You are on page 1of 25

Duh

iz Pjesme
Davor Dokmanović
Ljubav
Ljubav ne podržava tamu
Božanska ljubav je svjetlo koje nadilazi
Svaku ljudsku riječ i osjećaj
Bog je osoba i sveprisutni duh
On je tihi odsjaj što dodiruje ljudska lica
Kreće se među nama i gleda u nas
Istražuje naša srca
Bez
Tebe
Bez tebe sam nitko
Bez tebe sam ništa
S tobom sam bar netko
Ko ne zna bez tebe
Ko ne zna za sebe

Photography

Andreja Škorić &Pixabay


Kap jutra
Kad otvoriš Srce svoje, do posljednje suze
Kad otvoriš uma svoga, do zadnje misli svoje
Kad predaš mi sve što imaš, da bez ičeg budeš
Kad priđeš mi Dušo, sa ljubavlju svom
Prigrlit ću tvoj sramežljivi pogled
Zagrlit ću tvoje uspavane oči
Dići te od zemlje, rastopit u Sebi
U ruke te svoje stavit, ko kap jutra Živog
Postelju ti složit, jastuke što dišu
Pokrit ću te Svjetlom, udahnut ti dom
Simfonijom svetom, valovima nota
I vodom Života, umit ću ti vrat
Da disati možeš, da više ne šutiš
Da ne spavaš Dušo, dok sunce budi noć
Ti si život Moj, Moja ljubav slavna
Moje sve što znam, najljepši Moj san
Sve predajem tebi, stvorenome biću Da ne spavaš Dušo,
Ženstvenome vjetru, bojama od vatre
I dajem ti ruke, da budemo jedno
dok sunce budi noć
I plamenit Život, što u vječnost gori.
Čujem muziku
Čujem muziku ljubavi.
Prisutna je meni, sve jasnija svuda.
Sve je bliže, sva je prava, ljubav više ne mogu izgubit.
Sve više izvire, sve je više tu.
Kao oblik postaje, uz sve više pristaje.
Ljubav više ne mogu izgubit, postala je istina, izvana iznutra.
Više nema načina da bude drugačije, više nema razloga,
izgovora, mjesta.
Prepuštenog uha i uma i svijesti, slušam ljubav kako zvuči,
dolazi odnekud.

Slušam ljubav kako zvuči,


dolazi odnekud
Jednom
Jednom će se sve promijeniti.
I nećeš biti svjestan kako se sve dogodilo.
Možda će to biti kad ostariš i kad svi odu, ili prije.
I potpuno ćeš se umiriti.
Nećeš biti siguran šta da misliš o tome, da li da se smiješ ili da tuguješ.
Ostat ćeš tiho uhvaćen u trenutku, na neko vrijeme.
Možda dan, tjedan ili mjesec.
I morat ćeš se prilagoditi potpuno novim uvjetima postojanja.
Drugačije ćeš disati, drugačije ćeš hodati, drugačije misliti, drugačije se smijati.
Nećeš biti umoran.
Ostat ćeš
Pratit će te neki novi osjećaj.
Nije važno da li ćeš biti bolestan ili zdrav. tiho uhvaćen
Promjena će se dogodit u svijesti, u srcu. u trenutku
Nikada se više nećeš vratiti na staro.
Vidjet ćeš stvari kakve jesu, živu stvarnost.
Povremeno ćeš se prisjećati starog života ali on će biti sve dalje, kao da se samo nekad dogodio.
Bit će ti dobro i osjećat ćeš se nevjerojatno.
I bit ćeš slobodan.
Zauvijek.
Ostavi sve
i potraži Me
Sa duhom svojim
Šta je to što te zadržava.
Bez tvoje volje, ali s tvojim pristankom.
Bez tvog znanja ali s tvojim nevoljkim blagoslovom.
Što te to prisiljava da živiš onako kako ne želiš.
Da se ujutro budiš i znaš da će dan biti isti.
Šta te to okreće od tebe, od tvojih dobrih namjera.
Želiš drugačije.
Završi već jednom tu priču i sjeti se tko si.
I vidjet ćeš da te ne spriječava ništa bitno.
Vidjet ćeš da to nije zapravo.
Ostavi sve i potraži Me.
Sa duhom svojim.
Po tvom
I da bude po tvom.
Da vjetar puše u meni.
Da razvijem jedra. U danu bez horizonta. U danu
Dok gledam ispred sebe, volim da je sve kako treba.
Čist u sreći, tih u koraku.
bez horizonta
I kao što se svjetla pale i gase. I noć nestaje u danu.
I kao što uniforma dobro stoji. Takva je radost u tišini.
I pršti.
Da bude po tvom.
Čekam da ovijem plašt.
I da te viđam, na putima tvojim.
Dok se skrivam.
I gorim u sjeni.
Slobodna i vječna
Ne znamo gdje će se i koliko - ljubav zadržati.
Jer je slobodna i vječna.
Ne znamo zašto i od kuda dolazi. Jer je tiha i mistična.
Bila pozvan ili nenadan gost, ostaje svoja. Jer je skitnica.
Kad je ponekad prepoznaš u trenutku, ona se pretvori
u misao, toplinu ili smiješak.
A kad je nastojiš pronaći na silu ona se maskira u sto Ljubav je Duh
nepoznatih lica.
koji zrači i opija
uvijek na isti način
Misliš da je u čovjeku, a nije. Samo gleda kroz njegove oči,
govori i ljubi njegovim usnama i drži njegove ruke.
I misliš da kad ode čovjek, da ode i ljubav, a nije.
I da ako ne misliš na čovjeka, ni nje nema, a ima je ali je
drugačija.
Jer nije ni tijelo ni misao, već Duh.
Koji zrači i opija uvijek na isti način.
Jesen
Svanulo je najljepše jutro Svijeta. Kristalna Jasnoća, najdublji Mir.
Tiha bura je na koži, u meni.
Hodam bos cijelo ljeto, vrijeme je za čarapu. Bosi ljudi su sretni, goli
su slobodni. Raščupani ulaze u Nebo.
Kristalna jasnoća,
