Sv.

Hildegarda iz Bingena

Sv. Hildegarda iz Bingena
Prirodopis – Knjiga jednostavne medicine

Cijena: 200,00 kn
Prirodopis
Knjiga jednostavne medicine
ISBN 978-953-7864-10-1

Physica – liber simplicis medicinae
Bilioteka «Vjera i razum»

Sv. Hildegarda iz Bingena
Prirodopis – Knjiga jednostavne medicine
Physica – Liber simplicis medicinae
Slika s naslovnice: Divine Works Plate, Cosmic Tree
Sv. Hildegarda iz Bingena

Prirodopis
Knjiga jednostavne medicine
Physica
Liber simplicis medicinae

Prevela s latinskoga jezika Martina Kolarec

Zadruga Eneagram
Zagreb, 2015.
Riječ izdavača

«Sva je priroda dobra sve dotle dokle je prirodna.»
Sv. Augustin

Časna sestra, kršćanska mističarka, književnica i skladateljica, sv.
Hildegarda iz Bingena slovi za jednu od najznačajnijih žena europskog
srednjeg vijeka. Jedna je od ponajboljih germanskih i tradicionalnih
prirodoslovki svih vremena. U suvremenom svijetu može se primijetiti
porast interesa za prirodnu medicinu, te za povratak metodama liječe-
nja u svjetlu sakralnog odnosa između prirode i čovjeka.

Cjelokupno djelo Physica potječe iz XII. st. i podijeljeno je u de-
vet poglavlja: Elementi, Biljke (Trave), Drveće, Kamenje, Ribe, Ptice,
Životinje, Gmazovi i Metali. U tom djelu sv. Hildegarda tumači osnovne
kvalitete i medicinske vrijednosti raznih neljudskih stvorenja. Prijevod
knjige koja je pred nama sastoji se od četiriju poglavlja iz njenog djela
Liber subtilitatum diversarum naturarum creaturarum (Knjiga o moćima
raznih prirodnih stvorenja), tj. iz knjige Physica (Prirodopis) koju se

5
naziva Liber simplicis medicinae (Knjiga jednostavne medicine), te obu-
hvaća Biljke, Drveće i grmlje, Kamenje i Metale.

Sv. Hildegarda opisala je djelovanje raznih žitarica, trava, stabala,
grmova i njihovih plodova, te iznosi brojne praktične savjete za liječenje
bolesti snagom njihovih ljekovitih svojstava. Jednostavno se uočavaju
višestruke sličnosti između spoznaja sv. Hildegarde i današnjih metoda
prirodne medicine. No uz podudarne zapazit ćemo i mišljenja koja
su u suprotnosti s modernim stavovima o odnosu prirode i čovjeka.
Napose kad su u pitanju žitarice, zeleno i samoniklo bilje, koje se ne
preporučaju samo za jelo nego i za vanjsku primjenu i pripremu ljeko-
vitih pripravaka. Tim aktualnijima postaju i njeni nadahnuti zaključi
koji otvaraju prostor široj stručnoj raspravi te novim istraživanjima.
Djelo je prevedeno kako bi bilo dostupno javnosti i ponajprije otkriva
jednostavne dobrobiti srednjevjekovne medicine koja je već stoljećima
zanemarivana na cijelom Zapadu. Riječ je o medicini kakva prethodi
metodama moderne, hormonske i laboratorijske, farmaceutske in-
dustrije – primjene svega onoga što je već odviše ljudsko u tretiranju
pacijenata. Pitanje je koliko je moderna tablica periodnih elemenata
(prije otkrića Higgsovog bozona) uopće validna, primjerice u odnosu
na antičko poimanje elemenata koje u cijelosti preuzima sv. Hildegarda.
Njena je medicina blaga i organski uravnotežujuća, za razliku od meha-
nicističke moderne znanosti koja je posve zaboravila ublažavanje hlad-
noće toplinom, vlažnosti suhoćom, važnost tjelesnih sokova, različitih
temperatura te napose psihičkih kondicija čovjeka – kako bi se ljudski
organizam vratilo u ravnotežu s uvijek prisutnim sakralnim energijama
iz prirodnog okruženja.

6
Promišljanje o metodama i pristupima prirodnoj medicini moglo
bi donijeti novu kvalitetu zahvaljujući spoznajama koje prenosi sv.
Hildegarda – čija je metoda u prvom redu deduktivne prirode i na tragu
perenijalne filozofije. Stoga se iskreno nadamo da će potaknuti zdraviju
imaginaciju i nova nadahnuća u svih koji se bave liječenjem i medici-
nom, a koja je prirodna samo onoliko koliko se temelji na sakralnom
odnosu čovjeka i prirode, te između ljudi ponaosob i Stvoritelja.

Zagreb, 6. prosinca 2015. (Š.U.)

Informacije, recepti i pripravci sadržani u ovoj knjizi imaju
isključivo edukativnu svrhu i kulturološku namjenu, a svaka je
njihova uporaba na vlastitu odgovornost čitatelja. Prije uzimanja
bilo kakvih pripravaka i lijekova moderne medicine, savjetuje se
čitatelju da prouči tradicionalističke prirodoslovce i metode koje
su nastale u suglasju s preporukama sv. Hildegarde. U ovoj knjizi
navedene informacije nužno nisu i stavovi nakladnika!

7
8
dio prvi

O naravi i djelovanju žitarica,
plodova i biljaka

Pri stvaranju čovjeka iz zemlje bila je upotrijebljena jedna drugačija i
nova zemlja posebno za njega. Sve tvari služile su čovjeku jer su osjećale
njegovo postojanje i surađivale su s njim susretljive prema svakom vidu
njegova postojanja, a isto je tako i čovjek surađivao s njima. Zemlja
je davala svoju životnu snagu s obzirom na rasu, prirodu, običaje i
okruženje čovjeka. Naime, zemlja kroz korisne biljke pokazuje opseg
ljudskih duhovnih osobina, pritom ih razlikujući, a kroz nekorisne
biljke prikazuje njegove pogubne i vražje osobine.
Naime, postoje neke biljke koje se kuhaju s određenom hranom i one
u čovjeku potiču želju za jelom. Lako su probavljive, ne čine čovjeka
jako otežanim i uspoređuje ih se s mesom čovjeka.
Sirov sok voćaka punih voća je štetan, ali kuhan je lagan za probavu
i može se usporediti s ljudskom krvlju. Drveća koja ne donose plodove,
koja ne rode, stabla su, a ne voćke. Ali imaju mnogo lišća koje čovjeku
nije korisno kao hrana. Ako bi ga tko pojeo, ne bi mu mnogo koristilo,
premda mu ne bi mnogo niti naškodilo te se uspoređuje s truleži u
čovjeku. Ono pak što postoji u voćkama i stablima, od čega nastaje užad,
uspoređuje se s ljudskim žilama.
Kamenje zemlje uspoređuje se s ljudskim kostima, a vlaga kamenja
s koštanom srži jer kamen sadrži kako vlagu tako i toplinu. A kamenje

9
kojim se pokrivaju krovovi uspoređuje se s ljudskim noktima na ruka-
ma i nogama.
Neke su biljke zračne zato što rastu od zraka. One su lagane za
probavu čovjeka i radosne po prirodi, tako da će čovjeka koji bi ih pojeo
učiniti radosnim. Uspoređuje ih se s ljudskom kosom jer je i ona sama
lagana i zračna.
Neke su druge biljke vjetraste zato što rastu od vjetra. Suhe su i teške
za ljudsku probavu te tužne po prirodi, tako da će čovjeka koji ih bude
jeo učiniti tužnim. Uspoređuje ih se s ljudskim znojem.
Sok nekorisnih biljaka, koje nisu jestive, otrovan je jer su i one
same smrtonosne kao čovjekova hrana. Njih se uspoređuje s ljudskim
izmetom.
Zemlja također ima znoj, vlagu i sok. Zemljin znoj daje nekorisne
biljke. Njezina vlaga daje korisne biljke koje se mogu jesti i koje služe
u druge ljudske svrhe. Njezin sok pak daje grožđe i stabla koja donose
plodove.
Biljke koje su posijane ljudskim radom, koje pomalo klijaju i rastu,
poput domaćih su životinja koje čovjek s brigom hrani u svome domu.
Tim trudom kojim ih je čovjek posijao i uzgojio one gube oštrinu i gor-
činu svojih sokova tako da se vlaga tih istih sokova približava kvaliteti
ljudskog soka i na taj način postaju dobre i korisne kao čovjekova hrana
i piće.
Postoje biljke koje, pošto padne njihovo sjeme, niknu bez ljudskog
truda te rastu iznenada i brzo poput divljih zvijeri. Štetne su čovjeku za
jelo jer se čovjek othranjuje dojenjem, jedenjem i rastom u određenom
vremenskom rasporedu, a to se ne događa s tim biljkama. Ipak neke od
tih biljaka u medicini obuzdavaju loše i nekvalitetne sokove u ljudima.
Svaka biljka je ili topla ili hladna i tako raste. Toplina biljaka ozna-
čava dušu, a hladnoća tijelo. Razvijaju se s obzirom na svoju prirodu,
kad obiluju bilo toplinom bilo hladnoćom. Naime, kad bi sve biljke bile
tople, a nijedna hladna, naškodile bi onima koji ih koriste. Ako bi pak
sve bile hladne, a nijedna topla, u ljudima bi izazvale neravnotežu jer se
tople biljke opiru hladnoći, a hladne toplini čovjeka.

10
Neke biljke u sebi imaju snagu najjačih mirisa i žestinu najgorčih
mirisa, čime obuzdavaju mnoga zla jer ih zli duhovi izbjegavaju i gledaju
s ogorčenjem. Ali postoje i određene biljke koje u sebi imaju nešto poput
pjene i obmanuti ljudi u njima pokušavaju naći svoju sreću. Vrag voli te
biljke i miješa se s njima.

Pšenica
(Triticum; bot. Triticum vulgare)

Pšenica je topla i puna koristi tako da joj ništa ne manjka. Kad se pra-
vo brašno (iz cijeloga zrna) proizvede iz pšenice, tada je kruh napravljen
iz tog brašna dobar i za zdrave i za bolesne. Opskrbljuje čovjeka pravim
mesom i pravom krvlju. Ali tko odbaci mekinje iz tog brašna i zatim
napravi kruh, taj kruh je nehranjiviji i slabiji nego ako bi bio napravljen
iz pravog brašna jer zbog tih mekinja gubi podosta svoje snage te ima
više sluzi nego pravo pšenično brašno.
Tko pak kuha bez brašna, dok su zrna cijela i ne melje ih u mlinu, to
je kao da jede neku drugu hranu. Taj u sebe ne sprema ni pravo meso ni
pravu krv, već vrlo mnogo sluzi i zato se jedva probavlja. Tako bolesno-
me uopće ne pomaže, dok bi zdrav čovjek mogao to pojedeno probaviti.
Ako tko ima prazan mozak i zbog toga ga muči ludilo te je kao mah-
nit, neka uzme cijela zrna pšenice (jer je plod pun masti) i neka ih skuha
u vodi jer umanjuje mahnitost. Zatim neka ta zrna izvađena iz vode i
tako topla stavi oko čitave glave, pazeći pritom da ne budu previše topla
ni previše hladna. Pošto je s glave odrezana kosa, neka preko poveže
krpu, ako je moguće, da taj sok čim lakše prelazi preko glave. Tako će se
njegov mozak ispuniti tim sokom i vratit će svoju snagu i razum. Ovo
neka čini sve dok ne dođe svojoj (zdravoj) pameti.
Onaj koga bole leđa ili križa neka skuha zrna pšenice u vodi (jer voda
više nego druga tekućina obuzdava neke veće bolesti) i tako topla stavi
na mjesto gdje boli. Toplina pšenice otjerat će snage te bolesti.
Ako pak čovjeka ugrize pas, neka uzme tijesto pripremljeno od naj-
boljega pšeničnoga brašna s bjelanjkom i stavlja ga na ugriz psa tri dana

11
i isto toliko noći da očisti taj otrovan ugriz. Taj ugriz je zbog njegova
zadaha otrovniji od ugriza drugih životinja. Poslije neka makne tijesto
te neka istuče stolisnik s bjelanjkom, stavlja na ugriz tri ili dva dana i
poslije neka ga makne. Zatim neka ga liječi ljekovitom mašću, kako je
običaj liječiti svaku drugu ranu.

Raž
(Siligo; bot. Secale cereale)

Raž je topla, ali ipak hladnija od pšenice. Posjeduje mnoge snage.
Kruh napravljen od raži dobar je za zdrave ljude i čini ih snažnima.
Dobar je i za one koji su pretili jer smanjuje njihovo meso, ali ih ipak
čini snažnima.
Ali raž je štetna za one koji imaju hladan želudac te takvi zbog toga
mnogo oslabe, budući da njihova slabost ne može probaviti raž i zbog
toga u njima izaziva velike smetnje.
Tko pak na svome tijelu ima izbočine kojegod vrste, neka raženi
kruh, zagrijan na vatri ili topao izvađen iz peći i rastrgan stavi na njih
te će ih toplina njegovih snaga uništiti i učiniti da nestanu. Neka to čini
sve dok ne nestanu.
Ako tko ima svrab na glavi, neka u prah smrvi koru raženog kruha
i neka na to mjesto stavi prah jer on uništava to zlo. A nakon tri dana
neka isto mjesto namaže maslinovim uljem jer je ono toplo i liječi. Neka
tako čini sve dok se ne izliječi.
Ako rakovi, mali crvi, jedu čovjekovo meso, na to treba staviti tople
komadiće kruha. Neka to često čini i zbog njegove topline će uginuti.

Zob
(Avena; bot. Avena sativa)

Zob je topla, oštra okusa i snažna mirisa. Ukusna je i zdrava hrana za
zdrave ljude, pruža im radostan duh te čist i bistar razum. Također daje
dobru boju i zdravo meso.

12
Dobra je i za one koji su malo i umjereno bolesni. Ne škodi im ako ju
jedu u kruhu ili kao žitaricu. Nije dobra kao hrana onima koji su veoma
bolesni i hladni jer zob uvijek traži toplinu. Ako bi oni pojeli zobeni
kruh ili brašno, zgrušali bi se u njihovom želucu i crijevima, prouzročili
bi u njima sluz i ne bi im dali snage jer su hladni.
Onaj koga muči reuma i zbog toga ima podijeljen um i promjenjive
misli, tako da postaje pomalo lud, neka položi svoje čitavo tijelo u vruću
kupelj sa zobi skuhanom u vodi i neka tom vodom prelijeva užareno
kamenje. Neka to često čini pa će doći k sebi i vratit će mu se zdravlje.

Ječam
(Ordeum; bot. Hordeum vulgare)

Ječam je hladan. Budući da je hladniji, ujedno je i slabiji od prethod-
no spomenutih žitarica.
Ako se jede bilo u kruhu bilo u brašnu, šteti kako zdravima tako i
bolesnima jer nema toliko snage kao ostale vrste žitarica. Ali bolesnik
čije je čitavo tijelo već slabo, neka dobro skuha ječam u vodi. Tu vodu
neka izlije u bačvu i u njoj se okupa. Neka to čini tako dugo dok se ne
izliječi te ne zadobije opet meso svog tijela i ne vrati zdravlje.
A onaj tko je tako bolestan da ne može jesti kruh, neka uzme jednaku
težinu ječma i zobi, doda malo komorača i masti te sve zajedno skuha u
vodi. Pošto je kuhano, neka taj sok procijedi kroz krpu i neka to popije
kao juhu umjesto da jede kruh. Neka to čini sve dok ne ojača.
Tko ima tvrdu i grubu kožu na licu i koja zbog vjetra lako postane
hrapava, neka skuha ječam u vodi. Tada neka tom kroz krpu procijeđe-
nom i umjereno toplom vodom nježno i često pere lice. Koža će postati
meka i zdrava te će imati lijepu boju.
Ako je glava čovjeka bolesna, neka se često pere tom istom vodom i
postat će zdrava.

13
Spelta optimum granum est, et calida, pinguis,
et virtuosa, et suavior aliis granis est, et eis qui
eam comedunt, rectum sanguinem, et rectam
carnem parat, gaudium in mente hominis
faciens, et quomodo cumque comedatur, sive in
pane, sive in aliis cibis, bona et suavis est.

Slika 1. Pir

14
Pir
(Spelta; bot. Triticum spelta)

Pir je najbolja žitarica. Topao je, mastan, snažan te ukusniji od
ostalih žitarica. Onima koji ga jedu daje pravu krv i pravo meso, um čini
sretnim i donosi radost u ljudski duh. Kako god da se jede, bilo u kruhu
bilo u drugoj hrani, dobar je i ukusan.
Ako je tko tako bolestan da zbog bolesti ne može jesti, neka uzme
cijela zrna pira, skuha ih u vodi i doda masti ili žumanjak jajeta, tako
da ih zbog boljeg okusa lakše može jesti. Neka bolesnik to ovako jede i
izliječit će ga iznutra poput dobre i ljekovite masti.

Grašak
(Pisa; bot. Pisum sativum)

Grašak je hladan i pomalo sluzav. Pomalo pritišće pluća onoga koji
ga jede ali je ipak dobar kao hrana čovjeku koji je tople prirode te ga čini
snažnim. Nije dobar za onoga tko je hladne prirode ili tko je bolestan jer
jedenjem stvara u njemu mnogo sluzi.
Grašak je štetan kod svih bolesti jer u sebi nema snage da istjera bo-
lesti. Ali opet, tko boluje zbog prekomjerne sluzi u čelu, neka žvakanjem
zdrobi bijeli grašak i pomiješa ga s najčišćim medom. Neka to stavi na
sljepoočnice i pritisne zavojem. Neka tako čini sve dok mu ne bude
bolje. A tko ima bolesnu utrobu, neka često pije toplu juhu od graška i
bit će mu bolje.

Bob
(Faba; bot. Vicia faba)

Bob je topao. Dobar je kao hrana zdravim i snažnim ljudima te je
bolji od graška. Naime, ako bolesni jedu bob, neće im mnogo škoditi jer
ne stvara u njima toliko sluzi kao što to čini grašak.

15
Brašno od boba dobro je i korisno kako za bolesnog tako i za zdravog
čovjeka jer je lagano i može se lako probaviti. Onaj koga boli utroba
neka skuha bob u vodi i doda malo masti ili ulja. Zatim neka odvoji bob
i pije njegovu toplu juhu. Neka to često čini i izliječit će se iznutra.
Tko na svome tijelu ima ranu koja ključa (opeklinu), svrab ili čir
kojegod vrste, neka uzme brašno od boba i doda malo praha sjemena
komorača. Neka to pomiješa u vodi s vrlo malo pšeničnog brašna kako
bi se moglo povezati. Tako neka na vatri ili suncu pripremi male pogače.
Neka njih često stavlja na ta mjesta te će one izvući bol i ozdravit će.

Leća
(Lens; bot. Ervum lens)

Leća je hladna i kao hrana ne osnažuje ni čovjekovu moždinu ni
krv ni meso. Ne pridonosi čovjekovim snagama, već samo ispunjava
prazninu trbuha i potiče loše sokove u ljudima na uskomešanost.
Ako na glavi čovjeka rastu mrlje od svraba i prljava kosa s čirevima
na korijenu, neka nad užarenim kamenom nježno smrvi leću u prah.
Isto tako neka smrvi u prah ljušturu kornjače sa sluzi koja se u njoj
nalazi, neka doda jednaku težinu praha leće i stavi na mrlje. Otjerat će
gnoj rane i tako će biti izliječen.

Vučak
(Vichbona/Vigbona; bot. Lupinus albus)

Vučak je hladan. Tko osjeća bol u crijevima, kao da se iznutra
napuhuje, neka samelje vučak u brašno, doda mu umjereno kruha
smrvljenog u prah i malo sjemena komorača ili malo soka ljupčaca.
Neka to kuha s vodom kao hranu i jede blago toplo. Neka to često čini i
bolesna crijeva će ozdraviti.

16
Slanutak
(Cicer/Kicher; bot. Cicer arietinum)

Slanutak je topao, lagan i ukusan kao hrana te ne povećava loše
sokove u onome tko ga jede. Tko ima vrućicu neka isprži slanutak nad
užarenim ugljenom, neka ga jede i bit će izliječen.

Lećasta grahorica
(Visela/Wisela; bot. Ervum ervilia)

Lećasta grahorica je hladna i suha. U onome tko je jede izaziva
vrućicu i rashlađuje njegov želudac. Nije prikladna kao lijek.

Grahorica
(Wichim; bot. Vicia sativa)

Grahorica je hladna, nije dobra čovjeku kao hrana, ali ne škodi stoci.
Ako pak čovjekovo meso bubri između kože i mesa, kao da se ondje
stvara kakva izraslina, neka uzme grahoricu i skuha u vodi. Neka tako
toplu stavi na to mjesto i rastuća izraslina, koja se zbog loših sokova
ondje počela nakupljati, će nestati.

Proso
(Milium; bot. Panicum miliaceum)

Proso je hladan i nije koristan za jelo jer u čovjeku ne osnažuje ni krv
ni meso. Ne pridonosi njegovim snagama, već samo ispunjava želudac i
umanjuje glad jer nema okus okrepljenja.
Čovjekov mozak čini punim vode, a želudac mlakim i tromim. Potiče
uskomešanost sokova koji su u čovjeku te je gotovo poput nekorisne
poljske trave i čovjeku nije zdrav za jelo.
Ali ako koga bole pluća, neka samelje proso zagrijan na užarenom
kamenu i tome doda dva puta toliko praha paprati jelenskog jezika.

17
Neka to često jede, bilo natašte bilo nakon jela, s malim zalogajima
kruha i ozdravit će.

Muhar/klipasti proso
(Venich; bot. Setaria italica)

Muhar je hladan, ali ipak ima malo topline. Ponešto vrijedi kao
čovjekova hrana jer pruža osrednje okrepljenje i daje malo snage onome
tko ga jede. Ipak ne šteti čovjeku koliko to običava proso te ne potiče
tako snažno loše sokove i bolesti u čovjeku kako to čini proso.
Tko ima vrlo jaku vrućicu neka skuha muhar u vinu i često to vino
pije toplo, pa će se izliječiti.

Sjeme lana
(Semen lini; bot. Linum usitatissimum)

Sjeme lana je toplo i čovjeku nije dobro za jelo.
Ali tko osjeća bol u boku, neka u vodi skuha sjeme lana te u toj toploj
vodi namoči lanenu krpu. Tu krpu tako toplu, bez sjemena, neka često
stavlja na svoj bok i ta bol, ako je umjereno jaka, malo će oslabiti i po-
pustiti. Isto tako neka onaj koga boli bok uzme sjeme lana i malo manje
arapske gume1 tako da sjeme lana četvrtinom dijela premašuje gumu.
Neka to skuha u tavi kao ljepilo. Zatim neka imelu sa stabla kruške u
mužaru istuče u sok tako da soka bude više nego prethodno spomenute
gume. Taj sok i moždinu jelena u većoj količini nego što je gume ili soka
kruške, neka stavi u tavu sa sjemenjem lana i gumom te neka to zajedno
još jednom provrije. Ako tko ne bi imao moždinu jelena neka doda loj
mladog bika u istoj mjeri kao što bi trebalo biti moždine jelena. Zatim
neka to procijedi kroz krpu posvuda nožićem izbušenu i izlije u novu

1 Arapska guma (gumiarabika) dobiva se zarezivanjem stabala i grana različitih vrsta
roda Acacia. Upotrebljava se u medicini kao sluzavo sredstvo, npr. za spravljanje emulzija.
(prim. prev.).

18
glinenu posudu premazanu voskom. Ako tko osjeća bol u boku neka se
uz vatru često time maže.
A tko je bilo gdje na svome tijelu na bilo koji način opečen vatrom,
neka dobro skuha sjeme lana u vodi, namoči lanenu krpu u toj vodi i
tako toplu stavi na ono mjesto koje je opečeno. To će izvući opeklinu.

Konoplja
(Canabus/Hanff; bot. Cannabis sativa)

Konoplja je topla. Raste kad zrak nije jako topao ni jako hladan i
takva je i njezina priroda. Njezino sjeme je zdravo i korisno za jelo
zdravim ljudima te je lagano i korisno za njihov želudac, tako što ukla-
nja sluz iz želuca i može se lako probaviti, osim ako čovjek nije veoma
bolestan. Oslabit će loše sokove, a ojačati dobre.
Ako tko ima bolestan želudac, neka konoplju skuha u vodi poput
hrane i jede. To će ga potaknuti da povraća i poboljšat će mu probavu.
Ali onome tko je jako bolestan izaziva podosta boli u želucu. Onome
tko je umjereno bolestan ne škodi kao hrana.
Tko pak ima hladan želudac neka skuha konoplju u vodi i iscijedivši
vodu neka ju omota krpom. Tako toplu neka često stavlja na želudac te
će ga to ojačati i popraviti njegovo stanje.
A ako bi onaj tko ima prazan mozak pojeo konoplju, izazvala bi mu
laganu bol u glavi. Ali zdravoj glavi i punom mozgu ne šteti.
Krpa napravljena od konoplje dobra je za povezati čireve i rane jer je
u njoj umjerena toplina.

Galanga
(Galanga/Galgan; bot. Alpinia galanga)

Galanga je posve topla, u sebi uopće nema hladnoće i snažna je.
Čovjek koji ima vrlo jaku vrućicu neka samelje galangu. Taj prah
neka pije s hladnom vodom i ugasit će jaku vrućicu.

19
Canabus calidus existit: et cum aer nec multum calidus, nec
multum frigidus est, crescit: et ita etiam natura ipsius, et semen
eius sanabile est sanis hominibus ad comedendum, et in stomacho
eorum lene et utile est, ita ut etiam livorem de stomacho auferat,
et facile digeri potest: nisi homo ille valde infirmetur: et malos
humores minuit, et bonos confortat. Et si quis infirmum stomachum
habet: canabum in aqua ut cibum coquat, et comedat, et eum
eructare facit, et facile digestionem ei infert. Sed cum quis valde
infirmatur, illum in stomacho aliquantum dolere facit: eum
autem qui moderate infirmus est, comestum non laedit.

Qui autem frigidum stomachum habet, canabum in aqua coquat,
et expressa aqua panniolo involvat: et ita calidum stomacho
saepe superponat: et illum confortat, et loco suo restituit.

Pannus quoque ex canabo factus, ad ulcera et vulnera
liganda valet: quia calor in eo temperatus est.”

Slika 2. Kanabis

20
A tko osjeća bol u leđima ili boku zbog loših sokova, neka pusti da
galanga provrije u vinu, često ga pije toplo i bol će popustiti.
Tko osjeća bol u srcu neka odmah pojede dovoljno galange i bit će
mu bolje.
Čovjek koji pati od neugodnog zadaha koji prelazi na pluća tako da
zbog toga ponekad ima promukao glas, neka uzme jednaku količinu ga-
lange i komorača, dva puta toliko muškatnog oraščića i zubovca koliko
je onih dvoje. Neka to samelje i sve zajedno pomiješa. Neka svakodnev-
no natašte jede taj prah do težine dva novčića s malim zalogajima kruha.
Zatim neka popije malo toplog vina te neka često jede, kako nakon jela
tako i natašte, druge plemenite biljke koje imaju dobar miris tako da
njihov dobar miris obuzda neugodan zadah.
Tko na bilo koji način osjeća bol u plućima, neka izbjegava masno
meso i suzdržava se od hrane koja sadrži mnogo krvi i koja nije kuhana
jer izaziva trulež oko pluća. Također neka izbjegava grašak, leću, sirovo
voće, sirovo povrće, orahe i ulje jer dovode sluz u pluća. Ako želi jesti
meso, neka jede krto meso. Ako želi jesti sir, neka ne jede ni kuhan ni
svjež sir jer se u njima nalaze štetne sluzi, već suh. Ako želi jesti ulje,
neka ga jede umjereno kako ne bi skupio sluzi u plućima. Doista neka ne
pije vodu jer stvara sluz oko pluća. Ali neka ne pije ni mlado vino (mošt)
jer ono još uvijek vrenjem nije izbacilo nečistoće te zbog toga još nije
pročišćeno. Pivo mu pak ne škodi mnogo jer je kuhano. Neka pije vino
jer svojom dobrom toplinom pomaže plućima. Neka se čuva vlažnog i
maglovitog zraka jer on svojom vlažnošću šteti plućima.
Ako loši sokovi preobiluju u crijevima i slezeni čovjeka te kroz
melankoliju srcu donose mnoge patnje, on neka uzme jednaku težinu
galange i zubovca te četvrtinu težine jedne od tih biljaka bijelog papra.
Ako ne bi imao bijeli papar neka uzme četiri puta toliko širokolisne
grbice i neka to smrvi u prah. Zatim neka uzme brašno od boba i tome
doda spomenuti prah te to sve neka pomiješa sa sokom piskavice,
bez vode, vina ili koje druge tekućine. Kada je to učinio neka od toga
napravi male pogače i posuši ih na sunčevoj toplini. Zbog toga neka ih
pripremi ljeti dok ima sunca kako bi ih imao i zimi. Neka te pogačice

21
jede kako nakon jela tako i natašte. Kasnije neka uzme sladić, pet puta
više komorača, šećera koliko i sladića te malo meda. Od toga neka
napravi napitak i pije ga protiv boli srca kako nakon jela tako i natašte.
Čovjek kojem sluz izaziva paru u glavi i remeti njegov sluh, neka
uzme galangu, trećinu te količine aloje, dva puta više mravinca nego
galange i lišće breskve iste težine kao i mravinca. Od toga neka napravi
prah i koristi ga svakodnevno kako nakon jela tako i natašte.
Tko osjeća bol u prsima, srcu ili slezeni i tko zbog sluzi ima hladan
želudac, neka uzme galangu, dvaput toliko mravinca, sjeme celera
težine kao i mravinca i malo bijelog papra. Neka to smrvi u prah, tome
doda malo kuhanog meda i od toga napravi ljekoviti pekmez tako da
to polako kuha bez naglog vrenja. Neka često jede taj pekmez te često
koristi čisto, blago i dobro vino.
Koga muči reuma neka uzme galangu, upola toliko muškatnog ora-
ščića, širokolisne lavande upola koliko muškatnog oraščića te jednaku
težinu kukoljai ljupčaca, ali i jedne i druge biljke pojedinačno više nego
lavande. Ovome neka doda jednaku težinu kamenike i oslada, ali njih
dvoje zajedno neka bude koliko je gornjih pet. Ovo sve zajedno neka
smrvi u prah. Ako je čovjek zdrav neka jede taj prah na kruhu. Ako je
pak bolestan, neka od toga napravi ljekoviti pekmez i jede.

Kurkuma
(Zituar; bot. Curcuma zedoaria)

Kurkuma je umjereno topla i u sebi ima veliku snagu.
Naime, čovjek kojem drhte udovi i kojem nedostaje snage, neka
nareže kurkumu u vino, doda malo manje galange i kuha u vinu s malo
meda. Neka to tako toplo često pije, pa će drhtanje udova prestati i on
će vratiti snagu.
Tko u sebi ima mnogo sline i pjene, neka samelje kurkumu, taj prah
umota u krpu. Neka to stavi u posudu napunjenu vodom kako bi voda
poprimila taj okus i ostavi u vodi preko noći. Neka to često pije ujutro
natašte, pa će slina i pjena u njemu nestati.

22
Koga jako boli glava, neka spomenutim prahom umotanim u krpu
namočenu vodom vlaži čelo i sljepoočnice, pa će biti bolje.
Kome je želudac ispunjen lošom hranom i jako opterećen, neka sa-
melje kurkumu te od tog praha, malo najboljeg pšeničnog brašna i vode
napravi malu pogaču. Nju neka peče na suncu ili u već gotovo hladnoj
peći. Pogaču neka smrvi u prah i neka taj prah natašte često liže iz svoje
ruke te također pred noć kad ide spavati. To će odagnati težinu iz želuca.

Đumbir
(Zinziber/Ingeber; bot. Amomum zingiber)

Đumbir je veoma topao i rasprostranjen.
Zdravom i pretilom čovjeku škodi kao hrana jer ga čini neznalačkim,
nesposobnim, lijenim i pohotnim, budući da ima iznenadnu toplinu
koja svojom žestinom otupljuje čovjekova osjetila, a potiče spolne
organe.
A tko je suh u tijelu te je već posve oslabio, neka samelje đumbir.
Zatim neka napravi juhu i neka prah u juhi natašte umjereno uzima.
Također neka prah katkad umjereno jede s kruhom i ozdravit će. Ali
čim mu bude bolje neka ga više ne jede da mu ne bi naškodio.
Tko ima prekrivene čirevima i nadražene oči, neka samelje đumbir i
taj prah umota u krpu. Neka to stavi u vino tako da vino od toga postane
jako. Navečer, kad ide spavati, neka tim vinom namaže područje oko
kapaka i očiju. Ako malo uđe u oči, neće im naškoditi. Tako će odagnati
gnojni otrov i nadraženost od očiju. Dok čovjek ima vid, ovo može
pomoći očima. Pošto je izgubio vid, na ovaj način neće moći pomoći
očima.
Tko ima zamagljen vid, neka uzme jednaku mjeru soka rute i
miloduha te tome doda tri puta toliko gore spomenutog vina. Neka to
ulije u bakrenu posudu kako bi u njoj zadržalo svoju snagu. Navečer,
kad ide spavati, neka time izvana namaže područje oko kapaka i očiju.
Ako malo uđe u oči, neće im naškoditi. Ovo neka često čini i otjerat će
zamagljenost očiju.

23
Tko pati od zatvora u želucu i trbuhu, neka samelje đumbir i pomije-
ša taj prah s malo soka volovskog jezika. Od tog praha i brašna od boba
neka napravi male pogače i ispeče ih na peći u kojoj je toplina vatre
ponešto oslabila. Te pogačice neka često jede kako nakon jela tako i
natašte te će umanjiti nečistoću želuca i ojačat će čovjeka.
Isto tako čovjek koji pati od bilo koje bolesti želuca neka samelje
đumbir, dva puta toliko galange i upola toliko kurkume. Nakon jela
neka taj prah stavi u vino i pije. Također neka to pije navečer, kad ide
spavati te će mu u želucu biti bolje.
Ako tko na svome tijelu ima lišaj, neka umota prah đumbira u krpu,
stavi u ocat i doda malo vina, ako ima, da ne bude previše jako. Tom
krpom neka namače to mjesto i ozdravit će.
Čovjek kojeg muče grčevi u trbušnim organima, neka uzme malo
đumbira, puno više cimeta i to samelje. Zatim neka uzme kadulje manje
nego đumbira, komorača i vratića više nego kadulje. Neka to istuče u
mužaru u sok i procijedi kroz krpu. Zatim neka skuha malo meda u
vinu i tome doda malo bijelog papra. Ili ako nema bijelog papra onda
neka doda malo metljike. Neka u to umiješa spomenuti prah i sok.
Kasnije neka uzme malo vodene leće, dvaput toliko uspravne petoprste,
gorušice koja raste na polju koliko i uspravne petoprste, ali neka je bude
manje nego vodene leće. Neka to u mužaru istuče u sok i stavi u vrećicu.
Neka to prelije spomenutim vinom s medom i prahom te od toga na-
pravi bistri napitak. Tko boluje od spomenute bolesti neka ovaj napitak
pije natašte koliko u jednom dahu može popiti i isto tako navečer, kad
ide spavati. Neka to čini sve dok ne ozdravi.
Ali i čovjek koji želi pripravljati i uzimati pripravke za pročišćavanje,
neka samelje i procijedi đumbir, pola te količine sladića i kurkumu
trećinu količine đumbira. Zatim neka taj prah izvaže i neka uzme toliko
šećera koliko je praha. Ovo sve zajedno neka teži do težine trideset
novčića. Zatim neka uzme najčišćeg pšeničnog brašna koliko stane u
polovicu ljuske oraha i mlijeka mlječike koliko može primiti prorez
zarezanog pera pisca. Od spomenutog praha, brašna i mlijeka mlječike
neka napravi vrlo mekanu masu ili malu pogaču. Tu masu neka podijeli

24
Zinziber valde calidum est, et diffusinum, et sano et pingui
homini comestum obest, quia inscium, et ignarum, tepidum
et lasciuum facit, quia repentinum calorem habet, qui
ardoresuo sensus hominis hebetat, genitalia membra movet.

Sed qui in corpore aridus est, et qui iam fere defecit,
zinziberum pulverizet, et deinde ius faciat, et pulverem
in eo ieiunus modice sumat, et etiam cum pane interdum
modice comedat: et meliorabitur. Sed mox cum melior
habuerit, eum amodo non comedat, ne inde laedatur.

Item homo qui in stomacho quemlibet dolorem patitur,
zinziber, et bis tantum galangae, et zituaris ad mediam
partem pulverizet, et post cibum pulverem istum in vinum
ponat: et sic bibat, et etiam ad noctem cum dormitum
vadit, et sic saepe faciat, et in stomacho melius habebit.

Slika 3. Đumbir

25
na četiri dijela i suši na suncu u ožujku ili travnju jer su u tim mjesecima
sunčeve zrake umjerene topline odnosno nisu ni previše tople ni previše
hladne te su zbog toga osobito zdrave. Ako netko u tim mjesecima nema
mlijeko spomenute mlječike onda to treba odgoditi do svibnja. Tada
neka spomenutu pogaču napravljenu u svibnju suši na svibanjskom
suncu i neka ju čuva za prikladan trenutak. Tko bi tada želio uzeti pri-
pravak, neka natašte pojede četvrtinu spomenute mase. Ako je njegov
želudac tako snažan i zbijen da ne osjeća djelovanje pripravka, neka
uzme još polovicu trećine spomenute pogače i zatim je čitavu premaže
mlijekom mlječike. Tako opet osušenu na suncu neka ju pojede natašte.
Ali prije nego tko uzme taj pripravak, neka se ugrije ako mu je hladno.
Pošto ga je uzeo neka budan malo odmara u krevetu. Zatim neka ustane
i malo prošeće amo-tamo da mu ipak ne bi bilo hladno. Poslije proči-
šćavanja neka jede pšenični kruh, ne suh, već umočen u juhu, piletinu,
svinjsko meso i druga ukusna mesa. Neka pak izbjegava težak kruh,
goveđe meso, ribu i drugu tešku i pečenu hranu, osim pečenih krušaka.
Neka se suzdržava i od sira te od sirovog povrća i voća. Neka pije vino,
ali umjereno, i izbjegava vodu. Neka također izbjegava sunčevu svjetlost
i neka na to pazi tri dana.

Kumin
(Ciminum/Kumel; bot. Cuminum cyminum)

Kumin je umjerne topline i suh.
Čovjeku koji otežano dišedobar je, zdrav i koristan kao hrana na koji
god način ga jede.
Ali ako ga pojede onaj tko osjeća bol u srcu, naškodit će mu jer ne
zagrije posve srce koje uvijek mora biti toplo.
Zdravom pak čovjeku dobar je kao hrana jer mu daje dobar razum i
u njemu gasi veliku toplinu iz koje proizlazi neznanje.
Donosi pravu toplinu onom tko je previše topao.
Škodi svakome tko je bolestan ako ga jede jer u njemu izaziva bolest,
osim u onome tko osjeća bol u plućima.

26
Et homini qui dumpfet bonum, sanum et utile ad
comedendum quomodocumque comedat. Sed illum
qui in corde dolet, laedit, quia cor perfecte non
calefacit, quod semper calidum esse debet.

Sano autem homini bonum est comestum: quia bonum
ingenium parat ei. Quoniam magnum calorem in
iilo extinguit, unde ignorantiam incurreret: et illum
temperat qui nimis calidus est. Unumquemque autem
infirmum laedit, si illud comederit, quoniam pestem
in eo excitat, praeter illum qui in pulmone dolet.

Slika 4. Kumin

27
Čovjek koji želi jesti kuhan ili pečen sir, da ne bi zbog toga obolio,
neka na njega stavi kumin i tako ga jede.
Tko pak pati od mučnine, neka uzme kumin, trećinu te količine
papra i četvrtinu te količine bedrenike. Neka to samelje, uzme čisto,
najbolje pšenično brašno i prah umiješa u to brašno. Od toga neka sa
žumanjkom jajeta i malo vode napravi pogačice u toploj peći ili pod
toplim pepelom. Neka te pogačice jede. Neka spomenuti prah jede i
posipan na kruh, pa će obuzdati tople i hladne sokove u utrobi koji
čovjeku izazivaju mučninu.

Zubovac
(Piretrum/Bertram; bot. Anacyclus pyrethrum)

Zubovac je umjerene topline i pomalo suh. On je čista usklađenost i
ima dobro zelenilo.
Zdravom čovjeku dobar je kao hrana jer u njemu smanjuje trulež,
osnažuje pravu krv i čini um bistrim budući da toplina zubovca nije ni
odviše velika ni odviše mala, već umjerena. Ali i bolesnom čovjeku, čije
je tijelo već jako oslabilo, vraća njegove snage. U čovjeku koji ga često
jede ništa ne ostavlja neprobavljeno, već mu daje dobru probavu.
Čovjek koji ima mnogo sluzi u glavi, umanjit će ju ako ga često jede.
Ako se često jede odvraća od čovjeka upalu pluća, opskrbljuje
čovjeka čistim sokovima i razbistruje oči. Na koji se god način zubovac
jede, bilo sušen bilo u hrani, dobar je i koristan kako bolesnom tako
i zdravom čovjeku. Naime, ako ga čovjek često jede, držat će bolest
podalje od njega i spriječiti da se razboli. Kad ga se jede izvlači vlagu i
slinu iz usta, što znači da izvlači loše sokove i vraća zdravlje.

28
Nam sano homini bonum est comestum, quia tabem in
eo minuit, et sanguinem auget, et purum intellectum in
eo facit, quia calor piretri nec nimis magnus, nec nimis
parvus est, sed temperatus. Sed et infirmum qui in
corpore pene defecit, ad vires suas reducit: et in homine
nihil indigestum relinquit, qui id frequenter comedit.

Et quomodocumque piretrum comedatur,
scilicet aut siccum, aut in cibo, bonum et
utile est, tam infirmo, quam sano homini. Si
enim homo eum frequenter comedat, ab eo
infirmitatem fugat, et eum infirmari prohibet.

Slika 5. Zubovac

29
Sladić
(Liquiricium; bot. Glycyrrhiza glabra)

Sladić je umjerene topline. Na koji god način da se jede daje čovjeku
bistar glas, čini njegov um ugodnim, razbistruje mu oči i omekšava
njegov želudac za bolju probavu jer je njegova toplina dobra, korisna
i nije štetna. Mnogo koristi i mahnitom čovjeku ako ga često jede jer
umiruje mahnitost koja je u njegovom mozgu.

Kubeba
(Cubebus/Cubebo; bot. Piper cubeba)

Kubeba je topla, a ta toplina u sebi ima ravnotežu. Također je suha.
Ako tko jede kubebu, obuzdava nedoličnu strast koja je u njemu.
Čovjekov duh čini radosnim te razum i znanje jasnim jer njezina
korisna i umjerena toplina obuzdava nedolične strasti požude u kojima
su skrivene smrdljive i prljave sluzi. Čovjekov duh i um rasvjetljavanjem
čini jasnim.

Klinčićevac
(Gariofylum/Gariofiles; bot. Eugenia caryophyllata)

Klinčićevac je vrlo topao. U sebi ima neku vlagu koja se ugodno širi,
kao ugodna vlaga meda.
Ako koga boli glava tako da mu u glavi zuji kao da je gluh, neka često
jede klinčić i umanjit će zujanje u njegovoj glavi.
Kada bolesna crijeva u čovjeku malo nateknu, često se događa da to
oticanje crijeva izaziva u čovjeku pojavu vodene bolesti. Kad se vodena
bolest u čovjeku već počela razvijati, neka često jede klinčić i on će
zaustaviti početak te bolesti. On će obuzdati bolest jer njegova snaga
prelazi na čovjekova crijeva i smanjuje njihovo oticanje, te tako otklanja
vodenu bolest i ne dopušta da se dalje razvija.

30
Ali i toplina čovjekove moždine često puta izlučuje znoj i izaziva
kostobolju. Ako čovjek tada, kada se ona već počela razvijati, često jede
klinčić, njegova snaga će otići u moždinu toga čovjeka i spriječiti da se
kostobolja u njemu razvija i dalje napreduje.
Onaj tko pati od štucanja neka često jede klinčić. Također neka
nakon jela često jede kurkumu i neka to čini mjesec dana.

Crni kukurijek
(Cristiana; bot. Helleborus niger)

Crni kukurijek u sebi ima i vatrenu toplinu i oštru hladnoću. Čovjek
u kojemu su se uzburkali najgori i smrtonosni sokovi te ključaju na bilo
kojem njegovom udu, tako da se to naziva osipom, neka često jede crni
kukurijek i bit će bolje.
Tko ima vrućicu svaka četiri dana, neka jede crni kukurijek čim se
ona pojavi i bit će bolje.
Koga jako muči giht , neka za vrijeme same boli jede crni kukurijek
i bit će mu bolje.
Tko ima jaku vrućicu u želucu neka nareže crni kukurijek u vino. To
vino neka zagrije i tako toplo pije i ozdravit će.

Širokolisna grbica
(Peffertruch/Pefferkrut; bot. Lepidium latifolium)

Širokolisna grbica je topla i vlažna, a ta vlaga u sebi ima ravnotežu.
Dobra je i korisna za jelo i zdravima i bolesnima. Gorčina koja u njoj
postoji ne škodi čovjeku iznutra, već ga ozdravlja.
Čovjek koji ima slabo srce i bolestan želudac, neka ju jede sirovu i
ojačat će ga.
Ali i onoga tko ima tužan duh, ako ju jede, učinit će radosnim.
Također liječi i razbistruje oči čovjeka koji ju jede.

31
“Peffertruch calida et humida est: et eadem
humiditas temperamentum in se habet,
et infirmis, et sanis bona et utilis est ad
comedendum: et acerbitas quae in ea est,
hominrm interius non mordet, sed sanat.

Et homo qui cor debile, et infirmum stomachum
habet, eam crudam comedat: et illum confortat.

Sed et qui tristem mentem habet: si
ipsam comedit, eum laetum facit.”

Slika 6. Širokolista grbica

32
Kiselica
(Acitula/Anfora; bot. Rumex acetosa)

Kiselica nije u pravoj mjeri niti topla niti hladna, nego je mlačna.
Zbog toga ne vrijedi čovjeku kao hrana jer je protivna njegovoj prirodi.
Ako bi ju čovjek pojeo, učinila bi ga tužnim i izlila njegovu narav u
nepravoj mjeri po utrobi. Ali vrijedi kao hrana za stoku te je korisna
govedima i ovcama, budući da ono što je u njoj slabo za čovjekove snage,
to je korisno za snage stoke.

Kadulja
(Salvia/Selba; bot. Salvia officinalis)

Kadulja je tople i suhe prirode te raste više od topline sunca nego
zemljine vlage. Korisna je protiv loših sokova jer je suha.
Naime, sirova i kuhana dobra je za jelo onome koga muče loši sokovi
jer ih obuzdava. Neka taj uzme kadulju i samelje te taj prah jede s kru-
hom. To će smanjiti preobilje loših sokova.
Kome smeta smrad neke trule stvari, neka stavi kadulju u nosnice i
koristit će mu.
Također ako je u kome preobilje loših sokova i sluzi ili ako tko ima
neugodan zadah, neka skuha kadulju u vinu, zatim neka to procijedi
kroz krpu i često pije. Loši sokovi i sluz u njemu će oslabiti.
Ako je onaj tko ima te bolesti ponešto oslabljen gihtom, neka skuha
kadulju u vodi i neka to pije. Njezina toplina ublažena vodom obuzdava
giht u čovjeku. Naime, ako bi se tom čovjeku dala s vinom, vino bi na
svoj način učinilo da paralizirajući sokovi u njemu prođu.
Tko pak osjeća gađenje prema hrani, neka uzme kadulju, malo manje
krasuljice i umjereno češnjaka te to sve zajedno stuca u octu i tako
napravi začin. Neka u to umače hranu koju želi jesti i imat će želju za
jelom.
Kada hrana koja ima vlažan sok čovjeku izaziva glavobolju, neka
uzme jednaku težinu kadulje, mravinca i komorača te očajnice više nego

33
je svega ovoga. Tom stucanom soku neka doda dosta maslaca, a ako
nema maslaca, neka doda mast. Od ovoga neka napravi ljekovitu mast,
namaže glavu i bit će bolje.
Ako se također loš plin širi iz čovjekovog želuca do crijeva i ondje
mu izaziva bol, neka uzme kadulju, pet puta toliko bljuštaca i deset puta
toliko rute. Te biljke neka kuha u novom loncu s vodom sve do prvog
vrenja. Nakon što ocijedi vodu, tako skuhane i tople biljke neka stavi na
mjesto gdje boli i preko poveže krpu.
Ako tko zbog hladnoće želuca ne može zadržati mokraću, neka
skuha kadulju u vodi i procijedi kroz krpu. Neka to često pije toplo i
ozdravit će.
Također, ako u čovjeku preobiluju loši, gusti i otrovni sokovi koji su
izazvali da neko vrijeme iskašljava i izbacuje krv, taj čovjek neka tada ne
koristi nikakav lijek da ga ne bi krv, uzburkana lijekom, iznutra ranila i
istekla više nego obično. Ali nakon što je krvarenje malo prestalo, neka
skuha kadulju u blagom i slatkom vinu pomiješanom s malo vode.
Također neka doda malo kuhanog maslinovog ulja ili maslaca i skuha.
Neka procijedi kroz krpu i pije umjereno, ne natašte, već nakon jela. To
će ga ojačati i izliječiti iznutra.

Ruta
(Ruta; bot. Ruta graveolens)

Ruta više raste od snažnog i punog zemljinog zelenila nego od topli-
ne. U sebi ima umjerenu toplinu i veliku snagu. Snaga topline je tako
jaka da nadmašuje neprikladnu hladnoću. Postoji također velika snaga
u vlazi i dobra je protiv suhih gorčina koje se razvijaju u čovjeku kojem
nedostaju dobri sokovi.
Zdravija je i korisnija sirova nego smrvljena u jelu jer je sva njezina
snaga u zelenilu. Kad se jede obuzdava neumjerenu vrućinu krvi u
čovjeku.
Njezina toplina također smanjuje neumjerenu toplinu melankolije
i ublažava neumjerenu hladnoću melankolije. Zato će čovjek koji je

34
melankoličan biti bolje, ako ju jede poslije druge hrane. A ako tko
pojede neku hranu zbog koje osjeća bol, neka poslije pojede rutu, pa će
ga manje boljeti i ublažit će slabost od hrane.
Čovjek koji ima suzne oči, neka uzme rutu, dva puta toliko kadulje
i krasuljice dva puta koliko kadulje. Te biljke neka umjereno istuče u
mužaru kako bi dale malo soka. Zatim neka te biljke tako zgnječene
umoči u bjelanjak i navečer, kad ide spavati, neka ih stavi na čelo sve do
obje sljepoočnice. To će izvući loše sokove kao da netko siše sok iz voća.
Tko ima crne ili nemirne oči, kao da u njima ponekad postoji oblak
ili su na neki način zamagljene, neka uzme sok rute i dva puta toliko
čistog tekućeg meda. Neka u to umiješa malo dobrog i bistrog vina i
stavi komadić pšeničnog kruha. Neka to noću krpom poveže preko
svojih očiju.
Ako čovjek ponekad osjeća bol u bubrezima i križima, to se često
događa zbog bolesti želuca. Tada neka taj čovjek uzme jednaku težinu
rute i pelina te neka doda medvjeđe masti više od ovih. Neka to zajedno
zgnječi i neka time pored vatre snažno maže područje oko svojih bubre-
ga i križa gdje osjeća bol.
Ako je čovjek nekad tako uzbuđen u zadovoljstvu da sjeme dođe do
trenutka izbacivanja, ali ipak na neki način bude zadržano unutar tijela
te zbog toga počinje biti bolestan, neka uzme rutu i malo manje pelina
i iz njih istisne sok. Neka tom soku doda šećera, više meda i toliko vina
koliko je soka. Neka to pet puta zagrije užarenim čelikom u novom
loncu ili zdjelici. Pošto je malo pojeo, neka to toplo pije. Ali ako je zima
i nema gore spomenutih biljaka, neka samelje bobice lovora i dva puta
toliko jasenka. Pošto je malo pojeo, neka to popije u toplom vinu zagri-
janom užarenim čelikom. Tako će štetna sluz, koja je ostala u njemu, biti
izbačena kroz mokraću i probavu.
Ako bi čovjek pojeo nešto što mu izazivalo bol, neka odmah pojede
rutu i dva puta toliko kadulje pomiješane sa soli i bit će mu bolje.

35
Sed et melior et utilior est cruda quam
pulverizata in comestione, quia tota vis
eius in viriditate est. Et comesta, iniustum
fervorem sanguinis in homine ceompescit.

Calor etiam ipsius melancholiam attenuat:
unde expertum est, quod qui melancholicus
est, melius habebit, si eam post alios cibos
comederit. Sed et si quis cibum aliquem comederit
unde dolet, rutam postea comedat, et minus
dolebit, et infirmitatem ciborum attenuat.

Slika 7. Ruta

36
Miloduh
(Hysopus/Ysopus; bot. Hyssopus officinalis)

Miloduh je suhe prirode, umjereno topao i tako velike snage da mu
se ni kamenje ne može oduprijeti kada raste ondje gdje je posađen. Ako
ga se često jede, čisti bolesne i smrdljive pjene sokova, kao što toplina u
loncu izbacuje pjenu. Kuhan je koristan u svim jelima. Naime kuhan i
u prahu korisniji je nego sirov jer njegova sirova suhoća škodi čovjeku.
Ako se jede, jača srce te svojim snagama čisti jetra i pluća.
Tko osjeća bol u jetrima, tko otežano diše i osjeća bol u plućima,
neka jede miloduh s mesom ili masti i bit će mu bolje. Ali jede li netko
miloduh pošto ga je dodao samo vinu ili samo vodi, bez ijednog drugog
začina, više će mu škoditi nego koristiti.
Tko osjeća bol u jetrima ili plućima, neka uzme sladić, više cimeta,
miloduha više nego ovih dvoje i komorača više nego ovih troje. Neka
to vrlo snažno skuha u novom loncu pošto je dodao dosta meda kako
u njima ne bi bilo gorčine. Zatim neka taj lonac s tim biljkama ostavi
pokriven devet dana i isto toliko noći. Neka to zatim procijedi kroz krpu
i pije.
Tko osjeća jaku bol u jetrima ili plućima neka to pije svaki dan kroz
devet dana. Ali prije nego ujutro to popije, neka malo pojede, a tek onda
pije. Ali pred noć neka dovoljno pojede i kad ide spavati neka dovoljno
toga popije.
Tko pak osjeća umjerenu bol u jetrima ili plućima, neka na isti način
to pije tijekom tri dana. Neka to čini i ozdravit će, osim ako Bog to ne
želi.
Ako su čovjekova jetra bolesna zbog tuge, prije nego bolest u njemu
prevlada, neka skuha pile s miloduhom i neka često jede miloduh, kao i
pile. Također neka često jede sirov miloduh stavljen u vino i pije to vino
jer je miloduh korisniji njemu za tu bolest nego onome tko osjeća bol u
plućima.

37
Komorač
(Foeniculum; bot. Foeniculum vulgare)

Komorač ima ugodnu toplinu, nije ni suhe ni hladne prirode.
Ne škodi čovjeku ako ga jede sirovog. Na koji se god način jede, čini
čovjeka radosnim, donosi mu ugodnu toplinu, dobru vlagu i čini proba-
vu dobrom. Njegovo sjeme također je tople prirode i korisno za zdravlje
čovjeka ako se dodaje drugim biljkama u lijekovima. Naime, u onome
tko svakodnevno natašte jede komorač ili njegovo sjeme smanjuje lošu
sluz i trulež, uklanja neugodan zadah iz usta te razbistruje vid dobrom
toplinom i svojim dobrim snagama.
Tko pak ne može spavati jer je obuzet nekom brigom, ako je ljeto,
neka umjereno skuha komorač i dva puta toliko stolisnika. Ocijedivši
vodu, neka te tople biljke stavi na sljepoočnice, čelo i glavu i preko
poveže krpu. Ali neka uzme i mladu kadulju i nju malo poškropi vinom
te tako stavi iznad svog srca i oko svog vrata i olakšat će mu spavanje.
Ako je zima, neka u vodi skuha sjeme komorača i korijen stolisnika.
Neka stavi oko glave, kako je gore rečeno, i kadulju mljevenu i umjereno
navlaženu vinom neka stavi iznad srca i oko vrata i bit će mu bolje.
Kad netko ima sive oči te se u njima nekako magli i osjeća bol, dok
je ta bol još uvijek svježa, neka istuče komorač ili njegovo sjeme, tako
uzme njegov sok, rosu koju će naći na uspravnoj travi i malo najboljeg
pšeničnog brašna. Neka to izmiješa u pogačicu i preko noći stavi oko
svojih očiju i poveže krpom, pa će mu biti bolje.
A ima li netko oči nalik tmurnom oblaku, koje nisu ni posve vatrene
ni posve tmurne, ali su ponešto modrikastosive i čovjek trpi zamaglje-
nosti bol, ako je ljeto neka smrvi komorač ili ako je zima neka stavi
njegovo smrvljeno sjeme u bjelanjak s kojeg je skinuta pjena. Kad ide
spavati neka to stavi na oči i smanjit će njihovu zamagljenost.
Ako se bol jako povećava zbog velikog curenja iz čovjekovog nosa,
neka uzme komorač i četiri puta više kopra. Neka to stavi na kameni
crijep krova ili na tanku ciglu zagrijanu vatrom i neka okreće taj komo-
rač i kopar na ovu i onu stranu da se zadimi. Taj dim i njegov miris neka

38
u sebe uvlači kroz nos i usta i zatim te biljke tako tople neka pojede s
kruhom. Ovo neka čini četiri ili pet dana kako bi se ti sokovi koji istječu
što nježnije odvojili.
Neka čovjek, koji u svom bolesnom želucu ima lošu sluz, uzme
komorač, malo više koprive i ljupčaca dva puta više nego što je tih dvoje.
Neka od toga s malo brašna ili malo kruha napravi jelo. Neka to često
jede, pa će odnijeti sluz iz bolesnog želuca.
Čovjek koji pati od melankolije neka istuče komorač do soka i često
maže čelo, sljepoočnice, prsa i želudac te će melankolija u njemu nestati.
Ako tko jede prženo meso, pržene ribe ili štogod drugo prženo i zbog
toga osjeća bol, neka odmah pojede komorač ili njegovo sjeme i manje
će ga boljeti.
Ako katkad zbog loših sokova u muškim spolnim dijelovima naraste
vrlo loša oteklina koja mu ondje izaziva bol, neka uzme komorač, tri
puta toliko piskavice i malo kravljeg maslaca. Neka to sve zajedno
istuče i stavi na bolno mjesto, pa će izvući loše sokove. Zatim neka taj
čovjek uzme pogačice od onoga od čega nastaje piva, njih neka napravi
s toplom vodom i tako tople stavi na spomenutu oteklinu.
Ako se trudna žena jako muči na porodu, tada neka netko polako i s
velikom pažnjom skuha u vodi ukusne biljke, kao što su komorač i do-
bričica. Ocijedivši vodu neka tako tople biljke stavi oko njezinih bedara
i leđa. Neka preko nježno poveže krpu da ih drži, kako bi odagnale bol i
kako bi se njezina maternica čim nježnije i lakše otvorila.
Također neka čovjek uzme sjeme komorača, upola tolikogalange i
jasenka te lišajevice upola koliko jasenka. To sve zajedno neka samelje i
procijedi kroz krpu. Nekoliko sati nakon jela neka taj prah stavi u toplo,
ne kipuće, vino i neka pije. Taj prah zdravog čovjeka održava zdravim.
Bolesnog čovjeka pak jača, omogućava mu dobru probavu, daje snagu
i pruža dobru i lijepu boju lica. Svakom čovjeku , bilo zdravom bilo
bolesnom, koristan je ako se jede nakon hrane.
Ako ovce počnu obolijevati, neka čovjek uzme komorač i više kopra,
te ih stavi u vodu da voda poprimi njihov okus. Neka to daje piti bole-
snim ovcama.

39
Et crudum comestum, hominem non laedit: et
quomodocumque comedatur, hominem laetum facit,
er suavem, calorem ac bonum sudorem ei infert,
et bonam digestionem ei facit: semen quoque eius
calidae naturae est, et utile ad sanitatem hominis,
si aliis herbis additur in medicamentis. Nam qui
foeniculum, aut semen eius ieiunus quotidie comedit,
malum phlegma, et putredines in eo minui: et
foetorem ab halitu eius comepscit: et oculos eius
clare videre facit, bono calore, et bonis viribus suis.

Homo etiam quem melancholia laedit:
foeniculum ad succum contundat, et frontem,
et timpora, et pectus et stomachum saepe
perungat: et melancholia in eo cessabit.

Sed et si pregnans mulier in partu multum laborat, tunc
cum timore et magno moderamine suaves herbulas,
ut foeniculum,et asarum in aqua coquat, et expressa
auqa, ita calide circa femora et dorsum eius ponantur,
et desuper panno ligato suaviter teneantur, ut dolor,
et claustra illius tanto suavius et facilius solvantur.

Homo quoque semen foeniculi accipiat, et ad
medietatem eius galangam, et ad eandem medietatem
dictamnum, et ad medietatem dictamni pilosellam:
et haec simul pulverizet, et per pannum colet, et

40
post modicam horam prandii pulverem hunc calido
vino, et non fervente imponat, et bibat. Et pulvis iste
hominem qui sanus est, sanum retinet: infirmum
autem confortat, et digestionem homini parat, et
vires tribuit, et bonum et pulchrum calorem faciei
subministrat, et unicuique homini sive sanus, sive
infirmus sit, post cibum eius comestus prodest.

Slika 8. Komorač

41
Kopar
(Anetum/Dille; bot. Anethum graveolens)

Kopar je suhe, tople i umjerene prirode.
Sirov, kuhan ili kako god da se jede, čini čovjeka tužnim. Sirov nije
čovjeku dobar za jelo jer u sebi ima veću zemljinu vlagu nego komorač
i u sebe povlači neku masnoću iz zemlje, zbog čega je sirov kao hrana
loš za čovjeka. Ali ipak, ako se jede kuhan, ublažava giht i na taj način je
koristan u hrani.
Kome curi mnogo krvi iz nosa, neka uzme kopar, dva puta toliko
stolisnika i neka te zelene biljke stavi na svoje čelo, sljepoočnice i prsa.
Te biljke moraju biti zelene jer njihova snaga živi prvenstveno u zelenilu.
Ako je zima, neka te biljke samelje i taj prah poškropljen s malo vina
stavi u vrećicu i nju položi na čelo, sljepoočnice i prsa, kao što je gore
rečeno.
A da bi čovjek u sebi ugasio zadovoljstvo i požudu tijela, neka
ljeti uzme kopar, dva puta toliko vodene metvice, malo više mlječike
suncogleda i korijen ilirskog irisa. Neka to sve nasiječe u ocat i napravi
od toga začin. Neka to često jede sa svakom hranom. Zimi pak neka te
biljke samelje i taj prah neka također jede sa svojom hranom jer u to
vrijeme nema na raspologanju zelenilo tih biljaka.
Na vlažnom i blagom vjetru goveda lako počnu obolijevati. Neka
čovjek u njihovu hranu umiješa kopar i manje korijena ilirskog irisa. To
će u njima uništiti loše sokove.

Peršin
(Petroselinum; bot. Apium petroselinum)

Peršin je snažne prirode i ima u sebi više topline nego hladnoće.
Raste od vjetra i od zemljine vlage. Bolji je i korisniji čovjeku za jelo si-
rov nego kuhan jer ako se kuha, gubi ponešto snage svoga zelenila. Ako
se jede, ublažava vrućice koje čovjeka ne potresaju već lagano dodiruju.
Ali ipak u čovjekovom duhu stvara tromost, kad svojom toplinom tjera

42
vrućice. Budući da raste od vjetra i zemljine vlage, iznenada optereti
čovjekov duh, ali ipak tijelu ne škodi.
Tko osjeća bol u srcu, slezeni ili boku neka u vinu skuha peršin pošto
je dodao malo octa i dosta meda te procijedi kroz krpu. Neka to često
pije i izliječit će ga.
Tko ima bolestan želudac, neka uzme peršin, dva puta toliko komo-
rača i divizme koliko peršina. Neka od toga napravi smok i neka mu
doda maslac ili goveđu mast, suhu sol i neka to skuhano često jede.
Tko jede češnjak i zbog toga osjeća bol, neka odmah pojede peršin i
manje će ga boljeti.
Tko boluje od kamenca, neka uzme peršin i kameniku trećinu
njegove količine te skuha u vinu. Neka to procijedi kroz krpu i pije
u vrućoj kupelji. Zatim neka opet peršin i kameniku trećinu njegove
količine skuha u vodi. Neka zagrijano kamenje te vruće kupelji prelije
s tom vodom, kako bi njihova para prelazila preko njega. Neka to često
čini i bit će mu bolje.
Koga muči giht neka uzme peršin i komorač iste težine i malo manje
kadulje. Neka te biljke zajedno umjereno istuče u mužaru i doda im
maslinovo ulje pripremljeno s ružom. Neka to stavi na mjesto gdje boli
i preko poveže krpu.
Tko ima mekano meso i zbog pretjeranog pića ga muči giht na
nekom udu, neka uzme peršin i četiri puta toliko rute i to u posudi prži
s maslinovim uljem. Ili ako nema ovo ulje, neka prži s jarčjim lojem.
Neka te tople biljke stavi na mjesto gdje boli, preko poveže krpu i bit će
mu bolje.

Celer
(Apium; bot. Apium graveolens)

Celer je tople prirode i više zelen nego suh. U sebi ima mnogo soka.
Sirov nije dobar čovjeku za jelo jer u njemu stvara loše sokove. Kuhan
pak mu ne šteti, već mu daje zdrave sokove. Na koji se god način jede
donosi čovjeku promjenjivo raspoloženje jer mu njegovo zelenilo kat-
kad škodi, a katkad ga čini tužnim zbog promjenjivosti.
43
Čovjek koji ima suzne oči, tako da mu se zbog preobilnih sokova
iz njih kapanjem izlijevajusuze, neka uzme celer, malo više komorača
i neka to istuče do soka i umoči u bjelanjak jajeta, ali bez žumanjka. I
navečer, kad ide spavati, neka to poveže krpom iznad suznog oka. Neka
to često čini i ozdravit će.
Koga pak toliko muči giht da se njegove oči pomiču amo tamo,
da mu se lice izobličuje zbog stezanja, a udovi drhte i savijaju se zbog
grčeva, neka samelje sjeme celera, sjeme rute trećinu te količine, muš-
katnog oraščića neka bude manje nego praha rute, klinčića manje nego
muškatnog oraščića i kamenike manje nego klinčića. Dakle, to sve neka
smrvi u prah i jede ga kako natašte tako i nakon jela, pa će se giht povući
jer je to najbolji lijek protiv gihta.
Ali i onaj koga ne muči giht, ako bi često jeo taj prah, otjerao bi giht
od sebe, a da si ne naškodi.

Krasuljica
(Cerifolium/Kirbela; bot. Anthriscus cerefolium)

Krasuljica je suhe prirode i ne raste ni od snažnog zraka ni od snažne
zemljine vlage, već od slabog zraka prije nego što nastane plodonosna
ljetna toplina. Ali ipak je više topla nego hladna i ta toplina je zdrava.
Ponešto nalikuje nekorisnim biljkama jer ako se jede sirova, stvara
mnogo dima u čovjekovoj glavi. Naime, čovjekovom tijelu ne koristi kao
hrana ni kuhana ni sirova, ali mnogo vrijedi kao lijek i liječi raskidane
rane u utrobi. Čovjek koji ima raskidane rane u utrobi, neka u mužaru
stuca krasuljicu, istisne njezin sok i ulije ga u vino. Neka to često pije i
izliječit će se.
Ako čovjek ponekad jede sirovu hranu, loši sokovi te hrane - jer nije
ublažena nikakvim začinom - dolaze do slezene i ondje izazivaju bol.
Neka taj čovjek uzme krasuljicu, manje kopra i sa pšeničnim kruhom u
octu neka napravi začin i često ga jede. Kasnije neka uzme sjeme lana
i kuha ga u tavi. Pošto je ocijedio vodu, sjeme izliveno u vrećicu neka s
vrećicom položi na područje slezene toliko toplo koliko može podnijeti.

44
Također neka čovjek, koji pati od različitih čireva i svraba, uzme
krasuljicu, tri puta više oslada i pet puta više omana nego krasuljice.
Neka to kuha u vodi. Pošto je izlio vodu i procijedio kroz krpu, neka
ju ulije u tavu i doda malo svježeg tamjana i sumpora te svježe svinjske
masti više nego drugog gore navedenog. Neka pusti da to sve zajedno
u tavi na vatri malo zgusne poput masti. Onaj koga boli neka se mašću
namaže oko čireva. Neka to čini pet dana tako da njegova koža i meso
budu time preliveni. Kasnije neka se bolesnik opere u kupelji sve dok ne
ukloni te sluzi i smrad sa sebe.

Ljupčac
(Levisticum/Liebestuckel; bot. Levisticum officinale)

Ljupčac je umjerene topline. Ako se jede sirov, smekšava i kvari
čovjeka u njegovoj prirodi. Ako bi ga tko jeo kuhanog bez drugih
začina, učinio bi ga teškim i zlovoljnim u duhu i tijelu. Ako se pak kuha
s drugim začinima i tako jede, ne škodi mnogo onome koji ga jede.
Tko ima žlijezde na vratu i zbog toga osjeća bol tako da su mu vratne
žile natekle, neka uzme ljupčac, malo više dobričice i zajedno skuha u
vodi. Ocijedivši vodu, neka te tople biljke stavi oko vrata jer su njegove
vratne žile prekomjerno rastegnute i izliječit će se.
Tko kašlje u plućima tako da ga ondje počinje boljeti, neka uzme
jednaku količinu ljupčaca i kadulje i dva puta više komorača od njih
dvoje. Neka to stavi u dobro vino i ostavi sve dok to vino ne poprimi
njihov okus. Tada neka baci biljke, vino zagrije i pije toplo nakon jela sve
dok ne ozdravi. Ako je kašalj umjeren, čovjek neka maločas spomenuti
napitak ne pije topao jer je bol blaža. Ako je pak bol jaka, neka to vino
pije toplo da bi bol čim ugodnije bila odagnana.
Ako šmrkljicure iz nozdrva konja tako da zbog toga kašlje, neka
čovjek, koji mu želi pomoći, uzme ljupčac, malo manje žareće koprive i
neka ih skuha u vodi. Zatim neka ih izvadi iz vode i pošto je namjestio
uzde, neka njihovu paru tako toplu pusti da ulazi u nozdrve i usta konja
i ozdravit će.

45
Ako konj osjeća bol u trbuhu kao od ugriza, neka čovjek uzme ljup-
čac i malo manje žareće koprive i često umiješa u njegovu hranu tako da
sve zajedno jede i ozdravit će.

Potočna čestoslavica
(Pungo; bot. Veronica beccabunga)

Potočna čestoslavica je tople prirode. Ako čovjek od nje, pošto je
dodao masti ili ulja, napravi kašu i tako ju jede, olakšat će mu trbuh
kao nekim napitkom (za čišćenje crijeva - potio). Ako se jede, svojom
toplinom obuzdava grčeve u trbušnim organima.

Grbica
(Nasturtium/Crasso; bot. Lepidium sativum)

Grbica je više topla nego hladna i vlažna je. Raste više od zemljinog
zelenila nego od sunca. Ako se jede, povećava u čovjeku loše sokove i
škodi slezeni jer je ona nježna i lako joj se naškodi.

Potočarka/dragušac
(Brunnecrassum/Burncrasse; bot. Nasturtium officinale)

Potočarka je tople prirode. Ako se jede, čovjeku mnogo ne koristi,
ali mnogo niti ne škodi. Čovjek koji ima žuticu ili vrućicu, neka zagrije
potočarku u zdjelici i često jede toplu, pa će ga izliječiti.
Ako tko jedva može probaviti pojedenu hranu, neka tu biljku zagrije
u zdjelici jer njezina snaga potječe iz vode. Neka ju tako jede i pomoći
će mu.

Tušt/Portulak
(Portulaca/Burtel; bot. Portulaca sativa)

Tušt je hladan. Ako se jede, u čovjeku stvara sluz te mu stoga ne
koristi kao hrana.

46
Vodena metvica
(Bachminza/Bachmintze; bot. Mentha aquatica)

Vodena metvica je topla, ali ipak ponešto hladna. Može se umjereno
jesti. Ako se jede, čovjeku mnogo ne koristi, ali mnogo niti ne škodi.
Čovjek koji otežano diše i ima pun trbuh ili čiji je želudac otežan
zbog mnogo hrane i pića, neka često jede sirovu vodenu metvicu ili
kuhanu s mesom, u juhama ili drugoj hrani načinjenoj od povrća i
otežano disanje će prestati.
Čovjek koji otežano diše zbog bolesnih pluća, taj izbacuje sluz i kašlje
pri svakom pokretu. Tko pak otežano diše zbog debljine i mnogo jela i
pića, taj teško diše, ali ne iskašljava sluz. Tako se razlikuje koristi li se
vodena metvica kao što je gore rečeno.

Divlja metvica
(Alia menta/Mintza maior; bot. Mentha silvestris /
Mentha longifolia)

Divlja metvica, koja je velika, više je topla nego hladna. Neka se nju
zdrobi, stavi na mjesta gdje svrab i paraziti nagrizanjem škode, poveže
krpom i oni će uginuti.

Poljska metvica
(Minor menta/Mintza minor; bot. Mentha arvensis)

Poljska metvica je više topla nego hladna. Neka se nju zdrobi, stavi na
oči koje pate od sluzi i poveže krpom. To će izvući loše sokove.
Tko ima hladan želudac i ne može probaviti hranu, neka jede poljsku
metvicu bilo sirovu bilo kuhanu s mesom ili ribom. Zagrijat će njegov
želudac i ojačati probavu na koji se god način jede.

47
Kudrava metvica
(Roemische menta/Rossemyntza; bot. Mentha crispa)

Kudrava metvica je umjerene i oštre topline, ali ipak podosta
umjerene.
Čovjek kojeg muče grčevi u trbušnim organima, neka zgnječi tu
biljku, njezin sok procijedi kroz krpu i doda umjereno vina. Neka taj
sok pije ujutro, popodne i navečer i grčevi u trbušnim organima će
popustiti. I kao što sol, umjereno dodana, usklađuje svaku hranu, dok
je loše ako se hrani doda previše ili premalo, tako i ova biljka, ako se
umjereno doda mesu, ribama, različitim varivima ili hrani napravljenoj
od povrća, pruža dobar okus i dobar je začin hrani. Ako se tako jede,
zagrijava želudac i omogućava dobru probavu.

Kaloper
(Balsamita/Sysemera; bot. Tanacetum balsamita)

Kaloper je više topao nego hladan.
Ako su se nečije znanje i pamet zbog mnogih i raznih misli ispraznili,
tako da on zapada u ludilo, neka uzme kaloper, tri puta toliko komorača
i zajedno ih skuha u vodi. Bacivši biljke, neka tu vodu, rashlađenu, često
pije. Taj čovjek neka izbjegava suhu hranu, a neka jede dobru i ukusnu
hranu jer mu pruža pravu krv. Također neka jede kaše napravljene s
najboljim pšeničnim brašnom, maslacem ili masti, ali ne s uljem jer bi
ulje ispunilo prazan mozak i privuklo sluz. I neka ne pije vino jer još više
širi u njemu raspršene sokove. Neka ne pije ni običnu vodu jer bi njegov
um odvela u još veće ludilo. Neka pije gore spomenuti napitak i pivo.
Također neka svoju glavu prekrije kapom ili tkaninom napravljenom od
čiste vune, da lagano i postupno zagrijava mozak.
Čovjek koji bi pojeo ili popio otrov, neka odmah uzme jednaku
količinu kalopera, rute i betonike i zgnječivši ih u mužaru istisne njihov
sok. Zatim neka uzme dva puta toliko soka koji pročišćava i doda gore
spomenutom soku. Neka to zajedno pomiješa, procijedi kroz krpu i pije

48
natašte. Kada to pije, neka sjedi na toplom mjestu da mu ne bude hladno
jer ako bi mu tada bilo hladno, to bi za njega bilo opasno. Nakon što je
to popio, neka odmah popije i napitak napravljen od meda. Otrov koji
je uzeo izbacit će kroz povraćanje ili će izaći na stražnju stranu i bit će
oslobođen.
Tko ima mnogo uši, neka zgnječi kaloper s masti i to zajedno pomi-
ješa. Zatim neka time namaže područje oko svog vrata i ispod pazuha,
pa će uši uginuti. Kao što se kaloper opire otrovu, tako je također štetan
za uši.
Čovjek za kojeg se čini da se u njemu razvija guba, neka u vodi skuha
kaloper, doda dosta masti i tako pripremi hranu. Neka to često jede i
otjerat će od sebe gubu.
Tko pak pati od vrućice koja se vraća svakog trećeg dana, neka uzme
jednaku količinu kalopera i podbjela i tri puta toliko rotkvice koliko je
njih dvoje. Neka to skuha u vinu i procijedi kroz krpu. Zatim neka uzme
dva puta toliko klinčića koliko je onih dviju biljaka i trećinu njihove
količine đumbira i neka to smrvi u prah. Od toga i gore spomenutog
vina, koje je procijedio kroz krpu, neka napravi bistri napitak. Neka
ga koristi pri samoj pojavi vrućice i sljedećih devet dana, kako bi mu
potpuno pomogao.

Češnjak
(Allium/Alleum; bot. Allium sativum)

Češnjak ima pravu toplinu te raste i živi od snage rose. Naime, od
početka noći sve dok se gotovo ne počne daniti i kad je već jutro. Kad
je zreo, zdravima i bolesnima je zdraviji zajelo nego poriluk. Treba ga
jesti sirovog jer ako bi ga tko skuhao, postao bi kao pokvareno vino bez
snage, budući da je njegov sok umjeren i ima pravu toplinu.
Ne škodi očima, osim kad se zbog njegove topline krv oko čovjekovih
očiju jako uzburka, no kasnije od toga postanu bistre.
Treba ga jesti umjereno da ne bi previše zagrijao čovjekovu krv.
Kad je češnjak pak star, njegov zdrav i dobar sok nestaje, ali ako se
tada pomiješa s drugom hranom, vraća svoje snage.
49
Et cum maturum est, sanis et infirmis salubrius
est quam porrum. Et crudum comedi debet,
quia si quis illud coqueret, quasi perditum
vinum absque viribus fieret, quoniam succus
eius temperatus est, et rectum calorem habet.

Moderate autem comedatur: ne sanguis
in homine supra modum incalescat.

Cum vero allium vetus, sanus et rectus
succus eius evanescit: sed si tunc cum aliis
cibis temperatur, ad vires suas redit.

Slika 9. Češnjak

50
Luk kozjak/ljutika
(Aschalonia/Alsla; bot. Allium ascalonicum)

Luk kozjak je hladan i otrovan. Nije dobar za jelo ni zdravom ni
bolesnom čovjeku. Ali, ipak, tko ga želi jesti, neka ga prije na par sati
stavi u vino i ublaži ga te ga tako može jesti kako bolestan tako i zdrav
čovjek. Ipak, bolji je za bolesnog čovjeka ako ga umjereno jede sirovog
nego kuhanog jer ako bi ga pojeo kuhanog, nagrizao bi ga u trbuhu.
Stoga, ako bi ga htio jesti sirovog, neka ga prije ublaži u vinu, kao što je
opisano.

Poriluk
(Porrum; bot. Allium porrum)

Poriluk u sebi ima žestoku, brzu i nekorisnu toplinu poput bezvrijed-
nog drva, naime pruća, koje se brzo zapali i tako zapaljeno brzo nestaje.
Tako poriluk izaziva u čovjeku uznemirenost u požudi.
Jede li se sirov, loš je i štetan za čovjeka, kao otrovna i nekorisna bilj-
ka jer čovjekovu krv, trulež i sokove dovodi u suprotan odnos, tako da se
krv ne umnožava pravilno, trulež se ne umanjuje i loši sokovi u njemu
se ne pročišćuju. Ali tko želi jesti sirovi poriluk, neka ga prvo stavi u
vino, s dodatkom soli, ili u ocat i neka bude u njemu tako dugo dok se ne
ublaži da izgubi svoje štetne snage. Neka tako stoji od jutra do podneva
ili od devetog sata do večeri. Tako ublažen dobar je zdravima za jelo.
Ipak, zdravima ga je bolje jesti sirovog na ovaj način nego kuhanog.
Bolesnima, međutim, ne čini poriluk dobro ni sirov ni kuhan jer
njihova krv nema pravu toplinu, njihova trulež je poremećena i njihovi
sokovi su pjenasti. Dakle, kada bi ga jeo onaj tko je bolestan, sve bi to u
njemu poremetio. Ako ipak neki bolesnici imaju veliku želju jesti pori-
luk, neka ga umjereno jedu sirovog i ublaženog, kao što je gore rečeno
jer je sirov bolji nego kuhan.
Nije baš prikladan za lijekove jer raste na nestalnom zraku, naime,
kad toplina zraka u sebi ima vlagu, a vlaga toplinu.

51
Et comestum crudum, tam malum et contrarium est homini,
sicut venenosa et inutilis herba, quia sanguinem, et tabem, et
humores hominis in contrarium fervorem pervertit, ita quod
sanguis per eum recte non crescit, et tabes in homine non minuit,
et mali humores in eo non mundantur. Sed qui porrum crudum
comedere vult, vino, sale addito, aut aceto primum imponat, ita
ut in eis tam diu iaceat, usque dum in eis sic temperetur, quod
malas vires suas perdat. Et sic temperatum bonum est sano ad
comedendum, et crudum melius est hoc modo quam coctum.

Crveni luk
(Cepe/Unlauch; bot. Allium cepa)

Crveni luk nema pravu toplinu, već ima oštru vlagu. Raste od rose
koja se stvara početkom dana, to jest, kad snage rose već nestaju. Sirov
je štetan i otrovan za jelo isto kao sok nekorisnih i divljih biljaka. Ali
kuhan nije nezdrav za jelo jer se ono štetno u njemu smanjuje vatrom.
Kuhan je dobar za one koji imaju vrućicu svakog, svakog trećeg ili
svakog četvrtog dana ili druge vrućice ili giht jer njegova oštra vlaga
ublažava njihovu vrućinu i hladnoću.
Onima koji imaju bolestan i slab želudac, bilo sirov bilo kuhan,
izaziva bol jer je vlažan.

Zimski luk
(Porrum concavum/Lauch; bot. Allium fistulosum)

Svaki luk koji je šupalj nije previše topao, već je umjeren i ima u sebi
sok ponešto sličan vinu

52
Raste od vjetra i zemljine vlage te je osobito među drugim vrstama
luka manje štetan. Ne stvara uskomešanost sokova u čovjeku i može se
brzo probaviti.
Zdravima ne škodi ako ga jedu sirovog. Bolesni neka ga skuhaju
kako se njegova vlaga ne bi spojila s njihovom jer bolesni u sebi imaju
oprečne sokove.

Kupus
(Caulis/Kole; bot. Brassica oleracea)

Kupus, kelj i crveni kupus vlažne su prirode. Zbog hladnoće imaju
slabe snage i zbog toga nisu prikladni za lijekove. Njihov sok dodan
nekim drugim sokovima, oslobađa sokove u čovjeku.
Cvjetača je više hladna nego topla i ponešto suhe prirode.
Sve ovo navedeno povrće raste od sluzi rose i zraka. Njihov sok je
nekoristan i te biljke u čovjeku stvaraju bolesti i oštećuju slaba crijeva.
Zdravi ljudi koji imaju jake žile i nisu jako debeli, ako bi ih pojeli,
mogli bi ih savladati svojim snagama. Debelim ljudima škode jer njiho-
vo meso obiluje sokom i ako ih pojedu, škodi im gotovo jednako kao i
bolesnima.
Štetni su u juhi i kuhani s mesom te povećavaju loše sokove više nego
što ih smanjuju.

Oputina
(Weggrasz; bot. Polygonum aviculare)

Oputina i njene srodnice umjerene su prirode i imaju umjeren sok.
Zdravima i bolesnima su za jelo kao lijek. Ne stvaraju loše sokove i lako
se probavljaju zbog ljekovitosti.

53
Puzava pirika
(Stutgras; bot. Triticum repens)2

Puzave pirike, koje su manje, po svojoj su prirodi hladne i slabe. U
slabim ljudima stvaraju bolesne sokove i povećavaju melankoliju. Teško
su probavljive i čovjeku su štetne za jelo poput korova jer je njihovo
zelenilo loše.2

Amarant/šćir/lisičji rep
(Stur; bot. Amaranthus blitum)

Amarant je više hladan nego topao. Onome tko ga jede mnogo ne
koristi niti mnogo škodi. Sam po sebi nema gotovo nikakve snage i
nekoristan je. Dodan drugim biljkama katkad pomaže izbaciti neke loše
sokove.

Buča
(Cucurbita/Kurbesza; bot. Cucurbita lagenaria)

Buča je suha i hladna te raste od zraka. Dobra je za jelo i bolesnima i
zdravima jer ne povećava loše sokove u čovjeku.

Bundeve
(Pepones; bot. Cucurbita pepo)

Bundeve su vlažne i hladne te rastu od zemljine vlage. Pokreću
gorčinu sokova u ljudima i bolesnima nisu dobre za jelo.

2 Biljku njemačkog naziva stutgras ne može se točno identificirati. Postoji pretpostavka
da bi to mogla biti puzava pirika, biljka iz velike porodice trava, srodnik pšenice i korov
koji se teško iskorjenjuje (prim. prev.).

54
Repa
(Rapa/Ruba; bot. Brassica rapa)

Repa je topla. Teška je za čovjekov želudac, ali se ipak može lako
probaviti. Tko želi jesti sirovu repu, neka ukloni čitavu vanjsku koru,
koja je debela, jer njezino zelenilo škodi čovjeku. Pošto se kora ukloni,
unutarnji dio se može jesti. Kuhana je bolja nego sirova i ne stvara loše
sokove. Ako se loš sok ponekad u čovjeku pretvori u čireve, neka jede
repu i čir će biti uništen.
Ako onaj tko osjeća bol u prsima i plućima, primjerice onaj koji
ima sušicu, pojede sirovu ili kuhanu repu, mučit će ga malo u prsima i
plućima zbog svoje težine jer nema toliko snage da se može oduprijeti
teškim bolestima.

Rotkva
(Radix/Retich; bot. Raphanus sativus)

Rotkva je topla. Nakon što se iskopa, treba ju staviti pod zemlju
na vlažno mjesto i tako ostaviti zakopanu dva ili tri dana, kako bi se
ublažilo njezino zelenilo i tako postala boljom za jelo. Ako se jede, pro-
čišćava mozak i smanjuje loše sokove utrobe svojom dobrom toplinom
i ljekovitim sokom.
Ako snažan i debeo čovjek jede rotkvu, ona mu koristi i čisti ga
iznutra. Bolesnom i mršavom čovjeku škodi. Ako bi ju bolestan čovjek
želio jesti, neka ju prije osuši nad užarenim kamenom i smrvi u prah.
Tom prahu neka doda pročišćenu ili suhu sol i sjeme komorača. Neka to
jede s kruhom i očistit će iznutra njegovu nečistoću i ojačati ga.
Tko u sebi ima jako mnogo sluzi, neka samelje rotkvu, skuha med s
vinom i u to ubaci taj prah. Neka to pije umjereno ohlađeno bilo natašte
bilo nakon jela. Taj prah će ga očistiti od sluzi, a med će spriječiti da
postane mršav.
Smatra se da jedenje rotkve izbacuje loše sokove i smrad iz čovjeka.
Tko jede rotkvu, neka potom pojede galangu, pa će ublažiti neugodan
zadah i tako neće naškoditi čovjeku.
55
Hren
(Rhaphanum/Merrich; bot. Cochlearia armoracia)

Hren je hladan. U ožujku, kad se sve biljke počinju zelenjeti, tada
hren omekšava, ali ipak na kratko vrijeme. Ako ga se tada jede, dobar je
za zdrave i snažne ljude jer u njima ojačava životne snage dobrih sokova.
Nakon što otvrdne i kora postane kruta, opasan je za jelo jer nema zele-
nila i tada čovjeka čini suhim kao da je jeo drvo. Stoga, neka ga čovjek
tada ne jede, već samo usiše sok ako ga ima, a ostatak neka izbaci iz usta.
Ako pak mršav i suh čovjek želi jesti hren, neka ga jede umjereno da
ga malo ojača. Ako bi ga mnogo pojeo, to bi mu izazvalo bol jer u sebi
ima umjerene snage.
Kada je hren zelen, neka ga se posuši na suncu i doda prah galange
jednake količine. Tko osjeća bol u srcu, neka natašte i nakon jela jede taj
prah s kruhom i bit će mu bolje.
Tko osjeća bol u plućima neka natašte i nakon jela pije taj prah u
toplom vinu ili toploj vodi i ozdravit će.

Salata
(Lactuca/Latich; bot. Lactuca sativa)

Domaća salata, ona koju se smije jesti, jako je hladna. Ako se jede bez
začina, svojim štetnim sokom čini čovjekov mozak praznim i želudac
bolesnim. Stoga, tko ju želi jesti, neka ju prvo ublaži i začini koprom,
octom ili češnjakom. Neka kratko vrijeme bude ovime polivena prije
nego se jede. Ako se jede ublažena na ovaj način, jača mozak i omogu-
ćava dobru probavu.
Ako koga bole ili su mu otekle desni, neka uzme salatu, ili ako ju
nema, onda tek nastajući list hrasta i doda malo više krasuljice. Neka
to umjereno zgnječi i tome doda vino. Zatim neka to stavi u usta, neko
vrijeme drži u ustima i otjerat će loše sokove desni.

56
Divlja salata
(Lactuca agrestis; bot. Lactuca virosa)

Divlja salata ima gotovo istu prirodu kao domaća salata. Čovjek koji
bi pojeo bilo sirovu bilo kuhanu divlju salatu, postao bi lud i prazan u
svom srcu jer ona nije niti topla niti hladna, već je kao štetan vjetar koji
suši zemljine plodove i ne donosi nikakav plod. Divlja salata raste od
pjene zemljine vlage i zbog toga je štetna.
Ako magarac osjeća bol u trbuhu, neka čovjek pomiješa divlju salatu
u mekinje umjereno zagrijane u vodi. Neka to često čini i magarac će
ozdraviti.
Ako tko ima skrofule3, prije nego prsnu, neka uzme salatu, dakako
veću, koja je izvana bijela, a iznutra zelena. Nju neka raskida prema
veličini skrofula, a ostalo neka baci. Neka namaže med na ono što je
zadržao i neka to stavlja na skrofule tri dana i tri noći. Kad se to posuši,
neka opet na isti način stavlja i počet će se smanjivati.

Vodena drezga
(Gerla; bot. Sium sisarum)

Vodena drezga je topla i suha. Ako se umjereno jede, ne koristi
mnogo niti mnogo škodi. Ali ako bi je tko mnogo jeo, njezina toplina i
suhoća izazvale bi u njemu vrućice i naškodile njegovoj utrobi.
Tko ima bolesnu kožu na licu, tako da lako puca, neka uzma vodenu
drezgu, stuca je u mužaru i njoj stucanoj neka doda maslinovo ulje.
Neka navečer, kad ide spavati, time namaže svoje lice. Neka to čini dok
ne ozdravi.

3 Oticanje vratnih limfnih žlijezda (prim. prev.)

57
Bodljikava salata
(Lactuca silvestris/Wilde Latich; bot. Lactuca serriola)

Bodljikava salata je hladna i gasi požudu u čovjeku. Naime, muška-
rac koji ima izobilje požude u svojim spolnim organima, neka skuha
bodljikave salate u vodi te dok sjedi u vrućoj kupelji neka se polijeva
tom vodom i bodljikave salate tako tople neka u kupelji stavi oko svojih
spolnih organa. Neka to često čini i ugasit će požudu u sebi, a neće
naškoditi zdravlju tijela.
Ako žena ima natečenu maternicu od požude, tako da je neobuz-
dana, neka sama napravi vruću kupelj s bodljikavim salatama i sjedeći
u kupelji neka vodu u kojoj su kuhane salate prelijeva preko užarenog
kamenja i tople salate stavi na svoj pupak. Neka to često čini i otjerat će
od sebe požudu tako da ipak ne oslabi zdravlje.
Ako je bilo muškarac bilo žena neobuzdana u požudi, neka na suncu
osuši bodljikave salate i smrvi u prah u svojoj ruci. Neka taj prah često
pije u toplom vinu i ugasit će požudu u sebi bez nanošenja štete svome
tijelu.

Poljska gorušica
(Herba sinapis/Senff; bot. Sinapis arvensis)

Poljska gorušica koja raste na poljima i u vinogradima i koju se smije
jesti, topla je, ali ipak ima nestalnu toplinu. Vlažna je i ima neprikladnu
hladnoću u toj vlazi jer raste od raznolikih vjetrova i promjenjivog
zraka. Premda siromašni jedu tu biljku, ipak nije korisna za jelo jer je
otrovna, stvara u čovjeku loše sokove i opterećuje želudac, ali može se
brzo probaviti. Zdravima i mršavima ne škodi mnogo, ali za bolesne i
debele je štetna. Bolesne opterećuje u želucu, a debelima otežava disanje.

58
Zrno gorušice
(Granum sinapis/Synapa; bot. Sinapis alba/Sinapis nigra/
Brassica juncea)

Zrno gorušice, kada je ublaženo, vrlo je tople i donekle suhe prirode.
Raste na umjerenoj toplini i hladnoći, to jest na umjerenom zraku. Ima
snage biljaka i drveća jer raste od vjetra koji daje voće. Također raste od
zelenila zemlje i zbog toga ima ponešto soka. Sama biljka je štetna za jelo
jer je njezina snaga slaba i nestalna. Čovjeka koji bi ju pojeo uništavala
bi iznutra. Ali njezino zrno daje dobar okus drugoj hrani.
Nije dobro za bolestan, slab i hladan želudac jer ga opterećuje i ne
pročišćava, ali snažan želudac ga može savladati.
Ako se jede, svojom suhoćom razbistruje oči, ali stvara dim u mozgu
i neku žestinu u glavi tako što iz glave odnosi neku vlagu, ali ipak unosi
u nju više lošeg i štetnog. Ne omogućava dobru i pravilnu probavu, već
izaziva bolnu probavu i izaziva takoreći dim u čovjeku. Stoga svaki čo-
vjek neka ga umjereno jede. Škodi bolesnima jer u sebi nemaju snage da
mu se odupru. Zdravima pak ne može mnogo naškoditi jer ih njihova
vlastita snaga obnavlja.
Tko pak rado jede zrno gorušice, neka zagrije vino i prelije ga preko
zrna. Kad ga već želi jesti, neka ga tako jede. Ako se na ovaj način jede,
ne škodi bolesnima jer se njegova škodljivost uništava toplim vinom.
Ako tko nema vino, neka ga prelije hladnim octom. Ako se tako jede
ne škodi. Ako nije ublaženo vinom ili octom, nije dobro čovjeku za jelo.

Pastrnjak
(Pastinaca/Morcrut; bot. Pastinaca sativa)

Pastrnjak je hladan.
Okrepa je za čovjeka, no ne koristi mu mnogo za zdravlje niti mu
škodi.
Ako se jede, samo ispunjava čovjekov trbuh.

59
Oman
(Enula/Alant; bot. Inula helenium)

Oman je tople i suhe prirode i ima korisne snage. Tijekom cijele
godine treba ga bilo suhog bilo svježeg stavljati u čisto vino. Nakon što
se stisnuo u vinu i postao smežuran, snage u njemu su oslabile. Tada ga
treba baciti i staviti svježi.
Tko osjeća bol u plućima, neka to vino svakodnevno umjereno pije
prije i poslije jela i uklonit će otrov iz pluća onoga koji pije. Ublažava
glavobolju i razbistruje oči. Ako bi ga tko često tako pio, naškodio bi
mu zbog svoje snage. Ako tko nema vino da u njega stavi oman, neka
napravi bistri napitak od meda i vode. Neka u to stavi oman i pije kao
što je gore rečeno.
Također neka čovjek uzme plod smokve, dva puta toliko omana i
malo galange. Neka od toga napravi bistri napitak i pije ga ako osjeća bol
u plućima, ali ako ne boluje od drugih bolesti i bit će mu bolje. Ako tko
uz bolest pluća boluje i od drugih bolesti, ne smije piti taj napitak jer bi
mu bio prejak i zbog toga bi mu naškodio.

Sitna ili barska metvica
(Poleium/Poleya; bot. Mentha pulegium)

Sitna metvica ima ugodnu toplinu, no ipak je vlažna. U sebi ima sna-
gu ovih petnaest biljaka: kurkume, klinčića, galange, đumbira, bosiljka,
gaveza, plućnjaka, vučje stope, stolisnika, božjeg drvca, oslada, turice
(petrovca), amaranta, zdravca (pastirske iglice) i vodene metvice. Sve su
ove biljke dobre protiv vrućice.
Čovjek koji osjeća bol u mozgu tako da zbog toga postaje lud, neka
skuha sitnu metvicu u vinu. Tako toplu neka je stavi oko čitave svoje
glave i preko toga poveže krpu. Mozak će se vratiti zdravoj toplini i
ludilo u njemu će biti obuzdano.
Kome su oči zamagljene, neka istisne sok sitne metvice i namaže
oko svojih očiju i kapaka, tako da ipak ne uđe u oči, i otjerat će njihovu

60
zamagljenost njezinom dobrom toplinom. Ako pak sok uđe u oči, svo-
jom snagom će nadražiti oči.
Neka čovjek uzme žuč pijetla, dva puta toliko soka sitne metvice i
doda malo čistog vina. Neka od toga napravi očni melem i spremi u
posudicu. Mladi čovjek kojem su oči zamagljene zbog bolesti ili stari
čovjek koji je srednje dobi, neka tom mašću maže područje oko svojih
očiju i kapaka, tako da malo uđe u oči. Neka to čini tijekom dvanaest
noći, kad ide spavati, pa će ukloniti zamagljenost očiju.
Također neka čovjek samelje sitnu metvicu i neka taj prah stavi u
ocat i med jednake količine. Neka to natašte često pije i pročistit će
njegov želudac te razbistriti oči.
Tko često jede sirovo lišće sitne metvice sa soli ili dodanu mesu, ako
ima hladan želudac, ugrijat će ga. Ako je želudac napadnut otrovom, to
jest gnojem, očistit će ga i izliječiti svojim dobrim snagama.

Mak
(Papaver; bot. Papaver somniferum)

Mak je hladan i umjereno vlažan. Ako se zrno maka jede, donosi san,
sprječava svrab, uništava uši koje se masovno liježu a također i njihova
jajašca, tako da čovjek može mirno spavati.
Ako se zrno stavi u vodu, pošto je nabubrilo, može se jesti. Sirovo
zrno je bolje i korisnije nego kuhano. Ulje koje se iz zrnja istisne, čovje-
ka ne hrani niti okrepljuje niti mu donosi potpuno zdravlje niti bolest.
To ulje je hladno, dok je zrno toplo. Naime, tekućina tih zrna više je kao
mlijeko nego kao vino i zbog toga je hladna jer kad su ona pritisnuta
ispuštaju ono što je u njima hladnije.

61
Vratić
(Tanacetum/Reynfan; bot. Tanacetum vulgare)

Vratić je topao i umjereno vlažan. Pomaže protiv svih sokova koji su
preobilni i koji se prelijevaju.
Naime, tko ima hunjavicu i zbog toga kašlje, neka jede vratić u
juhama, pogačicama, s mesom ili na neki drugi način. Tako ublažen
drugim začinima svojom dobrom toplinom obuzdava sokove u čovjeku
da previše ne narastu te se tako povlače.
Tko ima suhi kašalj, neka pripremi juhu od najboljeg pšeničnog
brašna i vratića i često ju jede. Odagnat će suhoću i unutarnje rane od
kašlja. Onaj tko u sebi ima nečistoću na taj će ju način kašljem izbaciti
i bit će bolje.
Tko u želucu osjeća težinu i pritisak zbog raznovrsne i loše hrane,
neka uzme juhu skuhanu bez povrća i drugih biljaka, stavi u nju vratić,
opet prokuha i često ju jede. Ona čini želudac lakšim i omogućava
dobru probavu.
Tko god ne može mokriti, a da nije zatvoren kamencem, neka zgnječi
vratić, procijedi njegov sok kroz krpu, doda malo vina i to često pije. Bit
će oslobođen začepljenja i moći će mokriti.
Žena koja pati od zastoja menstruacije i zbog toga osjeća bol, neka
uzme jednaku količinu vratića i povratića i nešto više divizme nego
jedne od ovih. Neka ih skuha u vodi otvorene i protječuće rijeke koja je
ublažena suncem i zrakom. Tada neka uzme cigle i stavi ih na vatru te
napravi vruću kupelj s prethodno spomenutom vodom i biljkama. Kad
je ušla u kupelj, neka te tople biljke stavi na stolac i na to sjedne. Kada
se ohlade, neka ih opet zagrije u gore spomenutoj vodi. Neka to čini sve
dok sjedi u toj kupelji, kako bi sokovi tih biljaka omekšali njezinu kožu
i meso izvana i maternicu iznutra te kako bi otvorili njezine žile koje
su zatvorene. Zatim neka uzme brusnicu, trećinu te količine stolisnika,
rutu trećinu količine stolisnika, vučju stopu koliko je brusnice i stoli-
snika zajedno te najviše jasenka. Neka njih zgnječi u mužaru i skuha s
dobrim i čistim vinom u loncu. Njih kuhane neka s tim vinom izlije u

62
vrećicu. Zatim neka zajedno istuče klinčić, koliko god ga ima, i bijeli
papar u manjoj količini nego klinčić. Neka doda dosta novog i svježeg
meda koji je bez nečistoća. Neka to provrije u najboljem vinu i zatim
ulije u vrećicu s gore spomenutim biljkama. Neka od toga pripremi
bistri napitaki pije svaki dan natašte i nakon jela, ali ne dok je u gore
spomenutoj kupelji jer kupelj ponešto zatvori čovjeka. Neka tako čini
dok joj ne bude bolje. U međuvremenu, dok pati od spomenutog zadr-
žavanja krvi, neka izbjegava goveđe meso i drugu tešku i snažnu hranu,
a neka jede laganu hranu i pije vino. Također, ako u međuvremenu hoće
piti vodu, neka pije vodu iz bunara, a izbjegava vodu koja izbija i teče iz
izvora jer je ona ponešto trpkija od drugih voda.

Divlji pelin
(Artemisia/Biboz; bot. Artemisia vulgaris)

Divlji pelin je jako topao i njegov sok je vrlo koristan. Ako se skuha
i jede u hrani, svojom ugodnom toplinom liječi bolesnu utrobu i zagri-
java hladan želudac.
Ako bi tko pojeo ili popio nešto zbog čega bi osjećao bol, neka skuha
divlji pelin s mesom, mašću, povrćem ili u nekom drugom začinu i
mješavini i jede te će on odnijeti i otjerati trulež koju je čovjek na sebe
privukao prijašnjom hranom i pićem.
Ako gnoj i loši sokovi, sakupljeni u nekom mjestu ljudskog tijela,
istječu iz raspuknute kože, a da nema otrovne rane, neka taj čovjek uzme
divlji pelin, istisne njegov sok i doda mu med, tako da soka divljeg pe-
lina ima više nego meda. Neka time namaže bolno mjesto. Zatim neka
preko namaže bjelanjak jajeta i poveže krpu. Neka to čini tako dugo dok
ne ozdravi.

63
Sapunika ili boražina
(Borith; bot. Saponaria officinalis ili Borago officinalis)4

Ova je biljka topla i vlažna. Čovjek koji ima zamagljen vid neka
uzme crvenu krpu od svile i trgajući ovu biljku neka je odozgo namaže
te tako namazanu navečer stavi na svoje oči. Neka to često čini i otjerat
će zamagljenost očiju. Ako pri tom mazanju oči budu malo dodirnute
iznutra, neće im naškoditi. Naime, ako bi u toj svili bilo bijele ili zelene
boje, sok ove biljke otekao bi u nju i ne bi u njoj zadržao svoje snage.4
Kome zuji u ušima tako da je zbog toga kao gluh, neka uzme dosta
ove biljke, namaže njome tkaninu i stavi je oko čitavog vrata, na zatiljak
sve do ušiju, ali ne na uši te je zaveže. Neka to često čini i zujanje u ušima
će prestati.
Ako tko otežano diše, neka na dimu malo osuši ovu biljku i tako
često jede. To će malo obuzdati otežano disanje, odnosno umjereno jer
će otjerati loše sokove koji škode plućima.
A tko unutar tijela osjeća bol zbog rana utrobe, neka uzme mekinje
pšenice i zagrije u zdjelici s ovom biljkom. Neka njih stavi na krpu i tako
tople položi oko svog trbuha i pupka, pa će biti izliječen.

Hmelj
(Humulus/Hoppho; bot. Humulus lupulus)

Hmelj je topao i suh, ali ipak ima umjerenu vlagu. Ne koristi mnogo
čovjeku jer izaziva melankoliju, čini čovjekov duh tužnim i svojom su-
hoćom opterećuje njegovu utrobu. Ali ipak svojom gorčinom sprječava
truljenja u pićima kojima se dodaje, tako da mogu duže trajati.

4 Biljku naziva borith ne može se sa sigurnošću identificirati. Pretpostavlja se da je to
jedna od navedenih biljaka (prim. prev.).

64
Crni kim ili kukolj ili ljulj
(Zizania/Ratde; bot. Nigella sativa; Agrostemma githago; Lolium
temulentum )5

Ova je biljka topla i suha. Nije dobra čovjeku kao hrana jer bi zbog
nje mogao oboljeti. S druge strane, ne koristi niti mnogo škodi stoci kao
hrana.5
Ako tko ima rane na glavi, a da nisu od svraba, neka zgnječi ovu
biljku i pomiješa s prženom slaninom. Neka time često maže rane na
svojoj glavi te će to uništiti rane i bit će izliječen.
Tko ima svrab na glavi, neka zgnječi ovu biljku i doda malo maslaca.
Neka time često maže svrab i bit će izliječen.
Kome dosađuju muhe, neka zgnječi ovu biljku u prah i pomiješa s
medom. Ondje gdje ima mnogo muha, neka namaže zid te će one koje
to kušaju oboljeti i uginuti.

Ruža
(Rosa; bot. Rosa centifolia)

Ruža je hladna i ta hladnoća u sebi ima korisnu ravnotežu. Čovjek
kojeg bole oči i ima zamagljen vid, neka ujutro ili kad je dan već svanuo,
stavi na svoje oči list ruže. On će iz njih izvući sokove i razbistriti ih.
Tko na svome tijelu ima čireve, neka na njih stavi lišće ruže i ono će
iz njih izvući gnoj.
Tko je sklon bijesu, neka uzme ružu i manje kadulje, te izmrvi u
prah. U onom trenutku kad bijes u njemu raste, neka prah stavi pred
svoje nosnice. Naime, kadulja umiruje, a ruža razveseljava.
Može se uzeti ružu, upola toliko kadulje, dodati svježe neslane masti
i to sve zajedno kuhati u vodi tako da od toga nastane mast. Mjesto gdje
čovjeka muči grč ili reuma, neka namaže tom mašću i bit će mu bolje.

5 Biljka naziva zizania ne može se sa sigurnošću identificirati. Pretpostavlja se da je to
jedna od triju navedenih biljaka (prim. prev.).

65
Humulus calidus et aridus est, sed tamen modicum
humditatis habet, et ad utilitatem hominis non
multum valet, quia melancholiam crescere facit,
et mentem hominis tristem parat, et viscera eius
ariditate sua gravat. Sed tamen amaritudine sua
quasdam putredines in potibus prohibet quibus
additur, ita quod tanto diutius durare possint.

Slika 10. Hmelj

66
Ruža je dobra za napitke, ljekovite masti i sve lijekove, ako im se
doda. Oni su toliko bolji, ako im se doda makar malo ruže. To je zbog
njezinih dobrih snaga, kao što je gore rečeno.

Ljiljan
(Lilium; bot. Lilium candidum)

Ljiljan je više hladan nego topao. Ako tko na svome tijelu ima bijelu
gubu, neka uzme glavu ljiljanovog korijena i zajedno sa starom masti
snažno izgnječi. Neka to rastopi u zdjelici i stavi u malu posudu. Neka se
time često maže, pošto je prethodno zagrijao mast, i ozdravit će.
Crvena guba može se liječiti na sličan način.
Tko ima osip, neka često pije kozje mlijeko i osip će posve nestati.
Zatim neka uzme korijen, stabljiku i lišće ljiljana, njih zgnječi i istisne
njihov sok. Neka taj sok pomiješa s mašću i time se često maže ondje
gdje je osip. Ali ipak prije nego bi se mazao tom mašću, neka često pije
kozje mlijeko.
Miris ljiljanovih pupoljaka i cvjetova razveseljava čovjekovo srce i
daje mu prave misli.

Indijski trputac
(Psillium; bot. Plantago psyllium)

Indijski trputac je hladan, ali u toj hladnoći ipak ima ugodnu
ravnotežu.
Tko ga kuha u vinu i to vino pije toplo, sprječava u sebi snažne
vrućice. Svojom ugodnom ravnotežom razveseljava čovjekov opterećen
duh, te doprinosi zdravlju i jača njegov mozak, kako hladnoćom tako i
ugodnom ravnotežom.
Tko ima vrućice u želucu, neka u vinu skuha indijski trputac. Zatim
neka izlije vino i indijski trputac stavi u krpu. Tako toplu neka ju poveže
oko svog želuca i otjerat će vrućice.

67
Širokolisna lavanda
(Spica; bot. Lavandula spica/Lavandula latifolia)

Širokolisna lavanda je topla i suha i njezina toplina je zdrava.
Tko kuha širokolisni lavandu u vinu, ili ako nema vino, neka ju kuha
s medom i vodom te to mlačno pije, ublažit će bol u jetrima i plućima te
astmu koja je u čovjekovim prsima.
Također daje čisto znanje i čist um.

Plućnjak
(Lungwurtz/Lunckewurtz; bot. Pulmonaria officinalis)

Plućnjak je hladan i umjereno suh i ne koristi mnogo čovjeku.
Kada loši i smrdljivi sokovi ispuštaju štetan dim u mozak čovjeka,
koji taj isti dim vodi u pluća i ondje mu izaziva bol, neka taj čovjek uzme
plućnjak i skuha ga u vodi, ne u vinu jer ta biljka kuhana s vinom ne bi
bila odviše jaka. Neka to skuhano ostavi u loncu i pije sedam dana pošto
procijedi kroz krpu. Kad mu ponestane tog napitka, neka ga opet skuha
na isti način. Neka ga pije svaki dan natašte ili nakon jela sve dok ne
ozdravi.
Čovjek koji ima naduta pluća, tako da zbog toga kašlje i s teškom
mukom izdiše i udiše, neka skuha plućnjak u vinu, to često pije natašte
i ozdravit će.
Naime, ako ovce često jedu plućnjak, bit će zdrave i debele, a neće
naškoditi njihovom mlijeku.

Jelenski jezik
(Scolopendria/Hirtzunge; bot. Asplenium scolopendrium)

Jelenski jezik je topao i vlažan. Pomaže jetrima, plućima i bolesnim
crijevima. Stoga, neka čovjek uzme jelenski jezik i dobro ga iskuha u
vinu. Zatim neka doda čisti med i neka to opet provrije. Zatim neka
samelje papar i dva puta toliko cimeta te neka s gore spomenutim

68
Et qui urslechde habet, lac caprinum
saepe bibat, ut ex eo perfecte exeant:
et radicem et stirpem ac folia liliorum
accipiat, et ea contundat, et succum
istorum exprimat, et cum arvina insimul
commisceat, et se perungat: et dolores illos
aufert. Sed tamen antequam se unguento
hoc inungat, lac caprinum saepe bibat.

Slika 11. Ljiljan

69
vinom to sve zajedno još jednom provrije. Neka to procijedi kroz krpu
i tako napravi bistri napitak. Neka to natašte i nakon jela često pije. Taj
napitak koristi jetrima, pročišćava pluća, liječi bolesnu utrobu i odnosi
unutarnje nečistoće i sluz.
Također neka svaki čovjek malo osuši jelenski jezik na jakom suncu
ili toploj cigli i smrvi u prah. Neka taj prah natašte i nakon jela liže iz
svoje ruke i obuzdat će bol glave i prsiju te ublažiti druge boli koje su u
tijelu.
Čovjek koji zbog neke boli jako i iznenada onemoća i osjeća u sebi
slabost, neka odmah popije taj prah u toplom vinu i bit će mu bolje.

Lincura
(Gentiana; bot. Gentiana lutea)

Lincura je prilično topla. Tko pati od boli srca, tako da njegovo
srce jedva ima snage, neka samelje lincuru i taj prah jede u juhama ili
umaku, pa će njegovo srce ojačati.
Tko ima vrućicu u želucu, neka taj prah često pije u toplom vinu za-
grijanom užarenim čelikom. Njegov će želudac biti očišćen od vrućice.

Majčina dušica
(Serpillum/Quendula; bot. Thymus serpyllum)

Majčina dušica je topla i umjerena.
Tko ima bolesno meso na tijelu, tako da mu je meso oteklo kao od
svraba, neka često jede majčinu dušicu kuhanu s mesom ili povrćem i
meso njegova tijela bit će iznutra pročišćeno.
Tko ima manji svrab tako da pati od svrbeža, neka zgnječi majčinu
dušicu sa svježom masti i od toga napravi ljekovitu mast. Neka se njome
maže i vratit će zdravlje.
Tko ima bolestan i kao prazan mozak, neka samelje majčinu dušicu,
taj prah u vodi pomiješa s najboljim pšeničnim brašnom i napravi
pogačice. Neka njih često jede i njegov će mozak biti bolje.

70
Očajnica
(Marrubium/Andron; bot. Marrubium vulgare)

Očajnica je dosta topla, ima dosta soka i pomaže protiv raznih
bolesti.
Tko je gluh, neka skuha očajnicu u vodi. Zatim neka ju izvadi iz vode
i pusti da njezina topla para ulazi u njegove uši. Također neka nju toplu
stavi oko ušiju i čitave glave i sluh će mu se poboljšati.
Tko ima grlobolju, neka skuha očajnicu u vodi, procijedi kroz krpu,
doda dva puta toliko vina i pusti da to još jednom u posudi provrije,
pošto je prethodno dodao dosta masti. Neka to često pije i ozdravit će.
Tko kašlje, neka uzme jednaku količinu komorača i kopra i doda
trećinu te količine očajnice. Neka to skuha u vinu, procijedi kroz krpu,
pije i kašalj će prestati.
Tko ima bolesna ili slabu utrobu, neka skuha očajnicu u vinu uz
dodatak dosta meda. Neka to skuhano ostavi u loncu, ohlađeno često
pije i izliječit će utrobu.

Lavanda
(Lavendula; bot. Lavandula vera/Lavandula angustifolia)

Lavanda je topla i suha jer u sebi ima malo soka. Ne koristi čovjeku
za jelo, ali ima jak miris.
Ako čovjek koji ima uši često njuši lavandu, uši na njemu će uginuti.
Njen miris razbistruje oči jer u sebi ima snagu najjačih i korisnost
najgorčih mirisa. Zbog toga obuzdava mnoge loše stvari i tjera zle
duhove.

71
Piskavica
(Feonum graecum/Fenigraecum; bot. Trigonella foenum graecum)

Piskavica je topla i umjerena te ima snagu najjačih i oporost naj-
gorčih mirisa. Zbog toga se opire mnogim štetnim stvarima te također
odbija i tjera zle duhove.
Ako koga boli glava, tako da se čini da je lud, neka približi piskavicu
svojim nosnicama i ublažit će loš dim mahnitih sokova.
Čovjek koji ima svakodnevne vrućice koje često izvlače znoj i jedenje
čine mučnim, neka ljeti uzme travu piskavice, a zimi njezino sjeme te
zagrije u vinu. Neka to vino često natašte pije toplo i bit će mu bolje.
Tko ima vrućicu svakog četvrtog dana, neka u vodi skuha piskavicu.
Ocijedivši vodu, neka ju navečer toplu često stavlja oko oba stopala i
potkoljenica i preko poveže krpu. Neka tu istu piskavicu zagrijanu u
vinu, kao što je gore rečeno, često pije i ozdravit će.

Kukuta
(Cicuta/Scharling; bot. Conium maculatum)

Kukuta je topla i u sebi nosi opasnost. Ako bi ju čovjek pojeo, uništila
bi sve što je dobro i ispravno uređeno u njegovoj krvi i sokovima te bi
u njemu izazvala loše poplave kao što oluje izazivaju nemir u vodi. A
pošto bi oluja prestala, ostavila bi najgore sluzi i bolesti u čovjeku.
Onaj tko je jako izudaran motkama i štapovima ili tko je pao s visine,
tako da su njegovo meso i udovi smrskani, neka skuha kukutu u vodi.
Ocijedivši vodu neka kukutu položi na udove u kojima osjeća bol i
preko poveže krpu. Raspršit će sokove koji su se ondje skupili jer se i
kukuta običava raspršiti.
Također čovjek, koji je zbog udarca, pada ili uboda natekao između
kože i mesa, neka zagrije kukutu u vodi i tako toplu ju poveže preko
otekline, pa će oteklina nestati.
Ako pak čovjeku otekne neki ud zbog neke bolesti, kukuta neće moći
otjerati tu oteklinu. Naime, ako se kukutu stavi na oteklinu, one sokove,

72
koji bi kroz bolest trebali postati rane i izaći iz mesa, natjerala bi da se
vrate natrag u čovjeka, a to je opasno.

Čuvarkuća
(Semperviva/Huswurtz; bot. Sempervivum tectorum)

Čuvarkuća je hladna i nije korisna čovjeku za jelo jer je masne priro-
de. Naime, ako bi ju pojeo čovjek koji je zdrav po spolnoj prirodi, čitav
bi se raspalio od požude, kao da je postao bezuman.
Ako bi neki muškarac bio neplodan, tako da nije star, a nedostaje
mu sjeme, neka stavi čuvarkuću u kozje mlijeko tako dugo dok se
ona cijela ne namoči tim mlijekom. Neka je tada skuha u tom istom
mlijeku uz dodatak nekoliko jaja, kako bi to mogao jesti. Neka to jede
tri ili pet dana i njegovo će sjeme vratiti snage za oplođivanje i moći će
imati potomke. Ovo jelo pripremljeno na ovaj način ne koristi protiv
neplodnosti žene. Ako bi ga pojela potaknulo bi ju na požudu, a ne bi
joj uklonilo neplodnost.
Ako je tko gluh tako da uopće ne čuje, neka uzme mlijeko žene
koja je rodila sina, ali pošto je već prošlo deset ili dvanaest tjedana od
rođenja. Tome mlijeku neka doda malo više soka čuvarkuće i u svoje
uho nježno nakapa tri ili četiri kapljice. Neka to često čini i vratit će sluh.

Bljuštac
(Brionia/Schickwurtz; bot. Bryonia alba)

Bljuštac je topao i čovjeku nije koristan za uporabu, već je kao biljka
u kojoj nema nikakve koristi. Njegova toplina je opasna, osim na mjestu
gdje se priprema otrov. Naime, ako ga se zapali na vatri tako da njegova
toplina i miris dotiču taj otrov, umanjit će njegove snage, kao što vino
gubi svoje snage kad ga se preko noći ostavi u čaši.
Ako se bljuštac ostavi na vatri i ispeče kao repa, a zatim tako topao
makne s vatre i nareže na komade, ispuštat će miris. Ako bi taj miris

73
dotakao zmiju ili žabu krastaču, naškodit će im tako da će se zmija za-
pjeniti, a žaba će zbog toga osjećati takvu bol da će pobjeći s tog mjesta.
Ako njegov miris dotakne čovjeka, izazvat će mu bol, osim ako bi
prije pojeo rutu, jer on u sebi ima tako gadne i nepovoljne sokove da
ubija kako čovjeka tako i zle crve.
Ako su čovjekova stopala ranjena čirevima, neka skuha bljuštac u
vodi. Ocijedivši vodu, neka tu toplu biljku položi na svoja stopala gdje
su čirevi. To će uništiti njihovu trulež i bit će izliječen.

Zlatnica ili vidac ili ranjenik ili arnika
(Frasica/Wuntwurtz; bot. Solidago virgaurea; Euphrasia officinalis;
Anthyllis vulneraria; Arnica montana)6

Ova biljka više je hladna nego topla i ima sok opasniji od nekih
drugih biljaka, kao što je neki crv štetniji i okrutniji od drugih.6
Kad čovjek po sebi ima velike i izbočene čireve, neka skuha ovu bilj-
ku u vodi i položi je tako toplu na čireve. Neka to često čini i ozdravit će.
Ako je čovjek ranjen mačem i tada na takav isti način položi ovu
biljku na svoju ranu, to je za njega opasno jer izvana brzo liječi kožu na
površini, a iznutra ostavlja trulež. Naime, postojeće čireve naglo izvana
smanjuje, dok tako iznutra škodi, osim ako se prije iznutra liječe drugim
miomirisima i ljekovitim mastima.
Ako između čovjekove kože i mesa izbiju mrlje i mjehuri, tada neka
skuha ovu biljku u vodi i toplu je položi na njih, pa će biti izliječen.
Slično se može učiniti i sa stokom, ako bi imala takve čireve.

6 Biljku naziva frasica ne može se sa sigurnošću identificirati. Pretpostavlja se da je to
jedna od četiriju navedenih biljaka (prim. prev.).

74
Zdravčica
(Sanicula; bot. Sanicula europaea)

Zdravčica je topla i u sebi ima ravnotežu. Njezin sok je ugodan i
zdrav te je jako dobra za bolestan želudac i bolesnu utrobu. Ljeti kad je
zdravčica zelena, neka ju čovjek iščupa s korijenom i skuha u vodi. Neka
tu vodu procijedi kroz krpu, doda joj med i malo sladića te tako napravi
bistri napitak. Neka ga nakon jela često pije. Taj napitak će odnijeti sluz
iz želuca i izliječiti bolesnu utrobu.
Neka čovjek zdravčicu malo posuši na suncu, tako da njezine snage
ne budu oslabljene jer sunce ne uništava snage biljaka kad se na njemu
suše, ali vatra da. Posušenu neka ju umjereno samelje, da ne bude posve
usitnjena i čuva taj prah do zime. Zimi neka pusti da vino s malo meda
i sladića provrije te taj prah ubaci u to i često pije nakon jela. Očistit će
njegov želudac od sluzi i izliječiti bolesnu utrobu.
Tko je ranjen mačem, neka istisne sok zdravčice, njega ulije u vodu i
tako nakon jela pije. A ako je zima, neka njezin prah ubaci u vodu i često
pije nakon jela. To će njegove rane iznutra očistiti i dobro zaliječiti.

Mrazovac
(Hermodactilus/Heilheubt; bot. Colchicum autumnale)

Mrazovac je hladan i suh. U njemu nema ničeg dobrog i zdravog.
Nije dobar čovjeku za jelo jer ako bi ga pojeo, izazvao bi u njemu nedo-
statak dobrih djelovanja i suhoću.
Ako bi ga čovjek pojeo, za kratko vrijeme njegovo bi meso zbog toga
izvana nateklo jer oslabila čovjekovaunutrašnja snaga. Zbog toga se
često umire jer je u njemu više otrova nego zdravlja.
Ako bi stoka jela mrazovac, neće zbog toga umrijeti, ali će ipak biti
troma i slaba.

75
Paprat
(Filix/Farn; bot. Aspidium filix mas)

Paprat je jako topla, suha i u sebi ima umjereno soka. Također u sebi
ima veliku snagu, i to takvu snagu da ju vrag izbjegava. Čak ima neke
snage koje su slične snazi sunca jer kao što sunce rasvjetljava ono što je
mračno, tako ona tjera utvare u bijeg. Zbog toga zli duhovi od nje zaziru.
Na mjestu na kojem raste paprat, vrag rijetko izvodi svoje obmane.
Kuću i mjesto na kojem se nalazi, vrag izbjegava i boji ih se. Munje,
gromovi i tuča ondje rijetko udaraju, a na polju na kojem raste rijetko
pada tuča.
Čovjeka koji ju nosi sa sobom, čarolija, vražja zazivanja, vražje riječi
i druge utvare izbjegavaju.
Ako je nečijaslika načinjenada bi mu se naudilo, to mu neće moći
naškoditi ako on tada kod sebe ima paprat. Naime, čovjek je katkad
proklet kroz sliku, tako da je zbog toga povrijeđen i postaje lud.
Kada je vrag u raju k sebi privukao čovjeka, na vragu je načinjen
jedan pamtljivi znak koji će na njemu ostati sve do posljednjeg dana.
Kada čovjek ponekad priziva vraga nekim riječima, koje su nekada
izrečene zbog njegovih obmana, dotaknut je onaj znak koji je ostao na
vragu. Tako vrag izazvan i namamljen onim riječima višestruko naškodi
čovjeku ili ispuni želju onoga o kome je bilo riječi. Katkad je čovjek
blagoslovljen kroz načinjenu sliku, tako da mu služi na sreću i zdravlje.
Zlo se pak priprema kroz mržnju i zavist i zlo se sa zlom spaja. Vražje
nagovaranje nadzire oblikovanje čovjeka i sebe veže za njega te tako
uvijek vreba čovjeka i na taj način se zlo spaja sa zlom.
Isto kao što čovjek ima dobro i loše znanje, tako su za čovjeka stvore-
ne dobre i loše biljke. Sok paprati namijenjen je za mudrost, a u časnoj
prirodi označava dobrotu i svetost. Zbog toga sva zla i čarolije bježe od
nje i izbjegavaju je. U kojoj god kući se nalazi, otrov i utvare ne mogu
biti ostvareni.

76
Kad žena rodi dijete, neka se stavi paprat oko nje i u kolijevku oko
djeteta. Vrag će mnogo manje vrebati dijete, budući da vrag, kad po prvi
put ugleda dječje lice, jako ga mrzi i vreba ga.
Paprat je korisna i za ove lijekove. Tko ima reumu, neka uzme paprat
kad je zelena i skuha je u vodi. Neka se često kupa u toj vodi i reuma će
popustiti.
Ljeti, kad je zelena, neka čovjek često stavlja njezine listove na svoje
oči i tako spava, pa će mu pročistiti oči i odagnati od njih zamagljenost.
Tko je gluh tako da ne čuje, neka u malu krpu zaveže sjeme paprati i
često stavlja na uho na koje je gluh, pritom pazeći da sjeme kroz uho ne
uđe u glavu, pa će vratiti sluh.
Tko pati od paralize jezika, tako da ne može govoriti, neka stavlja
sjeme paprati pod jezik i paraliza u jeziku će popustiti.
Čovjek koji je zaboravljiv i neuk, neka u svojoj ruci drži sjeme papra-
ti, pa će mu se vratiti pamćenje i razum. Tako će postati razumljiv onaj
koji je bio nerazumljiv.

Oslad
(Polypodium; bot. Polypodium vulgare)

Oslad je topao i suh. Čovjek koji osjeća bol u utrobi i mršav je, ali nije
jako bolestan, neka uzme oslad i doda mu trećinu te količine kadulje.
Neka to smrvi u prah, taj prah često jede i umanjit će loše sokove. Ako
je taj čovjek jako bolestan, neka na vatri skuha vino s dodatkom meda,
procijedi kroz krpu i pusti da se ohladi. Zatim neka u to ubaci gore
spomenuti prah i pije.
Čovjek koji ima zdravu utrobu i debelo meso tijela, neka ne jede taj
prah niti pije napitak kako ne bi zdravi sokovi u njemu oslabili.

77
Bumbarova kokica ili bijela mrtva kopriva ili kencur
(Humela; bot. Ophrys fuciflora; Lamium album;
Kaempferia galanga)7

Ova biljka u sebi ima blagu hladnoću i tromost topline koja u čovjeku
izaziva razuzdanost i koja ga zaluđuje. Naime u čovjeku koji bi je pojeo
ili uzeo u napitku, izaziva razuzdanost na način na koji to čini jako vino,
koje čovjeka čini tupoglavim kada ga popije.7
U čovjeku stvara više truleži nego krvi i ne vrijedi gotovo ni za jedan
lijek jer u sebi nema mnogo snage ni zdravlje, osim ako se doda drugim
biljkama ili lijekovima.

Kopitnjak
(Haselwurtz; bot. Asarum europaeum)

Kopitnjak je jako topao i u sebi ima opasnu snagu te ga se treba
plašiti.
Jako je poguban, nestalne je prirode i sličan oluji jer njegova toplina
i pogibeljnost hrle k opasnosti. Zbog toga više uništava čovjekovu
prirodu nego što joj koristi za zdravlje.
Ako bi se tu biljku dalo jesti čovjeku koji je već bolestan ili ima
vrućicu ili ga muči reuma, izazvao bi mu još veću bol.
Ako bi ga trudna žena pojela, umrla bi ili pobacila dijete uz opasnost
za svoje tijelo. Ako bi ga pojela u ono vrijeme kad nema menstruaciju,
još više bi je rastužio.

7 Biljku naziva humela ne može se sa sigurnošću identificirati. Pretpostavlja se da je to
jedna od triju navedenih biljaka (prim. prev.).

78
Kozlac
(Herba Aaron; bot. Arum maculatum)

Kozlac nije mlak ni odviše jak, već ima ravnomjernu i umjerenu
toplinu, kao što sunce ima ugodnu toplinu nakon zore i kao što je rosa
ugodna ljeti prije dana. Zbog toga se može svemu prilagoditi, kao što
ugodan čovjek može podnijeti opasnost i razumno zadržati sreću.
Kad se u nekom čovjeku njegova trulež pretvori u crne čireve, koji
mogu izazvati smrt, neka mu se tada dade jesti korijen ili lišće ove
biljke. To ublažava preveliku toplinu ili preveliku hladnoću koja je u tim
čirevima, tako da nježno nestaju.
Ako čovjek pati od reume, tako da ga zbog slabosti izdaju svi udovi,
a pri govoru ga izdaje jezik, odmah mu se treba dati jesti lišće kozlaca s
malo soli i reuma će se povući. Ako se ne povuče, tada neka se korijen
kozlaca umoči u kuhani med. To mu treba odmah dati jesti i bit će mu
bolje.
Čovjek koji u želucu ima sluzave vrućice koje se javljaju svaki, svaki
treći ili svaki četvrti dan i zbog kojih nastaju grčevi, neka skuha korijen
kozlaca u čistom vinu i pusti da se ohladi. Zatim neka u to vino ubaci
užareni čelik kako bi ga opet zagrijao i tako toplo pije. To će od njega
odagnati vrućice, kao što vatra čini da snijeg nestane.
Čovjek u kojem raste melankolija, koji ima ozbiljan duh i uvijek je
tužan, neka često pije ono vino kuhano s korijenom kozlaca i ono će u
njemu ublažiti melankoliju, to znači da će ona nestati kao i vrućica.

Velebilje
(Stignus/Dolo; bot. Atropa belladonna)

Velebilje u sebi ima hladnoću, a u toj hladnoći posjeduje odvratnost
i ukočenost. (...)Ta biljka je čovjeku opasna za jelo i za piće jer uništava
njegov duh kao da je mrtav.
Ali ipak, ako čovjek na svojoj koži i mesu ima velike čireve, neka
uzme malo guščje masti i jelenjeg i jarčjeg loja koliko ima. Tome neka

79
doda malo, poput jedne kapi iz pera, soka velebilja i sve zajedno pomi-
ješa. Na taj način neka napravi ljekovitu mast i njome umjereno maže
te velike čireve, ali ne često, da mu ne bi naškodilo. Toj masti zato treba
dodati malo soka velebilja jer ako bi se dodalo mnogo i time se često
mazalo, izgrizlo bi i probušio njegovo meso. Pravilno pomiješano liječi,
kao što je gore rečeno.

Vučje mlijeko
(Cardus niger/Wolffesmilch; bot. Euphorbia esula)

Za vučje se mlijeko kaže da je otrov. Ima neočekivanu toplinu koja
pali meso čovjeka. Također ima neprikladnu vlagu jer uništava meso
čovjeka. U njemu nema nikakve druge koristi, osim toga da se katkad,
što su otkrili filozofi medicine, dodaje nekim napitcima protiv tvrdog
želuca. Također se njime katkad ublažuju korisni lijekovi kako bi zlo,
koje je u ljudskom tijelu, bilo otjerano ovim zlom.

Maslačak ili čvorasti smrdelj ili poljska preslica
(Dewurtz/Dauwurtz; bot. Taraxacum officinale; Galeopsis tetrahit;
Equisetum arvense)8

Ova biljka je topla i suha. Ima jake snage i čista je po svojoj prirodi.
Ako je tko često jede, kao i neku drugu biljku, pročišćava njegov želudac
i odagnava zamagljenost očiju.8

8 Biljku njemačkog naziva dauwurtz/dewurtz ne može se sa sigurnošću identificirati.
Pretpostavlja se da je to jedna od tri navedene biljke (prim. prev.).

80
Mlječika suncogled
(Esula/Brachwurtz; bot. Euphorbia helioscopia)9

Mlječika suncogled topla je i suha te korisna za mnogo toga.9
Čovjek koji ima reumu koja ga nagriza u njegovim udovima i koji
unutar svoga tijela ima uzburkanu reumu, tako da ga zbog toga muče
brojne i različite misli, kao da njegovo znanje u njemu nestaje, neka
skuha mlječiku suncogled s vinom i medom. Neka to procijedi kroz
krpu i često pije mlačno nakon jela i navečer. Tu istu mlječiku suncogled
skuhanu u vinu neka toplu položi na svoja prsa i preko poveže krpom.
Ako to često čini, bit će mu bolje.
Neka čovjek samelje jednaku težinu sladića i bljuštaca te uzme praha
mlječike suncogleda koliko je tih dviju biljaka. Neka to pomiješa uz
dodatak malo pročišćene ili suhe soli. Neka često jede prah pripremljen
na ovaj način, kako natašte tako i nakon jela. To će njegov glas učiniti
bistrim, izliječiti prsa i učiniti ih bistrim kao bistar zrak. Također će tako
umanjiti i oslabiti reumu kako ona ne bi slomila njegove udove i da ne
bi izgubio svoj razum.

Puzava petoprsta
(Quinquefolium/Funfblatt; bot. Potentilla reptans)

Petoprsta je jako topla. Njezin sok ima umjerenu vlagu i dobra
je protiv jakih vrućica. Stoga neka čovjek koji pati od jakih vrućica
uzme petoprstu i u mužaru je jako zgnječi. Neka u to umiješa najbolje
pšenično brašno s vodom, kao da želi napraviti pogačice. Neka tu masu
namoči maslinovim uljem ili, ako ga nema, uljem maka da postane
mekana. Neka time namaže krpu od kudjelje i njome ugrijanom omota
čitav svoj trbuh. Kada prođe pola dana ili pola noći neka makne krpu,

9 Iako naziv Esula dovodi do zaključka da se radi o biljci Euphorbia esula tj. vučje
mlijeko, to ne može biti točno jer opis svojstava i mogućnosti primjene ne odgovaraju toj
biljci. Zamjena se može objasniti time da se Esula u njemačkom često prevodi Brachwurz
(Peter Riethe, Hildegard von Bingen: Das Buch von den Pflanzen, Salzburg, 2007., str. 62.)
(prim. prev.).

81
opet ju zagrije na vatri i položi na svoj trbuh. Neka to često čini i otjerat
će vrućice, a čovjeka će tjerati na povraćanje.
Ako tko ima zamagljen vid, neka stavi petoprstu u čisto vino. Zatim
neka to zgnječi, procijedi kroz krpu i to vino čuva u bakrenoj posudi.
Kad ide spavati, neka time namaže područje oko očiju, ali tako da malo
čak uđe u oči. Neka to često čini i odagnat će zamagljenost očiju.
A tko ima žuticu, neka napravi male pogačice od petoprste, najboljeg
pšeničnog brašna i vode. Neka ih devet dana jede natašte i ozdravit će.
Ova biljka je čovjeku korisna za lijekove, osim ako bi Bog zabranio.

Mandragora
(Mandragora; bot. Mandragora officinarum)

Mandragora je topla i ponešto vodenasta. Narasla je iz zemlje iz koje
je stvoren Adam i pomalo je slična čovjeku. Ali ipak zbog sličnosti s
čovjekom, u njoj je prisutan vražji poticaj i vreba više nego u drugim
biljkama. Zbog toga je čovjek kroz nju pobuđen prema svojim željama,
bile one dobre ili loše. Kad se pak iskopa iz zemlje, treba se odmah
staviti u izvorsku vodu na jedan dan i jednu noć. Tako će biti istjerano
svako zlo i štetan sok koji se u njoj nalazi te više neće imati snage za
magiju i utvare.
Ali kad se iščupa s korijenom iz zemlje i ako se tada odloži sa
zemljom koja se na njoj drži, dakle da se ne očisti u izvorskoj vodi,
kao što je rečeno, tada je pogubna što se tiče mnogih štetnosti magije
i fantazmagorija, isto kao što su katkad mnoga zla učinjena sa slikama.
Ako je neki muškarac zbog magije ili požude svoga tijela neobuzdan,
neka uzme žensku vrstu ove biljke koja je očišćena u gore spomenutom
izvoru te neka otrgne ono što je u njoj između prsa i pupka i drži
povezano iznad svoga pupka tri dana i tri noći. Potom neka taj komad
razdijeli na dva dijela i drži po jedan dio povezan iznad obiju slabina tri
dana i tri noći. Ali i neka samelje lijevu ruku te (čovjekolike) figure i tom
prahu doda malo kamfora. Neka to jede i bit će izliječen.

82
Ako žena pati od iste požude u svom tijelu, neka uzme ono što je
između prsa i pupka muške vrste ove biljke i neka s njom učini isto
kao što je gore rečeno. Neka samelje njezinu desnu ruku i doda malo
kamfora. Neka taj prah jede i požuda u njoj bit će ugašena.
Tko pati od neke bolesti na području glave, neka jede od glave ove
biljke na koji god način želi. Ako osjeća bol u vratu, neka jede od njezina
vrata, a ako u leđima, neka jede od njezinih leđa. U kojem god dijelu
tijela osjeća bol, neka jede od istog dijela ove biljke i bit će mu bolje.
Muška vrsta ove biljke više koristi za lijekove nego ženska jer je muški
rod snažniji od ženskog.
Ako je neki čovjek po svojoj prirodi tako složen da je uvijek tužan i u
jadima, tako da u svom srcu neprestano osjeća slabost i bol, neka man-
dragoru, koja je već iskopana iz zemlje, stavi u izvorsku vodu, kako je
gore rečeno, na dan i noć. Tada neka je izvađenu iz izvora položi pokraj
sebe u svoj krevet, kako bi se ta biljka ugrijala od njegovog znoja i kako
bi on sam zadržao toplinu, te neka govori: “Gospodine, koji si bezbolno
iz blata zemlje stvorio čovjeka, ovu zemlju, koja nikada nije prekršila
svoju dužnost, stavljam pored sebe kako bi moja zemlja osjetila onaj mir
koji si stvorio.” Ako netko nema mandragoru, neka uzme tek rastuće pu-
poljke bukve jer imaju isto djelovanje protiv neprestane tuge srca. Neka
te pupoljke otrgne s njihovih grana tako da ih ne slomi, već da ih cijele
skine s drveta i neka ih položi pokraj sebe u krevet kako bi se od njega
ugrijali i primili znoj njegovog tijela. Neka nad njima govori iste riječi
koje su prethodo spomenute, pa će postati radostan i u svom će srcu
osjetiti pomoć. Tužan čovjek može to isto učiniti s cedrom i jasikom i bit
će izliječen kao što je gore rečeno.

83
Mandragora calida est, et aliquantum aquosa: et
de terra de qua Adam creatus est dilatata est, et
propter similitudinem hominis, suggestio diaboli
huic plus quam aliis herbis insidiatur et adest. Et
ideo cum de terra effoditur, mox in salientem fontem
per diem et noctem ponatur: et sic omne malum,
et contrarius humor qui in ipsa est eijcit, ita ut
amplius ad magica et ad fantastica non valeat.

Sed cum de terra eradicatur, si tunc cum terra sibi
adhaerente deponitur, ita quod in queckborn non
purgatur, ut dictum est, tunc ad multas inutilitates
magicorum et fantasmagorias nociva est, velut etiam
multa mala cum idolis aliquando facta sunt.

Et si aliquis homo in natura sua, complexionis
huius est, quod tristis et in erumnis semper est:
mandragoram cum iam de saliente gonte ablata,
ut praedictum est, in lectum suum iuxta se ponat,
ut de sudore suo eadem herba incalescat, et ut ipse
calorem suscipiat, et dicat: Domine, qui hominem
de limo terrae absque dolore fecisti, terram istam
quae nunquam praevaricata est, iuxta me pono
ut etiam terra mea pacem illam sentiat sicut eam
creasti. Quod si mandragoram non habet: primum
erumpentes grossos de fago accipiat quoniam eandem
naturam prosperitatis in hoc opere contra assiduam

84
tristiciam cordis habent: sed ita eos de ramusculis
suis abrumpat, ne eos frangat: et eos in lectum suum
iuxta se ponens, eadem verba quae praedicta sunt
super eos dicat, et laeticiam percipiet, et in corde suo
medelam sentiet. Sed et idem de cedro, et aspim tristis
homo facere poterit, et curabitur ut praefatum est.

Slika 12. Mandragora

85
Slak
(Winda; bot. Convolvulus arvensis)

Slak je hladan, nema jake snage i nije veoma koristan ni štetan. Ako
bi ga čovjek pojeo, ne bi zbog toga osjećao bol niti bi mu koristila.
Ako nokti nekog čovjeka počinju obolijevati od hrapavosti (gljivica),
dok je to još u početku, neka zgnječi slak, doda malo žive i izmiješa.
Neka to stavi na hrapave nokte i poveže krpom. Neka to čini neko
vrijeme i nokti će postati lijepi.

Matičnjak
(Apiago/Binsuga; bot. Melissa officinalis)

Matičnjak je topao i čovjek koji bi ga pojeo, rado bi se smijao jer
njegova toplina dotiče slezenu i zbog toga se srce veseli.
Kome se stvara bijela mrlja na rožnici (leukom), neka iščupa matič-
njak s korijenom i odmah ga stavi u izvorsku vodu preko noći. Zatim
neka ga izvadi iz vode i malo zagrije u zdjelici. Neka ga topla stavi na
oko u kojem nastaje bijela mrlja. Neka to čini tri noći i bijela mrlja na
rožnici će nestati.

Cikorija
(Solsequium/Sunnewirbel; bot. Cichorium intybus)

Cikorija je topla i vlažna. Rođena je iz zemlje i u svojoj prirodi teži k
časti. Čovjek koji ju ima kod sebe, ne može biti voljen od drugih ljudi,
kao i onaj koji želi biti iznad drugih.
Tko osjeća bol u prsima i zbog toga ima promukao glas, neka uzme
cikoriju i jednaku količinu čička te skuha u čistom vinu i procijedi kroz
krpu. Neka to često pije nakon jela i navečer, pa će mu biti bolje.
Tko nema pravilnu probavu, neka uzme jednaku količinu cikorije i
čička, te ih posuši na suncu ili užarenoj cigli i samelje. Neka tom prahu
doda bistre ili suhe soli trećinu količine jedne od tih biljaka. Neka od

86
toga napravi napitak s medom i često pije nakon jela i navečer, pa će
imati pravilnu probavu. Na taj je način ova biljka korisna za lijek, osim
ako bi Bog zabranio.

Kozja krv
(Lylim; bot. Lonicera caprifolium)10

Kozja krv je jako topla. Čovjek koji zbog slezene, želuca ili bolesne
utrobe teško udiše i izdiše, kao da je ranjen u prsa, ali ipak ne osjeća
bol u plućima, neka skuha kozju krv s dobrim pivom uz dodatak malo
meda, a ako nema pivo onda s izvorskom vodom uz dodatak meda.
Neka to procijedi kroz krpu i često pije nakon jela, natašte i kad ide
spavati. Donijet će mu olakšanje i zdravo povraćanje, tako da će mu biti
bolje.10
Tko u sebi ima bolesne sokove zbog kojih u njemu raste sluz, neka
skuha kozju krv u čistom vinu, zgnječi sitnu metvicu u malo octa i pusti
da to provrije s vinom u kojem se kuhala spomenuta biljka. Neka to
procijedi kroz krpu i drži dobro pokriveno u nekoj posudi sve dok se ne
ohladi. Neka to često pije nakon jela i navečer. To će u njemu pročistiti
sokove i umanjiti sluz, kao što se čisti rana.

Crni sljez
(Malva/Babela; bot. Malva silvestris)

Crni sljez u sebi ima umjerenu hladnoću poput rose i poput ujutro
umjerenog zraka, ali je ipak nešto hladniji.
Ako melankolija potaknuta različitim vrućicama izaziva bol u čo-
vjekovom mozgu, neka on u mužaru zgnječi crni sljez i dva puta toliko
kadulje i to poškropi s malo maslinova ulja. Neka to stavi od čela, preko
tjemena i sve do zatiljka i poveže krpom. Neka to čini tri dana i u ta tri
dana negdje oko noći osvježi maslinovim uljem ili octom. Neka to tako
čini sve dok mu ne bude bolje.

10 Ne može se sa sigurnošću utvrditi, već se pretpostavlja da je to navedena biljka.

87
Čovjek koji želi razbistriti vid, neka potraži rosu na crnom sljezu,
slaku, lišću kruške, hrasta ili bukve (jer ove biljke su nježne). Rosom
koju nađe noću ili ujutro, kad je noć jasna, čista i ugodna, neka namaže
kapke i druga područja svojih očiju te nakon toga neka malo odspava.
Nijedan čovjek neka ne jede sirovi crni sljez jer u njemu postoji
kao neki otrov, budući da je sluzav i ima guste i otrovne sokove te njih
ispušta u čovjeka.
Za one koji imaju bolestan želudac, dobar je kuhan, kad tek počinje
rasti, uz dodatak masti jer malo pomaže probavi. Onaj tko ima bolestan
želudac neka zbog te potrebe jede crni sljez, ali ipak umjereno. Zdrav
čovjek neka ga sasvim izbjegava.

Blaženi čkalj
(Cardus/Distel; bot. Cnicus benedictus)

Blaženi čkalj, toliko nježan koliko i bodljikav, ima brzu toplinu koja
ipak lako postaje troma jer se znoji od zemlje. Taj znoj zemlje iz kojeg se
rađa ova biljka, bodljikav je i stvara podmukle biljke. Kao što znoj izlazi
iz čovjeka, kad je uznemiren, tako znoj zemlje oslobađa podmukle biljke
koje škode čovjeku.
Čak i nježan blaženi čkalj, to jest bez bodlji, sirov je štetan čovjeku
za jelo. Ako bi ga neki čovjek pojeo sirovog, oslabio bi njegovu krv, pri-
bavio u njemu trulež i oslabio njegove sokove, kao što dobro vino gubi
snagu kad se u njega ulije voda. Zbog toga bi čovjek postao isprazan u
osjećanjima i oslabljen u krvi i sokovima.
Ali ipak ako se bodljikavi blaženi čkalj skuha i jede, zdravim ljudima
mnogo ne škodi niti ne koristi jer ne obogaćuje krv, već donosi samo
glad.
Bolesnima pak škodi bilo kuhan bilo sirov jer u njima izaziva slabost.

88
Čičak
(Lappa/Cletta; bot. Arctium lappa)

Čičak ima pomalo štetnu toplinu. Raste od soka i znoja zemlje te je i
koristan i štetan.
Naime, njegov korijen i stabljika nemaju nikakvu korist, a njegovo
lišće bilo kuhano bilo sirovo opasno je čovjeku za jelo, osim onome u
kome se stvara kamenac u tijelu. On neka skuha lišće ove biljke u najbo-
ljem vinu i to vino procijeđeno kroz krpu neka pije toplo, kako nakon
jela tako i natašte, pa će njegova snaga smrviti kamenac koji je u njemu.
Također neka čovjek samelje cvjetove čička i oklop kornjače tako da
bude više praha oklopa. Ako tko ima svrab na glavi, neka taj prah devet
ili petnaest dana stavlja na rane. Četvrtog i petog dana neka opere svoju
glavu lužinom napravljenom od bukvinog pepela i ozdravit će.

Sikavica
(Vehdystel/Vehedistel; bot. Silybum marianum)

Sikavica u sebi ima hladnoću koja je od rose i jako je korisna.
Ako tko pati od probadajućih boli u srcu ili na nekom drugom mje-
stu ili osjeća bol u nekom udu, neka uzme sikavicu i malo manje livadne
kadulje. Neka u malo vode od njih napravi sok i pije ga u trenutku kad
ga muči probadanje, pa će mu biti bolje.

Kopriva
(Urtica; bot. Urtica dioica)

Kopriva je po svojoj prirodi vrlo topla.
Kada se jede sirova, ne koristi ni na koji način zbog svoje hrapavosti.
Ali kada mlada nikne iz zemlje, kuhana je korisna kao hrana ljudima
jer pročišćava njihov želudac i iz njega odnosi sluz. To čini svaka vrst
koprive.

89
Ako bi se zbog štetnih i loših sokova, koji su u čovjek otrovni, u
nekom čovjeku razvijali crvi, neka uzme jednaku količinu soka žareće
koprive i divizme te sok iz lišća oraha ili iz kore tog drveta koliko je soka
onih dviju biljaka. Neka tome doda malo octa i mnogo meda i pusti da
u novom loncu provrije. Neka makne pjenu s vrha i skine s vatre pošto
je provrjelo. Neka petnaest dana pije natašte malu količinu, a nakon jela
veću količinu, pa će crvi u njemu uginuti.
Čovjek koji je protiv svoje volje zaboravan, neka zgnječi žareću
koprivu u sok i doda malo maslinovog ulja. Neka time namaže svoja
prsa i sljepoočnice kad ide spavati. Neka to često čini i njegova će se
zaboravnost smanjiti.
Ako iz nozdrva konja curi iscjedak zbog upale, tako da zbog toga
kašlje, neka čovjek u vodi skuha žareću koprivu i više ljupčaca. Kad je
namjestio uzde, neka pusti da topla para ulazi u njegove nozdrve i usta,
pa će ozdraviti.
Ako konj osjeća bol u trbuhu, neka čovjek u njegovu hranu često
umiješa žareću koprivu i više ljupčaca tako da sve zajedno jede i ozdravit
će.

Trputac
(Plantago/Wegerich; bot. Plantago lanceolata)

Trputac je topao i suh. Čovjek kojeg muči reuma neka istisne sok
trputca, procijedi ga kroz krpu, pomiješa s vinom ili medom i neka to
pije, pa će reuma u njemu popustiti.
A tko po sebi ima natečene žlijezde, neka na vatri ispeče korijen
trputca, tako topla ga stavi na žlijezde i poveže krpom, pa će mu biti
bolje. Neka ga ne stavlja previše jer bi mu mogao naškoditi.
Koga muče probadajuće boli, neka u vodi skuha lišće trputca.
Iscijedivši vodu, neka toplo lišće položi na mjesto gdje boli i bit će
izliječen.
Ako je čovjeka dodirnuo ili ubo pauk ili neki drugi kukac, neka
odmah to mjesto namaže sokom trputca i bit će izliječen.

90
Ako bi muškarac ili žena pojeli ili popili ljubavnu čaroliju, zbog čega
bi bili potaknuti na sramotnu strast, neka popiju sok trputca sa ili bez
vode. Zatim neka popiju neko jako piće, pa će biti očišćeni iznutra i
osjećat će se lakše.
Ako je čovjeku zbog nezgode na bilo kojem mjestu slomljena kost,
neka nareže korijen trputca u med i to svakodnevno jede natašte. Neka
također umjereno skuha zeleno lišće crnog sljeza i pet puta više lišća ili
korijena trputca s vodom u novom loncu i često ih tako tople stavlja na
ono mjesto gdje boli, pa će slomljena kost zarasti.

Konjski štavelj
(Menua/Menna; bot. Rumex obtusifolius)

Konjski je štavelj topao i suh. Ako se njegov list stavi na otvorenu
ranu, izvući će otrov i zaliječiti je. A ako se skuha u smoku i tako jede,
liječi bolesnu utrobu.

Ljubičica
(Viola; bot. Viola odorata)

Ljubičica je između toplog i hladnog, ali prvenstveno umjerene
hladnoće. Raste od ugodnosti i blagosti zraka, naime, kada zrak nakon
zime tek počinje zatopljivati.
Dobra je protiv zamagljenosti očiju. Neka čovjek ostavi maslinovo
ulje da provrije u novom loncu na suncu ili vatri. Dok ono vrije, neka
ubaci ljubičice tako da se od njih zgusne. Neka to stavi u staklenu
posudu i čuva. Navečer neka time namaže područje oko očiju i kapaka,
ali tako da ne dodirne oči iznutra. To će odagnati zamagljenost očiju.
Čovjek koji ima vatrene oči, zamagljen vid i u njima osjeća bol, neka
uzme sok ljubičice, dva puta toliko soka ruže, sok komorača trećinu ko-
ličine soka ruže i njima neka doda malo vina. Kad ide spavati neka tom
mješavinom namaže područje oko svojih očiju, pazeći da ne dodirne
oči iznutra.

91
Čovjek koji osjeća težinu u glavi ili bubrezima ili ga na nekom mjestu
muči reuma, neka istisne sok ljubičice kroz krpu i doda mu dosta jarčjeg
loja i upola manje stare masti. Neka to sve zajedno rastopi u zdjelici i
tako napravi ljekovitu mast. Njome neka si maže glavu i druga mjesta
gdje boli, pa će mu biti bolje.
Ako tko osjeća glavobolju ili mu meso izjeda rak ili na svome tijelu
ima nekakve čireve, neka uzme sok ljubičice, maslinovo ulje trećinu ko-
ličine toga soka i onoliko jarčjeg loja koliko je soka ljubičice. Neka pusti
da to sve zajedno provrije u novom loncu i pripremi ljekovitu mast.
Tko osjeća glavobolju, neka tom ljekovitom mašću poprijeko maže čelo
i bit će mu bolje. Gdje rak i drugi crvi izjedaju čovjeka, neka to mjesto
namaže mašću i oni će uginuti kad ju kušaju.
Tko pati od vrućice svakog trećeg dana, neka uzme ljubičicu, trećinu
njezine količine trputca i širokolisnu grbicu dva puta više nego trputca.
Neka često jede te biljke s octom ili pečenom soli.
Ako je kome duh zbog melankolije opterećen nezadovoljstvom tako
da to škodi njegovim plućima, neka skuha ljubičice u čistom vinu, pro-
cijedi to kroz krpu i doda meda, galange i sladića koliko želi. Neka tako
napravi bistri napitak i pije ga, pa će on umanjiti melankoliju, učiniti ga
radosnim i izliječiti mu pluća.

Loboda
(Attriplex/Melda; bot. Atriplex hortensis)

Loboda je više hladna nego topla, ali ipak dosta umjerena. Kad se
kuha s drugim biljkama i tako jede, daje dobru probavu.
Ako na čovjeku počinju rasti skrofule, neka napravi smok od lobode,
vlasca i miloduha, tako da vlasca bude manje nego lobode, a miloduha
manje nego vlasca. Neka to često priprema i jede i skrofule će se osušiti.
Ali neka također skuha lobodu u vodi, te iscijedi vodu i toplu je stavlja
na skrofule. Tom čovjeku će biti bolje.

92
Dobričica
(Aserum/Gunderebe; bot. Glechoma hederacea)

Dobričica je više topla nego hladna i suha je. Ima neke snage začina
jer njezino je zelenilo ugodno i korisno.
Čovjek koji je dugo slab i čije meso se smanjuje, neka se kupa s
dobričicom u zagrijanoj vodi i neka ju često jede kuhanu u smoku, juhi
ili s mesom i mnogo će mu koristiti jer njezin zdrav sok liječi čovjeka
iznutra.
Ako tko od nje napravi lužinu i time često pere svoju glavu, dobrim
snagama će ona otjerati mnoge bolesti iz njegove glave i spriječit će da
oboli.
Ako nečiju glavu muče loši sokovi tako da mu u ušima zuji poput
zvuka vode, neka pusti da dobričica provrije u vodi. Iscijedivši vodu,
neka je tako toplu položi oko svoje glave, pa će umanjiti sokove i proči-
stiti sluh.
Čovjek koji osjeća bol u ili oko prsiju ili ima unutarnje čireve, neka
na svoja prsa položi kuhanu i toplu dobričicu dok je u kupelji i bit će mu
bolje.
Ako čovjek osjeća bol u plućima tako da zbog toga ima promukao
glas, neka u novom loncu s vodom skuha dobričicu, malo više bosiljka
i bumbarove kokice/bijele mrtve koprive/kencura11više nego bosiljka,
tako da voda u loncu trećinom količine premašuje biljke. Neka to pro-
cijedi kroz krpu. Zatim neka samelje muškatni oraščić, galangu trećinu
količine muškatnog oraščića i dva puta više imele kruške nego muškat-
nog oraščića. Neka taj prah kuha s najboljim vinom u novoj posudi tako
da vino u loncu trećinom količine premašuje prah. Kad je to učinio,
neka pusti da taj prah s vinom, uz dodatak malo meda, provrije u loncu.
Potom neka tom vinu doda vodu u kojoj su se kuhale prije spomenute
biljke tako da vina bude dva puta više nego vode. Neka to umjereno pije
prije jela, a nakon jela koliko može popiti u jednom dahu, pošto je prvo
zagrijao užarenim čelikom.
11 U tekstu stoji biljka naziva humela koju se ne može jednoznačno identificirati (prim.
prev).
93
Božje drvce
(Abrotanum/Stagwurtz; bot. Artemisia abrotanum)

Božje drvce je toplo i suho. Njegov miris, pogotovo ako se tko njime
maže zbog čega se miris širi, u čovjeku izaziva melankoliju i bijes te
muči glavu.
Kad se na čovjekovoj glavi počnu stvarati izobličene mrlje i prljava
šuga, neka se često polijeva njegovim sokom i njegova će glava biti
izliječena.
Kad na čovjekovom tijelu izbijaju prištevi ili kad se neki ud grči,
neka zgnječi božje drvce i stavi ga na to mjesto. Također neka to mjesto
namaže njegovim sokom i bit će mu bolje. Kad šuga i grčenje udova
nestane, božje drvce treba odmah maknuti jer bi tada više naškodilo
nego koristilo.
Ako koga u njegovim udovima muči reuma, neka uzme dosta božjeg
drvca, dosta stare masti i malo maslinovog ulja. Neka to sve zajedno
pirja na tavi. Zatim neka to tako toplo stavi na ud u kojem bjesni reuma
i poveže krpom. Neka to često čini i reuma će se povući.

Crvena djetelina
(Cithysus/Cle; bot. Trifolium pratense)

Crvena djetelina je kako topla tako i hladna te je suha.
Korisna je kao hrana za stoku, ali ne vrijedi mnogo kao lijek, osim
protiv zamagljenosti očiju. Neka čovjek cvjetove crvene djeteline stavi
u maslinovo ulje i neka ih u njemu promiješa bez kuhanja. Zatim neka
odmah namaže područje oko kapaka i zamagljenih očiju. Jedino u
onom trenutku kad oči treba namazati, neka stavi cvjetove u prethodno
spomenuto ulje te pošto je namazao oči, neka cvjetove odmah baci jer
nemaju snage da bi mogli dugo stajati i trajati u ulju. Ako čovjek ovako
to često čini, otjerat će zamagljenost svojih očiju.

94
Pelin
(Absinthium/Wermut; bot. Artemisia absinthium)

Pelin je jako topao i jako snažan te je glavni lijek protiv svih bolesti.
Kada čovjeka boli glava, neka ulije dosta njegovog soka u toplo vino
i neka navečer, kad ide spavati, tom mješavinom namoči čitavu svoju
glavu sve do očiju, ušiju i zatiljka. Neka čitavu glavu pokrije vunenom
kapom sve do jutra i umanjit će bol natekle glave i bol koja u glavi
pulsira zbog reume te će također otjerati unutarnju glavobolju.
Ako uholaža uđe u uho čovjeka ili ako neki drugi crvi rastu u njima,
neka uzme pelin, upola toliko rute, miloduha upola koliko rute i te
biljke skuha u vodi. Kad ih je skuhao, neka nagne svoju glavu i paru
koja izlazi iz tih toplih biljaka neka pusti da kroz trsku ulazi u ono uho u
kojem ne osjeća bol, dok ta para ne dođe do drugog uha u kojem su crvi
i otjera ih. Ali prvo neka uho u kojem su crvi namaže s malo meda i čak
u njega stavi malo stare masti kako bi, kad osjete gore spomenutu paru,
krenuli prema njihovoj slatkoći. Također može na vatri zapaliti klas
ječma sa ili bez zrna tako da dim iz njega izlazi kroz trsku u uho, kao
što je gore rečeno. Neka čovjek kroz dan to često čini i bit će oslobođen,
osim ako ga Bog ne želi osloboditi. Ako su crvi izašli iz uha, neka stavi
da maslinovo ulje provrije na vatri u novoj posudi i pusti da ta para
ulazi u uho u kojem su bili crvi kako bi navlažio rane uha. Zatim neka
tim istim uljem, ali ohlađenim, namaže uho iznutra, a ako bi malo od
toga ušlo u uho, neće mu naškoditi. Također neka skuha povratić u vodi,
pusti da para ulazi u zdravo uho i pritisne svojom rukom to uho da para
ne izađe. Neka to često čini i bit će izliječen.
Čovjek koji pati od zubobolje zbog trule krvi ili čišćenja mozga, neka
u novom loncu skuha jednaku težinu pelina i verbene u dobrom vinu .
Neka to vino procijedi kroz krpu i pije ga uz dodatak malo šećera. Ali
također neka te tople biljke, kad ide spavati, stavi oko svoje čeljusti i
preko poveže krpu. Neka to čini dok se ne izliječi.
Neka čovjek sok pelina ulije u maslinovo ulje tako da količina ulja za
dva dijela nadmašuje količinu soka. Neka to zagrije na suncu u staklenoj

95
posudi i pohrani na godinu dana. Kad čovjek osjeća bol oko prsiju i
zbog toga kašlje, neka se time namaže. Ako tko osjeća bol u boku, neka
se ondje namaže i ta mast će ga izliječiti iznutra i izvana.
Neka čovjek u mužaru zgnječi pelin u sok, doda mu jelenjeg loja i
jelenje moždine, tako da soka bude dva puta više nego loja, a loja dva
puta više nego moždine i tako pripremi ljekovitu mast. Koga muči vrlo
jaka reuma tako da bi mu se udovi mogli slomiti, neka se blizu vatre
maže tom mašću ondje gdje boli i izliječit će se.
Kad je pelin mlad, neka čovjek istisne njegov sok i skuha vino s malo
meda. Taj sok neka ulije u to vino, tako da sok okusom nadvlada vino i
med. Neka to hladno pije natašte od svibnja do listopada, ne svaki, već
svaki treći dan. To će obuzdati bol u bubrezima i melankoliju, razbistrit
će oči, ojačati srce, neće dopustiti da pluća obole, zagrijat će želudac,
pročistiti utrobu i omogućiti dobru probavu.

Bunika
(Iusquiamus/Bilsa; bot. Hyoscyamus niger)

Bunika je hladna i slaba, bez snaga. Ako bi tko pojeo buniku ili ulje
napravljeno od njezinog zrna, u njemu bi stvorila smrtonosan otrov.
Gdje su na čovjeku paraziti koji čine da se njegovo meso gnoji, neka
to mjesto namoči sokom bunike i paraziti će uginuti.
Ulje napravljeno od njena sjemena nije od velike koristi. Ali ako na
nekom mjestu na čovjekovim udovima nastaje prevelika toplina, neka
to mjesto namoči tim uljem i ohladit će ga bez ikakvih drugih lijekova.
Snaga tog ulja nije korisna kod drugih bolesti.
Da bi onaj koji je pijan došao k sebi, neka stavi buniku u hladnu
vodu, namoči čelo, sljepoočnice i grlo i bit će mu bolje.

96
Mravinac/origano
(Origanum/Doste; bot. Origanum vulgare)

Mravinac je topao i suh, ali nijedno od toga u njemu ne prevladava.
Ako bi ga neki čovjek pojeo ili popio ili na neki drugi način unio u
svoje tijelo, izazvao bi u njemu gubu, naduo pluća i oslabio njegova jetra.
Tko ima crvenu gubu, bilo odnedavno bilo da već neko vrijeme traje,
neka uzme sok mravinca, malo manje soka očajnice, ulje bunike više
nego što je onih dvoje, malo vina i to sve zajedno pomiješa. Neka se u
parnoj kupelji, kad želi izaći, polije i namaže tom tekućinom. To će otje-
rati njegove loše sokove. Nakon što je izašao iz spomenute kupelji, neka
se odmah namaže jarčjim lojem rastopljenim na vatri i legne u krevet
dok se ne osuši. To će ublažiti oštrinu gube i izliječiti ga. Nakon što se
osušio, neka opet uzme mravinac, zgnječi ga, doda mekinje pšenice i
to zagrije u zdjelici. Neka to toplo stavi na rane od gube i preko poveže
zavojem te neka tako drži koji sat, dok se rane od toga ne ugriju. Ako bi
gubav čovjek to često činio, bez sumnje će ozdraviti, ako ne umre ili ako
Bog ne želi da on ozdravi.
Tko pati od svakodnevne vrućice, neka samelje mravinac, malo
kamfora i uspravnu petoprstu više nego što je onih dvoje. Pri samoj
pojavi vrućice neka taj prah ubaci u toplo vino i pije te neka legne u
krevet i ozdravit će.

Stolisnik
(Millefolium/Garve; bot. Achillea millefolium)

Stolisnik je topao i suh. Čovjek kojemu se magli u očima zbog pla-
kanja, neka umjereno zgnječi stolisnik i navečer stavi na oči, pazeći da
ne dodirne oči iznutra. Neka tako ostavi gotovo do ponoći, a tada neka
makne. Pošto je to učinio neka odmah malo namaže područje oko tre-
pavica najboljim i najčišćim vinom i tako će njegove oči biti izliječene.
Stolisnik također posjeduje posebne i prikladne snage za liječenje
rana. Ako je čovjek ranjen udarcem, nakon što je ranu isprao vinom,

97
neka na nju položi lanenu krpu. Zatim neka stolisnik, koji je umjereno
skuhan u vodi, topao stavi na tu krpu koja je na rani i lagano ju poveže.
To će odnijeti trulež iz rane i zaliječiti je. Neka to često čini i dokle god
je potrebno. A nakon što se rana počela stezati i zacjeljivati, neka ukloni
krpu i na ranu stavlja stolisnik, pa će ona bolje i potpunije zacijeliti.
Tko zadobije ranu unutar tijela, tako što je došlo do loma zbog
nezgode ili unutarnjeg stezanja, neka samelje stolisnik i pije taj prah u
toploj vodi. Pošto mu je bolje, neka taj isti prah uzima u toplom vinu
dok ne ozdravi.
Čovjek kojeg muči vrućica svakog trećeg dana, neka u ukusnom i
dobrom vinu skuha stolisnik i dva puta toliko oslada. Neka to procijedi
kroz krpu i pije to vino pri samoj pojavi vrućice. Neka te biljke ostavi
u vinu tri dana da bi se od njih bolje ublažilo i tako pije tri dana. Ako
bude potrebno, neka to još jednom obnovi s istim svježim biljkama, pa
će ublažiti vrućicu i bit će izliječen.

Petrovac
(Agrimonia; bot. Agrimonia eupatoria)

Petrovac je topao. Kome se magle oči, neka zgnječi petrovac do soka
i stavi na svoje oči kad ide spavati, pazeći da ne dodirne oči iznutra. To
će odagnati zamagljenost i razbistriti oči.
Kome su oslabili znanje i razumijevanje, neka odreže kosu s glave i
skuha petrovac u vodi. Neka tom toplom vodom pere glavu. Također
neka prvo tu toplu biljku krpom poveže preko srca, da ne bi osjetio sla-
bost srca, a tada neka je toplu stavi na čelo i sljepoočnice. To će pročistiti
njegovo znanje i razumijevanje i odagnat će od njega ludost.
Tko pak iskašljava sluz i mnogo flegme zbog bolesne utrobe i također
ima bolestan želudac, neka stalno pije vino u koje je stavljen petrovac,
kako nakon jela tako i natašte. To će umanjiti sluz i zagrijati želudac.
Isto tako ako se čovjek treba očistiti od sline, izlučevina i pražnjenja
nosa, neka uzme sok petrovca i dva puta toliko soka komorača i njima
doda sok pastirske iglice koliko teži mali grčki novčić. Zatim neka uzme

98
galange koliko je onih triju, amarant koliko teži šest novčića i oslad
težine dva novčića. Neka to samelje i taj prah pomiješa s prethodno
spomenutim sokom te neka od toga napravi tablete veličine graha.
Potom neka uzme rosopasov sok koliko teži četvrtina novčića, u njega
neka umoči tablete i stavi ih na sunce da se osuše. Ako nema topline
sunca, neka ih stavi na blagi vjetar ili nježan povjetarac da bi se polako
sušile. Kad pak čovjek poželi uzeti ove tablete, neka oko svog želuca
i trbuha stavi janjeću ili neku drugu kožu kako bi mu bilo toplo jer
njezina toplina je zdrava. Neka se ne približava mnogo vatri, već neka
koristi toplinu pokrivača. (...) Neka tablete uzme prije izlaska sunca jer
je zora ugodno i nježno vrijeme. Neka uzme pet ili devet tableta i svaku
pojedinačno neka namoči u malo meda i proguta. Pošto ih je uzeo, neka
šeće na umjereno sjenovitom mjestu, ne na toplini sunca, sve dok ne
osjeti olakšanje. Oko podneva, nakon što je osjetio olakšanje ili ako ga
još nije mogao osjetiti zbog otvrdnutog želuca, neka prvo popije juhu od
najboljeg pšeničnog brašna, kako bi lagana juha izliječila utrobu ili kako
bi otvrdnuli želudac na taj način omekšao.
Ako čovjek postane gubav zbog požude ili neobuzdanosti, neka u
kotlu skuha petrovac, trećinu te količine miloduha i dva puta toliko
kopitnjaka koliko je onih dvoje. Neka od njih pripremi vruću kupelj,
u nju umiješa menstrualnu krv koliko je može nabaviti i uđe u kupelj.
Neka također uzme guščje masti, dva puta toliko kokošje masti i malo
kokošjeg izmeta te od toga napravi ljekovitu mast. Kad izađe iz spome-
nute kupelji, neka se namaže tom masti i legne u krevet. Neka to čini
tako često dok ne ozdravi.

Jasenak
(Dictamnus; bot. Dictamnus albus)

Jasenak je topao i suh. U sebi ima snage kamena i snage vatre. Zato
što je u svojim snagama tvrd poput kamena i zato što ima toplinu vatre
koja iz njega izlazi, jasenak je snažan protiv bolesti koje nadjačava.
Čovjek koji osjeća bol u srcu, neka jede prah načinjen od jasenka i
bol srca će popustiti.
99
A kad kamenac raste u čovjeku koji je po prirodi debeo, kad tek
počne rasti, neka samelje jasenak i jede taj prah sa pšeničnim kruhom.
To će spriječiti kamenac da raste.
A čovjek u kojem već dugo raste kamenac, neka prah jasenka stavi
u ocat pomiješan s medom i često pije natašte. To će razbiti kamenac u
njemu.
Ako je tko počeo šepati na neki ud, neka dobro iskuha jasenak u vodi
i neka baci ono što je u sredini poput srčike. Dok se kuha neka doda
dva puta toliko čuvarkuće12, žareće koprive dva puta toliko koliko je
čuvarkuće i sve zajedno pomiješa. Pošto je kuhano i pošto je umjereno
iscijedio vodu, neka to toplo položi na zglob i žile onoga uda na koji je
počeo šepati. Neka to često čini i ozdravit će.

Povratić
(Febrifuga/Metra; bot. Chrysanthemum parthenium/
Tanacetum parthenium)

Povratić je topao i ima blagi sok. Za bolesnu utrobu je poput blage
ljekovite masti. Tko osjeća bol u utrobi, neka skuha povratić s vodom
i masti ili uljem, doda najbolje pšenično brašno i tako pripremi juhu.
Neka to jede i izliječit će utrobu.
Kad žene imaju menstruaciju, neka pripreme i jedu tu istu juhu, te će
to polako dovesti do čišćenja sluzi i unutrašnjih nečistoća te će izvesti
van menstruaciju.
Čovjek koji pati od probadajućih boli, neka pomiješa sok povratića i
kravlji maslac. Neka se time maže ondje gdje boli i ozdravit će.

12 U latinskom tekstu stoji njemačka riječ huszmoszes. To bi mogla biti prepisivačka
greška za huszwurtz, odnosno čuvarkuću, ali to nije potvrđeno (prim. prev.).

100
Lišajevica
(Pilosella/Musore; bot. Hieracium pilosella)

Lišajevica je hladna. Kad se jede, jača srce i smanjuje loše sokove koji
su se previše nakupili na jednom mjestu u čovjeku.
Čovjek koji ju želi jesti zbog potrebe, neka ju ne jede samu jer je
previše opora. Stoga neka joj doda malo jasenka, galange ili kurkume i
tako jede te će raspršiti hladne sokove.

Perunika
(Gladiola/Swertula; bot. Iris germanica)

Perunika je topla i suha. Sva je njezina snaga u korijenu, a njezino
zelenilo se uzdiže u lišće.
Čovjek koji ima manji svrab, neka u svibnju pripremi ljekovitu mast
od soka lišća perunike i masti tako da izgleda zelena. Neka se njome
često maže i bit će izliječen.
Tko na licu ima tvrdu kožu poput kore ili je pun prišteva ili ima lošu
boju, neka istisne sok lišća perunike, ulije u posudu s izvorskom vodom
ili s vodom velike rijeke i malo zagrije. Neka tom vodom, umjereno
zagrijanom, pere svoje lice. Neka to često čini i to će mu učiniti kožu
mekanom i dati dobru i lijepu boju lica.
Tko je mahnit, neka u vodi skuha korijen ili lišće perunike i zatim
ocijedi vodu. Neka to toplo stavi oko svoje glave, preko poveže krpu i
tako neka spava. Neka to često čini. Zatim neka nasiječe korijen peruni-
ke na tanke krugove, začini medom i često jede, pa će ozdraviti.
Čovjek koji ima kamenac ili teškoća s mokrenjem, neka u mužaru
zgnječi korijen perunike s dobrim vinom. Neka to vino procijedi kroz
krpu i pije toplo. U tome će kamenac omekšati i otvorit će se mokraćni
putevi.
Protiv mlade gube, neka čovjek zgnječi korijen perunike, stavi u
magareće mlijeko te dodavši mast, neka skuha u zdjelici uz snažno
miješanje. Zatim neka to procijedi kroz krpu, stavi u posudu i tako će

101
nastati ljekovita mast. Zatim neka napravi lužinu od pepela johe. Neka
prvo tom lužinom opere svoje tijelo gdje osjeća gubu, naravno dok je
guba još u počecima, a zatim neka se namaže gore spomenutom mašću.
Neka to često čini i ozdravit će.

Abdovina
(Ebulus/Hatich; bot. Sambucus ebulus)

Abdovina je hladna i vlažna i protivna prirodi čovjeka tako da bi bila
opasna za onog čovjeka koji bi ju pojeo.
Ako nekome zbog loših sokova u glavi šumi poput bujice, neka se
oko njegove glave stavi hladna abdovina i bit će mu bolje.
A ima li netko na prstima ili na nogama hrapave nokte (gljivice),
neka na njih često stavlja plodove koji rastu na abdovini i poveže. Nokti
će se očistiti ili otpasti, a onda narasti lijepi novi.

Crna pomoćnica
(Solatrum/Nachtschade; bot. Solanum nigrum)

Crna pomoćnica je topla i suha. Čovjek koji u srcu osjeća bol i sla-
bost, neka skuha crnu pomoćnicu u vodi i toplu je položi na svoje srce,
pa će mu biti bolje.
Tko ima zubobolju, neka zagrije crnu pomoćnicu u vodi i toplu stavi
na čeljust kad ide spavati, pa će mu biti bolje.
Kome otiču stopala, neka na njih stavi crnu pomoćnicu zagrijanu u
vodi i prestat će oticati.
Tko osjeća bol u potkoljenicama, neka dosta zagrije crnu pomoćnicu
u vodi, stavi oko svojih potkoljenica, poveže krpom i bit će mu bolje.

102
Neven
(Ringella/Ringula; bot. Calendula officinalis)

Neven je hladan i vlažan. U sebi ima snažno zelenilo i dobar je protiv
otrova. Tko bi pojeo ili popio otrov, neka u vodi skuha neven i nakon
što je iscijedio vodu, neka ga topla položi na svoj želudac. To će ublažiti
otrov i izbacit će ga. Neka taj čovjek odmah ugrije dobro vino, u njega
ubaci dosta ove biljke i opet zagrije. Neka to pije mlako, pa će iz sebe
izbaciti otrov kroz povraćanje ili putem pjene.
Čovjek kojem se ljušti glava, neka uzme slaninu i neka odbaci ono
što je na njoj mekano i njezinu kožu. Ono tvrdo što je uz kožu, neka
u mužaru zgnječi s nevenom. Neka time često maže svoju glavu, pa će
ljuske otpasti i glava će biti lijepa.
Čovjek koji ima svrab na glavi, neka zgnječi cvjetove i lišće nevena.
Neka od tog soka, malo vode i najboljeg pšeničnog brašna pripremi
tijesto. Neka ga stavi oko svoje glave i poveže krpom. Tako povezano
neka ostavi sve dok se tijesto ne zagrije i raspadne. Tada neka ga ukloni
i stavi oko svoje glave drugo tijesto pripremljeno na isti način. Neka
to čini devet dana. Svaki put kad ukloni tijesto s glave, neka ju opere
lužinom pripremljenom od soka nevena i bit će izliječen.
Ako bi goveda ili ovce pojele nešto loše, zbog čega bi se iznenada
napuhnula, neka čovjek u njihova usta ulije sok nevena s malo vode
i neka to progutaju, pa će ozdraviti. Ako kašlju, neka čovjek ulije sok
nevena bez vode u njihove nozdrve. Odmah će iskašljati loše sokove i
bit će im bolje.

Divizma
(Blandonia/Wullena; bot. Verbascum thapsus)

Divizma je topla i suha te ponešto hladna.
Čovjek koji ima slabo i tužno srce, neka često jede divizmu s mesom,
ribama ili drugom hranom, ali bez drugih biljaka. To će ojačati i razve-
seliti njegovo srce.

103
Tko je promukao u grlu i osjeća bol u prsima, neka u dobrom vinu
skuha jednaku količinu divizme i komorača, procijedi kroz krpu i često
pije. Vratit će glas i izliječiti prsa.

Dupčac
(Alentidium/Gamandrea; bot. Teucrium chamaedrys)

Dupčac je topao i mastan. Nije koristan ni ljudima ni stoci kao hrana
ili piće jer izbjegava sluz i nečistoću i odlazi u krv koju čini slabom.
Dakle, oslabljuje krv i povećava trulež, budući da je ne odnosi.
Ako bi ga tko pojeo, neka odmah uzme napitak koji pročišćava,
inače će uslijediti šteta i njegovo meso će oboljeti jer će njegova krv biti
oslabljena i trulež će ostati u njemu.
Ali tko pati od male svrabi, koja je između kože i mesa, neka zgnječi
dupčac sa starom masti. Neka se time maže i brzo će ozdraviti. Pošto
je počeo malo ozdravljati, neka se otada više ne maže jer će naškoditi
njegovoj krvi ako bi se dulje time mazao.
Ako krv u čovjeku, pobuđena lošim sokovima, počne istjecati sa
stražnje strane s pražnjenjem crijeva, neka ju ne sprječava jer mu to
donosi čišćenje. Ali ako previše prolazi kroz njega, neka doda dupčac
povrću i drugim zdravim biljkama i napravi hranu i to će ga okrijepiti.

Kičica
(Centaurea; bot. Centaurium erythraea)

Kičica je topla i suha. Čovjek koji ima slomljenu neku kost u svome
tijelu, neka zgnječi kičicu ili njezin korijen Neka taj sok pomiješan s
vinom ili vodom često pije, pa će slomljena kost zacijeliti. Također neka
tada zagrije kičicu u vodi i nakon što je iscijedio vodu, neka je toplu
često stavlja na mjesto gdje je slomljena kost i ozdravit će.
Koga tako muči reuma da pri govorenju njegov jezik otkazuje i tako
da ga neki ud izdaje, neka pomiješa korijen i lišće kičice sa svježom

104
jelenjom masti. Neka od toga s brašnom napravi pogačice, njih često
jede i reuma će biti potisnuta.
A koga muči reuma po cijelom tijelu, neka stavi kičicu u vino, često
pije i reuma u njemu će popustiti.

Božur
(Dactilosa/Beonia; bot. Paeonia officinalis)

Božur je vatren i ima dobru snagu.
Ako uši uništavaju kosu nekog čovjeka, neka napravi lužinu s korije-
nom i sjemenom božura, njome često pere svoju glavu i uši će uginuti.
Ako je čovjek sišao s uma kao da ništa ne zna i kao da leži u ekstazi,
neka se umoči sjeme božura u med i stavi pod njegov jezik. Snage božura
će se uzdići do njegovog mozga tako da će se brzo vratiti k pameti.
Kad neki čovjek svladan epilepsijom padne, neka se sjeme božura
umoči u krv pijavice, a zatim tako vlažno uvalja u najbolje pšenično
brašno. Neka se stavi u usta onoga koji je pao dok tako leži. Neka se to
čini svaki put kad padne zbog te bolesti te će naposljetku biti izliječen.
Tko ima mnogo sluzi u glavi i oko prsa te zbog toga iskašljava mnogo
nečistoće i ima neugodan zadah, neka nasiječe korijen božura na sred-
nje kolutove, tome doda nešto njegovog sjemena i pusti da provrije u
vinu. Neka to umjereno toplo često pije i očistit će njegovu glavu i prsa
te učiniti da njegov dah ima dobar miris. Pošto je popio to vino, može
drugo vino s tim istim božurom zagrijavati do tri puta.
Kad se u čovjekovom želucu nakupi neprobavljena hrana, izaziva bol
u želucu. Zbog toga neka on do soka zgnječi božur, četvrtinu njegove
količine božjeg drvca i petoprstu koje neka bude manje nego božjeg
drvca. Neka to skuha u dobrom i čistom vinu tako da vina bude dva puta
više nego soka biljaka. Neka to procijedi kroz krpu i prelije u staklenu
posudu ili novi lonac. Poslije neka to vino tako ublaženo sipa u tavu, u
to ubaci užareni čelik dva ili tri puta, te opet, dok zbog čelika ne počne
vreti. Zatim neka stavi galangu ili zubovac i malo papra i pije natašte.
Neka to pet dana pije natašte, pošto je ipak prije zagrijano užarenim

105
čelikom. Pošto je to činio pet dana, neka od pšeničnog kruha, najboljeg
pšeničnog brašna i spomenutog vina zagrijanog čelikom napravi juhu,
uz dodatak žumanjka, ali bez masti i ulja. Neka to pet dana jede natašte.
Pošto je to završio, neka opet pije vino zagrijano čelikom sve dok mu ne
bude bolje.
Božur je također dobar protiv vrućice koja se javlja svakog trećeg i
svakog četvrtog dana. Čovjek koji ima vrućicu svakog trećeg ili svakog
četvrtog dana, neka umjereno zgnječi korijen božura, stavi ga u vino
i često pije, pa će otjerati vrućicu. Neka također prah božura stavi u
brašno, tome doda mast ili ulje maka i napravi juhu. Neka to često jede
i bit će mu bolje.
Također se korijen i lišće božura može staviti među odjeću, pa će
moljci pobjeći i neće ju oštetiti.

Betonika
(Pandonia/Bathenia; bot. Betonica officinalis)

Betonika je topla i u sebi pokazuje obilježja ljudskog znanja više nego
druge biljke, kao što domaće i čiste životinje više borave s čovjekom
nego divlje životinje. Zbog toga vražja prijevara i obmana katkad spusti
svoje sjene nad betoniku i neke druge biljke.
Čovjek koji je glup i tupoglav, tako da mu nedostaje pameti, neka
zgnječi betoniku takoreći do soka, nju položi na svoja prsa i srce kroz
čitavu noć i poveže krpom. Neka to često čini i vratit će se pameti.
Koga običavaju mučiti loši snovi, neka noću kod sebe ima betoniku i
potisnut će utvare iz snova.
Žena koja pati od obilne menstruacije u krivo vrijeme, dakle neredo-
vite, neka stavi betoniku u vino, kako bi poprimilo njezin okus i često
pije, pa će se izliječiti.
Ako bi neki muškarac od žene ili neka žena od muškarca bila obma-
nuta nekakvom vračarskom vještinom ili pritisnuta i prizvananekakvim
neobičnim i vražjim riječima čaranja, tako da je taj začaran muškarac
lud od ljubavi prema ženi ili ta začarana žena luda od ljubavi prema

106
muškarcu, neka potraži betoniku koja nikada prije nije upotrebljena za
neki lijek ili neku magiju. Ako je prije upotrebljena za takvo nešto, otada
više nije dobra za lijek. Kad ju pronađe, neka s nje skine lišće. Neka po
jedan list gurne u svaku nosnicu, jedan list stavi pod jezik, po jedan drži
u svakoj ruci, po jedan stavi ispod svakog stopala i neka tu biljku uporno
gleda svojim očima. Neka to čini tako dugo, sve dok se to lišće na njego-
vom tijelu ne zagrije. Neka to često čini, sve dok mu ne bude bolje i dok
ne bude božjom snagom oslobođen od ludosti te ljubavi, ali samo ako
nije jedenjem ili pijenjem unio u svoje tijelo nikakav poticaj na ljubav.
A tko bi kroz čarobne riječi bio namamljen u ljubav prema drugome,
bilo muškarac bilo žena, neka uvijek kod sebe ima betoniku i bit će mu
bolje. A ako je zima i zbog toga ne može nabaviti lišće za prethodno
spomenuti lijek, neka uzme korijen i učini što je gore rečeno.
Neka nitko ne jede betoniku ni na koji način jer ako bi ju pojeo, naš-
kodila bi njegovom zdravom razumu i pameti, te bi ga učinila pomalo
ludim.

Crna čemerika
(Citterwurtz nigrum/Sichterwurtz nigra; bot. Veratrum nigrum)

Crna čemerika je topla te je u svojoj toplini tvrda i oštra.
Ako neki čovjek, izmučen zbog bolesti u glavi, gubi svoj zdrav razum
i pamet tako da se čini da je lud, neka zajedno zgnječi crnu čemeriku,
trećinu njezine količine majčine dušice i komorača koliko je majčine
dušice. Neka njih zagrije u zdjelici sa starom masti i tako tople stavi
oko svoje glave i vrata i poveže krpom. Neka to pet dana čini ujutro i
navečer, zagrijavajući to svaki dan. Nakon petog dana neka pripremi
lužinu s pepelom bukve, time pere svoju glavu i bit će izliječen. A ako
još uvijek nije vratio svoj razum, neka opet drugih pet dana čini ono što
je gore rečeno. Koliko godbolest bila jaka, otjerat će ju od njega i on će
vratiti svoj zdrav razum i pamet.

107
Bijela čemerika
(Citterwurtz album/Sichterwurtz alba; bot. Veratrum album)

Bijela čemerika je topla i ima istu prirodu kao crna čemerika, osim
što je crna čemerika oštrija od bijele.
I bijela čemerika, pomiješana s majčinom dušicom, komoračem i
masti, kao što je gore spomenuto, odagnava ludost u čovjeka. Također
mnogo koristi drugim lijekovima i mastima, ako im se doda.
Mlada žena koja katkad ima neredovite menstruacije, neka uzme
ulje u koje su ubačene ruže i bijelu čemeriku šestinu količine ruža te nju
također ubaci u to ulje. Neka se time pored vatre snažno i često maže
oko pupka i prepona. To će potaknuti i osloboditi njezinu menstruaciju.
Ako ne bi dobila menstruaciju na ovaj način, neka ponovno napravi
gore spomenutu mast, sve dok menstruacija ne dođe u pravo vrijeme.
Ali i čovjek koji osjeća bol u srcu i uvuli13, neka zajedno zgnječi bijelu
čemeriku, trećinu njezine količine božjeg drvca i manje crnog jasena
nego što je božjeg drvca. Njima neka doda kravljeg maslaca pripremlje-
nog u svibnju. To je najbolja ljekovita mast. Kad osjeća bol u srcu, neka
se čovjek ondje time namaže. Ako osjeća bol u uvuli, neka se namaže
oko grla. Neka to često čini i bit će mu bolje.

Bosiljak
(Basilisca; bot. Ocimum basilicum)

Bosiljak je hladan. Čovjek koji ima paralizu u svom jeziku, tako da
ne može govoriti, neka stavi bosiljak pod jezik i vratit će mu se govor.
Tko ima jake vrućice, bilo svakog trećeg bilo svakog četvrtog dana,
neka skuha bosiljak u vinu uz dodatak meda i procijedi. Neka to često
pije natašte, nakon jela i navečer, pa će se vrućice povući.

13 Resica koja visi iz mekog nepca iznad zadnjeg dijela jezika (prim. prev.).

108
Bedrenika
(Bibinella; bot. Pimpinella saxifraga/Pimpinella maior)

Bedrenika je više hladna nego topla i ne koristi mnogo čovjeku jer je
njezin sok opor.
Ipak, ako je čovjek uvijek nosi tako da mu visi oko vrata, neće moći
biti zaveden vražjim zazivanjima niti čarobnim riječima niti ikakvom
magijom koju nije pojeo ili popio.

Pakujac
(Acoleia/Ageleia; bot. Aquilegia vulgaris)

Pakujac je hladan. Čovjek na kojem se počinje stvarati osip, neka jede
sirovi pakujac i osip će nestati.
Na kome počnu rasti skrofule, neka često jede sirovi pakujac i one će
se povući.
Čovjek koji izbacuje mnogo sluzi, neka pakujac začini medom i često
ga tako jede, pa će ga to pročistiti.
Tko ima vrućicu, neka zgnječi pakujac, njegov sok procijedi kroz
krpu i doda mu vino. Neka to često pije i bit će mu bolje.

Mlječika
(Citocatia/Springwurtz; bot. Euphorbia lathyris)

Mlječika je hladna i u sebi ima malo oštrog soka. Sama po sebi ne
koristi mnogo čovjeku.
Naime, koji god čovjek bi ju pojeo samu i sirovu, uništila bi ga iznu-
tra u njegovom tijelu, tako što bi s opasnošću prošla kroz njega.
Tko poželi uzeti malen i lagan napitak koji pročišćava, neka samelje
jednaku težinu cimeta i sladića i neka taj prah s malo najboljeg pšenič-
nog brašna u soku mlječike izvalja u veličinu graha. Neka to posuši na
suncu ili na umjereno toploj peći. Ujutro neka uzme toga onoliko koliko
teži pet, devet ili petnaest novčića i to će ga lagano pročistiti. Kasnije
neka pripazi da umjereno jede i pije.
109
Štrbac
(Berwurtz; bot. Meum athamanticum)

Štrbac je topao i u sebi ima suho zelenilo. Čovjek koji ima snažnu
i žestoku vrućicu, neka samelje štrbac i često jede taj prah s kruhom
natašte i nakon jela, pa će mu biti bolje.
A koga muči reuma po cijelom tijelu, neka taj isti prah često jede i
reuma u njemu će se povući.
Tko pak ima žuticu, neka korijen štrpca, kad je mlad, zgnječi u octu,
tako jede i bit će mu bolje. Tada neka također pripremi juhu s istim
octom, često ju jede i bit će izliječen.

Kamenika
(Saxifrica/Steinbrecha; bot. Saxifraga granulata)

Kamenika je hladna i ima jake snage. Nije dobra kao hrana čovjeku
koji je nježan u tijelu jer je prejaka za njegovo tijelo.
Kad se sluz nakuplja u želucu, mjehuru ili bilo gdje u tijelu čovjeka i
otvrdne poput kamena, neka taj čovjek zgnječi sjeme kamenike u vodi i
svakodnevno to pije, ali nakon jela, ne natašte. To će slomiti ono tvrdo i
štetno u čovjeku i taj će čovjek biti izliječen.
Tko ima žuticu, neka zdrobi sjeme kamenike u vinu i pusti da u nje-
mu odstoji par sati. Zatim neka to često pije nakon jela i žutica u njemu
će biti ugašena. Ona sama katkad nastaje zbog preobilja žuči i mnogo
puta u čovjeku stvara neku tvrdoću poput kamena.

Pasji jezik ili mrazovac
(Ugera; bot. Cynoglossum officinale/Colchium autumnale)14

Ova biljka je jako topla i u sebi ima oštrinu. Ta oštrina je jako snažna
i zbog toga slama velike i snažne čireve. Stoga neka čovjek zgnječi biljku
u mužaru, doda joj malo maslinovog ulja i to hladno neka stavi na čir.
Ako tko nema maslinovog ulja, neka doda malo jarčjeg loja i zagrije

110
u zdjelici. Neka pusti da se to ohladi i tako hladno stavi na čir. To će
ublažiti otrov i ozdravit će.14
Ako čovjek ima crvene i velike čireve, neka zgnječi biljku i doda joj
maslinovog ulja ili jarčjeg loja. Neka to stavi na čir i na taj način će izvući
otrov. A kad su čirevi već počeli postajati crveni, neka makne biljku i
pripremi zavoj od konoplje s maslinovim uljem ili jarčjim lojem. Neka
to stavi na čireve i bit će izliječen.
Također neka se njezin korijen umoči u ocat i preko noći stavi na ono
mjesto gdje su počele rasti bradavice i preko poveže krpu. Neka to često
čini i bradavice će nestati.

Rosopas
(Chelidonia/Grintwurtz; bot. Chelidonium maius)

Rosopas je vrlo topao. U sebi ima strašan i oštar otrov tako da ne
može čovjeku donijeti nikakvo zdravlje. Ako bi čovjeku na jedan način
izvana dao zdravlje, na drugi bi mu način iznutra donio veću bolest.
Naime, ako bi ga tko pojeo ili popio, iznutra bi ga ranio i naškodio mu
te bi zbog toga katkad u čovjeku izazvao bolnu, a ne zdravu probavu i
stolicu.
Tko je pak pojeo, popio ili dotaknuo nešto nečisto, zbog čega su po
njegovom tijelu nastali prištevi i čirevi, neka u zdjelici zajedno rastopi
staru mast s dosta soka rosopasa. Neka se time često maže i bit će
izliječen.

Bršljan
(Ebech/Ebich; bot. Hedera helix)

Bršljan je hladan i nije koristan čovjeku za jelo.
Čovjek koji ima žuticu, neka u zdjelici zagrije bršljan s jarčjim lojem
ili starom masti. Neka to toplo položi na svoj želudac i žutica će prijeći

14 Nije sa sigurnošću utvrđeno na koju je biljku Hildegarda mislila pod nazivom ugera.
Pretpostavlja se da bi to mogla biti jedna od ovih dviju biljaka (prim. prev.).

111
na tu biljku tako da će se čak čovjekova koža izvana činiti žućkastom.
Zatim neka odmah zgnječi potočarku u hladnoj vodi i procijedi kroz
krpu. Neka to tako hladno pije, pa će otjerati žuticu i ozdraviti.
Žena koja pati od neredovitih obilnih menstruacija, neka skuha
bršljan u vodi, topla ga stavi oko bedara i pupka i njegova hladnoća će
zaustaviti neredovitu menstruaciju.
Ako se u nekom čovjeku nekim slučajem razderala unutarnja opna,
u kojoj su zatvorena crijeva, neka u dobrom vinu skuha bršljan i dva
puta toliko gaveza. Nakon što je skuhao te biljke, neka ih odvoji od vina
i u vino ubaci malo praha načinjenog od kurkume, toliko šećera koliko
je bilo bršljana i dosta kuhanog meda. Neka pusti da to opet provrije i
zatim to izlije kroz vrećicu i napravi bistri napitak. Neka to pije nakon
jela i navečer te neka to često čini. Ali i biljke koje su kuhane u gore
spomenutom vinu, neka tople poveže iznad mjesta gdje je razderana
unutarnja opna. One će spojiti poderano mjesto. Također neka čovjek
nareže korijen gaveza na manje komade i stavi u vino tako da vino
poprimi njegov okus. Neka stalno pije to vino, sve dok ne ozdravi.

Bijeli sljez
(Ibiscum/Ybischa; bot. Althaea officinalis)

Bijeli sljez je topao i suh te dobar protiv vrućica. Čovjek koji ima
vrućice, kakve god da jesu, neka zgnječi bijeli sljez s octom. Neka to pije
ujutro natašte i navečer, pa će se vrućice povući, kakve god prirode bile.
Tko osjeća glavobolju, neka zgnječi bijeli sljez i manje kadulje i s
njima pomiješa malo maslinovog ulja. Neka to pored vatre zagrije u
svojoj ruci, stavi jedino na čelo i poveže krpom. Neka tako spava i bit će
mu bolje.

112
Valerijana
(Denemarcha; bot. Valeriana officinalis)

Valerijana je topla i vlažna.
Čovjek koji pati od upale pluća ili kojeg muči grčevi u trbušnim
organima, neka samelje valerijanu i manje mačje metvice. Neka s tim
prahom, brašnom i vodom u zdjelici s masti pripremi pogačice. Neka
njih često jede i bit će mu bolje.

Mačja metvica
(Calamentum/Nebetta; bot. Nepeta cataria)

Mačja metvica je topla.
Čovjek koji ima skrofule na vratu, prije nego što se raspuknu, neka
samelje mačju metvicu i taj prah često jede s kruhom, u smoku ili u
pogačicama, pa će skrofule nestati. A ako su se raspuknule, neka na njih
stavi svježe i sirovo lišće mačje metvice, pa će se skrofule posušiti.

Čapljan
(Kranchschnabel/Cranchsnabel; bot. Erodium cicutarium)

Čapljan je jako topao i ima malo vlage. U sebi ima gotovo snage
lijeka.
Tko osjeća bol u srcu, neka samelje čapljan, manje zubovcai muš-
katnog oraščića manje nego zubovca. Neka taj prah jede s kruhom ili
bez kruha i liže iz svoje ruke i bit će mu bolje jer je to najbolji prah za
zdravlje srca.
Kome curi sluz iz nosa, neka taj isti prah stavi blizu svojih nosnica i u
sebe uvlači njegov miris. Lako i nježno će se riješiti sluzi te će ona brzo
nestati, bez opasnosti za tog čovjeka.
Tko kašlje i osjeća stezanje u prsima, neka s gore spomenutim
prahom i brašnom pripremi pogačice u zdjelici, uz dodatak masti ili
maslaca. Neka njih često jede natašte i nakon jela, pa će se lako i nježno
osloboditi kašlja i stezanja u prsima i tako će čovjeku biti bolje.
113
Tko osjeća bol u prsima tako da jedva može disati i tko osjeća bol u
grlu tako da je ostao bez glasa, neka gore spomenuti prah pije u toplom
vinu i bit će mu bolje.
Tko osjeća glavobolju, neka tom prahu doda suhu ili pročišćenu sol.
Neka to ili jede na kruhu ili liže iz svoje ruke, pa će biti izliječen.

Gavez
(Consolida; bot. Symphytum officinale)

Gavez je hladan. Ako bi ga čovjek jeobez razloga, poremetio bi u
njemu sve sokove koji su pravilno uređeni.
Ako je neki čovjekov ud slomljen, zagnojen ili ranjen te ako bi tada
čovjek jeo gavez, brzo bi otjerao sluz koja ondje izlazi i izliječio rane
na površini kože, ali ne i u unutrašnjosti, na mesu. Slično je kao kad se
kamenje baci u veliki jarak kako bi spriječilo da voda otječe te se tako
voda, budući da ne može otjecati, smješta u dubinu. Na taj će način crvi i
ono nečisto ostati unutra, budući da su spriječeni oteći. Tako gavez, ako
se jede na nepravilan način, odnosno bez miješanja s drugim začinima,
liječi izvana, a unutra ispušta gnjile stvari.

Vučja stopa ili vilino sito
(Rustica/Byverwurtz; bot. Aristolochia clematitis; Carlina acaulis)15

Ova je biljka topla i u dobroj ravnoteži.15
Ako je zdrav čovjek želi jesti, neka samelje njen korijen i lišće, doda
pola te težine praha zubovcai pomiješa prah cimeta koliko je pola težine
zubovca. Neka taj prah svakodnevno jede s kruhom ili u juhi ili neka
pije u toplom vinu, pa neće sve do svoje smrti imati tešku i dugotrajnu
bolest. Nijedan čovjek neka ne izbjegava taj prah. Ako bi ga zdrav čovjek
svakodnevno jeo, neće bolestan ležati u krevetu duže vrijeme. Ako bi ga
bolestan čovjek jeo, postat će zdrav. A da bi taj prah kroz godinu ostao

15 Biljku naziva rustica tj. byverwurtz ne može se jednoznačno identificirati (prim.
prev.).

114
nepokvaren, treba ga staviti u novu glinenu posudu i zatvorenog pokriti
zemljom. Tako će zadržati svoje snage.

Crni kukurijek ili zeleni kukurijek ili čvorasti smrdelj
(Gelisia/Nyesewurtz; bot. Helleborus niger;
Helleborus viridis; Galeopsis tetrahit)16

Ova biljka je topla, suha i pomalo vlažna, a ima zelenilo koje je
korisno.16
Naime, koga muči reuma i tko ima žuticu, neka zgnječi ovu biljku i
njen sok procijedi kroz krpu. Neka taj sok doda vinu te neka onaj tko
ima reumu to često pije natašte, a tko ima žuticu neka često pije nakon
jela i ozdravit će.
Neka čovjek skuha ovu biljku u vinu uz dodatak meda i procijedi
kroz krpu. Neka to često pije nakon jela i navečer, kad ide spavati, pa će
mu biti ugodno i lagano u prsima, pročistit će mu želudac i umanjiti što
god nečisto postoji unutar njegovog tijela.

Kukolj
(Gith/Herba Gicht; bot. Agrostemma githago)

Biljka koja se naziva kukolj vrlo je topla i u sebi ima ponešto zelenila.
Čovjek koji osjeća bol u želucu, neka umjereno zgnječi tu biljku i
njezino sjeme i kuha u vinu uz dodatak malo meda. Neka to procijedi
kroz krpu i često pije toplo, pa će ozdraviti.
Tko se želi čuvati da ne oboli na želudac, neka često pije taj napitak
hladan i zadržat će zdravlje.
Koga muči reuma, neka zgnječi tu biljku s njenim sjemenom, tome
doda malo medvjeđe masti i maslinovo ulje trećinu količine medvjeđe
masti. Neka to sve skuha u vodi i napravi ljekovitu mast. Neka se njome
maže gdje boli i odmah će proći kroz njegovu kožu tako da će se reuma
povući.

16 Ovu biljku ne može se jednoznačno identificirati (prim. prev.).

115
Verbena
(Verbena/Ysena; bot. Verbena officinalis)

Verbena je više hladna nego topla.
Ako je u čovjeku meso trulo zbog čireva ili rana ili crvi, neka skuha
verbenu u vodi, stavi lanenu krpu na trulo meso i nakon što je iscijedio
vodu, neka na krpu položi umjereno toplu verbenu. Pošto se ona osuši,
neka opet stavi drugu kuhanu verbenu. Neka to čini tako dugo dok
trulež ne bude ukonjena.
Ako nekome otekne grlo, neka umjereno zagrije verbenu u vodi,
toplu ju stavi na grlo i preko poveže krpu. Neka to čini tako dugo dok
oteklina ne nestane.

Čubar
(Satureia/Satereya; bot. Satureja hortensis)

Čubar je više topao nego hladan.
Čovjek kojeg muči reuma tako da njegovi udovi stalno drhte, neka
samelje čubar, manje kadulje i kumina manje nego kadulje. Neka taj
prah umiješa u napitak začinjen medom i često pije nakon jela, pa će
mu biti bolje.

Đurđica
(Megilana/Meygilana; bot. Convallaria majalis)

Đurđica je hladna i njena hladnoća je kao zemljina kad rađa cvijeće
i voće.
Ako na nekom čovjeku rastu skrofule ili prišt ili nekakav čir u kojem
je otrov, neka često natašte jede đurđicu i nestat će.
Tko ima epilepsiju, neka često jede đurđicu. Kad zbog te bolesti
padne na zemlju, treba tu biljku staviti pod njegov jezik. Brže će ustati i
manje će ga boljeti.

116
Petoprsta
(Dornella; bot. Potentilla erecta)

Uspravna petoprsta je hladna, a ta hladnoća je dobra i zdrava.
Dobra je protiv vrućica koje nastaju zbog loše hrane. Zbog toga neka
čovjek koji ima vrućice skuha uspravnu petoprstu u vinu uz dodatak
meda i procijedi kroz krpu. Neka to često pije natašte i navečer i izliječit
će se od vrućice.

Muškatna kadulja
(Cicula/Scharleya; bot. Salvia sclarea)

Muškatna kadulja je topla i korisna protiv otrova.
Ako tko osjeća glavobolju, neka skuha muškatnu kadulju u vodi.
Iscijedivši vodu neka ju toplu položi oko svoje glave, glavu pokrije
krpom i tako neka spava, pa će mu biti bolje.
Ako je tko uzeo otrov, neka skuha muškatnu kadulju u vinu i doda
malo meda i rute. Pošto je to skuhao, neka pomiješa malo ladoleža i
procijedi kroz krpu. Neka nakon jela tri puta popije taj napitak i otrov
će izaći iz njega ili kroz povraćanje ili kroz nuždu, osim ako otrov ne bio
tako jak da bi mu donio smrt.
Čovjek čiji je želudac blago bolestan i pun sluzi zbog hrane, neka u
dobrom vinu uz dodatak malo meda skuha muškatnu kadulju, trećinu
njezine količine sitne metvice i komorača trećinu količine sitne metvice.
Neka to procijedi kroz krpu i često pije nakon jela i navečer. Njegov
želudac će biti pročišćen i imat će apetit.
Ako je neki čovjek pojeo nešto zbog čega osjeća bol, neka napravi
smok od muškatne kadulje, trećine njezine količine ljupčaca i malo vuč-
jeg mlijeka. Neka to kuha s izvorskom vodom i octom i začini suhom
soli. Neka to jede pet ili četiri dana i vratit će mu zdravlje.

117
Zdravac
(Strockenschnabel/Storcksnabel; bot. Geranium robertianum)

Zdravac je više hladan nego topao i koristan je protiv kamenca.
Tko osjeća bol u srcu i uvijek je tužan, neka samelje zdravac, manje
sitne metvice i rute manje nego sitne metvice. Neka taj prah često jede s
kruhom i ojačat će njegovo srce te ga učiniti radosnim.
Tko u svome tijelu ima kamenac, neka u vodi skuha zdravac i manje
kamenike i procijedi kroz krpu. Zatim neka pripremi vruću kupelj i uđe
u nju. Užareno kamenje neka polijeva vodom u kojoj se kuhala zob.
Pošto se na taj način oznojio, neka prethodno spomenutu vodu, u kojoj
su se kuhale spomenute biljke, pije toplu i to će nježno slomiti kamenac
u njemu.

Broska
(Aristolochia/Astrencia; bot. Peucedanum ostruthium)

Broskaje topla i dobra protiv vrućica.
Čovjek koji ima vrućice, kakve god su prirode, neka umjereno
zgnječi brosku i njome napuni pola vrča. Neka ulije dobro vino tako da
prekrije i najgornje komade broske i ostavi preko noći. Ujutro neka joj
doda još vina i natašte pije. Neka to čini tri ili pet dana i ozdravit će.
Tko ne može probaviti pojedenu hranu, neka uzme sok broske
težine dva novčića, sok bedrenike težine jednog novčića, sok vučjeg
mlijeka težine jednog obola17 i đumbir jednake težine. U taj sok neka
umiješa najbolje pšenično brašno i napravi pogačice veličine novčića, ali
ponešto deblje. Njih neka peče na suncu ili već gotovo ohlađenoj peći.
Onaj čovjek koji boluje od gore spomenute bolesti, ako je iznutra topao,
tako da se hrana u njemu užari, neka ujutro natašte uzme jednu od
onih pogačica. A ako je iznutra hladan, tako da se hrana u njemu zbog
hladnoće smrzne i stisne, neka ujutro natašte uzme dvije ili tri pogačice.

17 Rimska mjera za težinu koja iznosi 0,568g (prim. prev.).

118
Hrana koju će poslije prvu pojesti neka bude juha, a zatim neka jede
drugu dobru i ukusnu hranu. Neka to čini tako dugo dok ne osjeti da je
rasterećen u želucu.

Blaženak
(Benedicta; bot. Geum urbanum)

Blaženak je topao.
Ako bi ga tko pojeo ili uzeo u piću, raspalio bi u njemu požudne želje.
Ako je neki čovjek oslabio čitavim tijelom i izgubio snage svoga tijela,
neka u vodi skuha blaženak i često tu vodu pije toplu, pa će mu se vratiti
tjelesne snage. Pošto mu tijelo postane bolje, neka ga izbjegava.

Broć
(Rubea/Risza; bot. Rubia tinctorum)

Broć je hladan i koristan protiv vrućica.
Čovjek koji ima vrućicu i gađenje prema jelu, neka u vodi umjereno
skuha broć i pije tu vodu toplu ujutro i navečer. Samu biljku, tako toplu,
neka položi na svoj želudac na kratko vrijeme. Neka to čini nekoliko
dana i vrućica u njemu će se povući.
Tko pati od vrućice svakog četvrtog dana, neka u vinu skuha jednaku
težinu broća i stabljike drača i tri puta toliko mlječike suncogleda koliko
je onih dviju. Zatim neka uzme bistro i najbolje vino i ubaci užareni
čelik. Neka to učini deset puta s istim vinom i čelikom. Zatim neka
uzme ono vino koje se kuhalo s gore spomenutim biljkama i ulije u vino
u koje je ubacio užareni čelik. Neka pusti da to sve zajedno još jednom
provrije i pije to pri samoj pojavi vrućice, sve dok ne ozdravi.

119
Zlatica
(Ficaria/Wichwurtz; bot. Ranunculus ficaria)

Zlatica je hladna i vlažna.
Čovjek koji pati od gorućih vrućica neka u čistom vinu skuha zlaticu
i dva puta toliko bosiljka i pusti da se ohladi. Neka svaki dan natašte i
navečer, kad ide spavati, popije malo tog vina. Tako neka čini dok ne
ozdravi.

Vrbovnik
(Weich/Weyt; bot. Isatis tinctoria)

Vrbovnik je hladan i ta hladnoća vrlo je oštra.
Čovjek koji na svome tijelu pati od bilo kakve reume, koje god jačine,
neka u vodi dobro iskuha vrbovnik, procijedi kroz krpu i baci biljku.
Zatim neka u tu vodu stavi jastrebove masti i upola toliko jelenjeg ili
jarčjeg loja i zajedno kuha. Neka od toga napravi ljekovitu mast, njome
se često maže i reuma će se povući.

Jaglac
(Himelschluzela/Hymelsluszel; bot. Primula officinalis)

Jaglac je topao i čitavo svoje zelenilo i snagu posjeduje od sunčeve
oštrine. Naime, neke biljke primaju snagu prvenstveno od sunca, neke
od mjeseca, a neke pak i od sunca i od mjeseca. Ova biljka prima svoje
snage prvenstveno od snage sunca. Zbog toga ona potiskuje melankoliju
u čovjeku. Naime, kad se melankolija pojavi u čovjeku, čini ga tužnim,
promjenjivim u njegovoj ćudi i čini da izgovori riječi protiv Boga. To
vide zračni duhovi, hitaju k njemu i često ga svojim nagovaranjima
dovode do ludila. Stoga neka taj čovjek stavi ovu biljku na svoje tijelo
blizu prsa i srca dok se od nje ne zagrije. Zračni duhovi koji ga muče,
prezirući snagu te biljke, koju ona prima od sunca, prestat će mučiti tog
čovjeka.

120
Ali i čovjek kojeg muče loši sokovi u glavi, tako da katkad gubi
razum, neka uzme tu biljku, stavi ju na tjeme nakon što odreže kosu i
poveže zavojem. Na isti način neka stavi tu biljku na prsa, ne uklanja ju
tri dana, pa će mu se vratiti razum.
Koga muči reuma po čitavom tijelu, neka stavi tu biljku u svoje piće
kako bi poprimilo njen okus, često to pije i izliječit će se.

Petoprsta
(Birchwurtz/Birckwurtz; bot. Potentilla erecta)

Uspravna petoprsta više je hladna nego topla.
Čovjek koji u sebi ima preobilne i otrovne sokove, neka do soka
zgnječi uspravnu petoprstu i dva puta toliko mlječike suncogled. Neka
to stavi u glinenu posudu i preko toga prelije dobro i bistro vino. Neka to
pije nakon jela i navečer petnaest ili više dana i koristit će mu cijele go-
dine tako što taj napitak u njemu umanjuje preobilne i otrovne sokove.

Paprac
(Erdtpeffer/Ertpeffer; bot. Polygonum hydropiper)

Paprac je hladan i raste od bistrog zraka.
Čovjek koji ima vrućicu, neka uzme dovoljno papraca i stavi ga u do-
bro vino preko noći. Zatim neka baci tu biljku, a vino zagrije užarenim
čelikom. Neka ga ujutro pije natašte i navečer, kad ide spavati. Neka tako
čini sve dok ne vrati zdravlje.

Veliki podbjel
(Huoflathetha maior/ Hufflatich maior; bot. Tussilago petasites)

Veliki podbjel je hladan i vlažan te zbog toga snažno raste.
Kad se stavi na čireve, izvlači loše sokove u svoju oštrinu i hladnoću.
Ako tko na svome tijelu ima skrofule, prije nego se raspuknu, neka
otrgne ovu biljku blizu stabljike prema veličini skrofula, a ostalo baci.

121
Onaj dio koji je zadržao neka premaže medom i tako tri dana i tri
noći stavlja na skrofule. Pošto se biljka osuši, neka opet na isti način
stavi svježu biljku i skrofule će se početi smanjivati. Četvrtog dana neka
pomiješa pšenično brašno s medom i napravi smjesu veličine skrofula.
Neka na njih prvo stavi pakujac, a zatim prethodno spomenutu masu
od brašna i meda. Neka to čini svakodnevno devet dana i duže, dok
skrofule ne nestanu.

Podbjel
(Huoflathetha minor/ Hufflatich minor; bot. Tussilago farfara)

Podbjel je topao.
Ako je neki čovjek neumjereno pojeo raznovrsne hrane i zbog toga
je njegova jetra oštećena i otvrdnula, neka na umjerene komade razreže
podbjel, dva puta toliko korijena trputca i pulpu koja se nalazi oko
imele kruške onoliko koliko je podbjela. Neka te komade probuši šilom
ili drugim malim alatom i u te rupe utisne gore spomenutu pulpu te ih
stavi u čisto vino. Neka uzme izraslinu težine novčića koja je narasla na
listu ili na grani oraha poput graha ili graška te ju stavi u gore spomenu-
to vino. Neka to vino pije nakon jela i natašte takvo kakvo je, ne kuhano,
i izliječit će jetra.

Ladolež
(Scamphonia/Scampina; bot. Convolvulus scammonia)

Ladolež u sebi ima oštru i štetnu hladnoću. Donosi uništavanje i ima
prirodu nekorisnih biljaka.
Naime, kad liječnici žele pospješiti i učiniti spremnima napitke koje
običavaju davati, dodaju im ladolež. Iz čovjeka izbacuje kako zdrave
tako i bolesne sokove svojom štetnom prirodom i hladnoćom. Ako bi ga
tko dao čovjeku da ga pojede ili popije sirovog i neublaženog, razderao
bi ga iznutra, u utrobi. Iz čovjeka odnosi kako tekućine koje daju život
tako i smrtonosne tekućine i šalje ga u tjelesno uništenje.

122
Mišjakinja
(Hunesdarm/Hunsdarm; bot. Stellaria media)

Mišjakinja je topla.
Ako je neki čovjek slučajno pao ili je udaren motkom tako da njegova
koža zbog toga ima razne mrlje, neka skuha mišjakinju u vodi. Pošto je
iscijedio vodu, neka je toplu često stavlja na mjesto ozlijeđeno padom ili
udarcem i preko poveže krpu. Otjerat će sluzi koje su se ondje skupile.

Šuškavac
(Razela/Rasela; bot. Rhinanthus minor/Rhinanthus crista galli)

Šuškavac ima naglu toplinu.
Ako crvi jedu meso čovjeka ili stoke, neka čovjek ubaci sol u sok
šuškavca i stavi na ono mjesto gdje crvi oštećuju meso te će ih to ubiti.

Ljulj ili ovsik ili podlanak
(Dorth; bot. Lolium temulentum; Bromus sp.; Myagrum sativum )18

Ova biljka je topla.18
Ako tko na glavi ima duboku i ružnu šugu, neka ovu biljku smrvi
u prah i pomiješa sa starom masti. Neka time često maže šugu i to će
umanjiti njenu trulež.

Češljugovina
(Cardus/Cardo; bot. Dipsacus fullonum)

Češljugovina je topla i suha.
Čovjek koji je pojeo ili popio otrov, neka samelje vrh, korijen i lišće
češljugovine. Neka taj prah često uzima u hrani ili u piću i izbacit će
otrov iz sebe.

18 Za biljku imena dorth pretpostavlja se da predstavlja jednu od navedenih biljaka
(prim. prev.).

123
Ako tko na svome tijelu ima osip, neka pomiješa taj prah sa svježom
masti i time se maže, pa će ozdraviti.

Grm kupine
(Herba brambere/Brema; bot. Rubus fruticosus)

Biljka na kojoj rastu kupine više je topla nego hladna.
Ako tko osjeća bol u jeziku, tako da je otekao ili ima čir, neka malo
zareže svoj jezik ovom biljkom ili kirurškim nožićem da sluz izađe van.
Koga bole zubi, neka to isto učini na desnima i bit će mu bolje.
Ako tko osjeća bol u plućima i kašlje, (...) neka uzme ovu biljku,
malo manje miloduha, mravinca manje nego miloduha i zubovca pola
količine svih ovih zajedno. Njima neka doda med i dobro ih iskuha u
dobrom vinu te procijedi kroz krpu. Pošto je umjereno pojeo, neka to
pije, a nakon obilnog jela neka pije dosta tog vina. Neka to često čini, pa
će vratiti zdravlje plućima i sluz će biti uklonjena iz prsiju.
Ako crvi jedu meso čovjeka ili stoke, neka čovjek samelje ovu biljku.
Neka taj prah stavi na bolno mjesto, pa će crvi uginuti i on će biti
izliječen.
Ako tko pati od gubitka krvi, neka umjereno zgnječi ovu biljku i
dva puta toliko uspravne petoprste. Neka ih stavi u čisto vino i pije to
između obroka, ali ne natašte.
Plod koji raste na ovoj biljci, ne škodi ni zdravom ni bolesnom
čovjeku i lako se probavlja, ali u njemu nije pronađeno nikakvo ljekovito
svojstvo.

Biljka šumske jagode
(Herba in qua fraga crescunt/Erperis; bot. Fragaria vesca)

Biljka na kojoj rastu jagode više je topla nego hladna. U čovjeku koji
ju jede stvara sluz i nije korisna kao lijek. Njezin plod također stvara
sluz u čovjeku koji ga jede. Nije dobar za jelo ni zdravom ni bolesnom
čovjeku jer raste blizu zemlje i na nečistom zraku.

124
Grm borovnice
(Herba in qua Walbere crescunt/Walt Beris;
bot. Vaccinium myrtillus)

Biljka na kojoj rastu borovnice u sebi ima jako veliku hladnoću. Nije
korisna kao lijek. Njezin plod pak škodi čovjeku koji ga jede tako što u
njemu izaziva grčeve u trbušnim organima.

Timijan
(Thimus; bot. Thymus officinalis)

Timijan je topao i suh.
Ako mu tko doda dobre biljke i začine, svojom toplinom i snagom
odnosi trulež boli. Ako ga se ne bi začinilo drugim biljkama i začinima,
svojom snagom bi probušio čireve kad bi ga se na njih stavilo, ali ih ne
bi izliječio.
Tko na sebi ima gubu, neka tu biljku začini drugim dobrim biljkama
i biljnim sokovima. Neka time maže gubu i to će svojom toplinom i
snagom smanjiti trulež gube, koje god vrste ona bila. Također neka
uzme timijan sa zemljom na njegovom korijenu i pusti da se zagrije na
vatri. Neka od toga sebi pripremi vruću kupelj. Također neka u loncu
s vodom kuha timijan sa zemljom na korijenu i na taj način pripremi
kupelj. Neka to često upotrebljava, pa će toplina i suhoća ove biljke sa
suhom zagrijanom zemljom, kao što je gore rečeno, ublažiti loše sokove,
osim ako se to Bogu neće svidjeti.
Ako koga muči reuma i probadajuće boli te ona bolest koja muči
njegove udove tako da su kao nagriženi i izjedeni, neka uzme kadulju,
dva puta toliko vučjeg mlijeka i timijan tri puta toliko koliko je vučjeg
mlijeka i skuha u vodi. Tada neka im doda jarčjeg loja, dva puta toliko
stare masti i tako napravi ljekovitu mast. Neka se pored vatre njome
maže ondje gdje boli, pa će toplina kadulje i toplina vučjeg mlijeka s
timijanom, pomiješanim s ugodnošću tople vode, toplinom jarčjeg loja
i stare masti ublažiti neispravno tople i neispravno hladne sokove gore
spomenutih bolesti.
125
Ista ljekovita mast ubija uši na čovjeku, ako se čovjek njome maže.
Ako su krv i voda u očima čovjeka zbog starosti ili zbog neke bolesti
umanjeni preko mjere, neka ode do zelene biljke i gleda je tako dugo
dok se njegove oči ne navlaže kao od plakanja. Naime, zelenilo ove biljke
odnosi ono što je poremećeno u očima i čini ih čistima i bistrima.

Jelenov tartuf
(Hirtzswam; bot. Elaphomyces granulatus)

Jelenov tartuf je hladan i tvrd. Štetan je za jelo i čovjeku i stoci, ako
nikakva bolest ne škodi jer u sebi ima takve snage da iznutra ranjava
zdravog čovjeka i zdravu stoku, kad ne pronađe nikakvu bolest.
Kad se pak u čovjeku dignu opasni sokovi, da ga u njegovim udovima
tako muči reuma da se čini kao da će se udovi slomiti i ako čovjek tada
jede jelenov tartuf, otjerat će opasnost tih sokova i ukloniti ih. Naime,
njegova je priroda takva da uvijek običava lomiti ono što je ondje gdje je
i on sam i ono što je nečisto, gdje to nađe.
A ako bi ga trudna žena pojela, izazvao bi pobačaj s opasnošću za
njeno tijelo.

Mjehurica
(Boberella; bot. Physalis alkekengi)

Kome se magle oči, neka uzme crvenu svilenu krpu i na nju maza-
njem nanese mjehuricu. Kad ide spavati, neka na svoje oči stavi svilenu
krpu. Neka to često čini i otjerat će zamagljenost očiju.
Kome zvoni u ušima tako da je zbog toga kao gluh, neka uzme
mjehuricu i namaže ju na tkaninu. Neka tu tkaninu stavi na cijeli vrat
sve do ušiju i poveže. Neka to često čini kad ide spavati, pa će zvonjenje
u ušima prestati.
Također neka čovjek malo posuši mjehuricu na dimu i jede. To će
malo ublažiti astmu.

126
A tko boluje od čireva po utrobi, neka uzme mekinje pšenice i zagrije
ih u zdjelici s mjehuricom. Neka to stavi na krpu i tako toplo često stav-
lja na cijeli trbuh i pupak, pa će biti izliječen.

Potočnica
(Frideles; bot. Myosotis scorpioides)

Potočnica u sebi nema ni pravu toplinu ni pravu hladnoću niti sadrži
ikakve snage korisne čovjeku, već je korov i ne vrijedi kao lijek. Ako bi
je neki čovjek pojeo, više bi mu naškodila nego koristila.

Gusjak
(Gensekrut; bot. Potentilla anserina)

Gusjak je hladan i korov je. Ako bi ga čovjek pojeo, ne bi mu donio
zdravlje, već bi mu više naškodio.

Arnika
(Wolfesgelegena; bot. Arnica montana)

Arnika je jako topla i ta je toplina otrovna.
Kad muškarac ili žena gori od požude, ako bi tada netko njega ili
nju dotaknuo po koži svježom arnikom, raspalit će se od ljubavi prema
njemu. Zatim, pošto se ta biljka osušila, muškarac ili žena, koji su dota-
knuti tom biljkom, bit će gotovo zaluđeni od one ljubavi kojom su bili
raspaljeni, tako da će ubuduće biti budalasti.

Obični sit
(Juncus; bot. Juncus effusus)

Obični sit nije ni ispravno topao ni ispravno hladan, već je mlačan i
zbog toga nije dobar kao lijek.

127
Wolfesgelegena valde calida est, et venenosum calorem in se habet.

Et cum masculus aut femina in libidine ardet, si quis homo illum
vel illam in cuti ejus viridi Wolfesgelegena tetigerit, in amore
illius ardebit, et deinde postquam herba illa aruerit, masculus
aut femina, qui cum eadem herba tactus est, de amore illo, quo
incensus est, fere infatuatur, ita quod stultus deinceps erit.

Slika 13. Arnika

128
Islandski lišaj
(Musetha; bot. Cetraria islandica)

Islandski lišaj više je topao nego hladan i kojoj god se ljekovitoj masti
doda, ta mast postaje boljom i snažnijom. Ali sam po sebi ne vrijedi
mnogo kao lijek.

Gljive
(Fungi; bot. Fungi)

Gljive koje rastu iznad zemlje, koje god da su vrste, poput pjene su i
poput znoja zemlje.
Čovjeku koji ih jede donekle škode jer u njemu stvaraju sluz i pjenu.
Ipak, gljive koje rastu na suhom zraku i suhoj zemlji više su hladne
nego tople i bolje su od onih koje rastu na vlažnom zraku i vlažnoj
zemlji, ali u njima se ne može naći mnogo ljekovitih svojstava.
Gljive koje rastu na vlažnom zraku i vlažnoj zemlji, nisu u potpunosti
ni tople ni hladne, već mlačne. Ako bi ih čovjek pojeo, pobudile bi u
njemu loš sok. U njima nema mnogo ljekovitih svojstava.
Gljive koje rastu na nekim stablima, bilo na onima koja su uspravna
bilo koja su polegnuta, ponešto su dobre kao hrana čovjeku, poput
nekih vrtnih biljaka. Manje škode onome tko ih jede i katkad su dobre
kao lijek.
Gljiva koja raste na orahu nema u sebi ni pravu toplinu ni pravu
hladnoću, već tromost. Nije dobra za jelo jer izaziva reumu. A ako na
nekom čovjeku počne rasti crv, prije nego što zaživi, neka uzme gljivu
koja raste na orahu i dok je svježa, to jest nedavno odvojena od drveta,
neka ju drži nad uzavrelom vodom da postane topla i vlažna. Tako toplu
i vlažnu neka ju često stavlja na tu oteklinu gdje su se crvi već počeli
razvijati i oteklina će nestati. Ako se pak crv već razvio, tako da je živ,
neka tu gljivu osuši na toploj peći, ali bez žari. Neka je zatim smrvi u
prah i taj prah često stavlja na ranu, pa će crvi uginuti.

129
Gljiva koja raste na bukvi, topla je. Dobra je za jelo u hrani i bole-
snom i zdravom čovjeku. Čovjek koji ima hladan ili sluzav želudac, neka
uzme gljivu s bukve, kad je svježa, i skuha je u vodi s dobrim biljkama,
uz dodatak malo masti. Neka nakon jela često umjereno toga pojede i to
će zagrijati njegov želudac i ukloniti sluz. A ako je trudna žena izmučena
tako da je troma, teška i pritisnuta u tijelu težinom ploda, neka uzme
gljivu s bukve i dobro ju iskuha u vodi da se čitava raspadne. Tada neka
to procijedi kroz krpu i od toga soka, uz dodatak dosta masti, neka
napravi juhu. Neka ju jede dvaput ili jednom dnevno nakon jela i nježno
će se riješiti boli zbog svog ploda.
Gljiva koja raste na bazgi, hladna je i nije dobra čovjeku kao hrana.
Ako bi je netko pojeo, oslabio bi. Ne koristi mnogo ni kao lijek.
Gljiva koja raste na vrbi topla je i dobra za jelo. Tko osjeća bol u
plućima i zbog toga otežano diše, neka skuha ovu gljivu u vinu i doda
umjereno kumina i masti. Neka tu juhu popije, a samu gljivu pojede. Ta
gljiva, ako se tako jede, ublažava bol srca i slezene jer srce katkad trpi bol
koju mu izazivaju želudac, pluća i slezena lošim sokovima.
Ako tko želi uzeti napitak koji pročišćava, neka uzme gljivu s vrbe,
kad je svježa, posuši ju na suncu ili toploj peći i samelje. Zatim, kad
poželi popiti napitak, neka uzme ladolež, doda mu prah ove gljive težine
novčića, mlijeko mlječike težine malog grčkog novčića i to zajedno
izmiješa. Neka taj napitak pije natašte kao svaki drugi napitak, koji ljudi
običavaju uzimati, i očistit će ga. Naime, prah ove gljive ublažava ladolež
i mlječiku te traži loše sokove u čovjeku poput dobrih začina. A tko ima
leukom na oku, neka gljivu s vrbe posuši na suncu. Kasnije, kad poželi
liječiti leukom, neka je stavi u vodu na kratko vrijeme i zatim iscijedi
vodu koju je upila. Zatim neka sok, koji u sebi ima, perom namaže na
kapke, tako da malo dodirne i unutrašnjost očiju. Neka to čini pet ili tri
noći, kad ide spavati, i bit će izliječen.
Gljiva koja raste na kruški, hladna je i vlažna. Kao hrana čovjeku
niti ne škodi niti ne koristi. Ali čovjek koji ima svrab, neka uzme gljivu
s kruške kad je svježa, njezin sok istisne u maslinovo ulje, a gljivu tada
baci. Neka često maže svoju glavu tim maslinovim uljem i bit će izliječen.

130
Tko ima šugu na noktima, neka uzme dio gljive s kruške veličine svog
nokta na kojem je šuga i umoči u žuč goveda, ali ne krave. Zatim neka
ga položi na svoj nokat. Kad se taj dio umočen u žuč osuši, neka ga opet
umoči u istu žuč i zbog toga će ondje izrasti lijep nokat.
Gljiva koja raste na jasiki, topla je i sluzava. Nije dobra čovjeku kao
hrana i u njoj nije pronađeno nikakvo ljekovito svojstvo.

Aloja
(Aloe; bot. Aloe vera/Aloe barbadensis)

Sok ove biljke topao je i ima veliku snagu.
Ako čovjek ima snažne svakodnevne vrućice u želucu, neka pripremi
zavoj od konoplje s alojom i položi na želudac i pupak, pa će vrućica
prestati.
Naime, njezin miris iznutra jača čovjekovo tijelo, ali ipak ne i glavu,
no pročišćava umor koji je u čovjekovoj glavi.
Tko kašlje, neka onaj isti zavoj pripremljen s alojom položi na svoja
prsa, tako da njen miris udiše kroz nos i kašalj će prestati.
Tko ima vrućicu, neka uzme sok očajnice, a ako je zima, njezin prah,
više aloje i više sladića nego lovora. Neka to skuha u vinu, procijedi kroz
krpu i doda medovinu. Brzo će biti izliječen kad ga bude mučila koja
god vrućica, osim one koja se javlja svakog četvrtog dana.
Tko ima žuticu, neka stavi aloju u hladnu vodu i neka je pije ujutro i
kad ide spavati. Neka to učini tri ili četiri puta i bit će izliječen.

Jelenčica
(Hirceswurtz; bot. Peucedanum cervaria)

Jelenčica ima oštru toplinu i vlažna je.
Svojom oštrinom, hladnoćom i vlažnošću obuzdava zla koja zbog
neumjerene topline, hladnoće i vlage rastu kod reume.

131
Fungus autem, qui in fago nascitur, calidus est, et tam
infirmo quam sano homini in cibo ad comedendum
bonus est. Et homo qui aut infrigiditatum aut limosum
stomachum habet, fungum de fago accipiat, cum recens
est, et eum in aqua cum bonis herbulis coquat, modico
sagimine addito, et tunc pransus modicum ex eo ita satis et
saepe comedat, et stomachum ejus calefaciat, et slim ab eo
aufert. Sed et si mulier praegnans, cum fatigatur, ita quod
tarda, et gravis, et opressa est in corpore per gravedinem
partus, fungum de fago accipiat et eum in aqua tam fortiter
coquat ut totus comminuatur, et tunc per pannum colet,
et tunc de succo illo, sufficienter sagimine addito, suffen
faciat, et aut bis aut semel in die ex eo comedat, postquam
pransa fuerit, et de dolore partus sui levius solvetur.

Slika 14. Gljive

132
Lopoč
(Nimphia; bot. Nymphaea alba)

Lopoč je hladan te je poput nekorisne biljke. Ne koristi mnogo niti
mnogo šteti.

Poljska preslica
(Catzenzagel; bot. Equisetum arvense)

Poljska preslica nema u sebi ni savršenu toplinu ni savršenu hladno-
ću, već je mlačna.
Raste iz zemljinih loših sokova i čovjeku koji ju jede ne donosi nika-
kvu snagu. Ako bi ju tko pripremio na taj način da bi ju muhe kušale,
usmrtila bi ih svojom tromošću i lošim sokovima.

Obični likovac
(Zugelnich; bot. Daphne mezereum)19

Obični likovac je topao i izaziva požudu u čovjeku. Njegove snage
ponešto koriste protiv gube i reume, ali njegova toplina, koja izaziva
požudu u čovjeku, te iste snage umanjuje, tako da ne vrijedi mnogo
protiv onih bolesti.19

Psaffo20
Ova biljka ima umjerenu hladnoću i korisna je. Raste na slaboj
toplini.20
Ako se njen sok doda mastima ili napitcima čini ih korisnijima.

19 Biljku njemačkog naziva zugelnich ne može se točno identificirati. Postoji pretpostav-
ka da bi to mogao biti obični likovac (prim. prev.).
20 Biljku njemačkog naziva psaffo ne može se identificirati (prim. prev.).

133
Grm brusnice
(Herba in qua Rifelbere crescunt; bot. Vaccinium vitis idaea)

Biljka na kojoj rastu brusnice nema u sebi ni snažnu toplinu ni
snažnu hladnoću, a i ne koristi mnogo tijelu.
Njezin plod je pak hladan, ali ipak ima neku srodnost s krvi jer raste
od onog zraka koji hrani krv, odakle izaziva i menstruaciju.
Čovjeku koji taj plod jede, mnogo niti ne koristi niti ne škodi.

Vodena leća
(Merlinsen; bot. Lemna minor)

Vodena leća je hladna i sama po sebi nema upotrebljive snage, osim
ako se ne doda drugim snažnijim biljkama. Ako im se doda, umanjuje
loše sokove u čovjeku.

Rogoz
(Dudelkolbe; bot. Typha sp.)

Biljka na kojoj raste rogoz više je hladna nego topla.
Nije korisna kao čovjekov lijek jer je njen sok mastan i sluzav.

Gospina trava
(Hartenauwe; bot. Hypericum perforatum)

Gospina trava je hladna i korisna je stoci kao hrana.
Ne koristi mnogo kao lijek jer je neobrađena i zanemarena kao trava.

134
DIO DRUGI

O naravi i djelovanju drveća,
grmova i njihovih plodova

Sve drveće u sebi ima toplinu ili hladnoću kao i trave. Neko je drveće
toplije od drugog, neko pak hladnije. Naime, domaće drveće koje je
plodonosno i daje dobre plodove, toplije je od šumskog i neplodono-
snog drveća i stabala. Ali šumsko drveće koje donosi veće plodove i veći
broj njih, toplije je od drugog šumskog drveća. Ono, pak, koje donosi
malene plodove i manji broj njih, hladnije je od drugog šumskog drve-
ća. Drveće i stabla zelene se i rastu iz svoje srži, kao što i čovjek raste iz
svoje. A ako je srž drveta oštećena, drvo će osjetiti štetu po sebe.

Muškatni oraščić
(Arbor nucis muscatae; bot. Myristica fragrans)

Drvo na kojemu raste muškatni oraščić toplo je. Njegovo deblo i lišće
ne vrijede mnogo za lijek.
Muškatni oraščić ima veliku toplinu i dobru ravnotežu u svojim
snagama.
Ako tko jede muškatni oraščić, to otvara njegovo srce, pročišćava
osjetila i donosi mu dobar um svojom pravom toplinom i ugodnom
snagom. Neka čovjek samelje jednaku količinu muškatnog oraščića i
cimeta te umjereno klinčića. Neka od tog praha, najboljeg pšeničnog
brašna i umjereno vode napravi pogačice. Neka ih često jede, pa će

135
“Arbor in qua nux muscata crescit, calida est. Lignum
autem et folia eius medicinae non multum conveniunt.

Nux quoque muscata magnum calorem habet, et
bonum temperamentum in viribus suis.

Et si quis nucem muscatam comedit, cor eius aperit, et sensus
eius purificat, et bonum ingenium, bono calore, et suavi
virtute sua illi infert. Homo quoque nucem muscatam, et pari
pondere cinnamonum, et moodicum de gariofylo pulverizet:
et cum pulvere isto, et farina similae, et modica aqua tortellos
faciat: et eos saepe comedat, et omnem amaritudinem cordis
et mentis eius sedat, et obtusos sensus eius aperit, et mentem
ipsius laetam facit, et omnes nocivos humores in eo minuit.

Slika 15. Myristica-fragrans – MUŠKAT

136
ukloniti svu gorčinu njegovog srca i duha, otvoriti srce i otupjela osje-
tila, učiniti duh radosnim, umanjiti u njemu sve loše sokove, opskrbiti
krv zdravim sokom i učiniti čovjeka snažnim.
Koga muči paraliza u mozgu, neka samelje muškatni oraščić i dva
puta toliko galange te neka umjereno zgnječi jednaku količinu korijena
perunike i trputca, uz dodatak soli. Neka od toga svega napravi juhu i
pije ju. Neka to čini jednom ili dva puta dnevno, sve dok ne ozdravi.

Cimet
(Arbor cinnamomi; bot. Cinnamomum zeylanicum)

Drvo čija kora je cimet jako je toplo, ima jake snage i u sebi sadrži
umjerenu vlagu, ali njegova je toplina tako snažna da potiskuje tu vlagu.
Tko ga često jede, umanjuje u njemu loše sokove i stvara dobre.
Čovjek kojeg zbog nekretanja odnosno uzetosti muči giht i koji ima
vrućicu svakog, svakog trećeg ili četvrtog dana, neka uzme posudu
načinjenu iz čelika. Neka u nju ulije dobro vino i u to položi drvo i lišće
spomenutog drveta, dok u sebi imaju sok. Neka pusti da to na vatri
provrije, često pije toplo i ozdravit će.
Čovjek koji ima opterećenu i otupjelu glavu, tako da teško ispušta
i uvlači zrak kroz nos, neka samelje cimet. Neka taj prah često jede s
malim zalogajima kruha ili liže iz svoje ruke, pa će odagnati loše sokove
zbog kojih je glava otupjela.

Et homo cui caput gravatum et obtusum est, ita quod
flatum per nares difficulter emittit, et introrsum trait:
cinnamomum pulverizet, et eundem pulverem cum
bucella panis saepe comedat, aut in manu sua lingat, et
noxios humores per quos caput obtusum est dissolvit.

137
Papar
(Arbor piperis; bot. Piper nigrum)

Drvo na kojem raste papar jako je toplo. Papar je također jako topao
i suh te u sebi ima brzu propast. Ako ga tko mnogo jede, škodi mu. U
njemu izaziva upalu pluća i uništava zdrave, a stvara loše sokove.
Čovjek koji bi pojeo voće, ili točnije kruške, i zbog toga obolio, neka
odmah pojede papar i bit će mu bolje.
Tko ima bolesnu slezenu i osjeća gađenje prema hrani, tako da ne želi
jesti, neka umjereno jede papar u bilo kojoj hrani s kruhom. Slezena će
biti bolje i odagnat će gađenje prema hrani.

Arbor in qua piper crescit, valde calida est: piper quoque
valde calidum et aridum est. Et multum comestum,
hominem laedit, et pleurisim in eo parat, et bonos humores
destituit. Homo autem qui poma, aut pira comederit, et
inde dolet: mox piper comedat, et melius habebit.

Sed et qui spleneticus est, et qui fastidium comedendi
habet: iste piper in aliquo cibo cum pane modice
comedat, et in splene melius habebit.

Balzam
(Arbor balsami; bot. Commiphora opobalsamum)

Drvo iz čijih se pukotina cijedi balzam toplo je. Tekućina, odnosno
balzam, kraljevske je prirode te je vrlo topao i vlažan. Takve je naravi da
ga kao lijek treba uzimati s velikim oprezom, kako njegova snaga ne bi
naškodila čovjeku, kao što i plemići trebaju moliti i plašiti se da ne budu
izazvani na bijes.

138
Čovjek koji je mahnit, neka uzme umjereno balzama, doda mu dosta
maslinovog ulja i jelenje srži više nego maslinovog ulja. Neka od toga
napravi ljekovitu mast i njome namaže svoje sljepoočnice i glavu. Neka
pazi da ne dotakne tjeme ili mozak kako ne bi naškodilo njegovoj snazi.
To će ga vratiti zdravoj pameti.
Tko ima jake vrućice u želucu, neka se maže tom istom masti oko
želuca i to će od njega odagnati vrućice.
Koga poradi nekretanja odnosno uzetosti muči giht, neka doda
umjereno balzama dobrom ljekovitom pekmezu i jede, pa će giht u
njemu popustiti.
Mrtva tijela mogu se neko vrijeme držati u balzamu kako ne bi tru-
nula. Balzamov sok je snažna tekućina i tekućina koje se sva bića trebaju
plašiti. Njime ona mogu biti ispravno usklađena, a s druge strane lako
ih može uništiti.

Aloja
(Aloe; bot. Aloe vera/Aloe barbadensis)

Deblo aloje je toplo.
Čovjek koji u svom želucu ima vrućice i tko pati od svakodnevne
vrućice ili vrućice koja se javlja svakog trećeg ili četvrtog dana, neka u
svoje piće stavi ovo deblo, pa će mu biti bolje.

Mira
(Arbor myrrhae; bot. Commiphora myrrha)

Drvo iz kojeg se cijedi mira toplo je. Čovjek koji ima žuticu ili kojeg
poradi nekretanja ili uzetosti muči giht, neka stavi koru ovog drveta u
vino ili vodu i bit će oslobođen.
Mira je topla i suha. Čovjek koji osjeća bol u želucu zbog štetnih
i loših sokova, neka uzme miru, dva puta toliko aloje i toliko puzave
petoprste koliko je onih dviju biljaka. Neka od njih sa svježim voskom
napravi melem. Neka ga stavi na krpu načinjenu od konoplje i to položi
na svoj želudac.
139
Kad pak čovjeka obuzme snažna ili žestoka vrućica, ako mu se tada,
dok je vrućica još u početku, dade piti miru u toplom vinu, vrućica u
njemu će popustiti.
A koga obuzme požuda, ako jede miru, ugasit će požudu u sebi.
Miris mire također tjera požudu od čovjeka, no ne razveseljava njegov
duh, već ga pritišće i opterećuje te ga čini tužnim.
Tko bi želio miru nositi sa sobom, neka ju prvo zagrije na suncu ili na
cigli ugrijanoj vatrom te će se tako malo rastopiti i tada neka ju drži kod
sebe, kako bi se zagrijavala od njegovog mesa i znoja. Ona će od njega
otjerati utvare, magične umjetnosti, magične riječi, zazivanja demona
zlim riječima i čarolije trava, tako da mu mogu manje naškoditi, osim
ako nije pojeo ili popio magiju.

Tamjan
(Thus; bot. Boswellia sacra)

Drvo iz kojega se cijedi tamjan toplo je.
Tamjan je također više topao nego hladan i njegov miris koristan je i
bez vatre jer razbistruje oči i pročišćava mozak.
Neka čovjek samelje tamjan i tom prahu doda umjereno najboljeg
pšeničnog brašna i bjelanjak te tako napravi pogačice i suši ih na suncu
ili toploj cigli. Neka njih često prinosi svojim nosnicama i njihov miris
će ga ojačati, razbistrit će njegove oči i ispuniti mozak.
Tko osjeća glavobolju, tako da misli da mu glava puca, neka onako
pripremljene pogačice, kako je gore rečeno, stavi na obje sljepoočnice i
poveže krpom kad ide spavati, pa će glavobolja prestati.
Tko ima svakodnevne vrućice, neka zgnječi tamjan i kudravu me-
tvicu i često stavlja na svoj pupak te poveže krpom, pa će ozdraviti jer
vrućice muče želudac i jetra.

140
Kamfor
(Arbor camphorae/Ganphora; bot. Dryobalanops camphora)

Drvo iz kojeg se cijedi kamfor u sebi ima oštru i čistu hladnoću te je
njegova priroda čista.
Kamfor u sebi ima čistu hladnoću. Ako bi neki čovjek pojeo sam
kamfor, koji nije ublažen drugim biljkama, odmah bi vatra koja je u
čovjeku bila zaustavljena njegovom hladnoćom i zbog toga bi naškodio
čovjeku. Također bi se hladnoća koja je u čovjeku zbog snage kamfora
uvukla unutra, tako da bi taj čovjek bio poput drveta i ne bi bio niti
hladan niti topao u svome tijelu. Stoga, neka ga nijedan čovjek ne jede
samog.
Ako ga zdrav čovjek želi jesti, neka uzme jednaku količinu aloje i
mire, malo manje kamfora nego što je jedne od onih biljaka te neka to
zajedno stavi u zdjelicu. Neka tome doda sok bodljikave salate i najbolje
pšenično brašno te napravi pogačice i posuši ih na suncu ili na kamenu
zagrijanim vatrom. Neka posušene pogačice smrvi u prah te malo tog
praha često pije natašte u toplom napitku zaslađenim medom. Ako je
čovjek zdrav i snažan, bit će zadivljujuće još zdraviji i snažniji te će na
taj način njegove snage biti dovedene u red. Ako je čovjek bolestan, na
čudesan način će ga podići i ojačati, kao što sunce rasvijetli tmuran dan.

Cedar
(Cedrus; bot. Cedrus sp.)

Cedar je topao i ponešto suh te označava jačanje. Čovjek koji ima
bolesnu slezenu, neka njegove grane i deblo, dok je još mlado i ima sok,
zgnječi i smrvi u prah. Neka od toga s kuhanim medom napravi ljekoviti
pekmez. Neka nakon jela pojede umjereno toga i slezena će se oporaviti.
Ali kad je ozdravio, neka to više ne jede.
Tko je bolestan iznutra u tijelu i trune, neka u čisto vino preko noći
stavi mlado deblo, kako bi vino poprimilo njegov okus. Neka nakon jela
umjereno pije to vino, pa će bolest i trulež, koja je iznutra u njegovom

141
tijelu, biti pročišćena te će ozdraviti. Pošto osjeti unutrašnje zdravlje,
neka više ne pije to vino. Naime, ako bi onaj tko je zdrav pojeo ljekoviti
pekmez ili popio ono vino, postao bi iznutra u tijelu poput tvrdog i
krutog drveta i tako bi propao jer je snaga ovog drveta tako velika da
čovjeku iznutra škodi.
Koga muče grčevi u trbušnim organima, neka jede mladi plod cedra i
ozdravit će. Ako čovjek ne može taj plod sačuvati tokom godine, neka ga
samelje. Neka nešto praha stavi u vodu i često pije natašte, pa će trbušne
boli popustiti.

Čempres
(Cypressus; bot. Cupressus sempervirens)

Čempres je vrlo topao i označava božju tajnu.
Tko osjeća bol u želucu, neka u vino umjereno nasječe njegovo deblo,
bilo mlado bilo suho, i kuha. Neka to često pije natašte i bit će mu bolje.
Ali i tko je bolestan i iznemogao cijelim tijelom, neka u vodi skuha
grane čempresa s lišćem i često se u toj vodi kupa, pa će ozdraviti i
ponovno zadobiti svoje snage.
Ako tko sa sobom uvijek nosi deblo, koje je u središtu drveta i za
koje se kaže da je srce samog drveta, vrag ga izbjegava jer to drvo, zbog
svoje snažne prirode, ima neku posebnu sreću među ostalim drvećima.
Vrag prezrivo izbjegava sve što je puno vrlina, budući da on sam nema
nikakvu vrlinu.
Ako je neki čovjek sputan zbog vraga ili magije, neka gore spomenu-
to deblo, za koje se kaže da je srce drveta, izbuši svrdlom. Zatim neka u
glinenu posudu zagrabi vodu iz izvora i nju kroz onu rupu izlije u drugu
glinenu posudu. Dok izlijeva vodu neka govori: «Izlijevam te, vodo,
kroz ovu rupu u kreposnu snagu, koja je Bog, da ti sa snagom koja je
u tvojoj prirodi tečeš u onog čovjeka koji je sputan u svojoj spoznaji te
da bi uništila sve gadosti u njemu i da bi ga vratila na pravi put na koji
ga je postavio Bog, na pravu spoznaju i pravo znanje.» Budući da je bio
mučen ili sputan zbog vraga, utvara ili magije, neka tu vodu devet dana

142
pije natašte. Također treba devet dana na isti način blagosloviti vodu, pa
će mu biti bolje.

Palma
(Palma/Datilbaum; bot. Phoenix dactilyfera)

Palma je topla i u sebi ima vlagu koja je žilava poput sluzi. Označava
blaženstvo.
Čovjek koji ima upalu pluća, neka zgnječi koru, deblo i lišće ovog
drveta, istisne sok i često pije u toplom vinu, pa će ozdraviti. Ali i neka
često jede plod ovog drveta i to će u njemu ublažiti upalu pluća.
Tko je mahnit, neka u vodi skuha njezino deblo i lišće te tako toplo
stavi oko svoje glave. Neka to često čini i vratit će se svojoj pameti.
Neka čovjek na suncu osuši njezino lišće, dok je zeleno, stuca ga i
smrvi u prah. Neka tom prahu doda umjereno pročišćene soli i često
jede taj prah s kruhom, pa će spriječiti da iznutra trune i da u njemu
raste loša sluz i mnogo sluzi.
Ako tko skuha plod ovog drveta i tako ga jede, donijet će njegovom
tijelu gotovo toliko snagu kao kruh, ali će ga lako učiniti sipljivim i
opteretiti u prsima, ako ga previše jede.

Pitomi kesten
(Castanea/Kestenbaum; Castanea sativa)

Kesten je vrlo topao, u sebi ima veliku snagu koja je pomiješana s
tom toplinom te označava razboritost. Ono što se u njemu nalazi, kao i
njegov plod, korisni su protiv svake bolesti koja je u čovjeku.
Čovjek kojeg muči reuma i zbog toga postaje razdražljiv jer reuma
uvijek dolazi s ljutnjom, neka u vodi skuha koru, plod i lišće ovog drveta
te s tom vodom pripremi vruću kupelj. Neka to često čini, pa će reuma
u njemu popustiti i imat će blag duh.
Ako bolest uništava stoku, neka čovjek zgnječi koru ovog drveta te
ju stavi u vodu kako bi poprimila njezin okus. Neka ju često daje piti

143
magarcima, konjima, govedima, ovcama, svinjama i ostaloj stoci, pa će
bolest u njima popustiti i ozdravit će.
Ako je konj, magarac, govedo ili bilo koja druga stoka zbog lakomo-
sti u jelu ili piću sebi uzrokovala bol, neka čovjek toj stoci u krmi dade
jesti lišće ovog drveta i ozdravit će. Ako ne želi jesti, neka samelje lišće,
taj prah ubaci u vodu i to često stoci daje piti, pa će ozdraviti.
Ako bi čovjek napravio štap od njegovog debla i nosio ga u svojoj
ruci, tako da se ruka od njega zagrije, od toga će zagrijavanja ojačati žile
i snage tijela.
Neka čovjek često kroz nosnice udiše miris njegova debla i donijet će
zdravlje njegovoj glavi.
Čovjek čiji je mozak prazan zbog suhoće te je zbog toga bolestan u
glavi, neka u vodi skuha unutarnju jezgru ploda ovog drveta, ne doda-
jući ništa drugo. Iscijedivši vodu, neka je često jede natašte i nakon jela,
pa će njegov mozak narasti i bit će ispunjen, njegovi živci će biti snažni
i bol u glavi će prestati.
Tko osjeća bol u srcu, tako da njegovo srce ne dobiva na snazi i tako
postaje tužan, neka često jede sirove jezgre plodova. To će u njegovo srce
uliti sok poput masti, pa će dobiti na snazi i vratit će mu radost.
Tko osjeća bol u jetrima, neka često zgnječi te jezgre i stavi ih u med
te ih tako s medom često jede, pa će njegova jetra biti izliječena.
Tko osjeća bol u slezeni, neka na vatri umjereno ispeče unutarnje
jezgre i tako tople često jede, pa će slezena od toga postati topla i težit će
potpunom zdravlju.
Tko osjeća bol u želucu, neka snažno skuha te jezgre u vodi te
ih kuhane razmrvi u vodi kao u kašu. Tada neka u zdjelici pomiješa
umjereno brašna s vodom i tome brašnu doda prah sladića i malo manje
praha korijena oslada. Neka to opet kuha s gore spomenutim jezgrama,
pripremi smok i zatim jede. To će očistiti njegov želudac i učiniti ga
toplim i snažnim.

144
Castanea valde calida est, sed tamen magna virtutem
habet quae ipsi calori permixta est, et discretionem
signat. Et quod in ea est et etiam fructus ejus, utilis est
contra omnem infirmitatem quae in homine est.

Et homo quem paralisis fatigat et inde iracundus
existit, quia gicht semper est cum ira: corticem, fructus,
et folia huius arboris in aqua coquat, et cum eadem
aqua assum balneum sibi faciat, et hoc saepe faciat, et
paralisis in eo cessabit, et suavem mentem habebit.

Sed homo qui de ligno eius baculum parat, et illum in
manu sua portat, ita quod manus ex hoc calfit, ex illa
calefactione venae et omnes vires corporis ejus confortantur.
Et odorem eiusdem ligni homo naribus suis saepe capiat, et
capiti ipsius sanitatem confert. Sed et homo, cui cerebrum
de ariditate vacuum est, et exinde in capite infirmatur,
interiores nucleos fructus ejusdem arboris in aqua coquat,
et nihil aliud addat, et aqua effusa, ieiunus et pransus
ita saepe comedat, et cerebrum eius crescit et implebitur,
senadern eius fortes erunt, et ita dolor in capite cessabit.

Et qui in corde dolet, ita quod cor eius in fortitudine non
proficit, et sic tristis efficitur, eosdem nucleos saepe crudos
comedat, et cordi eius succum velut smalh infundat,
et sic in fortitudine proficit, et laetitiam recicpiet.

Qui autem in splene dolet: interiores nucleos istos ad
ignem modice asset, et calidos saepe comedat, et splen
inde calidum erit et ad sanum perfectum tendit.

145
Mušmula
(Nespelbaum; bot. Mespillus germanica)

Mušmula je jako topla i označava ugodu.
Njena kora i lišće ne vrijede mnogo kao lijek jer je sva njena snaga u
plodu.
Čovjek koji ima vrućicu svakog, svakog trećeg ili svakog četvrtog
dana, neka samelje njezin korijen i često pije taj prah u toplom vinu
natašte, nakon jela i navečer te također pri samoj pojavi te bolesti. Neka
to često čini, pa će ozdraviti.
Plod ovog drveta koristan je i dobar i za zdrave i za bolesne ljude,
koliko god ga pojeli, jer čini da njihovo meso raste i pročišćava njihovu
krv.

Smokva
(Ficus/Fickbaum; bot. Ficus carica)

Smokva je više topla nego hladna, uvijek će sadržavati toplinu, dok je
hladnoća slaba. Označava strah.
Neka čovjek umjereno zgnječi njezinu koru i lišće, dobro iskuha u
vodi, doda medvjeđe masti i malo maslaca te tako napravi ljekovitu
mast. Ako tko osjeća glavobolju, neka njome maže svoju glavu. Ili ako
su njegove oči pune čireva i gnojne, neka maže svoje sljepoočnice i
područje oko očiju, pazeći da ne dodirne oči iznutra. Ako tko osjeća bol
u prsima, neka njome maže svoja prsa, a ako u bubrezima, neka maže
bubrege, pa će mu biti bolje.
Ako se njezino deblo zapali na vatri i taj dim koga dotakne, malo će
mu naškoditi, tako što će biti slab. Ili ako tko nosi štap od njezinog debla
u svojoj ruci, na isti način će ga oslabiti u njegovim snagama, dakle bit
će slab.
Plod ovog drveta nije dobar za jelo zdravom čovjeku jer ga potiče na
uživanje i izaziva prevrtljiv duh te će biti pohotan i obijestan, tako da će

146
težiti za častima, naginjat će lakomosti i imat će promjenjivu narav, tako
što neće moći ostati u jednom duhovnom stanju.
Također plod nije dobar kao hrana za tijelo čovjeka jer rastapa njego-
vo meso i protivan je svim čovjekovim sokovima, tako da ih izaziva na
zlo kao da je njihov neprijatelj.
Bolesnom pak čovjeku i onome tko slabi u tijelu dobar je za jelo jer
je propao duhom i tijelom te neka ga jede sve dok mu ne bude bolje, a
poslije neka ga izbjegava.
Ako ga zdrav čovjek želi jesti, neka ga prije umoči u vino ili ocat
kako bi ublažio njegovu slabost i tada neka ga jede, ali ipak umjereno.
Bolestan čovjek ne treba ga na ovaj način ublažiti, to jest začiniti.

Lovor
(Laurus; bot. Laurus nobilis)

Lovor je topao, ima malo suhoće i označava postojanost.
Čovjek koji osjeća bol u želucu, neka zgnječi koru i lišće lovora,
istisne sok i procijedi kroz krpu. Neka pripremi pogačice od soka i
pšeničnog brašna i samelje ih. Neka napravi napitak s medom i vodom,
u njega ubaci malo tog praha i pije. Neka to čini koliko god puta želi i
očistit će njegov želudac od svake nečistoće, a neće ga ozlijediti.
Neka čovjek također u vodi skuha njegov korijen, koru i lišće, uz
dodatak jarčjeg loja i od toga napravi ljekovitu mast. Ako čovjek osjeća
bol u glavi, prsima, boku, leđima ili bubrezima, neka se njome ondje
maže, pa će mu biti bolje.
Plod ovog drveta jako je topao, pomalo suh i koristan kao lijek.
Ako tko često jede sirov plod ovog drveta, suzbija u njemu sve
vrućice.
Ako koga muči reuma ili vrućice, neka smrvi u prah bobice lovora,
doda upola toliko praha voćke na kojoj rastu divlje jabuke ili, ako nema
divlju jabuku, neka pomiješa upola toliko mljevene piskavice. Neka
to zagrije u vinu tako da provrije i pije toplo, pa će se reuma i vrućica
povući.

147
Ficus magis calida est quam frigida, et semper calorem
habebit, et frigus non valet, et timorem designat.

Si autem lignum eius in igne accenditur et si quem
fumus eius tetigerit, ipsum aliquantum laedit, ita
quod illi unmechtet. Vel si quis baculum ex eodem
ligno in manu sua portat, eum etiam eodem modo
in viribus suis debilem facit, scilicet in unmeckte.

Sed et fructus eiusdem arboris homini, qui sanus in
corpore est ad comedendum non valet, quoniam facit eum
delectationem et tumidam mentem habere, ita quod honores
appetit et quod avaritiae intendit et quod mutabiles mores
habebit, ita quod in uno statu mentis non perservat.

Sed etiam corpori hominis ad comedendum non
valet, quia carnes eius zufloszlich parat et quia
omnibus humoribus hominis resistit, ita quod eos
in malum irritat velut eorum inimicus sit.

Infirmo autem qui in corpore deficit, bonus est ad
comedendum, quia mente et corpore defecit, et ille eum
comedat usque dum melius habeat, et postea eum devitet.

Quod si sanus homo eum comedere vult, in vino aut aceto
eum prius beysze, ut fragilitas illius temperetur, et tunc
eum comedat, sed tamen modice. Sed necesse non est ut
infirmus homo eum hoc modo temperet, id est beysze.

148
Ako je kome mozak hladan i zbog toga se čini lud, neka samelje bo-
bice te s brašnom i vodom napravi tijesto. Pošto je odrezao kosu, neka to
tijesto stavi na svoju glavu, prekrije kapom i spava. To će mozgu donijeti
toplinu. A kad se tijesto posuši, neka na isti način pripremi drugo. Neka
to često čini, pa će se vratiti svojoj pameti.
Tko osjeća bol u želucu, neka u vinu skuha bobice i to vino toplo
pije. Ono će odnijeti sluz iz njegovog želuca i pročistiti ga te će otjerati
iz njega vrućicu.
Tko osjeća glavobolju, neka u mužaru, ulivši umjereno vina, zgnječi
te bobice i tim vinom neka namaže cijelu svoju glavu, odnosno tjeme,
čelo i sljepoočnice. Pošto je to učinio, neka kapom pokrije glavu da se
zagrije i legne u krevet. Koliko god bi jako boljelo, bol će popustiti.
Ako tko osjeća bol u plućima, tako da čak trune, neka samelje bobice
lovora i taj prah često jede s kruhom, pa će ozdraviti.
Neka čovjek istisne ulje iz bobica lovora i gdje ga na tijelu muči reu-
ma, neka se ondje njime maže i bit će mu bolje. Ako pak tom ulju doda
trećinu njegove količine soka planinske somineili šimšira, ulje će zbog
toga postati snažnije i tim brže će prodrijeti kroz njegovu kožu kako bi
ga izliječilo, pa će se tako reuma povući.
Kad zamagljenost obuzme oči, neka čovjek istisne ulje bobica i njime
namaže oči, pa će ono iz njih ukloniti zamagljenost. Ali ako bi ulje
dodirnulo oči iznutra, naškodilo bi im.
Ako čovjek osjeća bol u srcu, neka se ondje maže tim uljem. Također
ako osjeća bol u boku ili leđima, neka se ondje maže, pa će mu biti bolje.
Ako čovjek ima smrdljiv želudac tako da izbacuje prljavu slinu, neka
od onog ulja i malo brašna pripremi pogačice i jede ih. One će očistiti
želudac i savladati smrdljive sokove, a njemu donijeti ispravne i dobre.

149
Maslina
(Oliva/Oleybaum; bot. Olea europaea)

Maslina je više topla nego hladna, suha je i označava milost.
Neka čovjek u vodi skuha vanjsku koru i lišće ovog drveta te uz
dodatak stare slanine napravi ljekovitu mast. Gdje god čovjek zbog
reume osjeća bol, neka se ondje maže tom mašću i ona će prodrijeti kroz
njegovu kožu, pa će mu biti bolje.
Kome je želudac hladan, neka u vodi skuha njezinu koru i lišće i tu
vodu procijedi kroz krpu. Tada neka u zdjelici na vatri rastopi manje
smole i manje mire nego smole i doda u prije spomenuti sok. Neka tako
napravi melem i umočivši u njega krpu napravljenu od konoplje neka
ju položi na svoj želudac. To će zagrijati njegov želudac i omogućiti mu
dobru probavu.
Ulje od ploda ovog drveta ne vrijedi mnogo za jelo jer ako se jede,
izaziva mučninu te drugu hranu čini teškom za jelo. Ali dobro je za
mnoge lijekove. Naime, kad se to ulje napravi, neka se kuha na vatri i
unutra stave ruže ili ljubičice. Takvo je ulje dobro protiv raznih vrućica,
a budući da se kuhalo na vatri, nije potrebno da se više stavlja na sunce.
Ako tko osjeća glavobolju, neka pusti da maslinovo ulje i manje ruži-
ne vode provrije u tavi. Zatim neka uzme plod crne pomoćnice, manje
nego ulja, i istuca žareće koprive više nego što je ploda crne pomoćnice
te procijedi kroz krpu. Neka taj sok ulije u tavu k ulju i pusti da opet
provrije. Kad je to učinio, neka opet procijedi i izlije u novu glinenu
posudu. Zatim, kad osjeti glavobolju, neka tom mašću maže svoje tjeme,
čelo i sljepoočnice pa poveže krpom premazanom voskom.
Ako pak neki čir ili prišt izaziva čovjeku oštru bol, prije nego pukne,
neka ga smekša maslinovim uljem.
Ako koga muči reuma, neka u maslinovo ulje ubaci ruže i time se
maže ondje gdje je reuma, pa će mu biti bolje.
Ako tko osjeća bol u glavi ili bubrezima ili ako kome na tijelu, prem-
da nije pao niti se udario, već sama od sebe, nastaje oteklina, tada neka

150
ubaci ljubičice u maslinovo ulje. Neka se njime maže ondje gdje boli, a
ako ima oteklinu, neka maže područje oko otekline, a ne iznad nje.
Ako čovjeku bilo gdje na njegovom tijelu dosađuje grč, neka se
snažno maže maslinovim uljem, pa će mu biti bolje.

Limun
(Boncitherus/Bontziderbaum; bot. Citrus medica)

Drvo na kojemu rastu limuni više je toplo nego hladno i označava
nevinost.
Čovjek koji ima svakodnevne vrućice, neka u vinu skuha lišće ovog
drveta, to vino procijedi kroz krpu i često pije, pa će biti izliječen.
Ali i njegovi plodovi, ako se jedu, suzbijaju vrućice u čovjeku.

Jabuka
(Malus/Affaldra; bot. Pyrus malus)

Jabuka je topla i vlažna te ima toliko vlage da bi ta vlaga skroz istekla
kada ne bi bila zadržana toplinom.
Ako čovjek, bilo star bilo mlad, pati od zamagljenosti očiju, neka u
proljeće uzme lišće ovog drveta, prije nego je dalo plodove te godine,
odnosno kada je lišće u početnom rastu u proljetno vrijeme jer je tada
nježno i zdravo, poput mladih djevojaka prije nego rode. Neka to lišće
zgnječi, istisne njegov sok, doda mu jednaku količinu kapljica koje se
cijede iz vinove loze i ostavi zajedno u posudi. Navečer, kad ide spavati,
neka perom u to umočenim umjereno namaže kapke i oči, kao što rosa
pada na travu, ali tako da ne uđe u oči. Tada neka prije spomenuto,
umjereno zgnječeno lišće poškropi spomenutim kapljicama koje se
cijede iz vinove loze, stavi na svoje oči, poveže krpom i tako spava. Neka
to često čini, pa će otjerati zamagljenost očiju i jasnije vidjeti.
Kada u proljeće na jabuci izlaze prvi izdanci, odnosno pupoljci, neka
čovjek otkine jednu grančicu, bez rezanja željezom, i neka kod samog
mjesta otkidanja vuče amo-tamo novu uzicu od jelenje kože kako bi

151
postala vlažna od soka. Kad primijeti da ondje više nema vlage, tada
neka nožićem vrlo malenim rezovima zareže sam izdanak kako bi istje-
calo više soka, te onu uzicu, vučenjem preko tog mjesta i preko grane,
navlaži tim sokom koliko može. Tada neka je stavi na vlažno mjesto
kako bi što više tog soka, koji je privukla iz drveta i grane, primila u
sebe. Ako koga muči reuma u bubrezima ili križima, neka se ondje
opaše tom uzicom oko golog mesa da sok, koji je privukla iz spomenute
jabuke, prodre u njegovo meso, pa će mu biti bolje.
Tko osjeća glavobolju zbog bolesti jetara ili slezene, ili zbog štetnih
sokova želuca ili trbuha, ili zbog migrene, neka uzme prve izdanke,
odnosno pupoljke jabuke, stavi ih u maslinovo ulje i zagrije u posudi na
suncu. Navečer, kad ide spavati, neka to pije. Neka to često čini i bit će
mu bolje u glavi.
U proljeće, kad već cvijeće niče, neka čovjek uzme zemlju koja se
nalazi oko korijena ovog drveta i zagrije ju na vatri. Ako tko osjeća
bol u ramenima, bubrezima ili trbuhu, neka tu toplu zemlju stavi na
mjesto boli, pa će mu biti bolje. Pošto su se plodovi ovog drveta već
počeli razvijati, tako da su počeli okrupnjivati, tada ta zemlja više ne
vrijedi protiv tih bolesti jer se sok te zemlje i samog drveta već uzdigao
u plodove te je zbog toga (jabuka) slabija i u zemlji i u granama.
Plod je ovog drveta nježan i može se lako probaviti. Ako se jede
sirov, ne škodi zdravima jer kad je rosa u svojoj snazi, a treba reći da se
njezina snaga povećava od početka noći pa gotovo sve do zore, tada od
te rose rastu jabuke. Zbog toga su sirove dobre za jelo zdravim ljudima
jer su kuhane snažnom rosom. Bolesnima pak sirove ponešto škode jer
su i sami slabi. Ali kuhane i pečene dobre su kako za bolesne tako i za
zdrave. Ali kad postanu stare i kora im se smežura, kao da je zima, tada
su sirove dobre za jelo i bolesnima i zdravima.

152
Kruška
(Pirus/Birbaum; bot. Pyrus communis)

Kruška je više hladna nego topla te tako teška i tvrda u usporedbi s
jabukom, kao jetra u usporedbi s plućima. Naime, snažnija je i korisnija,
poput jetara, ali ipak škodljivija nego jabuka.
Njezino korijenje, lišće i sok nisu dobri za lijekove zbog njezine
tvrdoće, ali njezina imela ponešto vrijedi u medicini.
Ako tko osjeća bol u prsima i plućima, to jest otežano diše, neka
uzme imelu kruške, samelje ju i tome prahu doda manju količini praha
sladića. Neka to često jede natašte i nakon jela, pa će mu biti bolje u
prsima i plućima.
Tko pati od reume, neka imelu kruške, kako bi imala ugodan okus,
zarezanu ostavi tri dana i tri noći u maslinovom ulju. Poslije neka na
vatri rastopi dva puta više jelenjeg loja nego što je ulja i u taj loj na dva
dana i dvije noći stavi dobro smrvljen i usitnjen plod narda. Zatim neka
ulje s imelom snažno zgnječi, protisne sok kroz krpu, te jelenji loj s
plodom narda opet rastopi. Pošto je to učinio, neka sok od imele i ulja
i sok od loja i ploda narda zajedno stavi u posudu, doda lovorovo ulje
trećinu njihove količine i napravi ljekovitu mast. Kad reuma bijesni u
čovjeku, neka se namaže tom mašću, pa će ju otjerati, osim ako je ondje
začetak smrti.
Plod kruške je jak, težak i opor. Ako bi ga tko sirovog obilno jeo,
izazvao bi migrenu u njegovoj glavi, dim u prsima, odnosno teškoće
s disanjem jer je nešto njegovog soka privučeno u pluća i onamo se
odvodi, tako da se taj sok stvrdnjuje oko jetara i pluća te zbog toga u
jetrima i plućima vrlo često nastaju velike bolesti.
Kao što je čovjek ponekad zasićen mirisom vina, tako se također
njegov dah miješa sa sokom kruške i poprima njegovu oporost. Stoga
on, pošto bi pojeo sirovu krušku, teško bi udisao, tako da bi zbog toga u
njegovim prsima katkad nastale velike bolesti. Kad snage rose oko zore
slabe, tada od te rose rastu kruške i zbog toga u čovjeku stvaraju loše
sokove jer rastu od rose koja nestaje, osim ako nisu kuhane. Stoga, tko

153
želi jesti kruške, neka ih skuha u vodi ili ispeče na vatri. Ali ipak kuhane
su bolje nego pečene jer topla voda postupno iskuhava štetan sok koji
je u njima, a vatra je odviše brza i pečenjem ne istisne iz njih sav sok.
Onoga tko ih jede kuhane kruške ponešto opterete jer traganjem uma-
njuju i slamaju trulež u njemu, ali ipak mu daju dobru probavu, budući
da odnose trulež sa sobom. Drugo voće pak može se lako probaviti, ali
ne odnosi trulež sa sobom.
Neka čovjek nareže kruške, odbaci njihove jezgre, dobro ih isku-
ha u vodi i zgnječi, tako da budu poput kaše. Kasnije neka smrvi u
prah štrbac, galange manje nego štrpca, sladića manje nego galange i
širokolisne grbice manje nego sladića, a ako nema štrbac, neka uzme
korijen komorača. Neka te prahove zajedno pomiješa, ubaci u umjereno
zagrijan med, doda spomenute kruške, snažno miješa te stavi u posudu.
Neka svaki dan natašte pojede koliko stane u malu žlicu, nakon jela
neka uzme dvije žlice, a navečer tri. Ovo je najbolji ljekoviti pekmez te je
dragocjeniji i korisniji od najčišćeg zlata jer otklanja migrenu, umanjuje
teškoće s disanjem koje u čovjekovim prsima izazivaju sirove kruške i
uništava sve loše sokove koji su u čovjeku. Pročišćava čovjeka tako kao
što se posuđe očisti od prljavštine.

Orah
(Nux/Nuszbaum; bot. Juglans regia)

Orah je topao i ima gorčinu te prije nego što rodi plodovima, njegova
toplina i gorčina nalazi se u deblu i lišću. Ta gorčina ispušta toplinu i
daje orahe. Kada jezgra počne rasti, gorčina slabi, a raste slatkoća. A kad
slatkoća u jezgri raste, tada ta slatkoća ima oštrinu te se tako slatkoća i
oštrina miješaju i oblikuju jezgru. Tada gorčina i toplina ostaju u deblu
i čine da orah raste izvana. Nakon rasta i dozrijevanja svih plodova na
plodonosnim drvećima, njihovo lišće više ne vrijedi za lijekove jer je
njihov sok prešao u plodove.
Stoga, prvom pojavom lišća oraha i sve dok se njegovi plodovi
razvijaju, znači dok su orasi još nezreli tako da se ne mogu jesti, neka

154
Fructus autem piri gravis, et ponderosus et asper est: et
si quis eum crudum superflue comederit, emigraneam
in capite eius parat, fumum in pectore eius facit,
quoniam et in pulmone de succo eius attrahunt, et
in se aliquantum ducunt, ita quod idem succus circa
iecorem et circa pulmonem indurescit, ac ideo in iecore
et in pulmone multotiens magnae infirmitates fiunt.

Et ut etiam homo de odore vini interdum plenius, ita etiam
anhelitus eius succo piri commiscetur et asperitatem ipsius
capit. Unde etiam ille, postquam crudum pirum comederit,
anhelitum difficulter in se trahit, ita quod etiam multae
infirmitates in pectore eius ex hoc interdum fiunt, quia cum
vires roris circa ortum diei dilabuntur, tunc de rore illo pira
queckent, et ideo etiam noxios humores in homine faciunt.
Quoniam in defluente rore crescunt, nisi coquantur. Unde
qui pira comeder vult, ea in aqua ponat, vel ad ignem asset:
sed tamen cocta meliora sunt quam assata, quia calida
aqua nocivum succum qui in eis est, paulatim excoquit, sed
ignis nimis velox est, et non totum humorem assando in
eis exprimit. Et illum, qui pira cocta comedit, aliquantum
gravant, quia putredinem in eo minuunt perquirendo et
frangunt, sed tamen bonam digestionem in ipso faciunt,
quoniam putredinem secum educunt. Poma autem
faciliter digeruntur, et putredinem secum non auferunt.”

155
čovjek uzme lišće tog drveta, dok je još mlado, i istisne njegov sok na
ono mjesto gdje crvi jedu čovjeka ili gdje na njemu rastu crvi ili druge
ličinke. Neka to često čini, pa će crvi uginuti.
Ako crvi nastaju u želucu čovjeka, neka uzme jednaku težinu lišća
oraha i breskve, prije nego plodovi na njima sazriju, i samelje nad uža-
renim kamenom. Neka taj prah često jede s jajetom, juhom ili umjereno
kuhanim brašnom, pa će crvi u njegovom želucu uginuti.
Na kome se već počela razvijati guba, neka istisne sok istih listova,
doda mu stare slanine i tako napravi ljekovitu mast. Neka se pored vatre
time maže te neka to često čini, pa će bez sumnje ozdraviti, osim ako
Bog tako ne želi.
Koga muči reuma, neka uzme zemlju koja se nalazi oko korijena
ovog drveta, prije nego njegovi plodovi sazriju, i zagrije na vatri poput
kamenja te s njome napravi vruću kupelj. Kad sjedi u kupelji, neka
polijeva tu zagrijanu zemlju kako bi od nje primio toplinu i znoj. Neka
se često tako kupa pa će otjerati reumu koja želi saviti i slomiti njegove
udove. A njegovi slomljeni udovi tako će biti izliječeni, ako bi ovo često
činio čim reuma u njemu počne bjesnjeti.
Tko u sebi ima mnogo sluzi, neka uzme ono što se cijedi iz oraha kad
se odrežu njegove grane, bilo da je to krv bilo znoj. Neka to umjereno
skuha u vinu s komoračem i manjom količinom širokolisne grbice te
neka to procijedi kroz krpu. Neka to često pije toplo, pa će izbaciti sluz
i bit će očišćen.
Tko na glavi ima dubok i grozan svrab, neka na rane istisne sok iz
vanjske kore oraha, koja je ljuska. Kad je koža natekla od gorčine soka,
neka je odmah namaže maslinovim uljem, pa će gorčina biti potisnuta.
Neka to često čini, pa će se očistiti od svraba.
U čovjeku koji jede mnogo oraha, bilo svježih bilo starih, lako
izazovu vrućicu. Ipak, zdravi ljudi mogu ih nadvladati, a bolesnima pak
ponešto škode.
Ulje istisnuto iz njih toplo je i meso onih koji ga jedu čini debelim
te duh radosnim. Ali od njega se povećava sluz, tako da prsa čovjeka
ispunjava izlučevinom, odnosno sluzi. Ipak, kako zdravi tako i bolesni

156
mogu ga nadvladati i podnijeti, ali bolesnim prsima zadaje ponešto
teškoća s disanjem.

Dunja
(Quotanus/Quittenbaum; bot. Cydonia oblonga)

Dunja je topla i nalik je lukavosti jer je katkad nekorisna, a katkad ko-
risna. Njeno drvo i lišće nisu pretjerano korisni za čovjekovu upotrebu.
Plod joj je topao i suh te u sebi ima pravu ravnotežu. Kad je plod zreo,
ako ga se jede sirovog, škodi kako bolesnom tako i zdravom čovjeku, ali
kuhan ili sušen vrlo je koristan za jelo i zdravome i bolesnome.
Koga muči giht, neka često jede taj plod kuhan ili sušen, pa će on
obuzdati giht u njemu, tako da ne otupljuje njegova osjetila, ne slama
njegove udove i ne ostavlja ga bespomoćnog.
Tko izbacuje mnogo sline, ako često jede taj plod kuhan ili sušen,
osušit će ga iznutra, pa će tako smanjiti slinu u njemu.
Ako su negdje na čovjeku rane, neka skuha ili osuši taj plod, doda
trećinu te količine stolisnika i crnog sljeza te ih zajedno zgnječi. Neka to
stavlja na rane, pa će one zacijeliti.

Breskva
(Persicus/Persichbaum; bot. Prunus persica)

Breskva je više topla nego hladna i nalik je zavisti. Njezin sok je za
lijekove korisniji nego njezin plod.
Čovjek kojem često suze oči, neka istisne sok iz stabla breskve ili
šljive koliko stane u ljusku oraha i umjereno zagrijan na užarenoj cigli
stavi oko svojih očiju, dok se od njega ne ugriju. Neka to čini svakog
četvrtog dana, jednom dnevno, ali ne više od toga, da im ne naškodi.
Naime, sok iz stabla breskve posjeduje prirodnu vlažnost.
Tko uslijed različitih bolesti ima razne mrlje na svome tijelu, neka
uzme unutarnju koru ovog drveta, prije nego njegov plod sazrije,
tu koru zgnječi, istisne njezin sok, doda mu umjereno octa i toliko

157
kuhanog meda koliko je onih dvaju prvih. Neka to stavi u novu glinenu
posudu i često se maže ondje gdje su na njegovom tijelu ružne mrlje, sve
dok se ne smanje.
Tko ima smrdljiv zadah, neka uzme plod breskve prije njegova
dozrijevanja i zgnječi ga. Tada neka uzme punu šaku sladića, umjereno
papra i dovoljno meda te skuha u čistom vinu i napravi bistri napitak.
Neka to često pije nakon jela i navečer, pa će mu vratiti zadah ugodnog
mirisa i odnijeti trulež iz tijela i prsa.
Kome u trbuhu i želucu rastu maleni crvi, neka samelje korijen i lišće
betonike, tome doda dva puta toliko praha lišća breskve, koje je uzeto
kad drvo već cvjeta, i skuha u novom loncu s dobrim i čistim vinom.
Neka to često pije natašte i navečer, pa će crvi u njemu uginuti.
Također neka čovjek protiv boli u oba boka, na koji god način ga
ondje boli, te protiv boli u prsima i reume, u vodi umjereno skuha lišće
breskve, jednaku količinu kalopera, bosiljak trećinu količine kalopera
i trputac trećinu količine bosiljka. Zatim neka uz snažno miješanje to
procijedi kroz krpu. Poslije neka uzme lovorovo ulje, dva puta toliko
jelenjeg ili jarčjeg loja i staru mast trećinu njegove količine. Neka to sve
zajedno s gore spomenutom vodom umjereno zagrije u zdjelici te tako
napravi ljekovitu mast. Zatim neka njome maže bok koji boli. Neka to
često čini i bit će mu bolje.
Plod breskve gotovo je mlačan i nije dobar za jelo ni zdravom ni
bolesnom čovjeku jer uništava dobre sokove u čovjeku i stvara sluz u
njegovom želucu. A tko želi jesti taj plod neka odbaci vanjsku kožu i
jezgru te ono što je ostalo stavi u vino i doda soli i umjereno papra. Na
ovaj način pripremljen plod neće mnogo naškoditi, no ipak nema dobar
okus.
Čovjek koji želi biti zdrav, neka odbacivši ljusku uzme unutarnje
sirove jezgre breskve, zgnječi ih do mlijeka i procijedi kroz krpu do
mjere pet malih žlica. Neka samelje galangu težine tri novčića, sladić
težine dva novčića i vučje mlijeko težine obola1, te doda mlijeko iz
jezgara. Neka od soka mlječike i najboljeg pšeničnog brašna pripremi
1 Rimska mjera za težinu koja iznosi 0,568g (prim. prev.).

158
pogačicu i postupno i nježno je suši na suncu ili zagrijanoj peći. Tada
neka težinu obola te pogačice pomiješa s gore spomenutim mlijekom.
Neka prije izlaska sunca, a pošto je prije umjereno zagrijano na vatri,
od toga žličicom pojede težinu pet novčića i legne u krevet na nekoliko
sati. To će u njemu obuzdati reumu, ukloniti gušenje iz prsiju i odnijeti
sluz iz želuca. Pročistit će ga poput nježnog napitka. Ako čovjek misli da
je potrebno, neka to jede dva puta mjesečno. Toga dana kad to uzima,
neka se suzdržava od jake hrane, slanog kruha, graška i leće, a neka jede
laganu hranu i pije vino.
Tko osjeća bol u prsima, tako da je njegovo grlo dosta stegnuto
ili da u njemu raste neko zlo ili da je u njemu neka mučna para, a da
nema rane ili otekline, neka uzme tijesto od pšenice i sirup koji teče iz
drveta breskve. Neka ga rastopi po tijestu i to toplo stavi na svoje grlo
na nekoliko sati. Neka to često čini i bit će mu bolje. Ako pak osjeća bol
u grlu zbog rane ili otekline, tada neka to ne stavlja na grlo jer će mu
uzrokovati bol.
Ako čovjek osjeća bol u vratnim žlijezdama, tako da su mu previše
stegnute ili previše odvojene, neka na njih često stavlja gore spomenuto
tijesto, ako su ondje rane ili otekline. Ako su njegove vratne žlijezde
ozlijeđene ili su natekle, ako bi tada na njih stavio to tijesto, bilo bi mu
još gore.
Tko osjeća glavobolju, neka uzme pšenično tijesto, odozgo ga namo-
či sokom iz stabla breskve, kako je gore rečeno, i tako toplo stavi na svoje
tjeme na nekoliko sati, pa će mu biti bolje.

Višnja i trešnja
(Cerasus; bot. Prunus cerasus i Prunus avium)

Višnja je više topla nego hladna i posve je slična šali, koja iskazuje
radost ali je ujedno i štetna. Njezin sok i lišće nisu pretjerano korisni u
medicini jer u sebi imaju slabost. Njezin je plod umjereno topao i nije
osobito ni koristan ni štetan. Ne škodi zdravome čovjeku ako ga jede, a

159
bolesnom pak i onome koji u sebi ima loše sokove, izaziva podosta boli
ako ga mnogo jede.
Čovjek koji na svome tijelu ima rane tako grozne da gotovo sliče na
gubu, ali ipak nije guba, neka snažno zgnječi unutarnje jezgre višanja,
dok su još mlade. Neka na vatri rastopi medvjeđu mast i to zajedno
pomiješa te napravi ljekovitu mast. Neka se njome maže pored vatre, pa
će biti izliječen.
Tko u trbuhu ima napadaj grčeva, koje ne izazivaju crvi, neka često
jede sirove jezgre i bit će mu bolje.
Tko u svome trbuhu ima crve, neka te jezgre stavi u ocat i tako ih
često natašte jede, pa će crvi u njemu uginuti.
Kome su oči crvene i pune čireva, neka uzme tople mrvice kruha od
finog brašna i na njih stavi sok višnje rastopljen na vatri. Neka to zatim
stavi na oči, tako da je taj sok položen na oči i poveže zavojem. Neka to
često čini i izliječit će oči.
Čije uši zadesi neka bolest i loši sokovi, tako da se čini da je gluh i
da mu šumi u ušima, neka u zdjelici na vatri rastopi spomenuti sok iz
stabla i tako topao razvuče ga po mrvicama od finog brašna. Pred noć
neka taj zgusnuti sok s mrvicama od finog brašna stavi u ušne otvore
te također oko cijelih ušiju i sljepoočnica i preko poveže lanenu krpu.
Neka to često čini i otjerat će bolest, loše sokove i šumljenje iz svojih
ušiju te će ozdraviti.

Šljiva
(Prunus/Prunibaum; bot. Prunus domestica)

Šljiva je više topla nego hladna te je suha. Oštra je poput trna i
označava srdžbu.
Ako crvi grizu meso čovjeka, neka na suncu ili na loncu zagrijanom
vatrom osuši vanjsku koru i lišće šljive i samelje. Neka taj prah posipa
na mjesto gdje crvi grizu čovjeka i kad se crvi počnu micati otamo,
neka pomiješa ocat i umjereno meda te izlije na mjesto s crvima, pa će

160
uginuti. Pošto su crvi pali mrtvi iz rana, neka u vino umoči lanenu krpu
i stavi na rane, pa će izvući trulež i ozdravit će.
Neka čovjek od kore i lišća ovog drveta napravi pepeo te od toga
pepela lužinu. Ako je njegova glava prhutava ili suha, neka je često pere
tom lužinom, pa će glava biti izliječena i lijepa te će stvarati mnogo
lijepe kose.
Ako se neki čovjek zbog magičnih ili prokletih riječi čini bezuman,
neka uzme zemlju koja je oko korijena ovog drveta te na vatri snažno
zagrije da se prilično zažari. Pošto je zagrijana od vatre, neka na nju
zatim stavi dovoljno rute i manje sitne metvice da zemlja u sebe primi
njihov sok i miris. Ako čovjek nema sitnu metvicu, neka na nju stavi
zeleni komorač, a ako je zima, neka stavi sjeme tih biljaka. Dakle, pošto
je jeo, neka tu zemlju, umjereno toplu, s tim biljkama stavi oko glave,
golog trbuha i svojih golih bokova, preko poveže krpu i legne u krevet.
Neka se pokrije prekrivačima kako bi se s tom zemljom oznojio. Neka to
čini tri ili pet dana, pa će mu biti bolje.
Ako nekom čovjeku usne natiču ili bubre, neka navečer, kad ide spa-
vati, umjereno zagrijan sok iz stabla šljive poveže krpom preko usana.
Neka to često čini i bol će popustiti.
Kome zbog reume stalno drhte prsti i ruke, neka topao sok iz stabla u
krpi često veže preko cijele ruke, pa će drhtanje prestati.
Plod ovoga drveta štetan je i opasan za jelo, kako zdravom tako i
bolesnom čovjeku, poput nekorisne i zanemarene trave jer u čovjeku
izaziva melankoliju, povećava u njemu gorke sokove i čini da sve bo-
lesti koje su u njemu uzavriju. Zbog toga, tko ga želi jesti, neka ga jede
umjereno. Naime, tko je zdrav, moći će ga podnijeti, ali bolesnomu jako
škodi.
Tko suho kašlje, neka uzme unutarnje jezgre ovog ploda i stavi ih u
vino, sve dok malo ne nabubre te ih tako često jede. Neka također s tim
vinom pripremi juhu i srče ju, pa će brzo ozdraviti.
Svaka vrst ovoga drveta u svojoj kori i lišću ima spomenutu snagu i
u svom plodu istu prirodu kao drvo o kojem se govorilo, osim što ono
drveće koje nosi veće plodove, u sebi ima jače snage.

161
Oskoruša
(Esculus/Spirbaum; bot. Sorbus domestica)

Oskoruša je topla i suha, ali njezina toplina nije odviše korisna i u
svom sjaju označava prijetvornost.
Njezina kora, lišće i sok ne vrijede mnogo za upotrebu u medicini.
Neka čovjek zemlju, koja je pod ovim drvetom oko njegovog korijena,
raširi po svom vrtu gdje gusjenice i leptiri jedu i pustoše povrće. Oni će
zbog njezine nepovoljnosti otići i neće ondje moći rasti.
Njezin plod opterećuje čovjeka kao da mu povećava težinu, uzbur-
kava njegove sokove, ali je sastavom takav da ne stvara sluz u čovjeku.
Ako se jede, zdravom čovjeku mnogo ne koristi niti šteti, no bolesnom
nije koristan.

Dud
(Mulberboum/Mulbaum; bot. Morus nigra)

Dud je hladan i ima pravu ravnotežu.
Čovjek koji ima svrab neka u vodi skuha lišće ovog drveta te se u toj
vodi kupa ili se dobro opere tom vodom u parnoj kupelji. Neka to često
čini i njegova će koža biti izliječena.
Tko je putem jela ili pića uzeo otrov, neka zgnječi lišće i istisne njihov
sok, doda mu malo manje soka pelina i pomiješa s dva puta toliko do-
brog i čistog vina. Neka to sve zajedno kuha da provrije. Kada se ohladi,
neka nakon jela umjereno, ali ipak često pije, pa će izbaciti otrov iz sebe
kroz povraćanje ili će proći kroz njega putem nužde.
U njegovom je plodu obilje i taj plod ne škodi ni zdravima ni bolesni-
ma, već čovjeku više koristi nego što mu škodi.

162
Badem
(Amygdalus; bot. Amygdalus communis)

Badem je jako topao te u sebi ima umjerenu vlagu. Njegova kora,
lišće i sok ne vrijede mnogo za lijekove jer je sva njegova snaga u plodu.
Kome je mozak prazan i lice loše boje te zbog toga osjeća glavobolju,
neka često jede unutarnje jezgre ovog ploda, pa će mu ispuniti mozak i
dati pravu boju te će mu biti bolje.
Tko je bolestan u plućima i ima ozljedu jetara, neka te iste jezgre
često jede, bilo sirove bilo kuhane, i donijet će snagu plućima jer čovjeka
ni na koji način ne čini sipljivim niti suhim, već ga čini snažnim.

Lijeska
(Corilus/Haselbaum; bot. Corylus avellana)

Lijeska je više hladna nego topla. Ne vrijedi mnogo u medicini te
označava razuzdanost.
Neka čovjek uzme njezine tek rastuće pupoljke, osuši ih na suncu i
smrvi u prah. Gdje su na čovjeku skrofule, neka ondje stavlja taj prah,
pa će ozdraviti.
Muškarac čije sjeme propada, tako da ne može stvarati potomstvo,
neka uzme te iste pupoljke lijeske, trećinu njihove količine papraca, slak
četvrtinu količine papraca i dosta običnog papra. Neka to skuha s jetri-
ma mladog jarca koji je već zreo za oplođivanje te također neka doda
dosta sirovog i masnog svinjskog mesa. Pošto je uklonio one biljke, neka
taj čovjek jede to meso te umače kruh u vodu u kojoj se kuhalo to meso
i također jede. Neka to često čini i bit će u punom cvatu za potomstvo,
osim ako pravedna božja odluka to ne spriječi.
Plodovi lijeske, to jest lješnjaci koji na njoj rastu, zdravomu čovjeku,
ako ih jede, mnogo ne škode niti koriste, ali bolesnomu škode jer ga čine
sipljivim u prsima.

163
Corilus magis frigida est quam
calida, et ad medicinam non multum
valet, et lasciviam designat.

Et homo primos erumpentes grossos eius
in sole exsiccet, in pulveren redigat et
ubi scrofulae in homine sunt, pulverem
hunc inmittat, et curabitur.

Masculus quoque qui diffluentem naturam
seminis sui habet, ita quod ad prolem non
germinat: hic eosedem grossos corili, et ad
eorum tertiam partem erdpeffer, et quanta
quarta pars est erdpeffers tantum de winda
sumat, et aliquantum de usitato pipere: et haec
cum iecore iuvenis hirci qui iam maturus est ad
gravandum, coquat: additis etiam aliquantum
crudis et pinguibus porcinis carnibus: et herbulis
istis abiectis, idem vir carnes has comedat,
et etiam panem in aqua in qua huiusmodi
carnes coctae sunt intingat, et maducet, et si
hoc saepe fecerit, ad prolem florebit: si iustum
Dei iudicium hoc fieri non prohibebit.

164
Planinska somina
(Savina/Sybenbaum; bot. Juniperus sabina)

Planinska somina je topla i ta toplina je tako snažna da čuva njezino
zelenilo čitavu godinu. Označava grubost.
Ako crvi jedu meso čovjeka, neka on zgnječi planinsku sominu i
istisne njezin sok. Neka tom soku doda umjereno octa i to izlije na rane
gdje crvi jedu čovjeka, pa će crvi uginuti.
Tko osjeća bol u plućima, tako da su mu pluća otrovana i trunu, neka
soku planinske somine doda prah sladića pola težine soka i skuha u
vinu pošto je dodao umjereno masti. Neka to često pije te pošto popije,
budući da je gorko, neka odmah popije medovinu, pa će odnijeti otrov i
trulež iz pluća i ozdravit će.
Ako tko osjeća bol zbog gihta na bilo kojem dijelu tijela, neka u
sok stuca planinsku sominu, trećinu njezine količine kadulje i trećinu
količine kadulje zdravca. Neka tom soku doda maslac i od toga napravi
ljekovitu mast. Neka se njome pored vatre maže ondje gdje boli i bit će
izliječen.

Šimšir
(Buxus; bot. Buxus sempervirens)

Šimšir je topao i tako je snažan da cijele godine zadržava svoje zeleni-
lo. Njegova toplina nadmašuje toplinu planinske somine. Također je suh
i ta suhoća nadvladava vlagu u njemu. Označava darežljivost.
Čovjek koji na svome tijelu ima osip, neka do soka zgnječi koru i
lišće šimšira, tom soku doda malo manje sladića i zagrije u čistom vinu.
Neka to toplo često pije i izbacit će bol i otrov osipa iz tijela, tako da ne
prodre u tijelo. Zatim neka čovjek u spomenuti sok ovog drveta umiješa
malo više maslinovog ulja. Neka u to umoči pero i time nježno namaže
područje oko osipa i krasta. Neka to često čini i ozdravit će. Ali ipak,
prije nego se na ovaj način bude mazao, neka uvijek popije onaj sok u
koji je dodan sladić i koji je zagrijan u vinu, kao što je gore rečeno, da

165
ne bi ta mast u tijelo unijela vanjsku nečistoću, već da taj napitak izbaci
unutarnju nečistoću i tako će taj čovjek ozdraviti.
Naime, sok je ovog drveta zdrav i snažan te je zbog toga njegovo
deblo također zdravo i čvrsto.
Tko iz njegova debla načini kutlaču ili vrč i u njega ulije vino tako da
poprimi okus tog debla te to vino često pije, ono će odnijeti vrućice iz
njegovog želuca i razbistriti oči.
Također tko od njega načini štap te ga često nosi u ruci, često pribli-
žava svojim nosnicama da uvuče njegov miris i njime dodiruje svoje oči,
njegovo meso, glava i oči postat će zdraviji.

Jela
(Abies; bot. Abies sp./Abies alba)

Jela je topla i u sebi ima mnoge vrijednosti. Označava snagu.
Naime, na kojem je god mjestu deblo jele, zračni duhovi to mjesto
mrze i izbjegavaju više nego neko drugo mjesto te uroci i magija ondje
imaju manje snage i manje su djelotvorni nego na drugim mjestima.
Ako tko osjeća glavobolju zbog gihta ili ako je prazan u mozgu ili ako
je mahnit, neka uzme koru i lišće ovog drveta i odreže vrlo male komade
njegovog debla, dok je drvo zeleno, kakvo je u ožujku ili svibnju, tako da
još nije izgubilo svoj sok. Neka doda kadulje pola njihove količine i to
sve zajedno dobro kuha u vodi tako dugo dok ne postane gusto. Također
neka doda maslac koji je u svibnju pripremljen od krava, procijedi kroz
krpu i načini mast. Neka tom mašću prvo namaže svoja prsa, da ne bi
izgubio snagu u srcu. Zatim, pošto je odrezao svoju kosu, neka namaže
svoju glavu. Neka to opet učini drugog ili trećeg dana, pa će njegova
glava dobiti natrag zdravlje i vratit će se svojoj pameti.
Ako tko osjeća bol u želucu ili slezeni, neka tom mašću prvo namaže
prsa, da ne bi izgubio snagu u srcu, a zatim područje želuca, ako osjeća
bol u želucu ili područje slezene, ako osjeća bol u slezeni. Mast će
svojom snagom prodrijeti kroz čitavu njegovu kožu te će brzo ozdraviti.

166
Tko je sipljiv u prsima i kašlje te osjeća bol u plućima tako da se na-
dimaju i da su već počela trunuti, neka do pepela spali deblo jele kad je
mlado i kad još u sebi ima soka, pazeći da nijedan drugi pepeo ne bude
umiješan. Neka u dobrom vinu, pošto je dodao umjereno meda, s tim
pepelom skuha dva puta toliko bedrenike, komorača koliko i bedrenike
i cimet trećinu količine bedrenike. Neka to procijedi kroz vrećicu i na-
pravi bistri napitak. Neka to često pije, pa će mu pročistiti prsa, plućima
vratiti zdravlje i tako će on biti izliječen.
Ako rakovi jedu čovjeka, neka nad užarenom ciglom u prah smrvi
sjeme jele, koje raste na vrhu, i posipa taj prah po rani, pa će rakovi ugi-
nuti. Ali i onu ciglu, nad kojom je samljeveno sjeme, neka opet snažno
zagrije drugim užarenim kamenom te neka je tako toplu stavi na ranu
gdje su rakovi i oni će uginuti.
Ako usta i usnice čovjeka zbog neke bolesti natiču i bubre, neka stavi
sjeme ili plod jele na ciglu zagrijanu vatrom da od nje postane toplo, ali
neka ga ne smrvi u prah. Neka ga tako topla često stavlja na svoja usta i
usnice, pa će oteklina i nadimanje nestati.
Ako sluz obilno curi iz nosnica, neka čovjek uvlači dim debla jele, pa
će se sluz lakše odvojiti i nestat će.
Također neka čovjek napravi pepeo od debla jele i od njega pripremi
lužinu te njome pere glavu. To će izliječiti glavu i razbistriti oči.
Jela ima snažnu toplinu i njezin miris uzburkava sokove koji su u
čovjeku tako da ga preplavljuju. Neka čovjek ne udiše njen miris, osim
ako su joj dodani drugi biljni sokovi i druge mirisne biljke, koje god
vrste, da ne bi sokove, koji su u njemu, previše pobudio, već će tako oni
biti obuzdani i ojačani te neće biti uzburkani kao u olujnoj poplavi.

167
Bor
(Picea; bot. Pinus sylvestris)

Bor je topao, vlažan je, označava tugu i u svojoj prirodi nema nimalo
sreće.
Njegov je sok vrlo djelotvoran za ljekovite masti i očne meleme. Ako
netko priprema ljekovite masti, neka im doda sok njegovih grana, pa
će masti biti snažnije i bolje. Ako tko priprema očne meleme, neka im
doda umjereno tog istog soka, pa će učiniti da se oči sjaje na svjetlu i
da jasnije vide. Zasebno i odvojeno nije dobar ni za kakve lijekove jer
je njegov sok sam po sebi odviše snažan, osim ako nije ublažen drugim
mirodijama.
Ako zarazna bolest muči i ubija stoku, neka se pred nju stave svježe
grane bora da udiše njihov miris. Ili stoku treba odvesti ondje gdje
raste to drveće da njihov miris ulazi kroz nozdrve, pa će početi kašljati
i izbacivati trulež koja se nalazi u njihovim nozdrvama i glavama te će
tako bolest, koja ih muči, nestati. Ali ipak treba paziti da stoka ne bi jela
to drvo, zato da joj ne bi naškodilo.

Lipa
(Tilia; bot. Tilia europaea)

Lipa ima veliku toplinu i ta je čitava toplina u korijenu te se uspinje u
grane i lišće. Označava krhkost.
Čovjek koji osjeća bol u srcu, neka uzme i u prah smrvi ono što je u
sredini korijena lipe. Neka često jede taj prah s kruhom, pa će mu biti
bolje u srcu.
Tko god želi, neka ljeti, kad je lipa zelena, ukloni koru s debla ovog
drveta, ali ne s grana, sve do bijelog debla i odreže komadić debla. Neka
taj komadić stavi u probušen zlatni prsten i gore stavi zeleno staklo, a
nikakav drugi kamen. Neka između tog komadića debla i stakla stavi
paučinu ili pamuk, da ne bi snaga tog komadića prošla kroz staklo. Neka
taj prsten stalno nosi na svom prstu tako da se toplina njegovog prsta

168
uspne do onog komadića, a snaga komadića dotakne njegov prst i i žile.
Ta je snaga vrlo jaka protiv svih najopasnijih bolesti čovjeka i drži ih da-
leko od čovjeka, kao što brana sprječava da neočekivana poplava krene
krivim smjerom, čak i ako su te bolesti u čovjeku umjereno nabujale.
Ljeti, kad ide spavati, neka čovjek svježe lišće lipe stavi na oči i njime
prekrije cijelo svoje lice. To će razbistriti i pročistiti njegove oči.
Čovjek kojeg muči reuma neka uzme zemlju koja se nalazi oko
korijena lipe, stavi ju na vatru i zagrije. Neka, sjedeći u vrućoj kupelji,
preko užarene zemlje prelijeva vodu i tako se kupa.
Neka ovo čini devet dana i izliječit će se.

Hrast
(Quercus; bot. Quercus robur/Quercus pedunculata)

Hrast je hladan, tvrd i gorak te označava nemarnost. Budući da je
tvrd i gorak, u sebi ne može imati nikakvu blagost.
Njegov plod nije dobar čovjeku za jelo te čak ni crvi ne jedu rado
njegovo drvo. Ako bi ga jeli, brzo bi odustali i oslabili. Međutim, neke
životinje jedu njegov plod i udebele se, primjerice svinje.
Ni njegovo deblo ni plod ne vrijede mnogo za lijekove.

Bukva
(Fagus; bot. Fagus sylvatica)

Bukva je u pravoj ravnoteži, jednake je topline i hladnoće i to je oboje
u njoj korisno. Označava stegu.
Kad lišće bukve tek počinje izbijati, ali se još uvijek nije u potpunosti
pojavilo, neka čovjek ode do drveta, uhvati njegovu granu lijevom ru-
kom, drži mali nož u desnoj i kaže: “Režem tvoje zelenilo zbog toga što
sve sokove u čovjeku, koji su usmjereni na stran i pogrešan put žute žuči,
ispravljaš kroz živu Riječ koja je stvorila čovjeka”. Neka lijevom rukom
drži granu dok ne izgovori sve ove riječi i tada neka je odreže čeličnom
oštricom. Neka tu granu čuva cijele godine te neka to čini svake godine.

169
Tilia magnum calorem habet, et calor ille
totus in radice est, et illud in ramos et in
folia ascendit, et fragilitatem signat.

Homo autem qui in corde dolet: hoc quod
in medietate radicis tiliae est pulverizet,
et pulverem illum cum pane saepe
comedat, et in corde melius habebit.

Quilibet etiam qui voluerit, de trunco astulam
abscidat, non autem de ramis, usque ad
album lignum, cum in aestate viridis est, et
astulam illam in aureum anulum perforatum
ponat, et desuper vitrum, telam araneae, aut
bouvel ponat, ne vis eiusdem astulae vitrum
pertranseat. Anulum autem istum in digito
suo semper habeat, ita quod calor digiti ad
illum astulam ascendat, et vis illius astulam
digituum et venas eius tangat. Haec est fortissima
virtus contra omnes periculosissimas pestes
hominis, et eas ab homine prohibet, sicut
vach aliquod vetat ne superveniens inundatio
aquarum injustum cursum faciant, etiam si
istae pestes modice in homine inundentur.

170
Ako bi neki čovjek te godine bolovao od žutice, neka odreže male
komade te grane, stavi ih u posudu i preko njih tri puta prelije umjereno
vina, svaki put govoreći ove riječi: “Svetim pojasom svetog utjelovljenja,
kojim je Bog postao čovjekom, ukloni od ovog čovjeka bolest žutice”.
Tada neka u zdjelici ili tanjuru zagrije to vino s onim komadima koje
je odrezao. Neka ga tako toplo natašte pije tri dana, pa će ozdraviti, osim
ako Bog to ne želi.
Ako tko ima vrućicu, neka uzme plod bukve, kad se tek pojavljuje, i
stavi ga u čistu vodu, dakako izvorsku te neka govori ove riječi: “Svetim
pojasom svetog utjelovljenja, kojim je Bog postao čovjekom, vi vrućice,
oslabite u svojoj hladnoći i toplini u ovom čovjeku”. Tada neka pije tu
vodu. Neka je priprema pet dana te ako ima vrućicu svakog ili svakog
četvrtog dana, brzo će biti oslobođen, osim ako ga Bog ne želi osloboditi.
Neka čovjek uzme korijen bukve, kad se pojavi iznad zemlje te neka
ukloni vanjsku koru korijena. Neka od njega odreže toliki komad koliko
može zahvatiti jednim rezom i govori: “Prvim ukazanjem kojim je čo-
vjek vidio Boga kod hrasta Mamre, slomi valove otrova u čovjeku tako
da on ne umre”. Neka opet odreže toliki komad koliki može zahvatiti
drugim rezom i govori te iste riječi. Na isti način neka načini i treći rez
i treći put odreže isti korijen da mu ne bi nedostajalo tijekom godine.
Neka te komade čuva cijele godine te neka to čini svake godine.
Ako bi neki čovjek te godine imao osip na svome tijelu, neka tada
jednim rezom odreže umjeren dio od komada korijena i stavi ga u
posudu. Neka preko njega tri puta umjereno prelije čiste izvorske vode,
svaki put govoreći ove riječi: “Prvim pojavljivanjem kojim je Bog kršten
u Jordanu, kroz ovaj napitak, tako da čovjek ne umre, ukloni od njega
svako priviđenje bolesti, kao što je Isusov život bio čist”. Neka tri dana
natašte pije ovu vodu. Svaki dan kad je pije, neka je pripremi na isti
način kao što je gore opisano, pa će se osloboditi osipa, osim ako Bog to
ne spriječi.
Ako tko od lišća bukve, kad je mlado i svježe, pripremi smok i jede,
neće mu naškoditi. Ako tko jede njezine plodove, neće mu naškoditi, ali
će se od toga udebljati.

171
Ako magarac osjeća bol u glavi, neka čovjek pepeo bukve od kojeg
je napravljena lužina, topao stavlja pred magarca te pusti da dim koji iz
njega izlazi, ulazi u usta i nozdrve magarca.

Jasen
(Fraxinus/Asch; bot. Fraxinus excelsior)

Jasen je više topao nego hladan te označava razumnost.
Ako nekoga u boku ili nekom njegovom udu tako muči reuma, kao
da su svi njegovi udovi slomljeni i smrskani, neka u vodi skuha lišće
jasena. Neka bolesnik gol legne na platno te iscijedivši vodu, neka po-
svuda položi to kuhano i toplo lišće, osobito na ono mjesto gdje osjeća
bol. Neka to često čini, pa će mu biti bolje.
Ako čovjek želi pripremiti pivo od zobi, neka ga pripremi bez hmelja,
ali neka ga kuha sa zobenom krupicom i mnogo lišća jasena. To pivo
pročišćava želudac onoga tko ga pije i njegova prsa čini laganima i
ugodnima.
Ako su koze bolesne, treba im često dati jesti lišće jasena, pa će
ozdraviti.

Jasika
(Tremulus/Aspa; bot. Populus tremula)

Jasika je topla i označava izobilje.
Kada se djetetu, ležećem u kolijevci, često izlijeva krv između kože i
mesa te zbog toga jako pati, neka čovjek uzme mlado i svježe lišće jasike
i stavi ga na lanenu krpu. Neka omota dijete tim lišćem i tom krpom,
stavi na spavanje i pokrije prekrivačima, kako bi se oznojilo i izvuklo
snagu iz tog lišća, pa će biti izliječeno.
Ako koga muči reuma ili ako tko ima hladan želudac, neka uzme
koru ovog drveta, kad je zelena, i vanjski dio debla sve do njegovog
unutarnjeg srca, ali ne i ono što se naziva srcem drveta. Neka to nareže
na male komade i skuha u vodi. Tada neka tu vodu s tim deblom izlije

172
Sed et radicem fagi adde, cum super terram apparet,
et superiorem corticem eiusdem radicis aufer, et ibi
de ea abscide quantum una incisione capere poteris,
et dic: “Per primam ostensionem qua Deus hominem
vidit in radice Mambre, frange undas veneni hominis
absque mortie illius”, et iterum quantum capere
potes secunda incisioneabscide, et eadem verba
dic; et simili modo tertiam incisionem in eadem
radice, et ideo ter de eadem radices abscides, ne tibi
per annum deficiat, et tunc frustra per circulum
anni serva, et sic per singulos annos facies.

Et cum quispiam homo in illo anno freyszchlich in
corpore suo habuerit, tunc de una inscisione istarum
hastarum modicum abscide et in vasculum pone,
et de pura aqua springbornes modicum desuper
ter funde, et haec verba totiens dic: “Per primam
ostensionem, qua Deus in Jordane baptizatus est,
per venenum hoc, absque mortis hominis aufer ab eo
omnem illam illusionem pestis huius, sicut de Jesu
pura vita fuit.”, et aquam istam per tres dies da illi
ieiuno ad bibendum, et in unoquoque die quo eam
bibit, illa eodem modo, ut praedictum est, parabis,
et a freischlich liberabitur, nisi Deus prohibeat.

