se u iskustvu javljaju dva
Njemačkoj (1 933) pod nazivom •nacional­ različna principa postojanja: fizično i psi­
socijalizma•. Politička ideologija fašizma je hično (materija i duh).
antiparlamentarizam, diktatura jedinstvene Fenomenalnost (grč. fainomenon = pojav­
fašističke partije, zastupanje u osnovi inte­ ljujuće, pokazujuće). Sam izraz fenomen
resa krupnog financijskog kapitala, glorifi- ima više filozofskih značenja. Prvo on znači
fenomenalnost 105 fenomenologija

neposrednu pojavu ili pokazivanje nečega u ma. Prvotni joj je zadatak bio da otkrije
osjetilnom iskustvu. Drugo fenomen znači razliku između privida i istine. A kako se
i ono što se nije potpuno pokazalo u ne­ pojave javljaju u svijesti, to ona znači i zna­
posrednoj pojavi nego se tek najavilo i naz­ nost koja opisuje i objašnjava upravo te
načilo. Kada se to naznačeno samo pokaže svjestite pojave. Ona označava i teoriju o
tako da je prezentno na sebi samome, tada empirijskim pojavama uopće za razliku od
govorimo o pravom fenomenu u izvornom znanosti o stvarima o sebi. Kod Hegela
smislu onoga što se pojavljuje ili pokazuje. (•Fenomenologija duha•) dobiva taj pojam
Fenomenologija nastoji oko dohvaćanja to­ već specifično, zapravo metafizičko znače­
ga posljednjeg značenja fenomena, dok fe­ nje, jer se u njemu analiziraju oblici i načini
nomenalizam shvaća fenomenalnost (pojav­ pojave duha, koji su ujedno nužni razvojni
nost) kao sferu predmeta iskustva i označa­ stupnjevi individualne i povijesne svijesti u
va pojave stvari u suprotnosti prema samim kojima se očituje apsolutni duh. Međutim,
stvarima. Fenomenalizam je u tom smislu danas se fenomenologijom naziva i posebni
gnoseološki pravac koji predmete iskustva pravac u filozofiji, kojega je začetnik E.
promatra kao pojave nespoznatljivih stvari Huss.erl a koji je svojom tezom •natrag k
o sebi (Kant, Schopenhauer, Herbart, Lot­ stvarima• otklanjao subjektivističko­
ze, E. v. Hartmann). Kada fenomenalizam apstraktne spoznajnoteorijske rasprave i
predmete iskustva svodi na puke činjenice svojom .fenomenološkom metodom• stva­
svijesti odnosno na subjektivne osjete, kako rao kritičke temelje znanstvenom mišljenju
su to naučavali Mach i Vaihinger, tada on uopće. Husserl zapravo polazi od Brentano­
potpuno poriče postojanje stvari o sebi, a ve •deskriptivne psihologije• koja se temelji
time i sama pojava gubi svoj pravi smisao, na opisu i analizi pojava svijesti. Husserl je
jer tada više nema onog što se pojavljuje. antipsihologist, ali prihvaća od Brentana te­
Pa zu o nužnoj predmetnoj intencionalnosti
Fenomenalizam (fenomenizam). Opći izraz svjesnih doživljaja. Fenomenološkom me­
za spoznajnoteorijsko stajalište, koje je iz­ todom kao osnovnom općeznanstvenom, a
gradio prvenstveno Kant, da predmet spo­ prvenstveno filozofskom, analizom dolazi
znaje sačinjavaju fenomeni (v.), pojave. se do biti, do suštine <latih najrazličitijih
Shvati li se fenomen kao spoznatljiva poja­ pojava (fenomena) svijesti od kojih svaka
va neke u sebi dublje, ali nespoznatljive ima svoj intencionalni predmet s vansvje­
realnosti, tada je riječ o objektivnom feno­ snim korelatom. Dvostrukom redukcijom
menalizmu koji je po svom agnostičkom (eidetskom i fenomenološkom) ispunjava se
obilježju svojstven ne samo Kantovom taj kritički zadatak. Eidetskom redukcijom
transcendentalnom idealizmu nego i oblici­ kao specifičnom analitičkom deskripcijom
ma realistički orijentiranog pozitivizma (A. isključuje se egzistencija subjekta i oblik
Comte, H. Taine, Renan, H. Spencer, Ardi­ njegovih spoznajnih akata, a traži se neovi­
go, Diihring, Laas, Avenarius, Masaryk). Ali, sno od bujne opstojnosti danih činjenica
ako se pod fenomenom zamišljaju isključi­ sama bit (eidos) predmeta o kome je riječ.
vo pojave u svijesti, tj. svjesni sadržaji (osje­ Tako se dolazi do •eidetske ontologije• koja
ti, doživljaji) izvan kojih ništa drugo osnov­ otkriva regione predmeta pojedinih znan­
nije ne bi postojalo, tada je posrijedi radi­ stvenih disciplina (•regionalna eidetska zna­
kalni, subjektivni fenomenalizam, karakte­ nost•). Fenomenološka pak redukcija, pro­
rističan za idealistički pozitivizam (Berke­ matrajući predmete kao korelate svijesti, is­
ley, Hume, ]. St. Mill, E. Mach, Vaihinger). pituje tu čistu (ali ne praznuQ svijest samu.
Pet Ona otkriva imanentna oblikovanja svijesti
Fenomenologija (grč. fainomenon = pojava u kojoj se dohvaćaju predmeti. Razlikujući
i logos = znanost). U prvotnom i najširem •noezis• i •noemuc razlikuje Husserl sam
značenju : znanost o fenomenima, o pojava- akt (svjestitost) od sadržaja svijesti (ono
fenomenologija 106 fikcija

svjesno). Konstitutivni akt i svjestiti sadržaj ražava spram •Sirovih ili neorganskih ili
(ideacija) međusobno se uvjetuju. Po tome unajmanje neorganskih tijela„ U prenese­
onda Husserl i određuje da se zadatak filo­ nom smislu govori se o fetišu kao o oznaci
zofije sastoji u čisto deskriptivnoj znanosti za objekte koji se izmiču kritičkom umu,
o biti imanentnih oblikovanja svijesti, a to koji su samovoljno postavljeni i posjeduju
će reći o istinskom i apsolutnom bitku iracionalnu moć. U tom smislu su termin
uopće. M. Scheler je proširio tematiku Hus­ upotrebljavali Kant, Marx, Freud; primjeri­
serlovu na područje aksiologije (napose eti­ ce . Kant je govorio o •popovstvu• koje od­
ke) i tu polemizira s Kantovim formaliz­ ređuje ustrojstvo crkve gdje .vlada fetiška
mom u etici, pokazujući da se uz teoretsku služba., a ne •principi čudorednosti već sta­
ideaciju (koju obrađuje Husserl) u ljudskoj tutarne zapovijedi, pravila vjerovanja i opa-
svijesti očituje i •vrijednosno osjećanje• ko­ žanja . . . •. Gr
je ne predstavlja razumsko otkrivanje vred­ Fetišizam (portug. feitii,;o = čarobna moć) :
nota, ali se doživljava istom sigurnošću (evi­ vjerovanje u čarobnu moć različitih pred­
dencijom) kao misaonim aktom otkrivena meta u kojima tobože stoluju dusi, demoni
istina. Schelerova •materijalna vrijednosna ili magične sile koje čovjek može pridobiti
etika• predstavlja novi pogled u tematici za sebe. Fetišizam je forma najprimitivnije
etike i kulturne filozofije uopće. Heidegger religije. - Marx govori o fetišizmu robe,
je konačno doveo do ontološke konzekven­ jer ovdje jedan društveni odnos ljudi popri-
cije ove fenomenološke analize : da bit bitka ma formu predmetnog odnosa. S
nije nadvremenska svijest, nego povijesnost Fiat (lat.) : neka bude ! U kršćanskom vjerova­
i vrijeme. nju : stvaralačka riječ boga.
Fenomenologija je kao univerzalna filo­ Fideizam (lat. fides = vjerovanje), vjersko
zofska i općeznanstvena temeljna disciplina učenje da •više istine•, koje se odnose na
odigrala veliko filozofsko-povijesno znače­ božanstvo, ne može shvatiti ljudski razum,
nje u borbi s naivnim realizmom, pozitiviz­ nego samo vjera u •Otkrivenje„ Prema fi­
mom (v.), psihologizmom (v.), a i konstruk­ deizmu vjera je osnov cjelokupnoga ljud­
tivizmom, spekulacijom i formalizmom (v.) skog mišljenja i rada.
i, kao metoda koja nastoji da oslobodi naiv­ Figure zaključivanja (lat. figura = oblik) ili
nu poziciju svijesti koja je puna predrasuda silogističke (v.) figure određeni su oblici,
i učvrsti je na kritičkom putu, postala je određeni načini po kojima se provodi logi­
temeljna za mnoge poglede suvremene filo- čko zaključivanje (v.). U tradicionalnoj logi­
zofske misli. F ci nalazimo četiri takva osnovna oblika, a
Fenotip (grč. phainesthai = pojaviti se i ty­ razlikuju se međusobno po tome koje mje­
pos = obilježje) - skup manifestnih oso­ sto u premisama, u kojima se subjekt za­
bina nekog individuuma, uvjetovanih ujed­ glavka označava sa S a predikat sa P, zauzi­
no njegovim nasljeđem i utjecajima sredine ma srednji ili središnji (v.) pojam M. Figure
u kojoj se razvija i u kojoj živi. imaju ove oblike :
Fetiš (lat. facticius, franc. fetiche, portug. fe­ I. M P II. P M
tii,;o): umjetan, kriv, čaroban. Prvotno por­ S M S M
tugalska oznaka za manje vrijednu zapad­ s p s p
noafričku umjetnost. Ch. de Brosses uveo III. M P IV. P M
je termin u znanost i njime označio vjero­ M S M S
vanje primitivnih naroda u neku osobitu s p s p
moć sakralnih predmeta. U prvotnom ali i Prve tri figure potječu još od Aristotela, a
u prenesenom značenju termin se javlja u četvrta od Galena. F

filozofiji. U prvotnom smislu kod Schellin­ Fikcija - izmišljotina, svjesno zamišljanje


ga, Hegela, A. Comtea, J. S. Milla; Schelling neke situacije uz pretpostavku da doista po­
govori o •stupidnom klanjanju• koje se iz- stoji, iako je očita njena nestvarnost, a po-
fikcija 107 filozofija

nekad čak nemogućnost i protuslovnost. Po stva, ali ćudorednom odgoju pridaje ipak
tome se fikcija razlikuje od srodne joj hi­ veću važnost nego intelektualnom. S
poteze (v.) koja predstavlja zamisao sa stvar­ Filantropija, v. čovjekoljublje.
no više-manje vjerojatnim sadržajem. Fikci­ Filogenetično (grč. fyle = rod i genesis =
ja dolazi do vidnog izražaja i u ljudskom porijeklo) : ono što se odnosi na razvitak
životu uopće i u pojedinim znanostima kao (evoluciju) organizma ili pojedinih organa
što su matematika, geometrija, fizika, pravo, ili funkcija organizma kroz mnogo genera­
filozofija i dr. Ona je, ako se pravilno shvati, cija (za razliku od ontogenetičnog, što se
prikladno metodološko sredstvo da se u odnosi na razvitak jedne biološke jedinke
kontrastu s nestvarnim zamislima sama od časa zametka).
stvarnost znanstveno potpunije ispita, osvi­ Filogeneza (grč. phyle = pleme, koljeno i
jetli i shvati, te tako bolje svlada ne samo genesis = nastanak) : morfološki i funkcio­
teorijski nego i praktički. Fikcija je kao svo­ nalni razvoj neke vrste ili grupe živih bića.
jevrsni fantazijsko-misaoni eksperiment do­ Vidi : ontogeneza. Kr
bila u filozofiji specifičan jezični izraz u Filozofem (grč. filos6fema), određena filozo­
vezniku •kao da• (•als ob•), što će reći : za­ fijska teza (mišljenje, naučavanje), određen
mišlja se neki nestvarni, odnosno nemogući stav prema nekom filozofskom problemu;
slučaj kao da postoji i na njegovim konze­ također: neka filozofska izreka. Kod Aristo­
kvencijama razmatra se i prosuđuje određe­ tela : znanstveni, demonstrativni dokazni
na situacija odnosno problem, bilo u zna­ postupak u opreci s retoričkim, dijalekti­
nosti bilo u životnoj praksi. Opravdano pri­ čkim, erističkim, sofističkim (epiheremom
davanje važnosti fikciji za znanstveni na­ (v.), aporemom (v.). Kr
predak može međutim dovesti do njena Filozofija (grč. philosophia, dolazi od philos
precjenjivanja, pa čak i do svođenja čitave = prijatelj i sophia = mudrost). Filozof je
znanstvene i filozofijske svijesti i njenih ka- prijatelj mudrosti, ali sam nije soph6s -
tegorija na skup fikcija. Taj se filozofijski mudrac. Kao sophistes - znalac - on
smjer naziva fikcionalizam (v.). Pet može biti i poznavalac praktičnih umijeća
Fikcionalizam. Filozofijski smjer koji oprav­ zgotovljavanja i djelovanja, pa i učitelj ta­
danu ulogu fikcija (v.) u znanstvenom istra­ kvih vještina. Platon je prvi razlikovao so­
živanju i životnoj orijentaciji preuveličava fista od filozofa tako što je smatrao da prvi
do te mjere da sveukupnost teorijske i mnogo toga može poznavati, ali takvo po­
praktičke svijesti svodi na skup fikcija. Naj­ znavanje zastaje pri stvarima kakvima se
poznatiji predstavik fikcionalizma je H. one čine i zato je samo d6xa - mnijenje,
Vaihinger (•Die Philosophie des Als ob., a filozof pita o razlogu stvari uopće i, shva­
1 9 1 1). Pet ćajući ga, postiže spoznaju ili znanje - epi­
Fiksna ideja - neka ideja ili skup misli koje steme. No i to znanje nije mudrost sama
se često ponavljaju i nameću u doživljava­ nego ostaje stalna težnja k njoj, uz istodob­
nju. To je jedan od simptoma opsesivne no oštro razgraničenje istine od točnosti,
neuroze (v.) Su filozofskoga uma od svagdašnjeg razuma i
Fiktivan, izmišljen, nestvaran, zasnovan na njegovih opsjena.
fikciji (v.) Najstariji filozofi bijahu Grci, te već He­
Filantrop (grč. philos = prijatelj i anthro­ raklit i Parmenid, a još više Platon i Aristo­
pos = Čovjek) : tko u ljubavi prema čovjeku tel, ističu da filozofsko mišljenje započinje
vidi najviši smisao djelovanja. Filantropi­ divljenjem onome što se drugima čini ra­
zam kao poseban pravac u pedagogiji osno­ zumljivim samo po sebi i beznačajnim, div­
vao je na Rousseauovim idejama Basedow. ljenjem da stvari uopće jesu, a ne da nisu.
Taj pravac teži za tim da djetetu pruži takva Stvari .jesu•, a u isti se mah mijenjaju, na­
znanja koja će u životu moći korisno upo­ staju i nestaju, odakle izvire pitanje : što je
trijebiti i za svoju sreću i za sreću čovječan- u toj mijeni postojano? Djelovanje čovjeka
fil�zofija 108 filozofija

također ne može biti bez takva čvrstog je, a Hegelov je bitak apsolutno mišljenje.
oslonca, mjerila za sve čine i radnje koje Marx razumije bitak kao proizvodnju, spo­
odlučuje što je ispravno a što neispravno, znaje rad novovjekovne industrije kao otu­
što pravedno a što nepravedno. Obuzetost đenje bitka, a čovjeka-radnika kao mogućeg
tim divljenjem stalni je zanos filozofije i oslobodioca čovječanstva. Filozofija kao
pitanje o porijeklu svih stvari obavezno vo­ promatranje svijeta zahtijeva njegovo mije­
di razlikovanju cjeline i dijelova u svemu. njanje u skladu s uvidom da je istina mo­
Otkriva se da se cjelina ne da izvesti iz guća samo kao slobodna povijest.
pojedinačnog, da se istina ne uspostavlja U skladu s različitim pojmovima filozo­
naprosto u spoznavanju, pravednost ne na­ fije ona se s vremenom grana u različite
staje pukim djelovanjem, nego svemu u te­ .discipline., od kojih svaka temeljno filo­
melju leži Jedno što sve utemeljuje. Te­ zofsko pitanje postavlja u odnosu na naro­
meljno je iskustvo filozofije obuzetost tim čiti oblik susreta čovjeka sa svijetom. Pita­
temeljem svega, izvorom i porijeklom riječi nje o biću kao takvom razmatra ontologija,
i čina. Pokazuje se, nadalje, kako to Jedno o najvišem biću - racionalna teologija, o
jedino u svemu. općenito, bitno i temeljno biću u cjelini - racionalna koz.mologija, a
stoji u dodiru s biti čovjeka: bitak (v.) sam, o duši kao mjestu gdje se ta cjelina zrcali
biće (v.) i bit čovjeka neraskidivo su pove­ - racionalna psihologija, kako je te disci­
zani. Svako izricanje da nešto .jest• ili pi­ pline ispostavila srednjovjekovna metafizi­
tanje •Što• je nešto, ukazuje na to predra­ ka. Iz njih su se kasnije razvile novovjekov­
zumijevanje bitka kao temelja. Osnovno pi­ ne znanosti u skladu s temeljnom premi­
tanje filozofije tako započinje i završava kao som novoga vijeka da je biće predmet mi­
upit: što •je• to ·hiti.? Bez razumijevanja saonog subjekta. S vremenom se ispostavlja
toga ·hiti• nema istinitog mišljenja ni pra­ nova filozofska disciplina, spoznajna teorija
vednog djelovanja. ili gnoseologija, a razvitak posebnih znano­
No bitak se čovjeku ne nadaje samo •U sti nameće potrebu epistemologije, filozof­
vremenu• nego je sam tu kao povijest, i ske refleksije o znanostima kao takvim. Na
zato svako povijesno iskustvo bića pokazuje koji način mišljenje može izgovoriti biće
drugi lik i drugačije se artikulira. Za pred­ razmatra logika, norme pravednoga i ćudo­
sokratske Grke bitak je phjsis (v.) - priroda rednog djelovanja etika, a pravila obrtni­
kao iskon - arbe odakle sve niče, raste i čkog i umjetničkog proizvođenja - esteti­
na kraju se tamo vraća. Heraklit shvaća u ka.
logosu - slogu, sam raz-log svih stvari, a Postavi li se pitanje koji je pojam filozo­
Parmenid u Jednome istinu svega. Platonu fije •istinit• ili koja je filozofska disciplina
je bitak kao idea vid ono stalno iza vid­
- zapravo •glavna•, nema jednoznačnog od­
ljivog svijeta, agath6n - dobro čemu teži govora, zato što se filozofija povijesno mi­
svaki čin. Aristotel je cjelinu bića razumi­ jenja, a s njom i filozofska pitanja i odgo­
jevao iz najviših počela i uzroka, artikulirao vori. Dok posebne znanosti pokazuju ne­
ga kategorijama - najvišim rodovima, i prekidni napredak s obzirom na nova po­
poimao ga u stalnom kretanju, prijelazu iz dručja istraživanja i razvitak strojne tehni­
mogućega u zbiljsko, čime se bavi fizika i ke, što uvjetuje stalno širenje fonda znanja,
•prva filozofija. - metafiz.ika. Dok sred­ s filozofijom to nije slučaj. Kao misao isko­
njovjekovna misao služi teologiji kao oruđe na nijedna izvorna filozofija s vremenom
za objašnjenje bića kao stvorenog iz ničega ne zastaruje, niti se može kasnije prevladati,
svemogućim bogom, novovjekovna filozofi­ zato što se uvijek vraća istim problemima
ja započinje shvaćati sve što jest kao mogu­ koje čovjeku nameće njegov opstanak u svi­
ći objekt misaonog subjekta : mislim, dakle jetu. Najstarija je filozofija tako jednako
jesam, kaže Descartes. Kant hoće da pred­ •Suvremena• kao i današnja, a pitanje o
mete shvati kao proizvode apriorne spozna- smislu, istini, razlogu i počelu svega ostaje
filozofija 109 filozofija egzis te n c ije

jednako pitanje za različite generacije. je i na dodirne točke s romantikom, •pozi­


Upravo u tome i leži sva •pouka. cijele po­ tivnom filozofijom. kasnoga Schellinga, te
vijesti filozofije kao uspomene na misaono Nietzscheovom kritikom dekadencije i
raspravljanje čovjeka sa svijetom i sa samim apoteozom dionizijskog. Tome se u 20. sto­
sobom. Pe ljeću priključuju motivi Bergsonove filozo­
Filozofija egzistencije - skupna oznaka fije života, Diltheyeve hermeneutike povije­
onih suvremenih filozofskih struja koje se sti, Husserlove fenomenologije s njenim
izvanjski-formalno podudaraju u tome što obratom stvarima, Schelerove antropologije
pod egzistencijom (v.) ne razumiju naprosto i obnove ontologije N. Hartmanna, dok u
opstanak uopće, nego način bitka i osebuj­ Francuskoj jače djeluje nacionalna tradicija
no izvršenje ljudskoga opstanka u njegovoj i utjecaj Freudove psihoanalize.
jednokratnosti, konačnosti i povijesnosti. S Najznačajniji predstavnik filozofije egzi­
obzirom na središnje filozofsko pitanje o stencije u užem smislu K. Jaspers polazi od
bitku ta se filozofska nastojanja dijele u tri iskustva •Sustajanja• pojedinačnog opstanka
skupine : 1. filozofiju egzistencije u pra­ u njegovu naporu da postane vlastit i samo­
vom smislu te riječi (K. Jaspers, G. Marcel), svojan.
2. egzistencijalnu filozofiju (M. Heidegger Filozofsko orijentiranje u svijetu vodi ra­
i sljedbenici) i 3. egzistencijalizam U· P. svjetljenju srži egzistencije koja se otkriva
Sartre, djelomično A. Camus, M. Merleau­ kao transcendencija u ono nadegzistencijal­
Ponty). Dok su Jaspers i Marcel teisti i za­ no. .Granične situacije• (borba, trpljenje,
stupaju filozofsku vjeru ili obnovu religioz­ smrt, krivnja, savjest) ukazuju na ono •obu­
nog čovjeka, Heidegger je u tom pogledu hvatno• iznad subjekt-objekt rascjepa što se
manje određen, a Sartre propovijeda postu­ može doseći samo metafizikom •Čitanja ši­
latorni ateizam. Bliski su filozofiji egzisten­ fara•, nečega što se ne da do kraja racional­
cije religiozni mislioci kao M. Buber i F. no-znanstveno iskusiti. Posljednja je poru­
Rosenzweig, egzistencijalni teolozi R. Bult­ ka metafizike ·filozofska vjera• egzistencije
mann i K. Barth, a posebice takvi pisci i u transcendenciju.
pjesnici kao E. Jiinger, R. M. Rilke, F. Kaf­ Egzistencijalna filozofija M. Heideggera
ka, A. Malraux i S. de Beauvoir. Kriza gra­ započinje kao .fundamentalna ontologija•,
đanskog svijeta i potres prvoga svjetskog tj. analizom onoga bića gdje pitanje o bitku
ratia tvore svjetovno ishodište filozofije eg­ započinje i završava, a to je čovjek. Egzi­
zistencije koja od tridesetih godina ovoga stencijalna analitika ispituje opstanak u
stoljeća izbija na čelo svih filozofskih stru­ predontološkom iskustvu rukovanja stvari­
janja u Njemačkoj, a teško iskustvo izgub­ ma kao oruđima, i kao hermeneutika ispo­
ljenog rata, okupacije i otpora (·Resistance•) stavlja ontološke značajke tubitka kao egzi­
pruža realno tlo za njezin nagli uspon u stencijale : bitak-u-svijetu, razumijevanje,
Francuskoj poslije 1 945. Ona ima svoje nahođenje, itd., koji se sas taju u brizi. Pravi
predstavnike u Italiji (N. Abbagnano, E. smisao brige kao •priskrbe., ·skrbi. i •Zabri­
Grassi) i Španjolskoj (M. de Unamuno), nutosti. otkriva se kao konačnost tubitka u
Južnoj Americi i Japanu, ali na manji odjek ·bitku k smrti•. ·Savjest kao zov brige• po­
nailazi u anglosaskim zemljama. ziva opstanak na •Odlučnost. da se ne izgu­
Misaoni korijeni filozofije egzistencije bi u bezličnosti •Onoga., nego da bude vla­
sežu u 19. stoljeće i izrastaju iz reakcije na stit i izabere autentičnu egzistenciju kako
spekulativnu preuzetnost hegelovskog idea­ bi njegova vlastita vremenost postala prava
lizma. Kierkegaardov •protest• protiv svo­ povijesnost. Analize o bitku tubitka (Sein
đenja pojedinca na razvojni moment apso­ und Zeit, I, 1 927) Heidegger smatra samo
lutne ideje ističe u prvi plan individualnu pripremom za novo mišljenje bitka, a .de­
slobodu i općenito se suprotstavlja esenci­ strukciju povijesti ontologije. prvim kora­
jalizmu tradicionalne metafizike, što ukazu- kom u temelj same metafizike kao epohe
filozofija egzistencije 1 10 filozofija povijesti

povijesti bitka. Č ini mu se da je to jedini šljenja filozofije egzistencije makar i na ne­


način prevladavanja metafizike kao novo­ gativan način donose neke elemente za pre­
vjekovnog subjektivizma volje za voljom, vladavanje jednog dotrajalog zbivanja.
put da se čovjek vrati iskonu koji svijetli Pe
na početku grčke povijesti, gdje se bitak Filozofija povijesti : filozofska disciplina koja
raskrivajući prikriva. Svoj .obrat• Heidegger sebi stavlja u zadaću da spozna bit i smisao
tumači kao nužnu posljedicu prve faze svo­ povijesti u cjelini. Teškoća je toga pitanja
jega mišljenja i u svrhu toga neprekidno u tome što su početak i kraj povijesti neiz­
poduzima nove autointerpretacije. On od­ vjesni i nedostupni ljudskoj spoznaji. Pita­
bija svaku vezu svojih misaonih nastojanja jući se o iskonu povijesti i njezinu krajnjem
s filozofskom antropologijom ili filozofijom cilju čovjek je uvijek već prethodno u po­
egzistencije, a još više s egzistencijalizmom. vijesti i kao povijesno biće ne može iz nje
Egzistencijalizam ]. P. Sartrea polazi od iskočiti, tj. stupiti pred njezin početak i sta­
Heideggera prve faze, ali sam pojam egzi­ ti iza njezina kraja. Svaki misaoni pristup
stencije određuje obrtanjem tradicionalnog povijesti, razmišljanje o njoj, pa čak i histo­
odnosa esencija-egzistencija i davanjem pri­ riografski pokušaj, ma kako bio empirijski
mata egzistenciji kao bezrazložnoj bačeno­ orijentiran, prešutno pretpostavlja već neko
sti u svijet. Boravak u njemu izaziva muč­ filozofsko razumijevanje biti povijesti, ma­
ninu, ali apsolutna sloboda kao osuđenost kar toga i nije svjestan ili se od toga brani.
na ništenje bitka nužno proizlazi iz funda­ Tradicionalno filozofsko shvaćanje povijesti
mentalnog besmisla svijeta što čovjeka­ obično je neka metafizika povijesti, i ona
-kopilana nagoni da stalno iznova pokušava teži pronalaženju razlike između povijesti i
biti jedinim kreatorom smisla, bogom (•L'&­ prirode, istražuje pokretne snage povije­
tre et le neant•, 1 943). Tu glavnu temu Sar­ snog zbivanja, i na kraju se pita o njegovu
tre-pisac na različite načine varira u svojim cilju. U antičkoj filozofiji, međutim, nema
novelama, romanima i dramama. Težnja da posebne filozofije povijesti ni eksplicitnog
prevlada nihilizam privela ga je Marxu i u pitanja o njezinu smislu. Grci smatrahu da
svojoj drugoj fazi (•Critique de la raison se povijest događa analogno prirodi kao
dialectique., 1 960) on smatra da je egzi­ kružno kretanje, uspon, procvat i pad (He­
stencijalizam sastavni dio marksizma koji siod, Herodot, Tukidid, Polibije). Kršćan­
se brine oko pojedinačne egzistencije čov­ stvo prvi put unosi ideju svrhe u razmatra­
jeka. Pretjerani politički angažman Sartreov nje povijesti na temelju biblijske vjere u
udaljio je od njega A. Camusa koji svijet stvaranje svijeta, objavu božju u liku Krista,
doživljuje kao apsurd i čovjeka kao Sizifa, njegovu žrtvu, otkupljenje i ponovni dola­
i M. Merleau-Pontya koji je svojim intere­ zak. Augustinova teologija povijesti (De ci­
som za percepciju i kritikom dijalektičke vitate Dei) poima povijest ne kao kružno,
ideologije bliži fenomenologiji (v.). nego kao usmjereno svršno pravolinijsko i
Zajednička je težnja svih filozofija egzi­ jednosmjerno zbivanje, kao povijest spasa i
stencije nastojanje da se pojmom egzisten­ izbavljenja. Samo ime filozofija povijesti
cije pomire tradicionalne opreke duha i po­ potječe od Voltairea (Philosophie de l'hi­
riva, racionalnog i iracionalnog, znanstve­ stoire, 1 7 56), i ona započinje kao sekulari­
no-objektivnog i umjetnički-subjektivnog, zacija kršćanske ideje spasa na mjesto koje
da se na taj način prodre s onu stranu be­ dolazi ideal neograničenog napretka. Pro­
smislena trajanja osamljenog pojedincaJcao svjetiteljstvo s Vicoom (Scienza nuova,
jedinog poprišta zbivanja novovjekovne po­ 1 7 2 5), Montesquieuom i Rousseauom uzi­
vijesti, da se postigne takav iskonski obzor ma kao ciljnu točku povijesti napredovanje
mišljenja koji bi mogao pružiti izlazište pu­ čovječnosti. Lessing, Herder, W. von Hum­
noga življenja. Svojim tematiziranjem po­ boldt, Schiller, Kant i Fichte određuju smi­
sljednjih pretpostavki novovjekovnog mi- sao povijesnoga zbivanja kao ostvarenje ide-
filozofija povijesti III fizičko-teološki dokaz

je humaniteta u ćudorednoj državi. Dok ro­ votc kao cjelovitu manifestaciju (čime se
mantika stavlja naglasak na •pravo indivi­ razlikuje od biologizma koji nastoji razviti
duuma•, Hegel vidi svrhu svjetske povijesti do filozofskog značenja zakonitosti biologi­
u napredovanju svijesti duha o svojoj slobo­ je). Tipičnim predstavnikom takve filozofije
di. Polazeći od Condorcetove vjere u linear­ života smatra se W. Dilthey, koji život sma­
no-beskonačno napredovanje ljudskoga ro­ tra najneposrednijom stvarnošću (•iza živo­
da, pozitivistička filozofija povijesti A. ta ne može se ići•). H. Bergson, polazeći od
Comtea shvaća cilj povijesti kao uvećano •neposrednih podataka svijesti• kao jedinog
gospodstvo nad prirodom koje prolazi tri izlazišta istinske filozofske misli, dolazi do
stadija (v.). Protiv prosvjetiteljskog optimiz­ •Životnog poleta• (elan vital) kao sveobu­
ma i njemačkog idealizma nastupa već hvatnog kozmičkog i ontološkog principa.
Schopenhauer, a Nietzsche obrće prosvjeti­ Klages suprotstavlja emocionalno-intu­
teljsku tezu o napretku i razumije povijest itivnu sferu života racionalnoj sferi ·duha•.
kao cikličko i uzaludno, u svojoj biti deka­ Među predstavnike filozofije života mogu
dentno kretanje sveopćeg nazatka. Spengle­ se ubrojiti i neki predstavnici iracionalizma
rova ·kulturna morfologija• proriče •pro­ (R. Miiller-Freienfels), metalogične filozofi­
past Zapada., dok Toynbee svojom teori­ je (A. Bazala), dubinske psihologije (A. Ad-
jom ciklusa završava kao konvertit s vjerom ler, C. Jung itd.). Kr
u spasonosnu i sintetičku snagu kršćanstva. Finalan (!at.), svrhovit (v.), svršni, prema cilju
Za razliku od •metafizike povijesti•, u 19. upravljen, svrhovitošću prožet; svrhom od­
st. gubi se kontakt s pitanjem o biti i smislu ređeno zbivanje. Suprotno : kauzalan (v.).
povijesti, i javlja se tzv. ·logika povijesti• Finalitet (lat.), finalnost, svrhovitost (v.),
koja se ograničava na spoznajnoteorijsku svršno djelovanje; shvaćanje da su stanja i
zadaću da ispita vrijednost, granice i doseg zbivanja svrhovito udešena. Suprotno : (me­
historijske spoznaje tj. historiografije, a ne hanički) kauzalitet. (V. teleologija, svrha,
više same povijesti. Posljednji je njezin iz­ svrhovitost.)
danak i univerzalni historizam Diltheyev Finalizam, stajalište po kojem je stvarnost i
koji se zadovoljava •razumijevanjem povije­ sva kauzalnost u njoj svršno udešena. (V.
snoga svijeta u duhovnim znanostima•. Na­ teleologija, svrhovitost, svrha.)
suprot svoj filozofiji povijesti .stoji Marxov Finitizam (lat. finis = završetak). Naučanje
historijski materijalizam (v.) koji shvaća po­ o konačnosti, o ograničenosti svijesti ili ko­
vijest kao ekonomsko otuđenje čovjeka i načnosti i ograničenosti veličina kao što su
njegovo progresivno razotuđenje s kraj­ prostor, vrijeme, masa, sila itd. Suprotno :
njom svrhom izgradnje besklasnog društva. infinitizam (v.).
Pe Fizički (gr. fysis = priroda) ili tjelesni nasu­
Filozofija života; 1) dio filozofije koji se od­ prot psihičkom i duševnom jest pojam ko­
nosi na vrijednost, ciljeve, smisao ljudskog jim se u filozofiji označuju svi spoznajni
života; u svakidašnjem govoru često isto što predmeti čija se egzistencija ne iscrpljuje u
i •Životna mudrost•, realistična, razborita, doživljajnoj duševnoj datosti, nego joj od­
uspješna orijentacija u životnim situacijama govara nešto u objektnom, stvarnom svije-
i zadacima. Tako shvaćenu filozofiju života tu. F
nastoje izraziti, najčešće u obliku aforizama, Fizičko-teološki dokaz za egzistenciju boga
sentenca, maksima tzv. •moralisti• (Mon­ svodi se na pretpostavku opće svrhovitosti
taigne, La Rochefoucauld, Vauvenargues, u cjelokupnom djelovanju, iz koje se za­
La Bruyere itd.); 2) (njem. Lebensphiloso­ ključuje na nužnost nekoga umnog bića
phie) pravac u novijoj filozofiji, oprečan (kao općeg stvoritelja). Kritiku toga dokaza
metafizicizmu i racionalizmu (•filozofiji svi­ dao je Kant u svom djelu ·Kritika čistog
jesti•), koji za ishodište filozofiranja uzima uma •. Prema Kantu fizičko-teološki dokaz
fenomen doživljaja (Erlebnis) odnosno •Ži- može biti samo subjektivne prirode u raz-
fizičko-teološki dokaz 112 fizis

mišljanju o svrhovitosti, ali nema nikakvu nomskoj teoriji izrađena je fiziokratska po­
mogućnost da postane objektivna teza. To djela društva na klase. Klase su funkcional­
je u skladu s Kantovom mišlju da se posto­ no podijeljene prema svom položaju u pro­
janje boga uopće ne može teorijski dokazi- cesu proizvodnje na proizvodnu, sterilnu i
vati B klasu zemljovlasnika. C
Fizikalizam. Znanstveni ili općeživotni na­ Fiziologija je prirodna znanost koja se bavi
zor koji se pojavljuje pod utjecajem novov­ proučavanjem funkcije različitih organa i
jekog razvoja fizike, a nastaje iz težnje da njihove međusobne povezanosti u cjelini
se filozofijska pa i ostala naučna problema­ organizma.
tika rješava na osnovu metoda i rezultata Fiziomonizam (grč. ph'Ysis = priroda i m6-
fizike i njoj svojstvene slike svijeta. Takav nos = jedini). Ontološki (v.) monistički (v.)
.fizikalni racionalizam• npr. u psihologiji, pravac koji uzima prirodu kao sveobuhvatni
spoznajnoj teoriji, logici, etici, sociologiji i jedini princip svega zbiljski postojećeg.
poznat je još iz vremena klasične mehani­ Fizioplastičan (grč. ph'Ysis = priroda i pla­
ke. Stanovita jednostranost takvog stajališta, stik6s = oblikovan), oblikovan prema pri­
koje u ograničenoj perspektivi određenih rodnim oblicima, imitacija prirodnih liko­
(fizikalnih) znanstvenih kategorija zanema­ va. Javlja se najčešće u načinu primitivne
ruje specifičnosti drugih znanstvenih po­ umjetnosti.
dručja i metoda, osjeća se i u nekim novi­ Fizis (grč. ph'Ysis, od phyein = rasti) priroda,
jim nastojanjima (neopozitivizam, neoreali­ narav, bitak, izvor i porijeklo svega što jest.
zam) da se kao .besmisleno• odbaci sve ono U našoj starijoj terminologiji prevodi se kao
što se ne može ustanoviti i verificirati •jestastvo• te odatle i prirodopis nosi naziv
objektivnim fizikalnim metodama, kao i u •jestastvenica. (u ruskome i danas •jeste­
nastojanju da se sve znanosti pod tim fizi­ stvoznanie•). - Za grčko predsokratsko
kalnim vidom povežu u tzv. •jedinstvenu mišljenje ·kozmološkog perioda. fizis je
znanost•. Pet ključna riječ i označuje bitak bića, koji se
Fizikoteologija (grč.): teologija iz prirodnih prvenstveno nadaje kao nicanje, rast i život,
osnova. Mišljenje da se sve u prirodi događa dospijevanje u neskriveno prisustvo, izvo­
svrhovito, iz čega se zaključuje na postoja­ đenje na svijetlo skrivenoga (Heraklit: phy­
nje boga. Fizikoteologija je nerazložna pret­ sis kryptesthai philei - priroda voli da se
postavka. prikriva), proizvodnja u bitnom smislu ili
Fiziognomika (grč. ph'Ysis = priroda i gig­ poiesis. - Aristotel dijeli bića u dva te­
nosko = poznajem). Neznanstveni pokušaj meljna područja : samonikla bića, koja ima­
da se odrede psihičke osobine i sposobnosti ju svoje porijeklo u sebi, pripadaju fizisu,
ljudi na osnovu oblika i strukture njihova a ona koja dobivaju svoje porijeklo po dru­
lica. gome pripadaju u techne (v.), i to su umjet­
Fiziokrat (grč. ph'Ysis = priroda, krateo = na bića. - Uspomena na grčko shvaćanje
vladam) : pristalica fiziokratizma (v.). bitka kao fizisa sačuvale se i u latinskom
Fiziokratizam : učenje francuskih ekonomi­ .natura. od .nasci• - nastati, roditi se kao
sta druge polovice 18. st. (takozvani politi­ i u slavenskom •priroda• - ono što rada
čki filozofi). Osnivač i glavni teoretičar F. i rodi, odakle sve potječe, ili .narav• - od
Quesnay. Razvija se u antitezi prema mer­ koje su sve naravi ili narodi : biljke, životi­
kantilizmu (v.). Polazi od dva načela: 1) pri­ nje, čovjek i narodi. Platon prvi puta degra­
roda je jedini izvor bogatstva i 2) postoji dira fizis na odsjaj ideje, u kršćanstvu osob­
proizvodni i sterilni rad. Poljoprivredni rad ni Bog stvara prirodu iz ničega, a novovje­
je jedini proizvodan rad, zato što se odvija kovna tehnička znanost vidi u fizisu samo
neposredno u prirodi i priroda s njim za­ rezervoar mrtve tvari i energija za mašinsku
jedno djeluje na stvaranje viška proizvoda. industriju. Pa ipak još i danas •priroda• zna-
Višak proizvoda je dar prirode. - Na eko- či isto što i .bit stvari•. Pe
flegma 1 13 formalizam

Flegma, prema Hipokratu jedan od tjelesnih forme. koje postoje izvan promjenljive zbi­
sokova (sluz). Ako prevladava u organizmu, lje, Aristotel ih prenosi u same stvari te
dovodi do flegmatičnog temperamenta (v.) postaju principi, suštine stvari. Forma je
Flegmatičan čovjek : koji se teško čuvstveno kod Aristotela dakle aktivni princip, mate­
uzbuđuje i koji sporq_ . i mlako reagira (v. rija pasivni princip stvari. Kant razlikuje
temperament flegmatični). materiju spoznaje i forme (koje su apriorne)
Fobija (grč. fobos = strah). Bolesna duševna osjetilnosti i razuma kojima se oblikuje ma­
pojava koja se očituje u doživljajima neob­ terija spoznaje. Hegel nije dijelio materiju
razloženog straha od izvjesnih predmeta ili i forme, nego ih je shvatio kao jedinstvo
situacija. Već prema predmetu ili situaciji, dano u samorazvoju duha. I u mišljenju raz­
koja izaziva strah, postoje različite vrste fo­ likujemo sadržaj i forme mišljenja (sudovi,
bija, npr. : agorafobija = strah od praznog zaključci itd.) Logika koja se ograničava sa­
prostora (trgovi, ulice); klaustrofobija = mo na ispitivanje formi jest formalna logika
strah od skučenog prostora; niktofobija = (v.) Materijalistički gledano forma je nedje­
strah od mraka; zoofobija = strah od životi­ ljiva od sadržaja, i obratno. Isto tako forma
nja; tanatofobija = strah od smrti; kancero­ nije u principu nešto suštinski heterogeno
fobija = strah od karcinoma itd. Fobija je od samog sadržaja. Veoma je pogrešno ta­
često jedan od simptoma neuroze. Pt. kođer formu svoditi samo na nešto vanjsko.
Fonacija (grč. fone = glas), izgovaranje, go­ Tako je forma umjetničkog djela jedan od
vor, tvorba govornoga glasa govornih orga­ bitnih elemenata umjetničkog djela, tj. svo­
na u čovjeka, čin predavanja i primanja gla­ jevrsni način eksponiranja jednog sadržaja,
sova slušnim organima (u fiziološkom i koji taj sadržaj i čini posebnim, umjetni-
akustičkom smislu). čkim. V
Fonizam (grč. fone = glas), osjet zvuka iza­ Formalan (lat. formalis) : koji pripada samoj
zvan neadekvatnim (v.) podražajem svjetla formi, koji se tiče same forme apstrahirane
i boja. Vrsta sinestezije (v.). od nekog sadržaja. U starom i skolastičkom
Forenzična psihologija. Psihologijska disci­ smislu ono što egzistira formalno jest ono
plina (grana primijenjene psihologije) veza­ što egzistira aktuelno, u suprotnosti virtuel­
na uz kaznenopravnu, istražiteljsku i sud­ noj ili idealnoj egzistenciji. U tom se smislu
sku praksu. Proučava psihologijske aspekte kaže formalna izjava, tj. ono što je izrečeno
svjedočenja, vođenja istrage, odmjerivanja izričito, a ne implicitno. U kolokvijalnom
kazne i njenog izdržavanja (kaznenopravne govoru označuje sve ono što je apstraktno
institucije). Kr i životu strano. U odnosu na forme mišlje-
Forma (Jat. forma, grč. eidos, morfe), oblik, nja, v. formalna logika. V
način na koji su dani različiti zorni pred­ Formalističan : koji zastupa formalizam (v.)
meti. Kod pomišljenih predmeta forma u interpretiranju znanosti i kulturno-filo­
predstavlja pojmom stvoreno cjelovito je­ zofskih fenomena uopće; koji drži samo do
dinstvo oznaka. I kod zornih i kod pojmov­ formi umjetničkog djela, ponašanja itd. ne
nih predmetnosti forma je svagda redni je­ uzimajući u obzir sadržaj, smisao i vrijed-
dinstveni princip koji povezuje. Odgovara �� V
na pitanje ·kako• za razliku od pitanja •Što•. Formalizam : svaki stav koji isključuje sadr­
Tako razlikujemo vanjski oblik predmeta i žaj iz promatranja ili interpretacije, a nagla­
njegov unutrašnji oblik, strukturu. Za razli­ šava samo formu (oblik). Jednostrano nagla­
ku od amorfne (v.) građe nalazimo u stvar­ šavanje forme kao jedino bitnoga u posto­
nosti i mišljenju oblikovane, oformljene jećem i spoznavanju. Formalizam niječe
predmete. Govorimo i o formama, oblicima materijalnu istinu u znanostima i smatra da
mišljenja, osjećanja, o estetskoj, socijalnoj se ona zasniva samo na konvencijama (v.).
itd. formi. U antici nasuprot Platonu, koji Formalizam nalazimo u logici, etici, esteti­
ideje kao suštinu stvari shvaća kao •Čiste ci, sociologiji. Formalistička logika ne samo