Zastave plešu na vjetru. Sunce viri kroz oblake. Ljudi lagano klize
plažom. Ljeto odlazi, oblači svoju jesensku košulju.
najdublji mir
Jesen je najljepše godišnje doba. Lišće se likovno mijenja. Vjeverice
njuše zrak. Muzika postaje manje strastvena. Kamenje se stisnulo
jedno uz drugo.
‘Jesen čovjekova Života’ metafora je za mudrost i iskustvo koje
skupljamo dok živimo. Godišnja doba dar su Prirode koja nam
poručuje da sve u Životu ima svoje vrijeme, oblik i funkciju.
Ljeti se kupamo u Suncu i odmaramo jer smo tokom godine radili za
opstanak. Jesen je skupljanje dojmova i odmoren Duh kreće u nove
avanture Života. Zima nas podsjeća da se treba zaštititi od hladnoće
koju Život ponekad donosi. Proljeće je početak, buđenje, tvorevina
nove Duše.
Majka Priroda je osoba nepreglednog Oblika. U njoj se sve fizičko
pokreće, stvara i nestaje. Ona nas štiti, opominje i iznenađuje svojom
Ljepotom. Nema Majke koja nije lijepa.
Priroda Majke ravnopravna je Majci Prirodi. One su jedno.
Kao cjelina su zadivljujuće, kao zasebni elementi unikatne.
Sve to gleda i održava Otac Prirode. Otac cijele krecije, svih ljudskih
Priroda.
Lijepo je dok sve diše, životni zrak Prirode iz koje smo svi nastali.
Ako čuvamo Majku i Oca Prirodne, i oni će čuvati nas.
Sinergija mora postojati zbog održavanja Života.
Život mora postojati zbog Svega. Zbog nas.
Godišnja doba su stanja ljudske Svijesti, Udisaja i Izdisaja. Postoje
da bi Život bio raznolik.
Krećemo u jesen s novim Vizijama, Idejama i Snagom.
Život je u nama.
Poklonima vječnim
Ako se zaljubiš, a ne poludiš, nisi se zaljubio.
U Svjetlu, u podne,
s vjetrom uz lice
Ne možeš se malo zaljubiti. Ljubav mora biti rizik, dobitak,
potpuni gubitak i proba za Najvišu ljubav.
Ljubav raskrinkava, ponizuje i rađa novo biće.
Ako odeš, a još uvijek voliš, sanjati je nemoguće. Pa se vrati
i priznaj šta treba. Da ti se oprosti pola, i sve.
Ako svojom voljom dozvoliš da ti podmetnu ljubav, voljeti će biti
teško, poludjeti od Ljubavi.
Falit će ti Istine Ljubavi, do ko zna kad i ko zna gdje.
Izgubit ćeš se među bezbrojnim, bezljubavnim sjenama.
Budi čovjek kad treba biti čovjek, i budi u duhu kad Duh dođe.
Zaljubi se do ušiju, prolupaj od Ljubavi. Neka svi znaju da si za
Ljubav i znaj da propasti nećeš.
To je Moje obećanje, tebi.
Ljubi neprijatelja svog. U njemu ćeš vidjeti sebe. I znat ćeš da si
sam sebi neprijatelj, ako ljubiti ne možeš.
A kad sve to poslušaš i zaljubiš se jednom Zauvijek, svi ćemo ti
doći na Vjenčanje.
U čestitare, s poklonima vječnim.
U Svjetlu, u podne, s vjetrom uz lice.
Dok budeš sam na ulici.
Kako to radiš
Šaljem ti duh ljubavi. Da osjetiš kako prolazi ti kroz tijelo, i daje
ti mir, što kraja nema.
Ja sam izvor tvoj, i tvoj život. Tvoja radost i tvoja ljubav.
Ja sam sve što si ti.
Ja sam pravac i odred života.
Ja sam tvoja blizina sva, intima duše, povratak u sretne dane.