173
u bačvu i u tome se kupa. Neka to često čini, pa će reuma u njemu
popustiti, a hladan želudac će postati topao i bit će mu bolje.
Neka čovjek u svibnju uzme koru ovog drveta i vanjski dio debla sve
do unutarnjeg srca. Neka to nareže na male komade, zgnječi u mužaru
i iz njih istisne sok. Neka taj sok doda drugim ljekovitim mastima, koje
priprema, i tako će one biti djelotvornije protiv svih bolesti koje čovjeka
muče u glavi, leđima, bubrezima, želucu i drugim dijelovima tijela te će
bolje obuzdati loše sokove.

Joha
(Alnus/Arla; bot. Alnus glutinosa)

Joha je više hladna nego topla.
Označava nekorisnost i ne koristi mnogo za lijekove.
Ako je netko dosta prištav po svojoj koži, neka na prišteve stavlja
mlado i svježe lišće ovog drveta i nakon nekog vremena osjećat će se
lakše.

Javor
(Platanus/Ahorn; bot. Acer pseudoplatanus)

Javor je hladan i suh te označava stravu.
Tko ima svakodnevne i dugotrajne vrućice, neka u vodi skuha
njegove grane s lišćem i u njoj se često kupa. Čim izađe iz kupelji, neka
zgnječi vanjsku koru javora, istisne sok i ulije u čisto vino. Neka to
nakon kupanja tako hladno pije. Neka to često čini, pa će se dugotrajne
vrućice u njemu povući i njihove nečistoće i nemiri će nestati.
Pošto je čovjeka obuzela žestoka vrućica, neka napravi ovaj lijek, pa
će se osjećati ponešto lakše i ugodno će se oznojiti. Dakle, neka u hladnu
vodu sastruže umjereno debla javora i dva puta toliko suhe vrbe te doda
toliko petrovca. Neka to često pije i manje će osjećati bol. Ako taj lijek
razvuče na pet ili šest dana, neće mu koristiti.

174
Ako nekoga muči reuma na nekom udu, neka uzme deblo ovog dr-
veta, jako ga zagrije na vatri i tako toplo stavi na mjesto gdje osjeća bol,
pa će otjerati reumu i bit će mu bolje. Ako ne može podnijeti to cijelo
deblo, neka tada sastruže dio tog zagrijanog debla, stavi na mjesto gdje
osjeća bol i preko poveže zavoj, pa će mu biti bolje.
Ako su nekome nosnice natečene zbog kakve bolesti, neka jako
zagrije zemlju koja se nalazi oko korijena javora. Neka je navečer stavi
pred svoje nosnice, poveže ju zavojem i tako leži nekoliko sati. Neka to
često čini, pa će oteklina nestati i bit će mu bolje.

Tisa
(Taxus/Ybenbaum; bot. Taxus baccata)

Tisa je hladna i suha. Označava radost.
Ako se njezino deblo zapali na vatri, ni vlaga ni dim, koji iz nje izlaze,
nikome ne škode.
Naime, ako tko podnosi bol u svojim nosnicama i prsima zbog
kašljanja i brisanja nosa te u njima osjeća pritisak zbog loših sokova,
neka dim njezinog debla uvlači u nosnice i usta. To će ga nježno oslo-
boditi te će tako loši sokovi nježno i blago biti otpušteni i nestat će bez
opasnosti po njegovo tijelo.
Ako tko od tog debla načini štap i nosi ga u svojim rukama, to je
dobro i korisno za dobrobit i zdravlje njegovog tijela.

Breza
(Vibex/Bircka; bot. Betula alba)

Breza je topla i označava sreću.
Ako se koža nekog čovjeka počinje crvenjeti i dobivati prištiće koji
se povećavaju, kao da ondje želi izbiti oteklina ili crvi, neka uzme tek
rastuće pupoljke ovog drveta i zagrije ih na suncu ili vatri. Neka njih
tako tople stavi na mjesto gdje osjeća bol i poveže krpom. Neka to često
čini i oteklina će nestati.

175
Kurika
(Fusarius/Spynelbaum; bot. Euonymus europaeus)

Kurika je hladna, označava darežljivost i u svojoj prirodi ima nešto
sreće.
Čovjek koji ima vodenu bolest, neka odbaci koru ovog drveta i
njegovo deblo, koje je unutra, zapali na vatri te tako napravi pepeo i ne
doda mu nijedan drugi pepeo. Neka taj pepeo zamotan u krpu stavi u
čisto i dobro vino, od jutra sve do podneva. Neka to često pije natašte i
ta bolest će u njemu oslabiti.
Tko osjeća bol u slezeni, neka u čistom vinu skuha plod koji raste
na ovom drvetu i procijedi kroz krpu. Neka to često pije nakon jela i
njegova slezena će biti izliječena.
Koga crvi nagrizaju u želucu i tko trpi probadanje u želucu, neka
često pije isti napitak, pa će mu biti bolje.

Obični grab
(Carpenus/Hagenbucha; bot. Carpinus betulus)

Obični grab je hladan i u svojoj prirodi pokazuje neku povoljnost.
Neka čovjek uzme njegove grančice s lišćem, kad su zelene, te neka
ih skuha u kravljem ili ovčjem mlijeku, ali ne u kozjem. Pošto je izbacio
grančice s lišćem, neka to mlijeko pripremi s brašnom ili jajima tako da
se može jesti. One žene koje običavaju izgubiti plod, a koje ipak nisu ne-
plodne, već plodne, neka često jedu mlijeko pripremljeno na ovaj način.
To će im mnogo koristiti za plodnost i pomoći će im da zadrže plod.
Neka čovjek grabove grančice s lišćem skuha u vodi i pripremi
kupelj. Onaj tko je bezuman neka se kupa u toj vodi. Pošto je odrezao
kosu, neka u tu vodu umoči lanenu krpu i njome tako vlažnom i toplom
neprestano zagrijava glavu u toj kupelji. Pošto je izašao iz kupelji, neka
legne u krevet. Zatim neka plod ovog drveta skuha u vodi i ocijedi vodu.
Neka taj kuhan i topao plod stavi na glavu, poveže krpom i tako spava.
Neka to često čini, pa će mu biti bolje i vratit će se svojoj pameti.

176
Ako tko na svome tijelu ima ružne mrlje, neka otrgne komad debla
ovog drveta ispod kore i zagrije na vatri. Neka ga tako topla stavlja na
mrlje i one će nestati.
Za čovjeka je dobro i korisno da kod sebe uvijek ima deblo ovog
drveta. Naime, ako obični grab i drugo drveće koje pokazuje neku
povoljnost, kao što je gore rečeno, u nekoj kući gore u vatri, ondje zračni
duhovi i vražje obmane uzmiču i to mjesto uz prezir izbjegavaju jer
ondje osjećaju neku povoljnost.
Ako neki čovjek želi prenoćiti ili popodne počinuti u šumi, neka
legne pod grab i njegovu sjenu i spava, pa će zli duhovi manje oko njega
pripremati svoje varke i strahove. Čovjek može ležati i odmarati i ispod
drugih stabala čija priroda pokazuje kakvu povoljnost, kako bi izbjegao
vražje strahove, a osobito ispod graba.

Drijen
(Cornus/Erlizbaum; bot. Cornus mas)

Drijen je topao i njegova toplina je ugodna te u sebi ima slatku vlagu.
Neka čovjek uzme njegovu koru, deblo i lišće, skuha u vodi i s njima
napravi kupelj. Koga muči reuma, bilo da je to dijete, mladić ili starac,
neka se često u njoj kupa i oko sebe u kupelji stavlja ono lišće. Neka to
čini ljeti kad je drvo zeleno. To će uvelike pomoći zdravlju djeteta i mla-
dića, starcu će dosta koristiti, ali ipak ne toliko koliko djetetu i mladiću
te će im biti bolje.
Ako čovjek jede njegov plod, ne škodi mu, već pročišćava i jača kako
bolestan tako i zdrav želudac te koristi čovjeku za zdravlje.

Mirta
(Mirtus/Mirtelbaum; bot. Myrtus communis)

Mirta je topla.
Ako se na čovjeku pojavljuju skrofule, prije nego puknu, neka u vodi
skuha lišće ovog drveta i tako toplo često stavlja na njih, pa će nestati.

177
Ako su skrofule spremne za puknuće, neka čovjek na vatri zagrije
njeno deblo i toplo te u obliku križa često stavlja na njih, pa će se osušiti.
Ako tko želi pripremiti pivo, neka s njim kuha lišće i plodove ovog
drveta, pa će ono biti zdravo i neće naškoditi onomu tko ga pije.

Borovica
(Iuniperus/Wacholderbaum; bot. Juniperus communis)

Borovica je topla i označava preobilje.
Neka čovjek uzme njezine zelene grančice i skuha ih u vodi. Neka s
tom vodom napravi vruću kupelj i često se u njoj kupa, pa će umanjiti u
sebi različite i loše vrućice.
Čovjek čija je glava tako zdrava i snažna da loši sokovi ne mogu naš-
koditi njegovom mozgu, ali su ipak napunili njegova pluća nečistoćom
i truleži, neka u čistom i dobrom vinu skuha bobice borovice, dva puta
toliko divizme i zubovca dvostruko više nego divizme. Neka to ostavi u
loncu i ubaci unutra sirovi oman narezan na umjerene komade. Neka to
vino pije kako natašte tako i nakon jela dok ne ozdravi.
Neka čovjek u vodi skuha bobice borovice i procijedi kroz krpu. Tada
neka toj vodi doda med, umjereno octa i sladića te manje đumbira.
Neka to opet kuha, zatim sipa kroz vrećicu i napravi bistri napitak.
Čovjek koji trpi bol u prsima, plućima i jetrima, neka natašte i nakon
jela često pije taj napitak, pa će mu biti bolje.

Crna bazga
(Holderbaum; bot. Sambucus nigra)

Crna bazga je topla i malo vrijedi za čovjekovu upotrebu, a isto tako
i njen plod.
Tko ima žuticu, neka uđe u vruću kupelj, stavi lišće ovog drveta na
užareno kamenje i polijeva ga vodom. Neka njene cvjetove stavi u čisto
vino da poprimi okus i umjereno ga u kupelji pije. Pošto je izašao iz

178
kupelji, neka legne u krevet da se oznoji. Neka to često čini, pa će biti
izliječen.

Žutika ili brekinja
(Meltzbaum/Gelbaum; bot. Berberis vulgaris; Crataegus
torminalis)22

Ovo drvo je hladno i u sebi nema nikakvo zelenilo.2
Označava borbu i suprotno je prirodi čovjeka. Ako bi čovjek na neki
način pojeo njen sok ili plod, izazvao bi u njemu mnoge suprotnosti,
tako da bi čak preokrenuo toplinu njegovog želuca te bi izbacio svoju
hranu kroz povraćanje zbog hladnoće njegovog soka. Nije korisna ni čo-
vjeku ni stoci. Ne vrijedi mnogo za lijekove, već samo za paljenje vatre.
Tko na svome tijelu ima skrofule, neka uzme tek rastući plod ovog
drveta, zgnječi ga u malo vina te doda dva puta toliko svinjske masti i
prah krtice trećinu količine onih. Neka to sve zajedno pomiješa i skuha
u zdjelici te tako napravi ljekovitu mast. Neka njome često maže ono
mjesto gdje rastu skrofule, prije nego puknu, pa će nestati.
Ako bi skrofule puknule, neka čovjek samelje pupoljke ovog drveta i
taj prah stavlja na raspuknute skrofule, pa će se osušiti.

Brijest
(Yffa; bot. Ulmus campestris)23

Brijest ima ljetnu toplinu.3
Čovjek kojeg muči reuma, neka zapali vatru samo s njegovim deblom
i zatim se pored nje grije, pa će reuma nestati u isti sat.
Koga tako muči reuma da njegov jezik pri govorenju slabi, neka u
hladnu vodu stavi mlado i svježe lišće ovog drveta te to pije i vratit će
govor.

2 Ne može se sa sigurnošću utvrditi odnosi li se drvo njemačkog naziva Meltzbaum na
žutiku ili na brekinju (prim. prev.).
3 Pretpostavlja se da se drvo pod nazivom Yffa odnosi na brijest (prim. prev.).

179
Tko na svome tijelu ima osip, neka tu istu vodu, tako pomiješanu s
lišćem, često pije, pa će osip nestati.
Tko zapali vatru jedino s njegovim deblom i tom vatrom zagrije
vodu te se u toj vodi kupa, uklonit će od sebe zlobu i lošu volju, to jest
loše razmišljanje, a donijet će mu dobronamjernost i učiniti njegov duh
radosnim.

Sremza
(Hartbaum/Harbaum; bot. Prunus pradus)24

Sremza u sebi ima ljetnu, umjerenu toplinu i označava odvažnost.4
Čovjek koji ima veći ili manji svrab, neka istuca lišće ovoga drveta
sa svježom svinjskom masti. Zatim neka to zajedno rastopi u zdjelici i
često se time maže, pa će ublažiti svrab i bit će izliječen.
Ako tko u vodi skuha njezine grančice s lišćem, doda rutu, kadulju
više nego rute i komorač više nego kadulje te procijedi kroz krpu i često
pije, to će u njemu pročistiti vrućice i nečistoće i učiniti ga zdravim.

Tamarisk
(Mirica/Pruma; bot. Tamarix germanica)

Tamarisk je vrlo topao.
Čovjek koji je gubav, neka u svojim rukama izgnječi tamarisk i istisne
sok. Neka se tim sokom često maže ondje gdje je gubav, pa će ublažiti
gubu i učiniti je podnošljivom.
Ali također neka čovjek skuha njegovo cvijeće s kravljim maslacem
i tako načini ljekovitu mast. Neka se njome često maže i guba će se
smanjiti.
Kome su oči zamagljene i bolesne, neka gleda njegove cvjetove tako
dugo dok mu oči ne postanu vlažne i suzne. Također neka te cvjetove
stavlja na svoje oči i tako spava. Neka to često čini, pa će razbistriti oči.

4 Pretpostavlja se da se drvo njemačkog naziva Harbaum odnosi na sremzu, no to se ne
može sa sigurnošću utvrditi (prim. prev.).

180
Ako su oči zdrave, to je za njih dobro i zdravo, a ako su bolesne, dobro
je i korisno te će postati zdrave.

Crveni glog
(Tribulus; bot. Crataegus oxyacantha)

Crveni glog je jako topao.
Tko od pepela isključivo njegova debla načini lužinu i njome pere
svoju glavu, ako je zdrava, bit će još zdravija i snažnija, a ako je bolesna,
postat će zdrava.
Tko je zdrav u tijelu i bolestan samo u želucu, neka skuha plod
crvenog gloga i često ga jede, pa će to pročistiti njegov želudac.
Onome čije je cijelo tijelo bolesno njegov plod nije dobar za jelo.

Trnina
(Spinae; bot. Prunus spinosa)

Trnina je topla, suha je i slična je oholosti.
Čovjek kojeg muči reuma tako da njegova osjetila slabe i da se čini da
je bezuman te počinje šepati, neka uzme zelenu ili staru trninu i zapali
je na vatri. Tada neka u njen prah doda prah klinčića i praha cimeta dva
puta toliko koliko je praha klinčića. Neka to sve, uz dodatak kuhanog i
čistog meda, pomiješa s vinom tako da pepeo trećinom količine nadma-
šuje prah klinčića i cimeta te tako napravi bistri napitak. Neka to natašte
umjereno pije, a nakon jela obilnije. Neka to često čini, pa će reuma
u njemu popustiti, tako da će mu se vratiti njegova osjetila i zdravlje
udova jer je to piće bolje od zlata.
Neka čovjek medom začini plod trnine i tako ga često jede, pa će
reuma u njemu popustiti.
Tko je bolestan u želucu, neka plodove trnine isprži na vatri ili ih
skuha u vodi i često jede, pa će odnijeti nečistoće i sluz iz njegovog
želuca. Ako bi tko pojeo jezgre plodova, ne bi mu naškodile.

181
Ako rakovi, ali ne drugi crvi, jedu meso čovjeka, neka uzme unutar-
nje jezgre trnine, posuši ih na crijepu na vatri i zatim ih smrvi u prah.
Neka taj prah često stavlja na mjesto gdje ga rakovi jedu. Nakon toga
neka na to kapne nekoliko kapi vina, pa će rakovi uginuti.

Vinova loza
(Vitis; bot. Vitis vinifera)

Vinova loza ima vatrenu toplinu i vlagu, ali ta vatra je tako snažna
da njenu soku daje drugačiji okus nego što ga ima drugo drveće ili
drugo bilje. Ta velika vatra čini njegovo deblo tako suhim da je potpuno
drugačije od ostalih debala. Loza je deblo koje raste iz zemlje i više sliči
drvetu. Budući da je zemlja prije potopa bila krhka i prašnjava, nije
davala vino. Kad je pak potopom natopljena i ojačana, davala je vino.
Kome su oči zamagljene, neka svoje kapke namaže kapljicama koje
se cijede iz loze kad se zareže mladica te neka dopusti da umjereno uđu
u oči. Neka to često čini, pa će to bez sumnje učiniti oči bistrima. Pošto
je načinjen rez na mladici, kapljice koje se tada od jutra sve do podneva
cijede iz tog reza, dobre su i korisne za bistrinu očiju. Zbog toga neka ih
čovjek skupi u malu posudu i doda im maslinovo ulje. Ako osjeća bol u
ušima ili glavi, neka se time maže, pa će mu biti bolje.
Tko kašlje i osjeća bol u prsima i želucu, neka odreže, kad cvjetovi tek
izbijaju, vrh mladice s lišćem, dobro skuha u vodi te procijedi kroz krpu.
Neka to natašte i nakon jela često pije, pa će mu biti bolje.
Da bi pijan čovjek došao k sebi, ako je jesen, neka oko čela, sljepooč-
nica i grla stavi mladicu zelene loze s mladim lišćem, pa će se otrijezniti.
Ako kome truli meso oko zubi i kome su zubi slabi, neka topli pepeo
loze stavi u vino, kao da bi želio načiniti lužinu, i time pere zube i meso
oko njih. Neka to često čini, pa će meso biti izliječeno i zubi čvrsti. Ako
su njegovi zubi zdravi, to ispiranje će im koristiti i zubi će biti lijepi.
Vino od loze, ako je bistro, daje dobru i zdravu krv onome tko ga pije,
a ako je pak mutno, čini krv lošom i kao posutu pepelom.

182
Franačko vino je snažno i izaziva nešto poput oluja u krvi. Zbog toga,
tko bi ga želio piti, neka ga ublaži vodom. Ali nije potrebno mađarsko
vino miješati s vodom jer je ono po prirodi razvodnjeno. Kada čovjek
legne u krevet, neka čistim franačkim vinom navlaži kapke pazeći da ne
dodirne oči iznutra. To će odnijeti trulež koja se nalazi u očima onoga
koji spava i koja čini oči zamagljenima.
Kad je neki čovjek izazvan na ljutnju ili tugu, neka odmah na vatri
zagrije vino, pomiješa ga s hladnom vodom i pije, pa će se osjećati lakše.
Ako tko zbog hladnoće želuca ne može zadržati mokraću, neka često
pije vino zagrijano vatrom. Neka svu svoju hranu miješa s octom i često
pije ocat koliko god može.
Ako tko na svome tijelu ima čireve ili je ranjen, neka čistom i dobrom
vinu doda maslinovo ulje trećinu njegove količine. Kada čir ili rana
drugog ili trećeg dana počne trunuti ili crniti te ako su se čir ili rana
povećali, neka umjereno zagrije gore spomenuto vino s uljem. Neka
u njega umoči lanenu krpu i nju tako namočenu stavlja na čir ili ranu
sve dok se trulež ne smanji. Ako su čir ili rana maleni, tada neka umoči
pero u gore spomenuto vino s uljem, ali hladno, ne zagrijano. Neka tim
perom nježno čisti čir ili ranu dok se trulež ne smanji.

Vitis igenum calorem habet et humiditatem, sed ignis ille
tam fortis est, quod succum eius in alium modum saporis
vertit, quam aliae arbores aut quam aliae herbae habeant.
Unde etiam ille magnus ignis lignum eius ita aridum facit,
quopd aliis lignis fere dissimilis est. Et vitis est lignum de
terra extorsum, et magis ad similitudinem arborum. Et quia
terra ante diluvium fragilis fuit, vinum non protulit; cum
autem diluvio perfusa et confortata est, vinum produxit.

183
Vrba
(Wyda; bot. Salix sp./Salix alba)

Vrba je hladna i označava mane jer se čini da je lijepa.
Nije dobra ni za kakve lijekove jer je njezin plod i sok gorak te
nije korisna za čovjekovu upotrebu. Ako bi ju tko pojeo, pobudila bi i
povećala melankoliju u njemu, iznutra bi ga učinila gorkim i smanjila bi
u njemu zdravlje i radost.

Vrba iva
(Salewida; bot. Salix caprea)

Vrba iva ima istu narav kao vrba te tako u svemu ima istu vrijednost
kao i vrba.

Krkavina
(Folbaum/Sulbaum; bot. Rhamnus frangula)

Krkavina nema ni pravu toplinu ni pravu hladnoću te ne vrijedi ni za
kakav lijek i nema nikakvu korist, kao ni njen plod, već je poput korova.

Šibikovina ili vrba
(Felbaum/Melbaum; bot. Viburnum lantana; Salix sp.)25

Ovo drvo je više hladno nego toplo i nije korisno za lijekove ni za
čovjekovu upotrebu.5
Ako bi netko pojeo njegov plod, naškodio bi mu i umanjio njegovo
zdravlje jer u čovjeku povećava loše sokove i hladnoću zbog nekorisno-
sti koja je u njemu.

5 Pretpostavlja se da se njemački naziv Felbaum odnosi na šibikovinu, no možda i na
neku vrst vrbe jer je Felber staro njemačko ime za vrbu (prim. prev.).

184
Klen
(Mascel/Mazeldra; bot. Acer campestre)

Klen ima nekorisnu i štetnu toplinu. Također i hladnoća koju ima je
štetna.
Njegovo deblo, sok i lišće nekorisni su za bilo kakvu čovjekovu upo-
trebu, štetni su za njegovo zdravlje i opasni za požudu jer ju pobuđuju
u čovjeku.
Ako bi čovjek pojeo njegov plod, obolio bi.
Ni njegova vatra ni dim nisu dobri za zdravlje čovjeka.

Svibovina
(Hartbrogelbaum; bot. Cornus sanguinea)

Svibovina je više hladna nego topla.
Malo vrijedi za čovjekovu korist jer čovjek od nje ne raste, ne jača niti
se njome hrani. Također nije korisna za lijekove.

Kalina
(Schulbaum; bot. Ligustrum vulgare)

Kalina je hladna i poput korova te nije korisna za lijekove.
Njezin sok i plod nekorisni su za čovjekovu upotrebu. Naime, ako
bi čovjek pojeo njezino sjeme ili plod, to bi za njega bilo poput otrova.

Divlja ruža/šipak
(Hyffa; bot. Rosa canina)

Divlja ruža je izrazito topla i označava naklonost.
Tko osjeća bol u plućima, neka zgnječi divlju ružu s lišćem i tada
tome doda nekuhani med. Neka to sve zajedno kuha i često uklanja
pjenu. Zatim neka to procijedi kroz krpu, napravi bistri napitak i često
pije, pa će to odnijeti trulež iz njegovih pluća, pročistiti ga i izliječiti.

185
Tko zapali vatru isključivo od debla šipka, od toga napravi pepeo i
tada od toga pepela pripremi lužinu, neka njome često pere svoju glavu,
pa će biti zdrava i snažna zbog dobre topline soka.
Tko je zdrav u tijelu, a bolestan samo u želucu, neka skuha plod ovog
drveta i često ga jede, pa će to pročistiti njegov želudac i odnijeti sluz iz
njega.
Tko je pak bolestan u čitavom tijelu, njemu taj plod kuhan nije dobar
za jelo jer bi naškodio želucu, budući da je njegov želudac kao sasušen.
Ali ako ga želi jesti, neka ga umjereno jede sirovog i s tijestom.
Tko je pak zdrav u čitavom tijelu, njemu ne škodi ni sirov ni kuhan,
ako ga jede.

Divlji kesten ili crni ribiz
(Gichtbaum; bot. Aesculus hippocastanum; Ribes nigrum)

Ovo drvo je vrlo toplo.
Njegovo zelenilo i sok sami po sebi nemaju nikakvu korist, osim
ako se dodaju drugim biljkama ili drugim začinima. Dodani drugim
biljkama ili drugim začinima, bit će korisniji za lijekove.
Drveće raste iz svoje srži, kao i čovjek iz svoje, a ako je srž drveta
oštećena, drvo će osjetiti štetu po sebe.

186
DIO TREĆI

O naravi i djelovanju dragog
i poludragog kamenja

Svaki kamen u sebi ima vatru i vlagu. Vrag zazire od dragog kamenja,
mrzi ga i prezire jer se sjeća da se njihova ljepota očitovala na njemu
prije nego što je izgubio slavu koju mu je dao Bog i jer neko drago ka-
menje nastaje iz vatre u kojoj je on podnio svoje kazne. Naime, Božjom
voljom vrag je pobijeđen vatrom i u vatru je pao, a također je pobijeđen
i vatrom Duha Svetoga, kada su ljudi istrgnuti iz njegovih usta prvim
dahom Duha Svetoga.
Drago kamenje i dragulji nastaju na području istoka i na onim
područjima gdje je toplina sunca izrazito velika. Planine koje se nalaze
u tim krajevima, od topline sunca imaju toplinu snažnu poput vatre.
Rijeke koje teku u tim krajevima stalno ključaju zbog vrlo velike topline
sunca. Zbog toga katkada nastane poplava tih rijeka i uzdižu se do onih
usijanih planina. Kad su planine, vruće od topline sunca, dotaknute
tim rijekama, na nekim mjestima, gdje voda dodirne vatru, ispuštaju
pjenu, kao što to čini užareno željezo ili užareni kamen, ako ga se polije
vodom. Ta se pjena zadržava na tom mjestu i kroz tri ili četiri dana
stvrdne se u kamen.
A kada se poplava povuče, tako što se vode vrate u svoje korito, one
pjene koje su se zadržale na različitim mjestima planina, suše se od
topline sunca, s obzirom na razne sate u danu i na temperaturu u tim
satima. Tako također, s obzirom na temperaturu u tim dnevnim satima,

187
pjene poprimaju svoje boje i snage te stvrdnute u drago kamenje zbog
suhoće, odvajaju se poput ljuski od svojih mjesta i padaju u pijesak. A
kad opet nastane poplava onih rijeka, rijeke podižu mnogo tog kamenja
i nose ga u druge krajeve, gdje ih ljudi kasnije pronađu. Spomenute
planine, na onim mjestima gdje je nastalo toliko mnogo i tako velikog
dragog kamenja, sjaje se poput svjetlosti dana.
Na taj način drago kamenje nastaje od vatre i vode. Zbog toga u sebi
ima vatru i vlagu te također posjeduje mnoge snage i mnoge učinkovi-
tosti. S njim se mogu činiti mnoge stvari, ali ipak samo dobra i časna
djela te korisna za čovjeka, a ne djela zavođenja, bludničenja, preljuba,
neprijateljstva, ubojstva i slično, koja vode ka grijehu i koja su štetna za
čovjeka. Priroda dragog kamenja teži onome što je časno i korisno, a
odbacuje izopačena i zla ljudska djela, kao što vrline odbacuju poroke i
kao što poroci ne mogu djelovati s vrlinama.
Postoji i drugo kamenje koje ne nastaje iz onih planina i nema istu
spomenutu prirodu, već nastaje od nekih drugih, nekorisnih stvari.
Kroz njih se zbog njihove prirode, s Božjim dopuštenjem, mogu doga-
đati dobre i loše stvari.
Naime, Bog je prvog anđela ukrasio nečime poput dragog kamenja.
Taj je isti Lucifer, vidjevši u ogledalu Božanstva kako se ono sjaji, od njih
dobio znanje i saznao da je Bog želio učiniti mnoge divne stvari. Tada
se njegov um uzoholio jer je ljepota kamenja koje bijaše na njemu sjala
u Bogu. Smatrao je da bi on sam mogao učiniti jednaka, pa i veća djela
od Božjih te je zbog toga njegov sjaj ugašen. Ali, isto kao što je Bog ob-
novio Adama, tako nije pustio da ljepota i vrlina ovog dragog kamenja
propadnu, nego je želio da na zemlji ono bude cijenjeno i hvaljeno te
korišteno za lijekove.

188
Smaragd
(Smaragdus)

Smaragd raste ujutro i za izlaska sunca, kad je sunce na svom obzoru
snažno postavljeno da prođe svoj put. Tada su zelenilo zemlje i trave
posebno snažni jer je zrak tada još hladan, a sunce toplo. Tada biljke
tako snažno sisaju zelenilo, kao janje koje sisa mlijeko, da je vrućina
dana jedva dostatna za to da zelenilo toga dana učini zrelim i da biljke
hrani dok ne postanu plodne za rađanje plodova. Smaragd je snažan
protiv svih čovjekovih slabosti i bolesti, budući da ga opskrbljuje sunce i
budući da sva njegova materija potječe od zelenila zraka.
Onaj tko osjeća bol u srcu, želucu ili boku, neka uvijek kod sebe ima
smaragd, kako bi se od njega ugrijalo meso njegovog tijela, pa će mu biti
bolje. A ako bi te bolesti u njemu tako uzele maha da se njihova navala
ne može obuzdati, tada neka taj čovjek stavi smaragd u svoja usta kako
bi postao vlažan od njegove sline i kako bi se slina zagrijala od tog kame-
na. Neka ga često stavlja na svoje tijelo i miče s njega, pa će iznenadne
navale tih bolesti nesumnjivo prestati.

Smaragdus in mane diei crescit et in ortu solis, cum sol
in circulo suo potenter positus est ad peragendum iter
suum, et tunc viriditas terrae et gramina maxime vigent,
quia aer tunc adhuc frigidus est et sol jam calidus; et tunc
herbae viriditatem tam fortiter sugunt, ut agnus qui lac
sugit, ita quod aestus diei vix ad hoc sufficit ut viriditatem
diei illius coquat et nutriat quatenus fertiles fiat ad
producendum fructus.Et ideo smaragdus fortis est contra
omnes debilitates et infirmitates hominis, quia sol eum
parat et quia omnis materia eius de viriditate aeris est.

189
Ako tko savladan epilepsijom padne, dok tako oboren leži, neka se
u njegova usta stavi smaragd i njegov duh će oživjeti. Nakon što se pri-
digao i izvadio kamen iz svojih usta, neka ga pažljivo gleda i kaže: “Kao
što je duh Gospodina ispunio svijet, tako neka njegova milost ispuni
dom moga tijela da nikada ne može biti uklonjena”. Neka to ujutro čini
sljedećih devet dana i ozdravit će. Ali i neka uvijek uza se ima taj kamen
i neka ga gleda svako jutro te za to vrijeme, dok ga gleda, neka govori
gore navedene riječi, pa će biti izliječen.
Tko osjeća jaku bol u glavi, neka drži kamen pred svojim ustima i
zagrije ga svojim dahom, tako da od toga daha postane vlažnim. Njime
tako vlažnim neka namaže svoje sljepoočnice i čelo, a zatim ga stavi u
svoja usta. Neka ga kratko vrijeme drži u ustima, pa će mu biti bolje.
Tko u sebi ima mnogo sluzi i sline, neka zagrije dobro vino i tada
neka preko neke posude stavi lanenu krpu. Neka na tu krpu stavi sma-
ragd i preko njega prelije toplo vino, tako da vino prođe kroz krpu. Neka
to učini opet i opet, kao onaj tko priprema lužinu. Neka često pije tako
pripremljeno vino. To će pročistiti njegov mozak te umanjiti u njemu
sluz i slinu.
Ako koga jedu crvi, neka na ranu stavi lanenu krpu, a na nju sma-
ragd. Neka to odozgo poveže drugim krpicama. Neka to učini zato da bi
se taj kamen zagrijao. Neka to čini tri dana, pa će crvi uginuti.

Hijacint
(Jacinctus)

Hijacint nastaje od vatre u prvim satima dana, kad zrak ima blagu
toplinu. Više je zračan nego vatren. Zbog toga osjeća zrak i ponekad u
skladu sa zrakom ima svoju toplinu. Ipak je i vatren, budući da je nastao
od vatre.
Čovjek koji pati od zamagljenih očiju ili kome su oči mutne ili gnoj-
ne, neka drži hijacint na suncu. On se odmah prisjeća da je nastao od
vatre i brzo se zagrijava. Zatim neka ga malo navlaži slinom te ga brzo

190
stavi na oči kako bi se od njega ugrijale. Neka to često čini, pa će se oči
razbistriti i bit će zdrave.
Ako je tko začaran utvarama ili magičnim riječima, tako da postaje
lud, uzmi topao raženi kruh i na gornjoj kori ureži oblik križa, ali ipak
tako da ga ne slomiš čitavog. Taj kamen provlači kroz taj rez i govori:
“Bog, koji je svu dragocjenost kamenja odbacio od vraga, kad je ovaj
prekršio njegovu zapovijed, neka od tebe odbaci sve utvare i magične
riječi i neka te oslobodi boli ovog ludila”. I opet isti kamen provlačeći
kroz onaj topli kruh, govori: “Kao što je sjaj, koji je vrag imao u sebi,
njemu oduzet zbog njegovog prijestupa, tako također neka se ovo ludilo,
koje te muči raznim utvarama i magičnim riječima, od tebe udalji i
nestane”. Onome koji boluje daj jesti kruh oko onog reza kroz koji si
provlačio hijacint. Ako ne može jesti raženi kruh zbog slabosti tijela,
tada topao, beskvasni kruh blagoslovi hijacintom i gore spomenutim
riječima, kako je gore rečeno te mu daj da ga jede. Ali također napravi
oblik križa na svakoj toploj hrani koju će jesti, naime, na mesu, toploj
kaši i ostaloj njegovoj hrani. Dok na njoj činiš križeve, blagoslivljaj ju
gore spomenutim riječima. Često to čini, pa će onaj ozdraviti.
Tko osjeća bol u srcu, neka hijacintom preko svog srca napravi znak
križa i izgovori gore navedene riječi, pa će mu biti bolje.

Oniks
(Onychinus)

Oniks je topao i nastaje oko trećeg sata dana6 na gustom oblaku, kad
je sunce veoma jako alise i razni oblaci ipak uzdižu preko Sunca, tako da
se Sunce za vrijeme te zapare ne može kroz njih pojaviti. On u sebi nema
veliku vrućinu vatre, ali posjeduje toplinu zraka. Nastaje od sunčeve
zrake i spaja se iz raznih oblaka. Stoga ima veliku snagu protiv bolesti
koje nastaju od zraka.
Kome su oči zamagljene ili su na neki drugi način bolesne, neka u
mjedenu, bakrenu ili čeličnu posudu ulije čisto i dobro vino. Neka u

6 Od 8 do 9 sati (prim. prev.).

191
to vino stavi oniks i pusti da se namače petnaest ili trideset dana. Tada
neka izvadi taj kamen, a vino ostavi u onoj posudi. Neka svake noći tim
vinom nježno dotakne svoje oči, pa će se one razbistriti i bit će zdrave.
Tko osjeća bol u srcu ili boku, neka zagrije oniks u svojim rukama
ili na koži tijela. Također neka zagrije vino u posudi na vatri i tada tu
posudu ukloni s vatre. Neka nad tim vinom koje isparava drži oniks,
kako bi se vlaga koja iz njega izlazi pomiješala s vinom. Zatim neka ga
stavi u to toplo vino i to odmah tako pije, pa će bol u srcu i boku prestati.
Tko osjeća bol u želucu, neka pripremi vino s oniksom kako je gore
rečeno. Tada neka s tim vinom, kokošjim jajima i malo brašna napravi
juhu. Neka to često čini i jede, pa će pročistiti i izliječiti svoj želudac.
Tko osjeća bol u slezeni, neka skuha jarčje ili mlado ovčje meso.
Neka to kuhano meso jede umočeno u vino s oniksom, pripremljeno
kako je gore rečeno, poput druge hrane koju običava umočiti u ocat.
Neka to često čini, pa će slezena biti izliječena i više neće oticati.
Tko ima jaku vrućicu, neka na pet dana stavi oniks u ocat. Zatim,
izvadivši oniks, neka s tim octom miješa i začinja svaku svoju hranu.
Neka ju tako jede, pa će vrućica prestati i lako nestati jer dobra toplina
oniksa, pomiješana s toplinom octa, uklanja štetne sokove iz kojih
nastaju vrućice.
Ako si savladan tugom, pažljivo gledaj oniks i zatim ga stavi u svoja
usta, pa će potištenost tvoga duha popustiti.
Ako bolest napada i ubija goveda, zagrij vodu u posudi na vatri.
Maknuvši je s vatre, drži oniks iznad vode koja isparava kako bi se vlaga
koja iz njega izlazi pomiješala s vodom. Tada ga stavi u tu vodu na tri
dana. Zatim, izvadivši oniks, često govedima daj piti tu vodu i poškropi
njome njihovu krmu. Pomiješaj mekinje s tom vodom i stavi pred njih
da jedu. Često to čini i bit će im bolje.

192
Beril
(Beryllus)

Beril je topao i nastaje svaki dan između trećeg sata i podneva iz
vodene pjene kad je sunce snažno grije. Njegova snaga potječe više od
zraka i vode nego od vatre, ali ipak je malo vatren.
Ako je neki čovjek upravo pojeo ili popio otrov, neka odmah sastruže
malo berila u izvorsku ili neku drugu vodu i smjesta popije. Neka tako
čini pet dana, pijući to jednom dnevno natašte, pa će izbaciti otrov kroz
povraćanje ili će izaći kroz njega na stražnju stranu.
Tko uvijek ima beril kod sebe te ga često drži u ruci i često gleda, ne
sukobljava se lako s drugim ljudima, nije svadljiv, već ostaje miran.

Sardoniks
(Sardonix)

Sardoniks je topao i nastaje svaki dan kad je šesti sat7 već iščeznuo
i kad je prošla granica devetog sata8 dana. Tada ga grije čisto sunce,
kad ono sjaji u svojoj bistrini, a budući da se zrak tada počinje hladiti,
potječe više od vatre nego od zraka ili vode. U svojoj prirodi ima djelo-
tvorne snage. Daje snagu petorima ljudskim osjetilima i za njih je poput
lijeka jer nastaje u bistrini sunca, kad u sunčevom sjaju nema nikakve
nečistoće.
Naime, kad ga čovjek stavlja na svoju golu kožu i također ga često
metne u svoja usta, tako da ga dotiče njegov dah kako udiše i izdiše, tada
od toga jačaju razumijevanje, znanje i sva osjetila njegovog tijela. Na taj
način će od tog čovjeka biti udaljena velika srdžba, glupost i nemarnost.
Vrag ga zbog te čistoće mrzi i izbjegava.
Ako muškarac ili žena po prirodi snažno gori od požude, neka stavi
sardoniks na svoja bedra, žena pak na svoj pupak, pa će imati lijek protiv
požude.

7 Od 11 do 12 sati (prim. prev.)
8 Od 14 do 15 sati (prim. prev.).

193
Ako neki čovjek ima akutnu bolest, pošto se zbog nje oznojio te se
osjeća bolje, neka zatim taj kamen na prstenu stavi na svoj prst, pa neće
opet zapasti u bolest.

Safir
(Saphirus)

Safir je topao. Nastaje odmah iza podneva, kad sunce svojom vru-
ćinom tako snažno prži da je zrak od njegove vrućine kao u zastoju.
Sjaj sunca zbog prevelike vrućine koju tada ima probija zrak tako da se
taj sjaj ne očituje potpuno, kao što čini kad je zrak umjeren. Zbog toga
je safir mutan te više vatren nego zračan ili voden. Označava potpunu
ljubav prema mudrosti.
Čovjek koji ima ječmenac na oku, neka drži safir u svojoj ruci i
zagrije ga u njoj ili na vatri. Neka vlažnim kamenom dotiče ječmenac na
svom oku i tako čini tri dana ujutro i navečer, pa će se ječmenac smanjiti
i nestati.
A kome se oči zbog boli crvene i upaljene, ili kome su zamagljene,
neka natašte stavi safir u svoja usta i neka od njegove sline postane
vlažan. Tada neka na prst uzme slinu od koje je taj kamen postao vlažan
i njome namaže svoje oči, tako da također dotakne oči iznutra, pa će oči
ozdraviti i postati bistre.
Čovjek kojeg čitavog muči reuma, tako da ne može izdržati preveliku
bol u glavi i ostatku svog tijela, neka stavi safir u svoja usta, pa će reuma
u njemu popustiti.
Čovjek koji želi imati dobar razum i dobro znanje, neka svaki dan
ujutro, kad ustaje iz kreveta, natašte stavi safir u svoja usta. Neka ga tako
kratko vrijeme, dakako dovoljno dugo, drži u ustima, dok ne privuče u
sebe dovoljno sline od koje će se kamen ovlažiti. Zatim neka ga izvadi iz
svojih usta. Neka umjereno vina zagrije u posudi na vatri i neka kamen
drži na pari tog vina, kako bi od toga postao vlažnim. Neka jezikom s
njega liže vlagu i vino koji u želudac toga čovjeka vode slinu od koje se

194
kamen zagrijao. Tako će imati čist razum i čisto znanje te će također
njegov želudac od toga biti zdrav.
A tko je glup tako da nema nikakvo znanje, ali bi ipak želio biti
mudar, a ne može, niti raspoznaje zlobu, niti joj teži, neka često natašte
maže jezik safirom, da toplina i snaga s toplom vlagom sline otjeraju
štetne sokove koji potiskuju ljudski razum. Tako će čovjek dobiti dobar
razum.
Tko se žestoko razljutio, neka odmah stavi safir u svoja usta te će tako
utišati ljutnju i nestat će.
Ako je taj kamen položen u prsten od najčišćeg zlata, bez kositra, i
ako pod tim kamenom nema ništa drugo osim zlata, tada neka čovjek
taj prsten bez kositra, u koji je položen ovaj kamen, stavi u svoja usta kao
lijek i neće mu naškoditi. Ali ako postoji nešto drugo osim zlata, tada
ne pomaže i neka ga čovjek ne stavlja u svoja usta jer se u prstenu nalazi
oprečnost.
Ako je neki čovjek opsjednut zlim duhom, neka drugi čovjek stavi
safir na zemlju. Zatim neka tu zemlju stavi u kožu te tako objesi o vrat
onoga i kaže: “O ti, najgori duše, brzo odstupi od ovog čovjeka, kao što
je u tvom prvom padu vrlo brzo propala slava tvoga sjaja”. Taj zao duh
bit će stavljen na velike muke i odstupit će od tog čovjeka, pa će mu biti
bolje, osim ako je to vrlo opasan i zao duh.
Ako je vrag nekog čovjeka nahuškao da se zaljubi u neku ženu, tako
da je on, bez magije i bez zazivanja demona, počeo biti mahnit od
ljubavi prema njoj, a ako bi to ženi bilo mrsko, neka ona malo vina tri
puta prelije preko safira i isto toliko puta kaže: “Ja izlijevam ovo vino
gorućih snaga preko tebe te kao što je Bog oduzeo tvoj sjaj kad je anđeo
zgriješio, tako ti od mene odvrati goruću ljubav ovog čovjeka”. Ako ta
žena to ne želi učiniti, neka drugi čovjek, kojem je ova ljubav mrska,
učini to isto umjesto nje. Neka onom muškarcu, natašte ili nakon jela, sa
ili bez njegova znanja, tri ili više dana daje piti to vino.
Ako žena gori od ljubavi prema nekom muškarcu i muškarcu je to
mrsko, neka on toj ženi učini ono s vinom i safirom, kako je gore rečeno,
pa će ta strastvena ljubav popustiti.

195
Sapphirus calidus est; secundum tempus meridianum
crescit, cum sol in ardore suo tam fortiter ardet quod aer
aliquantum de ardore eius obstruatur, et tunc splendor solis
de nimio ardore, quem tunc habet, aerem ita transverberat,
quod idem splendor tunc tam pleniter non apparet ut tunc
facit cum aer aliquantum temperatus est; et ideo etiam
turbidus est, et etiam magis igneus, quam aereus aut quam
aquosus; et plenam charitatem sapientiae designat.

Homo quoque qui bonum intellectum et bonam scientiam
habere desiderat, sapphirum in mane diei, cottidie cum
de lecto surgit, jejunus in os suum ponat, et eum ita per
brevem horam, scilicet tam diu in ore teneat dum se saliva
qua ille madefactus est sufficienter in se trahat, ac eum
deinde de ore tollat, et modicum vini teneat ad ignem
et in vasculo calefaciat, atque ipsum in fumum ejusdem
vini teneat, ut inde sudando madefiat, et sic lingua sua de
humiditate illius linguat, ac etiam de eodem vino salivam,
de qua idem lapis incaluit, in ventrem illius hominis
ducit, et sic ille purum intellectum et puram scientiam
habebit, et etiam stomachus ejus ex hoc sanus erit.

Sed et qui stuluts est, ita quod omnis scientia in eo deficit,
sed tamen prudens esse vellet et prudens esse non potest, nec
post maliciam respicit, nec se ad eam extendit, iste linguam
sapphiro jejunus saepe ungat, quod calor et virtus cum calida
humiditate salivae noxios humores qui intellectum hominis
opprimunt fugant, et sic homo bonum intellectum capit.

196
Sard
(Sardius)

Sard nastaje nakon podneva, za poplave od kiša, kada u jesen pada
lišće bjelogoričnog drveća i dok je sunce vrlo toplo, a zrak hladan te ga
sunce grije svojim crvenilom. Zbog toga je čist od zraka i vode i dobro
je uravnotežen u pravoj umjerenosti topline. Svojom snagom odvraća
patnje bolesti.
Ako čovjek zbog mnogih bolesti i slabosti osjeća bol u glavi, tako da
se čini da je zbog toga lud, neka netko sveže sard u kapi, krpi ili koži
iznad njegovog tjemena i kaže: “Kao što je Bog prvog anđela bacio u
ponor, tako neka ovo ludilo otjera od tebe i vrati ti dobro znanje”. I onaj
će ozdraviti.
Ako je kome zbog neke bolesti oslabljen sluh, neka umoči ovaj ka-
men u čisto vino i vlažna ga stavi u tanku lanenu krpu. Neka to gurne u
gluho uho i na tu krpu izvana stavi vrlo tanku krpu od kudjelje. Toplina
kamena ući će u uho. Neka to često čini i vratit će sluh.
A tko ima žuticu, neka navečer s mokraćom i sardom učini istu stvar,
kako je gore rečeno, i neka govori gore navedene riječi. Neka to čini tri
noći, pa će biti izliječen.
Ako trudna žena savladana bolom ne može rađati, trljaj sardom oba
njena bedra i reci: “Kao što si ti, kamenu, po Božjoj zapovijedi zasjao
na prvom anđelu, tako i ti, dijete, izađi kao sjajan čovjek i koji prebiva
u Bogu”. Odmah drži taj kamen kod mjesta gdje izlazi dijete, dakle kod
ženskog spolnog organa i reci: “Otvorite se, putevi i vrata, kao što se u
onom prikazanju Krist pojavio kao Bog i čovjek i otvorio vrata pakla,
tako i ti, dijete, izađi kroz ova vrata, a da pritom ne umreš ni ti ni tvoja
majka”. Tada taj kamen sveži u pojas te ju time opasaj, pa će ozdraviti.

197
Topaz
(Topazius)

Topaz nastaje oko devetog sata dana na vrućini sunca, neposredno
prije devetog sata jer je sunce zbog topline dana i raznog zraka tada
najčišće. Topaz je topao i u sebi ima umjereno zraka i vode. Bistar je, a ta
bistrina nalikuje vodi. Njegova boja sličnija je zlatnoj nego žutoj. Opire
se vrućici i otrovu te ih ne podnosi isto kao što more ne može u sebi
podnijeti nikakve nečistoće.
Naime, ako se otrov nalazi u kruhu, mesu, ribi ili bilo kojoj drugoj
hrani ili u vodi, vinu ili bilo kojem drugom piću te ako je topaz prisutan
u blizini, on odmah postane vlažnim, kao što se more zapjeni kad su u
njemu nečistoće. Stoga kad čovjek jede i pije, neka drži topaz na prstu
blizu hrane i pića te neka ga često gleda. Ako je u hrani ili piću otrov,
odmah će postati vlažnim.
Kome su oči zamagljene, neka topaz stavi u čisto vino na tri dana i
tri noći. Tada neka navečer, kad ide spavati, vlažnim topazom namaže
svoje oči, tako da ta tekućina umjereno dotakne oči i iznutra. Pošto
je izvadio kamen, to vino može čuvati pet dana. Zatim kad god želi
navečer namazati svoje oči, neka ovaj kamen umoči u spomenuto vino i
njime vlažnim, kako je prije rečeno, neka namaže oči. Neka to često čini,
obnavljajući topazom vino nakon pet dana, pa će to razbistriti oči poput
najboljeg očnog melema.
Ako neki čovjek ima vrućicu, neka topazom napravi tri umjerene
rupe u mekanom kruhu i u njih ulije čisto vino. Ako to vino nestane,
neka ulije novo vino. Neka u tom vinu, koje je izlio u te rupe, gleda svoje
lice kao u ogledalu i kaže: “Ja gledam sebe, isto kao što u onom ogledalu
kerubin i serafin gledaju Boga, tako da od mene ukloni ovu vrućicu.”
Neka to često čini i bit će izliječen.
Tko je gubav, neka jako zagrije ciglu i na nju stavi pljevu od zobi tako
da se zadimi. Neka drži topaz iznad tog dima kako bi postao vlažan i
tom vlagom neka namaže mjesto gube. Kad je to učinio, neka uzme
maslinovo ulje i u njega pomiješa sok ljubičice trećinu njegove količine.

198
Neka tim uljem namaže mjesto gube koje je bilo namočeno vlagom
topaza. Neka to često čini, pa će guba biti uništena, a čovjeku će biti
bolje, osim ako ne umre.
Tko osjeća bol u slezeni ili tko iznutra ima truleži, kao da njegovo
tijelo iznutra truli, neka na pet dana stavi topaz u dobro vino. Zatim
neka izvadi topaz i pusti da to vino provrije tako da se zadimi. Neka
drži topaz iznad tog dima da postane vlažan tako da se njegova vlaga
pomiješa s tim vinom. Tada neka taj kamen na kratko vrijeme stavi u to
zagrijano vino. Zatim neka ga izvadi i s tim vinom, bez masti, pripremi
juhu ili napitak. Neka to često čini i jede, pa će njegova slezena biti
izliječena i njegova unutarnja trulež će se smanjiti.
Također svaki dan ujutro stavi topaz na svoje srce i reci: “Bog, koji
je uzdignut iznad svega i u svemu, neka me ne odbaci od svoje časti,
već neka me svojim blagoslovom čuva, ojača i učvrsti”. Dokle god ćeš
to činiti, zlo će od tebe zazirati. Naime, taj vrlo snažan kamen topaz
ovu snagu ima od Boga. Budući da raste kad je sunce u otklonu, može
odvratiti uvrede od čovjeka.

Topazius circa nonam horam diei crescit in ardore solis, cum jam
fere ante nonam horam est, quia sol de calore diei et divero aere
tunc purissimus est et calidus, atque modicum aeris et aquae in
se habet, et clarus est, et illa claritudo assimilatur aquae, atque
calor ejus auro similior est quam gelo, calori et veneno resistit, nec
ea patitur, sicut nec mare nec ullas pravitates in se pati potest.

Nam si in pane aut in carne, aut in pisce, aut in aliquo cibo, aut
in aqua, aut in vino, seu in aliquo potu venenum est, et si topazius
ibi prope et praesens est, statim swadet, velut mare schumet,
cum foeditas in ipso est. Et ideo cum homo comedit et bibit,
topazium in digito juxta cibum et potum teneat, et eum saepe
inspiciat, et si illi in cibo aut in potu venenum est, statim sudat.

199
Krizolit
(Chrysolithus)

Krizolit nastaje od vrućine sunca i vlage zraka, nakon podneva do
devetog sata dana. U sebi ima kao neku životnu snagu, tako da, ako
se nalazi blizu mladog od ovce ili druge životinje u trenutku rađanja,
njegova snaga će ga ojačati da će već prije svog vremena početi izlaziti.
Čovjek koji ima vrućicu neka zagrije vino i iznad pare tog vina neka
drži krizolit. Neka se njegova vlaga pomiješa s tim vinom i neka to vino
tako toplo pije. Također neka taj kamen na kratko vrijeme stavi u svoja
usta. Neka to često čini, pa će mu biti bolje.
Tko osjeća bol u srcu, neka ovaj kamen umoči u maslinovo ulje. Tada
neka njime namočenim u ulje namaže mjesto gdje osjeća bol, pa će mu
biti bolje.
Ovaj kamen učvršćuje znanje u čovjeku koji ga uvijek ima kod sebe.
Tko posjeduje dobro znanje i dobru vještinu, neka ovaj kamen stavi na
svoje srce. Dok je god ondje smješten, znanje i vještina u njemu neće
oslabiti.
Zračni duhovi zaziru od ovog kamena.

Jaspis
(Jaspis)

Jaspis nastaje nakon devetog sata dana kad sunce već počinje zalaziti.
Grije ga vrućina sunca, ali ipak više potječe od zraka nego od vode
ili vatre. Zbog toga ima nepostojanu toplinu jer kad sunce nakon
devetog sata počinje zalaziti, toplina sunca zbog oblaka često postaje
promjenjivom.
Čovjek koji je gluh na jedno uho neka stavi jaspis pred usta i puše u
njega svojim toplim dahom sve dok od toga ne postane topao i vlažan.
Tada neka ga stavi u uho i položi preko kamena tanku krpu od kudjelje.
Tako neka začepi uho sve dok toplina tog kamena ne uđe u uho. Budući

200
da ovaj kamen nastaje od svježeg zraka, odagnava razne bolesti sokova,
pa će čovjek vratiti sluh.
Tko ima snažnu prehladu, neka stavi jaspis pred usta i puše u njega
svojim toplim dahom da postane topao i vlažan. Tada neka ga gurne u
nosnice i rukom pritisne nos da njegova toplina uđe u glavu. To će brzo
i nježno odagnati sokove glave, pa će mu biti bolje.
Ako u srcu, bubrezima ili bilo kojem drugom organu čovjeka nastaje
uskomešanost sokova, to jest reuma, neka položi jaspis na to mjesto i
pritisne ga sve dok se ne ugrije. Reuma će popustiti, budući da korisna
toplina i korisna snaga liječi i zauzdava prekomjerno tople i prekomjer-
no hladne sokove.
A kad se munje i gromovi pojavljuju u snovima, dobro bi bilo da čo-
vjek kod sebe ima jaspis jer ga utvare i priviđenja izbjegavaju te nestaju.
Kad žena rađa dijete, od onog trenutka kad počinje rađati i sve dane
dok je dijete u kolijevci, neka u svojoj ruci drži jaspis, pa zli zračni du-
hovi neće za to vrijeme moći naškoditi njoj i djetetu. Jezik drevne zmije
pruža se do vlage djeteta koje izlazi iz majčine utrobe te u to vrijeme
vreba majku i dijete.
Ako zmija na nekom mjestu ispušta svoj dah, ondje stavi jaspis, pa će
njen dah toliko oslabiti da će biti manje štetan te će zmija ondje prestati
puhati.

Prazem
(Prasius)

Prazem nastaje kad sunce oko večeri svoje zrake povlači s uzdignu-
tijih mjesta zemlje i kad se rosa već približava. Sunce pomalo pada na
kamen planine i snažno ga grije, tako da od vrućine sunca, vlage zraka i
vode te zelenila rose ondje nastaje prazem.
Tko ima jaku vrućicu, neka zamota prazem u malo raženog kruha i
tako zamotanog sveže u krpu. Neka ga tri dana i tri noći tako svezanog
drži na svome pupku, pa će vrućica nestati.

201
Tko je bilo gdje na svome tijelu ranjen od pada ili udarca, neka uzme
staru mast i u nju umiješa jednaku količinu kadulje i vratića. Neka u to
utisne prazem i tada zagrije na suncu ili vatri. Neka to sve pomiješano s
tim kamenom i tako toplo stavi na mjesto gdje osjeća bol, pa će mu biti
bolje.

Kalcedon
(Calcedonius)

Kalcedon nastaje kada je sunce nakon večeri već gotovo nestalo i kad
je zrak još pomalo topao. Zbog toga on prima toplinu više od zraka nego
od sunca i ima korisne snage.
Ako neki čovjek nosi taj kamen, neka ga ima kod sebe tako da dotiče
njegovu kožu i da je smješten iznad neke žile njegovog tijela. Ta žila i krv
koji primaju njegovu toplinu i snagu, prenose te snage ostalim žilama i
ostaloj krvi.
Ovaj kamen odvraća bolesti od čovjeka i daje mu vrlo snažan um
protiv ljutnje, tako da će on biti toliko miran u vladanju da gotovo nitko
neće moći pronaći način da bi ga s razlogom izazvao na ljutnju te da bi
mu mogao naškoditi kroz nepravdu.
Tko želi imati vješt način govorenja i mudro iznositi ono što govori,
neka u svojoj ruci drži kalcedon i ugrije ga svojim dahom tako da od
njega postane vlažan. Tada neka ga liže svojim jezikom, pa će moći
vješto govoriti ljudima.

Krizopras
(Chrysoprasus)

Krizopras nastaje u ono doba kad je sunce već potpuno nestalo. Tada
zrak i voda imaju vrlo mutnu i zelenkastu boju. Zbog toga ovaj kamen
ima noćnu snagu, kad je Mjesec zbog Sunca najsnažniji, to jest kad je
polumjesec, a ne još pun mjesec. Njegove snage nalaze se u umjerenoj i
uravnoteženoj toplini, tako da on nije previše topao, već umjereno.

202
Na kojem god udu čovjeka muči reuma, neka na golu kožu stavi
krizopras, pa će reuma popustiti.
Ako je netko jako ljut, neka ovaj kamen bude postavljen na njegovom
grlu tako dugo dok se ne ugrije, pa on neće moći izgovarati riječi ljutnje
sve dok se njegov bijes ne umiri.
Na kojem se god mjestu nalazi ovaj kamen, ondje smrtonosan otrov
gubi svoje snage, tako da bez njih postaje poput slabe vode. Svoju topli-
nu šalje protiv slabosti i tako će biti manje štetan.
Čovjek koji ima epilepsiju neka kod sebe uvijek ima krizopras i ta
noćna bolest, to jest epilepsija, manje će mu škoditi jer zračni duhovi
oko njega neće moći za to vrijeme pripremati izrugivanje dok bolesnik
iz svojih usta izbacuje pjenu.
Ako je neki čovjek opsjednut vragom, prelij malo vode preko kame-
na i reci: “Ja te, vodo, lijevam preko ovog kamena u onoj snazi kojom
je Bog načinio Sunce s Mjesecom koji putuje”. Onome koji je opsjednut
daj piti ovu vodu na koji god način možeš, budući da će ju piti preko
volje. Tijekom tog cijelog dana vrag će se u čovjeku mučiti, postajat će
sve slabijim i neće moći u njemu pokazivati svoju snagu kao što je to
prije činio. Čini to pet dana. Petog dana pripremi s tom istom vodom
pogaču, poput kruha, i daj mu jesti na koji god način možeš. Ako vrag
nije snažan, odstupit će od tog čovjeka.
Na sljedeći način može se otkriti je li zračni vrag blag ili oštar. Naime,
ako se čovjek rado smije i dobrohotno gleda ljude te ako za to vrijeme
škrguće zubima, to jest mrzovoljan je, tada je taj zračni duh blag. Ako
čovjek nevoljko govori, a rado šuti, ako se nerado smije te ako snažno
maše rukama i izbacuje pjenu iz usta, tada je to oštar i snažan duh. Ovaj
kamen ne koristi mnogo za izbacivanje tog oštrog vraga, ali ipak ga u
tom čovjeku muči i čini ga slabim. Vrag će biti izbačen na neki drugi
način, kad će Bog to htjeti.

203
Rubin
(Carbunculus)

Rubin nastaje za pomrčine Mjeseca. Naime, Mjesec je tada već
iscrpljen, kao da želi nestati. Ponekad se i pokazuje u nestajanju kad po
božanskoj zapovijedi najavljuje da će se dogoditi glad, bolest ili smjena
kraljeva. Tada Sunce sve svoje snage uranja u nebeski svod, svojom
toplinom grije Mjesec i svojom ga vatrom jača i uzdiže te čini da on opet
sjaji. Sunce svoj jezik stavlja u usta drugoga kako bi oživjelo ono što je
već mrtvo. U tom trenutku nastaje rubin. Zbog toga on ima sjaj sunčeve
vatre koja ojačava Mjesec tako da snažnije sjaji noću nego danju. On
se razvija sve dok ga toplina sunca ne izbaci. Budući da se pomrčina
Mjeseca rijetko događa, ovaj je kamen također rijedak. Njegova je snaga
posebna te je se treba plašiti i služiti se njome s mnogo poštovanja i
brige.
Naime, ako je čovjeka napala bolest ili zimica, to jest vrućica, ili
reuma ili bilo koja druga slabost, mijenjajući njegove sokove, stavi oko
ponoći rubin na pupak bolesnika jer je tada njegova snaga osobito jaka.
Čim je čovjek osjetio da se od njega ugrijao, nemoj ga više ostaviti na
njegovom pupku, već ga odmah ukloni, budući da njegova snaga tada
prodire kroz tog čovjeka i čitavu njegovu utrobu više nego što bi to mo-
glo učiniti ijedno djelovanje ijedne ljekovite masti. Dakle, čim je čovjek
osjetio i najmanju promjenu u svome tijelu, ukloni rubin s njega jer ako
bi ga tada ostavio ležati na njegovom pupku, njegova snaga bi prodrla
kroz čitavo njegovo tijelo tako da bi se osušio. Ovaj kamen od čovjeka
tjera i suzbija bilo koje bolesti.
Ako tko osjeća glavobolju, neka na kratko vrijeme stavi rubin na
tjeme, ali ipak dovoljno dugo da se njegovo meso od njega ugrije. Zatim
neka ga odmah ukloni, budući da snaga ovog kamena kroz njegovu
glavu prodire bolje i brže od najskupocjenije masti ili balzama. Tako će
njegova glava biti bolje.
Ako ovaj kamen staviš na odjeću ili neku drugu stvar, dulje će trajati
i teško će istrunuti.

204
Na kojem se god mjestu nalazi rubin, ondje zračni duhovi ne mogu u
potpunosti izvoditi svoja priviđenja jer ga izbjegavaju i od njega uzmiču.

Ametist
(Amethystus)

Ametist nastaje kad sunce pokazuje svoj krug kao da je ovjenčano. To
čini kad najavljuje da će se dogoditi neka promjena na ruhu Gospodina,
to jest u Crkvi. Budući da nastaje poput smole, mnogo ih je. Topao je,
vatren i prozračan jer je zrak, u ono vrijeme kad sunce pokazuje svoj
krug, kao što je prije rečeno, pomalo mlačan.
Čovjek koji ima mrlje na svome licu, neka navlaži ametist svojom
slinom i njime tako vlažnim namaže mrlje. Također neka na vatri ugrije
vodu i ovaj kamen drži iznad vode. Vlaga koja izlazi iz njega neka se
pomiješa s vodom i neka ga tada stavi u tu vodu. Neka tom vodom pere
svoje lice i to često čini, pa će imati mekanu kožu i lijepu boju lica.
Ako je čovjek zbog nove izrasline bilo gdje na svome tijelu otekao,
neka navlaži ovaj kamen svojom slinom i njime tako vlažnim dotiče
mjesto izrasline, pa će se izraslina smanjiti i nestati.
Gdje je pauk ubo čovjeka na njegovom tijelu, neka ovim kamenom
prođe preko uboda, pa će biti izliječen.
Zmije i otrovnice izbjegavaju ovaj kamen i klone se mjesta na kojem
znaju da se nalazi.

Ahat
(Achates)

Ahat nastaje od pijeska u vodi koja se proteže od istoka prema jugu.
Topao je i vatren, ali ipak veću snagu ima od zraka i vode nego od vatre.
Naime, kad voda opada i na vidjelo dolazi pijesak bez vode, tada je
određeni dio tog pijeska obasut vrućinom sunca i čistoćom zraka tako
da postaje sjajnim kamenom. A kad zatim razina voda naraste, podiže
taj kamen iz pijeska i nosi ga u druge zemlje.

205
Ako je pauk ili neki crv izbacio svoj otrov na čovjeka, ali tako da nije
ušao u njegovo tijelo, neka snažno zagrije ahat na suncu ili na užarenoj
cigli i tako toplog stavi ga na bolno mjesto. Taj kamen uklonit će otrov.
Zatim neka ga opet zagrije na isti način i drži iznad pare tople vode,
kako bi se njegova vlaga pomiješala s tom vodom. Tada neka ga na
kratko vrijeme stavi u tu vodu. Zatim neka u vodu umoči lanenu krpu i
njome prekrije mjesto na tijelu gdje je ugriz pauka ili gdje je neki drugi
otrov izbačen, pa će biti izliječen.
Ako netko uza se nosi ovaj kamen, neka ga stavi na golu kožu da
se ugrije. Njegova priroda čini tog čovjeka sposobnim, razboritim te
promišljenim u govoru jer nastaje od vatre, vode i zraka. Isto kao što
neka štetna biljka kad se stavi na kožu čovjeka ondje katkad uzrokuje
nastajanje prištića ili čira, tako i neko drago kamenje, položeno na kožu
čovjeka, svojom snagom čini tog čovjeka zdravim i razboritim.
Čovjek koji ima epilepsiju i koji je mjesečar, neka uvijek ima ahat
položen na svoju kožu, pa će mu biti bolje. Naime, ljudi su često rođeni
s tim bolestima, no također ih privuku na sebe zbog preobilja štetnih
sokova i bolesti. Tko ima epilepsiju, neka stavi ahat u vodu na tri dana
kad je pun mjesec. Četvrtog dana neka ga izvadi i tu vodu umjereno
skuha, tako da ne zavrije. Neka ju tako čuva i neka s njome kuha svu
hranu koju u međuvremenu jede, dok čitav mjesec ne nestane. Štogod u
međuvremenu pije, bilo vino bilo vodu, neka u to stavi ahat i tako pije.
Neka to čini deset mjeseci, pa će ozdraviti, osim ako Bog ne želi.
Tko je mjesečar, kad zna da predstoji vrijeme njegovog ludila, neka
tri dana prije ovaj kamen stavi u vodu na tri dana. Četvrtog dana neka
ga izvadi i tada tu vodu umjereno zagrije. Neka svu hranu koju u među-
vremenu jede, dok je u ludilu, kuha s tom vodom. Također neka za to
vrijeme stavi ovaj kamen u svako svoje piće i tako pije. Neka to čini pet
mjeseci, pa će vratiti svoj razum i zdravlje, osim ako Bog to ne spriječi.
Kad ga je ta voda umjereno zagrijana snagom ovog kamena ojačala, da
ne bi obolio zbog njegove vrućine, neka hrana tog čovjeka bude začinje-
na tom vodom, a njegovo piće pripremljeno na isti način kako je prije

206
rečeno. Tako će snagom tih mješavina i Božjom snagom biti zauzdani
sokovi koji su mu donijeli ludilo.
Također, svake noći prije nego čovjek ide spavati, neka nosi ahat po
dužini, a zatim po širini svoje kuće, u obliku križa. Lopovi će biti manje
učinkoviti u izvršavanju svojih namjera i imat će manje uspjeha u krađi.

Dijamant
(Adamas)

Dijamant je topao i nastaje na nekim planinama južnog podneblja
koje kao da su ljepljive i staklaste poput kristala. Iz tog ljepila katkad se
rađa jezgra poput srca velike snage. Budući da je ta jezgra snažna i tvrda,
prije nego što postane velika, sâmo ljepilo te planine odvaja se okolo
tog mjesta i pada u vodu u obliku i veličini oblutka, a poslije to ljepljivo
mjesto bude slabije nego što je bilo prije. Zatim kad nastane poplava
rijeka, ona nosi taj kamen u druge zemlje.
Postoje ljudi koji su zli po svojoj naravi i zbog vraga te zbog toga rado
šute. A kad govore imaju oštar izgled te ponekad gotovo silaze s uma,
kao da njima upravlja ludilo, pa brzo opet dođu k sebi. Oni neka često ili
uvijek stavljaju dijamant u svoja usta. Njegova snaga je tako velika i tako
snažna da gasi pakost i zlo koje je u njima.
Tko je mahnit, lažljiv i razdražljiv, neka u svojim ustima uvijek drži
ovaj kamen. Njegova snaga odvratit će od njega ova zla.
Tko ne može postiti, neka stavi ovaj kamen u svoja usta. Umanjit će
mu glad tako da će moći duže postiti.
Tko ima reumu ili moždani udar, to jest onu bolest koja zahvaća
polovicu tijela, tako da se čovjek ne može kretati, neka na cijeli dan stavi
dijamant u vino ili vodu. Neka to tako pije, pa će reuma popustiti, čak i
ako je tako jaka da prijeti slomiti njegove udove, a moždani udar će biti
oslabljen.
Tko ima žuticu neka ovaj kamen stavi u vino ili vodu i tako pije, pa
će biti izliječen.

207
Dijamant je takve tvrdoće da ga nijedna tvrdoća ne može nadvladati.
On razara i probija željezo. Stoga, ni željezo ni čelik ne mogu zarezati
njegovu tvrdoću.
Vrag je ovome kamenu neprijatelj jer se opire njegovoj snazi te ga
zbog toga vrag danonoćno prezire

Magnetit
(Magnes)

Magnetit je topao i nastaje iz pjene određenih otrovnih crva koji
obitavaju u određenom pijesku i vodi, ali ipak više u pijesku nego u vodi.
Naime, postoji neki otrovan crv, poput puža, koji boravi oko određene
vode i u njoj. On ponekad izbacuje svoju pjenu na neko mjesto gdje se
običava topiti željezo. Kad drugi otrovan crv, koji također boravi oko te
vode ili u toj vodi te koji se hrani zemljom iz koje se priprema željezo, to
vidi, brzo žuri ka toj pjeni. On izlijeva svoj otrov, koji je crn, na tu pjenu.
Taj otrov svojom snagom prodire kroz tu pjenu tako da ju stvrdnjava u
kamen. Zbog toga magnetit ima boju željeza i naravno za sobom povlači
željezo jer je nagomilan iz onog otrova koji se hrani zemljom od koje se
prerađuje željezo. A ona voda pored koje leži ovaj kamen, prelijevajući
se preko njega za svojih čestih poplava, ublažava i oslabljuje vrlo jaki
otrov koji se u njemu nalazi.
Ako čovjek bijesni ili je na bilo koji način mučen priviđenjima,
namaži magnetit njegovom slinom i tim tako vlažnim kamenom trljaj
njegovo tjeme i čelo te reci: “Ti, mahnito zlo, popusti u onoj snazi kojom
je Bog snagu vraga, koji je pao s neba, pretvorio u dobrotu čovjeka”, pa
će vratiti svoj zdravi razum.
Vatra ovog kamena je i korisna i štetna. Korisna je ona vatra koju ima
od zemlje koja sadrži željezo, a štetna ona koju ima od otrova crva.
Kad je pobuđen zdravom i toplom ljudskom slinom, odagnava štetne
sokove koji uznemiravaju um čovjeka.

208
Jantar
(Ligurius)

Jantar je topao. Nastaje iz jedne vrsti risove mokraće, ali ne iz svake.
Naime, ris nije pohotna, neobuzdana niti prljava životinja, već je na
neki način umjerena. Njegova je snaga tako velika da čak prodire u
kamenje, zbog čega ima oštar vid i oči mu se ne zamagle lako. Ovaj
kamen ne nastaje uvijek iz njegove mokraće, već onda kada sunce jako
grije i kad je vjetar lagan, ugodan i umjeren. Tada se ta životinja raduje
zbog topline i čistoće sunca te zbog ugodnosti lijepog vjetra. Kada želi
ispustiti mokraću, nogom kopa zemlju i ispušta je u tu rupu. Tako se
ovaj kamen steže i nastaje od vrućine sunca. Naime, zbog čistoće sunca
i ugodnog zraka, koji doticanjem osnažuje tu životinju te zbog radosti
njegovog duha i velike snage koju posjeduje, mokraća u njemu je topla.
Kad je ispusti, zgrušava se u ovaj kamen. To zgrušavanje lijepog kamena
događa se u zemlji i taj kamen je nježniji od ostalog kamenja.
Čovjek koji osjeća jaku bol u želucu neka ovaj kamen na kratko vri-
jeme stavi u vino, pivo ili vodu, a zatim ga izvadi. Ta je tekućina obuzeta
snagama tog kamena tako da prima te snage. Neka to čini petnaest dana.
Zatim mu daj da to umjereno pije, pošto je malo pojeo, ali ne natašte. Ne
postoji nijedna tako jaka groznica niti bolest u njegovom želucu, osim
smrti, a da njegov želudac ne bi bio oslobođen, pročišćen i izliječen.
Neka nitko ne pije ovaj napitak zbog bilo kojeg drugog razloga osim
protiv boli u želucu: ne bi mogao ostati na životu jer je njegova snaga
tolika da bi ozlijedila njegovo srce i da bi se njegova glava raspuknula.
A tko ima teškoća s mokrenjem, tako da ne može mokriti, neka jan-
tar na jedan dan stavi u kravlje ili ovčje mlijeko, ali ne u kozje. Neka ga
drugi dan izvadi, a to mlijeko zagrije i tako pije. Neka to čini pet dana,
pa će u njemu potaknuti mokrenje.

209
Kristal
(Crystallus)

Kristal nastaje iz pojedinih hladnih voda koje su crnkaste boje. Kad
hladnoća koja dolazi iz zraka dotakne tu vodu, ona se na tom mjestu
zbog hladnoće skupi poput neke mase i kao srce vode stegne u čvrstoću.
Kad zatim toplina zraka ili sunca dotakne to mjesto, svojom vrućinom
toj masi oduzima gustu bjelinu koju tada posjeduje, tako da postaje
donekle čista, ali ipak ta toplina ne može je rastopiti. Ali zatim opet
nadolazeća hladnoća čini da se ta masa sve više i više skuplja i čini je
čišćom. Ona ima takvu snagu da se ne može rastopiti zbog topline,
premda se sav led oko nje topi. Tako nastaje kristal.
Kome su oči zamagljene neka zagrije kristal na suncu i tako toplog
često ga stavlja na svoje oči. Budući da ima prirodu vode, izvlači štetne
sokove iz očiju te tako onaj bolje vidi.
Ako na vratu čovjeka nastaju otekline ili skrofule, neka ovaj kamen
zagrije na suncu te ga tako toplog danju ili noću poveže preko oteklina
ili skrofula. Neka to često čini, pa će one nestati.
Kome u grlu raste kvrga ili tko u grlu natiče, neka zagrije kristal
na suncu i preko njega toplog prelije vino. Neka često pije to vino te
također kristal zagrijan na suncu često stavlja na grlo iznad kvrge, pa će
se smanjiti.
Tko osjeća bol u srcu, želucu ili trbuhu, neka zagrije kristal na suncu
i preko njega toplog prelije vodu. Također neka tada na kratko vrijeme
stavi kristal u tu vodu, a zatim ga izvadi. Neka tu vodu često pije, pa će
mu biti bolje u srcu, želucu i trbuhu.
Koga muče crvi, neka ovaj kamen zagrije na suncu i tako toplog stavi
ga na mjesto gdje osjeća bol, pa će crv biti otjeran.

210
Biseri
(Margaritae)

Postoje neke riječne vode koje su slane i iz kojih nastaju biseri.
Naime, masnoća tih rijeka zajedno sa slanoćom pada na pijesak tako
da se gornji sloj vode pročišćava. Ta masnoća zajedno sa slanoćom
stvrdnjuje se u bisere i ti biseri su čisti.
Stoga, uzmi bisere i stavi ih u vodu. Sva sluz koja se nalazi u toj vodi
skupit će se oko bisera, a gornji sloj vode bit će pročišćen i bistar. Neka
čovjek koji ima vrućicu često pije taj gornji sloj vode, pa će mu biti bolje.
A tko osjeća glavobolju, neka zagrije bisere na suncu te ih tako tople
stavi oko svojih sljepoočnica i poveže krpom, pa će biti izliječen.

Sedef
(Berlin)

Sedef nastaje iz određenih školjki, to jest od životinja koje se nalaze u
školjkama i koje žive u moru i nekim velikim rijekama. Naime, neki od
tih školjkaša žive na dnu rijeka i ondje traže svoju hranu te su pomalo
otrovni. Kad iz sebe izbace nečistoće koje uvlače u sebe na dnu rijeke
te svoj otrov, oblikuju se sedefi. Oni su ponekad mutni budući da se te
životinje zadržavaju na dnu onih voda te u njima nema gotovo nikakve
koristi.
Neki od školjkaša običavaju boraviti u sredini tih rijeka gdje su vode
čiste. Ondje te životinje u sebe uvlače manje nečistoća te zbog toga u
sebi imaju malo otrova. Stoga su sedefi koji nastaju od voda što ih te
životinje u sebe uvlače i od otrova koji iz sebe izbacuju, bistriji jer ondje,
u sredini rijeka, postoji određena čistoća voda. Ali ipak u njima nema
gotovo nikakve koristi za lijek, osim onih koji su bistriji od drugih i koji
u sebi imaju manje otrova nego drugi.
Neki pak od tih školjkaša žive na površini tih rijeka gdje struje pjene
i mnogo nečistoća. Od tih pjena i od površinskih nečistoća, zajedno s
otrovom onih životinja, oblikuju se neki sedefi. Oni su također pomalo

211
mutni budući da nastaju od pjena iz gomile onih nečistoća. Nemaju
nikakvu korist za lijek jer ljudima donose više bolesti nego zdravlja.
Ako bi čovjek u svoja usta stavio sedef, privukao bi na sebe toliku
bolest i bio bi tako bolestan kao da je uzeo neki otrov.
A ako bi ih stavio na svoju kožu tako da se od njih zagrije njegovo
meso, privukao bi u sebe njihov otrov. Na taj bi način postao slab i
bolestan.

Karneol
(Carnelion)

Karneol potječe više od toplog nego od hladnog zraka i može ga se
naći u pijesku.
Ako kome curi krv iz nosa, zagrij vino i u to toplo vino stavi karneol.
Tako mu to daj piti, pa će krv prestati teći.

Alabaster
(Alabastrum)

Alabaster u sebi nema ni pravu toplinu ni pravu hladnoću, nego je
mlak tako da se u njemu ne može naći gotovo nikakav lijek.

Vapnenac
(Calx)

Vapnenac je topao. Kad ga se zapali, od njega nastaje vapno koje je
također toplo. Naime, kad se vapnenac od vatre pretvori u prah, postaje
još snažnijim i svojom vrućinom slijepljuje zemlju i pijesak.
Ako bi čovjek ili životinja pojeli vapnenac, snaga njegove topline
uništila bi onoga koji ga jede i učinila ga bolesnim.
Neka čovjek kojeg na nekom mjestu jedu crvi uzme vapno i dva puta
toliko krede. Neka od njih s octom ili vinom napravi tanak cement.
Neka to perom nanese na mjesto gdje je crv. Neka to čini svaki dan sve

212
do petog dana. Zatim neka uzme aloju i miru trećinu njene količine te
ih zajedno zgnječi. Neka s njima i svježim voskom pripremi melem i
stavi ga na lanenu krpu te na dvanaest dana poveže iznad bolnog mjesta.
Naime, vapno je toplo, a kreda hladna. Tako toplina vapna pomiješana s
hladnoćom krede i s toplinom i oštrinom vina ubija crve. Toplina aloje
povećava toplinu mire, izvlači trulež iz rana i liječi to mjesto.

Ostalo kamenje
(Caeteri lapides)

Ostalo kamenje koje je nastalo u različitim zemljama i krajevima na
sebe privlači razne naravi i boje od zemlje u kojoj su nastali. Ne vrijede
mnogo za lijekove, poput mramora, pješčenjaka, vapnenca, pršinca
(tufa), sedre i sličnih jer je u njima previše vlage koja nije ublažena pra-
vom suhoćom ili pak previše suhoće koja nije ovlažena pravom vlagom.

213
DIO ČETVRTI

O metalima

U početku je Duh Božji bio nošen nad vodama i voda je poplavila
svijet. Vode su stajale bez gibanja, no Duh Božji je svojim dahom
učinio da teku. Tako su se te vode izlile preko zemlje i ojačale ju da se
ne raspadne. I gdje je vatrena snaga koja teče vodom prodrla u zemlju,
ondje je vatra te vode pretvorila tu zemlju u zlato. A gdje je čistoća vode
prodrla u zemlju, ondje se ta čistoća vode zajedno sa zemljom koju je
natopila pretvorila u srebro. Gdje je pak gibanje vode potaknuto vjetro-
vima prodrlo u zemlju, ondje se to gibanje zajedno s tom zemljom, koju
je prelilo, pretvorilo u čelik i željezo. Zbog toga su čelik i željezo jači od
ostalih metala, kao što je gibanje vode potaknuto vjetrovima snažnije
od onog potaknutog nježnim povjetarcem. I kao što je Duh Božji učinio
da vode prvi put poplave, tako je također oživio čovjeka i dao zelenilo
biljkama, drvećima i kamenju.

Zlato
(Aurum)

Zlato je toplo i ima prirodu sličnu suncu te je kao od zraka. Ima
crvenu boju od vatre i također je od vlažnog zraka.
Čovjek koji ima reumu neka uzme zlato i kuha ga tako da u njemu
ne bude nikakve nečistoće, ali da ništa ne izgubi. Neka ga smrvi u prah,
to jest samelje. Tada neka uzme najbolje brašno količine pola dlana i

215
izmiješa s vodom. Tom tijestu neka doda prah zlata količine jednog
obola i neka to jede ujutro natašte. Sljedećeg dana neka opet na isti
način pripremi pogačicu od brašna i iste količine zlata i neka je istog
dana jede natašte. Ako se pogačica na taj način pripremi i jede, odagnat
će od njega reumu na godinu dana. To zlato ostat će u njegovom želucu
dva mjeseca i neće ga nadražiti ni raniti. Ako je želudac hladan i pun
sluzi, ugrijat će ga i pročistiti bez opasnosti za tog čovjeka. Ako zdrav
čovjek to čini, sačuvat će mu zdravlje, a ako je bolestan, postat će zdrav.
Opet neka uzme čisto zlato i zagrije ga u loncu ili posudi. Tako užareno
neka ga stavi u čisto vino da se vino od njega zagrije. Neka to tako toplo
pije i često to čini, pa će reuma nestati.
Tko ima vrućicu u želucu neka užarenim zlatom zagrije čisto i dobro
vino. Neka ga tako pije, pa će ga vrućica napustiti, budući da dobra
snaga zlata s promjenjivom toplinom i snagom vatre, kao što je gore
rečeno, odnosi štetne sokove želuca. Zlato treba staviti u vino, ne u vodu
jer vino bolje nego voda uništava sluz u čovjekovom želucu.
Ako bilo gdje na tijelu čovjeka nastaje oteklina, neka zagrije zlato na
suncu. Neka ga tako toplo trlja oko otekline, pa će oteklina nestati jer
dobra snaga zlata, kad je pobuđena na toplini sunca, kao da oživljava i
sokove koji rastu odagnava svojom snagom.
A tko ima gluhe uši neka pripremi tijesto s prahom zlata i najboljim
brašnom, kao što je gore opisano. Neka malo tog tijesta gurne u svoje uši
dok njegova toplina ne uđe u uši. Neka to često čini, pa će vratiti sluh.

Srebro
(Argentum)

Srebro je hladno i od hladnog zraka koji sadrži hladan vjetar i koji
također zemlju čini hladnom.
Čovjek koji u sebi ima preobilje sokova i često ih izbacuje kroz
pljuvanje, neka pusti da se jako čisto i hladno srebro užari na vatri. Tako
užareno neka ga stavi u dobro vino. Neka to učini tri ili četiri puta, sve

216
dok se vino od njega dovoljno ne zagrije. Neka to često pije natašte i
navečer, pa će umanjiti i uništiti preobilne sokove u njemu.
Naime, snažna priroda hladnoće srebra umanjuje tople, hladne i
vlažne sokove svojom oštrinom zajedno s vrućinom vatre i s promjenji-
vom toplinom vina, kao što je gore rečeno.
Ako netko drži hranu ili piće u srebrnoj posudi, neće mu mnogo
koristiti niti će naškoditi zdravlju njegovog tijela.
Ako bi tko pojeo srebro smrvljeno u prah, bio bi odviše hladan
i odviše težak za njegov želudac te bi također zbog toga kasnije bio
ozlijeđen, čak i ako bi mu pomogao protiv neke bolesti.

Olovo
(Plumbum)

Olovo je hladno i naškodilo bi čovjeku ako bi ga na neki način unio u
svoje tijelo. A to bi učinilo zbog hladnoće koju ima u sebi i jer je prilično
neprobavljivo te je poput otpada i nečistoće drugih metala.
Ako mrtav čovjek natiče i na njega se stavi olovo, odagnat će njegovo
oticanje i svojom ga hladnoćom prilično smanjiti, budući da on u sebi
nema dah života.
Ako bi se olovo stavilo na živog čovjeka koji natiče, on bi sav bio
razderan i ne bi mogao živjeti, budući da bi hladnoća olova prodrla kroz
njega i razderala ga jer je poput otpada drugih metala.
A ni hranu ni piće nije dobro držati u olovnoj posudi poradi hladno-
će koju ima u sebi.

Bakar
(Cuprum)

Bakar je topao i brzo se hladi te je poput iskri zlata, to jest poput iskri
koje padaju iz goruće žeravice.
Čovjek koji ima vrućice koje god vrste, čak i one vrućice koje nastaju
u želucu, a opet da to nisu one koje se javljaju svakog, svakog trećeg

217
ili svakog četvrtog dana, to jest ako čovjek zijeva, često proteže ruke i
svoje tijelo, trom je i osjeća gađenje prema hrani, neka uzme čisti bakar
težine pet novčića te stavi u čisto i dobro franačko vino koliko stane u
vrč. Neka to vino snažno kuha dok se ne počne smanjivati. Zatim neka
makne s vatre i tijekom devet dana to vino natašte umjereno pije, pa
će vrućice u njemu nestati. Bakar ima toplinu iz neočekivane, bjesneće
vatre. Njega neka se stavi u vino i dobro iskuha sve dok se snaga bakra
potpuno ne pomiješa sa snagom vina te tako uravnoteži dobre sokove i
njihovo zgrušavanje.
Ako je tko oslabljen zbog gihta tako da se sav grči, neka uzme čisti
bakar i neka ga položi u vatru sve dok se ne usije. Zatim neka ga ukloni
da se ohladi. Neka ga iznova položi u vatru da se po drugi put zagrije te
ga opet ukloni kako bi se ohladio. Neka ga i treći put stavi u vatru te kad
se usije neka ga tako užarena stavi u dobro vino. Posudu u kojoj je vino
neka odozgo prekrije da njegova toplina i para ne bi izašli. Neka to vino
pije umjereno toplo, pa će reuma u njemu popustiti. Bakar se tri puta
stavlja u vatru kako bi se, ako u njemu ima prljavštine i pokvarenosti,
vatrom smanjile. Bakar putem vina koje se pije zagrijano na ovaj način,
svojom dobrom toplinom i snagom te dobrom toplinom vina odagnava
štetne sokove iz kojih nastaje reuma.
Ako je tko pojeo ili popio otrov, neka uzme dobro vino, doda ocat
trećinu njegove količine. Tada neka pomiješa sok rute koliko je pola
količine onih dvoje i na vatru stavi čisti bakar četvrtinu njihove količine.
Tako užarenog neka ga stavi u ono vino da se zagrije. Neka ga tri dana
tako toplog natašte pije, pa će ga otrov napustiti ili kroz povraćanje ili
kroz nuždu.
Ako konji, magarci, goveda, ovce, koze, svinje ili druge životinje pate
od stezanja grla ili glavobolje, neka čovjek veliki komad bakra stavi u
kotao, lonac ili tanjur i preko prelije vodu. Zatim neka vodu s tim ba-
krom stavi na vatru da provrije i tom toplom vodom jednom ili dvaput
poškropi hranu one stoke, bilo da je zob bilo sijeno. Neka ju stoka jede
tako poškropljenu, pa će spomenuta bolest popustiti. Kad je spomenuta
toplina i snaga bakra u vodi pobuđena vatrom i kad se tako u hrani ili

218
piću daje bolesnoj stoci, umanjuje loše sokove koji škode stoci i koji su
u njihovim glavama skupljeni zbog nečistog zraka.

Mjed
(Auricalcum/Messing)

Mjed je topao i načinjen je od drugih metala. Kao što vojnik prema
svom rodu nije vojnik, već postaje vojnikom. Ne vrijedi za lijekove,
čovjeku više škodi nego što mu koristi. Ako bi ga čovjek nosio na svome
prstu poput prstena ili ako bi se neko drugo meso na njegovom tijelu
od njega zagrijalo, na sebe bi navukao više bolesti nego zdravlja jer taj
metal u sebi nema nikakvu vrijednost.

Auricalcum calidum est, et de alio maetallo factum
est: velut miles qui de genere suo miles non est, sed
factus est miles: ideo ad medicamenta non valet,
sed hominem magis laedit quam ei prosit: ita, ut si
homo illud in digito suo velut anulum gestaverit,
aut si alia caro eius corporis inde incaluerit, magis
infirmitatem quam sanitatem ex hoc sibi attrahat,
quia idem metallum per se nullam virtutem habet.

Kositar
(Stagnum)

Kositar je poznat kao hladan. Čovjek kojemu se uzdiže meso oko
očiju, neka smrvi kositar u prah i stavi ga u čisto vino. Navečer kad ide
leći u krevet, neka time namaže svoje kapke i trepavice, ali da ne dodirne
oči iznutra. Kapci i trepavice bit će zdravi i lijepi.

219
Naime, hladnoća kositra ublažena toplinom vina, ozdravlja i smiruje
meso koje hladni sokovi uništavaju, ali ne odagnava zamagljenost očiju.
Ako tko stavi kositar na svoju kožu tako da se njegova koža i meso
od njega zagriju, donijet će svome tijelu bolest zbog njegove hladnoće.
Ako neki čovjek jede ili pije iz kositrene posude, privući će bolest kao
da je u njemu otrov.

Željezo
(Ferrum)

Željezo je vrlo toplo po svojoj vrijednosti i zbog toga je vrlo snažno.
Njegova snaga korisna je za mnogo toga.
Čovjek čiji je želudac hladan tako da zbog toga boluje, neka uzme
tanku željeznu pločicu, zagrije ju na vatri i tako toplu položi na svoj
želudac. Zatim neka ju ukloni i iznova zagrije te opet tako toplu položi
na svoj želudac. Neka to često čini, pa će mu biti bolje. Budući da je že-
ljezo toplo i prave ravnoteže, kada je njegova toplina pobuđena vatrom
i kada se stavi na čovjekov želudac, odagnava hladne sokove zbog kojih
želudac obolijeva, kako je gore rečeno.
Ako neki čovjek kod sebe ima željezo tako da se njegovo meso od
njega zagrije, manje će mu škoditi nego kositar jer željezo u sebi ima
toplinu.

Čelik
(Chalybs)

Čelik je vrlo topao. Svojom snagom označava Božje božanstvo zbog
čega vrag od njega bježi i izbjegava ga.
Ako je čovjek u hrani ili piću uzeo otrov, tada neka, ako je hrana
vlažna poput juhe ili načinjena od povrća, u nju stavi užareni čelik. Ako
je otrov u njoj, on će oslabiti. Ako je hrana suha, poput mesa, ribe ili
jaja, neka stavi užareni čelik u vino i to vino prelije preko svoje hrane.
Ako je otrov u njoj, on će oslabiti. Ako je kruh, sam kruh ili slična suha

220
hrana, neka to stavi u vino zagrijano užarenim čelikom. Ako bi otrov bio
u njemu, bit će oslabljen, tako da će manje škoditi čovjeku koji ga jede.
Također neka u piće stavi užareni čelik, bilo vino, pivo, vodu ili koje god
drugo piće, pa će otrov, ako je u piću, odmah biti oslabljen.
Naime, snaga čelika je najjača snaga koja ne može ići dalje ni do
kakve veće snage metala te je osnova svih režućih željeznih predmeta.
U sebi ima toliku snagu da njegova toplina pobuđena vatrom i bez
topline vina i sa toplinom vina oslabljuje otrove te ih uništava dobrom
toplinom i i dobrom snagom. Naime, ako bi čelik zagrijan na vatri bio
stavljen u hranu ili piće, ili ako bi se vino zagrijano užarenim čelikom
prelilo preko hrane, bilo kruha, mesa, ribe bilo neke druge hrane u
kojoj je otrov, tada bi snaga tog otrova bila obuzdana i oslabljena jer je
snaga čelika tolika da čini da se otrov osuši te može manje naškoditi
onome tko ga jede ili pije. Ako je neki čovjek već kušao otrov, mala je
mogućnost da će umrijeti, čak i ako je natekao ili već neko duže vrije-
me boluje, ipak može izbjeći smrt, ako bi otrov bio oslabljen užarenim
čelikom, kako je gore rečeno.

221
Hildegardin život i djelo

Hildegarda iz Bingena rođena je 16. rujna 1098. g. kao deseto dijete
plemićke obitelji Bermersheim. Navodno je već kao trogodišnjakinja
počela imati vizije i pričati čudnovate priče. Roditelji su to u početku
tumačili djetetovom bujnom maštom, ali s vremenom su uvidjeli njenu
posebnost i to da u njoj postoji čudesan dar. Odlučili su je, kada navrši
sedam godina, dati crkvi kao “desetinu” (vrsta poreza koja se običavala
davati crkvi u srednjovjekovno doba). Povjerili su ju na odgoj časnoj
sestri Jutti von Spanheim koja je vodila žensku zajednicu priključenu
benediktinskom samostanu na Disibodenbergu. Jutta je Hildegardu
poučila osnovnim znanjima potrebnima za sudjelovanje u molitvi i
pjevanje crkvenih pjesama. Ubrzo je otkrivena Hildegardina ljubav i
nadarenost za glazbu i pjevanje, koje će se protezati kroz cijeli njen život
i rezultirati skladanjem mnogih kompozicija. Osim Jutte veliku ulogu
u Hildegardinom obrazovanju imao je i redovnik Volmar koga je opat
dodijelio Jutti kao dušobrižnika. Kako je Hildegarda posjedovala samo
osnovno znanje latinskog jezika, redovnik Volmar kasnije će joj pomoći
pri zapisivanju njezinih vizija i djela. Sve to vrijeme Hildegardi su se

223
javljale vizije, a o njima je razgovarala jedino s Juttom i Volmarom te ih
je pokušavala tajiti.

Između 1112. i 1115. g. Hildegarda je položila redovnički zavjet i
postala benediktinskom redovnicom, no nije se odlučila za isposnički
život poput učiteljice Jutte. Nakon Juttine smrti 1136. g., Hildegarda
postaje poglavaricom zajednice i upravlja klauzurom sve do svoje smrti.

Njen biograf Gottfried izvješćuje o bolestima koje su Hildegardu go-
tovo stalno mučile tako da se više nije mogla držati uspravno. “Strpljivo
i ne žaleći se podnosila je najjače boli: Bolest je bila cijena za neizmjernu
milost da se u nekim trenucima na nju izlilo božansko svjetlo. Patnja ju
je zaštitila od opasnosti da postane oholom zbog svoje osobitosti, stoga
je svoju bolest podnosila sa zahvalnošću.”

U četrdeset i drugoj godini života, 1141. g., primila je Božji poziv da
bilježi i govori o svojim vizijama. U početku je oklijevala i opirala se tom
pozivu koji je zahtijevao dosta hrabrosti. Zbog toga je teško oboljela, a
ozdravila je tek kada je, ohrabrena i potaknuta od članova njenog reda,
započela s radom na svom prvom djelu koje je nazvala Scivias (Spoznaj
putove). Ono što je predstavljalo najveću prepreku stvaranju njezinog
djela bilo je njeno nedostatno samopouzdanje, koje se rađalo zbog sum-
nje u to kako će njezini rukopisi biti prihvaćeni. Zbog toga se obratila
Bernardu iz Clairvauxa koji joj je pružio utjehu i ohrabrenje, čime je
dobila novu stvaralačku snagu. Papa Eugen III. čuo je za njene objave i
rukopise od Bernarda iz Clairvauxa. Sastavio je komisiju da ispita njene
rukopise i utvrdi jesu li njene vizije božanski inspirirane. Komisija ju
je proglasila istinskom mističarkom, a papa je bio ganut i oduševljen
njenim rukopisima te joj je poslao pismo u kojem ju bodri da nastavi
sa svojim pisanjem. Tako je Hildegarda dobila priznanje za svoje spise i

224
vizije s najvišeg crkvenog položaja te je to pridonijelo njenom vjerova-
nju u vlastite sposobnosti.

Tijekom godina ženskoj se zajednici na Disibodenbergu pridružio
veliki broj redovnica, pa je klauzura postala premalenom. Hildegarda je
primila viziju u kojoj joj je Bog dao u zadatak da osnuje novi samostan
na Rupertsbergu, u blizini Bingena, odvojen od muškog samostana.
“On je bio udaljen od Disibodenberga šest sati hoda i umnogome je
nalikovao mjestu gdje je bio smješten matični samostan. U podnožju
blago uzvišenog gorskog bila utjecala je rijeka Nahe u Rajnu. I odavde
se pružao divan pogled: na suprotnoj obali Nahe kule starog grada
Bingen, prema jugu i sjeveru Rajna, naokolo šume, vinogradi i brežu-
ljci”.1 Samostan je bio veoma posjećen – dolazili su hodočasnici, ljudi
u nevolji koji su se nadali savjetu i pomoći poznate opatice, bolesnici
koji su u to vrijeme pomoć mogli potražiti jedino u samostanima, jer
je “do 12. stoljeća bilo izvan zidova samostana malo liječnika koji su za
siromašne ionako ostajali nedostižnima”.2 Zbog velikog broja zahtjeva
za ulazak u samostan na Rupertsbergu, on je ubrzo postao premalenim,
te je Hildegarda utemeljila novi, podružni samostan u Eibingenu, obno-
vivši staru zgradu koja je nekoć pripadala augustincima, a nalazila se na
drugoj strani Rajne, nasuprot Rupertsbergu.

Hildegardin život u samostanu, premda ispunjen radom, prolazio je
mirno, sve dok u jednoj viziji nije dobila poziv da počne propovijedati
Božju riječ. Ovaj put Hildegarda se nije mnogo nećkala i slušajući svoj
unutarnji glas odlučila je ispuniti Božju zapovijed. Postoji zapis da se
Hildegarda uputila na četiri propovjednička putovanja, od kojih je prvo
započela krajem pedesetih godina, a posljednje oko 1170.g. Na svojim
1 E. Breindl, nav. dj., str. 33.
2 E. Breindl, nav. dj., str. 49.

225
putovanjima je, između ostalih, posjetila gradove Mainz, Wertheim,
Bamberg, Trier, Köln, Hirsau u kojima je na trgovima držala govore
obraćajući se puku, a posjetila je i mnoge samostane. I na putovanjima
su je mučile bolesti, ali se nikada nije žalila, već je podnosila boli i
napore, jer je željela ispuniti božanski nalog.

Razdoblje u kojemu je živjela Hildegarda bilo je razdoblje crkvenog
raskola i doba preplitanja crkvene i svjetovne vlasti. Hildegarda je prati-
la događanja koja su se zbivala i izvan samostanskog života, a vjerojatno
je bila upoznata i s političkim zbivanjima tadašnjeg vremena. Nije se
ustručavala bilo javno bilo u pismima kritizirati crkvene i svjetovne oso-
be, no “nije izražavala svoje mišljenje o političkim pojedinostima, već se
uvijek izravno obraćala određenoj osobi dotičući pritom njen moralni
osjećaj časti i nastojeći pozitivno utjecati na njen karakter”.3 Hildegarda
je razmjenjivala pisma ne samo s crkvenim, već i sa svjetovnim veli-
činama onoga vremena – s papom Eugenom III., Anastazijem IV. i
Aleksandrom III., s carem Friedrichom Barbarossom, sa sv. Bernardom
iz Clairvauxa, s kraljem Henrikom II. Engleskim, s velikim brojem
biskupa i nadbiskupa. Hildegarda je također našla vremena odgovoriti
na mnoga pisma svećenika, redovnika, redovnica, opata i opatica.

Hildegarda je oduvijek bila krhka zdravlja, te je njezin život stalno
bio prožet bolestima. U poznim godinama počela je sve teže obolijevati
te ju je, kako je i predvidjela, 17. rujna 1179. bolest shrvala. Nakon njene
smrti redovnice iz Rupertsberga zauzele su se za to da se Hildegardu
službeno proglasi svetom. Proces kanonizacije bio je službeno započet,
ali je trajao neizmjerno dugo i na kraju nikada nije bio završen, te
Hildegarda nije bila službeno proglašena svetom. Unatoč tome narod ju

3 E. Breindl, nav. dj., str. 67.

226
je i dalje štovao kao sveticu, te je njezino ime, iako nije bilo službenog
procesa kanonizacije, dospjelo na službeni popis mučenika i svetaca
(Martyrologium Romanum) koji je izdan 1583. g. Naposljetku je papa
Benedikt XVI. službeno 10. svibnja 2012. g. Hildegardu iz Bingena
proglasio svetom.

Zagreb, 1. prosinca 2015. g. Martina Kolarec

227
Popis literature

Migne, Jacques Paul, Sanctae Hildegardis Abbatissae Opera Omnia in
Patrologia Latina, vol.197, Pariz, 1855.

Breindl, Ellen, Velika knjiga o zdravlju sv. Hildegarde iz Bingena,
Karitativni fond UPT, Đakovo, 2003.

Riether, Peter, Hildegard von Bingen - Das Buch von den Pflanzen,
Otto Müller Verlag, Salzburg, 2007.

Erbar, Claudia i Zimmermann, Karin, Der Codex Palatinus germani-
cus 539 – eine Pflanzenliste aus dem 15. Jahrhundert, 2009., dostupno na:
http://www.ub.uni-heidelberg.de/archiv/9594

Schweitzer, Peter Paul, Altdeutscher Wortschatz, Hadamar 1998-
2002, dostupno na: http://www.ippsch.de/database/altdeutsch.pdf

Mayer-Nicolai, Christine, Vergleich der durch die historischen Autoren
Hildegard von Bingen und Leonhart Fuchs pflanzlichen Arzneimitteln
zugeschriebenen mit aktuell anerkannten Indikationen, Dissertation
zur Erlangung des naturwissenschaftlichen Doktorgrades der Julius-
Maximilians-Universität Würzburg, Würzburg 2008.

229
Sadržaj

Predgovor izdavača......................................................................................5

DIO PRVI
O naravi i djelovanju žitarica, plodova i biljaka.................................. 9

DIO DRUGI
O naravi i djelovanju drveća, grmova i njihovih plodova............... 135

DIO TREĆI
O naravi i djelovanju dragog i poludragog kamenja........................ 187

DIO ČETVRTI
O metalima............................................................................................ 215

Hildegardin život i djelo (M. Kolarec)................................................. 223

Popis literature....................................................................................... 229

231
Izdavač
«Eneagram» zadruga za izdavaštvo
Zagreb, Hrvatska
www.eneagram.hr

Odgovara
Šimun Uremović

Bilioteka «Vjera i razum»

Naslov izvornika
Liber Beatae Hildegardis Subtilitatum Diversarum Naturarum
Creaturarum et sic de aliis quammultis bonis u: Migne, Jacques Paul,
Sanctae Hildegardis Abbatissae Opera Omnia in Patrologia Latina,
vol.197, Pariz, 1855.

Prijevod s latinskoga jezika
Martina Kolarec

Redaktura
Marina Kralik

Tisak
Argentum d.o.o. prosinac 2015.

ISBN 978-953-7864-10-1

Ova knjiga objavljena je uz potporu
Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Sv. Hildegarda iz Bingena

Sv. Hildegarda iz Bingena
Prirodopis – Knjiga jednostavne medicine

Cijena: 200,00 kn
Prirodopis
Knjiga jednostavne medicine
ISBN 978-953-7864-10-1

Physica – liber simplicis medicinae