You are on page 1of 3

Ante Vranković Općinski kazneni sud u Zagrebu

Domjanićeva 15 Posl. br. 33 K : K-20/2017


10380 Sveti Ivan Zelina Ilica 207
10000 Zagreb
PODNESAK OKRIVLJENIKA
2*
Nastavno na moj „Odgovor na privatnu tužbu“ 1 od 1. ožujka 2017., i na podnesak od 13. ožujka 2017.2
potrebno je iznijeti još nekoliko činjenica, koje sam istakao još u mom Podnesku i požurnici od 24. veljače 2014.
u predmetu vođenom na Prekršajnom sudu u Hvaru, broj: Pp I-J 34/20133 okončanom pravomoćno u moju
korist (vidjeti Dokaze 4 i 5), jer pobijaju tužiteljičinu implicitnu tvrdnju da je bila pre mlada da bi se ponašala
nasilno prema majci i time je navela na samoubojstvo, a što sam kao njezin neutemeljen navod dokazao već u
„Odgovoru“ od 1. ožujka na str. 3, temeljem Dokaza 11-12, članka iz „Jutarnjeg lista“ od 28. prosinca 2014.,
pod naslovom „Sve više djevojčica tuče svoje roditelje“ u kojem specijalistica na tom području dr. Jasminka
Zloković navodi da „agresivno ponašanje djece može se uočiti već u četvrtoj godini života, a već s deset do
dvanaest godina nasilje prema roditeljima može eskalirati. … Najčešći su ipak primjeri nasilja u 16. ili 17. godini
života“ (Dokaz 12 - podcrtano) – dakle upravo u dobi u kojoj se nalazila privatna tužiteljica (16 godina i 8 mj.).
Na str. 16, ad: V/1/a navedenog Podneska (ovdje: Dokaz 20) sam opisao nasilničko ponašanje privatne
tužiteljice prema meni, u vrijeme kada je ona imala 11 godina, a ja samo 4 godine!
Na str. 16, ad: V/1/b Podneska (ovdje: Dokaz 20) opisao sam njezin pokušaj samoubojstva kada je
imala 14 godina, i tu je činjenicu ovome sudu lako telefonski provjeriti kod dr. Marina Rojnice koji ju je tada
spasio, a koji i danas radi na istome radnom mjestu, u ambulanti tj. Domu zdravlja u Jelsi.
Na str. 16, ad: V/1/c Podneska (ovdje: Dokaz 20) naveo sam druge primjere rabijatnog i nasilničkog
ponašanja privatne tužiteljice od moje 11. do 17. godine, tj. od njezine 18. do 24. jer je 7 godina starija od mene.
Osobito je degutantno i pokvareno to da je tužiteljica iako je svoju i moju majku - kako sam to dokazao
još u „Odgovoru“ od 1. ožujka, iz razloga koristoljublja navela na samoubojstvo - ona kasnije drsko, paranoidno
tvrdila da se ona zapravo žrtvovala i da je meni „zamijenila majku“ te da me „odgajala“, iako zbog svojih
brojnih aktivnosti izvan doma, u Zagrebu, to zapravo čak ni fizički, a niti na bilo koji drugi način nikako nije
mogla (vidjeti str. 17, ad: V/1/c Podneska ovdje: Dokaz 20).
Ovdje želim naglasiti da je činjenica da je ovdje tužiteljica, moja biološka sestra Dijana Zoričić navela
našu majku Anicu na samoubojstvo u dobi kada sam ja imao svega 9 godina, meni poznata od prvoga časa, tj. od
ožujka 1982. godine, jer je tom prilikom, prigodom i od mene u sklopu „odlučivanja o povjeravanju na čuvanje i
odgoj“ (Dokaz 7/A) bilo traženo da, nakon što je to učinila ovdje tužiteljica, i ja o majci dam negativan iskaz, ali
ja to nisam učinio (Dokaz 3). Navod ovdje tužiteljice iz lipnja 1989. („Odgovor“, str. 3) da je ona odgovorna za
majčinu smrt, pokazuje da nije uvijek bila toliko rabijatna kao danas i da je ona svjesna što je učinila.

Iz svega ovog je razvidno da privatna tužiteljica Dijana Zoričić želi da ovaj sud mene kazni za to što je
ona moju i svoju majku navela na samoubojstvo, i za to što sam ja radi nje, s 9 godina ostao bez majke!
Molim ovaj sud da me, cijeneći sve priložene dokaze koji nepobitno dokazuju da sam rekao istinu,
kao i enorman psihički pritisak pod kojim se radi ove tužbe nalazim, odmah osloboditi optužbe!

Sveti Ivan Zelina, 15. ožujka 2017. ________________________________

1
Odgovor je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017
2
Podnesak je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/342176152/Podnesak-13-3-17
3
Podnesak i požurnica su na linku: https://www.scribd.com/doc/208343288/PODNESAK-i-PO%C5%BDURNICA-prekr%C5%A1ajnome-sudu-u-Hvaru-24-velja%C4%8De-2014
DOKAZ 20
POVRATNICA koja dokazuje primitak: