You are on page 1of 3

Ante Vranković Općinski kazneni sud u Zagrebu

Domjanićeva 15 Posl. br. 33 K : K-20/2017


10380 Sveti Ivan Zelina Ilica 207
10 000 Zagreb
6. travnja 2018. Na znanje: Udruga za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere

2* PODNESAK
PREDMET: Svojim zloporabama procesnih ovlasti (opetovanim irelevantnim dokazivanjem!), kao i svojim
opetovanim lažima (krivokletstvima i klevetama), ovdje tužiteljica odvjetnica Dijana Zoričić i njezin
odvjetnik Marko Sinovčić pretvaraju ovaj postupak u morbidnu psihopatološku lakrdiju
Poštovani,
kako Vam je poznato, u svojoj kampanji obijesnog parničenja (4 prethodna suda su joj dala za krivo: Presude =
Dokazi 4-5 i 8-10) ovdje tužiteljica, odvjetnica Dijana Zoričić je putem svog odvjetnika Marka Sinovčića samo tijekom
prošle godine protiv mene predala 3 kaznene tužbe, koje su na kraju sve spojene u ovaj predmet K-20/2017.
U 3. od tih tužbi ona je u svojoj bezočnosti i drskosti išla toliko daleko da je, iako je de iure tužila mene, zapravo
tj. de facto tužila svoju i moju pok. majku Anicu, koju je 1982. svojim arogantnim lažnim optužbama („loša majka jer ju
je hranila na silu dok je bila mala“) navela na samoubojstvo (Dokaz 3), iz kojeg je neposredno nakon toga izvukla veliku
materijalnu korist, a što sam temeljem priloženih dokaza (Dokazi 13-16) detaljno i dokazao još u svojem odgovoru na 1.
tužbu od 1. 3. 2017.1
(Svjedokinju, medicinsku sestru tada staru 70 godina, koja je navedeno posvjedočila na sudu ovdje tužiteljica Zoričić je tužila, tražeći za
nju maksimalnu propisanu kaznu od 5 godina zatvora, ali je tužbu pravomoćno izgubila (Dokazi 8-10) jer je dokazano da je u samoj tužbi lagala (to
je u presudi od 5. lis. 2015. izrijekom navedeno riječima „protivno navodima u optužnici“ - Dokaz 9)).
U gore navedenoj 3. tužbi - formalno je, kako sam već naveo, riječ o tužbi protiv mene, ali stvarno protiv tužiteljičine i moje majke
– tužiteljica Zoričić je, simbolički rečeno, mamu izvukla iz groba, i postavila na optuženičku klupu, lažno je optužujući da
je bila luda (nastojeći tako prikazati sucid na koji ju je ona navela nečim logičnim, prirodnim pa time i pozitivnim) tj. da je bila „dugogodišnji
duševni bolesnik“ (Dokaz 61/A), tvrdeći da je „suicid…čak tri puta isti pokušala“(!) (Dokaz 61/A), kontradiktorno
navodeći u iskazu 23. 11. 2017. da je samoubojstvo pokušala 2 puta (Zapisnik, str. 3).
Slična mahnitost - ali manje neljudska (jer on nije iz groba na suđenje dovukao vlastitu majku) zadnji put je na jednom sudu zabilježena
davne 897. godine, i smatra se vrhuncem srednjevjekovnog ludila i divljaštva: tada je papa Stjepan VI. iz groba izvukao papu Formoza i organizirao
mu suđenje (slika dolje).

Papa Stjepan VI. optužuje mrtvog papu Formoza, kojeg je izvukao iz groba

1 Dostupno na: https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017


Kako bi potkrijepila te svoje - kako ona sama to u ovom postupku zapravo točno kaže:
„monstruozne“ laži protiv vlastite, ali i moje majke, tužiteljica je tražila pribavu majčina kartona iz KB Sestra
Milosrdnice, na što je ovaj sud 23. studenog 2017. pristao, iako sam ja traženi majčin karton iz KB Sestra Milosrdnice
priložio još u svojem odgovoru na 3. tužbu od 3. studenog 2017. kao Dokaz 91-92, i iako je iz njega bilo vidljivo da
pok. mama nije imala nikakvu dijagnozu (Dokaz 91), da je psihijatra posjećivala kao zdrava osoba svega 2 mjeseca
tj. od 21. 12. 1981. do 25. 2. 1982. (Dokaz 92), da nije pila nikakve ljekove (dakle je bila potpuno zdrava! – Dokaz
92) i da je u relevantno vrijeme radila s djecom u školi (Dokaz 92) što svakako na mnogo načina ne bi bilo moguće
da je bila i najmanje bolesna!
Koncem siječnja o. g. KB Sestara milosrdnica je poslala sudu majčino Otpusno pismo od 14. 12.
1981. koje je dodatno potvrdilo da mama nije bila duševno bolesna osoba (iz bolnice se ne uostalom otpuštaju na
rad u osnovnoj školi duševno bolesni ljudi), pa je jasno da je optužba tužiteljice protiv vlastite majke, u kojoj je ona
tvrdila da je mama bila „dugogodišnji duševni bolesnik“ (Dokaz 61/A), doista kako sama kaže: monstruozna laž!
Te sam činjenice uostalom uglavnom već naveo u mom podnesku od 6. 3. o. g., kojem je priloženo
i navedeno Otpusno pismo od 14. 12. 1981.2
Osim ta 2 izravna medicinska dokaza (majčin Karton i majčino Otpusno pismo) da je pok. mama bila
duševno zdrava osoba, koji oba nepobitno dokazuju da je proglašavajući vlastitu i moju majku Anicu „dugogodišnjim
duševnim bolesnikom“ tužiteljica Zoričić drsko i vrlo sirovo lagala, uz odgovor na 3. tužbu priložio sam još oko 50
neizravnih dokaza da je zbog brojnih obaveza i nepobitnih uspjeha na svim područjima rada, u maminom životu
naprosto doista fizički nije bilo vremena za ludosti za koje ju vlastita kći bezočno lažno optužuje.3
No niti nakon što su sve te njezine plitke, drske, bezočne laži razotkrivene, ovdje tužiteljica Dijana
Zoričić i njezin odvjetnik Marko Sinovčić nisu se nažalost prestali baviti kriminalom tj. lažima – klevetama i
krivokletstvima u samoj sudnici (što indirektno pokazuje da se uopće ne boje HOK-a, jer su svjesni da on štiti svoje članove u ovakvim postupanjima,
što je uostalom razotkriveno još u slučaju Darka Zadre – vidjeti uz 2. tužbu priloženu knjigu „Pravosudna mafija“ – str. 76-77)!
Naime, na zadnjem ročištu je odvjetnik tužiteljice Marko Sinovčić dva puta kazao da je moja pok.
majka Anica „više puta pokušala suicid“, a što kao svjedoci mogu potvrditi i članovi Udruge Veronika Vere, njih čak
4 koji su kao javnost nazočili suđenju. Obzirom da je riječ o čudovišnoj, arogantnoj laži (kleveti) bezočnog
odvjetnika Sinovčića, od ovoga suda zahtijevam da se ukoliko taj odvjetnik tu tvrdnju bude ponovio, ista
neizostavno unese u zapisnik, kako bih protiv njega moga pokrenuti kazneni, građanski i disciplinski postupak.
Od ovog suda također zahtjevam da prekine naočigled irelevantno dokazivanje koje je započela
tužiteljica prijedlogom za ispitivanjem gđe Marije Šokman, koja ima 88 god.(!). Medicinska dokumentacija (Otpusno
pismo od 14. 12. 1981.) koju je ovaj sud pribavio na traženje same tužiteljice(!), nepobitno je naime i dodatno dokazala
(jer je isto to nepobitno dokazao majčin karton koji sam priložio još 3. studenog 2017. – Dokaz 91-92) da je pok. mama bila duševno
zdrava, pa je jasno da nijedan svjedok nakon 37 godina od relevantnih događaja ne može pobiti taj specijalistički
nalaz neposrednog očevica, primarijusa dr. Lazića, a osobito ne svjedok s osnovnom školom, star 88 godina(!).
Ta stvar uostalom UOPĆE OVDJE NIJE PREDMET POSTUPKA jer se de iure radi o tužbi meni, a ako
ovdje tužiteljica i njezin odvjetnik žele dokazivati istinitost svojih sirovih i drskih laži da je mama Anica bila
„dugogodišnji duševni bolesnik“ i da je „više puta pokušala suicid“, oni to mogu učiniti u posebnom postupku!
Ovaj sud stoga ozbiljno upozoravam da daljnje vrijeđanje moje pok. majke i daljnje zvjersko
iživljavanje odvjetničkog tandema Zoričić – Sinovčić na mojoj mrtvoj majci (koju je tužiteljica Zoričić navela na
samoubojstvo kada sam ja imao 9 godina!) ja u ovom postupku neću tolerirati, i mislim da ako je iole častan, što se
nadam, to ne bi trebao - ni iz navedenih pravnih, a ni iz moralnih razloga - činiti niti ovaj sud!
Hvala na razumijevanju!

2 Dostupno na: https://www.scribd.com/document/372826640/podnesak-od-6-3-18


3 Dostupno na: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi