You are on page 1of 33

TJELESNI ODGOJ

Jedna od temeljnih vrijednosti čovjekova života je zdravlje. Zdravlje predstavlja osnovu i
opšti uslov života. Tjelesni odgoj ima glavni cilj da sačuva zdravlje. Odgojni ideal kome se
teži od postanka čovjeka ima potrebu svestranog i harmonijskog razvoja ličnosti. Odgojni
ideal zahtjeva tjelesni odgoj kao temeljno odgojno područe baš zbog toga što se njime
njeguju, razvijaju i unapređuju tjelesna konstitucija, psihofizičke sposobnosti i zdravlje kao
bitne odlike ljudskog bića.

Zbog značaja tjelesnog odgoja za razvoj ličnosti i jačanje zdravlja potreba za njim javlja se još
u antičko doba. Odgojni ideal u Ateni sastajao se u skladnom razvoju tjelesnih i intelektualnih
sposobnosti, moralnih i estetskih svojstava. U srednjem vijeku tjelesni odgoj se njegovao kao
sastavni dio viteškog odgoja. U doba humanizma i renesanse važan značaj ima tjelesni odgoj.
Taj značaj isticali su mnogi humanisti: V.da Feltre, F. Rabelais i M. de Montaigne. Pedagoški
klasici su jako cjenili ulogu tjelesnog odgoja u tjelesnom procesu. Prvi pedagog koji je uvrstio
tjelesno vježbanje u odgojni sistem bio je J.A. Komensky.

Naše stoljeće karakteriše upotreba slobodnijih oblika tjelesnog odgoja kao što su igra i
sportovi. Tjelesni odgoj izvodi se na otvorenom prostoru i igralištima. Povećava se broj
časova tjelesnog odgoja i za njegovo izvođenje pripremaju se posebno osposobljeni stručnjaci
za to. Veliki doprinos da tako bude dala je reformna pedagogija koja ističe odgojne domove i
nastavu u prirodi. U savremenom odgoju tjelesni odgoj je jedan od bitnijih dijelova odgoja
svestrane ličnosti.

2. ZADACI TJELESNOG ODGOJA

Iz cilja i značaja tjelesnog odgoja proizilaze i njegovi zadaci. U zadatke tjelesnog odogja
svrstavamo:
- Zdravstveni zadatak,
- Fizički zadatak,
- Obrazovni zadatak,
- Estetski zadatak,
- Rekreativni zadatak i
- Moralni zadatak.

2.1. Zdravstevni zadatak

Tjelesni odgoj je usko povezan sa zdravstvenim koji se ogleda u sveukupnoj brizi za zdravlje
mladih generacija i zdravlje uopšte. Zdravstveni zadatak tjelesnog odgoja ogleda se u sticanju
higijenskih znanja i navika i u primjeni sredstava i mjera koje su neophodne za sprovođenje
tjelesnog odgoja. Kada je riječ o tjelesnog odgoju mora se voditi računa da prostorije u kojima
se obavlja tjelesni odgoj budu čiste, a igrališta uredna, sunčana i zračna. Bitna je i higijena i
odjeće, obuće i sprava. Važna je uloga i tjelesnih vježbi pa se i tu treba sticati znanje o

1

značaju bavljenja tjelesnim aktivnostima. Važno je obratiti pažnju i na pravilno korištenje
prirodnih faktora: sunca, zraka i vode.

2.2. Fizički zadatak

Fizički zadatak tjelesnog odgoja podrazumjeva unapređenje fizičkog rasta i razvoja mladih.
Tjelesnim vježbama treba uticati na pravilan rast i rad organizma, na jačanje njegove
otpornosti i stvaranje što boljih uslova za rast. Fizički odgoj poboljšava opšte funkcionalne
sposobnosti organa za kretanje, disanje, krvotok i živčani sistem.

2.3. Obrazovni zadatak

Obrazovni zadatak ogleda se u razvijanju pokretljivosti, motoričke sposobnosti. Koordinacije
i ekonomičnosti pokreta, bezine, snage i izdržljivosti. Pod obrazovnim zadatkom se
podrazumjeva sticanje znanja o mjestu i ulozi tjlesnog odgoja u ljudskom životu, a misli se i
na društvenu i pedagošku ulogu tjelesnog odgoja.

2.4. Estetski zadatak

Sastavni dio sadržaja tjelesnog odgoja je i razvijanje smisla za lijepo i skladno putem tjelesnih
pokreta i uočavanje, doživljavanje i stvaranje estetskih kvaliteta. Estetski zadatak se realizira
kroz različite načine:

- Razvijanjem prirodnosti, skladnosti, ritmičnosti, gracioznosti i elastičnosti pokreta,
- Razvijanjem smisla za harmoničan razvoj tijela,
- Povezivanjem pokreta i muzike,
- Stvaranjem smisla za sklad boja i formiranja i
- Razvijanjem smisla za prirodne ljepote.

Tjelesno vježbanje je neophodno povezati sa muzikom kroz vježbe estetske gimnastike,
narodnih kola, sportova kao što su umjetničko klizanje, vježbe na spravama itd.

2.5. Rekreativni zadatak

Tjelesni odgoj ima važnu ulogu kao sredstvo aktivnog odmora i zdrave razonode. Ovaj odmor
je neophodan svim radnim ljudima, ali i učenicima zbog dužeg zadržavanja u prostorijama. Za
odmor se koriste svi oblici tjelesnog vježbanja koji ne zahtjevaju veće napore organizma kao
što su: lagane igre, kupanje, šetanje u prirodi, planiranje, klizanje skijanje itd. Rekreativni
zadatak tjelesnog odgoja ima važnu ulogu u organizaciji slobodnog vremena djece, mladih i
odraslih osoba što može biti preventiva protiv pojave poremećaja u ponašanju djece i mladih.

2.6. Moralni zadatak

Moralni zadatak u tjelesnom odgoju ima zadatak da razvija moralne, karakterne i voljne
osobine ličnosti. Tjelesni odgoj doprinosi obogaćivanju emocionalnog života i etičkih
vrijednosti. Tjelesno vježbanje prate pozitivne emocije: zadovoljstvo, veselost, vedrina i

2

radosti pa ih treba i dalje podsticati i njegovati. Negativne emocije kao što su: nezadovoljstvo,
žalost, zavist, ljutnja i mržnja, treba potiskivati i odstranjivati.
Tjelesnim odgojem podstiče se oživljavanje pozitivnih crta temperamenta, pozitivnih crta
karaktera kao što su: samostalnost u djelovanju, odlučnost, inicijativnost, istrajnost itd.
Moralni zadak je posebno značajan za razvoj humanosti, kulture ponašanja, patriotizma itd.
Tjelesno zdravlje i kondicija su važan faktor u odbrambenoj snazi zajednice jer samo zdravi i
snažni ljudi mogu braniti njenu slobodu i nezavisnost.

3. PRINCIPI TJELESNOG ODGOJA

Da bi putem tjelesnog odgoja ostvarili postavljenje ciljeve i zadatke potrebno je te aktivnosti
provoditi u skladu sa pedagoškim znanjima o teoriji tjelesnog odgoja. Ta znanja održavaju
određene zakonitosti na nivou principa i pravila, a oni se u odnosu na praktičan rad javljaju
kao zahtjevi koje treba poštovati ako želimo uspješan tjelesni odgoj. Među najvažnije principe
tjelesnog odgoja ubrajamo sledeće:

- Princip svjesnosti i svestranosti tjelesnog odgoja,
- Princip skladnosti fizičkog razvoja jačanja organizma,
- Princip usklađenosti tjelesnog odgoja sa individualnim mogućnostima organizma,
- Princip praktične vrijednosti tjelesnog odgoja i
- Princip raznolikosti i razonode u tjelesnom odgoju.

Gore navedeni principi imaju određeno mjesto i značaj za uspješan odgoj. Ono što je bitno
naglasiti jeste njihov veliki značaj povezanosti, jer tek ujednjeni oni mogu doprinijeti
uspješnom radu na području tjelesnog odgoja.

3.1. Princip svjesnosti i svestranosti

Ovaj princip naglašava potrebu prožimanja svih odgojnih uticaja u nastavi tjelesnog odgoja. U
odgojnom sistemu tjelesnog odgoja odgajatelj mora svjesno učestvovati. Aktivnosti
odgajatelja treba da se usmjere prema svestranom razvijanju tjelesne komponente odgajnika.
Za tjelesni odgoj je važno da se ne usmjerimo samo na razvoj u jednom tjelesnom smislu, već
je potrebno težiti prema svestranom razvoju ličnosti. Jako je bitno da se tjelesnim odgojem
djeluje na tazvoj moralne, estetske, intelektualne i radne komponente ličnosti.

3.2. Princip tjelesnog razvoja i jačanja organizma

Ovaj princip usmjerava organizaciju tjelesnog odgoja u svim etapama i smjerovima. Odgojni
postupci koji se primjenjuju u nastavi moraju biti zasnovani na savremenim znanjima
znanstvenih disciplina. Ovaj prinicp također zahtjeva usklađenost razvoja tjelesne
komponente sa ostalim komponentama razvoja ličnosti, kao i korištenje onih uslova koji
obezbjeđuju razvoj organizma do njegove pune snage. Svaka aktivnost koja je namjenjena
tjelesnog odgoju treba da doprinese skladnom razvoju i jačanju organizma.

3

Porodica. svi faktori koji su značajni za odgoj uopšte značajni su i za tjelesni odgoj. ali isto tako i različitim odgajnicima istok uzrasta. Tjelesni odgoj sprovodimo tako da vodimo računa o individualnim mogućnostima svakog pojedinca uz pronalaženje načina odgojnog rada u skladu sa individualnim mogućnostima. . Ti faktori su: .Škole. . Princip raznolikosti i razonode Ovaj princip u tjelesnom odgoju zauzima jako važno mjesto. Raznolikosto. spretnost u riješavanju problema. Tjelesni odgoj omogućava velike mogućnosti za razvijanje praktičnih sposobnosti odgajnika. Tjelesni odgoj treba da obezbjedi ostvarenja koja će da zadovolje potrebe pojednica ali i potrebe društva u kojem taj pojedninac živi. što im olakšava uključivanje u svakodnevni život. Princip praktične vrijednosti tjelesnog odgoja Ovaj princip zahtjeva povezanost tjelesnog odgoja sa praktičnim životom. 3.3. Princip usklađenosti tjelesnog odgoja sa individualnim mogućnostima organizma Za ovaj prinicp bitno je istaći da on zahtjeva usklađenost tjelesnog odgoja. Već je poznato da se svaki odgajnika razvija nekim svojim tempom. da su svi različitih mogućnosti za obavljanje nekih aktivnosti. vedrina i razonoda u odgojnim postupcima čine tjelesni odgoj zanimljivijim i privlačnijim. organizatorske sposobnosti itd. usavršavati pokrete ruku inogu. Njima se obezbjeđuje jedinstvenost ostvarenja zadataka tjelesnog odgoja koja se ogleda u razvijanju tjelesno zdrave ličnosti koja je spremna za rad i odbranu zemlje. Kod odgajnika treba razvijati praktične sposobnosti. izdrživost. tjelesni odgoj je potrebno organizovati tako da se vodi računa o raznolikosti i razonodi. 4.5. On se treba prilagoditi različitim uzrastima odgajnika. .4.Predškolske ustanove.Društvene organizacije i Imajući u vidu ulogu i mogućnost pojedinih faktora u tjelesnog odgoju istaći ćemo samo neke specifičnosti i razlike među pojedinim faktorima. Principi koje smo obrazložili predstavljaju opšte smjernice u organizaciji odgojnog rada. okretnosti tijela. Svaka društvena zajednica iziskuje određene potrebe u oblasti tjelesnog odgoja. FAKTORI ORGANIZACIJE TJELESNOG ODGOJA S obzirom da je tjelesni odgoj sastavni i nedjeljivi dio cjelokupnog pedagoškog djelovanja. 4 . Pored individualnih mogućnosti u oblasti tjelesnog odgoja treba povesti računa i o potrebama društva u kojem živimo. 3.3. Zbog gore navedenog značaja ovog principa za uspjeh u sveukupnom odgojnom radu.

4. Predškolske ustanove Za razliku od porodice predškolske ustanovee imaju jako bogate sadržaje rada koje se najvećim dijelom sprovode kroz tjelesne aktivnosti. takmičenja. Tjelesim odgojem u školama treba da rukovode posebno osposobljeni ljudi za to. pravilna ishrana. treba da im pomognu pri izboru određene aktivnosti kojom će se djeca baviti. 5 . Vidovi tjelesnog odgoja koji se provode u školama su: igre. Porodica ne treba da bude pasivna kada su u pitanju tjelesna vježbanja. Društvene organizacije Tjelesni odgoj se također sprovodi u različitim organizacijama koje imaju namjenski napravljene programe za provedbu tjelesnog odgoja za različite urzaste i veliki broj pojedinaca i grupa. tjelesne vježbe. sankanje i skijanje. priredbe. Kao vidovi tjelesnog odgoja u porodici se ističu: tjelesna njega. pa tako i odgojni koraci u oblasti tjelesnog odgoja. Dužnost svakog roditelja je da djecu usmjeravaju na aktivno baljenje sportom a ne da lošim primjerima navode svoju djecu na pasivno mišljenje i sportskim aktivnostima. a često se uvodi i na fakultetsko obrazovanje. Najpoznatije organizacije koje se bave tjelesnim odgojem su razna sportska društva i organizacije izviđača. sprotovi. a najčešće sportske aktivnosti su: plivanje. Škole Škola je značajna koliko za uopšte za odgoj i obrazovanje djece i mladih. U skladu sa dječijim mogućnostima treba skladno razvijati njihovu motoriku i sprtetnost. Uloga porodice se nastavlja i dalje produženjem života. moraju se sticati higijenske navike te sticanje osnovne prirodne pokretljivosti. Tjelesni odgoj je obavezan predmet u svim školama prvog i drugog stepena. 4. igre.3. Izvodi se u dvoranama te na odgovarajućim terenima. Ono što je karakteristično za tjelesni odgoj u školama jeste da se vodi računa o uzrastu učenika i o znanstvenoj zasnovanosti. klizanje. pa se u njoj vrše prvi odgojni koraci. vježbanje. Ovdje moraju biti osigurani higijenski uvjeti. 4. izleti i sl. krosovi i sl. aktivan odmor te sportovi i sl. tako i za tjelesni odgoj.1. Roditelji treba da naglašavaju djeci značaj tjelesnog vježbanja. U ovim organizacijama primjenjuju se različiti oblici rada kao što su: takmičenja. Ove aktivnosti u školama se provode kroz dva glavna oblika. Mlade treba usmjeriti na bavljenje tjelesnim vježbanjem različitim ustanovama izvan porodice. 4. javni nastupi. lakši fizički poslovi.2. kroz redovnu nastavu i kroz slobodne aktivnosti. Porodica To je prva društvena sredina u koju dijete dolazi. Najpogodnije gradivo tjelesnog odgoja su igre. prijatelja prirode itd. 4.

O problemima tjelesnog odgoja posebno su se bavili humanisti i prosvjetitelji od sredine šesneastog stoljeća. mogućnostima razvoja i dosezima. od onih koji su poricali do onih koji su isticali svemoguć tjelesnog odgoja. principa pa do faktora organizacije tjelesnog odgoja. U savremenom društvu tjelesni odgoj se uzima kao vrijednosna kategorija i jedan od važnijih indikatora kvaliteta života. zadataka. Ukratko smo se osvrnuli na sve aspekte tjelesnog odgoja. Zahvaljujući njihovim radovima problemi tjelesnog odgoja su sve više skretali pažnju društva na sebe. Tjelesno odgojen čovjek je sposoban shvatiti sam sebe i druge. Međutim prevladalo je mišljenje da je tjelesni odgoj jedan od važnijih faktora u razvoju i formiranju društva. Javljala su se mnoga mišljenja o moći i granicama tjelesnog odgoja. 6 . U historijskoj retrospektivi pogled na potrebe i mogućnosti proučavanja tjelesnog odgoja i razvoja bilo je raznih mišljenja o njegovom predmetu istraživanja. Odgoj je star koliko i ljudsko društvo. Za pedagošku nauku naročito su značajni bili Komensky i Herbert jer su tjelesno obrazovanje i odgoj uopšte učinili dostupnim svim dijelovima svijeta. ZAKLJUČAK U ovom radu smo obratili paznju na tjelesni odgoj djece i mladih u našem društvu. od važnosti. te sposoban da gradi humane odnose mežu ljudima.

potreban nam je i uvid u neke demografske i zdravstveno- statističke podatke.256 Kako bismo dobili jasan uvid u zdravlje odrasle hrvatske populacije te u mogućnosti njegova unapređenje primjenom mjera. Umjesto da do posla pješače ili se voze biciklom. što donosi sve veću psihičku napetost i stresove. Tjelesna aktivnost.1 Samo osvješćivanje našeg svakodnevnog života i onoga što u njemu radimo. kvalitetu i trajanje života. odnosno ne radimo. Ipak. promijenili su način rada. tzv. Prema podacima iz Eurobarometra iz 2006. dohodak i sl. Potreba kretanja tijekom rada i školovanja drastično je smanjenja. TJELESNA AKTIVNOST I ZDRAVLJE Često se služimo u životu narodnom mudrošću izraženom uzrečicom „Bolje spriječiti. a i socijalna povezanost dolazi u pitanje. odnosno redovito tjelesno vježbanje ili. igrice. danas ljudi. nego liječiti!“. nedostatnim kretanjem. čime se znatno smanjuje sudjelovanje u sportu. način života: prehrana. internet i slično. U smislu zdravlja zanimljiviji je podatak da 59% hrvatskih građana ne provodi nikakve sportske. ako ne i najvažniju. dovoljno je da nam objasni zašto je hipokinezija jedna od tri vodeća posredna uzročnika bolesti. osobito dosezi elektroničke industrije. smanjuje radnu sposobnost i energiju te doprinosi neželjenom izgledu tijela. Sve duže školovanje i većina radnih mjesta danas zahtijevaju dugotrajno sjedenje. sadržaj je većeg dijela studija medicine i svakodnevne prakse većine liječnika dijagnosticiranje i liječenje bolesti. zanimanje i način rada. a u slobodno vrijeme sve više ih zaokuplja televizijski program. prije svega mjera koje djeluju preventivno na pojavu negativnih učinaka hipokinezije. Po toj smo vrijednosti neaktivnosti prvi u Europi! Samo se 6% 7 . godine. gotovo bez iznimke. koriste javni prijevoz ili osobna motorna vozila. odnosno stil. To osobito vrijedi za suvremene kronične nezarazne bolesti (KNB) koje danas u većini zemalja predstavljaju osnovu javno- zdravstvene i zdravstveno-ekonomske problematike. rekreacijske ili druge tjelesne aktivnosti tijekom slobodnog vremena. S područjem zaštite i unapređenja zdravlja te prevencijom bolesti veliki se broj liječnika susreće samo periferno. postaje jasno da je nedostatno kretanje jedan od važnijih faktora rizika za povećanje broja oboljelih od KNB te za njihov brži i teži tok. sjedilački (sedentarni) način života također su oblici ljudskog ponašanja za koje je utvrđeno da znatno utječu na zdravlje.1 Suvremeni način života i rada obilježen je hipokinezijom. ali i način prijevoza i provođenja slobodnog vremena u svakoj životnoj dobi. ulogu igra ponašanje. s druge strane. invaliditeta i smrtnosti. tjelesna aktivnost općenito. Hipokinezija uza sve navedeno. konzumiranje alkohola. Napredak tehnologije. 55% hrvatskih građana iskazalo je kako na radnom mjestu nemaju tjelesnog opterećenja. Dodamo li tomu još i loše prehrambene navike i pušenje. Postoji obilje znanstvenih dokaza za to da u njihovoj etiologiji važnu. mjesto življenja. pogoduje i bržem fiziološkom starenju organizma. pušenje cigareta.

iz 2009.200. Područja koja su najviše doprinijela ukupnoj tjelesnoj aktivnosti hrvatskih građana bile radno mjesto. zbog čega postaju prioritetna ciljna grupa u strategiji promicanja tjelesne aktivnosti.9 Podaci istraživanja koje je objavljeno u Međunarodnom izvještaju iz 2005/06 o zdravstvenom ponašanju školske djece (Health Behaviour in School-aged Children . Odgovarajući podaci za 13-godišnjake su 15% i 31%. Usporede li se rezultati ukupne tjelesne aktivnosti sa sličnim podacima iz zemalja EU. poslovi oko kuće i vrta. Na pitanje o količini tjelesnoj aktivnosti na poslu i u kući (uključujući kućanske poslove.8 Prema istraživanju Tjelesna aktivnost hrvatske populacije. U hrvatskoj populaciji dobi od 11 godina. 70% djevojaka i 76% momaka gledaju televiziju tijekom vikenda dva i više sati. • u transportu i tijekom slobodnog vremena razina tjelesne aktivnosti je izuzetno niska.000 stanovnika) ne sudjeluje ni u kakvom obliku tjelesnog vježbanja.10 Isti Međunarodni izvještaj (HBSC) daje i podatke o sjedilačkom ponašanju. a koristi se satima gledanja televizije kao indikatorom. opće održavanje prostora i brigu za obitelj). • značajno najveća tjelesna neaktivnost tijekom slobodnog vremena zabilježena je među odraslim muškarcima Grada Zagreba (88. 70% djevojčica i 74% dječaka tijekom vikenda gleda TV dva ili više sati. istaknuta distinkcija je osobito važna zbog činjenice da od svih domena. uvid samo u ukupnu tjelesnu aktivnost građana Hrvatske ne pruža potpuno vjernu sliku njihove aktivnosti. Naime. u 13-ogodišnjaka te su vrijednosti 83% za djevojčice i 80% za dječake. dok su na području aktivnog transporta i slobodnog vremena stanovnici Hrvatske ostvarili značajno niže pokazatelje.).HBSC) govore sljedeće: u Hrvatskoj 26% 11-godišnjih djevojčica i 36% dječaka iskazalo je najmanje jedan sat umjerene-do-žustre tjelesne aktivnosti dnevno.7 Čak 39% hrvatskih građana za prijevoz ne treba nikakvu ili treba tek neznatnu tjelesnu aktivnost. godine.9 Alarmantan je pokazatelj da najnižu tjelesnu aktivnost iskazuju adolescenti i mladi odrasli ljudi (15–24 god. dobivamo da je tjelesna aktivnost najniža među adolescentima i mladim odraslim ljudima (15–24 godine). • promotre li se sve dobne skupine. • u djece (11–15 godina) je izražena visoka razina sedentarnog ponašanja. dobivamo sljedeće: • oko 60% odrasle populacije (približno 2.6%). Za područje transporta samo je 18% ispitanika iskazalo značajnu tjelesnu aktivnost. a za 15-godišnjake 10% za djevojke i 20% za momke. nema značajne razlike. 28% ispitanika je odgovorilo da ne provodi nikakvu ili provodi vrlo malu tjelesnu aktivnost. 8 . potonje dvije najsnažnije utječu na zdravlje. Međutim. a među 15-godišnjacima. 60% odraslih nije uopće uključeno ni u kakav oblik tjelesnog vježbanja. vrtlarenje.1058 Sažmemo li prije navedene nalaze nezavisnih dosadašnjih istraživanja u Hrvatskoj o učestalosti tjelesne (ne)aktivnosti.ispitanika izjasnilo da provodi dostatnu tjelesnu aktivnost tijekom slobodnog vremena.

Te se funkcije mijenjaju tijekom tjelesne aktivnosti. poklone posebnu pažnju promicanju cjeloživotne tjelesne aktivnosti kao čimbeniku zdravlja. međutim. Pritom oblici aktivnosti i njihov intenzitet moraju biti prikladni kako bi se izbjegli mogući. a i brojne funkcije drugih organskih sustava služe za upravljanje. njezin utjecaj ogleda se i u ekonomskoj stabilnosti zbog veće radne sposobnosti uz istovremeno ostvarenje znatne uštede u zdravstvu (manje bolovanja. da se preporučena tjelesna aktivnost osoba iznad određene dobi ili s određenim odstupanjima zdravlja mora provoditi uz stručno-medicinski nadzor. potiče vlade.1Naime. na temelju znanstvenih dokaza. 1850-1924) skovao uzrečicu: „Funkcija održava funkciju“. Donositelji odluka. ministarstva zdravlja i javno-zdravstvene institucije zemalja članica da. manja potrošnja lijekova. trening) potiču u organizmu niz pozitivnih adaptacijskih promjena koje doprinose povećanju funkcionalnih sposobnosti. Posljednjih desetak godina se diljem svijeta poklanja iznimna pažnja promicanju tjelesne aktivnosti kako bi se KNB prevenirale. smanjuje funkciju svih funkcionalnih i biokemijskih mehanizama povezanih s kretanjem. javnog i osobnog prijevoza te sporta i tjelesne aktivnosti. Europski ured SZO. Budući da redovita tjelesna aktivnost pozitivno utječe na mnoge aspekte svakodnevnog života. unapređenju zdravlja i kvalitete života. Još je davnih godina Wilhelm Roux (njemački biolog. čime doprinose održanju fizioloških uvjeta u organizmu. Također pomaže u prevenciji i rehabilitaciji srčano-žilnih bolesti. Nedostatna mišićna aktivnost. 1159 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi SAD te brojne druge međunarodne i nacionalne strukovne organizacije su. Nije zanemariv ni pozitivan utjecaj na depresiju (jednu od vodećih bolesti modernog doba). ljudski je organizam građen za kretanje. iako 9 . Redovita tjelovježba nezaobilazna je u održanju poželjne tjelesne težine i u dobrom odnosu masne i nemasne mase tijela. moraju biti svjesni da je za postizanje željenih ishoda potrebno više godina sveobuhvatnog društvenog i stručnog djelovanja različitih društvenih sektora u suradnji sa znanstvenim institucijama i udrugama na području zdravlja. smanjenje negativnih učinaka stresa.Redovita tjelesna aktivnost (vježbanje. odgađa ili usporava nastanak osteoporoze. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuju da redovita tjelesna aktivnost pozitivno djeluje na sve organske sustave. održavanje i kontrolu motorike. u suradnji s vodećim političkim strukturama Europske Unije. Iskustva zemalja koje su već učinile značajne korake u tom smjeru potvrđuju izuzetne pozitivne rezultate. osobito raka dojke i debelog crijeva. smanjuje pojavu nekih oblika zloćudnih bolesti. prepoznali tjelesnu neaktivnost kao autohtoni čimbenik rizika za razvoj različitih kroničnih nezaraznih bolesti sa značajnom prevalencijom u morbiditetu i mortalitetu. ekologije. djeluje na izlučivanje toksina iz organizma što pomaže u borbi protiv celulita i pretilosti te u održanju dobre probave. uzimajući u obzir lokalne uvjete.12 Valja voditi računa i o tome. budući da mišići čine oko 40% ukupne tjelesne mase. urbanizma. te smanjuje nastanak dijabetesa tipa II (o inzulinu neovisan). te poboljšanje koncentracije i kvalitete spavanja. manja potreba za liječenjem). suprotno tomu. dišni i srčano-žilni sustav. a osobito na sustav za kretanje.

radne produktivnosti i očekivanog trajanja (zdravog) života te prevenciju kroničnih bolesti i redukciju tereta i troškova koje te bolesti nose osobi i zajednici. a o tjelesnoj neaktivnosti kao o jednom od glavnih uzroka tih bolesti. može donijeti značajna poboljšanja. tj. osobito u ustanovama kojima je zaštita i promicanje zdravlja populacije primarni zadatak. Nadamo se. s jasno postavljenim zajedničkim ciljevima i s koordiniranom akcijom različitih društvenih sektora. 10 . Akcijski plan za provedbu strategije mora se temeljiti na strateškom planiranju. detaljnoj razradi koraka i postupaka kojima bi se postavljeni ciljevi trebali postići. psihičkog i socijalnog zdravlja hrvatske populacije. I nikako nije manje važno osigurati potrebne uvjete za organizirano održavanje preporučene odnosno nužne tjelesne aktivnosti. statistički podaci o (pre)velikom udjelu tjelesno neaktivnih osoba u populaciji Hrvatske traže sustavan pristup ovome problemu. kao i o uzrocima pobola i smrtnosti u Republici Hrvatskoj. Iako treba odati priznanje svim kampanjama i akcijama koje su provele različite institucije. Najbolji praktični primjer iz drugih zemalja pokazuju da samo sustavni pristup.rijetki rizici. Zaključak Dokumenti Svjetske zdravstvene organizacije govore o kroničnim nezaraznim bolestima kao o najvećem javno-zdravstvenom problemu diljem svijeta. otkrivaju potrebu za žurnim mjerama promicanja tjelesne aktivnosti u cjelokupnoj populaciji. kao i jednom od glavnih uzroka smrti i uzroka izgubljenih zdravih godina života. Oni se moraju temeljiti na objektivnim pokazateljima o postojećem stanju i mogućnostima za djelovanje. povećanje kvalitete života.13 Očekujemo. da će Vlada i nadležni sektori i institucije u nas prepoznati problem nedostatne tjelesne aktivnosti stanovništva i da će poduzeti mjere koje će pridonijeti promociji tjelesne aktivnosti i implementaciji potrebnih mjera kao dijela brige za zdravlje i kvalitetu života naših građana. očekujemo da će promicanje tjelesne aktivnosti i u Hrvatskoj postati 60 predmet zanimanja u sustavu zdravstva. ako zbog ničeg drugog. Statistički podaci o tjelesnoj aktivnosti. značajnih ušteda u zdravstvenim troškovima te smanjenja broja prijevremenih odlazaka u mirovinu. a ono zbog smanjenja bolovanja i potrošnje lijekova. Nacionalna strategija sporta i tjelesne aktivnosti za zdravlje nacije dugoročni je plan za unapređenje fizičkog.

Ta pojava obezvređivanja odgojne djelatnosti kao poziva njenom perfidnom marginalizacijom nije ništa novo. antropološke medicine i hagioterapije (koliko je to moguće s obzirom na zadani okvir) koja bacaju novo svjetlo na ljudski život. obraniti odgoj kao predmet pedagogije koristeći filozofsko antropološki pristup. Proučavajući literaturu iz područja pedagogije shvatio sam da to nisu zasebni verbalni ekscesi nego stvarno prisutna tendencija obezvređivanja odgoja. 1999). 11 . Pokušajmo razriješiti nesporazum. njenog znanstvenog digniteta i samostalnosti. jer je samo međurazina (Tomislav Ivančić. Dakle liječiti. filozofske antropologije. Ono što je stup jednoga društva tako postaje relativizirano pokušajima da se odgoj zakonski posreduje što je nemoguće jer je odgojni čin slobodan odnos između osoba koji se ničim posredovati ne može. Cilj rada jest kritički iznijeti stav utemeljen na osobnoj refleksiji i iskustvu potkrijepljen navodima iz područja pedagogije. UVOD Nikada se kao danas nije manje govorilo o odgoju na uštrb psiholoških. Prema rječniku stranih riječi psihijatrija kao medicinsko-psihološka znanstvena disciplina bavi se proučavanjem. 2008a). 1991). Psihički procesi i ponašanje predmet su psihologije i jesu nedjeljivo vezani za odgojni proces. Ideologizirano društvo. ali postavimo si pitanje: dali je moguće odgajati psihu? Za potrebe odgovora naznačimo najprije čovjeka. proučavati psihičku dušu čovjeka svakako. socioloskih i inih teoretiziranja i opisivanja negativnih događanja s prizvukom apokaliptičnih scenarija ukoliko se trendovi ne zaustave. pedagoške znanosti. liječenjem i sprečavanjem psihičkih bolesti (Anić. Tu odgoju kao praktičnoj djelatnosti s naglaskom na vrednote nema mjesta. TJELESNI ODGOJ KAO FUNDAMENTALNO PODRUČJE TEORIJE ODGOJA . manipulirano od strane kvaziznanstvene i multimedijske oligarhije više nije potrebno plašiti realnom prijetnjom.GRANE PEDAGOGIJE 1. 2. Kako navodi Ante Vukasović poticaji za te stavove su različiti. ali oni ponajčešće izražavaju težnju za proširivanje graničnih disciplina na pedagoško područje (Ante Vukasović. na djelu su manipulacija i autocenzura kao završni stadij dehumanizacije čovjeka. a samim time nude praktična rješenja na odgojnom području. Ali psihološka razina nije posljednja interpretacijska instanca. Ona zapravo na neki način posreduje u komunikaciji „ja“ s drugim „ti“ i prirodom. Goldstein. ČOVJEK I ODGOJ Nemalo sam bio iznenađen izjavom jednoga sveučilišnog profesora: „pedagogija nije ništa drugo nego primijenjena psihologija“.

ali on nije psiha (Tomislav Ivančić. Time smo vratili primat čovjeku. Odgoj smo odredili. da bi zatim u okviru antičke filozofije i njenih najpoznatijih predstavnika Sokrata. kada psihologija kaže osoba ona misli na psihičke procese i ponašanje osobe. Za nas je bitan kao prvi koji je detaljno razradio teoriju tjelesnog odgoja. U razdoblju srednjeg vijeka odgojna misao prisutna je u djelima filozofa skolastika. raspolaganja. ni duh. Predmet odgoja je čovjek u svojoj ukupnosti.ili priopćavamo drugima preko tijela tj. Kantom i njegovim učenikom Fridrichom Herbartom koji je u svom djelu Opća pedagogija izvedena iz odgojne svrhe obrazložio predmet i strukturu pedagogijske znanosti. grlimo. čovjeka. ali je istina i da bez tijela zapravo nema čovjeka (Tomislav Ivančić. rukujemo se. onda to jasno implicira neslobodu onoga što osoba ima. da bi u razdoblju humanizma i renesanse brojni mislitelji svojim teorijama doprinijeli razvoju odgojne misli. s drugima komuniciramo preko tijela. a svojom teorijom empirizma ističe da društvena sredina i odgoj imaju najvažnije značenje u razvitku čovjeka. jasno je da se ne radi o cijelom čovjeku nego o nečemu što on ima. uz mali dodatak u obliku pitanja: nisu li zakonitosti uvjetovanog učenja proučavane na životinjama kao i mnogi drugi fenomeni iz područja psihologije? Stoga zaključujemo. slikar svoju sliku rukom utiskuje na platno. kipar rukama oblikuje kamen u skladu s nadahnućem. 2007). Određenje tjelesnog odgoja u širem smislu Nakon kratkog povijesnog pregleda pokušajmo ukratko definirati tjelesni odgoj kao područje odgoja i ono što u svojoj biti predstavlja. Rekli smo. Iz toga možemo zaključiti: ako čovjek nešto ima. intelektualni i moralni odgoj. TJELESNI ODGOJ KAO TEMELJNO ODGOJNO PODRUČJE 3. čovjek ima psihu. smisleno jedinstvo i strukturna cjelina u pluralitetu dimenzija (Tomislav Ivančić. Opširnije o ovome može se naći u knjizi Ante Vukasovića: Pedagogija (vidi literatura). 3. i njegovom odgoju. nego osoba. ali ograničimo se za potrebe ovoga rada na J. samo se čovjeka može odgajati. Ispada jasno da se čovjeka odgaja kako bi mogao raspolagati sa sobom i onime što ima. 3.2. ali i odgojne prakse. ni društvo. kako smo ga prethodno odredili. on nije emocija. Platona i Aristotela dobile svoje prve teorijske okvire. ni tijelo. 2008b).1. ali ostaje pitanje fenomena tijela antropološki gledano. igramo 12 . Locke-a koji naglašava tjelesni. Mnoga su imena nezaobilazna. misao preko mozga (koji je dio tijela) utiskujemo rukom na papir. Povijesni pregled Povijesno gledano prve refleksije o odgoju pojavile su se u antičkoj poeziji. sve što čovjek radi nekako se utiskuje preko tijela. upravljanja. dok bi predmet psihologijem bio ono što čovjek ima – psiha.Čovjek nije organ. preko govornih organa riječima. jer je cjelina i čim izolirate dio izgubili ste čovjeka-cjelinu. 2008b). Dakle. Konačno pedagogija kao znanost dobiva svoju autonomiju s I. Iz određenja čovjeka jasno je da se čovjek ne može odvojeno promatrati. dakle to je u posjedu osobe i osoba je ona koja ima slobodu odluke. Ako smo prethodno naveli psihička duša čovjeka. posjeduje. Bitno je ovako započeti. ali to još nije cijeli čovjek nego dio nedjeljiv od cjeline.

ali ta psiha i to tijelo jesu čovjekovi upravo onoliko koliko ih osoba oživljava svojom slobodnom voljom. Sve što je humano. ali nije moralan. svojim talentom. Psiha se. ne može odlučiti za ništa. slobodan. lišeni onoga što Aristotel postavlja kao odgojni ideal – MUDROST. poznaju čovjeka u njegovoj biti. Trebaju nam oni koji. Zaključio bih: svaki čovjek je orginal. čovjek sebe itekako oblikuje upravo preko svojih dobrih ili loših odluka koje ponavljane stvaraju dobre ili loše navike. između ostalog. Dakle. Petrovića. nekulturan. U tom slučaju ovisnost je logična posljedica. kulturno odražava se preko tijela.sportske igre. prvo čovjek je slobodan odlučiti se. jedinstveno biće i ne postoje dva ista čovjeka. možemo imati čovjeka koji ima lijepo i zdravo tijelo a da je nemoralan. ali neograničen u svojim spoznajnim mogućnostima (Tomislav Ivančić. očito je. Trebaju nam mudri odgajatelji u obiteljima i školama. Tako šizofrenu situaciju hrani iskrivljena medijska prezentacija ljepote i zdravlja. industrija ljepote i zdravlja potpomognuta kvaziznanošću koja umjesto da oslobodi još više zarobljava čovjeka u ime profita. tijelo i psiha uče uvjetovano (to je psihologija dokazala na životinjama) i uče neselektivno.. Kostelića. za uspjeh unatoč okolnostima. Ta slika utječe na školu i percepciju nastavnog predmeta. ali molim vas. za samo psihofizičku razinu (sjetimo se da to nije posljednja instanca). Čovjek se u toj slobodi odlučuje za dobro ili loše. 2007). Ukoliko prihvatimo da čovjek raspolaže svojom psihofizičkom razinom. Iz svega se nameće zaključak: odgoj i odgojno okruženje su presudni za uspjeh čovjeka. Ovdje treba razlikovati dvije stvari. Bez navedenoga poznavanja određenja slobode ne možemo razumjeti odgojni čin. Einsteina. Treba nam s koncepta <važnost tjelesnog vježbanja> prijeći na koncept <važnost rada i kreativnosti>. Pitam se što će čovjek s tim somatskim zdravljem. pojavljuju društvene zvijezde kao simboli i promicatelji zdravog načina života koji se svodi samo na sintagmu <vježbati i zdravo jesti>. i obrnuto. onda postoji mjesto s kojega čovjek gospodari sam sa sobom. u kojemu je svega svijestan. 2008b). a nepredviđeni prekidi izazivaju u čovjeku negativne osjećaje. a posljedično niti dostignuća velikana poput Tesle. Dakako. kao smisleno jedinstvo svih svojih dimenzija. očito je da i osoba kao središte može biti ranjena upravo ako se odluči za nemoralno (jer ona kako smo rekli ima slobodu odluke)... a sve svoje snage troše na to da se zdravo hrane i vježbaju. Nije ni čudo što se u nas zadnjih godina. a drugo čovjek je ograničen u svojoj spoznaji. prema tome osobnost mora prožeti tijelo (koje uči uvjetovano i neselektivno) da bi ono postalo originalno tijelo ne samo po izgledu nego i osobnosti. Sve što činimo ne možemo činiti bez tijela. dakle podrazumjeva slobodu). možemo zaključiti: kao što bez psihe nema čovjeka tako ni bez tijela nema čovjeka i njegovih genijalnih dijela. To bi značilo da nije smislena cjelina – ima lijepo tijelo. Dakle. biva razdijeljen. Ako to nije tako čovjek. a nerijetko ni to. Ivana Pavla II. imamo puno zdravih ljudi koji su totalno neproduktivni i nekreativni. To obilato koristi tzv. a ne autoriteti položaja bez pokrića. U skladu s prethodno navedenim. Bez tijela ne postoji iskustvo čovjeka jer čovjek ne doživljava iskustvo samo kao duh ili duša nego zajedno s tijelom (Tomislav Ivančić. očito da je danas sve više ljudi ovisnih o vježbanju. svojim sposobnostima i onda osoba postaje cjelina – sve što jest i sve što ima postaje jedno. a u svijetu puno ranije. za imati umjesto za biti. što bi po meni značilo lišeni morala (jer moral podrazumjeva svijest o tome što je dobro a što loše. nemojte zaboraviti da se govori o tjelesnom 13 .