Kako je moguće, da sve je tako lako. Kada si tu.


Šta je moguće, a šta nemoguće, kada me pratiš u stopu.
A ja uvijek padam.
Kako to radiš.

Šaljem ti milost svu, moju riječ i blagoslov sav. Da činiš što Da ljubav je tvoja
činiš, da voliš što moraš. Da ljubav je tvoja, jaka i sva. Postojana,
poklonjena, zaslužena, tiha. jaka i sva
Šaljem ti polja, ceste, neba i ljude. Da uživaš, voliš, i budeš što jesi.
Šaljem ti zdravlje i sreću, avanture razne. Šaljem jer mogu i imam,
jer znam i postojim. Uzmi što voliš, ne misli da postoji kraj.

Teško podnosim terete te, jer ne znam kako sam.


Ali kad znam da si ti tu, sve mi je svjetlo, sve mi je ljubav.
Jer šta je sve to što je, kad ne bi bilo ljubavi prave.
Šta bi bez ljubavi bilo istinito, i šta bi postojalo.
Šta bi ja bez tvojih riječi, šta bi mogao kome dati.
Gdje bi prestao, život sav, i ja sa sobom.
Negdje.
U pjesmi.
Ono najljepše Uvijek znaš
Ne pitaj se kako nešto znaš.
Nije bitno otkud, nije bitno zašto. Bitno je da znaš.
šta treba da znaš
Imaš neku praiskonsku vezu, neki poznati filing, koji nosiš u sebi.
On je tvoj vodič, garancija tebe.
Kad je najteže ta je veza najjača. Stapaš se s njom.
Kad je sve u redu, čini se kao da je nestala, da je nepotrebna.
Kao da živiš neki svoj odvojeni život.
Najjasnija je u samoći, najslabija u vrevi.
U glazbi je možeš sresti, i u nekim ljudima.
Postaje živahno jaka kada govoriš istinu.
I ako uvijek govoriš tu svoju istinu, uvijek si u vezi.
Uvijek znaš šta treba da znaš
i šta da kažeš. Odgovori nisu potrebni, dogovori nisu u planu.
Ako to osjećaš, uživaš u miru, a veza se širi posvuda
i obuhvaća sve.
U toj čvrstoj Vezi postoji samo pozitivnost, ljubav, privlačnost
i optimizam. Postoji vjera i nada.
To je Znanje iza kojeg ne ostaju pitanja.
To je Veza nabijena najvećom čistoćom.
To je sve što tražimo i želimo.
To je najljepše.
Preobraz
Tvoj preobražaj će biti poput oblaka.
Kad je pred očima ne vidi se, a kad si daleko izgledaš nestvarno.
Preobrazi se životu koji te čeka.
Predstavi se. Kad si daleko
Što bi voljela. I volio da bude.
Preobrazi se da bude dobro. I više da je sreće s tobom, i u tebi. izgledaš nestvarno
Preobrazi život u svojim rukama.
Idi negdje.
U stvarnost.
Pustinja
Kad hodaš pustinjom sam.
I nikoga nema. I ti to znaš.
I svjestan si da više nikad nećeš sresti nikoga, u toj pustinji.
Ali to ti nije problem.
Znao si još od svog rođenja da će to jednom doći.
Još si kao mali hodao tom istom pustinjom.
I znao si u sebi da ćeš se jednom vratiti.
Sve ovo vrijeme, između rođenja i sada, bila je jedna duga
pustinja. Sa ponekom oazom, ponekom pticom, s vrućim
vjetrom na rukama, u licima.
A pustinja ti pjeva, ona je tvoja majka, i znaš da si prihvaćen
od svakog zrna pijeska.
I da ćeš tu sagraditi svoj dom.
Tu u pustinji, pustit ćeš korijen, u obilju tišine, daleko od svega
što nije za tebe.
A dovoljno blizu Sebi i svemu što voliš.
Dovoljno blizu onom što Pustinja nije.
Dovoljno blizu Sebi
Tamo gdje živiš.
i svemu što voliš
Anđeli
Ostaće samo
Svjetlo i Ljubav
Prvi red božanskih zraka je među nama.
Dodiruju nas i bude riječima ljubavi.
To su božji posvećenici, anđeli, čuvari dobrog, njegovatelji duše.
U drugom redu zraka stižu rafinirane snage, najfiniji tamjan.
Oni upijaju svo loše svijeta i pretvaraju ga u bezlični trag.
Ostaće samo Svjetlo i Ljubav.
U tvom životu
Jedina pitanja koje čovjek treba uvijek i iznova Sebi postavljati
su; Koliko uopće mogu voljeti i koliko volim sada!
Koliko stvarno volim što živim ovaj život. Ili mi on samo
prolazi, a ja gledam i samo sam rezervirano prisutan.
S kolikom ljubavlju se odnosim prema životu, ljudima,
životinjama i biljkama. Kako se osjećam kad nema ljubavi.
Koliko je onda sve stvarno.
Da li poduzimam napore da djelujem u ljubavi. Prema svijetu
oko sebe, i onom što slutim u sebi.
Da li svaki dan provodim ponavljajući iste obrasce ponašanja,
i tako mi ljubav curi kroz prste.
Koliko mi je Život stvarno bitan, koliko ga cijenim.
Šta za mene znači dan života, noć bez sna, bolest koja me
posjećuje.
Koliko se brinem za svoju ljubav, koliko je živa, jesam li
stvarno svjestan ljubavi u sebi.
Samo se upitaj i razmisli o tome.
Sve je u tvojim rukama i mislima.

Sve je u tvojim
U Tvom životu.

rukama i mislima
Božanstvo sa ulice
Najljepša si noć, moj najdraži poklon.
Rođendan u vrtu, što završit neće.
Rođendan si prvi, moj rođendan zadnji.
Otkrivena tajna, vojnik što ne cilja. Što puca sa strane, pravi se
da mrzi.
Sva si moja bol, sva si moja nada. Koju nisam nikad vidio. Voda si u čaši,
Interes bez cilja, poredak bez reda. I raspored šareni, što dijete zarobljena staklom
zaboravi.
Usvirani klavir, i raspjevan prosjak.
Čovjek što ne mršti, nego svima dođe.
Žena bez pardona, muškarac šešira. Božanstvo sa ulice,
prekrasno si lice.
Svjetlo si kraj tame, kometa bez traga. Voda si u čaši,
zarobljena staklom.
Sve si što postoji, a ja sam bez tebe. Bit si duše svake, a ja sam
sa strane.
Čekam da saberem, da nešto ti kažem.
Da si bijela kosa, i prsti što pričaju. Ruke koje nose, ramena
bez borbe.
Samo da se nađem, kraj tebe da zaspim. Da vidim gdje živiš,
i zašto se budiš.
Samo da još jednom, pogledam za tobom.
Potraži se
u meni
Ako tražiš sebe
Ako tražiš mudrost u svijetu, povedi se u samoću.
Ako tražiš bolji svijet, potraži prvo u sebi.
Ako želiš izobilja više, potraži u puno manjem.
Ako tražiš bolji život, osjeti da već dišeš.
Ako pametnije želiš, razmotri se u odgovornosti.
Ako tražiš sebe, potraži se u meni.
I ako tražiš nekog drugog, upitaj se šta ti to fali.
Bez čega ne možeš živjeti, u čemu si nisi dovoljan.
Šta bi to trebala biti, ako već nisi bila. I gdje bi trebala ići, a da
nije u tebi.
U svemu postoji odgovor kada su pitanja prava.
U svemu za čime čezneš, nalaziš se ti.
Na ulici
Kad putujem nekad predveče jednom te istom ulicom više
volim stranu koja gleda u sunce.
Kad je sunce u zalasku.
Kad je večer u dolasku.
I ljudi dolaze odsvakud.
A ja samo gledam u sunce ulice.
I neki oblak.
Kao da je sve to moje.
I stvoreni svijet samo je za mene.
Da tu budem i živim.
U ulici.
Gledam u
sunce ulice
Zagrli
Zašto me pitaš kad sve već znaš. Kako ćeš raspoznati ovog i onog.
Zagrli ga.
Kad zagrliš prvog, ako se prepusti toplini tvog zagrljaja, ili položi
glavu na tvoje rame, znat ćeš da je moj. Da je na dobrome putu i da je
već spašen.
Kad zagrliš drugog, ako je malo ukočen i srce mu kuca brže, znaj da
je moj. Ali moram ga još poučiti. Njemu pomozi, daj mu sebe, svoje
vrijeme, znanje i ljubav.
Kad zagrliš trećeg, ako zadrhti ili je jako ukočen, znaj da je moj.
Njemu ću dati najviše, da ga spasim. Ti mu daj malo, da imaš i za
druge. Jer s tim se ne možeš nositi sam.
Ako ti priđe onaj što je ko kamen, srce mu tvrdo, znaj da je moj.
Tom neću ni dati u tvoj zagrljaj. Da te ne skameni, jer i ti si slab bez
mene.
Svatko tko te upozna, znaj da je moj. Ja ih šaljem. Njima ću dati sve,
Njima ću dati sve,
i izbor. i izbor
Ja volim sve, dok čovjek može voljeti samo neke.
U tome je moja veličina, moja moć ljubavi.
Ja sam ljubav najveća, sveobuhvatna i jedina.
Ne postoji ništa osim mene, a ti si samo dio moje ljubavi.
Samo da znaš što ljubav je.
Bezbroj snova
Biraj snove života. Svaki je izbor tvoj.
Svaka je riječ tvoja. Sve je tvoje. Što nekom poželiš.
Snova je bezbroj. Život je jedan.
Gdje se
najviše nalaziš
A ti si negdje tu.
Između mene i sebe, u danima.
U snovima života.
Gdje se najviše nalaziš.
Da ponovo otkrivaš tko si.
Požuri
Ako želiš, pođi sa mnom.
Uzmi svoje ruke i misli, i daj ih meni.
Tvoja namjera bit će od tvoje božanstvenosti.

Tvoja šutnja
Tvoja šutnja bit će od zlata.
I svi tvoji planovi, nestat će u mojoj sjeni.
Ako možeš, požuri.
Jer ako moraš, i voliš, nije teško. Ako želiš, a ne odeš, ostat će
bit će od zlata
nepokorena želja.
Ako pogledaš u mene.
Vidjet ćeš.
Život
Život ti je dao sebe.
Svojom slobodnom voljom.
Život ti je došao i prigrlio te.
A da to nisi mogao znati.
Nisi bila svjesna tog čina, svog postajanja.
No život ti je ipak prišao u svoj svojoj moći, želji i ljubavi.
Sada si netko, a nisi postojao.
I sada si tu, sa životom koji je uvijek uz tebe.
I želi da pogledaš u njegove snage.
Poznati su putevi tijela - i da ne živiš samo zemaljskim
duhom tvojim.
DD2018.