8 Filozofijski rječnik
fonnalizam 1 14 fundamentalna ontologija

da negira važnost sadržaja mišljenja, nego regionalnih ontologija), pri čemu je jedna
smatra same forme, mišljenja za apriorne i određena ontologija temelj svih ostalih. -

nezavisno dane. U estetici formalizam pri­ U suvremenoj filozofiji termin •fundamen­


daje važnost samo formi umjetničkog djela talna ontologija• najčešće se upotrebljava u
i naglašava samo forme simetrije, harmoni­ onom smislu što ga je dobio u misli M.
je itd. U etici razmatra problem morala sa­ Heideggera, odnosno u njegovom glavnom
mo s obzirom na formu čiste volje, bez ob- djelu •Sein und Zeit•. Fundamentalna on­
zira na svrhu i cilj djelovanja. V tologija u ovom smislu dio je •Univerzalne
Foronomija (grč. fora = kretanje i n6mos = fenomenološke ontologije., što nije naziv
zakon), zakonitost kretanja, a i nauka o kre­ za neku posebnu filozofsku disciplinu, ne­
tanju koja sačinjava dio mehanike. Prema go za bit i cjelinu filozofskog pothvata. Os­
Kantu je to dio prirodnih znanosti, koji novno je pitanje filozofije po ovom shvaća­
promatra kretanje kao čistu količinu bez nju pitanje o smislu bivstvovanja bivstvuju­
obzira na kakvoću onoga što se kreće. ćeg (die Frage nach dem Sinn von Sein des
Frenologija (grč. phren = um, pamet i lo­ Seienden), a metoda, način tretiranja (die
gos = nauka). Neznanstveno naučanje po Behandlungsart) ovog pitanja je fenomeno­
kome se razvoj duševnih moći čovjeka mo­ logija (čija je bit izražena maksimom : ·k
že odrediti na osnovu izbočina i udubina samim stvarima!•). Ontologija i fenomeno­
njegovih lubanjskih kostiju. Prema frenolo­ logija ne mogu se odvojiti, jer je ontologija
giji pojedine su duševne moći čovjeka oštro moguća samo kao fenomenologija, a feno­
lokalizirane u specifičnim dijelovima moz­ menologija je po svom sadržaju ontologija.
ga i njihova razvijenost ovisi o stupnju ra­ Izrazi •Ontologija• i .fenomenologija• tako
zvijenosti tih mozgovnih područja, što se karakteriziraju jedinstvenu filozofiju po
može odrediti iz građe lubanje. Začetnik •predmetu• i •načinu tretiranja•. Funda­
frenologije je F. J. Gali (sinonim : kranio- mentalna ontologija kao dio •univerzalne
skopija). Bu fenomenološke ontologije. nije jedina on­
tologija, ali je po rangu iznad svih ostalih.
Fundament (!at. fundamentum = temelj).
Ona je ontologija ·iz koje tek mogu proizići
Općenito : osnov na kojemu se što temelji,
sve ostale• koje zajedno s njom čine •Uni­
na kojemu se može dalje graditi. Tako i
verzalnu fenomenološku ontologiju• . • Fun­
mišljenje mora imati svoj fundament; taj se
damentalna ontologija• fundamentalna je
kod njega sastoji u zorovima i predodžba­
ma pomoću kojih razum apstrakcijom stva­ prije svega zato što se bavi pitanjem o smi­
slu bivstvovanja uopće, no pogrešno bi je
ra pojmove, a oni sačinjavaju elemente mi­
šljenja. Stoga je važno, kako to Schopen­ bilo shvatiti kao neku •Opću ontologiju• ko­
hauer neumorno ponavlja, da svoje pojmo­ ja se bavi samo pitanjem o smislu bivstvo­
ve neprestano kontroliramo, uspoređujući vanja uopće dok bi se posebne ontologije
bavile smislom bivstvovanja svih posebnih
ih sa zorovima i predodžbama od kojih su
apstrahirani. U protivnom slučaju, mišlje­ oblika ili regija bivstvujućeg. Po Heidegge­
nje mora zastraniti, jer pojmovi nemaju vi­ rovoj koncepciji (kako je izložena u .Sein
še nikakvog fundamenta, pa su samo još und Zeit•-u) put ka razumijevanju smisla
bivstvovanja uopće vodi preko razumijeva­
prazne ljuske bez sadržaja. S nja smisla bivstvovanja onog izuzetnog biv­
Fundamentalna ontologija - općenito : te­ stvujućeg koje smo mi sami, a Heidegger
meljna ontologija. Termin sugerira da onto­ ga naziva izrazom •tubivstvovanje• (•Da­
logija nije nedjeljiva filozofska disciplina sein•. Fundamentalnu ontologiju treba sto­
(kako se to tradicionalno u pravilu pretpo­ ga potražiti u •egzistencijalnoj analitici tu­
stavljalo), nego se dijeli na više ontologija bivstvovanja•, koju međutim ne treba shva­
(kao npr. u Husserlovoj fenomenologiji, titi kao ·filozofsku antropologiju• ni kao
gdje se provodi razlika između formalne i •Ontologiju čovjeka., nego kao takvo pitanje
fundamentalna ontologija 115 funkcionalizam

o smislu ljudskog bivstvovanja koje je otpo­ mentalna ontologija•, kasnije je napustio taj
četka usmjereno na pitanje o smislu biv­ naziv. Ali termin je ostao kao naziv za kon­
stvovanja uopće i vodi ka razumijevanju tog cepciju, koju Heidegger nije naprosto odba­
pitanja. Mišljenju koje se kreće u tradicio­ cio i koja je do danas ostala ishodište mno-
nalnim distinkcijama moglo bi se učiniti da gih značajnih filozofskih rasprava. P
je .fundamentalna ontologija• svojevrsna Fundiran (hit. fundo = osnivam), osnovan,
sinteza 4viju tradicionalnih filozofskih ·dis­ koji ima dobar temelj. Taj se izraz javlja već
ciplina•, tradicionalne ontologije i filozof­ kod Meistera Eckharda ( 1 260 - 1 327). Pre­
ske antropologije. Međutim kako funda­ ma Meinongu (1853 - 1 920) fundiraju se
mentalna ontologija odbacuje i osnovnu predmeti višeg reda (•superiora•) pomoću
pretpostavku tradicionalne ontologije (da je predmeta nižeg reda (•inferiora•). Ziehen
moguće zasebno raspravljanje o smislu biv­ ( 1862 - 1 950) razlikuje fundirane i fundira­
stvovanja uopće) i osnovnu pretpostavku juće predodžbe. Ono što fundira zove se
tradicionalne filozofske antropologije (da se ·fundalno•, a ono fundirano edukt (v.).
pitanje o smislu čovjekovog bivstvovanja s
može raspraviti u okviru neke •posebne. Funkcija, 1) (bio!., psiho!.) proces ili aktivnost
filozofske discipline) može se reći da fun­ nekog organa ili organizma. Npr. funkcija
damentalna ontologija nije sinteza tih tradi­ mišića, funkcija mozga; 2) općenito aktiv­
cionalnih filozofskih disciplina, nego jedno nost; 3) (mat.) ovisnost vrijednosti neke va­
bitno novo, jedinstveno istraživanje, koje rijabilne veličine od vrijednosti jedne ili vi-
ima za temu ontološki-ontički izraženo biv­ še drugih varijabilnih veličina. Bu
stvujuće (tubivstvovanje), ali ujedno dopire Funkcionalizam, od funkcija i fungirati (!at.
do kardinalnog problema, do pitanja o smi­ fungi = vršiti, obavljati), ima više značenja.
slu bivstvovanja uopće. Osnovna je ideja Tako se govori o biološkom, fiziološkom,
sadržana u Heideggerovoj koncepciji fun­ psihološkom, sociološkom funkcionalizmu
damentalne ontologije : probiti se preko pri čemu se misli na specifičnu djelatnost
analitike tubivstvovanja do smisla bivstvo­ ili funkciju pojedinog organa ili čina (akta)
vanja uopće. Budući da je egzistencijalna koji je u službi nekog organizma ili cjeline
analitika tubivstvovanja po ovoj koncepciji općenito. U matematici funkcija označava
otpočetka usmjerena na pitanje o smislu odnos zavisnosti dviju promjenjivih veliči­
bivstvovanja uopće (i nužno vodi njemu), to na (varijabla) za koje je karakteristično da
pitanje o čovjeku kako se tu shvaća nije promjena jedne veličine ima za posljedicu
antropološko. Isto tako pitanje o smislu promjenu druge veličine. Općenito se pod
bivstvovanja uopće koje je ovdje otpočetka funkcionalizmom misli naučavanje prema
neodvojivo od pitanja o smislu bivstvovanja kojemu stanovita bića nisu supstancialnosti
tubivstvovanja bitno je različito od tradicio­ jer svoj bitak nemaju u sebi nego u drugo­
nalnog ontološkog pitanja. Otvoreno je pi­ me. Ona su samo funkcije drugih bića. Ta­
tanje, naravno, koliko je ovo intendirano kvo shvaćanje pojavilo se tek na prijelazu
nadilaženje tradicionalne ontologije i filo­ iz 19. u 20. stoljeće naročito u pragmatizmu
zofske antropologije nečim principijelno W. Jemesa i instrumenta'izmu J. Deweya
drukčijim u potpunosti uspjelo. Ostajući prema kojima je svijest sa no instrument za
pri tezi o jedinstvu pitanja o čovjeku i pi­ obradu zbiljnosti. Funkcionalizam danas
tanja o smislu bivstvovanja uopće, sam je ima svojih predstavnika posebno u teorija­
Heidegger kasnije pokušao da jedinstvo ta ma socijalnog djelovanja, u teoriji uzajam­
dva pitanja odredi još dublje i neposrednije, nog djelovanja institucija i teoriji sistema
a u uvjerenju da se njegov misaoni pothvat (T. Parsons, N. Luhmann). Funkcionalno
razlikuje od tradicionalne ontologije radi­ biće unutar nekog sistema je određeno re-
kalnije nego što to iskazuje naziv .funda- laciono (v. relacija). Pa
ganglije 117 genus

ju i stoici i Lukrecije, a u novije vrijeme


i Schopenhauer i Haeckel. Suprotno od to­
ga kolacionizam, koji uzima da je za nasta­
nak organskoga života nuždan svojevrstan
vlastiti stvaralački akt. F
Generički (franc. generique) : što pripada ro­
du; opreka: specifično.
Genetički : što se odnosi i obazire na posta­
nak i razvitak; genetička metoda istražuje,

G
prikazuje i tumači neku pojavu s obzirom
na uvjete i faktore njenog razvoja ne zado­
voljavajući se tek opisivanjem i izlaganjem
same datosti. Genetički aspekt očituje se u
naučnoj svijesti uopće (primjerice u biolo­
Ganglije (grč. ganglion = izraslina, izbočina) : giji, psihologiji, povijesti). Za razliku od
nakupine živčanih stanica koje se nalaze iz­ transcendentalne metode u spoznajnoj teo­
van centralnog živčanog sustava (mozga i riji smatra se genetička metoda psiholo­
leđne moždine). Neki autori nazivaju bazal­ škom. Pod genetičkim znanostima Baldwin
nim ganglijama i nakupine živčanih stanica razumijeva znanosti o životu i duhu, koje
koje se nalaze u srednjem mozgu. se služe genetičkim kategorijama, za razliku
Geneonomija (grč. genea = rod i nomos = od agenetičkih ili mehaničkih znanosti. Ge­
zakon) : znanost koja se bavi skupom svih netička definicija prikazuje postanak sadr-
pojava civilizacije i kulture u vezi s održa­ žaja definiranog pojma. Pet
njem i razvojem ljudske vrste. Genetika (grč. genetik6s), znanost o postan­
Generacija (lat. generatio = rađanje) : rod ku i razvitku.
jedne epohe koju u izvjesnom pogledu ka­ Geneza (grč. genesis), postanak, razvitak, npr.
rakteriziraju približno jednake potrebe i života (biogeneza), duševnog života (psiho­
težnje. Po nekima epoha od 30 godina geneza).
predstavlja jednu generaciju. Genij (lat. genius) : osoba izvanrednih dušev­
Generalizacija, uopćavanje, logički postupak nih sposobnosti, kod koje je naročito istak­
zaključivanja indukcijom (v.) od pojedinač­ nuta inteligencija i natprosječna sposobnost
nih slučajeva na općenitu spoznaju, pravilo, za veći broj različitih aktivnosti (umjetni­
zakon. Generalizacija je naročito svojstvena čkih, znanstvenih). Termin nema specijal­
metodologiji prirodnih znanosti. nog tehničkog značenja, ali se katkada, i to
Generalno (lat. generalis) : što se odnosi na ne sasvim opravdano, definira kao ekviva­
rod, nešto općenito; opreka: specijalno od­ lent kvocijenta inteligencije (v.) iznad 1 50.
nosno individualno; generalni je sud, za Fr
razliku od univerzalnog suda, općenit sud Genijalnost - oznaka za izvanredne dušev­
s obilježjem nužne veze subjekta s određe­ ne sposobnosti koje omogućuju neobično
nim predikatom (npr. •Čovjek je smrtan• visok ljudski stvaralački uspjeh, prvenstve­
prema univerzalnom sudu •svi ljudi su no na polju nauke i umjetnosti.
smrtni•). Pet Genotip : skup naslijeđenih osobina nekog
Generatio aequivoca ili spontanea (lat.) : individuuma.
nastajanje živih bića, organizama, svega or­ Genus (lat.), rod, rodni pojam; ima relativnu
ganskoga po anorganskim zakonima, po ulogu : isti pojam može biti rod u odnosu
prirodnim (fizikalno-kemijskim) silama bez na niže (podređene) pojmove, a vrsta (spe­
nekih zasebnih životnih klica. Već Empe­ cies) u odnosu na više (nadređene) pojmo­
dokle uči o nastajanju iz zemlje ponajprije ve; genus proximum : najbliži nadređeni
biljaka, a onda životinja. Tu teoriju zastupa- rodni pojam (v. definicija).
goecentričan 1 18 gild-socijalizam

Geocentričan (grč. ge Zemlja i lat. cen- pram njihovog bitka, .ideja• tako da je ono
trom = središte) jest sustav Ptolomejev po pojavno u području nastajanja i gibanja,
kojemu je naša Zemlja središte svemira. Taj dok je bitak nepromjenjiv i identičan sa
je nazor vladao u starom i srednjem vijeku. samim sobom. Bit tijela je njihovo vreme­
Odbacio ga je tek Nikola Kopernik, jer se nito biće, i time podložnost promjenama i
po njemu neke nebeske pojave nikako nisu gibanju, a kasnije smatra da je samo gibanje
dale razjasniti, pa je postavio svoj heliocen­ ideja koja u sebe uključuje i neidentičnost.
trički (v.) sustav po kojemu je Sunce sredi­ Nastavljajući Platonova razmišljanja Aristo­
šte svemira, tj. ne okreće se Sunce oko tel ustvrđuje da je gibanje oznaka trajnog
Zemlje nego Zemlja oko Sunca. S u promjenjivom i promjene u trajnom, kao
Geopsihologija (grč. ge = Zemlja) : grana i odnosa bitka spram nebitka i obratno. Pod
psihologije koja proučava kako različite kli­ pretpostavkom temeljnih principa moguć­
matske i meteorološke prilike i promjene nosti (dinamis) i ozbiljenja (energea) gibanje
djeluju na doživljavanje i ponašanje ljudi i je određeno kao izvršenje ozbiljenja mo­
životinja. gućnosti nekog bića u pravcu zbiljnosti. U
Gerontologija (grč. geron, gen. gerontos = tom određenju gibanje je izvršenje postoja­
starac i logos = nauka): nauka o različitim nja cjeline ukoliko se doseže budućnost
tjelesnim i duševnim pojavama koje su u onog sadašnjeg kao mogućnost, odnosno
vezi sa starosti i starenjem. Danas se razvija ukoliko je budućnost zbiljska sadašnjost a
zbog sve većeg broja starih ljudi u popula­ sadašnjost je ozbiljenje. Primjereno pozna­
ciji. Bolestima, karakterističnim za stare lju- tom objašnjenju da se bitak iskazuje u
de, bavi se gerijatrija. Pt mnogim značenjima Aristotel u skladu sa
Gimnosofisti, •goli mudraci•. Grčki naziv za svojim kategorijama označava slijedeće na­
indijske filozofe, a i za neke druge istočne čine kretanja : kvaliteta, kvantiteta i promje­
mudrace-askete među kojima se spominju na mjesta. Savršeno gibanje je kružno giba­
osobito etiopski. Gimnosofisti i njihov nje koje pretpostavlja ideju nepokretnog
nauk postaju popularni u helenističkom i pokretača (v. prvi pokretač) koji pokreće sa­
aleksandrijskom razdoblju grčko-rimske fi­ mo težnjom bića k njemu samom.
lozofije, kad se počinju pojavljivati u Evropi Ova Aristotelova određenja gibanja osta­
(v. sarmanes). Ve la su određujuća, dakako u različitim modi­
Gha'ib (islam). U kuranu : ono što osjetila ne fikacijama, za cijelu povijest filozofije uklju­
zapažaju, ili što um neposredno ne spozna­ čujući Hegela (v. kretanje). Tek je M. Hei­
je; u teološkom smislu predmet nadnarav­ degger pokušao destrukciju Aristotelovog,
ne objave, ili ono što ostaje skriveno u bogu tj. tradicionalnog pojma gibanja. Gr
(usp. nespoznatljive atribute Spinozina ·bo­ Gild - socijalizam. Socijalistički pokret u
ga ili prirode•). Kod Averroesa u kritici Engleskoj početkom ovog stoljeća. Iniciran
Avicenne, termin se javlja u , smislu noume­ radovima S. G. Hobsona i G. D. H. Colea.
non (v.) ili transcendentni (v.) bitak stvari za U osnovi ovog socijalističkog koncepta je
razliku od fenomena (šahid). Ve samoupravljanje radničke klase organizira­
Gibanje (grč. kinesis, lat. motus) je filozofijski ne u gildama, koje su velika udruženja za
prvi put tematizirano kod Parmenida i He­ upravljanje i rukovođenje raznim industrij­
raklita kao razmišljanje o biću i nebiću, jed­ skim granama, a oslanjaju se na trade­
nom i mnoštvu, i time je dat okvir proble­ unione. Gild-socijalisti su antietatistički na­
ma gibanja kao prijelaza od bića k nebiću strojeni, ali ne odbacuju niti državu niti po­
i od nebića k biću, a s druge strane kao litiku. Organizacija gildi proizvođača i po­
održanje, istrajanje nekog gibanja kroz trošača ide od baze (tvornice) do kongresa
mnoga stanja njegovog gibanja. Razrađen gildi. Gilde surađuju i međusobno, kao i
pojam gibanja dao je Platon razradivši su­ tvornice sa tvornicama; izbor rukovodilaca
protnost tjelesnih pojava kao takvih nas- vrše sami radnici, a s obzirom na financi-
gild-socijalizam 1 19 gjhana

ranje poslovanja industrijsko bankarstvo teorijom (v. anu), koja se proširuje u meta­
mora biti integralni dio organizacije gildi i fizički monadizam. Teorija karmana ili mo­
pod kontrolom gildi. Ovaj pokret završava ralnog kauzaliteta tumači se hipotezom o
početkom dvadesetih godina. V karmičkim atomima koji •Obljepljuju• du­
Gjainizam, u indijskoj filozofiji učenja gjine hovnu monadu. Psihičke monade kao i fi­
ili •pobjednika•, nazvano po nadimku N&. zički atomi mogu postojati u stanju infini­
taputre Varddhamane, Mahavire ili •velikog tezimalnih komprimiranih energija goleme
junaka. među Tirthankarama ili •Utemelji­ potencije. Psihički atomi te vrste zovu se
teljima• puta koji vodi k asketskom oslobo­ nigoda. Oni postoje svuda, pa je zato orto­
đenju iz svijeta pojavnosti. Ž ivio je u 6 st. doksnom gjainu zabranjeno ne samo ubijati
stare ere, a propovijedao je u isto vrijeme živa bića svjesno, nego treba da bude snab­
i u istom kraju kao i Gautama Buddha. Od djeven cjediljkom za vodu, koju pije samo
Buddhine nauke gjainizam se razlikuje na kuhanu, velom kroz koji diše i sličnim re­
moralnom području po ekstremnim oblici­ kvizitima. Gjainska etika odlikuje se prema
ma asketizma. Mahavirino učenje dobilo je tome ekstremnom asketskom primjenom
svoj kanonski oblik tek u prvim stoljećima principa ahimse ili nenasilnosti, pa se i re­
naše ere u jeziku nazvanom gjainski prak:rit. lativizam sy3d-v3de može tumačiti kao
U međuvremenu je nastalo više sekti, a oblik duhovnog nenasilja i tolerancije.
učenje se mijenjalo, osobito u teoretskim Ve
stavovima. Dvije su glavne sekte, švetfunba­ Gjhana (pali; v. sansk. dhyana), metoda budi­
ra (obučeni u bijelu odjeću) i digambara stičke meditacije, a sastoji se u postepenoj
(obučeni u nebesku odjeću, tj. goli asketi). redukciji stanja i sadržaja svijesti na točku
- Gjaini kao i budisti negiraju autoritet ništice. Reduktivni niz stanja ili •Oblika.
Veda, pa se ubrajaju u skupinu nastika(v.). (rupa) subjektivne svijesti naziva se rfipa­
Najkarakterističnije gjainsko filozofsko uče­ -gjhana, a reduktivni niz sadržajnih ili ka­
nje je sy3d-v3da ili .učenje o može-biti•, tegorijalnih područja arfipa-gjhana. Samim
teorija o relativnosti spoznaje, koja se osni­ izrazom gjhana označava se redovno prvi
va na ovih sedam principa logičkog predi­ od ovih reduktivnih nizova, koji se smatra
ciranja : •možda jest•, •možda nije•, •možda osnovnim. Njega Buddha na mnogim mje­
i jest i nije•, •možda se ne može predicira­ stima formulira ovako : .Učenik, koji se od­
ti•, •možda jest, a ne može se predicirati•, vojio od strasti, odvojio od onoga što je
•možda nije i ne može se predicirati•, nevaljano, dostiže i zadržava prvi stupanj
•možda i jest i nije i ne može se predici­ meditacije koji nastaje iz odvojenosti, a
rati•. uključuje razmišljanje i prozrijevanje, zado­
U novoplatonizmu kasnije aleksandrijske voljstvo i sreću. - Zatim, odvrativši se od
škole, pod utjecajem orijentalnih ideja, me­ razmišljanja i prozrijevanja, učenik doživlja­
đu čijim su se nosiocima isticali, osobito va radost u sebi, usredotočenost duha u jed­
budistički i gjainistički gimnosofisti (v.) na noj točki, pa tako dostiže i zadržava drugi
iranskom području, isto je stanovište zastu­ stupanj meditacije, gdje nema razmišljanja
pao Damascije (6. st. n. e.), polazeći od me­ ni prozrijevanja, a nastaje iz sabranosti, po­
tafizičkih pretpostavki identičnih s indij­ praćen zadovoljstvom i srećom. - Zatim
skim advaita-monizmom (v.). Mjesto da tvr­ napušta zadovoljstvo, te ostaje ravnodušan,
dimo da postoji mišljenje, istina, bitak itd., pažljiv i sabran. Tu tjelesno doživljava onu
prema Damasciju možemo tvrditi jedino da sreću koju su oplemenjeni označili riječi­
postoji •nešto kao• mišljenje, istina, bitak ma: 'Tko je ravnodušan i pažljiv, taj živi
itd. - U novijoj komparativnoj filozofiji sretno'. Tako dostiže i zadržava treći stu­
zapažena je idealna srodnost sy3d-v3de s panj meditacije. - Zatim, odbacivši sreću
Vaihingerovim stavom ·Als-ob•. - Gjaini­ i patnju, pošto su iščezla prijašnja veselja i
zam se inače ističe svojom atomističkom žalosti, učenik dostiže i zadržava četvrti stu-
gjhana 1 20 govor

panj meditacije, bez sreće i patnje, potpuno Gnomički (grč. gn6me = umna spoznaja,
pročišćen svjesnom ravnodušnošću.• - Po­ uviđanje, mudra izreka) : izrečen u obliku
što je tako reducirao misaone i čuvstvene sentencije (poslovice). Gnomičko izražava­
stavove i postigao usredotočenost duha i nje karakteristično je za čitavu kinesku fi­
ravnodušnost, učenik prozrijeva i reducira lozofiju i za stariji period grčke filozofije (v.
čista kategorijalna područja prostora, spo­ gnomici).
znajne svijesti i ništavila, koja predstavljaju Gnoseologija (grč. gnosis = spoznaja i logos
stupnjeve arupa-gjhana, od kojih je posljed­ = riječ, nauka), isto što i spoznajna teorija
nji, četvrti stupanj •ni zamjećivanja ni ne­ (v.).
zamjećivanja•. - Nakon toga slijedi zahva­ Gnosis (grč.), spoznaja, znanje, težnja da se
ćanje u subliminalni tok svijesti (bhavanga­ sve dokaže napose u pogledu duhovnog,
gjhana),' ili zadržavanje na pragu svijesti •ra­ božanskog svijeta. U problemima teologije
di uvida u zadubljenost•. - Krajnja je gnosis se odnosi na spoznaju dogmi i
svrha meditativne zadubljenosti •utrnuće. •Objavljene istine•. Prema tome predstavlja
fenomenalne svijesti, koje se kao trajno sta­ suprotnost vjerovanju u crkvene autoritete
nje naziva nibbana (sansk. nirvana). - Re­ i dogme. B
duktivno i intuitivno prodiranje do subli­ Gnostici (grč. gnosis = znanje), pripadnici
minalnog •toka svijesti• ili ·doživljajnog to­ kršćanske sekte koja je htjela teološke dog­
ka· opisali su u evropskoj filozofiji Husserl me misaono istraživati. Gnostici su u
i Bergson. Jungova teorija podsvijesti traži kršćanstvo unijeli mnogo sadržaja iz orijen­
u indijskim i kineskim metodama medita- talnih religija i mitova. Velik utjecaj imali
cije sistematski svoje uzore. Ve su u Siriji i Mezopotamiji. Poznatiji su gno­
Gjiva (sansk.), život, živo biće, individualna stiti : Simon Magus, Basilid, Kerint, Ker­
duša kao nosilac života. - Osobito u gjai­ don, Marcion, Appelles, Karpokrat i drugi.
nizmu (v.) gjlva je duševna monada kojoj B
se pripisuje besmrtnost. - Materijalisti na­ Gnosticizam (grč. gnosis = znanje) : učenje
suprot tome formuliraju svoj stav u izreci : gnostika (v.) da se čovjek može spasiti samo
.Tam gjlvam tam šariram• (•duša je isto što ako boga spozna. Protiv gnostika istupili su
i tijelo•). Ve crkveni apologeti (branioci) koji su zahtije­
Gnomici (gnomičari, prema grč. gn6me =
vali vjerovanje bez ikakvog znanja. Naj­
umna spoznaja, uviđanje, mudra izreka), istaknutiji apologet bio je Justin pogubljen
opći naziv za najstarije predstavnike grčke u Rimu oko god. 1 66. B
etičke filozofije (•sedam mudraca•) koji su Govor (grč. logos, glossa; !at. lingua, sermo),
svoje misli izricali u obliku sentencija. Me­ sposobnost čovjeka da osjetno zamjetljivim
đu gnomike ubrajaju se obično : Solon iz likovima - gestama, znacima, slikama, ri­
Atene (•Ni u čemu ne pretjeruj !• - .Ako ječima, izrazi smisao i značenja koja se sa­
si naučio slušati, znat ćeš i zapovijedati•), mo razumom i duhom mogu razumjeti kao
Tales iz Mileta (•Upoznaj sam sebe !• - govor gesta, znakova, slika, riječi. Tako već
.Radije nek ti zavide nego da te sažaljeva­ sam fenomen govora na svim razinama ot­
ju!•), Hilon iz Sparte (•Pokoravaj se zakoni­ kriva cjelovitost koja jednako pokazuje svo­
ma!. - ·Mrtvoga smatraj sretnim !•), Pitak ju duhovnost i tjelesnost kao nerazdvojivo
s Lesbosa (•Uoči pravi čas !• - •Ni bogovi lice i naličje istoga. Počevši od nagonske i
se ne bore protiv onoga što mora biti•), porivne sfere u čovjeku govor obilježava sva
Bias iz Priene (•Ljudi su većinom zli· - tjelesna očitovanja i nalazi svoje središte u
.Početak otkriva čovjeka•), Kleobul iz Linda duši i duhu kao moći razumijevanja (v.)
(•Najbolje je držati mjeru• - .Rado slušaj smisla i značenja, pa je stoga prvenstveno
i ne govori mnogo!•), Periander iz Korinta hermeneutički fenomen - iskon same her­
(•Zanos može sve. - ·Užici su prolazni, meneutike (v.) i njezina prva tema. Kao je­
časno ime je besmrtno•). Kr dinstveni sklop govor izvorno povezuje svi-
govor 121 govor

jest, stvari i druge s nama u jednu cjelinu, (energeia), kako ističe W. von Humboldt,
i u njemu duh tek biva svjestan sebe i svo­ nipošto samo proizvod, nego proizvođenje
jih odnosa prema stvarima i drugim ljudi­ (Erzeugung) smisla povijesnoga svijeta i na
ma. U svom iskonskom obliku govor nije taj način samo jedan bitan vid ili aspekt
neka predodžba ili reprezentacija nečega čovječje slobode i povijesnosti. Javljajući se
već otkritoga i poznatog, nego izvorna pre­ na fonološkoj razini kao artikulacija glasova
zentacija prisutnog. Između govora i svijeta i na leksičkoj razini kao artikulacija riječi
nema ničega •trećeg• poput nekog psiholo­ govor tek na razini rijeka ili rečenice nešto
škog međusloja predodžaba koje bi duhu govori i u njemu progovara smisao. Ako je
po sebi tobože predstavljale neki svijet stva­ on izraz trenutnog čuvstvenog raspolože­
ri za sebe, nego je govor sam artikulirani nja, on je isto tako spoznajna intencija od
bitak bića u povijesnom svijetu. Tek u go­ zamjedbe do pojma kadar da bitne sklopo­
vornom izrazu misaoni duh raščlanjuje ve izluči od nebitnih, · pa prema tome svag­
osjetne stvari i sabire ih u cjelinu svjetskoga da i pojmovni govor. Utoliko on nije samo
sklopa, pamti i utvrđuje njihov poredak u više ili manje točno predočivanje bića nego
vremenu i prostoru, i tako slažući i razlažu­ istinski dodir sa samim bitkom, i u tome
ći ih razumije njihovu bit u cjelini bića. leži mogućnost njegova prostornog i vre­
Zato i pri svakom susretu sa stvarima menskog, horizontalnog i vertikalnog dife­
oslovlja.vajući ih govor svaku stvar može renciranja koje se opet zbiva na nekoliko
uklopiti na svoje bitno mjesto ili odatle iz­ razina.
dvojiti, pa govor pokazujući uvijek i ukazu­ Naime svaki je govor (franc. langage) uvi­
je. Imajući u vidu taj bitan položaj govora jek već i konkretan poseban jezik (langue)
u životu i njegovu istovjetnost s biti čovjeka ovoga ili onog naroda, tako da je empirijsko
nastala je i znamenita Aristotelova odredba mnoštvo raznovrsnih jezika za Humboldta
čovjeka kao bića koje ima um i govor u jed­ prirodan izraz različitih svjetogleda (Wel­
nom potezu (zoon logon ehon). Kao što se tansichten). Jedinstveno pojmovno znače­
čovjek u govoru susreće sa stvarima i dru­ nje pak pruža mogućnost da se isti pojam
gima, tako se u govoru sjedinjuje priroda na različitim jezicima izreče drugačijim ri­
i duh u jednome svijetu kao smislenoj cje­ ječima (house, maison, casa, kuća) i ista mi­
lini_ što je duh otvara, a ovaj mu za uzvrat sao izrazi na različite načine. Premda u na­
pruža biće u svojoj biti i istini. čelu svaki jezik može izreći sve, pojedinom
Staro pitanje o odnosu govora i mišljenja jeziku ipak nešto bolje polazi za rukom no
i prvenstvu među njima također nalazi svo­ drugom, a s više ili manje uspjeha može se
je rješenje : oni se izvorno zbivaju ujedno, i prevoditi s jednoga jezika na drugi. Svaki
i kao što nema govora bez mišljenja, tako je poseban jezik nikad dovršen i otvoren
nema ni mišljenja bez govora. U odnosu način očitovanja smisla jednoga povijesnog
pak prema zbiljnosti govor nije tek njezina svijeta, njegovih mogućnosti i nemogućno­
predodžba, odraz ili paslika, nego se uspo­ sti, i time što nešto otkriva drugo prikriva,
stavlja zajedno s njom unutar jednoga svi­ pa se nikad potpuno ne može prevesti ili
jeta - riječ je o jednoj zajedničkoj konsti­ nadomjestiti drugim jezikom, što možda
tuciji njihova bitka. Svijet naime nije •pred­ najbolje ilustrira primjer klasičnoga grčko­
met• govora, nego je govor mogući odgovor ga i latinskog.
na njegov iskonski smisao i nagovor. Za­ No govor nije samo opća sposobnost ra­
hvaljujući tom ontološkom temelju govor zumijevanja i poseban jezik, nego susret s
je u svom poretku suvislost kao izraz i rijek, drugim, raz-govor i spo-razumijevanje u gra­
kao sabor ili zbor on je slaganje i razlaganje, nicama zajedničkog obzora razumijevanja.
način bitka zajednice i njezin uvjet i rezul­ Nezamjenjivu i nenadomjestivu ulogu pri
tat. On nije ništa gotovo niti mirujuće, nije tom igra materinski jezik prenoseći predaju
završeno djelo (ergon), nego djelatnost kulture naroda i velikih pojedinaca koji su
govor 122 govor

ga za svagda obogatili svojim izrazom i obi­ kustvu svijeta: taj svijet naime okružuju oni
lježili svojom neponovljivom riječju. U spo­ koji ne govore grčki ili barbari! Ako pak
razumijevanju zacijelo je pak od presudne jedna od temeljnih grčkih riječi glasi logos,
važnosti da istim značenjima odgovaraju i ona u isti mah znači (raz)um i govor, pa već
iste riječi, no budući da je govor kao raz­ Heraklit smatra da je on svima zajednički
govor svagda konkretan, pojedine riječi s (xyn6s logos), pri čemu se dakle otkriva da
vremenom često gube svoje izvorno znače­ su mišljenje i govor kao razumijevanje jed­
nje pa se ne može izbjeći dvoznačnost ni nako prisutni uspostavljajući ljudsku zajed­
višeznačnost. Svakako da se ona smanjuje nicu. No ako je um prisutan kao jedan te
time što svako značenje u konkretnoj situ­ isti a govor se javlja kao različiti jezik, onda
aciji kontekstom faktički ukazuje na smjer se čini da je u pitanju samo različitost ime­
i domašaj sporazumijevanja. Nema idealnog na (onomata) kao znakova (semeia), govor
sporazumijevanja, i zato je moguć i nespo­ se svodi na znak i označavanje i pita se
razumak medu sugovornicima u svakoj ko­ samo kako su ta imena nastala : prirodno
munikacionoj zajednici. (physei) ili dogovorom (thesei), pri čemu
Kao što se govor svagda zbiva kao jezik, stanovitu ulogu igra i jezik barbara, kako to
tako se u isti mah ostvaruje i kao pojedi­ Platon izvodi u Krati/u, da bi svoje rješenje
načna zgoda, rijek ili govorna riječ (parole) opreke našao u idejama kao vječnim uzo­
što faktički odgovara konkretnoj situaciji. I rima značenja. U Sofistu pak produbljuje se
taj se rijek opet ne javlja samo kao apstrakt­ jaz između mišljenja i govora tezom da je
na individuacija govora uopće i posebna je­ mišljenje moguće i odvojeno kao .bezgla­
zika, nego je rijek uvijek određen i vertikal­ san razgovor duše sa samom sobom• (263
nom diferencijacijom pa se događa kao vi­ d), čime govor spada na oruđe misli, a pi­
soki, književni i pučki govor ili dijalekt, go­ tanje o ispravnosti imena sada se premašuje
vorenje pokoljenja, društvenih klasa, zani­ pitanjem o istini izrijeka ili iskaza što se
manja, diskurs znanosti i filozofije. Najveću sastoji u ispravnu povezivanju imenice
izvornost i vlastitost svaki govor, jezik i ri­ (onoma) i glagola (rhema). U Aristotela to
jek postiže onda kada više ne služi nikakvu se povezivanje subjekta i predikata zove su­
korisnu obavještenju nego se vraća samome đenje i prerasta u odvajanje logike kao oru­
sebi te najčišće iskonski progovori kao pje­ đa (organona) ispravna mišljenja i uvjeta
sništvo. postizanja istine u govoru koji nešto tvrdi
Na svakoj razini svoga očitovanja kao kao izrijek i nijek, i zahvaljujući takvu me­
zbor, jezik i rijek, govor nikada nije samo ta-jeziku nastala je i meta-fizika kao temelj
govor o nečemu što se i o čemu se govori, i počelo znanstvenog dokazivanja. Kao što
nego je i govor o samome sebi, on se javlja se iz logike kasnije razvila gramatika, tako
kao refleksija o sebi, ili kako bi se to mo­ drugi načini govorenja omogućuju poetiku
dernije reklo, on je i svoj vlastiti meta-jezik. i retoriku. Redukcija govora na oruđe mi­
Samo zahvaljujući tome mogla je nastati i šljenja omogućila je i srednjovjekovni no­
filozofija kao meta-fizika, filozofija govora minalizam i novovjekovni instrumentali­
i govorna znanost ili lingvistika. Dok se u zam koji posve moderno kulminira već u
naše doba pitanje o biti i bitnom podrijetlu Leibnizovoj ideji jednoga umjetnoga apso­
govora često zamjenjuje empirijskim pita­ lutno preciznog govora znakova poznatog
njem o njegovu vremenskom postanku ka­ pod imenom characteristica universalis.
ko to zamišljaju razne psihološke teorije Svakovrsni pozitivizam slijedi tu tendenciju
imitacije, ekspresije, komunikacije itd., filo­ kako to pokazuje primjer Wittgensteina,
zofsko pitanje o govoru udara drugim pu­ Carnapa i Ch. Morrisa te završava semioti­
tom. Ponajprije postavlja se problem bitnog kom kao općom teorijom znakova koja uje­
podrijetla govora, a zatim pluraliteta jezika, dinjuje sintaktiku, semantiku i pragmatiku,
i to prvi put već u grčkom mišljenju i is- ili na drugi način u tzv. filozofiji običnoga
govor 123 guna

jezika (philosophy of ordinary language). U ristika rukopisa radi utvrđivanja tko je autor
skladu s time postupa i strukturalna lingvi­ potpisa ili pisma; 2) neznanstveni pokušaj
stika od Saussurea do Chomskog gubeći iz upoznavanja ličnosti na osnovu karakteri­
vida da govor nije samo jezik kao znakovni stika rukopisa.
sustav, dio opće semiologije, a još manje Granični pojam. U spoznajnoj teoriji (napo­
proračunljivi broj iskaza, kao što smatra ge­ se kod Kanta) : pojam kojim se određuju
nerativna gramatika. Naprotiv, kao određe­ granice nekog područja ljudske spoznaje, a
na intencija i rijek govor se i jezik svagda sam taj pojam nije sadržajno, nije pozitivno
odvija i kao dijalog, jednokratna zgoda pro­ nikako određen, nego tek intendira na ne­
izvođenja, a ne samo re-produciranja goto­ što neodredivo, što leži s onu stranu grani­
vih shema, pa je stoga i sam sistem moguć ce naše spoznajne moći (v. transcendentan).
samo kao zgoda a struktura kao akt istoga Takav je kod Kanta na primjer pojam •stva­
zbivanja. ri o sebi· ili pojam •noumenona• (v.). F
Polazeći od tih premisa razvila se i filo­
Granična situacija (njem. Grenzsituation),
zofija govora kao samostalna disciplina u
sklopu poredbene govorne znanosti Hum­ pojam koji je u filozofiju uveo K. Jaspers,
boldta crpeći svoju inspiraciju i iz filozofije a njime označava životni položaj u kome
njemačkoga klasičnog idealizma što se saži­ se čovjek sudbinski našao pred nekom
ma u tezi da je govor energeia, a različitost neotklonivom teškom situacij o m svoje op-
jezika izraz specifičnih svjetogleda (Uber die stojnosti, svoga žića. Tu situaciju on doživ­
Verschiedenheit des menschlichen Sprach­ ljava kao antinomiju (v.), kao neuspjeh koji
baues, 1 836). Tome se u dvadesetom stolje­ neočekivano izaziva posebni, preinačeni
ću priključuje fenomenologija Husserla i oblik njegove opstojnosti. Takve su granič­
Merleau-Pontyja i novija hermeneutika (v.) ne situacije na primjer : trpnja, krivnja, bor­
od Diltheya do Heideggera, Gadamera i Ri­ ba, smrt i sl., koje se kao neminovne u ne­
coeura. Ona više nije samo nauka o tuma­ kom odlučnom času javljaju i ljudsku akci­
čenju povijesnih spomenika i tekstova, a još ju, koja je nečim neugodnim zatečena,
manje tek puka metodika duhovnih znano­ svagda pojedinačno, neplanski i na osebu-
sti, nego filozofski pristup govoru kao .kući jan način usmjeravaju. F
bitka· i prafenomenu čovječjeg opstanka - Gu y a (sansk.), •Struna• ili •potka• ; kategorija
razumijevanju bitka i svojih mogućnosti u kvalitete u indijskoj filozofiji prirode. -
povijesnom svijetu. Ukoliko pak u doba Š kola vaišešika polazi od tablice 24 kvalite­
planetarne tehnike govoru sve više prijeti te fizičke i psihičke prirode (prakriti). - U
opasnost da izgubi svoju bit kao proračun školi samkhya, a kasnije i vedanta, guna se
i informacija, da spadne na puko sredstvo nazivaju tri osnovna modaliteta pojavnosti :
manipulacije, ideologizacije i podjarmljiva­ najniži je tamas, •tama. ili inercija, za njim
nja, on postaje i značajnom temom marksi- je ragjas, maglovito stanje vitalnih pobuda,
stičke kritike ideologije. Pe a najviši sattva, stanje potpune čistoće i do­
Grafologija, 1) disciplina koja se bavi prou­ brote bića. U moralno-filozofskom smislu
čavanjem rukopisa bilo kao grafičkog pro­ razvoj duha u srodnim yoga metodama tre­
cesa bilo kao grafičkog produkta. Sudska ba da teži od savladavanja stanja tamas do
grafologija sastoji se u proučavanju karakte- konačnog postizanja stanja sattva. Ve
habitus 125 hegelizam

Prema Leibnizu opstoji prestabilirana (v.)


harmonija između duše i tijela, koji ne stoje
u kauzalnoj vezi nego se njihova djelovanja
odvijaju samo paralelno, kao što je to bog
unaprijed odredio. S
Heautognozija (grč. heautu i gnosis) : samo­
spoznaja. Teorijski i etički problem grčkog
nazora na svijet i život.
Heautologija (grč. heautu = sebe i logos =

H
učenje), učenje da sebe možemo sami spo­
znati.
Heautonomija (grč. heautu =sebe i nomos
= zakon), samostalno davanje zakona. So­
fist Protagora postavio je tezu da su svi za­
Habitus (lat.), kakvoća, stanje tijela ili duše, koni (nomoi) ljudsko djelo, te da je čovjek
držanje tijela, spoljašnost. Kod Aristotela mjera svega.
habitus (grč. heksis) označuje stalno stanje, Hedonist, zastupnik hedonizma (v.).
držanje, djelovanje. U srednjovjekovnoj fi­ Hedonistički : što se odnosi na hedonizam
lozofiji, kod Tome Akvinskog : podloga (v.).
(sposobnost) nečega, svojstvo. Hedonizam (grč. hedone = naslada, ugoda,
Općenito : ukupnost tjelesnih i psihičkih užitak), etičko stajalište po kojemu je mo­
osobina. B mentani pozitivni tjelesni užitak najviša ži­
Haecceitas (novolat. haec = ova), individual­ votna vrijednost , te predstavlja motiv, cilj
na oznaka po kojoj se razlikuju pojedina i mjerilo etičkog djelovanja. To je u stvari
bića. Termin u fiozofiji Dunsa Scota, kojim ekstremni senzualistički oblik eudaimoniz­
se označuje princip i osnov individualiteta, ma (v.). Osnivač hedonizma je grčki filozof
princip individuacije. Aristip Kirenjanin. Različite modifikacije
Halucinacija : doživljaj s obilježjima osjetne hedonizma usmjeravaju ga u obliku eudai­
percepcije, koji nije izazvan odgovarajućim monizma, priznajući udio razuma u posti­
objektivnim vanjskim podražajima. Haluci­ zanju prave ugode, koja neće biti samo tje­
nacija se može javiti u svim osjetnim mo­ lesna i momentana nego duševna i trajna.
dalitetima, najčešće kao popratna pojava Ta krepost predstavlja sposobnost uživanja,
psihotičnih stanja. a to može postići samo mudrac. Tzv. nega­
Haos (grč.), bezdan, prazan prostor. Staro tivni hedonizam smatra da se životna ugoda
kozmogonijsko učenje tražilo je u haosu sastoji u samoj odsutnosti neugode. Do
početak svega kasnijeg sadržaja, a taj je po­ krajnje pesimističke konzekvencije doveo
četak shvaćen kao nesklad i neoblikova­ je hedonizam Hegezija koji pravu i potpu­
nost. (Suprotnost: kozmos, v.) U kolokvijal­ nu bezbolnost nalazi u smrti. Hedonistička
nom govoru danas riječ haos znači naziranja javljaju se i u novom vijeku naro­
nered. B čito kod francuskih materijalista 18. stoljeća
Haptički, dodirni, taktilni (haptički prostor (Helvetius, Lamettrie). Pet
= područje dohvaćanja). Hegelizam: filozofski pravac koji polazi od
Harmonija (grč. harmonia = sklad), sklad osnovnih principa Hegelove filozofije. Ima
dijelova, koji pobuđuje osjećaj ugode, dok mnogo škola i pravaca, u Njemačkoj i van
disharmonija (v.) pobuđuje osjećaj neugode. nje, koji se tako nazivaju. Prema vremenu,
Za pitagorovce (v.), za koje je princip filo­ kad su se te škole javljale dijele se njihovi
zofije broj, svijet je brojčana harmonija. Za predstavnici u •Starohegelovce• i •novohe­
Heraklita se harmonija svijeta sastoji u ne­ gelovce•. No najpoznatiji su predstavnici
koj napetosti različitih suprotnosti i sila. hegelizma ·hegelova desnica• (•konzervativ-
hegelizam 1 26 heterogonija

cic) i radikalna ·hegelova ljevica. (•napred­ 1 0 1 0 a 1 2) kao sinonim za učenje o stalnoj


njaci•). Najznačajniji predstavnici ljevice su promjenljivosti svega što postoji. B
Feuerbach, Mane i Engels. F Hereditarno (lat. hereditas = nasljedstvo) :
što je determinirano genotipom organizma,
Hegemonija (grč.), prevlast jednoga nad dru­ tj. skupom svih naslijeđenih osnova orga­
gim, prevladavanje, rukovodstvo nad čime;
nizma.
hegemonija jedne klase, grupe, staleža itd.
Hereditet, biološko nasljeđe pojedinca. Skup
nad drugim (npr. hegemonija proletarijata
tjelesnih i psihičkih osobina koje potomci
nakon izvršene političke revolucije jest dik-
nasljeđuju od svojih roditelja i svojih pređa.
tatura proletarijata, v.). K
Naslijeđene osobine određene su faktorima
Heimarmene (grč.), usud, od bogova suđeno koji se nalaze u zametnim stanicama.
(moira). U stoičkoj filozofiji : zakonomjema Heretički (grč. hairesis = izbor) : što se od­
prirodna nužnost. Hrizip je objašnjavao da nosi na herezu (v.), krivovjerski. Heretik :
je heimarmene logos kozmosa, a stoičar krivovjemik.
Zenon je pod tim pojmom pomišljao moć Hereza (grč. hairesis = izbor), krivovjerstvo,
kretanja materije. U rimskom stoicizmu : fa­ odstupanje od nekog učenja, naročito u ka­
tum kome je sve podređeno. Karakteristič­ toličkoj crkvi odstupanje od neke dogme.
na je Senekina izreka : ·Ducunt volentem Nadalje hereza znači slobodno izabrana
fata, nolentem trahunt• (•Sudbina vodi one učenje uz koje tko pristaje, a označuje i
koji to hoće, a vuče one koji to neće). filozofijsku školu ili sektu.
B Hermeneutika (grč. hermeneutike tehne),
Heliocentričan (grč. helios = sunce i lat. vještina tumačenja, interpretiranja, dokazi­
centrom = središte), Kopemikov sustav po vanja, način na koji interpretator iznosi
kojemu je danas izvan svake sumnje da je svoje misli u vezi s određenim problemom.
Sunce središte našeg planetarnog sustava. U novijoj filozofiji metoda izlaganja i obja­
0/. geocentričan.) šnjenja smisla bitka. Za Heideggera je feno­
Hen kai pan (grč.) : jedno i sve. Taj pojam menologija postojanja (Dasein) hermeneuti­
u grčkoj filozofiji označuje jedinstvo i tota­ ka u prvotnom značenju riječi kojom se
litet svijeta, kozmosa. Cjelina (ben = jed­ označuje tumačenje (Sein und Zeit). B
no) je beskonačno mnoštvo pojedinačnog.
Heterodoksan (grč. heteros drugi i doksa
=

Jedno i sve označuju sintezu predmetnih


=mnijenje, mišljenje), drugačijeg mišlje­
sadržaja, koji postoje u svojim vlastitim raz­
nja, drugačijeg vjerovanja, drugovjeran, he­
likama. Ta je misao najprije oblikovana kod retičan. Suprotno : ortodoksan (v.).
Heraklita, koji kaže da jedno nastaje iz sve­
ga, i sve iz jednoga (fr. 1 0). U novijoj filo­ Heterofinalno (grč. heteros drugi i !at.
=

zofiji hen kai pan je istovjetan s panteiz- finis = završetak), kad se nešto završi dru­
mom (v.). B gačije nego što je predviđeno ciljem postav­
Henoteizam (grč. hen = jedan i theos =
ljenim na početku djelovanja.
bog), obožavanje jednog vrhovnog boga, po­ Heterogen (grč. heteros drugi, gene
= =

red kojeg postoji i mnoštvo drugih, nižih podrijetlo), koji pripada drugom rodu, raz­
božanstava. Henoteizam je suprotnost mo­ norodan, od raznolikih (nejednakih) eleme­
noteizmu (v.). nata složen. Opreka : homogen (v). Hetero-
Heraklitizam, pojam izveden od imena geni pojmovi pripadaju različitim rodovi­
grčkog filozofa Heraklita. Označuje mišlje­ ma, te su međusobno različni, disparatni
nje da se u svijetu sve kreće (panta rei) na (v.). Pet
osnovu postojanja stalnih, objektivnih su­ Heterogonija (gr. heteros drugi i gonia
= =

protnosti. Pojam za dijalektička shvaćanje nastajanje), nastajanje iz nečega što nije is­
svijeta i života. Glagol ·heraklitizirati• (he­ tovrsna. ·Heterogonija svrha. je pojam koji
rakleitizein) upotrijebio je Aristotel (Met. je izložio W Wundt, a označava proces u
heterogonija 127 hic e t nunc

kome krajnja svrha nije identična s onom Heterozetesis, 1) višdnačno pitanje s mo­
koja je bila zamišljena na početku. B gućnošću različitih odgovora (sofističke
Heterologija, heterologijski princip : shvaća­ upitne zamke); 2) pogreška u dokazivanju,
nje da se unutar spoznajnog procesa zajed­ koja se sastoji u skretanju od osnovne teme
no pojavljuju dva različita elementa među­ i obilasku prijeporne točke, tj. u dokaziva­
sobno stranog porijekla: mišljenje i nešto nju nečega drugog mjesto onoga što treba
mišljenju strano (logična i alogično), tj. mi­ dokazati (v. metabaza, mutatio elenchi, ig-
šljenje i njegov predmet, koji nije struktu­ noratio elenchi). Pet
riran po princ1p1ma logičkog mišljenja Hetu (sansk.) : uzrok u teoriji kauzaliteta i raz­
(osobito u spoznajnoj teoriji Rickerta). log u teoriji zaključka (v. anumana). u poj­
Pet mu uzroka pojedine škole i razdoblja indij­
Heteronoman, koji se odnosi na heterono­ ske filozofije razlikuju različite specifično­
miju. sti. - Vaišešika (v.) razlikuje materijalni uz­
Heteronomija (grč. heteros =drugi i n6mos rok, odn. uzročnika ili činioca (karana) od
= zakon), zakonodavstvo koje proizlazi iz uzročne osnove ili povoda (nimitta). Ta se
nekog ili nečeg drugog, a ne iz sebe sama; razlika ističe osobito u vezi s problemom
suprotno : samozakonodavstvo (autonomija, inherencije (v.). Uzrok je inherentan (sa­
v.). Heteronomija predstavlja pokoravanje mvayi-karana) kad je dio prouzročene cjeli­
volje nekom zakonu koji potječe iz jedne ne. - U budističkoj logici definira se po­
druge volje, npr. heteronomna etika (najvi­ jam hetu kao najvažnija vrsta rodnog pojma
šeg dobra) za razliku od (Kantove) auto­ paććaya (sansk. pratyaya) ili dovoljnog raz­
nomne etike dužnosti, gdje je sam um za­ loga. Među 24 vrste razložnosti hetu posta­
konodavan, a ne nešto izvan njega, ili dobra je bitni kauzalni antecedens, dok su 23
je volja, a ne nešto što se njome ima postići. oblika prema njemu u odnosu medolnosti.
K (V. paććaya.) - Budistička realistička škola
Heterotelija (grč. heteros = drugi i telos
= sarvasti-v3da (v.) naziva se i hetu-v3da zbog
svrha), druga svrha, podređivanje tuđim stava prema problemu kauzalne inherenci­
svrhama (npr. prilagođivanje u prirodi). Su­ je. - Indijski sofisti nazivaju se haituka, tj.
protno : autotelija (v.). pronalazači (fiktivnih) uzroka i opravdanja
Heteroteleologija ili heterotelija (grč. hete­ za proizvoljne teze. Ve
ron = drugo i telos = svrha), suprotno od Heuristički, što se odnosi na pronalaženje i
autotelije (v.) znači podvrgavanje neke akci­ otkrivanje novih činjenica i spoznaja; heu­
je tuđim ciljevima, stranim svrhama. Kad ristički principi su smjernice koje služe
smisao nekoga djelovanja leži izvan toga pronalaženju novih vidika pri istraživanju i
djelovanja samog. Hegel je u tom smislu objašnjavanju (v. hipoteze, fikcije);· heuristi­
govorio o •lukavstvu uma• u svjetskoj čki postupak, za razliku od sistematskog iz­
povijesti. F laganja, prikazuje putove i načine postiza-
Heteroteza, za razliku od •antiteze• (v.), koju nja rezultata neke znanosti. Pet
prema Hegelovoj dijalektici mišljenje Heuristika (grč. heurisko = nalazim, Jat. ars
proizvodi i pred-meće (•predmet•) kao svo­ inveniendi = vještina iznalaženja), znanost
ju opreku, izraz je nekih novokantovaca za o metodičkom pronalaženju i otkriću novo­
nešto što se ne izvodi iz mišljenja, već se ga.
u nj upleće kao misaona netaknuti strani Hic et nunc (Jat.), ovdje i sada. Sušta prostor­
princip. •Jedno i drugo. uvijek pripadaju no-vremenska određenost nekog konkret­
zajedno, ali se ne mogu reducirati na isti nog, faktičnog stanja stvari, određenje neke
princip. Narav spoznaje ne svodi se prema individualne opstojnosti za razliku od nuž­
tome na monističko porijeklo, već na duali­ nih i općenitih određenja (npr. prirodni za­
stički •heterologijski princip„ (V. heterolo- koni, matematičke istine) koja vrijede •uvi­
gija.) Pet jek i svuda. (•semper et ubique•). Pet
hijerarhija 1 28 hipnoza

Hijerarhija (grč. hierarhia), vlast svećenstva, Hilozoizam (grč. hyle = tvar i zoe život),
=

gospodstvo svećenstva (zapravo svetaca) ili učenje da je materija oživljena, pa se zbog


Crkve; crkveno uređenje. Otuda se u pro­ toga može i kretati. Grčki filozofi prirode
širenom značenju govori i o političkoj hi­ (hilozoisti) uzimali su kao praprincip svega
jerarhiji itd. Hijerarhija znači na kraju po­ u svijetu oživljenu materiju. Npr., Tales je
redak bića ili vrednota. - Hijerarhiju vred­ mislio da magnet ima dušu jer privlači že­
nota postavio je Scheler suprotstavljajući ljezo. Hilozoizam je naivan oblik tumačenja
Kantovoj formalnoj etici svoj nauk o mate­ kretanja. B
rijalnim vrednotama koje imaju i svoj vri- Hinduizam, opći naziv za indijsku religiju i
jednosni poredak. S mitologiju u kasnijem, osobito srednjovje­
Hikma (islam), mudrost; u kuranu se odnosi kovnom stadiju razvitka višnuitskih i šivait­
na objavljen nauk. Kasnije se proširuje na skih kultova na osnovu eposa i purana.
pojam unutrašnje duševne kulture uopće. .Hinduizam je kao vjera neodređen, amor­
Spoznaja u smislu neoplatonske, gnostičke fan, mnogostran, sveobuhvatan. Njega je
i istočne mistike naziva se hikmat al-išriik gotovo nemoguće definirati i uopće reći je
(v. išrik) za razliku od svjetovne, helenske li religija ili ne, u običnom smislu riječi. U
filozofije - falasifa (v.), ali s vremenom ter­ svom sadašnjem obliku, pa i u prošlosti, on
mini hikma i falasifa postaju istoznačni. obuhvaća mnoga vjerovanja i običaje, od
Ve najviših do najnižih, često međusobno su­
Hilemorfizam (neoskolas. od hyle = tvar, i protne ili čak proturječne.• (Dž. Nehru,
morphe = oblik) je oznaka za učenje koje .Otkriće lndije•). - Neohinduizam je po­
se zasniva na principima Aristotelove filo­ kret indijskih intelektualaca, koji u doba
zofije, po kojem se· supstancije tjelesnih, kolonijalizma i pod utjecajem zapadne civi­
materijalnih stvari zasnivaju na •prvoj ma­ lizacije polazi od pretpostavke o univerzal­
teriji• kao principu prostorno-vremenskog noj misiji indijske kulture za duhovnu ob­
određenja tijela, i principa ·hitnih formi• novu suvremenog svijeta. Smatra da može
koje podaruju tjelesnim supstancijama lo­ dati bolju filozofsku podlogu nego što se
gos vrste. Hilemorfizam je novoskolastička danas nalazi bilo u kršćanskim bilo u po­
kovanica s konca 19. stoljeća kao oznaka zitivističkim tradicijama evropske kulture. I
su-djelovanja oba Aristotelova principa u neohinduizam se razvija u raznim vjerskim,
cilju stvaranja jednog zatvorenog nazora na filozofskim i političkim smjerovima, koji­
svijet. Gr ma je svima do danas ostala zajednička vje-
Hilijazam (grč. hilias = tisuća), židovsko­ ra u indijsku univerzalnu misiju. Ve
helenistička vjera u ostvarenje mira i blago­ Hiperalgezija (grč. hyper = iznad i algesis
stanja na zemlji u vremenu od tisuću godi­ = bol), značajno povećana osjetljivost za
na. Od završetka svjetske povijesti do ostva­ bol (sinonim : hiperalgija).
renja božanskoga carstva trajat će to raz­ Hiperestezija, značajno povećana osjetljivost
doblje sreće čovječanstva tisuću godina. Taj u bilo kojem osjetnom području.
izraz upotrijebio je Kant označujući njime Hiperfizično, što fizika ne može protumači­
konstantni napredak ljudskog roda. Njime ti, nadnaravno, natprirodno.
se označuje i ideja vječnoga mira i sreće Hipnotizam, disciplina koja se bavi prouča­
ljudi. F vanjem hipnoze i različitih pojava s njom
Hilizam (grč. hyle = grada, tvar), nazor po u vezi.
kome je bit odnosno supstancija svijeta sa­ Hipnoza (grč. hypnos = san), stanje slično
ma tvar, sama materija (npr. materijalizam, snu, koje je izazvano sugestijom. U hipnozi
v.). je povećana sugestibilnost ispitanika odno­
Hilogen (grč. hyle = tvar i genos = rođen), sno pacijenata tako da se na njih može lak­
tvaran, iz tvari nastao. Hilogeneza : nastanak še sugestivno utjecati. Prema mišljenju
materije. Charcota, hipnoza bi bila patološko (v.) sta-
hipnoza 1 29 histerija

nje slično histeriji, naprotiv, prema mišlje­ znanstvene spoznaje hipoteze imaju u prin­
nju Bernheima, koje je danas općenito cipu veliku važnost; one su poticaji i pro­
usvojeno, hipnoza je učinak sugestije (v. su- vodiči za plodonosno znanstveno istraživa­
gestija). Bu nje, i po tome je njihova uloga izrazito heu­
Hipokeimenon (grč.), ono što ostaje ispod, ristička. Bez stvaranja hipoteza nezamisliv
u osnovi, podmet (subjekt) supstancija; u je i bio bi nemoguć znanstveni napredak
starijoj hrvatskoj terminologiji : zasebak, sa­ uopće. Bilo bi međutim neumjesno težiti za
mostojnica (samostojnik), biće samostojno. suviše brojnim i bespotrebnim hipotezama,
Hipokrizija (grč. hypokrisis = pretvaranje), za proizvoljnim i zamršenim konstrukcija­
licemjerstvo, karakterna osobina ljudi koji ma koje bi znanstveni pogled više zasjenji­
se pretvaraju. vale nego osvjetljavale. U tome je smisao
Hipologično (grč. hyp6 = ispod), podlogič­ Newtonovih riječi : hypotheses non fingo
no ili predlogično, a to je ono što nije ušlo (hipoteze ne izmišljam). Ponekad se o is­
ili nije sposobno da ude u logičku sferu. tom problemu može pojaviti više različitih
Hipostaza (grč. hyp6stasis, Jat. suppositum hipoteza, pa od njihove prikladnosti uz
= podloga, osnova), bit, pojedinačna sup­ ostale rezultate znanstvenog nastojanja ovi­
stancija. Hipostazirati znači pretvoriti u sa­ si koja će se u danoj situaciji smatrati za
mostalnost, u supstancijalnost, tj. u nešto vjerojatniju i prihvatljiviju. Pravo shvaćena
što ne postoji materijalno, na primjer poj­ naučna hipoteza ima svoje opravdanje ako
move o predmetima; Platonove ideje su hi- je zamišljena u skladu sa svima iskustvenim
postazirani rodovski pojmovi. B činjenicama i ostalim spoznajama, ako je
Hipotetičan (v. hipoteza), uvjetovan, pretpo­ sama u sebi što jednostavnija ne iziskujući
stavljen, koji vrijedi samo uz neki uvjet, uz neke pomoćne hipoteze i ako je plodono­
neku pretpostavku. U logici se hipotetič­ sna, tj. ako može dati objašnjenja za što šire
nim naziva sud u kome se predikat pridaje područje činjenica. Takva hipoteza, koja se
subjektu uz neki određeni uvjet (Ako je A u daljnjem istraživanju na osnovu novih
onda je i B), a silogizam (v.) se naziva hi­ opažanja i eksperi mentiranja dovoljno utvr­
potetičnim ako je bar gornja premisa hipo­ dila (verificirala), postaje teorija (v.). lako je
tetičan sud. svakoj hipotezi svojstvena heuristička uloga
Hipoteza (grč. hyp6thesis), pretpostavka, za­ pri znanstvenoistraživačkom radu, pa je
misao stanovitih znanstvenih postavki i rje­ prema tome svaka ujedno radna hipoteza,
šenja koja, iako su još neprovjerena i nesi­ ipak se izrazom .radna• hipoteza posebno
gurna, imaju svrhu da premoste praznine u označava hipoteza koja se ograničuje samo
iskustvu i da ukažu na vjerojatno zajedni­ za reguliranje i olakšavanje znanstvenog ra­
čke osnove, uzroke i zakone određenih sku­ da, a bez namjere da uz to posluži kao tu­
pina pojava i tako zadovolje opravdanu tež­ mačenje stvarnosti.
nju za suvislošću i jedinstvom znanstvene Hipoteza u korelaciji hipoteza-teza znači
spoznaje. Svaka hipoteza je neke vrste mi­ pogodbeni dio hipotetičkog suda. Pet
saoni eksperiment, stvaralački pokušaj koji Hipotipoza (grč. hypocyposis = odslikava­
se ne može bez ostatka svesti na logičke nje ), zorno prikazivanje nekog pojma, pre­
operacije. Ponekad se hipoteza ispoljava u dočivanje neke misli.
smislu postulata (v.). Kao manje-više tek Histerija (grč. hystera = maternica), 1) du­
vjerojatna zamisao, hipoteza nosi u sebi ševno oboljenje koje se osniva na živčanom
tendenciju za sve intenzivnijim provjerava­ poremećaju, a očituje se u čuvstvenoj ra­
njem (verifikacijom) i po tome se razlikuje zdražljivosti i velikom broju drugih simpto­
od fikcije (v.). U dinamici ljudske svijesti ma, kao npr. u anesteziji (v.), paralizi, halu­
hipoteza međutim, može poprimiti karak­ cinacijama (v.), sklonosti autosugestiji (v.),
ter bilo fikcije bilo dogme, kao što je uo­ gubitku pamćenja, gubitku apetita, mučni­
stalom moguće i obratno. Za napredak ni, lokalnim bolovima i ostalim simptomi-

9 Filozofijski rječnik
histerija 1 30 homogen

ma koji su nalik na simptome organskih govi dijelovi (organi, tkiva i sl.). Prema ho-
oboljenja. Prema jednom shvaćanju kod hi- lizmu upravo •Cjelina• vrši funkciju usmje-
sterije su se motivativni konflikti preobra- rivanja onih fizikalno-kemijskih procesa na
zili u tjelesne simptome. Histerični napadi kojima se osnivaju životne pojave. Tim svo-
mogu poprimiti dramatične oblike : bole- jim stavom holisti nastoje da se odvoje od
snik se valja po podu, viče, postaje agresi- . vitalizma (jer ne priznaju posebne •Vitalne
van i sl. Do napada dolazi redovito u pri- sile•), a suprotstavljaju se i mehanicizmu,
sustvu publike, a sam bolesnik pri tom jer drže da determinističko tumačenje fizi-
uglavnom nije opasan za okolinu; 2} u obič- kalnih znanosti ne pristaje biološkom istra-
nom govoru histerija znači također i svako živanju. Začetnik je holizma J. C. Smuts;
masovno izbijanje simptoma intenzivnih zastupaju ga ]. S. Haldane, A. Meyer-Abich,
čuvstava : ratna, vjerska, pokladna histerija i B. Diirken; na područje medicine primje-
si. Pt njuje ga V. Weizsicker. U širem smislu na-
Historicizam, v. historizam 2. ziva se danas holizmom svaka tendencija da
Historijski materijalizam - v. materijali- se znanstveno istraživanje usmjeruje na
stičko shvaćanje historije. •Cjelinu• (strukturalizam, gestaltizam, psi-
Historizam, 1) smjer filozofskoga mišljenja hologija lika). Kr
koji u povijesnosti nalazi odlučujuće obilje- Homeomerije (grč.), jednako djeljive čestice
žje bitka i ljudskoga opstanka, shvaća svijet materije, istodjelnice, kvalitativno potpuno
kao povijest i zahtijeva temeljno historizira- određene. Grčki filozof Anaksagora posta-
nje svega znanja i djelovanja na taj način vio je svoju ideju kozmosa, po kojoj se sve
da se historijsko mišljenje i njegovi rezu!- sastoji od najmanjih dijelova koji u sebi
tati uvedu u nazor o svijetu i filozofiju (Dil- sadrže dio svega. Naziv hemeomerije potje-
they, Nohl, Spranger, Troeltsch); 2} proma- če od Aristotela. B
tranje prirode i duha kao povijesnih proiz- Hominacija, očovječenje, razvoj ljudskog bi-
voda i isključivih rezultata historijskoga ća iz životinjskih stanja (filogenetička an-
procesa, tako da se povijesne zgode, čini i tropogenija, v.).
vrijednosti života uopće ne tumače samo s
obzirom na osebujni položaj njihova na- Hominizam (lat. homo = čovjek), izvedeno
stanka, nego se njihov smisao i stvarni sadr- od humanizam, engl. humanism; pragma-
žaj bez ostatka svode na funkciju određene tizmu srodan filozofijski pravac po kojemu
situacije. _ Nasuprot ovome shvaćanju hi- je sva spoznaja i istina samo ljudska, tj. za-
storizma valja istaći da povijesnost duhov- snovana na ljudskim iskustvima, motivima,
nih tvorbi npr. još nipošto ne dokazuje nji- potrebama, interesima i ciljevima, te nema
hovu potpunu relativnost spram nekoga nikakva osnova ni valjanosti izvan čovjeko-
va života i aktivnosti. Glavni predstavnik
vremena, nego upravo obratno : samo zato
što su nadživjele svoje vrijeme nastanka hominizma je F. C. S. Schiller. Pet
one mogu djelovati i na kasnija razdoblja, Homofinalan (grč. homos = isti, jednak i
i tako uopće biti nešto •povijesno•, jer bi lat. finis cilj), svrha istim ciljevima pod-
=

u protivnom slučaju bila izgubljena moguć- ređen, koji ima istu svrhu, jednosmislen,
nost svake tradicije, a time i povijesti, koja •
istosvršan.
se ne sastoji od diskontinuiranog mnoštva Homogen {grč. homogenes), istorodan, is-
fakata nego predstavlja kontinuirani niz tovrstan, u sebi jednak, istoga porijekla. Su-
smislenoga zbivanja. Pe protno : heterogen (v.). Po Kantu je princip
Holizam (grč. to h6lon = cjelina, .biologija homogeniteta princip istovrsnosti pod vi-
cjeline.), smjer u biologiji, zasnovan na na- šim vrstama. Sve su vrste podređene jednoj
čelu da svako biološko istraživanje treba da najvišoj prema regulativnom principu siste-
ima u vidu organsko jedinstvo živoga bića, matičnog jedinstva upotrebe razuma. Kod
koje kao •cjelina• predstavlja više nego nje- svakog filozofiranja treba prema Kantu jed-
homogen 131 humanitet'·

nako zadovoljiti princip homogeniteta (is­ životinja odredio ljudsku vrstu. Danas se
tovrsnosti) kao i princip specifikacije (v.). značenje toga pojma proširilo u smislu tra­
s dicionalne evropske antropološke teze koja
Homo homini lupus (lat.) : čovjek je čovjeku tvrdi da je čovjek u svojoj biti razumno
vuk; teza koju je postavio engleski filozof odnosno umno biće; ta se teza suprotstavlja
Th. Hobbes (1 588 - 1 679) na temelju svoga određenju po kome bi čovjek bio u biti
prirodoznanstveno orijentiranog empiriz­ radni, tehnički čovjek (homo faber) ili što
ma, da je izvorno odnosno osnovno dru­ drugo. (V. antropologija.) F
štveno stanje čovjeka : •rat svih protiv sviju• Htijenje (prema htjeti), naziv ia one psihičke
(•bellum omnium contra omnes•), a on se procese koje karakterizira svje'Sna usmjere­
prevladava samo razumskim uviđanjem da nost prema akciji. Ti procesi, koji imaju vi­
takvo stanje dovodi do uništenja sviju. Č ov­ še oblika (pristajanje, odbijanje, izbor, odlu­
jek je po prirodi nemilosrdni egoist, ali ka), svode se predodžbeno i misaona na od­
egoist koji razumski uviđajući mogućnost nos - pozitivan ili negativan - između
svoje propasti traži upravo iz egoističkih zamisli o nekoj mogućoj akciji i zamisli o
motiva pomirenje sviju. Prirodno nepodno­ njenom ostvarenju vlastitom aktivnošću.
šljivo i opasno stanje prevladava se razum­ Budući da je zamisao o vlastitoj aktivnosti
skim, dakle prosvjetiteljskim (v.) putem. redovito prožeta specifičnim doživljajima
F emocionalnog karaktera (čuvstvima •sprem­
Homologan (grč.), istosmislen, istoimen, po­ nosti•, .lične angažiranosti•)i preplavljena
dudaran, odgovarajući, s istim odnosima. evokacijama psihičkih stanja doživljenih uz
(V. homologija.) bivše akcije, dok je s druge strane zamisao
Homologija (grč.), podudaranje, skladnost, o mogućoj (budućoj) akciji dopunjena uz­
suglasje; 1) u stoičkoj filozofiji : podudaranje ročnim svršnim primislima, tradicionalna
čovjekova djelovanja s njegovom umnom je psihologija smatrala htijenje zasebnom
prirodom (lat. convenientia po Ciceronu kategorijom doživljaja (uz spoznavanje i
odnosno aequalitas po Seneki); 2) u biolo­ čuvstvo). Htijenje se definiralo kao čovjeku
giji: podudaranje različitih organizama s svojstvena sposobnost da se na osnovu mo­
obzirom na homologne organe, tj. organe tiva uz svjesno zauzimanje stava opredjelju-
koji imaju jednake morfološke osobine (po­ je za akciju. Kr
rijeklo i građa), bez obzira na to vrše li istu Humanitet ili humanost (lat. humanitas),
funkciju ili su se razvojem prilagodili na čovječnost, čovještva, ljudskost, bit čovje­
različite funkcije (npr. krila kod ptica i ruke kova, ono što čovjeka čini čovjekom za raz­
kod čovjeka). Za razliku od homologije ana­ liku od njegova posve prirodnog (animal­
logija je podudaranje organizama s obzirom nog) određenja. Svojstva i sposobnosti što
na jednake funkcionalne (fiziološke) osobi­ sačinjavaju čovjekovu bit nisu njemu pri­
ne morfološki različitih organa (analogni rodno dana, nisu karakteristike njegove ap­
organi npr. krila kod ptica i kukaca, škrge riorne prirode, nego ih on sam (povijesno,
kod riba i pluća kod viših kralježnjaka. slobodno, smislena) mora kao smisao i
Pet vrednote uvidjeti, izboriti, proizvesti, •stvo­
Homo-mensura (lat.), kratica za relativisti­ riti•, praktički potvrditi na djelu. Pojam hu­
čku tezu sofista Protagore : •Čovjek je mje­ manitet često je shvaćen u etičkom smislu
rilo svih stvari•. Teza dobiva različit smisao kao ideal ili apstraktni postulat (moralizam,
prema tome shvati li se čovjek individualno v.), po kojemu čovjek tek treba da bude
ili generički. humano biće, biće harmonički ispunjena
Homo sapiens (lat.), razuman čovjek, razu­ vrijednim ciljevima po kojima pojedinac,
mom obdaren čovjek. Naziv je uveo Linne, individuum, postaje ličnost i vrijedan član
koji je u stupnjevanju organskoga života društvene zajednice (v. još humanizam).
upravo ovom diferencijalnom razlikom od K
humanizam 132 hysteron-proteron

Humanizam, 1 . kalturnohistorijska epoha što ga podređuje nekim nadljudskim nače­


( 1 4- 1 6. st.) koja dijelom prethodi renesansi, lima i silama, bilo time što ga izobličuje
a dijelom s njom koincidira. Za tu je epohu nekim pod-ljudskim postupcima iskorišta­
karakteristično buđenje živog interesa za vanja• (Entretiens d'ete de Pontigny); b)
klasičnu grčko-rimsku starinu, slijevanje spoznajnoteorijski stav prema kojemu sva­
antičkih (•poganskih•) filozofskih, pravnih i ka spoznaja može vrijediti isključivo za čov­
etičkih shvaćanja s kršćanskima, pozitivan jeka i za čovječji svijet. Takav stav formu­
stav prema vrednotama ovozemnog života, lirao je već Protagora poznatom izrekom da
prirodi i umjetnosti, borba za slobodu mi­ je .čovjek mjera svih stvari•. Prema Le
šljenja (nasuprot autoritetu crkvene dog­ Dantecu •Ono što čovjek spoznaje, to su
me), težnja za svestranim razvijanjem •ljud­ samo odnosi stvari i čovjeka, a ono što mi
skog• elementa na svim kulturnim područ­ zovemo stvarima, to su samo elementi čov­
jima (nasuprot srednjovjekovnoj opsesiji ječjeg opisivanja svijeta Po F. C. S. Schil­
•.

·božanskim• motivima). Prvi počeci huma­ leru •Sav je mentalni život orijentiran pre­
nizma javljaju se u Italiji (Dante, Petrarca), ma nekim ciljevima. A kako naši ciljevi
ali se on doskora proširuje na sve evropske mogu biti samo ciljevi onakvog bića kakvo
zemlje. I u našim krajevima humanizam je mi jesmo, očito je da je svaka spoznaja pod­
imao niz značajnih predstavnika (Nikola ređena ljudskoj prirodi i njenim osnovnim
Modruški, Ivan Č esmički, Marko Marulić, potrebama.. Kr
Juraj Dragišić, Ilija i Ludovik Crijević, Fran Hybris (grč.), zla upotreba snage, oholost, obi­
Trankvil Andreis, Juraj Š išgorić, Antun i jest, prkos naročito prema bogovima. Bogo­
Faust Vrančić, Jakov Bunić, Damjan Bene­ vi na to odgovaraju osvetom (grč. neme­
šić itd.); 2. u filozofiji : a) etički stav prema sis).
kojemu svi društveni odnosi moraju poči­ Hysteron - proteron (grč.) : .kasnije• -
vati na uvažavanju ljudske prirode kao spe­ •ranije• ; logička pogreška koja nastaje kad
cifične vrijednosti u svakom čovjeku poje­ se još nedokazanom tvrdnjom (tezom) do­
dincu. ·Humanizam je svjesno razrađeni kazuju odnosno potkrepljuju razlozi za nju
antropocentrizam koji, polazeći od pozna­ umjesto obratno. Budući da na taj način
vanja čovjeka ide za vrijednosnom afirma­ dokazni razlozi nisu još dovoljno očiti, riječ
cijom čovjeka - isključujući pri tom ono je o nedostatku dokaznog uporišta (v. peti-
što čovjek samom sebi otuđuje, bilo time tio principii). Pet
133 idealističko shvaćanje historije

Idealist, pristalica idealizma: 1) u ontološko­


gnoseološkom smislu, pristalica subjektiv­
noga, objektivnoga ili apsolutnog idealizma
(v.); 2) u etičko-praktičkom smislu, onaj ko­
ji nasuprot realistu ne uzima zbiljnost ka­
kva jest nego teži njenom uzdizanju na stu-
panj ideala. Pe
Idealističko shvaćanje historije : svako tu­
mačenje historije i historijskog kretanja ko­

I
je osnovu toga kretanja nalazi u različitim
idejnim, spiritualnim ili psihološkim fakto­
rima. Suprotno : materijalističko shvaćanje
historije (v.). Idealisti u shvaćanju historije
bili su u krajnjoj konsekvenciji i francuski
I u sastavu S i P označuje djelomično-jesni materijalisti 18. st., koji su taj razvoj svodili
(partikularno-afirmativni) kategorički sud na razvoj ideja. Idealistička koncepcija do­
(Neki S jesu P) (v. A.). bila je kod Hegela najsistematskiji oblik,
Ideacija (grč. idea), gledanje biti. To je osnov­ pri čemu je i historija samo moment razvo­
ni pojam fenomenologije (v.). Ideacijom se ja apsolutne ideje u obliku objektivnog du­
neovisno o indukciji dohvaća esencija (v.) ha. U 19. i 20. st. razvijale su se nasuprot
zbiljskih likova i tvorevina duhovnog i ma­ marksizmu različite idealističke koncepcije,
terijalnog svijeta; dohvaća se štastvo (v.) kao i u sociologiji i u filozofiji historije. Tako
ideja. Naziva se i ·ideirajuća apstrakcija•. su nastale koncepcije o ulozi velikih lično­
F sti, elite (Carlyle, Pareto), što je dobilo svoj
Ideal (grč. eidos, novolat. idealis), uzor, cilj, radikalni oblik u teoriji viših rasa (Gobi­
svrha, smisao, misao vodilja, regulativ živo­ neau, Lapouge, Chamberlain i poslije nje­
ta, opstanka, htijenja, djelovanja. Ideja ili mački fašizam). Teorije o djelovanju promi­
predodžba maksimalnog savršenstva ili pot­ nentnih ličnosti, pa prema tome o kontin­
punosti nekog predmeta u svojoj vrsti (lič­ gentnosti historijskog kretanja, zastupali su
nosti, svojstva, stanja, stvari i dr.) 'kao najvi­ i mnogi neokantovci (Windelband, Ric­
šeg cilja (ili dobra) kojemu treba težiti da kert), suprotstavljajući time zakonito pri­
bi se dostigao, dokučio, ozbiljio (•progres u rodno kretanje historijskom. U idealističke
beskonačnost•, Kant). Ako je takav ideal sa­ interpretacije historije možemo ubrojiti i
mo apstraktni postulat, čije se dokučivanje različite psihologističke sociologije (v), for­
odgađa u vječnost, tada je to samo (nedje­ malističke i, naravno, teološke koje još eg­
latna i nezbiljska) •loša ili tamna beskonač­ zistiraju u neotomizmu i drugim crkvenim
nost• (Hegel). Istinski su i zbiljski ideali oni filozofijama.
koji se neposredno ostvaruju i potvrđuju u lako su mnoge idealističke koncepcije
sadašnjosti i kojima je nošeno svako kon- historije spoznale neke od faktora koji dje­
kretno djelovanje. K luju u historijskom kretanju, nijedna od
Idealan (lat. idealis), 1) primjeren ideji ili njih nije uspjela otkriti bitne osnove toga
idealu, uzoran, savršen, potpun; 2) nasuprot kretanja, pa su im zato ostale neobjašnjive
realnome, nezbiljski u smislu nestvarnoga, ne samo neke od bitnih kategorija historije
duhovnoga ili imaterijalnog, samo predo­ nego i kretanje suvremenog svijeta. Upravo
čen ili zamišljen, bez opstanka izvan svije­ zato nijedna od njih nije mogla postati i
sti; i 3) koji ne opstoji empirijski - realno, teoretska osnova za praktičku promjenu su­
nego samo iznad iskustva kao platonska vremene otuđene građanske civilizacije, tj.
ideja - uzor, norma, koja pokazuje ne ka­ kapitalizma, državnog kapitalizma i biro-
ko jest, nego kako bi trebalo biti. Pe kratskog etatizma. V
idealitet 1 34 idealizam

Idealitet : 1) idealni bitak predmeta samo u čke, matematske, matematsko-prirodo-


svijesti spoznajnoga subjekta. Tako Kant znanstvene) idealne tvorbe. Z
naučava •transcendentalni idealitet• prosto­ Idealizam. Filozofski nazor prema kojemu je
ra i vremena kao proizvoda i nerazdvojnih cjelokupna zbiljnost samo izraz ideje kao
dijelova transcendentalnoga subjekta ili jedinoga pravog bitka, što sobom omoguću­
nadindividualne svijesti uopće, na čemu se je opstanak svijeta bića i njegovu spoznaju.
temelji nužnost i općenito važenje iskustve­ Za Engelsa je to •drugi veliki tabor• u fi­
noga sklopa. Ova nezavisnost prostora i lozofiji (•Ludwig Feuerbach i kraj klasične
vremena od empirijsko-psihološkoga su­ njemačke filozofije•), koji nasuprot materi­
bjekta pruža jamstvo za njihov •empirijski jalizmu, duh smatra prvobitnim, a materiju
realitet• u individualnom spoznajnom aktu; sekundarnom. - Izraz idealizam dolazi od
2) idealni bitak idealnih predmeta (v. feno­ pojma ·ideje•, koji je u toku povijesti po­
menologija, teorija predmeta) kao što su stao sudbonosan za evropsko mišljenje, i u
matematičke i logičke tvorbe i vrijednosti, njegovu se razumijevanju svagda očituje bit
koji imaju predmetni opstanak za mišljenje i domet neke idealističke pozicije. Pojam
i važe vanvremenski; 3) bitak u svom tota­ ·ideje• vuče svoje porijeklo od indoevrop­
litetu i savršenstvu, ideja kao ideal u apso- skoga korijena .vid., od kojega potječe i
lutnom idealizmu (Hegel). Pe staroindijsko shvaćanje Veda, latinsko .vi­
dere• i slavensko •vidjeti•, (po)vijedati, zna­
Idealizacija (od novolat. idealis), čin kojim se ti. •Ideja. izvorno znači lik ili izgled viđe­
neka stvar, stanje ili osoba prikazuje kao noga, ono vidljivo u viđenome, njegov
savršenstvo i samim tim postavlja kao uzor oblik, dok Platon tome pojmu prvi puta
ili ideal (v.) sebi ili drugima. U ćudorednom daje značenje metafizičkoga tvornog počela
životu kao i u pedagogiji idealizacija ima (idea, eidos), i shvaća ga kao ·bitkujuće biće•
veliko značenje pri aktiviranju volje za mo­ (ontos on), ono što zapravo jest i nije više
ralno samoizgrađivanje. U filozofiji ima priroda (physis), nego je iza nje i nad njom
specifično značenje. Tako se taj pojam u (metaphysis). ldeje su nepromjenljivi praliko­
Hegela javlja u problematici odnosa zbilje vi bića, vječne bitnosti, a vidljiva bića u svi­
i ideje ne kao 'negativni odnos' u suprot­ jetu jesu po tome što njih .nasljeduju• i
stavljenosti zbilje i ideje nego se sam pro­ •sudjeluju• u njima, pa se samo zrenjem
ces bivanja poima kao 'idealiziranje'. Jasnije ideja i •Sjećanjem• na njih pojedina bića
je to izražena u Hegelovom tumačenju in­ mogu i prepoznati. - Platonizam je tako
dividualnog ljudskog organizma koji je • U prototip svakoga idealizma, i dok Aristotel
sebi stalni proces idealizacije, u kojem se ovaj jaz između pravoga i prividnoga svijeta
upravo objavljuje živa duša.. U Husserla pokušava smanjiti premještanjem ovih po­
pak znači proizvođenje idealnih pratvorbi čela u sama bića, Plotin ga povećava odre­
kroz koje zapadno-evropsko znanstveno đujući ideje kao misli što zrače iz •Jedno­
mišljenje vidi svijet našeg iskustva kao ga•, onostranog duha. Kad namjesto •Jed­
ukupnost o sebi određenih i postojećih bi­ noga• stupa kršćanski osobni Bog, onda ide­
ća. Znanstvene idealizacijske tvorbe nisu is­ je kao •arhetipovi• (Augustin) bivaju misli
konske, prvobitne (primordijalne) jer pola­ božje i slike u božjem duhu na čiju je pri­
ze od predznanstvenih očitosti samorazum­ liku stvoren svijet (Toma Akvinski), - cau­
ljivog zadanog nam svijeta. Idealne tvorbe sae exemplares, jedino zbiljska za spoznaju
objektivne znanosti omogućene su, uteme­ (idea res), kako to zastupa srednjovjekovni
=

ljene i motivirane izvornijom idealizacijom realizam. - Ovo •Subjektiviranje• pojma


neposrednog životnog svijeta (Lebenwelt) ideje, što već u Platona lebdi između lika
koja se sekundarnom znanstvenom ideali­ samoga bića, ali u odnosu spram viđenja,
zacijom usavršava, organizira i raščlanjuje u doživljava u novom vijeku daljnje .humani­
kompleksne i naročito specifične (npr. logi- ziranje• : za Descartesa ideje su misli čovje-
idealizam 135 ideja

ka koje on neposredno zna, za Lockea u obzir i idealne tvorbe. - Fichte svoju


oznake svakoga sadržaja svijesti, osjeta, pre­ nauku naziva ideal-realizmom i real­
dodžaba i pojmova. Na taj način iskrsava idealizmom, dok Schelling u identitetu
pitanje odakle one potječu - jesu li priro­ idealnoga i realnoga u apsolutnome kao je­
đene (racionalizam) ili stečene iskustvom dinstvu duha i prirode nalazi istinu idealiz­
(empirizam), što Kant rješava •sintetički· ma i realizma i naziva taj nazor idealrealiz-
kompromisno : one su ograničene na ljud­ mom. Pe
sko iskustvo, ali apriorne. U njemačkom
ldealtip, temeljni pojam poredbene sociolo­
idealizmu opet dolazi do jedne metafizike gije (M. Weber), kojim se označuju idealno
ideja: za Schellinga one su .duše stvari•, za
pojačana i do ideala uzdignuta zajednička
Hegela je ideja •Živi pojam• i •apsolutno
obilježja tipično srodnih društvenih tvorbi,
jedinstvo pojma i objektivnosti«. - Poka-
djelatnosti i misli (npr. idealno tipični rad­
zuje se, dakle, da trojako značenje pojma nik, grad, itd.). ldealtipovi služe kao modeli
ideje kao objektivne zbiljnosti, subjektivne kojima se mjere i opisuju konkretne dru­
danosti i uzora u smislu ideala pruža mo­ štvene pojave, već prema tome koliko se
gućnost za tri tipa idealizma : 1) ontološki individualno približuju ili odstupaju od
ili objektivni (odn. apsolutni) kakav zastu­ pretpostavljenih idealnotipičnih struktura.
paju Platon, platonizam i njemački ideali­ Pe
zam ; 2) spoznajnoteorijski ili subjektivni,
koji može biti čisti empirizam ako se zbilj­
ldeelan, koji nije reelan ili realan (v. idealan
nost odredi kao ·idejni agregat• osjetilnih
2).
danosti, odn. •kompleks osjeta• (Mach) ka­ Ideja [grč. idein = vidjeti, odnosno : idea i ei­
ko tvrdi pozitivizam, ili racionalizam ako se dos = lik, izgled, lice, spoljašnjost, forma.
zbiljnost shvati kao ·idejna tvorba. koju Npr. Demokrit govori o ideji atoma, što
konstituira razum ili mišljenje svojom ap­ znači : oblik ili forma atoma. Korijenski ri­
riornom sintezom, kako su to zamišljali ječ ideja izvodi se iz : vid (isto u lat. vid-e-o,
Kant i novokantizam; i naposljetku 3) eti­ u hrv. ili srp. : vid-je-ti)l. Prenijeto s osjetil­
čko-praktički idealizam naučava da svi ljud­ nog na misaono područje, ideja označuje
ski čini treba da su usmjereni prema jed­ misaoni uzor ili paradigmu. U Platonovoj
nom idealu, a ne prema materijalnoj koristi. filozofiji ideje su nepromjenljivi uzori stva­
- Nasuprot ·kontemplativnom• materija­ ri, i važe kao jedini bitak. Samo su duhovno
lizmu, koji zbiljnost poznaje samo u obliku vidljive, a ne osjetno. Sve što jest samo je
materijalnog objekta i njegova odraza u svi­ sjena ideje. Platon nigdje nije dao definiciju
jesti, što je imalo za posljedicu da je njezinu ideje. Po Aristotelu ideje su identične s poj­
subjektivno-djelatnu stranu razvio ideali­ movima koji izražavaju općenitost. U Au­
zam, Marx (usp. Teze o Feuerbachu) prevla­ gustinovoj filozofiji Platonove ideje tuma­
dava oba tipa •teorije• svojim shvaćanjem čene su kao stvaralački uzori u božjem mi­
zbiljnosti kao prevratne •prakse• povije­ šljenju. U Kantovoj filozofiji ideje su nužni
snoga svijeta. Kao teorija otuđenog svijeta, pojmovi čistog uma. Sadržaj ideja ne može
oličenog u idealu, filozofija ne nalazi svoje nikada biti dan u iskustvu (npr. ideja duše,
pomirenje sa zbiljnošću u ideji (Hegel), ne­ svijeta, boga), ali ipak služi kao regulativni
go se u revolucionarnoj izmjeni svijeta is- princip u praktičnom stvaralaštvu. U Hege­
tinski ozbiljuje. Pe lovom sistemu ideja je apsolut koji se dija­
Idealrealizam, filozofski nazor koji smatra : lektički razvija. Nasuprot Hegelu, kod koje­
1) da je idealno u isti mah i realno; 2) da ga je ideja demijurg stvarnosti, Marx kaže
idealni principi, oblici i norme mišljenja i da je za njega idejni svijet samo materijalni
spoznavanja imaju svoj temelj u zbiljnosti svijet prenijet i prerađen u ljudskoj glavi,
i u njoj su ukorijenjeni, i 3) realno zasno­ ali svijet u kome su izraženi ciljevi ljudskih
vani idealizam ili takav realizam koji uzima djelatnosti. B
i d e n ti č a n 1 36 ideologija

Identičan (v. identitet), istovjetan, potpuno termin upotrebljava i za mnoge monističke


jednak, jednoznačan, istoznačan. Identično filozofije (od Spinoze do Hegela) koje ma­
je ono što se ni u kojem pogledu ne raz­ teriju i duh, objektivno i subjektivno, nuž­
likuje od nečeg drugog ili se u najmanju nost i slobodu smatraju samo prividnim su­
ruku ne razlikuje u relevantnom pogledu. protnostima jedinstvenog, identičnog bitka,
Identičnost, v. identitet. a u novije se vrijeme pripisuje i nekim fi­
Identificirati (lat. idem = isti i facere =
lozofima engleskog i američkog neorealiz­
činiti), poistovjetiti, ustanoviti identičnost ma (Alesander, Moore, Wodbridge, Fuller-
(v.), u prenesenom smislu prepoznati; poj­ ton i dr.). G
move ili predmete promatrati kao jedne te Identitetna filozofija (identitetna teorija)
iste, identične (v.). predstavlja oblik filozofskog monizma (v.)
Identifikacija (lat. idem = isti i facere=
po kome su sve moguće pojavne suprotno­
činiti), poistovjećivanje, utvrđivanje identič­ sti u biti identične, te ih svodi na jedan
nosti. Kao znanstveni pojam učvrstio se u sveobuhvatni, apsolutni osnov svijeta. Na
psihologiji ličnosti i znači proces sazrijeva­ taj se način prevladava dualistička opreka
nja, pronalaženja samoga sebe. U psihoana­ između bitka i mišljenja, objekta i subjekta,
lizi označava proces preuzimanja načina prirode i duha, realnog i idealnog, fizičkog
ponašanja, motiva, stavova, karakternih oso­ i psihičkog. Identitetna filozofija može se
bina druge osobe s kojom se želi identifi- javljati ne samo u tzv. realističkom obliku
cirati. Z (obje opreke kao podjednako realne pojave
Identitet ili identičnost (lat. identitas od jedne neutralne apsolutne zbilje), nego i u
idem = isto), istovjetnost; odnos po kojem
idealističkoj odnosno materijalističkoj mo­
je neko biće, pojava, svojstvo jednako sa­
difikaciji - ukoliko se jednoj od pojavnih
mom sebi. Fenomenološki i logički : jedin­
opreka prida bar donekle apsolutno znače­
stvenost značenja, istovjetnost pomišljenog,
nje. S obzirom na svojstveni joj paralelizam
potpuna suglasnost, nasuprot mnogolikosti
(v.) identitetna filozofija kadšto ima izrazito
misaonih i predodžbenih akata i procesa
panteističko, panpsihičko odnosno (pan)lo­
koji se odnose na isti (realni ili idealni)
gističko obilježje. Javlja se već kod Parme­
predmet. Identični su oni pojmovi koji
nida, zatim u renesansi, a u novom vijeku
imaju isti sadržaj i opseg. Stav identiteta -
naročito kod Spinoze i Schellinga od koje­
v. načelo logičkog mišljenja. Psihologijski :
ga i potječe naziv identitetna filozofija.
kad svijest ostaje u sebi ista kao jedinstvena
Pet
cjelina u raznolikosti psihičkih uvjeta i si­
tuacija. Realno : istovjetnost stvari ili bića u Ideologija (grč. idća = ideja i 16gos = nau­
mijenjanju njihovih stanja i u toku njihova ka), nauka o idejama. Tako su je nazvali
razvoja. Dvije stvari, međutim, mogu biti Destutt de Tracy (Les elćments d'ideologie) i
međusobno manje ili više slične ali se ni­ grupa filozofa potkraj 18. st., koji su svoju
kad ne mogu bez ostatka poklapati, pa sto­ filozofiju nazvali ideologijom, a sebe ideo­
ga i ne mogu biti apsolutno identične. Pa lozima. Ideologija ima ovdje značenje nau­
čak ni jedna te ista stvar ne može ostati ke o osjetima, senzacijama, predodžbama
trajno sa sobom identična (v. dijalektika). (franc. idees), na čijim se odnosima i spaja­
Postulat identiteta može tako vrijediti u njima zasniva čitava naša spoznaja. Ona tre­
potpunosti samo u području misaonosti. ba služiti iznalaženju praktičkih pravila za
Po filozofiji identiteta, kako ju je zastu­ odgoj, moral, pravo, državu, političko djelo­
pao i razradio F. W. Schelling, mišljenje i vanje i dr. - Pejorativni smisao dobiva po­
bitak, subjekt i objekt, duh i priroda, ideal­ jam ideologija po Napoleonu, koji je ideo­
no i realno, dva su pola, dvije strane, dvije loge (svoje kritičare) nazvao •zanesenjačkim
pojavnosti (dva atributa, ·indiferencije•) jed­ političkim idealistima•, životu stranim teo­
ne te iste u sebi istovjetne zbilje. Taj se retičarima.
ideologija 137 idiot

U marksizmu se javlja nekoliko značenja volje. Po Jamesu radnja koja je postala au­
riječi ideologija : 1) cjelokupni misaoni, du­ tomatska.
hovni život jedne epohe ; 2) tzv. duhovna ldeoplastičan (grč. idea = misao i plasso =

nadgradnja nad društveno-ekonomskom oblikujem). Prema Verwornu ( 1 863 - 1 9 2 1)


osnovom jednog sistema; 3) politička dok­ ideoplastična je umjetnost koja prikazuje
trina (u smislu ·ideološko-politički· ; 4) svje­ ideje ili koja stoji pod utjecajem ideja. Su­
sno ili nesvjesno idealiziranje ili prikrivanje protno : fizioplastičan, v.
vlastitih interesa (klase, grupe, sloja, politi­ Ideotelija (grč. idea = ideja i telos =cilj,
čke partije, pokreta i dr.); 5) tzv. lažna, kri­ svrha), upravljanje prema idealnom cilju,
va, izopačena, fetišizirana svijest i spoznaja određenje nekoga toka događaja prema
(•kao u krivom ogledalu• ili cameri obscuri) svrhovitosti.
koja proizlazi iz društveno-historijske, kla­
sne određenosti i ograničenosti njihovih Idiografija (v. idiografski), metodološki po­
realnih nosilaca; 6) smatranje ideja pokreta­ jam koji označava način opisivanja povije­
čima historijskog razvitka. snog događanja
Pravi smisao dobiva ideologija u Marxa Idiografski (novogrč. idi6s =svojevrstan i
u vezi s pojmom otuđenja (alijenacija, v.). grafein =pisati), pojam koji su u metodo­
Ideologija je zapravo otuđenje čovjeka (nje­ logiju znanosti uveli novokantovci (W.
gove istinske stvaralačke biti) na području Windelband); označava postupak kojim se
njegove svijesti i spoznaje, koje se javlja po­ opisuje svojevrsni, jednom dani povijesni
dvajanjem svjesnog bitka na osamostaljeno, događaj, za razliku od nomotetskog (v.) po­
izolirano (i tako obesmisleno, dezorijentira­ stupka kojim se služe prirodne znanosti.
no) materijalno biće s jedne strane i na isto Dok prirodne znanosti nemaju interesa da
tako od tog bića izoliranu (i upravo zato uoče pojedine događaje, nego opće (gene­
posve zavisnu) ideologijsku svijest u obliku ralne) zakonitosti toga zbivanja, povijesne
teorije ili kontemplacije. U tom smislu nije znanosti imaju kao predmet svoga opisiva­
ideologijska (kriva, lažna, neisti)lita, fetišiži­ nja upravo ono pojedinačno i osebujno.
rana) samo svijest i spoznaja h ego i čovje­ F
kov opstanak, njegov život, njegovi društve­ ldiosinkrazija, 1 . stanje pojačane osjetljivosti
ni i ljudski odnosi, njegov svijet. Ideologij­ organizma (alergije) na neke predražaje i
ski je konstituiran njegov (svjesni) bitak ko­ agense; različita jela, lijekove, supstance
ji je njegovo djelo. Tako se čovjek nalazi biljnog i životinjskog porijekla i sl. Očituje
pod vlašću svojih vlastitih (od njega odvo­ se u bolesnim promjenama kože i sluznice,
jenih, otuđenih) sila, snaga, koje njime vla­ u kihavici, bronhijalnoj astmi itd.; 2. u pre­
daju, a on se javlja u ideologijskim oblicima nesenom smislu : trajno ili prolazno stanje
(koji označuju otuđenje njegove društveno­ specifične psihičke osjetljivosti, u kojem
povijesne, dijalektičko-praktičke, svjesno­ pojedinac - bez uočljivog razloga - ne
stvaralačke biti, proizvođenja kao samodje­ podnosi određene motive, situacije, zani­
latnosti i samosvrhe) : on je tada pravno lice, manja, osobe, sredine itd., te na njih reagira
političar, religiozno biće, moralna osoba, snažnim uzbuđenjima: bijesom, strahom,
državljanin, filozof, teoretičar, čisti prakti­ gubitkom orijentacije i sl. Kr
čar (tehničar) itd., a u biti radnik. Ideologij­
ski oblici života razrješavaju se samo ukida­ Idiot, osoba koja je u najvećoj mjeri mentalno
njem otuđenja i ozbiljenjem istinskog, real- defektna. Idioti su redovno nesposobni za
nog humanizma (v.). K bilo kakav organizirani posao, a često nisu
sposobni ni da nauče govoriti. Odrasli idiot
Ideomotorična (grč. idea misao i lat. mo­
= može postići mentalnu dob do 3 godine,
tum =kretanje) radnja koja izvjesne pre­ odnosno posjeduje kvocijent inteligencije
dodžbe izaziva besvjesno, bez učešća naše do 2 5 .
idiotizam 1 38 iluzionizam

Idiotizam, najteži stupanj intelektualne de­ koja je određuju u njezinu odvijanju i time
fektnosti, uzrokovan naslijeđenim ili steče­ omeđuju od svake ne-igre. Igra, nadalje, ni­
nim malformacijama mozga. je ni čisti privid, ona ima vlastitu zbiljnost
Idol (grč. eidolon, !at. idolum), slika, sjena, koja zahtijeva i igračku ozbiljnost te pošti­
utvara. Kod Demokrita su idoli sličice koje vanje pravila igre, te premda se odvija u
izlaze iz predmeta i ulaze u ljudska osjetila. realnom prostoru ona svojim načinom bit­
F. Bacon u svom djelu •Novum Organon• ka seže i u imaginarni prostor mašte. Dok
razlikuje četiri vrste idola, tj. lažnih, obma­ smišljeni niz svrsishodnih radnih postupa­
njujućih predodžbi koje ometaju spoznaju. ka radi zadovoljenja neke potrebe mora biti
To su : idola tribus (idoli plemena), idola ponovljen radi zadovoljenja nove potrebe
specus (idoli pećine), idola fori (idoli trga) itd. u beskraj, pa se sredstvo i svrha samo
i idola theatri (idoli teatra). trenutno poklapaju da bi se opet razdvojili
Idoli plemena leže u samoj ljudskoj pri­ poput svake loše beskonačnosti, igra je kao
rodi (npr. zaključivanje po neosnovanoj takva već s onu stranu odnosa sredstva i
analogiji, zamjena pojmova i sl.). Idoli pe­ svrhe u sebi samodostatna i utoliko istinski
ćine Ger nema dovoljno svjetlosti) su indi­ beskonačna kao pomirenje nužnosti i slo­
vidualne ograničenosti koje čovjek u sebi bode. Iz te perspektive ona otvara pravu
podržava. Idoli trga su predrasude koje se zbiljnost i vlastitost čovječjeg opstanka s
oblikuju iz zajedničkih nekritičkih shvaća­ onu stranu rada. Odatle se čini da je igra
nja. Idoli teatra su zablude iz različitih teo­ najprisutnija u blagdanu, slavi i svečanosti
rija i učenja koja su lažna a pojavljuju se gdje poprima simboličko značenje, ili u ta­
kao autoritativna. kvim djelatnostima i područjima koje su
Razum se oslobađa idola ako se drži is- tome najbliže, kao što je primjerice umjet­
kustva. B nost. To je Schillera navelo da jedinstvo
Ignorabimus (!at.), nećemo znati; tom uzre­ tvarnog i oblikovnog nagona čovjeka razu­
čicom označuje se agnostičko-skeptička te­ mije kao nagon igre (Spieltrieb) koji teži
za po kojoj bi postojeće ograničenosti u ljepoti kao najvišem očitovanju ideje čovječ­
spoznaji prirode ostale nepromijenjene i u nosti u njezinu totalitetu (Briefe uber die
budućnosti. Izraz potječe od Du Bois­ iisthetische Erz.iehung des Menschen). Pe
-Reymonda (1872). Ilegalan (Jat.), nezakonit, suprotno od legalan
Ignoratio elenchi (!at.), pogreška u dokaziva­ (v.), koji nije u skladu s postojećim (pozitiv­
nju (v. heterozetesis) koja se pojavljuje ne­ nim zakonskim, društvenim i političkim)
hotice, za razliku od mutatio elenchi (v.). poretkom ili je protiv njega. U etici : suprot­
Igra, slobodna djelatnost duha i tijela bez ko­ no pukom legalitetu (v.). Ilegalno stoga mo-
risti, cilja i svrhe, za razliku od činidbe (v.) že biti moralno. K
i tvorbe (v.) ili rada (v.) kao svrsishodnih Iluzije, pogrešne interpretacije objektivno da­
djelatnosti; rasterećenje od svih svrha i raz­ nih ili prethodno doživljenih podataka. Na
bibriga. Imajući u vidu upravo odsutnost perceptivnom planu to je subjektivno is­
svake svrhe, često se taj pojam prenosi i na krivljavanje neposredno danih objektivnih
ponašanje životinja pa i neživu prirodu podataka, do kojeg dolazi zbog određene
(npr. •igra valova•). Stoga, čim se igra zapo­ konfiguracije podražaja ili stava očekivanja.
dijeva radi bilo kakve određene svrhe, npr. Kod pamćenja, iluzije nastaju ispuštanjem,
sportsko natjecanje samo radi postizanja re­ dodavanjem ili zamjenjivanjem nekih ele­
korda ili prihoda, ona gubi bitni značaj igre menata u originalnom sadržaju. rv. osjetne
i poprima strukturu svrsishodne djelatnosti, varke.) F
spada na rad ili tehniku, od kojih se upravo Iluzionizam (!at. illusio = varka, tlapnja, pri­
ima razlikovati. No to zacijelo ne znači da čin), nazor koji u mnogolikim filozofskim
je igra isto što i puka igrarija, samovolja i varijantama i često na različitim osnovama
iluzija. Kao igra ona ima vlastita pravila svu istinu, ljepotu i ćudorednost proglašava
iluzionizam 139 imperijalizam

pukim iluzijama, prividom, obmanom. nici filozofije imanencije su Schuppe, Zie-


Teorijski iluzionizam smatra osjetni svijet hen i drugi. Pet
pričinom, a praktički iluzionizam vrednote !materijalan, netjelesan, netvaran; kao su­
subjektivnim iluzijama. Jedna varijanta ilu­ protnost materijalnom znači duhovan.
zionizma je i fikcionalizam (v.) i solipsizam !materijalizam, metafizička koncepcija koja
(v.). G se suprotstavlja materijalizmu (v.) i negira
Imaginacija (!at. imaginatio = mašta, zami­ opstojnost materije kao samostalne zbiljske
šljanje), moć zamišljanja; predodžba; izmi­ supstancije. Materija je tek jedan način po­
šljanje; slikovito predočivanje. Za Leibniza javljivanja u duhovnoj zbilji. !materijalizam
je prazni prostor imaginacija. Spinoza nazi­ zastupaju i neki prirodonaučenjaci, koji tvr­
va imaginacijom najniži stupanj spoznaje de da je materija tek pojavna forma nevid-
koja se osniva na osjetilnim utiscima i koja ljivih prirodnih sila. F
stoga nije adekvatna, jer do adekvatne, tj.
apstraktno-pojmovne spoznaje možemo Imbecil, osoba čija se intelektualna defekt­
doći samo pomoću uma. 0f. imaginaran, nost nalazi između debila i idiota. Odrasli
fikcija.) S imbecili posjeduju mentalnu dob između 3
i 7 godina, odnosno kvocijent inteligencije
Imaginaran (!at. imago slika), koji se os­
između 26 i 50.
=

niva samo na uobrazilji, koji nema zbiljskog


osnova, koji je samo izmišljen. - U mate­ Imoralizam (lat.), etički smjer ili moralno
matici : veličine koje zapravo ne opstoje, stajalište koje odbacuje vladajući, postojeći
npr. korijeni iz negativnih brojeva. 0f. ima­ moral ili mu se suprotstavlja, a može biti
ginacija.) i ravnodušan spram njega i svakog morala
lmanencija (novolat.), biti imanentan, biti (v. amoralizam). Odbacivanje može imati
sadržan u nečemu (v. imanentan, pantei­ smisao amoralnosti ili zasnivanja novog
zam, sud). moralnog nazora (etike) i etičkih principa,
Imanentan (!at. immanens) koji ostaje unutar normi, kategorija, •novih tablica vrijedno­
stanovitog područja, koji je u nečemu sadr­ sti•, nove etičke pozicije uopće. Klasični
žan. Opreka : transientan (!at. transiens) od­ oblik imoralizma jest npr. Nietzscheovo
nosno transcendentan (v.). Po panteisti­ etička stajalište (•Umwertung aller Werte•).
čkom shvaćanju (Giordano Bruno, Spinoza) Imoralizam ostaje svagda u okviru etike, pa
bog je imanentan svijetu (causa immanens), nije njezina negacija nego reforma, a u os­
tj. ne postoji izvan njega. Po Kantu je spo­ novu je kritika vladajućeg stanja i morala.
znaja imanentna iskustvu, tj. ne prekoraču­ lmoralizam je svojevrsni moralizam (v.).
je granice mogućeg iskustva (v. imanentna K
filozofija). Imanentna kritika prosuđuje ne­ Imperativ (lat.), izraz zapovijedi, nalaganja,
ki misaoni sistem s obzirom na njegove vla­ norme trebanja (•treba da•), zapovjedna for­
stite pretpostavke i unutrašnju dosljednost. ma. Po Kantu : 1) hipotetički (imp. spretno­
Pet sti, snalažljivosti, umješnosti, propisi razbo­
Imanentna filozofija (filozofija imanencije), ritosti) i 2) kategorički (moralni, ćudoredni)
naziv za ontološko i spoznajnoteorijsko imperativ. Prvi nalaže pod nekim uvjetom :
naučavanje po kojem je svaki bitak imanen­ ako želiš ovo, onda moraš učiniti ono; jed­
tan (v.) svijesti, tj. dan kao sadržaj spoznajne no se čini radi nečega drugoga. Drugi je
svijesti. Prema tome nema objekta bez su­ neposredno zakonodavni, bezuvjetni i svo­
bjekta. Stvari o sebi bez spoznajnog subjek­ jom se formom postavlja kao ćudoredna za­
ta su nezamislive (monizam svijesti). Ima­ povijed (zakon) : ·Radi uvijek tako da možeš
nentna filozofija kao spoznajnoteorijsko htjeti da maksima tvoga djelovanja postane
stajalište prepliće se sa stanovitim idealisti­ opći zakon. (Kant). K
čkim i pozitivističkim shvaćanjima, a lako Im�erijalizam, monopolistički stadij kapita­
dovodi do solipsizma (v.). Izraziti predstav- lizma. Svestranu analizu i ocjenu imperija-
imperijalizam 1 40 indemonstrabilan

lizma dao je Hilferding u djelu .financijski ročito obrađen problem u matematičkoj


kapital•, a Lenjin u djelu ·Imperijalizam odnosno algebarskoj logici (v. logistika).
kao najviši stadij kapitalizma„ Prema Lenji­ Pet
nu definicija imperijalizma trebalo bi da Imponderabilije (lat. imponderabilia = nei­
sadrži ovih pet obilježja: . 1) koncentracija zmjerljive stvari), što nema težine, što se ne
proizvodnje i kapitala koja je došla do tako da izmjeriti, kao što je to po starom shva­
visokog stupnja razvitka da je stvorila mo­ ćanju bila materijalna baza topline, elektri­
nopole koji igraju odlučujuću ulogu u pri­ citeta, magnetizma, svjetla. U prenesenom
vrednom životu; 2) stapanje bankovnog ka­ smislu : nevažne, beznačajne stvari, malen-
pitala s industrijskim i stvaranje, na bazi kosti, sitnice. S
toga •financijskog kapitala., financijske oli­ Imp �esija, neposredno doživljeni utisak,
garhije; 3) izvoz kapitala, za razliku od iz­ os1et, primarni svjesni sadržaj, zamjedba
voza robe, dobiva naročito važno značenje; koja djeluje na čuvstvo.
4) stvaraju se međunarodni monopolistički Impresionizam. U filozofiji : idealističko­
savezi kapitalista, koji dijele svijet i 5) zavr­ p ozitivistički spoznajna-teorijski pravac ko­
šena je teritorijalna podjela zemlje od stra­ J I smatra da su samo osjetni utisci realni i
ne najkrupnijih kapitalističkih država. Im­ ne suponira nikakve druge za spoznaju od­
perijalizam je kapitalizam na onom stadiju lučne transcendentne (v.) predmete. - U
razvitka kad je gospodstvo monopola i fi­ umjetnosti se impresionizmom naziva pra­
nancijskog kapitala dobilo istaknuto znače­ vac koji zadatak umjetničkog stvaranja vidi
nje, a izvozom kapitala pačeta je podjela u realizaciji neposrednih objektnih utisaka.
svijeta od strane međunarodnih trustova i F
završena podjela čitavog teritorija zemlje od Impuls, 1) nagli, intenzivan i redovito kratko­
strane najkrupnijih kapitalističkih zemalja•. trajan poticaj na neku aktivnost. Do impul­
Suvremenu etapu imperijalizma karakteri­ zivne akcije dolazi bez prethodnog razmi­
ziraju jačanje buržujske države (v. etatizam), šljanja i odlučivanja; 2) impuls živčani (v.
pojačana militarizacija i stvaranje multina­ uzbuđenje).
cionalnih kompanija. Imperijalizam u jed­ In abstracto (!at.), mišljenjem izolirano, odi­
nostrano-političkom smislu označava svaku jeljena od stvarnih činjenica i bez obzira na
agresivnu i osvajačku politiku i praksu. njih, samo za sebe, u općenitosti. Opreka :
V in concreto (v.).
Impersonalni sud, gramatički tzv. besu­ Inadekvatan (lat.), neizjednačen, neodgovara­
bjektna rečenica (npr. •grmi•, .sijeva•, .sni­ jući, neprimjeren. Suprotno : adekvatan (v.).
ježi•), a zapravo sud normalne logičke In concreto (lat.), u stvarnosti, stvarno, u vezi
strukture kao misaona reagiranje na doživ­ s pojedinačnim činjenicama. Opreka : in ab­
ljenu situaciju koja poprima obilježje logi­ stracto (v.).
čkog subjekta. Bilo je pokušaja u logici da Indefinitan (Jat.), neodređen, neizvjestan, ne­
se impersonalni sud protumači kao egzi­ jasan. To se kaže za neki niz, za koji se ne
stencijalni sud (npr. •grmi• - •grmljavina zna je li konačan (finit) ili beskonačan (in­
jest•). Pet finit). U logici : sudovi neodređene kvantite­
te.
Implicite (lat.), nerazloženo, isprepleteno,
Indemonstrabilan (Jat.), nedokazljiv, koji se
uključeno u poimanje nečega bez izričitog ne da demonstrirati, tj. potkrijepiti doka­
ukazivanja na dotična svojstva. Opreka : ex­ zom, 1) jer se ne može prikazati zorno, 2)
plicite. toliko je zorno očigledan te mu nije potre­
Implikacija (lat.), takva .isprepletenost• dvaju
ban nikakav dokaz, ili se 3) apsolutno ne
sudova da istinitost jednoga uključuje u se­ da diskurzivna izvesti, tj. obrazložiti, jer je
bi odnosno uvjetuje istinitost drugoga. Ako razlog sam. To se može reći za bitak (v.),
sud p implicira sud q, tj. p -+ q, onda je, kategorije, rodne pojmove, aksiome svake
ukoliko je istinit sud p, istinit i sud q. Na-
indemonstrabilan 141 individuali zam

vrste i principe logičkoga mišljenja uopće : dinaca, stvari) ili posebnosti, koji uvjetuje,
stavak istovjetnosti, protivrječja, isključenja omogućuje, čini individuume i objašnjava
trećega i dostatna razloga, koji služe kao mnoštvo i različnost (u Aristotela je princip
temelj svake demonstracije. Pe individuacije materija). K
Indeterminizam Qat. indeterminatus Individualan (lat. individualis), 1} pojedina­
neodređen), 1) teorija o apsolutnoj slobodi čan, koji postoji samosvojno kao zasebna
volje, prema kojoj čovjek (ili bog) u svojim nedjeljiva jedinica, različit od svih ostalih
odlukama nije determinirao (v. determini­ (npr. individualno biće); 2} koji pripada po­
zam) nikakvim motivima ni uzrocima, nego jedincu (individualne karakteristike, indivi­
potpuno spontano odlučuje nezavisno od dualan rad), 3) osebujan, naročit, neobičan
bilo kakvih unutrašnjih ili izvanjskih fakto­ (individualno ponašanje).
ra; 2} shvaćanje modeme kvantne fizike, da Individualizam (lat.; izraz potječe iz 18. st.,
interatomni procesi nisu kauzalno određe­ a javlja se s počecima novovjekovne evrop­
ni, nego podliježu Heisenbergovoj relaciji ske filozofije [Descartesl, znanosti i umjet­
neodređenosti, prema kojoj se u isti mah nosti [humanizam i renesansa, prosvjetitelj­
ne može odrediti brzina i veličina odnosno stvoO, stajalište koje primamo ili isključivo
položaj neke elementarne čestice. Pe naglašava značenje, ulogu, vrijednost i važ­
Indiferencija Qat.), nerazlikovanost, nerazlič­ nost individualnoga, važnost pojedinca, a
nost, lišenost razlike, •svejednost•; ravno­ naročito pojedinačne osebujnosti spram
dušnost, nedostatak sklonosti, nagnuća, in­ općega, generalnoga, u kojem se gubi poje­
teresa, pretpostavljanja jednoga na račun dinačno. Pojedinac je zajednici, društvu i
drugoga u odnosu na nešto određeno, ili državi nadređen. On je ono primamo i iz­
čuvstveno nevezivanje i neangažiranje za vorno. Općenost je sastavljena odnosno
bilo što, nezainteresiranost za neke određe­ konstruirana od pojedinačnoga. Stoga se in­
ne stvari, događaje, vrijednosti ili čak za teresima, pravima, zahtjevima, potrebama,
znanosti. K razvitku pojedinca uopće, ili razvijene indi­
Indiferentan (lat.), nerazlikovan, nerazličit, vidualnosti, imaju podrediti država, zajedni­
koji ne sačinjava i ne sadrži u sebi razlike; ca, društvo i tzv. opće potrebe i interesi.
ravnodušan, nezainteresiran. Razlikujemo 1) ontologijski individualizam
Indiferentizam (lat.), stajalište ravnodušnosti (koji zastupa realnost mnoštva individuu­
(ili potpune neutralnosti) u odnosu na eti­ ma = pluralizam, v.); 2} logički individuali­
čke vrednote, religioznu čuvstvenu veza­ zam (u zbilji postoji samo individualno, po­
nost, političku i socijalnu angažiranost i jedinačna bića, a ne univerzalno, opće); 3)
uopće spram određenih stvari, znanosti, etički individualizam (vlastito ja pojedinca
stavova, stanja, događaja; stanje lišenosti bi­ kao samosvrha, unapređenje i razvitak indi­
lo kakvog stava u vrednovanju tuđih djelo­ vidualnosti kao najviši cilj, naglašavanje vri­
vanja, predmeta, nazora itd. (V. skepsa, epo- jednosti individuuma); 4) historijski indivi­
he) K du�lizam (naučava stvaralačku, originalnu,
Indirektan, neupravan, posredan indirektan odlučnu ulogu tzv. velikih ličnosti u histo­
dokaz (v. dokaz) indirektna metoda u psi­ riji, čije je djelovanje jedini pokretač histo­
hologiji (v. psihologija). rijskih zbivanja, razvitka i progresa); 5) so­
Individuacija (lat.), uposebničenje, prelaženje ciologijski individualizam (koji tretira indi­
u posebno, iz općega (bitka, biti) u indivi­ viduuma kao svrhu, a društvo i državu kao
duume ili pojedinačna bića i stvari (npr. sredstvo koje mu ima služiti). U svom eks­
supstancije svijeta u pojedinačne stvari, kod tremu individualizam se pretvara u egoi­
Spinoze u moduse, ili čovječanstva u poje­ zam (v.), u anarhizam (v.) i nihilizam (v.).
dine narode i ljude i dr.). Princip individua­ Suprotnost, antitezu predstavlja u politici
cije (principium individuationis) jest osnov, kolektivizam (v.) koji pojedinca i njegovu
razlog egzistencije pojedinačnih bića (poje- ličnost apsolutno podvrgava kolektivu, nje-
individualizam 142 individuum

govim interesima i neposrednim potreba­ pozitivno (intenzivno odavanje znanstve­


ma; općeniti suprotni pogled predstavlja nom, umjetničkom, socijalnom radu), ali i
univeraalizam koji naglašava prvenstvo cje­ negativno (neuroze, manija veličine, prkos,
line odnosno općenitosti pred posebnim i povlačenje u sebe, hipohondrija itd.). Zada­
pojedinačnim. K tak je individualnog psihologa da liječi psi­
Individualiziranje (novolat. individualis = hičke anomalije nastale iz čuvstva manje
nedjeljiv), prelaženje ili pretvaranje u poje­ vrijednosti, podižući u pojedincu čuvstva
dinačno i njegovo naglašavanje u suprotno­ samosvijesti i prilago\fujući ga njegovoj so­
sti spram generalizacije (v.); oblikovanje i cijalnoj okolini. Unatoč pojedinim isprav­
stvaranje sve raznovrsnijih, bogatijih, svje­ nim opažanjima, individualna psihologija
snijih i brojnijih posebnosti, osebujnosti, predstavlja jednostrano gledanje na cjelo­
individualnosti (v.) u prirodnom, društve­ kupnost ljudske psihe, a dijagnoze i tera­
nom, stvaralačkom i duhovnom razvitku ži­ peutske metode individualpsihologa često
vog bića, čovjeka i njegovih djela. Suprotno su smjesa fantastike i neznanstvenosti. U
tome : kočenje individualnosti u razvitku i toku posljednjih nekoliko decenija indivi­
njezino gubljenje u •jedinstvenom• (amor­ dualna psihologija je bila prilično proširen
fnom, apstraktnom, nediferenciranom, ži- pomodni, salonski surogat znanstvene psi­
votinjskom) kolektivu. K hologije; u isto vrijeme ona se razvila u po­
Individualna etika, etika pojedinca; učenje kret s vlastitim institutima, štampom, udru­
o moralnom djelovanju kojega su principi ženjima itd., koji često rade na lukrativnoj
izvedeni iz autonomne svijesti pojedinca; osnovi. Kr
učenje o dužnostima svakog individuuma u Individualno, oznaka kojom se karakterizira
odnosu na njega samoga; suprotno : socijal­ neko biće kao pojedinac, a može značiti i
na etika (v.). ono što pripada nekom pojedincu (npr. pre­
Individualna psihologija (njem. Indivi­ dodžba je individualni doživljaj, iako ne ka­
dualpsychologie), varijanta introspektivisti­ rakterizira pojedinca, jer predodžbe imaju
čke (•analitičke·) psihologije kojoj je začet­ svi 1judi). Pt
nik austrijski liječnik Alfred Adler (1870 - Individualnost (lat. individualis = pojedina­
1 937), disident psihoanalitičke škole S. čan), 1) •Svojstvo• po kojemu je nešto ili
Freuda. Opća je koncepcija psihičkog živo­ netko pojedinačno biće (individuum); za­
ta u individualnoj psihologiji organičko­ pravo apstrakcija izvedena iz činjenice da
-teleološka : život je svrhovit proces koji, postoje pojedina (međusobno neidentična)
polazeći od prirođene psihičke strukture bića. Prema skolastici individualnost počiva
(Anlage), prilagodbom pojedinih funkcija­ na •principu individuacije•; za taj princip
-sposobnosti ostvaruje jedan individualni uzima se, katkad materija obilježena osjet­
životni plan težeći k zadovoljenju čovjeku nim svojstvima (materia signata, Toma
svojstvene težnje za moći i socijalnoj važ­ Akvinski), a katkad .naročiti oblik ovo•
nosti (Machtstreben, Geltungsstreben). Za­ (forma haecceitatis, Duns Scot). Schopen­
preke na koje ta težnja nailazi (realni i za­ hauer identificira individualnost s prostor­
mišljeni organsko-funkcionalni nedostaci, no-vremenskom određenošću bića; 2) ose­
podređen položaj u društvu, sukobi s oko­ bujnost; zaseban, naročit oblik (sklop svoj­
linom itd.) razvijaju u pojedincu čuvstva i stava, karakter) kojim se netko ili nešto
komplekse •manje vrijednosti• (Minderwer­ odvaja od općega, prosječnog, običnoga. U
tigkeitsgefiihle), a ujedno i uporno nastoja­ tom se smislu katkada originalne i istaknu­
nje da se defektne strane i nepovoljni od­ te ličnosti nazivaju individualnostima.
nosi ličnosti, osobito u očima društvene Kr
okoline, ·kompenziraju•. Težnja za kom­ Individuum (!at. in = protiv, ne i dividere =
penzacijom razvija pojedinčevu •Životnu dijeliti), nedjeljiv, nerazdruživ, nedjeljivo,
strategiju• (Leitlinie) koja se može odraziti pojedinačno biće. Dijeljenjem ono gubi ne
individuum 143 induktivan

samo svoju osebujnost i jedinstvenost, u če­ načnih slučajeva (potpuna indukcija), što je
mu je njegova bit, nego i svoju opstojnost. često u iskustvu nemoguće, bilo uspješnim
Od renesanse naovamo primjenjuje se taj ustanovljavanjem nužne veze između S i P,
pojam specijalno na čovjeka kao samostal­ makar na osnovu razmjerno malobrojnih
no i samosvojno biće, koje upravo u svojoj iskustava, a ponekad možda samo jednog
pojedinačnoj, nedjeljivoj datosti, u osebuj­ jedinog iskustva, dakle na osnovu nepotpu­
noj složenosti duševnih dispozicija i isku­ ne indukcije. I dok bi zaključak potpune
stvenih doživljaja ostvaruje svoju zasebno indukcije imao značaj registriranja zbroja
strukturiranu pojedinačnost koja se razliku­ svih činjenica i uvjerljivost konstatacije fak­
je od svih ostalih. Pojmom individuuma ni­ tičnog stanja stvari, zaključak nepotpune
je određena i kvaliteta čovjeka koji, tek kad indukcije imao bi značaj nužne i općenite
je nosilac vrijednih osobina, dobiva određe- spoznaje. Stoga upravo takva nepotpuna in­
nje kao ·ličnost• (v.). F dukcija ima pravu logičku i spoznajnu vri­
Indolencija (lat. indolentia = neosjetljivost za jednost, jer proširuje znanje o stvarnosti od
boli), tupost, nemarnost, ravnodušnost, ne­ partikularnih do generalnih (v.) sudova. Po
hatnost. Indolentan, koji ima svojstva indo­ tome je indukcija jedan od osnovnih postu­
lencije. paka u znanstvenom istraživanju, a napose
Indriya (sansk.), sposobnost, moć; naziv za u prirodnim znanostima. Ta uloga indukci­
osjetne sposobnosti, koje se dijele na: pet je priznata je naročito u novovjekom engle­
osjetnih organa, pet djelatnih sposobnosti, skom empirizmu (F. Bacon, J. S. Mill i dr.).
kojima se dodaje jedna ili više spoznajnih Nužna je pretpostavka indukcije da stvar­
sposobnosti ili •unutrašnjih•, psihičkih or­ nost kao predmet spoznavanja nije nesre­
gana. Svaka od tih sposobnosti u vezi je s đena, kaotična, već da, naprotiv, u njoj po­
nekim božanstvom, planetom i fizičkim stoji stanovita pravilnost, jednoobraznost,
elementom. (V. o tome pobliže kod sam­ uzročno-posljedična zakonitost (kauzalitet),
khya i vaišešika.) - Terminom indriya na­ i da su prema tome pojedinačni, u iskustvu
zivaju se i moralne moći i sposobnosti koje upoznati slučajevi zapravo izraz općenito
se stiču asketskom vježbom duha, odo. me­ valjane zakonitosti. Pri analiziranju stvarno­
ditacijom. Ve sti i njenom induktivnom istraživanju treba
Indukcija. Logički postupak zaključivanja od međutim paziti da se slučajna povezanost
pojedinačnih iskustava na općenite spozna­ nekih činjenica ne shvati kao nužna uza­
je. Očituje se kao induktivni zaključak i kao jamnost, i iz toga pogrešno izvedu preura­
naučno-empirijski postupak koji, služeći se njene generalizacije (lat. : .fal!aciae fictae
induktivnim zaključcima, dovodi do usta­ universalitatis•) odnosno, da se makar i če­
novljavanja općih zakonitosti. Oblik induk­ sta vremenska sukcesija medu određenim
tivnog zaključka jest: M , i M, i M, . . . je pojavama ne shvati pogrešno kao uzročno­
P, M, i M, i M, . . . je S, zaključak: Svi S -posljedična veza (lat. : post hoc, ergo prop­
jesu P. Ideal indukcije jest doći ne samo do ter hoc). Zbog toga se induktivno istraživa­
općih nego ujedno do nesumnjivo sigurnih nje provodi na osnovu kritičkog opažanja
spoznaja. Međutim, jednostavnim nabraja­ uz primjenu eksperimenta, ako je to mogu­
njem (!at. : per enumerationem simplicem), će a po stanovitim metodama (po J. S. Mil­
makar i vrlo velikog ali ipak ograničenog lu metoda suglasja, razlike, popratnih pro­
broja pojedinačnih slučajeva (nepotpuna in­ mjena i ostataka). Induktivno dobiveni za­
dukcija), indukcija može pružiti samo ma­ ključci dalje se utvrđuju deduktivnom pri­
nje-više vjerojatan, a ne siguran zaključak mjenom na nove još nepoznate slučajeve i
za sve slučajeve, jer nije isključeno protu­ njihovom naknadnom iskustvenom verifi-
slovno iskustvo (!at. : instantia negativa). Si­ kacijom. Pet
guran zaključak mogao bi se postići bilo Induktivan, koji se zasniva na indukciji, u
iscrpnim navođenjem doista svih pojedi- obliku indukcije.
inegzistencija 1 44 inicijacija

Inegzistencija (lat. inexistentia = opstojnost aspektima). U filozofiji ima specifična zna­


u nečemu), pojam kojim se označava da je čenja. Tako u skolastici ima etimologijsko,
nešto samo u svijesti, a da mu ne odgovara po sadržaju ontologijsko značenje : obliko­
ništa u realnoj zbilji. To je nešto pomišlje­ vanje materije formom, pri čemu se misli
no, a istovremeno nestvarno. kako na sam proces tako i na rezultat. Javlja
Inercija (lat. inertia = tromost), nedjelatnost, se i u značenju oblikovanja uma od strane
nepokretnost. Tendencija svakog tijela da sunaravog, konaturalnog mu predmeta spo­
ostane u stanju mirovanja ili gibanja, u ko­ znaje. Kasnije, kod Descartesa npr„ infor­
jemu se nalazi, dok ga neki vanjski uzrok ·
matio znači oblikovanje svijesti od strane
ne izbaci iz tog stanja. fizičke strukture mozga, što se očituje u
Inervacija, veza između živčanih vlakana i percepciji. Z
osjetnog, mišićnog ili žljezdanog tkiva. Su­ Inherencija (!at. inhaerere = visjeti o nečem,
protno : denervacija, prekidanje takvih veza. držati se nečega), nesamostalno, u nešto
Infantilan (lat. infans = koji ne može govoriti, uključeno postojanje. Biti u nečem ili na
malo dijete), nedorastao, djetinjast. rv. in­ nečem drugom. Odnos svojstava i njihova
fantilizam.) nosioca. lnherencija je odnos akcidencije
lnfantilizam, oblik zaostalosti u razvoju (v.) prema supstanciji (v.). Suprotno : subzi-
odrasle osobe, koji se očituje u načinu do­ stencija (v.). F
življavanja, ponašanja ili tjelesnog ustrojstva Inherentan (lat. inhaereo = visim na ili u
koje je karakteristično za dijete. čemu), nerazdvojno povezan s čime, neraz­
Infinitezimalan (prema franc. calcul infinite­ dvojivo od čega, povezanost svojstva s ne­
simal = infinitezimalni račun), beskonačno kom stvari, akcidencija (v.) sa supstanci­
malen, onaj koji mijenjajući se teži nuli kao jom.
granici; također onaj koji se bavi beskonač­ Inhibicija (!at. inhibitio = zabrana, zapreka;
no malim i beskonačno velikim veličinama. njem. Hemmung). U psihologiji : djelomič­
Npr. : infinitezimalni, diferencijalni i inte- no ili potpuno ometanje (potiskivanje, ko­
gralni račun. P čenje) jednog psihičkog procesa drugim.
lnfinitizam (lat. infinitus = beskonačan), nau­ Tako npr. snažne emocije (strah, bijes,
čanje o beskonačnosti, o neograničenosti strast) sprečavaju ili usporavaju normalni
svijeta odnosno veličina kao što su prostor, tok asocijacija, dovode do amnezija, netoč­
vrijeme, sila i dr. Suprotno : finitizam (v.). nih orijentacija i sl.; perseveracija određe­
Influxus physicus (lat.), •prirodni utjecaj•, nih sadržaja u svijesti ili živo pobuđene aso­
termin iz srednjovjekovne skolastike (T. cijacije narušavaju redovito odvijanje men­
Akvinski) za označivanje uzajamnog djelo­ talnih operacija, situacijama primjereno
vanja tijela na dušu i duše na tijelo, zatim reagiranje i sl. Pozitivno je inhibitomo dje­
isto u 1 7 . i 18. st. (Descartes). Protivnici tog lovanje stečenih dobrih navika i aktivno­
shvaćanja: Spinoza (paralelizam, v.), Leibniz voljnih stavova koji, potiskujući surove na­
(samo idealan utjecaj) i okazionalisti (božja gone i neumjerene želje, omogućuju etičke,
intervencija pri svakom aktu, v.). K socijalne i kulturne odnose u društvu.
Informacija (lat. informatio = oblikovanje, Kr
predodžba). U obićnom govoru : obavijest, Inicijacija (lat. initiare = posvetiti, uputiti),
izvještaj, podatak o nečemu. Problemi na­ uvođenje u misterije, tajne kultove. Taj ter­
stali uslijed sve kompliciranijih naprava min antiknog kultnog jezika (grč. myesis
tehničkog prenošenja obavijesti obraduju se od gl. myeo = posvetiti, uvesti u misterije)
u teoriji informacije kao zasebnoj znanstve­ preuzele su znanost o religiji i etnologiji i
noj disciplini. U toj se disciplini pojam in­ proširile mu značenje tako da se njime
formacije određuje već prema aspektu s ko­ obuhvaćaju svi rituali uvođenja i ceremoni­
jeg se fenomen informacije proučava (teh­ je prilikom uvođenja omladine, obično u
ničkom, logičko-semantičkom i drugim pubertetnoj dobi, u običaje, zakone i tajne
inicijacija 145 institucija

života plemenskih zajednica. U prenese­ nologijsko-privrednom području. U filozo­


nom značenju •posvećivanje• u smislu upu­ fiji se prema pojmu inovacije kao svijesnom
ćivanja u tajne nauke, okultne znanosti ka­ proizvođenju i uvođenju novotarija na bilo
ko bi se postigla ezoterička mudrost. Pri kom području, posebno na političkom, kri­
tome se uz racionalne postupke komunici­ tički reagiralo (F. Bacon, enciklopedistj).
ranja vezuje ideja •nadnaravnog prosvijeće­ Suzdržanost filozofije prema tom pojmu
nja• kao i primanje u tajne saveze ili dru­ kao eventualnom regulativnom principu
štva. Sociologija i psihologija proširuju mu djelovanja neki tumače činjenicom da je te­
značenje te danas označava rituale vezane ško izraditi filozofijske kriterije inovacije.
uz promjenu društvenog statusa i uloge po­ z
jedinca u njegovu psihosocijalnom raz- Inspiracija (lat. inspiratio =udisanje) u teo­
w� Z logiji prosvjetljenje duha milošću božjom,
In infinitum (lat.), u beskonačnost; u logici : koje čovjeka čini sposobnim za više spo­
misaoni proces pri zaključivanju odnosno znaje i porive volje (grč. teopnestija). Već
dokazivanju produžen u beskonačnost, bilo u vjerovanju starih Grka igrala je inspiracija
u smislu napredovanja od razloga na poslje­ značajnu ulogu, naročito u mantici (v.) i mi­
dak, od uzroka na učinak itd. (progressus sterijama (v.). - Nadahnuće koje iznenada
in infinitum), bilo u smislu nazadovanja od zasvijetli, prosvjetljujući um umjetnikov ili
posljetka na razlog, od učinka na uzrok itd. misliočev. Suvremena naučna psihologija
(regn:ssus in infinitum). Pet tumači da je zabluda mišljenje da inspira­
Inkluzija (lat. inclusio = uključenje), uklju­ cija dolazi bez svake pripreme, nego nju
čenost čega u nečemu drugome, npr. po­ dovode različita podsvjesna zbivanja. S
sljedice u razlogu. Instinkt (lat. instingare = podsticati� složeni
Inkoherencija (lat. incohaerentia = nepove­ slijed reakcija, kojim se udovoljava nekoj
zanost). U psihologiji : slabljenje ili razrješa­ nagonskoj potrebi. Instinkt nije stečen, ne­
vanje asocijacije ideja koje pripadaju zajed­ go je specifičan za vrstu. Instinktivno pona­
no. Općenito : nesklad, nepovezanost, pobr­ šanje je npr. gradnja gnijezda kod ptica,
kanost. gradnja paukove mreže ili pčelinjeg saća,
Inkoherentan (lat.), nesustavan, oprečni po­ seoba nekih ptica i riba, način kako pčela
jam koherenciji (v.), besustavnost. signalizira drugim pčelama smjer u kojem
lnkomenzurabilno, što se ne može s nečim
se nalazi pelud, itd. (v. nagon). Pt
drugim mjeriti zajedničkim mjerilom; neu­ Institucija (lat. instituere = staviti, utemelji­
sporedivo. ti), u širem smislu znači sve oblike u kojima
se ljudski zajednički život ustanovljuje,
Inkompatibilan, nespojiv s nečim drugim, konkretizira, regulira i stabilizira na dugu
nepodnošljiv, nesjedinjiv. stazu (npr. brak, obitelj, poduzeće, politička
Inkompatibilnost, nespojivost, nesjedinji­ zajednica, svečanosti), dok u užem smislu
vost. znači ustanove pomoću kojih se organizira
Inkongruentan, nesukladan, nepodudaran. i održava neko društvo (sudstvo, školstvo,
Opreka: kongruentan. uprava, vlasništvo i novac ali i crkva i nje­
lnkongruencija, nesukladnost, nepodudar­ zini sakramenti). Institucije imaju svoj
nost. Opreka: kongruencija. funkcionalni (v. funkcionalizam) i svoj re­
Inkonzekvencija, nedosljednost, nepostoja­ prezentativni smisao. Time što pružaju traj­
nost. Opreka: konzekvencija. ne oblike ponašanja institucije funkcional­
Inkonzekventan, nedosljedan, nepostojan. no oslobađaju snage pojedinca za savladava­
Opreka : konzekventan. nje zajedničkih zadataka, a time što repre­
Inovacija (lat. innovare = obnoviti), u široj zentiraju zbiljski zajednički život one su
i češćoj upotrebi od II svjetskog rata a znači oblici života i djelovanja svagda konkretnog
prvenstveno novotarije na tehničkom i teh- povijesnog ljudstva. Institucije u užem srni-

10 Filozofijski rječnik
institucija 1 46 intelekt

slu su pravno konstituirane; svrha im je jam integracije u smislu prijelaza nekog di­
uredan i slobodan zajednički život. Kada se fuznog i homogenog (v.) stanja u koncentri­
precjeni njihov utjecaj na ponašanje pojedi­ rano i heterogeno (v.) stanje, pri čemu na­
naca i njihova valjanost za razvitak društva, staje disipacija (v.) kretanja. Integracija zna­
institucije prelaze u institucionalizam, koji či također i ostvarivanje neke određene
onemogućuje samostalno djelovanje i oči­ (društvene, ekonomske, političke, narodne)
tovanje slobode ljudi. Nasuprot tome dein­ zajednice. Suprotno : dezintegracija (v.). U
stitucionalizacija vodi u anarhiju i kaos. matematici se integracijom naziva operacija
Pravi smisao je omogućavanje slobodnog izračunavanja integrala. V
zajedničkog života ljudi. Taj se smisao ispu­ Integralan (lat. integralis), sveobuhvatan, pot­
njava ako se izbjegne kako konzervativni pun, cjelovit. U tom smislu može se filozo­
institucionalizam, koji institucije čini vječ­ fija nazvati .integralnom• za razliku od po­
nim i od čovjeka nezavisnim formama, tako sebnih znanosti koje istražuju pojedine
i radikalno-revolucionarni deinstitucionali­ aspekte ili pojedine odlomke iz cjelokupne
zam; jer, da bi institucije omogućavate slo­ zbilje. Integralni račun u matematici je dio
bodu one moraju biti slobodne, a to znači više analize. V
primjerene povijesnim mogućnostima svi­ Integrirati (lat. integrare = obnoviti), sjedi­
jeta i čovjeka. Hegel je u tom smislu pisao : niti, povezati različite elemente, stvoriti
.Ako se nastajanje neke institucije pod nje­ jednu cjelinu. U matematici : operacija koja
nim stanovitim okolnostima pokaže potpu­ se sastoji u određivanju konačne promjen­
no svrsishodnim i nužnim, i ako se time ljive veličine iz njenih beskonačno malih
ispunilo ono što je zahtijevalo historijsko dijelova.
stajalište, onda naprotiv, ako to treba da vri­ Integritet (!at. integritas), cjelovitost, cjelo­
jedi kao općenito opravdanje same stvari, kupnost, sveobuhvatnost, potpunost.
slijedi protivno, naime da je institucija, bu­ Neokrnjeno, nedirnuto, jedinstveno stanje.
dući da takve okolnosti više ne postoje, ti­ Intelekt (lat. intellectus = um), prvotno (u
me, štoviše, izgubila svoj smisao i svoje pra­ lat. jeziku) glagolska imenica sa značenjem
vo•. Institucije su konstitutivne za ozbilje­ •razabiranje•, •razumijevanje•; kasnije po­
nje slobode i ljudskog života općenito. Oko staje psihološko-filozofski termin kojim an­
institucija ·kristaliziraju se proizvodni od­ tičko-skolastička tradicija označuje najvišu
nosi•. Š toviše, u njima se utvrđuju .stano­ ljudsku spoznajnu moć (•um•), stavljajući je
viti oblik socijalne integracije• kao, kaže iznad osjetne percepcije (sensatio), a pone­
Habermas, •Osiguranja jedinstva socijalnog kad i iznad •razuma• (ratio) kao sposobnosti
svijeta života pomoću vrednota i norma•. stvaranja pojmova na neposrednoj osnovi
Pa perceptivnih podataka. To razlikovanje .ra­
lnstrumentalizam, stajalište srodno pragma­ zuma• i •uma. rezultat je jedne stare duali­
tizmu (v.) po kome se tumači da je ljudsko stičke teorije o toku intelektualne aktivno­
mišljenje i njegov cjelokupni naučno­ sti. Aristotel, a nakon njega skolastički pe­
-pojmovni inventar zapravo samo alat, sred­ ripatetici razlikuju u čovjeku dva intelekta :
stvo, instrument za uspješno sređivanje 1) pasivni nus pathetik6s, intellectus passi­
osjetnih podataka kao i za cjelokupno teo­ bilis ili possibilis) koji - slično praznoj,
rijsko i praktičko svladavanje životne stvar­ neispisanoj ploči - prima (odnosno u lo­
nosti uz prilagođivanje njenim uvjetima. gičkoj transpoziciji registrira) .oblike• bića
Instrumentalizam se pojavljuje uz nomina­ koje mu donose (•utiskuju•) osjetno­
lizam (v.), empirizam (v.) i pozitivizam (v.). -iskustveni dojmovi, i 2) aktivni nus poie­
Pet tik6s, intellectus agens) koji operira s pasiv­
Integracija (lat. integratio), sjedinjenje, pove­ no stečenim pojmovnim elementima (•ra­
zivanje različitih elemenata u jedinstveni si­ zumskim likovima•, species intelligibiles) u
stem. Spencer je posebno upotrebljavao po- živim aktivnostima misaone analize i sinte-
intelekt 147 inteligencija

ze. Nedovoljno precizni Aristotelovi teksto­ ći vrijednost osjetilnosti (v. senzualizam), a


vi, koji govore o aktivnom intelektu kao u etici smjer koji smatra da sve moralne
•Općem• i •Vječnom•, izazvali su među vrijednosti određuje razum, da razum is­
predstavnicima renesansne filozofije (alek­ ključivo upravlja svim moralnim činima pa
sandristima, averoistima itd.) znamenitu je tako krepost stvar znanja (npr. kod So­
polemiku •O besmrtnosti aktivnog intelek­ krata, stoika, Spinoze, Hegela). Estetski in­
ta•. Dualistička teorija intelekta, koju je u telektualizam tumači da se umjetničko
engleskoj empirističkoj filozofiji zamijenio stvaralaštvo i doživljavanje temelji na idej­
dualizam iskustvenog podatka i refleksije, nim, općim, apstraktnim, misaonim ele­
našla je svoj odraz kod Kanta (razlikovanje mentima. Intelektualizmom u psihologiji
.Verstanda. i .Vemunfta•), a javlja se i ka­ nazivamo tumačenje da su predodžbe te­
snije, osobito u njemačkim idealističkim si­ meljni, a čuvstvo i volja samo sekundarni
stemima. Suvremeni jezični osjećaj redovi­ derivati svijesti. G
to suprotstavlja intelekt kao racionalnu (lo­ Inteligencija (lat. intellegere = razumjeti, ra­
gičku) funkciju tzv. iracionalnim kompo­ zabrati): sposobnost pronalaženje novih pri­
nentama doživljavanja : instinktu, čuvstvu, lagođenih reakcija u novim prilikama bilo
volji itd. Kr koje vrste. Za razliku od nagonskih reakcija
Intelektualan (lat. intellectualis), koji pripada inteligentne reakcije su plastične, a ne ste­
intelektu (umu, razumu), koji ima razumski reotipne. Od stečenih oblika prilagodbe
karakter. U neoplatonizmu je intelektualni (navika, vještina i znanje) razlikuju se inte­
svijet (grč. k6smos noet6s, !at. mundus in­ ligentne reakcije po tome što one nisu nau­
tellectualis) svijet nadosjetnih, duhovnih bi­ čene i što dolaze do izražaja u novim situ­
ća i sila. Kod Spinoze je intelektualna lju­ acijama. Inteligencija je je sposobnost koja
bav prema bogu (!at. amor dei intellectu- se osniva na misaonom zahvaćanju bitnih
alis), osjećaj predanosti i smirenja, koji se odnosa među podacima problemne situaci­
u čovjeku rađa iz filozofske spoznaje o du­ je i u reorganiziranju tih podataka u obliku
bokoj identičnosti vlastitog i svakog pojedi­ zadatka koji nameće problemna situacija.
načnog bića s vječnim i beskonačnim pra­ Kao opća intelektualna sposobnost, inteli­
bitkom (•prirodom roditeljicom•, ·božan­ gencija značajno određuje razinu uspjeha
skom supstancijom •. Kod Kanta i u post­ čovjeka u čitavom nizu djelatnosti, osobito
kantovskim idealističkim sistemima (kod onih koje zahtijevaju razumijevanje, inven­
Fichtea, Schellinga, Hegela) javlja se pojam tivnost i kritičnost. Inteligencija sudjeluje i
intelektualnog zrenja (intellektualle An­ u procesu učenja i stjecanja iskustva, a oso­
schauung) kao naročite sposobnosti inte­ bito u upotrebi stečenog znanja. Inteligen­
gralnog sagledavanja bitka-apsoluta. Kr cija je sposobnost koja se razvija u prvom
Intelektualitet: pripadnost intelektu, primje­ razdoblju života, od rođenja do približno
renost razumu; kod Schopenhauera je npr. 18. godine života, kad doseže svoju maksi­
intelektualitet zora •ZOr određen razumom malnu, relativno stabilnu razinu na kojoj se
u njegovoj biti•. održava do u starost. Okolne prilike, u ko­
lntelektualizam (prema lat. intellectus = ra­ jima se pojedinac razvija i živi, mogu dje­
zum), smjer filozofiranja koji preferira mi­ lovati na razvoj inteligenc . ·� osobito u raz­
saone, teoretske, diskurzivne (v.) aktivnosti; doblju između njegove treće i sedme godi­
često se upotrebljava i u negativnom smislu ne. Kod izvjesnog broja ljudi, zbog različi­
prevelikog, jednostranog pridavanja važno­ tih uzroka, inteligencija se ne razvija nor­
sti intelektu, a zapostavljanju drugih (čuv­ malno. Takve osobe, koje posjeduju inteli­
stvenih, osjetilnih, nagonskih, intuitivnih, genciju značajno ispod normale, zovu se in­
praktičnih) djelatnosti. U spoznajnoj teoriji telektualno defektne, a ·već prema stupnju
intelektualizam je pravac koji razumskom defektnosti kategoriziraju se među : tupe,
faktoru pridaje temeljno značenje, negiraju- debile, imbecile, idiote. Bu
inteligibilan 148 intencionalnost

Inteligibilan (Jat. intelligibilis), nadosjetilan, tilno do osjetila. Š to više, um mora biti ak­
pomišljen, dohvatljiv samo razumom. Su­ tivan u tom umnom zahvaćanju onog op­
protno : senzibilan (v.). Inteligibilan svijet ćeg, što on i jeste. Kao što svjetlo omogu­
- npr. Platonove ideje. Pojam inteligibilan ćuje opažanje boja tako se u svjetlu uma
odnosi se općenito na ideelne predmete. pojavljuju opće bitnosti sadržane u osjetil­
lntellectus agens/possibilis (Jat.) su od vre­ nim predodžbama kao aktualno inteligibil­
mena srednjovjekovne recepcije Aristotela ne pa ih um može recepirati i spoznati.
uobičajeni termini, srodni sa stručnim ter­ Sva ta pitanja izazvala su čitav niz kontra­
minima intellectus acquisitus, materialis i verzi u tumačenju Aristotelovog učenja o
posivus. To su teško prevodivi termini za nusu koje ima izvanredno složenu i kom-
Aristotelove pojmove nus poetikos i nus pliciranu pojmovnu povijest. Gr
dinamai, odnosno nus pathetikos razrađeni lntellectus archetypus (Jat.) : .uzorni um•,
u Aristotelovom spisu .o duši.. Mogući um koji izvorno bez izvođenja razumije i
prijevodi su ·zbiljski i mogući um• i .dje­ shvaća sve. Oslanjajući se na skolastičku
latni i određujući razum•. Da bi učinio tradiciju (i. a., intuitivus, originarius) Kant
shvatljivim postupak umne spoznaje koja ovim pojmom označuje moć božanskoga
ide spram onog općeg, Aristotel je uspore­ intelektualnog zrenja, što opažajući misli i
đuje s opažanjem koje zahvaća ono pojedi­ misleći opaža, za razliku od ljudskoga dis­
načno. Primjerice ruka koja osjeća toplinu, kurzivnoga mišljenja, upućenog na sintezu
osjećajući vodu, ne konstruira se kao opažaj dva izvorno razdvojena stabla spoznaje,
preko osjetilna <latih objekata već je samo­ osjetilnosti i razuma. Pe
determinirana i konstituirana u svom stal­ Intencionalan (!at. intendere = na nešto se
no datom, apriornom opažanju. Bit osjeta usmjeriti), na nešto usmjeren, upućujući na
je 1,1 njegovom proizvođenju opažanja, ana­ nešto. V. intenacionalnost
logno znanju u kojem onaj koji zna, zna Intencija (lat. intentio). Može se općenito
bez da se to njegovo znanje aktualno odvija prevesti kao •namjera Toma Akvinski de­
•.

u •promatranju •. I kao što je kod osjetila, finira intenciju : 1 . kao oznaku nekog du­
na primjer ruka što osjeća, uvijek već organ hovnog akta„2 . kao oznaku pojma bića ko­
opažanja bez da i aktualno opaža nešto po­ jim se daje definicija, a sam pojam je dvoz­
jedinačno osjetilna tako je i umu svojstve­ načan. Huserl u .Logičkim istraživanjima•
no prema njegovoj biti isto savršenstvo, od­ definira intenciju sa subjektivističkog staja­
nosno po svojoj biti um misli uvijek. Um lišta kao ono što se u mnogostrukim akti­
ne spoznaje neprestance svoje objekte, opće ma usmjerava, bez prisile i opće razumljivo,
bitnosti stvari ali, dakako, um je neprestan­ spram teoretskog i praktičkog.
ce djelatni um ali i istovremeno u moguć­ U skolastici se razlikovala intencija pri­
nosti spram umno spoznajnih bitnih formi ma i secunda; ·intentio prima. je direktna,
koje on u aktualnoj spoznaji u sebe recepira a •intentio secunda. refleksivna spoznaja,
spoznajući ih, i time je um sam postao •na odnosno •intentio secunda. je misaona
određeni način bitna forma•. Međutim, ak­ stvar što čini predmet logike. Gr
tualizacija i konkretizacija uma ne događa lntencionalnost (!at. intentio = namjera),
se isto kao kod opažanja preko predmeta svojstvo doživljaja da svojim sadržajem
koje treba shvatiti, jer ono osjetilna samo smjera, upućuje (•intendira•) na neku izvan­
od sebe pada u osjetila i time determinira �oživljajnu odnosno od doživljaja kao akta
i konkretizira opažanje. Ono opće koje se različitu predmetnost (•intencionalni pred­
zahvaća umom, bitne forme, sadržano je u met•). Pojam intendiranja (intentio) javlja se
materijalnim stvarima samo kao •potenci­ već kod skolastika; oni ga definiraju (Gocle­
jalno inteligibilno•, a to znaći samo je po nius) kao .akt kojim svijest smjera k objek­
mogućnosti ono što se zahvaća umom, od­ tu• (actus meQtis quo tendit in obiectum)
nosno to ne dolazi do uma kao ono osje- razlikuju •primarnu intenciju. (intentio pri-
intencionalnost 149 interferencija

ma), pri kojoj razum svoj predmet zahvaća uloga• počiva na intersubjektivnom prizna­
izravno, od •Sekundarne• (intentio secun­ vanju normiranih očekivanja u ponašanju•
da), kojom spoznajna moć refleksno zahva­ i djelovanju. U vezi s tim Habermas ističe,
ća objekt primarne intencije kao misaoni da •Socijalne uloge mogu kondicionalno
bitak (ens rationis). U novijoj filozofiji ob­ povezati dva različita očekivanja u ponaša­
novio je i razvio taj pojam F. Brentano, koji nju tako da se stvara sistem uzajamne mo­
ističe da je karakteristika psihičkih akata tivacije. Drugi smije računati s time da ja
upravo to da imaju svoj intencionalni pred­ ispunjavam njegova očekivanja ponašanja,
met. E. Huserl, osnivač fenomenologije, ko­ jer ja računam s time da i drugi ispunjava
ji je dalje razvio Brentanovo učenje o inten­ moja očekivanja ponašanja•. Na osnovi
cionalnosti, određuje intencionalni pred­ •uzajamne motivacije• interakcija se odvija
met kao .identičan smisleni sadržaj nasu- u ·idealnoj govornoj situaciji•, tj. pomoću
prot mnogolikosti doživljaja•. Kr •umnog konsensa• u praktičnom diskursu.
Intendirati (lat. intendere), smjerati prema Otuda rad i interakcija skupa čine •specifič­
čemu, upućivati na nešto, mniti nešto. Izraz no ljudski oblik reprodukcije života•, pa se,
ima specifično značenje kad je riječ o smje­ da bi bila moguća reprodukcija ljudskog ro­
ranju doživljaja prema svom intencional­ da, mora ispuniti oba ta uvjeta. Jer, •rod ne
nom predmetu (v. intencionalnost). Taj je uči samo u dimenziji tehnički upotreblji­
pojam razradila fenomenološka filozofska vog znanja koja je odlučujuća za razvoj pro­
škola, ukazujući na to da ne samo misaoni izvodnih snaga, nego i u dimenziji moral­
nego i čuvstveni akti (ljubavi i mržnje) ima­ no-praktične svijesti koja je presudna za
du svoje specifične doživljajne predmete strukture interakcije. Pravila komunikativ­
(Brentano). Kr nog djelovanja, dakako, razvijaju se u reak­
Intenzitet : veličina ili stupanj kvantitete ne­ ciji na promjene u području instrumental­
kog fenomena, bez obzira na njegovu kva­ nog i strategijskog djelovanja, ali ona pri­
litetu. tom slijede jednu vlastitu logiku•. Pojmom
Intenzivan (lat. intendere = smjerati), napet, interakcije pokušava se razviti •vlastitu logi­
s upetim, sabranim unutarnjim snagama. ku• ljudske prakse i time rekonstruirati ka­
Suprotno : ekstenzivan (v.). ko historijski materijalizam tako i klasičnu
Interakcija (od lat. inter + actio), djelovanje praktičnu filozofiju. Pa
ljudi među sobom. Interakcija je moguća Interes (lat. inter esse = biti između, biti
tek pomoću govornog razumijevanja i pret­ kod), određeni stav koji zauzimamo prema
postavlja intersubjektivno priznate norme nekom predmetu, osobi ili događaju. Taj je
kao pravila komunikativnog djelovanja. Ta stav obično praćen čuvstvima, te se izražava
se pravila kao trajno priznate norme djelo­ u upravljenosti prema predmetu kojemu
vanja ljudi među sobom razlikuju kako od pridajemo vrijednost, a očituje se u detalj­
pravila instrumentalne djelatnosti pri obra­ nijem zamjećivanju nekih karakteristika tog
di materijala rada tako od pravila strategij­ objekta ili događaja. Prema sadržaju na koji
ske djelatnosti pri tehničko-racionalnom je interes upravljen razlikujemo duhovni,
koordiniranju i korištenju sredstava proizv­ materijalni, znanstveni, umjetnički, praktič­
odnje. Dok instrumentalna i strategijska ni itd. interes. Pojam interes ima u praktič­
djelatnost počivaju na tehničkom znanju ili nom životu nekoliko sinonima : težnja,
•Spoznaji• i predstavljaju uvjete ekonomske sklonost, simpatija, pažnja itd. Pt
reprodukcije života, u komunikativnom Interferencija, 1) (fiz.) pojava neutralizacije,
djelovanju ili interakciji riječ je o •Sustav­ slabljenja ili pojačavanja amplitude fizikal­
nom povezivanju recipročnih očekivanja ili nih valnih procesa uslijed simultanog djelo­
interesa•. Interakcija ili .interes• (inter­ vanja dviju ili više ondulatornih serija iste
-esse međubitak
= kao inter - actio
= ili različite frekvencije ili faznog pomaka
međudjelovanje) kao i svi •socijalni sistemi (svjetlo, zvuk); 2) (psih.) pojave kočenja u
interferencija 1 50 interpretacija

području učenja do kojih dolazi zbog ranije stička struja nastoji nasuprot staljiniziranoj
stečenih navika odnosno zbog novih uče­ Trećoj int. osnovati novu, četvrtu, do čega
nja. Npr. ako smo stekli naviku da neki dolazi 1939. god. No ova je ostala bez jačeg
posao obavljamo na određeni način, stjeca­ utjecaja na međunarodni radnički pokret.
nje nove tehnike za vršenje istog posla mo­ Procesi u radničkom pokretu, sukob In­
že biti usporeno (tzv. proaktivna inhibicija). formbiroa s jugoslavenskom KP (1948), re­
Slično mogu nova učenja ubrzati zaborav­ volucionarni procesi u Kini, Aziji i mno­
ljanje prethodno usvojenih vještina, navika gim nerazvijenim zemljama pokazali su da
i znanja (tzv. retroaktivna inhibicija). Bu je centralizirano rukovođenje revolucionar­
Intermundija (!at.), medusvjetovi, prostori nim procesima historijski prevladana stvar
medu svjetovima u kojima, prema Epikuro­ i da bi priznavanje jednog rukovodećeg
vu mišljenju, žive bogovi blaženim životom centra i bilo koje partije kao rukovodeće
bez ikakvog utjecaja na svijet i ljudski život. bio veliki korak nazad i prepreka slobod­
Intemacionala - međunarodna organizaci­ nom i samosvojnom, specifičnom razvoju
ja radničke klase, osnovana 28. IX 1 864. u rad. pokreta i socijalizma u pojedinim zem­
Londonu pod nazivom .Internacionalno ljama. Vrijeme takve lnternacionale je rad-
radničko udruženje•. lnternacionala je os­ nički pokret prevladao. V
novana da bi omogućila suradnju rascjepka­ Internacionalizam, socijalno-politička kon­
nih pokreta radničke klase, njihovo spora­ cepcija o međunarodnoj solidarnosti i me­
zumijevanje u taktici borbe i razradi osnov­ đunarodni pokret proletarijata radi obaranja
nih principa i ciljeva njezina historijskog kapitalizma i izgradnje besklasnog društva.
angažmana. Prva internacionala bila je djelo Nastao je i razvija se otkad i moderni pro­
same radničke klase. Marxov utjecaj u Prvoj letarijat. Proleterski internacionalizam je
int. bio je jak, ali isto tako i drugih socija­ uvijek konkretan. Danas u sebe uključuje
lističkih struja (blankisti, prudonisti, anarhi­ dva elementa: a) upornost radničkog pokre­
sti). God. 1 876. prestaje rad Prve int. Druga ta da u svojoj zemlji razvija dosljednu bor­
int. je osnovana 1889. god. i bila je pod bu za socijalizam, da iskoristi sve oblike ra­
snažnim utjecajem njemačke socijal­ da i borbe u zauzimanju vlasti i pristupanju
demokracije, koja je preko tadašnjeg ruko­ izgradnji socijalizma, b) pružanje podrške
vodstva - A. Bebela, W. Liebknechta, K. (moralne i materijalne) istoj borbi u svim
Kautskog, F. Mehringa i dr. - ojačala utje­ zemljama. - Internacionalizam je borba
caj marksizma. Međutim, sve jači oportuni­ protiv svake imperijalističke akcije, poštiva­
zam vodstva njem. socijaldemokracije do­ nje slobode i ravnopravnosti svih naroda,
vodi do kraha i cijele Druge internacionale međusobno upoznavanje, suradnja i dobro­
1 9 14. god. kada uglavnom svi socijaldemo­ voljno ujedinjavanje naroda; borba protiv
krati glasuju za ratne kredite i svrstavaju se nacionalnih i rasnih predrasuda, svih oblika
na stranu svojih buržujskih vlada. Lenjin sa neravnopravnosti i hegemonizma; borba za
boljševicima i lijevim grupacijama tada­ mir u svijetu i pomoć malim i nerazvijenim
šnjeg evropskog radničkog pokreta daje ini­ narodima i državama. C
cijativu za osnivanje Treća intern. (osnova­ Internacionalno, međunarodno.
na u ožujku 1 9 1 9) čime nastaje definitivni Interpolirati (franc. interpoler = umetnuti),
rascjep u radničkom pokretu na komuniste naknadno uklapanje, umetanje; iznalaženje
i socijaldemokrate (ili socijaliste). Nakon meduvrijednosti u nizu određenih vrijed­
Lenjinove smrti, pobjedom Staljinove stru­ nosti. U prenesenom smislu interpolirati
je, Treće int. postaje sve više oruđe ruskog znači i falsificirati određeni tekst umeta­
birokratskog rukovodstva. U ratu dolazi do njem novih odjeljaka, rečenica ili riječi u
njena raspuštanja ( 1 943. god.). Pod utjeca­ originalni rukopis. G
jem L. Trockog, koji je početkom tridesetih Interpretacija (!at. interpretatio), postupak
godina bio već u izgnanstvu, jedna marksi- tumačenja, objašnjavanja, shvaćanja smisla i
interpretacija 151 introvertiran

značenja neke misli, izjave, događaja, podat­ nom subjektu, koji je o njemu ovisan ili
ka i sl. Po Baconu interpretacija je •Obja­ samo za njega vrijedi, koji se samo u njemu
šnjavanje pomoću metodičke generalizacije nalazi i u njemu zbiva. Suprotno : intersu­
i indukcije•. U umjetnosti (kazalište, muzi­ bjektivan (v.) i ekstrasubjektivan (v.).
ka) interpretacijom se naziva način izvođe­ lntrojekcija, 1) (psih.) pripisivanje obilježja
nje, posebni oblik kojim glumac ostvaruje živih organizama neživim predmetima; 2)
neku ulogu, ili reproduktivni umjetnik svo­ (psihoanal.) tendencija identificiranja vlasti­
je muziciranje. U povijesti filozofije postoje te ličnosti s drugim osobama ili stvarima;
dvije temeljne orijentacije u interpretaciji 3) (filoz.) teorija o odnosu između spoznaje
filozofske tradicije : tzv subjektivna, koja ve­ i vanjskog svijeta, koja pretpostavlja da su
ću važnost pridaje vlastitoj kreativnoj kom­ vanjski objekti reprezentirani u svijesti pre­
ponenti u interpretiranju, koja želi iz odre­ ko unutarnjih kopija ili slika tih objekata.
đenog teksta samostalno filozofirati i tzv. Kr
objektivna koja traži striktno držanje uz od­ Introspekcija (lat. introspicere = gledati u,
ređeni original i što vjernije interpretiranje gledati unutra), samoopažanje; psihološka
teksta koji se tumači (v. hermeneutika). metoda koja se sastoji u opažanju vlastitih
G doživljaja bilo za vrijeme dok ih imamo bi­
Intersubjektivno, što je između pojedinih lo naknadno, na osnovu pamćenja. Cilj je
subjekata, što im je zajedničko. U užem introspekcije upoznavanje i opisivanje unu­
značenju ono što je zajedničko za sve su­ trašnjeg ili psihičkog života. U staroj filo­
bjekte. Suprotno : intrasubjektivno (što se zofskoj psihologiji introspekcija je bila glav­
nalazi samo unutar jednog subjekta) i trans­ na psihološka metoda. Danas su zastupnici
subjektivno (što je s onu stranu, izvan su­ isključivo introspektivne psihologije vrlo ri­
bjekta ili svih subjekata). jetki. Ali i potpuno odbacivanje metode in­
Intolerancija (lat.), netrpeljivost, mrznia trospekcije, što su predlagali ekstremni be­
(vjerska, staleška, klasna, rasna, kastinska, havioristi U. B. Watson), također je pogreš­
među narodima itd.); suprotno : tolerancija no, jer je introspekcija··u kombinaciji s me­
(v.). todom objektivnog promatranja i metodom
lntramentalno (lat. intra = unutra i mens eksperimenta nužna pri upoznavanju činje­
= duša), sve ono što se doživljava kao sadr­ nica i zakonitosti psihičkog života. Glavni
žaj svijesti; sve duševno doživljavanje za behavioristički prigovor introspektivnoj
razliku od tjelesnog koje je vanduševno, metodi - da je subjektivni život svakog
ekstramentalno (v.). pojedinca nepristupačan objektivnom pro­
Intramundan (lat. intra = unutar i mundus matranju ljudi, te da prema tome ne može
= svijet), unutar-svjetski. Suprotno : ekstra­ biti predmet znanstvenog proučavanja -
mundan (v.). može se odbaciti, jer svi ljudi imaju sličnu
lntranzigentan (lat. in = ne i transigo =
anatomsko-fiziološku nervnu strukturu pa
pogađam se), nepomirljiv, nepopustljiv, je prema tome opravdano zaključivati da je
uporan. i njihovo doživljavanje kvalitativno slično.
Intranzitivan (lat. intrasitivus = neprelazan), Na osnovu vlastitog doživljavanja možemo
u gramatici oni glagoli koji ne mogu imati dakle dobiti uvid i u doživljavanje drugih
objekt (npr. ležati, stajati), a u logici odnos ljudi. Fr
pojmova kod kojih je tranzitni (prelazni) Introvertiran, tip ličnosti koja je okrenuta
odnos nemoguć. Npr. otac stvara sina, sin prema sebi, prema •unutra•, koja se pretež­
unuka, a ne otac unuka. Odnos između oca no bavi vlastitim problemima, a nema
i sina, i sina i unuka postoji, ali se on ne mnogo interesa za praktični život i zbiva­
može prenijeti na odnos otac-unuk. S nja. Izraz potječe od Junga, koji ljude dijeli
Intrasubjektivan (lat. intra = unutra) ili usu­ u •introvertirane• i •ekstrovertirane• tipove
bjektan, koji se nalazi u samom pojedinač- ličnosti. Pt
introverzija 1 52 intuicionizam

lntroverzija (!at. intro = unutra, vertere = U 20 st. pojam intuicije igra važnu ulogu
okrenuti), 1) (psihol.) zainteresiranost za vla­ u filozofiji Bergsona. Kod njega je intuicija
stiti unutrašnji život, za vlastita unutrašnja instinkt koji je postao nezainteresiran i
iskustva, za razliku od ekstraverzije koja svjestan samog sebe, i koji s •intelektual­
znači zainteresiranost usmjerenu prema nom simpatijom. prodire dublje u bit stvar­
vanjskoj prirodi i socijalnim zbivanjima; 2) nosti nego inteligencija koja svojom diskur­
(psihoanal.) usmjeravanje libida prema sa­ zivnom djelatnošću ne dopire dalje od spo­
mom sebi i gubljenje interesa za vanjski znaje općenitoga; za razliku od inteligencije
svijet. Fr intuicija je napose sposobna da shvati život.
Intuicija (!at. intuor = gledam u), neposred­ Intuicija igra značajnu ulogu u suvremenoj
no gledanje, sagledavanje, viđenje, opaža­ filozofiji života, kao i u Husserlovoj feno­
nje. Javlja se u više nijansi značenja : nepo­ menologiji ; pored empirijske intuicije ko­
sredno sagledavanje cjeline jedne složene jom spoznajemo pojedinačne predmete, po
situacije čiji se elementi ili aspekti mogu Husserlu, postoji i eidetska intuicija kojom
opaziti osjetilima; neposredno sagledavanje sagledavamo čiste biti. P
biti nekog predmeta ili zbivanja u jednom Intuicionizam. Općenito : svaka teorija koja
doživljajnom aktu; neposredno sagledava­ ističe značenje intuicije (v.) i daje joj pred­
nje takvih biti koje su principijelno nepri­ nost pred posrednim, diskurzivnim mišlje­
stupačne (nedohvatne, nedokučive) i osjet­ njem. - U spoznajnoj teoriji : shvaćanje da
nom opažanju i racionalnom mišljenju. Po­ je intuicija osnovna spoznajna moć ili izvor
jam intuicije igrao je važnu ulogu kod spoznaje, shvaćanje da intuicijom možemo
mnogih značajnih filozofa. Već kod Platona spoznati i one bitne aspekte, slojeve ili stra­
on znači ·duhovno gledanje ideja•. Za Des­ ne zbilje koje ne možemo doseći ni osjeti­
cartesa je intuicija (uz dedukciju) jedna od lima, ni razumom, ni njihovom suradnjom.
dviju radnji razuma pomoću kojih možemo - U etici : shvaćanje da se razlika između
postići jasnu, razgovijetnu i izvjesnu spo­ dobra i zla djelovanja ne može otkriti umo­
znaju, i to je ujedno osnovna takva radnja, vanjem, nego samo neposredno sagledati
jer se ona druga (dedukcija) zapravo svodi intuicijom; također shvaćanje da ocjenjuju­
na niz sukcesivnih intuitivnih akata. Kod ći neki postupak kao dobar ili loš uopće ne
Spinoze je intuicija, uz mnijenje i razum, primjenjujemo nikakve opće principe, nego
jedan od tri stupnja spoznaje, i ujedno naj­ neposredno osjećamo koji je postupak do­
viši takav stupanj, jer ona ide •Od adekvatne bar a koji nije. - U suvremenoj matema­
ideje o formalnoj biti nekih božjih atributa, tici : shvaćanje (Brouwera, Heytinga i dr.) da
adekvatnoj spoznaji biti stvari•. Za Lockea matematika nije zasnovana na filozofiji ili
je intuitivna spoznaja također najviši od tri logici, nego na intuiciji. Po ovom shvaćanju
stupnja spoznaje (preostala dva su demon­ matematika je duhovna djelatnost koja se
strativna i senzitivna spoznaja), a sastoji se sastoji u intuicijom kontroliranoj konstruk­
u tome da duh neposredno bez pomoći ne­ ciji matematičkih sistema, pa je jedino
ke treće ideje opaža slaganje ili neslaganje opravdanje njenih teza intuitivna izvjesnost
dviju ideja. Kant identificira intuiciju s ne­ da je konstrukcija ispravno izvršena. Intui­
posrednim opažanjem (zorom), a suprot­ cionistička matematika rekonstruira mnoge
stavlja je razumskom diskurzivnom mišlje­ dijelove tradicionalne matematike, a odba­
nju; u njegovoj koncepciji intuicija nije na- cuje one dijelove koji se ne mogu izvesti
. jviši oblik spoznaje ali je nužna pretpostav­ intuitivno izvjesnim konstrukcijama. - U
ka i element svake spoznaje. Kod Fichtea logici : s intuicionizmom u matematici po­
i Schellinga intuicija se identificira s .inte­ vezana shvaćanje logičkih teorema kao
lektualnim opažanjem• i dobiva veliko zna­ krajnje općenitih matematičkih teorema
čenje kao sposobnost kojom duh neposred­ koji, kao i svi drugi matematički teoremi,
no opaža svoju stvaralačku samodjelatnost. počivaju na intuiciji. Jedna je od karakteri-
intuicionizam 1 53 iracionalizam

stika intuicionističke logike odbacivanje historiji kulture, osobito u razdobljima gu­


principa isključenja trećeg, odnosno njego­ bitka nacionalne samostalnosti (kineska
vo ograničenje na samo one sudove čija se kultura nakon provale Mongola, arapska
istinitost ili neistinitost može utvrditi. kultura nakon pobjede Seldžuka). U inte­
p lektualnom životu pojedinca i zajednice in­
Intuitivan, onaj koji nešto neposredno evi­ volucija često koincidira s pojavama pasiv­
dentno sagledava ili ono što je neposredno ne adaptacije na okolinu, uznapredovalim
evidentno sagledano; onaj koji posjeduje procesima generalizacije, shematizacije,
prirodu intuicije ili ono što predstavlja re­ dogmatskog ujednačavanja mišljenja i sl.
zultat intuicije (v.). Suprotno : diskurzivan Kr
(v.). Involvirati (lat. involvere = zaviti što u),
Intuitivizam, isto što i intuicionizam (v.). obuhvatiti, sadržavati u sebi.
Invarijabilan (lat. invariabilis), nepromjenljiv. Ipse dixit (lat) : sam je rekao. Latinski prije­
Invarijabilna je konstanta u matematičkim, vod grčke izreke : autos epha, a to bijaše
fizikalnim i logičkim operacijama. Kon­ formula kojom se označavao Pitagorin au­
stanta je prema tome nepromjenljivi ili in­ toritet u njegovoj školi.
varijabilni strukturni moment unutar neke Iracionalan (lat.), nerazumski (kadšto u smi­
promjenljive raznolikosti. slu nadrazumski odnosno proturazumski),
Invarijanta (lat. in = ne i varius = različan), koji je izvan dosega razuma, razumom ne­
sve što ima apsolutnu trajnost, npr. mate­ dostiživ, mišljenju tuđ, logički neodrediv,
rija, koja može poprimiti različne forme ali koji se ne može iscrpsti razumskim (racio­
je neuništiva. Konstanta u promjeni opera­ nalnim) pojmovima ni misaonim razglaba­
cije, relacije ili procesa. njem. Termin iracionalan dolazi do izražaja
Invencija (lat. inventio), 1) otkriće, iznašašće, ne samo u filozofiji, nego u specifičnom
izum; 2) sposobnost otkrivanja i stvaranja smislu i u matematici (iracionalni brojevi).
novog. Psihološki se ta sposobnost redovito 0f. supraracionalan, metalogički, iracionali-
objašnjava kao postupak fantazijsko­ zam.) Pet
-misaone sintetičke djelatnosti koja na te­ Iracionalizam, filozofijsko stajalište koje, kao
melju poznatih elemenata, sredstava i mo­ više ili manje izrazita opreka pojedinim
dela konstruira novu - prije neostvarenu oblicima racionalizma, logizma, logicizma,
- cjelinu. Međutim, iako se svaka konkret­ intelektualizma, pri rješavanju filozofijskih
na invencija dade bar djelomično svesti na problema ukazuje na odsudnu ulogu stano­
prethodno poznate podatke, sam čin inven­ vitih iracionalnih (v.) elemenata. Iracionali­
cijske sinteze krije u sebi često zasebnu ire­ zam može poprimiti različite modifikacije,
ducibilnu kvalitetu •Stvaralaštva•, te se po­ i s obzirom na stanovita problematska po­
nekad u filozofiji smatra odrazom jedne on­ dručja i s obzirom na mjeru u kojoj prizna­
tološke dimenzije u cjelokupnom razvoju je iracionalni princip u odnosu na racional­
svijeta (Bergson, različite teorije •emergen- no-logički. Tako se spoznajnoteorijski ira­
��� Kr cionalizam može ispoljiti u shvaćanju, 1) da
Involucija (lat. involutio = umatanje u sebe), pored racionalne spoznaje, pa i unutar nje,
proces oprečan •evoluciji., tj. proces vraća­ postoje kao jednakopravni neizbježivi fak­
nja razvijenijih, diferenciranih struktura na tori stanovite iracionalne spoznajne moguć­
jednostavnije, primitivnije ; nazadovanje (re­ nosti (ućućivanje, emocionalno mišljenje,
gresija), opadanje, izrođivanje (degeneraci­ instinkt, intuicija, metalogički stav), ili 2) da
ja); u biologiji : posebno •retrogradne pro­ uz racionalnu spoznaju iracionalna pred­
mjene koje se javljaju u tijelu i nekim or­ stavlja spoznaju višeg reda (supraracional­
ganima u doba starosti, kad je njihova traj­ nu) s dubljim, realnijim dosegom, ili, napo­
na ili privremena namjena već ispunjena• kon, kao najekstremnije stajalište, 3) koje
(Murray). Pojave involucije poznate su i u potpuno odbacuje vrijednost racionalne
iracionalizam 1 54 iskustvo

spoznaje te priznaje iracionalnu kao jedinu Iritabilnost, odnosno podražljivost predstav­


spoznajnu mogućnost (antiracionalizam). lja, 1) mogućnost reagiranja živog tkiva na
Ontološki iracionalizam shvaća zbilju kao podražaj. lritabilnost je jedna od osnovnih
nešto što je razumski, logički neodređeno karakteristika žive tvari, a osobito je izrazita
i neodredivo, često upravo kao stanovitu kod živčanih i mišićnih stanica; 2) (popular­
modifikaciju volje (voluntarizam, aktuali­ no) laka i jaka čuvstvena razdražljivost ne­
zam), te se stavlja u izrazitu opreku prema kog individuuma, koja dolazi do izražaja u
shvaćanju o primarnosti logosa, odnosno srdžbi i lošem raspoloženju. Bu
prema različitim varijacijama elejske for­ Ironija (grč. eironeia, !at. ironia), pretvaranje,
mule o identičnosti mišljenja i bitka. kazivanje suprotno od onog što se misli,
Pet učiniti smiješnim pod vidom odobravanja).
!radijacija, 1) (neurol.) proširenje živčanog Ironija je Sokratova metoda filozofiranja. U
uzbuđenja s manjeg na veći broj neurona dijalogu nastaje obrat u kome se vidi da
(živčanih stanica). !radijacija može biti uvje­ ono što je u početku shvaćeno kao pravo
tovana divergentnom neuronskom artikula­ postaje neodrživo. Time se prividna istina
cijom ili velikom frekvencijom živčanih kritizira imanentnom analizom i suprotnim
impulsa, kako je to kod intenzivnih podra­ sadržajem. U novijoj filozofiji ironiju kao
žaja; 2) (psihol.) u vidnom području iradija­ problem i metodu filozofije obnovio je S.
cija označuje pojavu da nam se svijetli Kierkegaard (nasuprot romantici). Roman­
predmeti čine veći od tamnih. Npr. svijetli tičari (naročito Solger, Tieck, Schlegel) sma­
kvadrat na tamnoj pozadini učinit će nam trali su da je ironija potrebna umjetniku da
se veći od tamnog kvadrata jednake veličine bi se mogao slobodno odnositi prema svo­
na bijeloj pozadini. Bu me djelu. Umjetnik je time iznad svega, te
lrealan, nerealan, nezbiljski. !realnim se ga ne obavezuje nijedna norma. On postaje
označava kod nekih filozofa područje ideal­ sam sebi dovoljan. B
nog važenja i značenja. Rickert tako govori Iskustven, onaj koji potječe iz iskustva ili se
o carstvu irealnog smisla. Po njegovu tuma­ zasniva na iskustvu (npr. iskustven pojam,
čenju pojmom svijeta obuhvaćeno je ne sa­ iskustven sud, iskustvena spoznaja, isku­
mo sve zbiljsko (realno) nego i ono irealno. stvena znanost).
Husserl također transcendentalnom reduk­ Iskustvo (grč. empeiria, Jat. experientia, njem.
cijom dolazi do doživljaja koji su zapravo Erfahrung, engl. experience), neposredno
irealni. F doživljavanje, ono što je neposredno doživ­
Ireducibilan (!at. irreducibilis = nesvodljiv), ljeno. Također : skup svih na neposrednom
koji se ne da svesti na drugo, na manje ili doživljavanju zasnovanih spoznaja. Najče­
jednostavnije dijelove. šće se suprotstavlja tradiciji, autoritetu, ne­
!refleksivan (!at. irreflexivus = nepromi­ kritičkom prihvaćanju nedoživljenog, s jed­
šljen). !refleksivan je svaki akt koji je izvr­ ne strane, a razumu (v.) i umu (v.) s druge
šen bez razmišljanja ili razmatranja. strane. Neki shvaćaju taj pojam vrlo usko,
!regularan (lat. irregularis nepravilan), bez
=
identificirajući iskustvo gotovo potpuno s
pravila, koji se ne drži pravila, neredovan. osjetima ili s osjetnim opažanjem. Drugi ga
shvaćaju šire, tako da uz •vanjsko iskustvo•
Irelevantan (!at. irrelevans =neznatan), bez­ (osjetnost ili senzaciju), kojim stječemo ide­
načajan, nevažan, sićušan, sporedan. je o vanjskim stvarima, stavljaju i •unutra­
Ireverzibilan (novolat), koji se ne može okre­ šnje iskustvo• (samoopažanje ili refleksija)
nuti, nepreokretljiv kao npr. razvojni tok kojim stječemo ideje o radnjama našeg du­
života ili tok ljudske povijesti, kojih se ra­ ha. Neki ga shvaćaju još šire, tako da iden­
zvojni smjer ne može izmijeniti; njihove se tificiraju pojmove iskustvo i praksa. Postoje
razvojne faze ne mogu obratnim putem ra­ razilaženja i u tome je li iskustvo nešto po­
zvijati. Suprotno : reverzibilan. sve subjektivno ili je ono nužno odnos pre-
iskustvo 155 istina

ma nečemu što postoji nezavisno od isku­ turom •rečenica je istinita ako je zadovolja­
stva. O ulozi iskustva u spoznaji spore se vaju svi objekti, a neistinita inače •.
pristalice empirizma (v.), racionalizma (v.), Kod nekih predstavnika teorije kore­
kriticizma (v.) i drugih pravaca spoznajne spondencije nalazimo već i začetke drugih
teorije (v.). P teorija istine. To vrijedi npr. za Aristotela,
Ispravan (lat. correctus; odatle •korektan•), u Descartesa, Spinozu, a naročito za Kanta i
širem smislu oznaka za svaki čin, postupak, Hegela, koji od klasične teorije korespon­
proces ili njihov rezultat koji je u skladu dencije kreću u suprotnim smjerovima. Za
s nekim propisanim oblikom djelovanja, Kanta istina ne može biti slaganje s nespo­
ponašanja, proizvodnje i sl. (ispravno tuma­ znatljivim •Stvarima o sebi., već samo s
čenje, ispravno pisanje, ispravan automat). predmetima mogućeg iskustva, a ti nisu
U etici se katkada razlikuje ispravan čin, drugo nego fenomeni ljudske svijesti, i sla­
kao formalno sukladan s nekom djelovnom ganje s njima svodi se u krajnjoj liniji na
- naročito pravnom - normom, od mo­ slaganje misli jednih s drugima i sa zako­
ralnog (ćudorednog) čina kao izraza svjesne nima mišljenja. Istinit je sud koji je opće­
moralne volje. Kr važeći. Iz drugih razloga teorija korespon­
Istina (grč. aletheia, lat. veritas, njem. die dencije ne zadovoljava Hegela. Slaganje
Wahrheit, engl. the truth, franc. la verite), predodžbe s predmetom po Hegelu je mo­
jedan od temeljnih pojmova filozofije. U guće, ali to je samo •točnost• (die Richtig­
povijesti filozofije vodili su se veliki sporovi keit) ili •istina u subjektivnom smislu•. Is­
oko pitanja šta je istina. Najproširenija je tina u pravom, objektivnom značenju nije
dosad bila teorija adekvacije ili teorija ko­ slaganje predodžbe s predmetom, nego sla­
respondencije (nazivaju je i ·klasičnom. ganje predmeta sa samim sobom. Istinit je
teorijom istine). Prema toj teoriji istina je predmet koji je zbiljski, čije se realno po­
svojstvo suda, a sastoji se u •slaganju misli stojanje slaže s njegovim pojmom.
i stvari• (•adaequatio intellectus et rei•), u Medu suvremenim teorijama istine ima
slaganju suda s onim o čemu sudimo, a što mnogo takvih koje potpuno odbacuju teo­
je onakvo kakvo jest bez obzira na to kako riju korespondencije. Slažući se u kritici
mi o tome sudimo. Ovako shvaćena istina teorije korespondencije, ti se kritičari razli­
nije neko interno svojstvo suda, nego svoj­ kuju po pozitivnim doktrinama koje joj su­
stvo koje on posjeduje u odnosu prema protstavljaju. Teorija evidencije (F. Brenta­
realnosti (stvarima, predmetima, objektiv­ no i njegovi učenici) usvaja tradicionalno
nom stanju, onome što jest). Teorija kore­ mišljenje da je istina u sudu, ali smatra da
spondencije potječe od Aristotela, prihvati­ ona nije u slaganju suda sa stvarnošću, već
la ju je većina srednjovjekovnih i novovje­ u jednom internom svojstvu suda, u nepo­
kih filozofa sve do druge polovine 1 9. st., srednom uviđanju, očevidnosti, •evidenciji..
a ima svoje pristalice i danas. Medu marksi­ Teorija koherencije (F. H. Bradley, H. H.
stima su teoriju korespondencije u modifi­ Joachim i drugi) slaže se da je istina interno
ciranom obliku (pod nazivom teorija odra­ svojstvo misli, ali smatra da to svojstvo ne
za) zastupali F. Engels, G. V. Plehanov, V. može pripadati pojedinim sudovima uze­
I. Lenjin, T. Pavlov, A. Schaff i drugi. U tim izolirano, već samo jednoj smisaonoj
nemarksističkoj filozofiji 20. st. teoriju ko­ cjelini. Istina je •Sistematska koherentnost•
respondencije zastupaju B. Russel, G. E. koja je karakteristična za takvu cjelinu, a
Moore, logički pozitivisti i drugi realistički pojedini sud može biti relativno istinit sa­
i empiristički orijentirani filozofi. U najno­ mo kao dio koherentnog sustava. Treće ka­
vije vrijeme proširila se semantička teorija rakteristično shvaćanje istine nalazimo kod
istine, čiji je autor A. Tarski, a predstavlja pragmatista (W. James, J. Dewey itd.) i nji­
novu varijantu teorije korespondencije. Po ma srodnih filozofa. Prema njihovom shva­
toj teoriji, u jeziku sa specificiranom struk- ćanju istina nije ni u međusobnom slaganju
istina 1 56 istina

ideja ni u njihovu slaganju sa stvarnošću, slaže s tim. ·Istina kao nesakrivenost nije
nego u njihovu slaganju s čovjekovim po­ dodatak bivstvovanju. - Istina pripada biti
trebama, u njihovoj praktičnoj korisnosti. bivstvovanja•. Ovim objektivističkim shva­
Je li ideja istinita ili neistinita, to se vidi ćanjima srodno je i jedno shvaćanje koje je
po njenim posljedicama. Istinita je ideja ko­ prošireno među suvremenim marksistima.
ja •radi•, koja nam u praksi donosi plodove. Prema tom shvaćanju teoriju koresponden­
Pri tom neki pragmatisti shvaćaju te plodo­ cije ne može spasiti ni usavršavanje pojma
ve vrlo široko, kao sve što koristi ljudskom korespondencije ni uvođenje prakse kao
rodu i proširuje njegovu spoznaju, a neki kriterija istine. Praksa nije kriterij istine,
vrlo usko, čak i kao ono što materijalno već istina sama. Istina je dakle praksa ili,
koristi pojedincu. Takvom uskom pragma­ što je isto, čovjek.
tističkom shvaćanju srodno je shvaćanje ko­ Premda se kritičari teorije koresponden­
je ponekad nalazimo kod F. Nietzschea, i cije mnogo razlikuju u svojim pozitivnim
prema kojem je istinito u novom i pravom definicijama istine, oni se u velikoj mjeri
smislu te riječi samo ono što je biološki slažu u načinu na koji kritiziraju tradicio­
korisno, što služi životnim ciljevima, što nalnu definiciju istine kao slaganja suda i
održava i unapređuje život pojedinca i vr­ stvarnosti. Pogrešnost ove definicije doka­
ste. zuje se uglavnom na dva načina. S jedne
Nasuprot •Subjektivističkim• teorijama, strane dokazuje se da je određenje istine
koje nastoje definirati istinu bez pomoći kao ·korespondencije suda i stvarnosti•
pojma o stvarnosti nezavisnoj od čovjeka, neodrživo, jer je ili unutrašnje protivrječno
nalaze se različite .objektivističke· teorije ili praktično neupotrebljivo. S druge strane
koje pokušavaju odrediti istinu kao nešto priznaje se da to određenje može biti pri­
što je potpuno neovisno o čovjeku i o nje­ kladno za neke vrste sudova, ali ne za sve,
govu mišljenju. U ovu grupu ulazi npr. ei­ jer je kod nekih vrsta (npr. kod istinitih
detska ili logicistička teorija istine, teorija negativnih egzistencijalnih sudova) ne sa­
•istine po sebi· karakteristična za B. Bolza­ mo praktično već i logički nemoguće zami­
na i za rane radove E. Husserla. • Istina o sliti stvar s kojom bi se slagao istinit sud
seb i. (•die Wahrheit an sich•), koja je to da te vrste. Treba dodati da neki filozofi nasto­
nešto jest i da je tako određeno, predstavlja je pomiriti različite teorije istine tako da
nužan korelat bitka o sebi, i postoji vječno, razlikuju metafizičku ili ontološku, gnoseo­
točnije : izvan vremena, bez obzira na to lošku, formalno-logičku, aksiološku, antro­
spoznaje li je tko ili ne. Srodno je ovom pološku, psihološku i druge vrste istine, i
shvaćanju i ono aksiološko neokantovaca nastoje da odrede međusobni odnos tih
aksiologa Badenske škole (W. Windelband, različitih •istina•.
H. Rickert, B. Bauch), prema kojem je is­ Pored pitanja što je istina, od početka
tina vrijednost, pa kao takva ne postoji ni evropske filozofije sporna su i pitanja je li
u stvarnosti ni u mišljenju, već zajedno s istina jedna ili mnoštvena, objektivna ili su­
ostalim vrijednostima čini posebno treće bjektivna, apsolutna ili relativna, apstraktna
carstvo idealnog važenja. Najnoviju ontolo­ ili konkretna, vječna ili prolazna itd., kao
šku varijantu •Objektivističke· teorije istine i pitanja je li, u kojoj mjeri i kako moguća
nalazimo kod filozofa egzistencije (M. Hei­ spoznaja istine, postoji li i u čemu je kriterij
degger, K. Jaspers). Istina je za njih samo istine itd.
bivstvovanje u svojoj nesakrivenosti. Grčka Pod subjektivnom istinom obično se misli
riječ •aletheia. prvobitno znači •nesakrive­ istina kojoj ne odgovara ništa objektivno i
nost• (•die Unverborgenheit•) i mi je, po koja vrijedi samo za jednog ili za neke su-
Heideggeru, pogrešno tumačimo prevodeći bjekte, dok se pod objektivnom istinom misli
je sa ·die Wahrheit•. Bivstvujuće je za Grke istina koja odgovara nekim objektivnim od­
baš kao bivstvujuće istinito, i Heidegger se nosima i koja jednako vrijedi za sve ljude.
istina 157 izvanjski svijet

Neki filozofi misle da je svaka istina •Su­ tička •mudrost srca. (usp. Pascalovu •logi­
bjektivna•, tj. da svaki čovjek ima svoju is­ que du coeur•) i postiže se postepenim pro­
tinu, i da su te različite istine međusobno čišćenjem duše na mističkom putu (tarika).
ravnopravne i jednako vrijedne. Drugi sma­ Išrak se u najširem smislu može identifici­
traju da samo objektivna, za sve jednaka, rati s pojmom emanacije (faid, v.). U užem
općevažeća istina zaslužuje da se zove isti­ smislu išraki je naziv za nauk o prosvjetlje­
nom. Treći traže •Srednje• ili •Sintetičko• nju čiji je najistaknutiji predstavnik Suhra­
rješenje tvrdeći da je svaka istina •Subjektiv­ wardi ( 1 2 . st.). Ta se •prosvjetiteljska mu­
na po formi•, a •Objektivna po sadržaju•. drost• (hikmat ališrak) naziva i mašrakiya ili
Apsolutna ili bezuvjetna istina bila bi •istočna mudrost•. O stupnjevima gnosti­
potpuna, sveobuhvatna i iscrpna istina, ko­ čkog pročišćenja i •vezivanja. (ittisfil = yoga)
joj se ne može ništa dodati i koja je zato s apsolutnim bitkom, v. ma'rifa. Ve
nepromjenljiva i vječna. Relativna ili uvjet­ Izlaganje (lat. expositio; njem. Auslegung), u
na istina bila bi naprotiv nepotpuna, djelo­ kolokvijalnoj upotrebi znači predavanje, re­
mična istina, koja sadrži i elemente neisti­ ferat odnosno sam čin predavanja, držanja
ne, pa može biti korigirana, dopunjena i referata. Kao stručni termin sa specifičnim
usavršena. Neki filozofi smatraju da je samo značenjem ušao u naš suvremeni filozofij­
apsolutna istina •prava•, a da relativna istina ski jezik prijevodom njemačke riječi Ausle­
nije nikakva istina; drugi misle da je mo­ gung uz koju su se vezala značenja riječi
guća samo relativna istina, a da je •apsolut­ lat. podrijetla kao što su eksplikacija, inter­
na istina. idealističko-metafizička iluzija. pretacija i egzegeza, dakle objašnjenja, tu­
Treći smatraju da se apsolutna i relativna mačenja i razlaganja u prvom redu nekog
istina ne isključuju, nego da svaka relativna teksta. Aktualizacijom problema herme­
istina sadrži djelić apsolutne istine ili pred­ neutike (v.) i interpretacije (v.) termin je u
stavlja put k apsolutnoj istini, kojoj se u nas u češćoj upotrebi u novije vrijeme.
beskonačnom progresu ljudske spoznaje z
asimptotski sve više približavamo da je ni- Izogen (grč. isos = jednak i genos = rođenje),
kad ne dostignemo. P jednak po rođenju, jednak po postanku, is­
Istinitost, svojstvo onoga što je istinito. Dok toga podrijetla.
izraz •istina. primamo znači ono što je is­
Izomorfan (grč. isos = jednak i morfe =
tinito (npr. •ta je misao velika istina•), ali
oblik), jednak po obliku.
može značiti i svojstvo onoga što je istinito
(npr. •ta se misao odlikuje dubokom isti­ Izreka (grč. ap6fansis, lat. enuntiatio, praedi­
nom•}, izraz •istinitost•, ne može značiti catio). U logici : govomo izrečen sud, izraz
ono što je istinito (ne možemo reći, npr. : suda u rečenici; tvrdnja - za razliku od
•ta je misao duboka istinitost•) nego samo pitanja, želje ili zapovijedi - iako u lingvi­
svojstvo ili odliku istinitoga (npr. •ta misao stici ima i šire značenje po kome se i iz­
odlikuje se dubokom istinitošću•). P rečena pitanja, želje i zapovijedi mogu na­
Istinoljubivost, ljubav prema istini (v.), oda­ zvati izrekama. Ulazi u logiku, a pogotovo
nost istini, nastojanje ili težnja da se spozna u suvremenu logistiku, kao značajan pro­
istina, odbojnost prema neistini. blem o načinu odnosno mogućnostima iz­
Istovetan, v. identičan. ražavanja smisla i logičke razložnosti. F
Istovetnost, v. identičnost ili identitet. Izvanjski svijet, skupna oznaka za, 1) sve
Istozvučan, v. ekvivok. stvari izvan vlastitoga tijela i njihove odno­
Išr8k (islam), prosvjetljenje, svjetlosna emana­ se; 2} u psihološkom smislu, skup svih
cija apsolutnog bitka, po kojoj metafizička predmeta, uključujući vlastito tijelo, što se
spoznaja (ma'rifa = grč. gnosis) postaje sred­ prostorno-vremenski pružaju osjetilnom
stvo identificiranja s tim bitkom. Spoznaja opažanju, za razliku od unutrašnjeg svijeta,
o kojoj je ovdje riječ intuitivna je i eksta- sadržaja svijesti vlastitoga ja ili empirijskoga
izvanjski svijet 1 58 izvod

subjekta. - Na razlikovanju unutrašnjega snost imamo onda kad •uviđamo da je ne­


i izvanjskog svijeta počiva pojam samosvi­ moguće da bi spoznaja bila lažna• ; Avena­
jesti, osobe i ličnosti s jedne, i svijesti o rius ubraja izvjesnost među ·karaktere• spo-
predmetnosti s druge strane. - Naivni rea­ znaje. Kr
lizam pripisuje stvarima izvanjskog svijeta Izvod, u tradicionalnoj logici neposredan za­
kvalitete sadržaja subjektivnoga osjetilnog ključak (v.), izveden samo iz jednoga suda
opažanja; prihvaćajući tu osjetilnu predmet­ (v.), pri čemu se nije bitno izmijenio sadr­
nost, kritički realizam od nje ipak razlikuje žaj, već samo oblik suda. Vrijednost takvog
neki pojmovno određeni bitak; subjektivni izvođenja može biti značajna ne samo sa
idealizam vidi u izvanjskom svijetu samo gramatičkog, psihologijskog odnosno reto­
skup predodžaba empirijske svijesti ili ričkog gledišta, već je u stanovitoj mjeri
·kompleks osjeta• ; transcendentalni ideali­ neosporna i za svestranije uočavanje misa­
zam promatra empirijsku zbiljnost kao pro­ onih veza kojima se potpunije i intenzivni­
izvod transcendentalno-logičkoga subjekta je osvjetljuje smisao sudova s obzirom na
ili svijesti uopće, dok objektivni idealizam njihovu logičko-spoznaju ulogu. Zapravo je
određuje izvanjski svijet kao •drugačije­ pri tzv. izvodima riječ o odnosima među
-bitak• (Anderssein) ideje. - •Problem• iz­ sudovima, koji se mogu promatrati u razli­
vanjskog svijeta tipičan je produkt subjek­ čitim vidovima : 1) lstoznačnost ili ekvipo­
tivističkog filozofiranja novovjekovnog ra­ lencija postoji među dva istoznačna istinita
cionalizma i empirizma, koji čovjeka po­ suda, koji se po obliku razlikuju protivnom
djednako najprije izoliraju kao promatrala­ kvalitetom i kontradiktornim predikatom
čko biće izvan svijeta, da bi ga zatim tek (npr. S a P - S e non P). 2) Podređenosti
naknadno stavili u svijet predmeta, čudeći ili subalternacija postoji između sudova iste
se pri tom kako to svijest iznutra dolazi do kvalitete, a različite kvantitete (S a P, S i P,
svijeta vani ?! lzrastajući tako iz faktičke te S e P - S o P) pri čemu istina općenitih
otuđenosti čovjeka i svijeta, •Subjekt­ sudova nužno uključuje u sebi istinu djelo­
-objekt-problem. pokazuje se kao nerješiv, mičnih (izvođenje a maiori ad minus), ali
što s ove pozicije doista i jest. Naprotiv, ne obrnuto, a neistina djelomičnih neistinu
odredi li se bit čovjeka kao •praksa. njegova općenitih (izvođenje a minori ad maius), ali
bitka u svijetu, svako suprotstavljanje unu­ ne obrnuto. 3) Opreka ili opozicija postoji
trašnjega i izvanjskog svijeta otkriva se kao među sudovima kvalitativno različitim u tri
puka apstrakcija. Pe mogućnosti, koje se prikazuju u tzv. logi­
Izvjesnost ili sigurnost (lat. certitudo), karak­ čkom kvadratu (v. shemu na kojoj se raza­
teristika stanja svijesti, odnosno doživljaja bire i subalternacija).
koji neki sud prihvaća kao posve istinit, ne­ Kontradiktorna (dijagonalna, dijametral­
sumnjiv, neprijeporan. Izvjesnost redovito na) opreka je logički najizrazitija, te nužno
prati sudove koji su očiti (evidentni) sami sadrži istinitost jednog suda uz istodobnu
po sebi ili sazdani na neposrednom isku­ neistinu kontradiktorne opreke (•ili-ili· -
stvu (neposredna, intuitivna izvjesnost), ali trećega nema). Kontrarna opreka sadrži
može postojati i za sudove koji su dokazani mogućnost istine jednog suda uz neistinu
ili se smatraju dokazanima (posredna, dis­ oprečnog, ali postoji mogućnost i neistine
kurzivna izvjesnost). lako je doživljaj izvje­ obaju kontrarnih sudova. Supkontrarna
snosti psihološki jedinstven, ponekad se opreka nužno sadrži istinitost bar jednog
•Subjektivna• izvjesnost vjerovanja razlikuje suda uz moguću neistinitost drugoga, ali
od ·objektivne• sigurnosti znanja; ali i psi­ postoji mogućnost da oba suda budu istini­
hološki i metodički treba razlikovati izvje­ ta. 4) Obrat ili konverzija postoji među su­
snost od različitih stanja vjerojatnosti. Des­ dovima gdje je drugi sud nastao zamjenom
cartes smatra kriterijima izvjesnosti •jasno­ subjekta i predikata prvog suda. Istinitost
ću. i •razgovijetnost•; prema Kantu izvje- obaju sudova moguća je bilo uz potpun
izvod 1 59 izvođenje

obrat (conversio simplex) bez izmjene P e S, S o P - Non P i S), kadšto samo u


kvantitete (S i P - P i S, S e P - P e S), nepotpunoj izmjeni (S e P - Non P i S). 6)
bilo samo uz nepotpun obrat (conversio per Valjanost ili modalitet zasniva se na snazi
accidens) uz izmjenu kvantitete S a P - važenja medu sudovima problematičnim (S
P i S, a tek izuzetno je moguće S a P - može biti P), asertornim (S jest P) i apodik­
P a S). 5) Izmjena li kontrapozicija postoji tičnim (S mora biti P). Istina snažnijeg suda
medu sudovima gdje je drugi sud nastao uključuje istinu slabijeg, ali ne obratno, a
pored zamjene subjekta i predikata još i iz- neistina slabijeg uključuje neistinu snažni-
mjenom predikata u kontradiktornu mu jeg suda, ali ne obratno. Pet
opreku i davanjem protivne kvalitete čita­ Izvođenje, logički postupak u kome se iz jed­
vom sudu. Istinitost obaju sudova moguća nog suda izvodi drugi, ponajčešće sam obli­
je kadšto u potpunoj izmjeni (S a P - Non kom novi, sud. (V. izvod.)
jasnoća 161 jednostavnost

nju znanog svijeta u jedinstva, već je Des­


cartes zamišljao jedinstvo isključivo kao
•način mišljenja•, a Kant ga ubrojio u te­
meljne apriorne funkcije (kategorije) ra­
zumske spoznaje. U filozofiji je često izne­
seno mišljenje da jedinstvo kao kategorija
objektivnog svijeta ima svoj izvor i uzor u
jedinstvu svijesti (grupiranju doživljaja oko
jednog •ja•). Kr

J
Jednakost, 1) apstraktna imenica načinjena
prema pridjevu •jednak. ; odnos između
dvaju međusobno uspoređenih relata koji
su međusobno •jednaki· ; termin može zna­
čiti posvemašnje podudaranje u svim ka­
Jasnoća (!at. claritas), prezentnost, evident­ rakteristikama uspoređenih relata - ·kvali­
nost. U filozofiji, evidentna spoznaja na ko­ tativnu identičnost• (kakva npr. postoji iz­
ju bi se mogao osloniti siguran i nesumnjiv među dva geometrijski jednaka kvadrata) ili
sud. Prema R. Descartesu, •jasna spoznaja samo u pojedinima od njih (kakva postoji
jest ona koja je živa i otvorena pozornom među predmetima jednake dužine, jednake
duhu. Jasno vidimo ono što je pred našim boje i sl.). Katkada je termin jednakost is­
okom koje promatra i što dosta snažno i toznačan s terminom •ekvipolencija.; 2)
otvoreno na nj djeluje• (Osnovi filozofije). društveni ideal izjednačenosti svih ljudi u
Za G. W. Leibniza, svojstvo koje neki po­ dužnostima i pravima; taj ideal posebno se
jam razlikuje od drugog, za razliku od raz- često ističe kao negacija klasnih i staleških
govijetnosti. Šp privilegija te je sadržan u lozinci francuske
Jastvo, kovanica načinjena prema njem. lch­ revolucije : · Liberte, egalite, fraternite!• (Slo-
heit; u našoj filozofskoj literaturi upotreb­ boda, jednakost, bratstvo!) Kr
ljava se uglavnom u dvojakom značenju : 1) Jednostavnost (!at. simplicitas), 1) svojstvo
kao supstantivacija zamjenice •ja., odnosno nečega što je •jednostavno•, tj. što nije sa­
•ja• mišljeno kao supstancijalno biće (njem. stavljeno od dijelova ili se ne da rastaviti
das Ich, franc. le moi), 2) kao apstrahirano na dijelove; također ono na čemu se ne
svojstvo (karakteristika) onoga što je •ja• mogu razlikovati različita, apstrakcijom iz­
(lchheit, Charakter <les lch-Seins). Kr lučiva svojstva. U metafizičkim razmatranji­
Jedinstvo, 1) općenito : karakteristika onoga ma, počevši od najstarije grčke filozofije,
što je jedno ili ujedinjeno Qedinstvo priro­ pripisivala se jednostavnost ljudskoj duši, iz
de, jedinstvo teorije i prakse, narodno je­ čega se izvodilo da je ona - nasuprot ti­
dinstvo); 2) kategorija suprotna kategoriji jelu, - neraspadljiva, odnosno besmrtna.
mnoštva (pluraliteta). Iako fundirano u Jednostavnost se također pripisivala atomi­
objektivnim odnosima Qednostavnosti, pro­ ma (Demokrit), monadama (Leibniz) i dru­
storne i vremenske sudatosti, doživljajne, gim •Zadnjim. elementima bitka (npr. •rea­
funkcionalne ili logičke supripadnosti), je­ lima•, Herbart); 2) lakoća; svojstvo onoga
dinstvo realnih ili misaonih predmeta ne što nije •Zamršeno•, •teško izvedivo•, ·kom­
može se odvojiti od ujedinjujuće (unifika­ plicirano. Qednostavan zadatak, jednostavan
torne, sintetične) funkcije svijesti koja, po postupak); 3) priprostost; karakteristika
potrebama teoretskih i praktičkih situacija čovjeka koji je u svom vladanju, držanju,
i zadataka, predočuje misli i tretira iste po­ odijevanju i sl. prirodan i skroman ; slobo­
datke sad kao razlučene u •mnogo., a sad dan od složenih zahtjeva mode, društvenih
opet okupljene u •jedno •. Zbog presudne konvencionalnosti, težnje za isticanjem,
uloge ujedinjavajuće svijesti u našem luče- psihičkih kompleksa i sl. Kr

11 Filozofijski rječnik
jednota 162 jezik

Jednota, 1) isto što i jedinstvo (v.); 2) svojstvo elementu prvoga skupa odgovara samo je­
po kojem je nešto •jedno•. Sinonim : unici­ dan element drugoga skupa (A je otac B-a,
tet. C-a i D-a), b) da svakom elementu drugog
Jednoznačnost, 1) u logici : sistematsko svoj­ skupa odgovara samo jedan element prvog
stvo nekog termina da u nizu logičkih ope­ skupa (B, C i D su sinovi A-a), c) da svakom
racija u kojima je upotrijebljen, održi isto elementu prvog skupa odgovara jedan ele­
(nepromijenjeno) značenje (isti pojmovni menat drugog, i obratno, svakom elementu
sadržaj i opseg). Postulat jednoznačnosti iz­ drugog skupa jedan element prvog (A je
ražen je u logičkom principu identiteta; 2) bračni drug B-a, a B je bračni drug A-a);
u logici i matematici : (njem. Eindeutigkeit, 3) u lingvistici : isto što i istoznačnost (sino­
franc. uniformite), pojam koji izražava po­ nimnost), tj. jednako značenje dviju riječi
seban odnos (odnos •preslikavanja• među ili izraza (vatra oganj ; hladno mi je -
relatima-skupovima; npr., a) da svakome zima mi je). Kr
Jezik, v. govor.
kabala 1 63 kalpa

Kata (sansk.), vrijeme u empirijskom i mate­


matskom smislu; termin izveden iz korije­
na kal koji se nalazi u riječi - kalkulirati
( = računati). - Za odnos prema kategoriji
prostora usp. akaša.
Kalam (islam), govor, logos, argumentacija;
naziv za spekulativnu teologiju koja se služi
metodama dijalektičke filozofije, osobito
helenske. U užem smislu kalam označuje

K
učenje škole mutakallimun (v.), koja je na­
stala odvajanjem ortodoksnih teologa, naj­
prije Aš'arija u 9. st., od teološkog .libera­
lizma. škole mu'tazila (v.). - Racionalna
teologija ovih dijalektičkih smjerova razli­
kuje se od teoloških stavova iracionalisti­
Kabala (hebr. kabbala = primanje, usmena
čkih škola koje polaze od intuitivnog isku­
predaja, sadržaj preuzet tradicijom), židov­
stva (ma'rifa, v.), i među kojima se osobito
ska srednjovjekovna mistika koja u sebi
ističe misticizam sUfija (v.). Ve
sadrži novoplatonske (v.), gnostičke i novo­
Kalkil (franc. calcul), račun, metoda zaključi­
pitagorejske predodžbe o čovjeku, svijetu i
vanja i dokazivanja koja se sastoji u operi­
životu. Djelovanje u svijetu tumačeno je
ranju simbolima prema formalnim pravili­
mistikom brojeva i slova. Prema kabali svi­
ma. Upotrebljavaju ga znanosti, a proučava­
jet je nastao spajanjem 10 božanskih ema­
ju ga simbolička logika i matematika.
nacija. Kabala je oblikovana i sistematizira­
Kalokagatia (grč. kal6s = lijep i agath6s =
na od 9. do 1 3 . st. Neki elementi tajnog
dobar), ·lijepa dobrota., kategorija u kojoj
učenja kabale nalaze se već kod Filona.
se sjedinjuju i najuže povezuju ljepota i do­
Utjecaj kabale osjeća se u renesansnoj filo­
brota. Nerazlučivost obaju pojmova u anti­
zofiji i u romantičkoj filozofiji prirode. Ka­
čkih Grka, kao specifični ideal njihova na­
bala je preuzeta u prvi dio talmuda (v.).
čina života, obrazovanja i odgoja, ukazuje
B na izvornu (sadržajnu) nediferenciranost i
Kabalisti, srednjovjekovni židovski vrači koji
su uz kabalu (v.), na način novopitagorova­ neodvojivost etičkog i estetskog područja
ca, tumačili magiju brojeva i slova, a brojevi (koja se često jezično zadržala do danas : li-
i slova bili su za njih bit i osnov svih stvari jep za dobar i obratno�- K
i pojava. Kalpa (sansk.), kozmička mjera vremena od
nastanka jednog svemirskog sistema svjeto­
Kabalistika, istraživanje i tumačenje znače­ va do njegove propasti; dijeli se na noć i
nja i smisla kabale (v.), ali znači i izvođenje dan stvaralačkog božanstva Brahme ili na
magijskih čina kojim su se bavili kabalisti četiri razdoblja yuga, koja se kao cjelina na­
(v.). zivaju i maha-yuga ili manvantara. Kalpa
Kadariya (islam), indeterministi, koji čovjeka iznosi 8 milijardi 640,000.000 godina, a tra­
smatraju •tvorcem njegovih djela. (kadar je janje pojedinih yuga nije jednako nego po­
moć, ili moralna autonomija subjekta). Već stepeno opada, jer njihov tok predstavlja in­
ih je Muhamed obilježio kao mazdaističke voluciju svijeta. - Prvo razdoblje, krita­
dualiste (madžfis) u svojoj zajednici. Suprot­ yuga, zlatni vijek, traje četiri desetine kalpe ;
ni nauk u ekstremnom fatalističkom obliku to je doba apsolutne pravednosti, gdje po­
zastupa džabariya (v.), dok se druge orto­ stoji samo jedna kasta, brah.manska, i jedna
doksne škole (mu'tazila i aš'ariti) brane od Veda. Drugo razdoblje treta-yuga, traje tri
napadaja da usvajaju fatalistički nauk. desetine kalpe; to je doba zainteresirane
Ve djelatnosti, gdje pravednost opada za jednu
kalpa 1 64 kapitalizam