i onako polomljen i sam kazuje slavu koje više nema. Ali nešto što je označeno kao temeljno ne može potpomagati jer onda nije temeljno nego pomoćno. Davati važnost kineziologiji njenim približavanjem medicini znači izgubiti širinu odgojne komponente. U svjetlu toga postavlja se pitanje određenja tjelesnog odgoja kao temeljnog odgojnog područja. „skida kile“. 1991). Ne mora se imati kompleks manje vrijednosti s obzirom na zapravo veću važnost odgoja u smislu „bolje spriječiti nego liječiti“ – na ovome području ukoliko ga zanemarimo mogu nastati problemi koji se neće ticati samo medicine – simptomatski da. Za mene je tjelesni odgoj i vrhunski sport i bavljenje sportom u slobodno vrijeme i svaka druga aktivnost čovjeka koja simbolički svjedoči o tjelesnom i svakom drugom naporu koji je potrebno uložiti da bi se uspjelo u životu. ostat će samo ruševina. Radi se o nerazumijevanju smisla tjelesnog odgoja i njegove širine. 1991). a zdravlje je jedna od temeljnih vrijednosti u životu čovjeka. ali istovremeno i njegova degradacija. samim time što svi ljudi veliki dio života provedu i provode u školi. crta ličnosti i karaktera (Ante Vukasović. Međutim oni koji su skloni ovakvome znanstvenom putu kineziologije zaboravljaju jedan bitan moment: u javnom sektoru postoje ljudi koji odgajaju djecu za opće dobro društva i time su izjednačeni u svojoj bitnosti s medicinom koja liječi za opće dobro. i svesti tjelesni odgoj na somatsku komponentu zdravlja povećanjem kapaciteta metaboličkih parametara. ali uzročno problemi će obuhvatiti čovjekovu bit. moralnih i estetskih svojstava. 14 . Tjelesni odgoj kao nastavni predmet jest najvažniji. Ono je osnova i opći uvjet života (Ante Vukasović. Pedagogija će reći da je tjelesni odgoj temeljno odgojno područje jer je u funkciji očuvanja zdravlja. U protivnome. Sigurno je da su namjere plemenite. Je li tjelesni odgoj samo u funkciji servisa ostalim odgojnim područjima? Ne možemo to dopustiti.odgoju u širem smislu riječi. To približavanje medicinskom pristupu nije ništa loše pod uvjetom da se u vidu ima bitna distinkcija između odgoja i somatske medicine u smislu cjeline i dijela. Problem tjelesnog odgoja i njegove marginalizacije jest upravo svođenje odgajatelja na razinu društvene zvijezde koja je tu da održava fizičku spremu. Kaže se dalje da tjelesni odgoj istovremeno potpomaže razvitak intelektualnih i radnih sposobnosti. on jest temeljni zato što je istovremeno i intelektualni i moralni i estetski i radni odgoj. koja puno zna o metodama vježbanja ali malo o čovjeku. Ovdje se misli na šire značenje od nastavnog predmeta. To bi istovremeno bilo naznačavanje njegove važnosti. ali nije jedini. Vratimo tjelesnom odgoju njegovo dostojanstvo. Andrićevski kazano stup koji ne služi ničemu osim da puca na mrazu i gori na žegi. kako ontološki tako i predmetno. ali opet se pitam zar je to sve? Naime ovdje smo zdravlje spustili samo na somatsku komponentu. Reklo bi se kud ćeš većeg značenja od ovoga. ali nisu do kraja razrađene pa stoga i nije čudo da u praksi imamo de fakto degradaciju tjelesnog odgoja. on je uvjet bez kojega je nemoguća realizacija ostalih područja odgoja. da bi se postalo čovjekom. njegovu temeljnost: on u svojoj biti naglašava cjelinu. Pokušajmo ih ukratko obrazložiti: da bi neka znanost izdržala hiperprodukciju (relativizacija) novih metoda i sadržaja („zumba sindrom“) mora imati duboke ontološke korijene. Drugi problem javlja se kada definiramo odnose između pojedinih odgojnih područja. izgrađivanje voljnih osobina. ako je kineziologija uopće ima. U tom smislu čine mi se bitnim dva negativna trenda koja definiram kao: opća relativizacija i stalno prilagođavanje trendovima („zumba sindrom“).

estetski i radni odgoj) ukoliko ga odgajatelj. profesor. ZAKLJUČAK Tjelesni odgoj jest odgoj za rad i kreativnost te kao jedno od pet temeljnih odgojnih područja (uz moralni. 15 . 4. trener. roditelj interpretira i provodi u skladu s onim što on po svom ontološkom habitusu jest. u smislu tijela bez kojega nema čovjeka. intelektualni. onoga što bi on u odgojnom smislu trebao biti. može zajedno s ostalim odgojnim područjima djelovati upravo ljekovito na sve aspekte čovjekova života.ali ne samo u smislu somatskoga zdravlja nego još važnije. učitelj. tj.

Maksimalni primitak kisika smanjuje se stopom od 0. a označava smanjenu sposobnost rada tijekom kojeg se koriste velike skupine mišića kroz duže vrijeme. godine. također se smanjuje vitalni kapacitet 40 do 50%. zatim dolazi do smanjenja mase mišića za više od 10% tj. Tijekom starenja dolazi do određenih promjena fizioloških karakteristika. U starosti dolazi do gubitka koštanog tkiva koji je izraženiji u žena nego u muškaraca (oko 8% u žena i 3% u muškaraca za svako desetljeće života). FIZIOLOŠKE PROMJENE STARIJEG ORGANIZMA I TJELESNA AKTIVNOST Proces starenja normalna je fiziološka pojava i traje neprekidno od rođenja ili još točnije od začeća pa do kraja života. Danas je dokazano kako redovita tjelesna aktivnost može doprinijeti mnogim pozitivnim promjenama i boljoj fizičkoj sposobnosti u starijih jednako kao i u mlađih ljudi u svrhu očuvanja njihove funkcionalne sposobnosti u srednjoj. Radni kapacitet smanjuje se 20-30% tijekom starenja. odnosno organizam starije osobe karakterizira niz specifičnosti u odnosu na organizam mlađe odrasle osobe. do 70. to jest 8 do 10% tijekom svakog desetljeća nakon 25. Fiziološka starost (za razliku od kronološke starosti) definirana je individualnom sposobnosti organizma da se adaptira na uvjete okoline. obavljanje prigodnih poslova i slično). Tijekom starenja također dolazi do morfoloških i fizioloških promjena srčano-žilnog sustava. Treba istaknuti da je svaka osoba. 16 . sport. ali i u dubokoj starosti. a od 30. Važnost tjelesne aktivnosti ne treba se posebno naglašavati.75 do 1% godišnje. sposobna za određenu vrstu tjelesne aktivnosti te da starost nikako ne bi smjela predstavljati ograničavajući faktor za vježbanje. koje ne treba zanemariti jer samo pravilnim sagledavanjem tih osobitosti može se pravilno procijeniti sposobnost organizma za tjelesnu aktivnost. TJELESNA AKTIVNOST Pod pojmom tjelesne aktivnosti podrazumijeva se svaki rad mišićno-koštanog sustava koji troši energiju iznad razine mirovanja (aktivnosti u slobodnom vremenu. Za procjenu radne sposobnosti najčešće se koristi maksimalni primitak kisika – VO2 max. Najmanje 50% promjena koje se pripisuju starenju može se pripisati atrofiji uslijed neaktivnosti. profesionalna djelatnost. Ona se najprije ogleda u smanjenju sposobnosti za tjelesnu aktivnost. smanjuje se broj i veličina mišićnih vlakana. godine života smanjuje se i bazalni metabolizam za oko 10%. (sposobnost organizma da primi kisik. bez obzira na kronološku dob. PROVEDBA TJELESNE AKTIVNOSTI I U DUBOKOJ STAROSTI Uvriježeno je mišljenje kako je starost sama po sebi prepreka za fizičku aktivnost i vježbanje. prenosi ga i koristi za oksidacijske procese). rekreacija.

Smanjenje rizika od nastanka povišenog krvnog tlaka . Poboljšavanje lipoproteinskog profila (povećava HDL – lipoproteine visoke gustoće.KORISNOST STALNE TJELESNE AKTIVNOSTI ZA ZDRAVLJE STARIJIH LJUDI Aktivniji životni stil može spriječiti mnoge od negativnih posljedica koje starenje ima na zdravlje i povećati kvalitetu življenja. Smanjenje prekomjerne tjelesne mase smanjenjem viška tjelesne masti . a medicinski pregled prije uključivanja u proces tjelovježbe obavezan je kako za mlađu tako i za stariju populaciju. Brojni su korisni učinci redovite tjelesne aktivnosti kao npr. a smanjuje LDL – lipoproteine niske gustoće) . Također su važni i fizikalni nalazi koji mogu otkriti postojanje bolesti srca i pluća. Prevencija kliničkih manifestacija osteoporoze čuvanjem koštane mase od gubitka izazvanog starenjem VAŽNOST LIJEČNIČKOG PREGLEDA STARIJE OSOBE KOJA PROVODI TJELESNU AKTIVNOST Prije samog uključivanja starije osobe u proces kontinuirane tjelesne aktivnosti. Prevencija kroničnih bolesti srca i krvnih žila . Povoljno djelovanje na autonomni živčani sustav . o mogućim problemima s povišenim krvnim tlakom. Smanjenje rizika od nastanka šećerne bolesti neovisne o inzulinu . Pri medicinskom pregledu posebno su dragocjeni anamnestički podaci koji se dobivaju od samog potencijalnog korisnika tjelovježbe o obolijevanju od koronarne srčane bolesti. 17 .: . Smanjenje rizika od moždanog udara . Kod starijih osoba obavezno je obaviti snimanje elektrokardiograma u mirovanju i opterećenju (EKG) te rendgensko snimanje srca i pluća. Danas je znanstveno dokazano i postoje mnogi stručni dokazi koji potvrđuju koliko je fizička aktivnost važna u prevenciji i zaštiti od mnogih bolesti i u starijoj dobi. Smanjenje rizika od nastanka karcinoma debelog crijeva . vrlo je važna savjetodavna uloga liječnika. kao i tijekom njenog provođenja. Sprječavanje nastanka povećane koncentracije masnoća u krvi . obolijevanju od moždanog udara i drugim mogućim simptomima vezanim uz bolesti srca i krvnih žila kao i o iznenadnoj smrti u obitelji.

osjećaja slabosti itd. glukoze u krvi. osim možda kratkotrajnog osjećaja zadovoljstva nakon jednokratne aktivnosti. te kod starijih osoba može izazvati više negativnih učinaka nego pozitivnih. na osnovi rezultata testiranja. Nije nužno vježbati tih 30 minuta odjednom nego je moguće provoditi aktivnosti kraćeg trajanja (10-15 minuta) više puta dnevno kako bi dnevna aktivnost iznosila najmanje 30 minuta. a onda i radi pridonošenja povećanoj motivaciji nakon što starija osoba. Ne redovitost tjelesnog vježbanja neće dovesti do pozitivnih učinaka na zdravstveno stanje. dakle bez stručnog vođenja i nadzora. Vrlo je važna napomena da ukoliko tijekom bavljenja tjelovježbom dođe do bilo kakvih tegoba (boli u prsnom košu. redovita. ZNAČENJE STRUČNE PROVEDBE I NADZORA PROGRAMIRANE TJELESNE AKTIVNOSTI U STARIJOJ DOBI Iako mnoge osobe. (obzirom da tjelesna aktivnost podrazumijeva i aktivnosti u slobodnom vremenu te obavljanje prigodnih poslova i dr. Tijekom kontinuiranog procesa tjelesne aktivnosti potrebno je periodično ponoviti testiranja prvenstveno radi kontrole zdravstvenog stanja starije osobe. ona mora biti kontinuirana tj. sama vidi benefite redovite tjelovježbe. UČESTALOST PROVEBE TJELESNE AKTIVNOSTI KOD STARIJIH LJUDI Učestalost provođenja tjelovježbe trebala bi biti najmanje 2-3 puta tjedno (a još bolje svakodnevno) te odgovarajućeg trajanja (od najmanje 15 minuta do 30 minuta što predstavlja cilj. a maksimalno 40-ak minuta). koje dakako ne možemo voditi i nadzirati) u starijoj dobi je poželjno da tjelesna aktivnost bude programirana. odnosno da bi se nakon određenog vremena osjetila korisnost tjelovježbe. VAŽNOST STALNE PROVEDBE TJELESNE AKTIVNOSTI U STARIJIH Da bi tjelesna aktivnost u starijih ljudi bila svrsishodna.Od laboratorijskih pretraga važna je kompletna krvna slika. vođena i nadzirana od strane educiranih stručnjaka tjelesne i zdravstvene kulture obzirom na potreban oprez kod doziranja trajanja i intenziteta opterećenja te uzimajući u obzir specifičnosti njihovog zdravstvenog stanja. spolu. analiza urina. Također je potrebno uzeti u obzir da li se starija osoba u ranijim godinama bavila 18 .) odmah treba prekinuti vježbanje i konzultirati se sa svojim liječnikom. kreatinina u serumu i kolesterola. provode određenu vrstu tjelesne aktivnosti samostalno. otežanog disanja. bez obzira na dob. funkcionalnoj sposobnosti odnosno stupnju zdravlja. INTENZITET OPTEREĆENJA VJEŽBANJA U STARIJIH Vrlo je važno odrediti optimalan intenzitet opterećenja (najčešće umjereni) individualno za svaku stariju osobu ovisno o njenoj dobi.

vježbe istezanja). smanjujući neugodan osjećaj koji nastaje povećanjem tjelesne aktivnosti. a ako nije onda je potreban poseban oprez kod doziranja trajanja i intenziteta opterećenja. nadalje. Osim što ćemo prevenirati ozljede takvim intenzitetom vježbanja spriječiti ćemo stvaranje negativnog stava prema vježbanju. U pravilu je najbolje početi vježbama niskog intenziteta i kratkog trajanja. a koje je moguće uklopiti u svakodnevne aktivnosti (npr. Umjereni intenzitet vježbanja od 3-6 MET-a ili 4-7 Kcal/min (1 MET = metabolička jedinica = 3. pogotovo u osoba kod kojih je prevladavao sedentarni način života. Natjecateljski sport sam po sebi zahtijeva 100% maksimalno angažiranje funkcijskih kapaciteta već pri samom treningu. Nagla povećanja intenziteta opterećenja u načelu treba izbjegavati. Prednost bi trebalo dati onim sadržajima koji stimuliraju funkcionalno poboljšanje rada srca. a pogotovo na natjecanju s obzirom da je u sportu osnovni motiv pobjeda. vrtlarenje). krvotoka i disanja. igra s djecom. Također je važno naglasiti da na kraju tjelesne aktivnosti treba postupno smanjiti intenzitet aktivnosti kako bi se uspostavila ravnomjerna funkcija organizma. vježbe fleksibilnosti važne su stoga što održavaju pokretljivost u zglobovima. šetnje. KOJIM SADRŽAJIMA DATI PREDNOST PRILIKOM IZBORA AKTIVNOSTI? Obzirom na već ranije spomenute osobitosti organizma starijih osoba. Vježbe koje stimuliraju opću izdržljivost vrlo su bitne jer mogu značajnije stimulirati razvoj aerobnog kapaciteta. hodanje. Vježbe za održavanje mišićne jakosti kojima se aktiviraju velike mišićne skupine važne su za pravilno držanje tijela i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. a samo uključivanje u tjelesnu aktivnost treba biti postupno. u izboru aktivnosti treba preferirati one sadržaje koji ne predstavljaju opasnost po zdravlje.5 ml O2/kg x min) prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO.tjelesnom aktivnošću. a time i osiguranju što kvalitetnijeg življenja i u dubokoj starosti. Važno je istaknuti da bavljenje tjelovježbom ne treba ograničavati faktorom dobi. osjetljivijem dijelu staračke populacije ne dolazi u obzir osim u pojedinih funkcionalno sposobnih starijih ljudi koji se trajno bave određenom natjecateljskom sportskom aktivnošću. zatim uzimajući u obzir smanjene fiziološke mogućnosti starijih te veće osjetljivosti pojedinih tkiva u starosti. nego ograničiti treba opterećenja i uskladiti ih sa zdravstvenim stanjem pojedinca. što znači da je neophodno prije svake aktivnosti zagrijati i pripremiti organizam u trajanju od najmanje 10 minuta (npr. a vježbe koordinacije i ravnoteže također su preporučljive u starijoj dobi jer smanjuju opasnost od padova. SMIJU LI SE STARIJE OSOBE BAVITI NATJECATELJSKIM SPORTOM? Sport kod kojeg je osnovna svrha takmičenje odnosno natjecanje u većem. 19 . 1997) doprinosi unaprjeđivanju zdravlja i očuvanju funkcionalne sposobnosti starijih ljudi.