četvrtinu, a ostale tri održavaju se prinoše­ i treći tom je objavio F. Engels nakon Mar-
njem žrtava bogovima. Uz brah.mansku jav­ xove smrti (1885. i 1 894). V
lja se i druga, ratnička kasta kšatrija. Treće Kapitalizam. Društveno-ekonomska forma­
razdoblje, dvapara-yuga, traje dvije desetine cija za koju je karakterističan odnos slobod­
kalpe ; pravednost u svijetu smanjena je na nog radnika i kapitaliste. Radnik je slobo­
polovicu; postoje četiri Vede, četiri kaste i dan utoliko što nije vlasništvo nikoga, ali
različiti kultovi; javlja se bijeda i bolest, du­ je ujedno, radi održanja života, prinuđen da
žina ljudskog života je postepeno opala. Č e­ na tržištu prodaje svoju radnu snagu. Vla­
tvrto razdoblje, kali-yuga, traje jednu dese­ snik proizvodnih sredstava - kapitalist -
tinu kalpe ; to je povijesno razdoblje čovje­ kupuje radnu snagu za određeno radno vri­
čanstva u kojem živimo. - Ovaj sistem jeme. Budući da radnik radi više nego što
kozmičke evolucije ne postoji u doba Rig­ je plaćena njegova radna snaga, stvara on
-vede, ali je u doba eposa i starijih filozof­ kapitalistu višak vrijednosti i time omogu­
skih sistema, tj. nešto prije 5. st. pr. n. e., ćava akumulaciju kapitala i proširenu re­
potpuno razvijen i općenito usvojen u In- produkciju. Karakteristika liberalnog kapi­
diji. Ve talizma bila je konkurencija kapitala, koja
Kanon (grč.), pravilo, propis ili skup propisa je imala za posljedicu da su veliki kapitalisti
(zakona, pravila) koji - pravno normirani uništavali male, a zatim i hiperprodukciju
ili tradicijom nametnuti - općenito vrije­ robe, a ona je dovodila do periodičkih eko­
de za određeno područje (kanon crkvenog nomskih kriza i konačno ratova. Potkraj 1 9 .
prava, kanon arhitekture); kod Kanta : uče­ st. dolazi d o stvaranja velikih monopola i
nje o metodici, odnosno sistem principa do sraštavanja industrijskog i financijskog
koji reguliraju pravilnu upotrebu razuma. kapitala. Za ovaj period, (v. imperijalizam)
Kr naročito su karakteristični vlast financij­
Kaos, v. haos. skog kapitala i eksport kapitala. Najnoviju
Kapital - za razliku od vulgarne buržujske fazu razvoja kapitalizma karakterizira razvoj
ekonomije koja pod kapitalom shvaća su­ državnog kapitalizma, tj. sve veće upletanje
mu materijalnih novčanih sredstava za pro­ države u život nacije, i to ne samo u po­
izvodnju, Mane je pod kapitalom shvaćao litički nego i ekonomski i kulturni život.
bitni društveno-ekonomski odnos u kapita­ Privatni kapital je nesposoban za proširenu
lizmu. A to je odnos između jedne strane reprodukciju u nizu grana proizvodnje, koje
koja je vlasnik sredstava za proizvodnju (ka­ zahtijevaju goleme investicije, a isto tako ne
pitalist, država) i radnika koji prodaje svoju može riješiti konzekvencije kapitalističkog
radnu snagu. Kapital je u biti taj društveni načina proizvodnje. Uzimajući na sebe
najamni odnos koji je ujedno otuđenje rad­ •znatne ekonomske funkcije, država i dr­
nika od svoga rada, od sama sebe i drugih. žavni aparat dobivaju i svoju samostalnu
Osnovni historijski zadatak socijalizma je ekonomsku bazu, te na toj osnovi jača dru­
da prevlada taj najamni, otuđeni kapital­ štvena uloga državnog aparata. Buržujska
odnos u kojem se nalazi radnička klasa i država i državni aparat, u težnji da stiču
svi ostali slojevi koji ne raspolažu sredstvi­ svoju samostalne funkcije i da se postave
ma za proizvodnju. Kapital nastaje na iznad društva, nastoje ne samo da još više
onom stupnju razvoja društva koje je karak­ suzbiju samostalnu društvenu ulogu radni­
terizirano robnom proizvodnjom, kada i čke klase, već i da, ne dirajući u samu os­
čovjekova radna snaga postaje roba. Kapital novu kapitalističkog sistema, ograniče ulo­
je u tom procesu robne proizvodnje ujedno gu privatnog kaptala•. . . Državni kapitali­
i vrijednost koja svom vlasniku, koji eks­ zam .izrasta u razvijenim zemljama iz mo­
ploatira radnu snagu, donosi višak vrijedno­ nopolističkog kapitalizma, koji je postao
sti (v.). Kapital je i životno djelo Karla Mar­ ekonomski i politički neodrživ i koji spon­
xa. Prvi tom je objavljen 1867. god., a drugi tano traži izlaz iz krize putem podržavljenja
kapitalizam 165 kannan

određenih ekonomskih funkcija, zadržava­ Karman (sansk.), .djelo.; u filozofskom smi­


jući bitne karakteristike kapitalističkih od­ slu djelatnost kao pokretna snaga moralnog
nosa. U tom smislu specifični oblici držav­ determinizma u individualnom životu, a ta­
nokapitalističkih odnosa mogu biti kako kođer i općeg kauzalnog zbivanja u svemi­
posljednji napor kapitalizma da se održi, ta­ ru. Zakon, retribucije moralnih posljedica
ko i prvi korak k socijalizmu. Da li će biti ili ·dozrijevanje plodova• (vipaka) djelatno­
jedno ili drugo - to zavisi u prvom redu sti ne ograničuje se na jedan život, nego je
od snage i svjesne političke akcije radničke osnov vjere u kontinuitet duše (gjlva) ili sa­
klase, to jest od rezultata njene borbe za mosvojstva (fu:man) kroz niz života ili •pre­
vlast• (Program SKJ). V porađanja• (punar-bhava). Preporađanje je
Karakter (grč. haraso = urezujem), 1) (psi­ uvjetovano moralnom obvezanošću djelima
ho!.) struktura onih osobina ličnosti koje su iz prijašnjih života. • Bića su nasljednici vla­
u vezi s osnovnim stavovima, sentimentima stitih djela. prema nauku gotovo svih indij­
(v.) i usvojenim vrednotama, a dolaze do skih vjerskih i filozofskih učenja. Kao takva
izražaja u djelovanju čovjeka prvenstveno ona su u biti ·kontinuumi• (santana), a ne
na društvenom i etičkom planu; 2) (etik.) individuumi. Zato je moguća vjera u prepo­
moralna strana čovjeka; 3) (bio!.) svaka iz­ rađanje ili kontinuitet stanja svijesti i bez
razita osobina nekog organizma po kojoj se vjere u vječni identitet ili individualnost
on može uspoređivati ili razlikovati od ne- duše. To je shvaćanje karakteristično za
kog drugog organizma. Bu Buddhino učenje, gdje se istodobno djelat­
Karakteristika (grč. harakter = obilježje, ose­ nost identificira s voljom. - Po specifičnoj
bujnost), opis oznaka ili osobina kojima se zavisnosti od principa karmana učenje o
stvar ili osoba odlikuje. preporađanju nije identično s učenjem o
Karakterologija. Grana psihologije, koja se metempsihozi ili reinkarnaciji uopće, koja
bavi proučavanjem karaktera ljudi. Glavni se javlja i izvan indijskoga kulturnog kruga.
su zadaci karakterologije da utvrdi osnovna Još je jasnija razlika karmičkog determiniz­
karakterna obilježja čovjeka i njihove me­ ma od fatalističkih vjerskih i filozofskih
đusobne veze pa da pronađe prikladne me­ nauka. Sve teorije o karmanu smatraju ve­
tode za proučavanje i mjerenje tih karakter­ zanost za vječni tok zbivanja (samsara) izvo­
nih obilježja. U proširenom smislu uključu­ rom patnje iz koje se traži put oslobođenja
je i proučavanje ličnosti čovjeka. Potrebno (mukti). Oslobođenje se postiže odricanjem
je razlikovati karakterologiju sa znanstve­ od plodova djelatnosti koja treba da posta­
nim pretenzijama od pučke karakterologije, ne nezainteresirana. Ideal slobode tu odgo­
koja ulazi u parapsihologiju (v.). Bu vara idealu apatije u grčkoj filozofiji, ali mu
Kardinalan (lat. cardinalis = stožerni), te­ je karakteristična pretpostavka da se njegov
meljan, osnovan. Kardinalnim krepostima cilj određuje izričito kao stanje •onkraj do­
(vrlinama) nazivaju se one koje tvore osno­ bra i zla•. Uvrzenost bića u krug moralne
vu etičke ličnosti; prema Platonu te su kre­ obvezatnosti djela posljedica je metafizi­
posti : mudrost, hrabrost, umjerenost i pra­ čkog neznanja (avidya) ili vjere u individu­
vednost. Kršćanstvo je tim .naravnim• kar­ alnost samosvojstva (fuman). - Karman je
dinalnim krepostima pridružilo tri .nadna­ ujedno kauzalni zakon kozmičkog zbivanja,
ravne• (teološke) : vjeru, nadu i ljubav. jer su ne samo pojedinci nego i svjetovi kao
Kr cjelina, uključivši tu i božanske panteone,
Karma (ind. karma = djelo), budistički nauk podređeni kružnom zakonu beskrajnog na­
prema kojem su naš sadašnji život i osnov­ stajanja i propadanja. Snaga djela je iznad
ni karakter, a prema tome i naš udes, od­ moći bogova. Ovo se uvjerenje razvilo kao
ređeni djelima što smo ih izvršili u svom dogma iz uvida u kozmičku zakonitost (rita,
pređašnjem životu (v. metempsihoza, palin­ v.) u ranim vedskim himnama. Brahmanski
geneza). svećenici proglasili su zatim obvezanost bo-
karman 166 kategoričan

gova da se pokore ritualnim djelima koja Kasta, nasljedna staleška organizacija indij­
propisno vrše žrtveni svećenici. Ve skog društva. Indijski je termin vama ili
·boja• puti po kojoj su se arijski osvajači po
Kartezijanizam (od lat. transkripcije imena dolasku u lndiju razlikovali od dravidskih
Descartes : Cartesius), smjer novovjekovnog starosjedilaca. Č etiri glavne kaste određene
racionalizma koji polazi od njegova osniva­ su u Manuovu zakoniku, tradicionalnom
ča, francuskoga filozofa i matematičara Re­ osnovu indijskog društvenog poretka : 1)
nea Descartesa (1596 - 1650), i doživljava brahmana, kasta svećenika; 2) kšatriya, ka­
mnoge izmjene i dopune od njegovih sljed­ sta plemića i ratnika; 3) vaišya, kasta seljaka
benika. Kao novator i •Otac novovjekovne i trgovaca; 4) šUdra, kasta slugu. Izvan kasta
filozofije• Descartes počinje sasvim ispočet­ nalaze se parije. Kastinski sistem postao je
ka i polazi u potragu za sigurnim temeljem u povijesnom razvoju vrlo kompleksan, ta­
spoznaje. Taj se temelj sastoji u novoj me­ ko da se razlikuje više od 3000 kasta. Mi­
todi radikalne sumnje u sve osim izvjesno­ tološka slika o nastanku kasta iz božanskog
sti vlastita opstanka u aktu mišljenja : cogi­ praoca Puruše nalazi se u himni Rig-vede
to, ergo sum. Ovaj stavak nije silogizam, 10, 90 : •Iz njegovih usta postaše brahmani,
nego neposredno znanje ili samoizvjesnost. ragjanya (kšatriya) iz ruku, iz bokova vaišya,
Odatle proizlaze i novi kriteriji istine kao a iz nogu mu nastade šUdra.• Ve
izvjesnosti : jasnoća i razgovijetnost. Iz sa­ Katalepsija (grč. katalepsis = hvatanje), pa­
moizvjesnosti Descartes neposredno izvodi tološko stanje koje se očituje u nehotičnom
izvjesnost prirođenih ideja: pojma Božjega zadržavanju tijela ili udova u položaju u ko­
opstanka, matematičkih i geometrijskih ak­ ji smo ih postavili.
sioma, i ove su nužno istinite. Matematička Katarza (grč. katharsis = očišćenje), u prvot­
je egzaktnost uzor istinitosti i mjerilo sva­ nom najopćenitijem moralnom značenju
kog bitka : što se ne da točno izmjeriti, nije čišćenje duše od osjetnosti, što djeluje na
izvjesno i ne može biti, budući da se ne cjelokupnu čovjekovu ličnost. U estetskom
može jasno i razgovijetno predočiti. Meha­ značenju prema Aristotelovoj .Poetici.
ničko-racionalistički pristup zbiljnosti pri­ umjetničko djelo (npr. drama) izaziva kod
siljava Descartesa da sve što jest mora sa­ gledalaca osjećaje (afekte) sažaljenja i straha
gledati samo kvantitativno kao stvar (res) : te ih oslobađa od tog stanja. Time se čovjek
unutrašqji neprotežni svijet duše javlja se uzdiže iznad egoizma, jer spoznaje da se
kao •res cogitans•, a izvanjski tjelesni svijet životne promjene događaju i bez naše volje.
kao •res extensa•, te obje supstancije bivaju U misticizmu katarza znači čišćenje duše
funkcijom apstraktnoga geometrijskog pro­ od grijeha. B
stora. Njihov dualizam Descartes pokušava Katasilogizam (grč. kata = protiv), protusi­
premostiti intervencijom treće supstancije : logizam, protudokaz, silogizam (v.) koji se
Boga. Polazeći od ovih principa o n j e izgra­ suprotstavlja nekom drugom silogizmu.
dio i nove znanosti : analitičku geometriju Kategorematično (grč. kategorema = ono
koja svijet promatra kao sistem čvrstih to­ što je od nekog iskazano), ono što nešto
čaka u prostoru, i shodno tome klasičnu određeno znači, ono što i zasebno uzeto
mehaniku. Novovjekovna filozofija i eg­ ima značenje, za razliku od sintegorematič­
zaktna znanost duguju svoje porijeklo kar­ nog (v.) što nema samostalno značenje, ne­
tezijanizmu, a ne manje i novovjekovna go ga ima samo u vezi s drugim značenji-
tehnika u težnji da ovlada prirodom kao ma. P
pukim objektom. Među nastavljače kartezi­ Kategoričan (grč. kategorik6s), koji izjavljuje,
janizma valja ubrojiti Spinozu i spinocizam tvrdi; u opreci prema hipotetičkom (v.) zna­
(v.) kao i okazionalizam (v.) Geulinxa i Ma­ či bezuvjetan. Kategoričan sud postavlja
lebranchea, a ne manje i francuske prosvje- bez �vjetnu tvrdnju te ima oblik S jest P (S
titelje. Pe a P), odnosno S nije P (S e P). Kategoričan
kategoričan 167 kauzalitet

silogizam (v.) ima kao premise samo kate­ prihvatljiva je i za filozofiju marksizma kad
goričke sudove. Kategorični imperativ zna­ pod bitkom shvatimo tvar, materiju. B
či bezuvjetan zahtjev za stanovito postupa­ Kategorijalan, koji se tiče kategorija (v.), s
nje, a kao izraz naročito je poznat u vezi kategorijama u vezi.
s Kantovim formulacijama moralnih normi Kauzalan (lat.) uzročan, koji biva po uzroci­
(v. imperativ). Pet ma, bez obzira na eventualnu svrhovitost
(finalnost). Suprotno : finalan.
Kategorija (grč. kategorein izreći, katego- Kauzalitet (!at. causalitas), kauzalnost, uzroč­
riai = načini izraza). Pojam kategorija uveo nost, uzročna veza, odnos uzroka i učinka
je u filozofiju već Aristotel kao najopćeni­ (posljedice), uzročno-posljedična nužda.
tiju oznaku bića. U logičko-rečeničkom is­ Kauzalitet u mnogostranim oblicima proži­
kazu to su najopćenitiji predikati. Pomoću ma sve pojave u prirodnoj i društvenoj
kategorija sve je određeno prostorno i vre­ stvarnosti : prije svega u direktnoj, nepo­
menski u svojim stanjima. Aristotel je po­ srednoj uzročno-posljedičnoj vezi među
stavio ovih 10 kategorija: 1) podmet, sup­ pojedinim pojavama, koja nije naprosto li­
stancija (npr. čovjek); 2) kvantiteta (dva lak­ nearna i jednosmjerna, jer se stanovita po­
ta dugo); 3) kvaliteta (bijelo); 4) odnos, re­ sljedica može odražavati ne samo na dalj­
lacija (dvostruko, pola); 5) mjesto (u Likeju); njim posljedicama, nego i na samom svom
6) vrijeme Gučer); 7) položaj (on leži); 8) uzroku odnosno suuzrocima pa i na ostalim
imanje (naoružan); 9) djelovanje, činjenje prethodnim uzrocima. U stvarnosti postoji
(siječe); 10) trpljenje (biva siječen). Od svih bezbroj •kauzalnih lanaca., često međusob­
kategorija najvažnija je supstancija, koja je no isprepletenih, pri čemu su uzrok i po­
uvijek nosilac (subjekt) svojstava, a ostalih sljedica jedan nedjeljiv fenomen, jer svaka
devet kategorija su oznake (predikati) sup­ pojava predstavlja ujedno posljedicu (nekog
stancije i zovu se akcidencije (grč. symbe- uzroka odnosno nekih uzroka), kao i uzrok
bek6ta). Stoici su već sveli Aristotelovih de­ (neke posljedice odnosno nekih posljedica).
set kategorija na svega četiri i to : supstan­ Međutim\ nije svaka pojava sa svakom po­
cija, svojstvo, stanje i odnos. javnom izrazito kauzalna povezana, nego se
Descartes i Spinoza razlikovali su samo mnoge pojave s različitih kauzalnih lanaca
supstanciju i njena svojstva (atributi, modu­ često •slučajno. nađu zajedno, te se bez ika­
si). Kant je dao drugačije tumačenje katego­ kve veze osim prostorno-vremenske, odno­
rija. On smatra da su kategorije forme mi­ sno samo u prividnoj nestvarnoj suvislosti,
šljenja pomoću kojih shvaćamo predmete. nižu jedna iza druge kao npr. uzimanje bez­
One su čisti pojmovi razuma. Sve se kate­ načajnog lijeka i ozdravljenje bolesnika, za­
gorije osnivaju na logičkim funkcijama u pažena crna mačka i nezgoda. Prema tome,
sudovima. Na osnovu svoje teze, da vrste iako se kauzalitet ostvaruje u vremenu, ipak
kategorija odgovaraju vrstama logičkog su­ nije svaki •post hoc• (•poslije toga., vre­
da, Kant je dao ovu sistematizaciju katego­ menska uzastopnost) ujedno i •propter hoc•
rija: 1) kvantiteta : jedinstvo, mnoštvo, sveu­ (•poradi toga•). Osim toga, ima pojava koje
kupnost; 2) kvaliteta : realitet, negacija, !imi­ se bez međusobne neposredne uzročne ve­
tacija; 3) relacija: inherencija i supstancija, ze ipak redovito, stalno pojavljuju zajedno,
kauzalitet i dependencija (uzrok i posljedi­ bilo u vremenskom slijedu tj. sukcesivno,
ca), zajednica (uzajamnost između onoga dijahroqo (npr. dan i noć), bilo istodobno,
što radi i onoga što trpi); 4) modalitet: mo­ simulta�w. sinhrono, •paralelno•, i to zato
gućnost-nemogućnost, egzistencija-neeg­ što se-mogu shvatiti kao svojstva stanovitih
zistencija, nužnost-slučajnost. Kantove ka­ složenijih · pojava, odnosno nekih bića i
tegorije ostaju samo u subjektivitetu mišlje­ predmeta, te na taj način svaditi na zajed­
nja. Kod Hegela kategorije nisu samo for­ nički uzrok. Zadatak je pojedine znanosti
me mišljenja nego i forme bitka. Ta teza da na pretpostavci kauzaliteta istražuje i
kauzalitet 168 kibernetika

ustanovljuje konkretne uzročne veze u bo­ ličitim dužnostima (borba motiva), s uputa­
gatom i raznolikom iskustvenom materijalu ma kako bi u dotičnom slučaju trebalo po­
(v. uzrok, uvjet, kauzalni zakon, kauzalni stupiti u skladu s moralnim propisima.
neksus, determinizam). Pet Pet
Kauzalizam, filozofijsko stajalište prema ko­ Khandha (pfili), skupina, odsjek ili odlomak;
me je sve određeno uzročno-posljedičnim u Buddhinoj nauci naziv za pet osnovnih
vezama bez svršnog, finalnog, teleologij­ skupina ili dijelova (panća-khandha) psiho­
skog usmjerenja. -fizičkih pojava, osobito u učenju o ljudskoj
Kauzalni neksus (!at.), uzročna povezanost ličnosti koja se smatra složenom pojavom
dviju pojava, događaja, djelatnosti i sl., koji bez posebnog metafizičkog nosioca indivi­
se međusobno odnose kao uzrok i poslje­ dualnosti. U tom smislu budistička teorija
dica (v. kauzalitet). o panća-khandha zamjenjuje vedantinsku
Kauzalni zakon (princip kauzaliteta) kazuje teoriju o mnanu (v.), ·kao što se određeni
da svaka pojava, promjena, događaj, ima sklop dijelova naziva kolima, tako se u upo­
svoj uzrok, da se promjene u stvarnosti od­ trebljava uobičajeno ime Č ovjek kad se po­
vijaju u obliku kauzaliteta (v.). Bez kauzal­ jave ove skupine•. Tih pet skupina, koje se
nog zakona, takoreći zakona nad zakonima, definiraju i kao •elementi prianjanja• (uz
svijet i život ostali bi za čovjeka kaotični egzistenciju), jesu : 1) tjelesni lik (rupa), tj.
i neshvatljivi, a znanstvena spoznaja stvar­ četiri materijalna elementa i od njih zavisna
nosti nemoguća. Stoga se kauzalni zakon tjelesnost• ; 2) osjeti (vedana), tj. vid, sluh,
shvaća kao jedna od spoznajnih kategorija miris, okus, opip i predodžba; 3) zamjedbe
(v.), kao neophodna pretpostavka odnosno (san.na) na istih šest osjetnih područja; 4)
postulat (v.) znanstvenog mišljenja, kao ostvarenja (sankhara), tj. šest vrsta ispoljenja
princip znanstvenog istraživanja i tumače­ volje; i 5) svijest (vinnana) na istim područ­
nja stvarnosti. Kauzalni zakon predstavlja jima. - Pojedini od tih elemenata ne po­
osnovu za proširenje i obogaćivanje znanja sjeduju nezavisnu zbiljnost, nego se pojav­
induktivnim zaključivanjem (v. indukcija). ljuju samo u momentanim skupovima :
Na osnovu kauzalnog zakona moguće je ra­ .ono što postoji kao osjet, zamjedba i svi­
zumjeti s jedne strane pravilnost, postoja­ jest, to je povezana pojavnost, a ne nezavi­
nost, jednoobraznost, uniformnost prirodne sna, pa se te pojave ne mogu pojedinačno
stvarnosti (prirodni zakoni), a s druge strane odvajati da bi se pokazala njihova različi­
povijesno kretanje i svjesne akcije u dru­ tost. Jer, ono što osjećamo, to i zamjećuje­
štvenoj stvarnosti. Kauzalni zakon formuli­ mo, a što zamjećujemo, toga smo i svjesni•
rao je već i antiknoj filozofiji (Demokrit, (Magjgjhima 43). - Među ovim skupinama
Aristotel, stoici, Epikur), a naročito istaknut najkarakterističnija je za budističku filozofi­
u filozofiji novoga vijeka kao neophodna ju sankhara (v.). - Osim ove glavne podjele
pretpostavka znanstvene (napose prirodo­ psiho-fizičkih elemenata na pet skupina,
znanstvene) spoznaje. Međutim, načini nje- postoji i dihotomijska podjela na .ime i lik·
gova filozofijskog opravdanja s obzirom na (nama-rupa - prevodi se kao •subjekt i
izvor, valjanost i granice razlikuju se kod objekt• ili ·forma i materija•), koja ima više
pojedinih filozofijskih pravaca u skladu sa logički nego psihološki smisao. - Odgova­
spoznajnoteorijskim stavovima (v. empiri­ rajući sanskrtski izraz skandha upotrebljava
zam, senzualizam, skepticizam, racionali­ se kao filozofski termin samo u ovom bu-
zam, kriticizam, apriorizam, pragmatizam, dističkom smislu. Ve
instrumentalizam, fikcionalizam, kondicio- Kibernetika (grč. kybernetike tehne = kor­
nalizam). Pet milarska vještina), znanstvena disciplina ko­
Kazuistika (Jat.), tradicionalni naziv za raz­ ja istražuje ·dinamičke samoregulirajuće i
matranje pojedinačnih mogućih slučajeva samoorganizirajuće sisteme• (G. Klaus, Ky­
stanja savjesti, napose pri sukobu među raz- bernetik in philosophischer Sicht). Sastavna
kibernetika 169 klasa

ili granična području su joj teorija sistema, anegdota (npr. da je stanovao u bačvi). Zvali
teorija upravljanja, teorija informacije i teo­ su ga mahnitim Sokratom. B
rija igre. Već je Platon toj riječi, polazeći
Kin.izam : učenje kinika. Osnovni je problem
od njena osnovna značenja kao vještina
etike da se ostvari najviše dobro. Prema ki­
upravljanja brodovima, dao opće značenje
nicima to čovjek može postići ako u životu
u smislu umijeća upravljanja naprosto i če­
bude imao što manje potreba. Samo će tada
sto primijenjivao na upravljanje državom.
imati vremena za svoj duh i sve što je traj­
Osnivačem kibernetike u navedenom dana­
no. Kinizam je bio reakcija na neumjeren
šnjem smislu smatra se Norberta Wienera
i nerazuman život. Ističući vrijednost duha
koji je, shvativši žive organizme i strojeve
nasuprot hedonističkom egzistiranju kinici
kao sisteme, istraživao njihove analogne ka­
su postali nosioci prirodnih vrednota po­
rakteristike u njihovu ponašanju i funkcio-
moću kojih čovjek može ostvariti smislen
niranju (Cybernetics or Control and Com­ život. B
munication in the Animal and the Machin,
1 948). z Klasa (grč. i !at.), razred (školski), vrsta (bilja­
Kinematika (grč. kinema gibanje), učenje
= ka, životinja, pojava itd. s određenim podu­
o gibanjima bez obzira na sile koje pri tom darnim, zajedničkim oznakama). U logici :
djeluju. grupa pojedinačnih predmeta koji se unu­
Kinestetičko, ono što je u vezi s kinestezi­ tar jednog mnoštva podudaraju u određe­
jom (v.). nim obilježjima i karakteristikama i kao ta­
kvi se mogu pojmovno svrstati u sređenu
Kinestezija (grč. kinein = pokretati i aisthe­ ili raspoređenu cjelinu (klasifikacija, v.). U
sis = osjećanje), skup osjeta pomoću kojih prirodnim znanostima sistematičko jedin­
individuum dobiva podatke o pokretima i stvo između rodova, vrsta, podvrsta i grupa
položaju različitih dijelova svoga tijela. po nekom planu ili zajedničkom (unutra­
Osjeti toga područja uvjetovani su funkci­ šnjem ili izvanjskom) principu. Društvene
jom proprioreceptora, koji se nalazi u zglo- su klase (prema klasicima marksizma) one
bovima, mišićima i tetivama. Bu ljudske grupe koje se konstituiraju, određu­
Kinici (ime od gimnazije posvećene Heraklu ju i u povijesti djeluju na osnovu svoga eko­
u Kinosargu - sjeverno od Atene). Pripa­ nomskog položaja u zbiljskoj jednakoj
daju Sokratovoj školi. Oni su učili da svaki objektivnoj ulozi u društveno-ekonomskoj
čovjek može postići blaženstvo ako živi ta­ i političkoj organizaciji rada (eksploatator­
ko da ima što manje potreba. Osnivač škole ska i eksploatirana klasa); u suvremenom
je Antisten. Majka mu je bila tračka robinja, građanskom društvu postoje po učenju
pa stoga nije imao puno građansko pravo. marksizma dvije velike i glavne klase : bur­
Antisten je učio da je traženje zadovoljstva žoazija (vlasnici sredstava za proizvodnju
neprirodno i da je to bolest. Platon u Fe­ koji su i vladajuća klasa) i proletarijat (koji
donu (59 B) kaže da je Antisten bio prisu­ •posjeduje• i prodaje samo svoju radnu sna­
tan u času Sokratovog umiranja. Na po­ gu, što dolazi na tržište kao i svaka druga
dručju etike Antisten je učio da je vrlina roba). Č itava je povijest borba klasa (već u
dovoljna za blaženstvo (eudaimonia), može Hegela •gospodar i sluga• - •Fenomenolo­
se naučiti (didakte) i ne može se izgubiti gija duha•). Svojom pobjedom nad buržo­
(anap6bletos). Tko to nije postigao, bolje da azijom proletarijat treba ostvariti besklasno
ne živi. To je smisao kinizma. Antisten je društvo, jer on svojim povijesnim položa­
bio poznat i po alegorijskom tumačenju jem i okrenutošću u budućnost ne zastupa
Homera. Antistenov nastavljač bio je Dio­ i ne realizira u svojoj borbi nikakve poseb- ·

gen iz Sinope (sjev. obala Male Azije). Na ne (klasne) interese, nego ukida sebe kao
pitanje što ja najbolje odgovorio je : parresia klasu i svoju suprotnost u interesu čitavog
(sloboda govora). Diogenu je sačuvano više čovječanstva. K
klasifikacija 1 70 koherentnost

Klasifikacija (lat). U logičkom smislu : po­ dvostruki smisao termina koon u duhu da­
stupno provedena divizija nekog višeg poj­ našnje evropske filozofije : 1) ·Koon je di­
ma kroz sve ljestvice nižih pojmova do pot­ daktičko sredstvo kojim se želi dovesti uče­
punog sistematskog pregleda pojmovnog nika u bivstvo ishodišnog samosvojstva, tj.
materijala kao što je to naročito svojstveno ništavila. - 2) Koon nije samo didaktičko
nekim prirodnim znanostima (zoologija, sredstvo, nego i eksplikacija skrovitog biv­
botanika, mineralogija). Klasifikacija zapra­ stva svakidašnjeg opstanka. Njegova para­
vo predstavlja čitav složaj divizija s glavnom doksna aporetičnost (v.) nije ništa drugo ne­
divizijom na vrhu u smislu piramide poj­ go bivstvena bezizlaznost ljudske svagda­
mova (v. pojam, divizija, subdivizija). šnjice.• - Primjeri koona : Na pitanje : . š to
Pet je tao?. Nan-ts'uan je odgovorio : .Tvoj sva­
Klasna borba - v. borba klasa. kidašnji duh, to je tao.• - Na pitanje : ·Koji
Klaustrofobija, duševna smetnja koja se sa­ j� smisao dolaska prvog patrijarha u Kinu ?.
stoji u bolnom strahu i zebnji kod osobe Cao-čeu je odgovorio : · Čempres u dvori­
koja se nalazi u zatvorenom prostoru, pa štu.• - Na pitanje : • Š to kažete nekome tko
čak i u slučaju da je sama izvan svake opa­ nema što nositi ? •isti je mudrac odgovorio :
snosti. • Nosi to i dalje !• - Na pitanje : ·Kako to
Koadaptacija (lat. co = sa, zajedno i adap­ da onaj tko ne razumije nikada ne sumnja ?.
tare = prilagoditi), istovremeno međusob­ Feng-hsi je odgovorio : .Kad kornjača hoda
no određeno prilagođivanje organa i njiho­ po zemlji, ne može izbjeći da j <?_j tragovi
vih funkcija na izvanjske uvjete života. Ko­ ostanu u blatu.• - Na pitanje : . S to da se
relativno prilagođivanje. Suprotno tezi dar­ radi kad se nigdje ne vidi granica, ma ko­
vinizma da izvanjski uvjeti jednosmjerno liko raširili oči ?· Jun-men je odgovorio :
determiniraju organske promjene. F ·Gledajte !. - Neki je učenik upitao Hsing­
Koon (japanski; kineski : kungan), .javno svje­ hua : • Nisam sposoban da razlikujem crno
dočanstvo. koje .služi kao mjerilo sposob­ od bijeloga. Molim vas, razjasnite mi to bilo
nosti rasuđivanja• učenika u školama zen kako !. Tek što je to izrekao, učitelj je počeo
(v.). Sastoji se redovno od izjava ili odgovora da ga mlati svom snagom. Ve
slavnih učitelja zena, a svrha mu je •da na Koegzistencija (lat. coexistentia), istovreme­
umjetni način, ili sistematski, izazove u svi­ no postojanje, postojanje više stvari u isto
jesti učenika ono (kritično stanje) koje su vrijeme. Na socijalnom planu istovremeno
stari učitelji spontano stvarali u sebi· (D. T. postojanje dviju ili više država s istim ili
Suzuki). Stanje svijesti o kojem se ovdje go­ različitim društvenim uređenjima. Koegzi­
vori odnosi se na satori (v.) - doživljaj in­ stiranje može biti aktivno i miroljubivo kao
tuitivnog •prosvjetljenja•. Pomoću kama i u obliku sukoba. Današnja je koncepcija
učitelji zena žele da izgrade sistem analo­ velikog broja zemalja da je aktivna i miro­
gan racionalnom (v.) izvodu na području ljubiva koegzistencija jedini put rješenja su­
koje je po definiciji krajnje iracionalno (v.), vremenih problema i očuvanja čovječanstva
jer koon treba da .usmrti proračunatost du­ od nuklearne katastrofe. V
ha•, da •potpuno istrgne iz korijena duh Kognitivan (lat. cognitus = poznat, doka­
koji je od pamtivijeka djelatan• u konstruk­ zao), spoznajni, koji se tiče spoznaje, odno­
tivnom svjetovnom smislu. Prema skolasti­ sno primjeren spoznaji, spoznatljiv. Po H.
čkoj teoriji postoji niz od 1 700 koona ili Maieru taj je pojam suprotan emocional­
zadataka koje učenik postepeno treba da ri­ nom (v.).
ješi da postane kvalificirani učitelj zena. Koherentnost (lat. cohaerentia = poveza­
Doživljaj satori vezan je međutim za potpu­ nost) označava općenito povezanost, među­
nu koncentraciju na jedan jedini koon. - pripadnost pojedinih elemenata i faktora.
Suvremeni japanski filozof K. Tsuđimura, Pojam zadobija filozofijsko značenje kod N.
iz Suzukijeve škole, nastoji ovako razjasniti Hartmanna koji, ukazujući na Platonovu
koherentnost 171 komično

misao o •Zajedništvu ideja•, pojmom kohe­ zam je kolektivizam. Razlike postoje samo
rencije označava jedinstvo nekog kategori­ u shvaćanju putova i brzine pretvaranja pri­
jalnog sloja. Pojam se također upotrebljava vatnog vlasništva u zajedničko, kolektivno.
i u psihologiji. V
Koincidencija (lat. coincidentia = poduda­ Koleričan, v. kolerik.
ranje), vremensko poklapanje različnih po­ Kolerik, čovjek nagla i razdražljiva tempera­
java, istodobnost. U psihologiji : jedan od menta, koji lako zapada u srdžbu. Izraz po­
četiri načina asocijacije (v.) predodžbi ili tječe od Hipokrata i njegove podjele tem-
ideja koje su istodobno stupile u svijest, ta­ peramenata (v.). Pt
ko da se i kod njihova reproduciranja (v.), Koligacija (lat. colligatio = sabiranje), ujedi­
kad jedna od njih stupi u svijest, istovreme­ njavanje svojevrsnih objekata pod jednim te
no pojave i sve druge skopčane s njom. U istim rodnim pojmom.
filozofiji kod N. Kuzanskoga osnovni pro­ Kolizija (lat. collisio), sudar, sraz dvaju tvrdih
blem filozofije je •coincidentia opositorum• tijela kod udarca. U prenesenom značenju,
(v.), tj. prevladavanje ograničenih suprotno­ sukob oprečnih stvari ili interesa. U etici,
sti u apsolutu, u apsolutnom jedinstvu. U sukob nespojivih, međusobno isključivih
Hegelovoj dijalektici nalazimo dijalektičku dužnosti, prava ili interesa
koincidenciju protivrječnosti, koja se pre­ Kombinacija (lat. combinatio = sastavlja­
vladava u višim pojmovima i konačno u nje), redanje i povezivanje različnih okolno­
jedinstvu ideje. S sti ili činjenica da bi se dobila neka suvisla
Kolektivan (lat. collectivus), zajednički, zbir­ cjelina. Fantazijom se tako kombiniraju
ni, skupni. U filozofiji : pojam koji obuhvaća predodžbe u nove predodžbene komplekse,
više predmeta u jednu cjelinu (narod, sve­ a mišljenjem, pojmovi u sudove i sudovi u
mir). Kolektivno vlasništvo - zajedničko, zaključke. S
suprotno od privatno. Kolektivno vlasni­ Kombinatorika (lat. ars combinatoria), udru­
štvo u socijalizmu jedni shvaćaju pretežno živanje predmeta koji na taj način poprima­
kao državno vlasništvo (staljinizam kao ju posebna obilježja (predmet matematičke
krajnji oblik), drugi kao društveno vlasni­ znanosti). G. W. Leibniz je kombinatoriku
štvo pod neposrednom upravom proizvo­ primijenio na studij pojmova Gedan dio lo­
đača i radnih ljudi pomoću različitih oblika gike), a svojim nastojanjem oko matemati­
samoupravljanja Gugoslavenska koncepcija čkog znakovnog jezika i metode filozofskog
socijalizma). Prvi oblik se povijesno poka­ računa, anticipirao modemu simboličku lo­
zao samo kao jedna nerazvijenija faza koja giku K. je često elemenat umjetnosti i obi­
može dovesti do mnogih birokratskih de­ lježje izuma. U psihologiji, k. je misaoni
formacija i negiranja početnih socijalisti­ proces udruživanja različitih dijelova isku­
čkih impulsa i odnosa (v. staljinizam). Dok stva odnosno kreativne mašte u jedinstvenu
ova počiva na koncepciji jačanja uloge dr­ cjelinu. Šp
žave u socijalizmu (etatistički socijalizam), Komično (grč. komikos = veseo, šaljiv),
ona druga počiva na dosljedno shvaćenoj označava određeno stanje ili zbivanje koje
Marxovoj, Engelsovoj i L e njinovoj koncep­ pobuđuje smijeh ili veselost. Prema Aristo­
ciji odumiranja države, prevladavanja politi­ telu komična može biti samo ona pogreška
čke alijencije, prema tome daljnjeg eko­ ili zabluda koja je bezbolna i neškodljiva.
nomskog i političkog oslobađanja čovjeka. Različite estetske teorije komičnog zasniva­
V ju taj pojam često na pokušaju povezivanja
Kolektivizam (lat. colligere = sabrati, sasta­ nečeg protivrječnog i nespojivog. Tako
viti), socijalno-politička koncepcija po kojoj Kant drži da se komično temelji na osjeća­
proizvodna sredstva, i u industriji i u poljo­ ju besmisla (Widersinniges), a Schopen­
privredi, treba da budu zajednička, kolek­ hauer na iznenada uočenoj nepodudamosti
tivna svojina. Svaki konzekventni socijali- (lnkongruenz) između pojma i realnog
komično 172 kompleks

predmeta. Lips smatra da se komične situ­ gonske lišenosti. U raznim značenjima po­
acije stvaraju kad nešto malo i beznačajno jam kompenzacije prisutan je i u suvreme­
zahtijeva da bude veliko i značajno, pa ko­ nim filozofijama povijesti i to, prema neki­
mično definira kao ·iznenađujuće malo •. ma, čak kao ·fundamentalna filozofijsko­
Osjećaj ugode kod komičnog objašnjava on povijesna kategorija• (Liibbe). Tako se pre­
time što postoji, u očekivanju nečega te­ ma nekim filozofima povijesti u modernim
škog i značajnog, određena psihička prena­ društvima progresivnog i zaoštravajućeg
petost koja se pretvara u osjećaj lagodnog otuđenja i postvarivanja što dovode do bez­
veselja i preobilja zbog toga što se zbilo povijesnosti nastoji razvojem duhovnih,
nešto mnogo lakše i beznačajnije od očeki­ društvenih i posebno povijesnih znanosti
vanog. Pojmu komičnog posvetili su poseb­ kompenzirati bezpovijesnost U· Ritter). U
nu pažnju i mnogi drugi estetičari i psiho­ političkoj i socijalnoj filozofiji pod pojam
lozi (S. Freud, H. Bergson, M. Dessoir, N. kompenzacija svode se fenomeni i procesi
Hartmann, Ch. Lalo i dr.). G u kojima funkcije što ih bazične socijalne
Komparacija (lat. comparatio}, uspoređiva­ institucije usljed komplesnog društvenog
nje, usporedba; istodobno, odnosno nai­ razvoja ne mogu više obavljati, preuzima
zmjenično promatranje dvaju ili više pred­ viša socijalna institucija, u krajnjoj liniji dr­
meta, podataka, smislenih sadržaja i sl. da žava. Tako se državnim reguliranjem npr.
bi se uočite njihove podudarnosti i razlike. privrednog života, odgoja i obrazovanja
Kao elementarna psihička aktivnost, koja kompenzira deficitarnost samoreguliranja
se javlja još na razini osjetne percepcije, neposrednih nosilaca privrede, odgoja
komparacija je bitno važna za nastanak du­ obrazovanja (poduzeća, roditelja, škole).
ševnih oblika općenosnog karaktera (tip­ z
skih, shematskih predodžaba, pojmova itd.) Kompetentnost ili kompetencija (!at. com­
koji, smisleno sređujući neposredne podat­ petere = težiti ; biti prikladan za što) u
ke objektivnog i subjektivnog porijekla, običnom govoru nadležnost rješavati ili ra­
omogućuju životnu orijentaciju i stvaranje diti nešto, znanje koje nekoga osposobljuje
slike o svijetu. Kr da mjerodavno sudi o nečemu. Od 1 3 . st.
Kompenzacija (lat. compensatio = izjedna­ u kanonskom pravu : prihod koji pripada
čenje, izravnanje), u vrlo raširenoj upotrebi npr. kleriku, njegovo uzdržavanje u nuždi.
u pravu, ekonomiji, socijalnoj etici, indivi­ Danas općenito u pravu : određena nadlež­
dualnoj psihologiji, biologiji itd. U kršćan­ nost pojedine pravosudne instancije. Vrlo
skoj teologiji, doktrini o božanskoj ekono­ je raširena upotreba te riječi u raznim su­
miji spasenja, k. znači adekvatnu naknadu vremenim znanstvenim područjima (biolo­
što ju je Krist kao čovjekom postali Bog giji, imunologiji, psihologiji, lingvistici i
dao svojom smrću za istočni grijeh kojim njezinim granama kao što su psiholingvisti­
je narušen prvotni red uspostavljen stvara­ ka, etnolingvistika, sociolingvistika). U svim
njem. U teodicejskim diskusijama u 1 8 . st. tim specijalnim pojmovnosadržajnim odre­
oko pitanja dobra i zla u svijetu, javlja se đenjima dominira osnovno značenje •moći
optimistička teza o unutarsvjetskoj kom­ nešto. ili ·hiti sposoban• za nešto. Z
penzaciji putem božje umne dobrote (Kant :
•Jer upravo ta kompenzacija zala jest zapra­ Kompleks (lat. complexus =obuhvat), po­
vo onaj cilj koji je božanski umjetnik imao vezanost raznolikih zbiljskih dijelova u jed­
pred očima•). Suvremene filozofijske antro­ nu osebujnu cjelinu, strukturirani cjeloviti
pologije koje smatraju čovjeka nagonski skup različitih psihičkih ili fizičkih eleme­
osiromašenim, •nespecificiranimc bićem nata. Organska povezanost neke cjeline ko­
koje nije vezano ni za koju jednoznačno ja predstavlja više nego zbroj elemenata od
određenu okolinu vide u čovjekovoj civili­ kojih je sastavljena. Npr. u psihoanalizi se
zaciji i kulturi kompenzaciju te njegove na- otkrivaju kompleksi različito povezanih
kompleks 173 komunizam

predodžbenih grupa, koji s u stvoreni pod- postiže svoju vlastitost time što se on oči­
svjesnim afektivnim uzrokom. F tuje drugome. Tako je samoočitovanje kod
Kompleksan (v. kompleks), sazdan iz razno­ Jaspersa istodobno borba, ljubav i solidar­
likih dijelova, strukturiran od različitih ele­ nost sudionika u komunikaciji. Kod Sartrea
menata. komunikacija kao upućenost na ophođenje
Komplementarne boje. Svaki par boja koje, s drugima je pranesreća za samobitak. Na­
kad se pomiješaju u prikladnom odnosu, suprot tome u kibernetici se pod komuni­
daju neku neutralnu, akromatsku (v.) kvali­ kacijom razumije plansko i egzaktno pre­
tetu. Npr. komplementarne su boj e : modro nošenje vijesti medu ljudima. Socijalna ko­
i žuto, crveno i zeleno-modro, zeleno i pur­ munikacija se vrši posredstvom masovnih
purno itd. medija (tisak, radio, televizija, film itd.).
Komponenta (lat. componens), sastavni dio, Njom se posreduju informacije općenito a
sastojak, sastojina; ono što ulazi u sastav vijesti posebno. Socijalna komunikacija si­
nečega, što sačinjava jednu stranu (aspekt, gurno raznoliko obogaćuje pojedinca, ali
faktor, parcijalni uzrok) nekog predmeta, stvara i mogućnosti manipuliranja ljudima.
pojave ili čina (npr. •subjektivna kompo­ U svojoj •transformaciji filozofije• K. O.
nenta• nekog suda o činjenicama; .lirska Apel nastavlja na Habermasov pojam inte­
komponenta• nekog književnog djela). rakcije (v.) te zagovara •realiziranje idealne
Kr komunikativne zajednice• i komunikativ­
Komposibilitet (lat. compossibilitas, com­ nog djelovanja kao •povijesnog napretka u
possibilis, grč. sindinatos), mogućnost isto­ sporazumijevanju• pomoću umnog konsen­
vremenog realiziranja dva fakta, dvije stvar­ sa i praktičnog diskursa u zajednici slobod-
nosti, prvi je taj naziv upotrijebio G. W. nih ljudi. Pa
Leibniz, smatrajući međutim kako sve Komunizam (lat. communis = zajednički),
što je •moguće• nije i ·komposibilno•, tj. socijalno-politička koncepcija o društvu ko­
ostvarljivo u isto vrijeme i u istome sv tu. ; je je dokinulo privatno vlasništvo, podjelu
M rada na fizički i duhovni rad i uspostavilo
Komprehenzija (lat. comprehensio = obu­ ekonomsku i društvenu jednakost ljudi.
hvaćanje) shvaćanje, mnoštva i mnogoliko­ Ideja komunizma je stara gotovo koliko i
sti kao jednote i cjelovitosti. klasno društvo, društvo ekonomske i poli­
Kompromis (lat. compromissum = uzajam­ tičke nejednakosti. Teški život narodnih
no obećanje), u izvornom rimsko-pravnom masa uvjetovao je traženje nekog društve­
smislu dogovor dviju ili više stranaka koje nog rješenja koje bi omogućilo humaniji i
su u sporu da će poštivati presudu suca ko­ bolji život. Dok god se nisu povijesno ra­
jega same izaberu. Danas općenito znači re­ zvile određene društvene i ekonomske
zultat nagodbe u kojoj stranke u sporu čine pretpostavke za takve procese, te su ideje
ustupke da bi se sporazumijele. Iako je ko­ imale izraziti karakter utopijskog. Ali i kao
notacija u popularno moralnoj ocjeni kom­ takve bile su značajne pokretačke sile u
promisa često negativna, kompromis se borbi čovjeka za dokidanje mnogo toga ne­
ipak u društvenim znanostima smatra važ­ ljudskog i reakcionarnog i ukazivale na ve­
nim racionalnim sredstvom rješavanja me­ ličinu čovjekova samoprijegora i ideala. Ko­
duindividualnih, medugrupnih i međuna- munizam je dobio svoju filozofsku i znan­
rodnih konflikata. Z stvenu zasnovanost u Marxovom i Engelso­
Komunikacija (od lat. communicare = uči­ vom učenju (v. historijski materijalizam, so­
niti zajedničkim, saopćiti; communicatio cijalizam). Marxova koncepcija čovjeka kao
= zajednica, saobraćanje), općenito saobra­ bića prakse, historije kao čovjekove histori­
ćanje ljudi medu sobom, a u filozofiji egzi­ je i praktičkog mijenjanja svijeta, uloga pro­
stencije, aktivna otvorenost čovjeka za dru­ izvodnih snaga i odnosa (v.) u tom procesu
gog čovjeka. U toj otvorenosti pojedinac kao i značajna teorija alijenacije (v.) - os-
komunizam 1 74 konačnost

nove su te nove koncepcije komunizma. mokratske partije Njemačke (USPD) (E.


Shvativši, za razliku od anarhista (v.), da so­ Dauming, R. Miiller i dr.) i nizozemski ko­
cijalna revolucija radničke klase ne može munisti A. Pannekoek i H. Gorter koji su­
odjednom dokinuti razne ekonomske i po­ djeluju u osnivanju KAPD; nadalje K.
litičke oblike društva koji su u biti alije­ Korsch, O. Riihlo, a u Italiji glavni prota­
nantni oblici (država, roba, novac, tržište), gonisti .Ordine Nuovo• (A. Gramsci i P.
Marx i Engels, a nakon njih i svi veliki Togliatti). Pod utjecajem ruske revolucije i
marksisti, pretpostavljali su da je nakon re­ ideje sovjetske vlasti, svi oni zamišljaju so­
volucije, osim učvršćenja vlasti radničke cijalizam i diktaturu proleterijata kao si­
klase, najvažnije započinjanje procesa pre­ stem radničkih savjeta izgrađen od indu­
vladavanja ekonomske i političke alijenaci­ strijske baze (tvornice) po funkcionalno­
je. Teza o asocijaciji slobodnih proizvođača proizvodnom principu : od radničkih savje­
(Marx u ·Građanskom ratu u Francuskoj•) ta u tvornicama, preko radničkih savjeta
i odumiranju države (Engles u ·Anti­ okruga (svaka grana proizvodnje ima svoj
Diihringu•, Lenjin u . Državi i revoluciji• i savjet) do radničkih savjeta republike koji
drugim spisima itd.) temeljne su ideje o ra­ biraju vrhovni izvršni savjet koji upravlja
zvoju prve faze komunizma nakon revolu­ svim poslovima zemlje. Jedna varijanta (au­
cije. Najpregnantnije je to izrazio Marx u tori Brass, Geyer, Rossenfeld) je predlagala
·Kritici Gotskog programa• kad govori o dvojni sistem savjeta : jedna linija savjeta od
prvoj, nižoj fazi komunizma koja slijedi ne­ tvornice do republike, izgrađena također na
posredno nakon revolucije, iz starog dru­ funkcionalno-proizvodnom principu uprav­
štva a ne iz svojih vlastitih osnova, te je lja ekonomskim pitanjima (Betriebsrate);
opterećena još nizom klasnih ostataka. druga linija ide također u svojoj organizaciji
Drug faza, viša, karakterizirana je time što od tvornice do vrha, a upravlja političkim
je proces odumiranja države i realiziranja i ostalim pitanjima (Arbeiterrate). V
asocijacije slobodnih proizvođača u potpu­ Komutativan (!at. commutare = promijeni­
nosti pobijedio, što je dokinuta velika po­ ti), koji se odnosi na promjenu, izmjenu,
djela rada i podjela društva na klase. Ali, zamjenu.
za tu više fazu pretpostavka je upravo razvoj Konačnost je ograničenost bića s obzirom na
komunističkih samoupravnih elemenata u prostor, veličinu, vrijeme, snagu itd. U
nižoj fazi. U najnovijoj povijesti odsudni grčkoj filozofiji konačnost pripada svima
sukob je nastao između staljinističke kon­ oblikovanim bićima koja se time razlikuju
cepcije te prve faze (socijalizma), koja je po od bezgraničnog apeirona. I dok prema
toj koncepciji i praksi trebala da bude za­ grčkom shvaćanju konačnost izražava savr­
snovana na jačanju države i političke biro­ šenost bića, ukoliko su ona ozbiljila svoju
kracije, i jugoslavenske koncepcije koja pr­ bitnu mogućnost i svrhu, u srednjem vijeku
vu fazu zasniva na razvoju samoupravnih ona je izraz slučajnosti i nesavršenosti bića
organa društva kao jedine garancije da se koje svoj posljednji temelj nema u samom
socijalistički proces ne deformira u politi­ sebi nego u beskonačnom i savršenom Bo­
čkom birokratizmu ili tehnokratizmu. Ina­ gu. U suvremenoj filozofiji, naročito u filo­
če, komunizam ' nije nikakvo završavanje zofiji egzistencije, konačnost se shvaća kao
povijesnog procesa te će i on imati svoje bitno određenje čovjeka. Š toviše, čovjek je
različite faze koje se danas ne mogu pred- najkonačnije od svih bića, jer zna za svoju
vidjeti. V konačnost. Nasuprot nastojanju još i nje­
Komunizam savjeta (Ratekommunismus) mačkog klasičnog idealizma da čovjek od­
- struja u marksizmu krajem prvog svjet­ baci odnosno ukine svoju konačnost, Hei­
skog rata kojoj pripada lijeva struja njema­ deggeru je stalo do toga ·da upravo postane
čkog komunizma (R. Luxemburg i ostali izvjestan konačnosti, kako bi se u njoj dr­
spartakovci), lijevi dio Nezavisne socijalde- žao•. S tim u vezi •pokonačenje• (V eren-
konačnost 1 75 konkordancija

dlichung) j e ·briga• (Sorge) da se može biti konceptualizam umjerena varijanta nomi­


konačan. S toviše, konačnost kod Heidegge­ nalizma, a neki ga klasificiraju kao poseban
ra gubi kako svoju tradicionalnu upućenost treći pravac koji posreduje između logičkog
na beskonačnost tako i puku antropološku realizma i logičkog nominalizma. P
određenost, jer je pokušava misliti na sebi Kondicionalan, uvjetan, hipotetičan.
samoj kao konačnost povijesnog bitka. Kondicionalizam (kondicionizam, od Jat.
Pa conditio = uvjet), naučavanje koje tradicio-
Koncentracija (!at. con + centrom = nalni pojam uzroka (pripisujući mu natruhe
usmjeriti ili postaviti prema središtu), akt ili antropomorfizma) zamjenjuje skupom
proces skupljanja ili usmjeravanja prema uvjeta, ukazujući na to da nijedna pojava ne
nečemu : 1) (psiho!.) usredotočenje, usmjere­ ovisi samo o jednom uzroku. Objašnjenje
nje psihične aktivnosti (pažnje) na, a) neke neke pojave sastoji se prema tome u navo­
vanjske pojave ili b) dijelove subjektivnog đenju svih uvjeta o kojima ona ovisi i pod
iskustva; 2) (kem.) relativna gustoća rastvora kojima se javlja. Kondicionalizam zastupa
(otopine). Fr fiziolog Verworn, empiriokriticist (v.) Mach
Koncepcija (!at. conceptio = primanje), i dr. Pet
shvaćanje, poimanje pojma; postavljanje Konflikt (!at. conflictus), sukob, spor, borba
neke osnovne teze koja predstavlja začetak suprotnih ideja ili moralnih načela (v. koli­
znanstvenog ili umjetničkog djela; nacrt za zija).
neko umjetničko ili znanstveno djelo ; u ši­ Konforman (!at.), •S jednakom formom•, koji
rem smislu, svaki pismeni sastavak. U fizio­ se oblikovno podudara s drugim i njemu
logiji koncepcija znači začeće, početak gra- odgovara; konformitet je npr. svojstvo mi­
viditeta. S šljenja ili spoznaja (pojmova i predodžaba)
Koncept (!at. conceptus) se kao termin pojav­ da odgovaraju onome na što se odnose (v.
ljuje u 4. stoljeću i označava, u prenesenom gnoseologija. Konformist je onaj koji se ne­
smislu, imanentne proizvode duhovne dje­ kritički odnosi prema vladajućem mišljenju
latnosti. U čitavoj skolastičkoj filozofiji sve svoje sredine. Konformizam je stav konfor-
do Wolfa i Leibniza termin ima široku ali mista. K
i nejedinstvenu primjenu s obzirom na raz­ Konjunktivan (!at.), koji povezuje; konjunk­
ličit broj elemenata spoznaje i načina njiho­ tivnim sudom naziva se sud koji ima uz
vog povezivanja. Od Boetija teorija koncep­ jedan subjekt više predikata {npr. S je P ,

ta bavi se pitanjem da li su voces •signa con­ i P2 i P, . . . ).


ceptuum• ili se na različit način od pojmo­
va kojima su subordinirani, posebno odno­ Konkluzija (!at. conclusio), izvođenje, zaklju­
se spram predmeta koje označuju. Termin čak; u silogizmu, zaglavak.
ima upotrebu u psihologiji za označavanje Konkordancija. U fogici : jedna od metoda
pojmova koji su naučeni u eksperimental­ eksperimentalnog istraživanja koja omogu­
nim uvjetima. Također se upotrebljava kao ćuje otkrivanje uzročno-posljedične pove­
sinonim za •pojam• općenito ili •teoretsku zanosti pojava. Kod F. Bacona, jedna od tri
konstrukciju•. Gr tablice kojima se proučavaju forme, tablica
Konceptualizam (Jat. conceptus = pojam), stupnjeva ili upoređenja (declinatione sive
jedno od osnovnih stajališta u srednjovje­ comparativae). Osnovni princip metode
kovnom sporu o prirodi univerzalija (v.) konkordancije definira J. S. Mili : .Ako dva
(općenitih pojmova). Osnovna je teza kon­ ili više slučajeva pojave koju istražujemo
ceptualizma da opće, općenitost ne postoji imaju samo jednu zajedničku okolnost, ta
u samim stvarima, kako to tvrde realisti (v.), jedna okolnost u kojoj se svi slučajevi slažu
ali nije ni puka riječ kako to tvrde ekstrem­ jest uzrok (ili posljedica) date pojave•. Tu
ni nominalisti (v.), nego postoji u duhu kao metodu dopunjuju druge : m. razlike, kom­
pojam (conceptus). Neki smatraju da je binarana m. slaganja i razlike te m. poprat-
konkordancija 1 76 kontekst

nih promjena koje, prema Millu, omoguća­ za razliku od manje bitnih (konsekutivnih,
vaju spoznaju prirodnih zakonitosti. Šp v.) i slučajnih (akcidentalnih, v.) oznaka.
Konkretan (u opreci prema apstraktnom), Pet
stvaran, sa stvarnošću srašten, u stvarnosti Konstrukcija (lat. constructio = sklop), u
sadržan s točnim prostorno-vremenskim najširem, naročito tehničkom, smislu svaka
određenjem (hic et nunc, v.), pristupačan svrsishodna cjelina koja je prema određe­
osjetnom doživljavanju. Tzv. konkretni poj­ nim principima složena od različnih poje­
movi odnose se na pojedinačne zorne pred- dinosti. - U matematici : prikaz nekog poj­
mete. Pet ma pomoću zora koji mu odgovara. Taj je
Konkupiscencija (!at.), vruća želja, žudnja, zor, veli Kant, pojedinačan objekt, ali kao
pohota, požuda. No ima i šire značenje, pa konstrukcija pojma on je ipak općevrijedan
su već srednjovjekovni psiholozi razlikovali za sve moguće zorove koji potpadaju pod
kod čovjeka tri vrste konkupiscencije ili li­ taj pojam. Konstruirati se dadu samo ma­
bida, i to : libido sciendi, libido sentiendi et tematički pojmovi, tj. veličine. - Filozofij­
libido dominandi, što je označavalo težnju ska konstrukcija pojma je postupak da se
za znanjem, osjećanjem i vladanjem. logičkim razvijanjem pojmova odredi, od­
Konscijencijalizam (!at. conscientia = svi­ nosno konstruira, zbilja. Tom se metodom
jest), spoznajno-teorijsko idealističko staja­ služi spekulativna filozofija. S
lište koje smatra zbiljskom samo svijest i Konstruktivizam (constructio = gradnja,
njene sadržaje izvan kojih nema druge zbi­ sklop), likovni pravac. Smjer u umjetnosti
lje [imanentna (v.) filozofija, solipsizam (v.), koji se javlja prije I svjetskog rata ( 1 9 1 3 . u
fenomenalizam (v.)I . Pet Rusiji) i dominira između dva rata. Afirmi­
Konsekutivan, izveden; u logici je konseku­ rajući funkcionalnost, praktičnost i utilitar­
tivna oznaka nekog pojma ona bitna ozna­ nost, konstruktivisti posebnu pažnju pokla­
ka koja slijedi iz druge bitne oznake (npr. njaju materijalu i njegovim vrijednostima
iz istostraničnosti nekoga trokuta slijedi i (željezo, beton, žica, staklo, bronza). Glavni
njegova istokutnost) (v. konstitutivan). nosioci k. u arhitekturi, kiparstvu i slikar­
Konstanta (!at. constans = postojan), stalna, stvu stoje pod utjecajem kubizma i futuriz­
nepromjenljiva veličina. ma. Osnivač k. je V. Tatljin. Poslije II svjet­
Konstantan (lat. constans = postojan), sta­ skog rata napušteno je shvaćanje o tipskoj
lan, nepromjenljiv, čvrst. mehaničkoj proizvodnji. Autori kao N. Ga­
Konstelacija (!at. constellatio), položaj zvijez­ bo, A. Pevsner, L. Moholy - Nagy, traže lje­
da. Po astrologiji (v.) sudbina je svakog čov­ potu u matematičkoj preciznosti apstrakt­
jeka točno unaprijed određena konstelaci­ nih konstrukcija, što je izraz mehanizirane
jom na dan njegova rođenja. U prenesenom civilizacije vremena ( 1 920. Pevsnerov Rea­
smislu konstelacija znači svako grupiranje listički manifest u kojem su iskazani teorij­
političkih, socijalnih, psihičkih i svih mo­ ski temelji konstruktivizma). K. se javlja i
gućih drugih faktora, koji onda imaju odre- u književnosti (! 922 - 30) te je za njegove
đen utjecaj na neko zbivanje. S nosioce (A. N. Cičerin, K. L. Zelinski, I. L.
Konstitucija, struktura svih faktora i eleme­ Seljvinski) književno djelo kompozicijska
nata koji sačinjavaju karakterističnu građu konstrukcija koja slavi •estetiku stroja•. Pje­
nekog bića ili stvari; najčešće se upotreblja- sništvo je obogaćeno elementima proze ko­
va u odnosu na građu tijela. Pt ja slijedi svojom građom revolucionarni čin
Konstitutivan, koji u osnovi određuje biv­ i tehnički napredak. Šp
stvo nečega. Po Kantu je kategorijalni su­ Kontekst (lat. contextus povezanost,
stav konstitutivan za iskustvo, tj. tek on sklad), tekst koji se nalazi prije i iza nekog
omogućuje iskustvo. Opreka kod Kanta : re­ izrečenog ili napisanog odlomka te daje to­
gulativan (v.). U logici konstitutivna oznaka me odlomku potpuni smisao i značenje. Pi­
nekog pojam znači osnovnu bitnu oznaku tanje konteksta je veoma važno kod psiho-
kontekst 177 kontinuum

logije prevođenja, jer se tek po njemu i pre­ stava o kontingenciji svijeta zasnivao i koz­
ma njemu može uspješno izvršiti zadatak mološki dokaz o postojanju boga (ako je
prevođenja. F svijet kontingentan, pretpostavlja jedno
Kontemplacija (lat. contemplatio = razma­ nužno i apsolutno biće kao praosnovu i po-
tranje), u prvom redu religiozno promatra­ sljednji uzrok). V
nje, zrenje upravljena na unutrašnjost; mi­ Kontingentan (lat. contingere = doticati se;
saona udubljivanje u sebe, koje u sebi kao dogoditi se, slučiti se), onaj koji se dodiruje,
u nekom zrcalu promatra boga i njegova susjedan (u tom su smislu kontingentni ko­
djela. Prema misticima kontemplativan je ordinirani pojmovi koji nisu kontrarni, npr.
život (vita contemplativa) onaj koji je posve žuto i zeleno); također: slučajno, ono što
upravljen na kontemplaciju, pa znači isto nije nužno, ono što može, a ne mora biti,
što i mistika (v.). Kao takvi, mistici su opre­ odnosno ono što se može ali se ne mora
ka svjetovno nastrojenim ljudima čiji je ži­ dogoditi. Nešto što je kontingentna u
vot upravljen više na vanjski svijet i aktivno ovom drugom smislu, može biti kontin­
djelovanje. Taj se pojam međutim upotreb­ gentna logički (kad ne protivrječi logičkim
ljava i u filozofiji. Prema Schopenhaueru principima niti iz njih nužno proistječe) ili
drži se čovjek čisto kontemplativna u zre­ fizički (kad niti protivrječi prirodnim zako­
nju lijepoga, koje je slobodno od svake žud­ nima niti iz njih s nužnošću proistječe).
nje i interesa. U starom i srednjem vijeku p
bila je riječ kontemplacija latinska zamjena Kontinuiran (od lat. continuere = nastavlja­
za grčki izraz •teorija•, a kontemplativni ti), neprekidan, postojan, suvisli, onaj čega
učenjaci bili su oni koji su se bavili samo se dijelovi tako nastavljaju jedan na drugi
teorijom, ne mareći za praksu. S da medu njima ne ostaje nikakva praznina.
Kontemplativan (lat. contemplatio = gleda­ Suprotno : diskretan (v.).
nje, promatranje), misaono-promatralački, Kontinuitet (lat. continuitas), svojstvo onoga
onaj koji razmišlja bez posebnih aktivnih što je kontinuirano, što tvori kontinuum
poriva i bez svakog vanjskog utjecaja, koji (v.), povezanost; nastavljanje, produživanje,
ponire do najdubljih spoznaja bez potrebe rast, odvijanje bez prekida u prostoru, vre­
za praktičnom djelatnošću. U estetici kon­ menu, nizanju po veličini (matematski kon­
templativna je ono promatranje objekta ko­ tinuitet), događanju, životu, doživljavanju,
je je oslobođena interesa (Kant) odnosno logičnom mišljenju, pripovijedanju itd.
bilo kakvog htijenja ili želje (Schopen- Leibniz tako smatra da je u prirodi sve re­
hauer). G dom povezana, te da ona ne pravi skokova
Kontigvitet (lat. contiguus = susjedni, bliz), (•Natura non facit saltus•). Suprotno : dis-
granična dodimost, prostorni ili vremenski kretnost (djelovitost). Kr
kontakt. Kontinuum (lat. continuum), dimenzijska
Kontingencija (lat. contingentia), slučajnost, veličina, tok, ili cjelina u kojoj nema praz­
kao suprotnost nužnosti. Kontingentna je nine, prekida ili intervala; čiji su dijelovi
sve ono što može biti ovako ali i drugačije, virtuelno odjeljivi, a ne realno odijeljeni;
tj. ne postoji unutrašnja nužnost da nešto takvi da je kraj jednog dijela ujedno i po­
jest ili nije. Može biti i ne biti. Može se četak drugog. Cjeline i tokovi koji tvore
događati i ne događati. Filozofija kontin­ kontinuum mogu biti različitog reda (biolo­
gencije (E. Boutroux) smatra da prirodni za­ ški, historijski, logički, narativni konti­
koni ne djeluju nužno, te postoje procesi nuum). Razlikujemo statički kontinuum,
koji nisu determinirani prethodnima, nego koji sav postoji istodobno (npr. crta ili po­
su slučajni. Izviru iz široke mogućnosti iz vršina u geometriji), i sukcesivni konti­
koje se tek nešto ostvaruje. Ovakva shvaća­ nuum kao što je samo vrijeme i svaki ne­
nja su netočno izjednačavala kontingentna prekinut proces koji se odvija u vremenu
i nedeterminirano. Isto se tako na osnovu (kretanje). Prema Aristotelu koji je pojam

12 Filozofijski rječnik
kontinuum 1 78 konzekventan

kontinuiteta prvi fiksirao u izrazu sinekes razit tzv. vidni simultani {istovremeni) i
(•Što se zajedno drži•), kontinuum ima je­ sukcesivni (naknadni) kontrast. Bu
dinstvenu granicu i može se neograničeno Kontroverza, sporno ili prijeporno pitanje u
dijeliti (•ne može se podijeliti na nedjeljive kome se jedna teza polemički suprotstavlja
dijelove•). Leibniz drži da su svi prirodni drugoj.
procesi kontinuirani (•priroda ne čini sko­ Kontroverzan (!at. controversus), polemički
kova•); stvarnost je podređena univerzal­ suprotstavljen, prijeporan, sporan.
nom •Zakonu kontinuiteta• (!ex continui)
po kojemu je svako aktuelno stanje neke Konvencija (!at. conventio sastanak, do­
=

jednostavne supstancije (monade) prirodni govor, sporazum), dogovor po kojemu se


posljedak njena prethodnog stanja. Novija prihvaćaju izvjesni pojmovi ili principi sa­
fizika smatra naprotiv da se atomski procesi mo kao podloga za znanstveno istraživanje,
zbivaju u skokovima (kvantna mehanika) i a da sami po sebi ne predstavljaju apsolut-
da načelo kontinuiteta vrijedi samo za pro- nu vrijednost, npr. sustav mjera. S
sjek zbivanja u prirodi. Kr Konvencionalan (Jat. conventionalis do­ =

Kontradikcija, v. protivrječje. govoran), koji je u skladu s nekim prešut­


Kontradiktoran, protuslovan ; kontraditkor­ nim dogovorom, sporazumom ili običajem.
ni pojmovi; jedan je negacija drugoga (A, Konvergencija (lat. convergere zajedno se
=

ne-A); kontradiktorni sudovi sadrže uz iste naginjati), zajedničko približavanje, sakup­


subjekte međusobno kontradiktorne predi­ ljanje oko jedne točke, ujedinjavanje. Tež­
kate (S je P, S je ne-P); u tzv. logičkom nja k istom cilju. Konvergentan usmje­ =

kvadratu (v.) postoji kontradiktorna (dijago­ ren na istu točku. Suprotno : divergencija
nalna) opreka između sudova a-o te e-i (v. (v.).
a, o, i, e). Pet Konvergirati (v. konvergencija), primicati se
Kontrapozicija, suprotstavljanje; izvođenje zajedno jednom te istom cilju. Suprotno :
novog suda tako da subjekt i predikat za­ divergirati (v.).
mijene mjesta, predikat se prometne u kon­ Konvertit (lat. converto okrećem), čovjek
=

tradiktornu opreku, a čitav sud promijeni koji je prešao na drugu religiju ili koji se
kvalitetu (npr. S a P -+ ne-P e S). priklonio drugom mišljenju ili pravcu.
Kontraran, oprečan, ali ne u kontradiktor­
nom smislu već u smislu manje ili veće Konverzija (Jat. conversio =okretanje), obr­
opreke međusobno koordiniranih (v.) poj­ tanje. U sudu : zamjenjivanje subjekta i pre­
mova unutar nekoga višeg pojmovnog po­ dikata. Prema tome mijenja li se kod tog
dručja. Tako su međusobno kontrarni poj­ zamjenjivanja kvantiteta suda, razlikujemo
movi npr. crveno i zeleno unutar pojma nečistu (conversio per accidens) i čistu kon­
boje. U ligičkom kvadratu (v.) kontrarna verziju (conversio pura). Sud : svi su kvadra­
opreka postoji između sudova a-e (v. a, e). ti četverokuti dade se samo nečisto obrnuti :
Pet svi su istokutni trokuti istostranični. Sudovi
koji se dadu čisto obrnuti zovu se reciproč-
Kontraselekcija (!at. contra = protiv i selec­
ni (v. kontrapozicija). S
tio = izbor), u posebnim prilikama proces
održanja slabih i manjevrijednih, protivno Konzekvencija (lat.), ono što slijedi, a u ovi­
prirodnom zakonu selekcije po kome se - snosti je o nečemu prethodnom; 1) poslje­
prema teoriji darvinizma - nužno održa­ dak, učinak. Opreka: antecedencija, ono što
vaju samo jači u prirodi. prethodi u smislu razloga, uzroka, uvjeta; 2)
Kontrast,fenomen pojačanja ili isticanja kva­ dosljednost u provođenju teorijskih odno­
litativnih odnosno kvantitativnih razlika sno praktičkih normi (npr. logičkih i mo-
medu psihičkim podacima koji su pobuđe­ ralnih principa). Pet
ni događajima u prostornoj ili vremenskoj Konzekventan (!at.), dosljedan, postojan.
blizini. U osjetnom području osobito je iz- Opreka : inkonzekventan.
konzervativan 1 79 korisnost

Konzervativan (lat. conservare = sačuvati), jedinim organima u organizmu, u sociolo­


koji čuva stare vrednote, koji gaji tradicio­ giji medu društvenim okolnostima i dr.
nalnost i pruža otpor novim tekovinama. Pet
Slično : mizoneizam (v.). Korelat (!at.), u logici : pojam koji ima smisla
Koordinacija (lat. coordinatio = sređivanje), samo u uzajamnom odnosu, tj. u korelaciji
usklađenost, skladan odnos između dviju ili s odgovarajućim drugim pojmom, tako da
više stvari; međusobni odnos između dvaju se smisao jednog pojma nužno povezuje se
pojmova koji su sadržani pod zajedničkim, smislom drugog pojma (korelativni pojmo­
višim. vi npr. toplo-hladno, učitelj-učenik, uzrok-
Koordiniran (lat. coordinare = zajedno re­ -posljedica, kultura-odgoj i dr.). Pet
dati), naziva se u logici pojam koji je zajed­ Korelativan, suodnosan, koji stoji u korelaci­
no s nekim drugim istorodnim pojmom us­ ji (v.); korelativan pojam - v. korelat.
poredno podređen (v.) neposredno nadre­ Korelativizam, spoznajnoteorijsko stajalište
đenom višem rodnom pojmu. Npr. pojmo­ prema kojemu subjekt i objekt predstavlja­
vi vrste •golub. i •vrabac• koordinirani su ju korelate u nerazdvojnoj povezanosti, što
pojmovi, zajedno podređeni (subordinirani) znači : nema subjekta bez objekta, ali m
višem (superordiniranom) pojmu ptice. objekta bez subjekta.
F Korespondentan, (lat. correspondere
Kopernikanski obrat, slikovita karakteristi­ suodgovarati), princip logike koji se odnosi
ka kojom je Kant sam označio svoj spo­ na sadržaj i opseg pojma. Ako se sadržaj
znajnoteorijski stav, suprotan empiristi­ pojma povećava novim određenjima sma­
čkom stavu po kome se sve ljudsko spozna­ njuje se opseg pojma, a kod povećanja op­
vanje kreće oko objekta spoznaje. Kant sega smanjuje se sadržaj. Ako se pretpo­
smatra da je u spoznavanju odlučniji su­ stavke ne mijenjaju moguće je da se pri
bjekt sa svojim spoznajnim mogućnostima, povećanju jednog drugo ne mijenja. Princip
i da se u procesu spoznavanja zapravo korespondencije bio je polazna točka za
objekt kreće oko subjekta. Ta Kantova teza Leibnizovo razvijanje dviju metoda kojima
znači totalnu preorijentaciju u razmatranju je on htio izvesti zakone logike, posebice
spoznajnoteorijskog problema, poput one Aristotelove silogistike. Gr
Kopernikove kojom je geocentrički sustav Korisnost (korist, !at. utilitas), jedna od os­
bio zamijenjen heliocentričkim. F novnih kategorija novovjekovnog, moder­
Kopula, spona subjekta i predikata u rečeni­ nog kapitalističkog (znanstveno, tehnički,
ci, obično izražena riječju •jest•. U logi­ operativno orijentiranog) svijeta u kojem
čkom sudu, bez obzira na njegovu jezičnu građanski čovjek spram svoga svijeta, dru­
formulaciju, kopula svagda predstavlja mi­ štva, prirode, predmeta, drugog čovjeka i
saoni odnos subjekta i predikata. Kopula je sebe sama stoji u isključivom odnosu puke
u sudu objekt moguće afirmacije ili negaci- korisnosti, iskoristivosti i neposredne upo­
je. Pet trebljivosti svega što jest. Neka stvar jest
Kopulativan je kategorički sud koji ima (dobiva dignitet bitka) samo ukoliko ima
mnoštvo subjekata i jedan jedini predikat (političko-ekonomsku) v•'jednost, ukoliko
tako da ni S , ni S , ni S , nisu P. Negativno­ se može iskoristiti i imaL, potrošiti i neče­
-kopulativni sudovi nazivaju se remotivni mu služiti. Svaki predmetno-smisleni, povi­
sudovi. jesno-praktički, stvaralački i slobodan od­
Korelacija (!at.), međusobni odnos, uzajamna nos pretvara se u koristonosno posjedova­
zavisnost koja može postojati medu stano­ nje (biti = imati), a svi ljudski predmeti u
vitim pojavama na različnim područjima, korisne i upotrebljive stvari, potrošne arti­
npr. u logici medu pojmovima (v. korelat, kle, sredstva za nešto drugo, u sirovinu ili
korelativan), u psihologiji medu određenim polusirovinu. Time posve iščezava ljudska
psihičkim funkcijama, u biologiji medu po- i smislena bit čovjekova predmeta, njegova
korisnost 1 80 kozmološki dokaz

odnosa i svijeta, pa i on sam jest ukoliko raspoređene. Prema razvoju tih slojeva i
je koristan (za drugoga). Jedini odnos jest gradi živčanih stanica postoje neke razlike
odnos uzajamnog iskorištavanja. To je pot­ između različitih područja mozgovne kore
puna prevlast stvari nad čovjekom (v. utili- (tzv. citoarhitektonika). Različitoj strukturi
tarizam, pragmatizam). K pojedinih areala kore odgovara donekle i
Koristan, v. korisnost. različita funkcija. Kod čovjeka je gotovo sva
Korolarij (lat. corollarium = vjenčanica; dar, psihonervna aktivnost vezana uz funkciju
nagrada), daljnje, dodatno izvođenje iz ne­ korteksa. S obzirom na funkciju razlikuju
kog dokazivanja. U skolastičkim traktatima se u korteksu : projektivna područja (pri­
i udžbenicima npr. slijedi obično iza argu­ marna motorna i senzorna područja), po­
mentacije glavne teze kao razvijanje šire dručja djelomične integracije (sekundama
problematike na koju upućuje dokazana te­ motorna i senzorna područja) i područja
za. U suvremenoj logici funkcija korolarija opće integracije (tzv. asocijativna područja).
jest da posreduje između teorema i proble- Bu
ma. Z Kortijev organ, periferni dio slušnog osjet­
Korpuskula (lat. corpusculum), čestica, tje­ nog organa koji se nalazi u nutarnjem uhu
lešce. U filozofiji kao i u fizici nevidljive u tzv. pužnici. Kortijev organ čine osjetne
čestice molekule, atomi, elektroni, a i sitne slušne stanice s dlačicama. Te su stanice
vidljive, nazivaju se korpuskulama. Tako se raspoređene poput tepiha na bazilarnoj
atomističke teorije Demokrita, koncepcije membrani, a od njih vode živčana vlakna
Anaksagore, Epikura, kasnije materijalisti­ slušnog živca put mozga. Bu
čke filozofije 1 7 . i 18. st. mogu nazvati kor­ Kortikalan (-no), koji se odnosi na koru
puskularnim filozofijama, jer drže da je ma­ mozga ili koji je u vezi njom.
terija kao supstancija sastavljena od sitnih Koša (sansk.), •omotače ili .ljuštura•, naziv za
nevidljivih, ali ipak protežnih čestica, kor- oblike fizičkog, psihičkog i natpsihičkog or­
puskula. V ganizma ili •tijela• (šarlra), kojima je omo­
Korpuskulama teorija, pokušaj u filozofiji tana duša (gjiva) ili samosvojstvo (atman, v.)
i fizici da se priroda, a posebno svjetlost, kao'transcendentna osnova ličnosti. O pet
protumači kao gibanje najmanjih tjelešaca vrsta koša v. sUkšma-šarira.
ili korpuskula (v.). Korpuskularnu teoriju Kozmički (grč. kosmik6s), koji se tiče koz­
postavio je prvi u vezi s objašnjenjem svje­ mosa, koji pripada kozmosu (v.), tj. uređe­
tla Descartes, tumačeći Snelliusov zakon lo­ nom i harmoničnom svijetu. Suprotno :
ma svjetlosti. Nakon njega prihvatio je i po­ kaotično (v.).
dupro tu teoriju svojim velikim autoritetom Kozmocentrizam, shvaćanje da je kozmos
Newton. Time je teorija dobila konačan osnova i centar svega, a ne božanstvo bilo
·
oblik tumačeći svjetlo kao gibanje sitnih kakvog oblika i djelovanja.
svjetlosnih čestica, korpuskula. Ova teorija, Kozmogonija (grč. kosmogonia = nastanak
nazvana još i emisiona, bila je dugi niz go­ svijeta), mit o nastanku svega. Neracional­
dina uz Huygensovu valnu, glavna teorija no, tj. pseudoznanstveno pričanje o postan­
o prirodi svjetlosti. Tek u našem stoljeću ku i razvoju svijeta. Kad se ta pitanja znan­
kvantna teorija (v.) tumači svjetlost kao je- stveno postavljaju, razvija se kozmologija
dinstvo čestice i vala. V (v.).
Korteks (lat. cortex = kora), naziv za koru Kozmologija (grč. znanost o svijetu), filozof­
velikog mozga, koja čini površinski dio sko-znanstveno učenje o postanku i razvoju
mozgovnih hemisfera. Debljina korteksa iz­ svijeta, koji se oblikovao iz kaosa (v.) u sre­
nosi između 1 i 5 mm, a izgrađena je od đenu cjelinu (kozmos, v.).
nekoliko milijardi živčanih stanica. Kora Kozmološki dokaz, dokazuje egzistenciju
mozga je filogenetski (v.) najmlađi dio moz­ boga iz samog pojma bog. Dokaz je obliko­
_
ga. Z ivčane stanice u korteksu slojevito su vao osnivač skolastike Anselmus. Teza gla-
kozmološki dokaz 181 krepost

si : bog je najviše biće iznad kojega ništa Kozmos (grč.), red, uređenje, svemir, svijet
veće ne može biti mišljeno. Ako bi biće s kao sređena i zakonska cjelina. Pojam koz­
takvim atributom postojalo samo u mišlje­ mos javlja se kao filozofski problem već
n1u a ne i stvarno, zbiljski, onda bi se do­ kod Anaksimandra i Anaksimena.
godio nedopustivi paradoks, jer bi tada ono,
Kreatijanizam (Jat. creare = stvarati), teolo­
iznad kojeg se može nešto veće misliti, bilo
(time što i zbiljski postoji, a ne samo u ško učenje prema kojemu bog iz ništa stva­
umu) veće od onog iznad čega se nešto veće ra dušu za svako biće koje se rađa. To je
ne može misliti. Da se to ne bi dogodilo, suprotno shvaćanju da duše imaju preegzi­
bog treba da postoji i zbiljski. stenciju, tj. postojanje prije tijela. Kreatija­
Protiv te argumentacije pisao je već mo­ nizam negira i traducijanizam (lat. traduce­
nah Gaunilo. Kant je odbacio kozmološki re = prenijeti) koji je učio da se duše na­
dokaz s objašnjenjem da se ne može uspo­ sljeđuju od roditelja (na primjer Tertullian).
ređivati kao veće ili manje: esse in re i esse On se suprotstavlja i vjerovanju u seljenje
in intellectu. duše. B
U kasnijoj skolastici napuštena je Ansel­ Krepost (grč. arete, lat. virtus), jakost, valja­
mova argumentacija. Toma Akvinski doka­ nost ili vrlina, sposobnost valjana djelovanja
zivao je (oslanjajući se metodološki na Ari­ ili činjenja, slobodan izbor •prema sredno­
stotela) egzistenciju boga samo a posteriori, sti• (mes6tes) između ekstrema kao poroka
iz samoga svijeta. B prema načelu ·kako bi ga odredio razborit
čovjek• (Eth. Nic. II. 6, 1 1 06 b 36). Odre­
Kozmopolit (grč. kosmos svijet i politf!;
=

đujući tako krepost Aristotel naglašava da


= građanin), •građanin kozmosa•, tj. pri­
je ona prema svojoj ontološkoj biti doduše
rodnog svijeta (s naglaskom na •prirodno­
srednost, ali u etičkom pogledu prema naj­
sti• pripadnosti prirodi, jednostavnosti, ne­
boljem i najpravednijem ona je vrhunac ili
konvencionalnosti, zakonima svijeta) u su­
krajnost. Držati se kreposti i pogoditi u sva­
protnosti spram uskog i ograničenog statu­
kom postupku ili činidbi što je za nas sred­
sa građanina grada ili određene države (i
nost stvar je pak opće etičke sposobnosti
naroda). Građanin svih zemalja, cijeloga svi-
promišljanja i djelovanja koja se zove raz­
jeta. K
boritost (v.). Klasične kreposti prvi put opi­
Kozmopolitizam (grč.), učenje ili shvaćanje suje Platon u svojoj Državi i određuje kao
o čovjeku kao •građaninu svijeta• ; stanovi­ umjerenost (sophrostne, lat. temperantia),
šte po kojem svi ljudi vrijede kao sudionici hrabrost (andreia, lat. fortitudo) i mudrost
jednog jedinstvenog, univerzalnog svijeta ili (sophia, lat. sapientia), te njihov sklad poi­
zajednice, protiv usko shvaćenog naciona­ ma kao najvišu krepost - pravednost (di­
lizma. Kozmopolitizam prvi zastupaju kini­ kaiostne, lat. iustitia). Aristotel pak razliku­
ci, zatim naročito stoici. Kasnije, imperija­ je etičke ili ćudoredne kreposti kao što su
lizmom i univerzalizmom Rimskog Carstva umjerenost, pravednost, prijateljstvo itd., od
(i izjednačenjem svih naroda u pokoravanju dianoetičkih ili razumskih : umijeće, zna­
Rimu) kozmopolitizam dobiva svoje realno nost, razboritost, umnost i mudrost, što za­
tlo, potpomognuto rimokatoličkom cr­ pravo čine stupnjeve spoznaje. Taj je kata­
kvom (širenjem kršćanstva). S idejom hu­ log, uz stanovite manje dopune što ih je
maniteta i tolerancije ( 1 7 . i 1 8 . st.) razvija izvršilo kršćanstvo uvođenjem teoloških
se prosvjetiteljski shvaćeni kozmopoliti­ kreposti - vjera (fides), ljubav (caritas) i
zam, koji se nastavlja u francuskoj revoluciji nada (spes), ostao uzorom etičkoga mišlje­
(uz ideje slobode, bratstva, jednakosti), a u nja sve do danas, pa nije čudno što je fe­
1 9 . st. dobiva oblik internacionalizma (v.) nomenološka aksiologija (v.) i vrijednosna
čiji je nosilac proletarijat (v.); ideju proleta- etika M. Schelera i N. Hartmanna u našem
rijata zastupa marksizam. K stoljeću poduzela stanovitu obnovu nauke
krepost 182 kriza

o krepostima, s tom •preinakom• što ih mo lučiti istinu od neistine ; kriterij dobra


poima kao •vrijednosti• ! Pe - ono pomoću čega možemo razaznavati
Kretanje (grč. kinesis, !at. motus), u najširem dobro od onoga što nije dobro, itd. P
smislu svaka promjena, u prvom redu pro­ Kriteriologija (grč. kriterion = odlučni bi­
mjena mjesta, tako da je i najjednostavnije ljeg + logos = riječ, govor), naziv za sa­
kretanje, mehaničko, jedinstvo vremena i mostalnu filozofijsku disciplinu što ju je
prostora. Budući da nikakva promjena nije koncem 19. st. razvila neoskolastička lou­
moguća bez jednog od oblika kretanja, En­ vainska škola. Predmet joj je •analiza naših
gels je, kao i mnogi drugi materijalisti, on­ sigurnih spoznaja i filozofijsko istraživanje
tološki odredio kretanje kao način postoja­ temelja na kojima poćiva njihova sigurnost•
nja materije. Ova koncepcija jedinstva ma­ (Mercier : Criteriologie generale ou theorie ge­
terije i kretanja, iako je implicitno bila sadr­ nerale de la certitude). Disciplina je sino-
žana u nekim materijalističkim shvaćanjima nimna s epistemologijom. Z
antike, postaje dominantna tek od 1 8 . i 19. Kriticizam, filozofsko nastojanje, nazvano
stoljeća u materijalističkoj filozofiji. Protiv­ prema Kantovu postupku u ·Kritici čistoga
rječni karakter i običnog kretanja kao pro­ uma., da se prije izgradnje filozofskoga si­
mjene mjesta već je bio uočen u antici (Par­ stema istraže priroda i granice uma i spo­
menid i Zenon sa svojim poznatim apori­ znaje kako bi se izbjegao nekritički dogma­
jama). Tek je Hegel shvatio kretanje kao tizam (Chr. Volffa) i skepticizam (D. Hu­
jedinstvo protivrječja (kontinuuma i dis­ mea). Time je vrijednost metafizičkih spo­
kontinuuma, kao postojanje i nepostojanje znaja učinjena ovisnom o prethodnom kri­
na jednom mjestu itd.) Kako je svaki oblik tičkom ispitivanju uma i utvrđivanju njego-
promjene ujedno i kretanje, svaki oblik ži­ va dosega. Pe
vota jedna forma kretanja, postojale su odu­ Kritika (od grč. kritike tehne), umijeće pro­
vijek tendencije svođenja svake forme kre­ suđivanja. U znanosti, filozofiji i kulturi
tanja na najjednostavnije - mehaničko (v. uopće potrebno je stručno znanje, a uz to
mehanicizam). Treba istaknuti da dijalekti­ i osobna sposobnost, da se mogu izricati
čka koncepcija kretanja ne svodi niže forme valjani vrijednosni sudovi o nekom pred­
na više ni više forme na niže. Svako poseb­ metu ili teoriji. U filozofiji se kritika odnosi
no područje stvarnosti ima i svoje specifič­ napose na ispitivanje valjanosti osnovnih fi­
ne oblike kretanja. To znači da taj stav pret­ lozofskih teza. Spoznajna je tako kritika is­
postavlja kvalitativno različite oblike kreta­ tovjetna s teorijom o uvjet