hodanje ne treba poznavati specijalne vještine niti posjedovati specijalnu opremu. Danas također postoje i programi hodanja. Prednost trčanja je u tome što je intenzitet opterećenja moguće stupnjevati brzinom trčanja. a s druge strane u društvu je puno zabavnije pješačiti. Sportsko-rekreativne aktivnosti idealne su za starije ljude obzirom da se napor i razina opterećenja mogu idealno dozirati ovisno o fiziološkoj dobi i zdravstvenom statusu.. hrskavičnog i vezivnog tkiva. Trčanje povoljno utječe na srčano-žilni i plućni sustav. TRČANJE Trčanje je takva aktivnost koja se može provoditi individualno ili u grupi i gotovo svuda gdje je osigurana čistoća okoliša i zraka.. a time i oslobađanju od stresa. društvenu aktivnost i kvalitetu življenja. (krećemo se sporije. livade. u prvom redu radi sigurnosti te mekoće tla i čistoće zraka. održavanje mišićnog. Ono predstavlja najprikladniji oblik kretanja koji stimulira razvoj aerobnog kapaciteta. PREPORUČENE TJELESNE AKTIVNOSTI ZA STARIJE LJUDE PJEŠAČENJE (HODANJE) Hodanje je najprirodnija i najsvakodnevnija forma kretanja. Hodanje bržim tempom jedan je od najboljih i najučinkovitijih načina da se poboljša rad srca. Iako starenje mijenja način na koji hodamo. redovitu. 20 . koji se provode na pokretnim trakama za simulaciju hodanja. ali je osnovni motiv zabava te očuvanje zdravstvenog stanja i funkcionalne sposobnosti. održavanje optimalne tjelesne težine te poboljšanje procesa izlučivanja. držanje tijela se mijenja i korak je sve kraći) hodanje je sveobuhvatna vještina koja je naučena i usvojena rano u životu te stoga predstavlja najidealniju aktivnost u starijoj dobi. pravilnu i umjerenu aktivnost očuvali i poboljšali svoje zdravlje. poveća tonus mišića i postigne relativno dobra razina fizičke aktivnosti. U izboru terena za hodanje prednost treba dati uređenim stazama u prirodi (šume. Takvi programi zahtijevaju educiranog voditelja tjelesne aktivnosti. Za pješačenje tj. Također su poznati korisni učinci na neurovegetativni sustav koji pridonose osjećaju opuštenosti. a početi se može i u zrelijoj životnoj dobi gdje možemo naći mnoštvo primjera u kojima su stariji ljudi kroz postupnu. no ne bi bilo loše hodati u društvu s još jednom osobom ili u grupi.U sportskoj rekreaciji koja je jedina adekvatna u starijoj dobi primjenjuju se isti oblici kretanja kao i u sportu.). u prvom redu radi sigurnosti zbog mogućih ozljeda i padova. Hodanje je aktivnost koja se može provoditi individualno. a prije samog uključivanja potrebno je putem pregleda provjeriti zdravstveni status osobe koja se želi uključiti u program hodanja. Ovo naravno ne znači da u natjecanju nema zabave ili da u rekreaciji ne može biti i natjecanja. kod kojih se precizno može odrediti intenzitet opterećenja i trajanje vježbanja.

PLIVANJE I AKTIVNOSTI U VODI Voda. Prednost je vježbati u bazenima jer oni imaju grijanu vodu. Ona izaziva vazokonstrikciju u koži. Vježbati se može u moru. Plivanje i vježbe u vodi naročito se preporučuju gojaznim osobama jer se u vodi “gubi” masa tijela. Topla voda također predstavlja okruženje u kojem osobe oboljele od artritisa imaju manji osjećaj boli. Ona predstavlja idealno opterećenje koje omogućava primjenu vježbi kojima se može izvoditi pokrete slobodnih amplituda. U zimskim mjesecima kad vremenski uvjeti ne dozvoljavaju vožnju biciklom (naročito kod starijih osoba zbog povećane opasnosti od pada) rješenje može biti korištenje bicikl ergometara koji omogućavaju vježbanje u kući. Umirujuće djelovanje tople vode na nervni sustav dovodi do opuštanja i smanjenja mišićne napetosti. uzrokujući dilataciju krvnih žila i pospješivanje periferne cirkulacije. Najbolje je početi kombinacijom hodanja i trčanja. jezerima. VOŽNJA BICIKLOM Vožnja biciklom u proljetnim i jesenskim danima predstavlja izvanredan sadržaj za vježbanje osoba treće životne dobi. a istovremeno djelovati na jačanje muskulature.Budući da je u gojaznih osoba kardiovaskularni sustav nesrazmjerno jako opterećen potreban je određeni oprez te postupno uključivanje takvih osoba u aktivnost. Budući da bicikl nosi najveći dio mase tijela preporuča se posebno gojaznim osobama kao i osobama koje imaju početnu artrozu koljena jer nije toliko opterećenje na zglobove kao kod trčanja. Posebno treba naglasiti kako voda dozvoljava sve vidove položaja i pokreta te se u njoj može kretati u svim pravcima i ravninama i okretati oko svih osi tijela što nije moguće izvesti nigdje drugdje. plivanje i vježbanje u vodi primjereno je gotovo svakoj starijoj osobi. povisuje naglo sistolički tlak te na taj način opterećuje srce. bazenima. Vježbe u dubokom bazenu zahtijevaju određenu razinu znanja plivanja. Voda kao medij ima višestruke prednosti pred ostalim vidovima aktivnosti. pa i kod kuće u kadi. što omogućuje bolju pokretljivost u pojedinim zglobovima. a posebno nagli ulazak u hladnu vodu. slanu i slatku te imaju sve prateće sadržaje potrebne osobama starije dobi. Vježbanjem u toploj vodi. a kako se temperatura vode kreće od 26-280C što je dosta hladno za izvođenje statičkih 21 . podiže se temperatura tijela. Ova aktivnost pozitivno utječe na razvoj funkcionalnih sposobnosti kardio-vaskularnog sustava. Kod osoba s artrozom zglobova (koljeno. boravak u vodi. Takvi ergometri u većini slučajeva imaju označenu skalu intenziteta opterećenja te se vrlo lako može odrediti optimalan intenzitet opterećenja individualno za svaku stariju osobu uvažavajući dakako njeno zdravstveno stanje. gležanj) preporuča se vožnja biciklom i plivanje. Starije osobe trebaju izbjegavati hladniju vodu.

uz punu koncentraciju i svjesno izvođenje pokreta dolazi do povećanja snage. Vježbe joge predstavljaju dobar izbor za stariju populaciju jer su učinkovite u prevenciji i eliminiranju brojnih zdravstvenih tegoba. jer pokreti tijela slijede brzo jedan za drugim. a temperatura vode viša je nego u dubokim bazenima i kreće se oko 300C. Također se mogu koristiti i razne igre sa i bez pomagala i rekvizita. Tai chi izrazito pomaže razvoju osjećaja za ravnotežu. no ipak valja napomenuti da igranje na poene dovodi do većih opterećenja kardio-vaskularnog sustava. gipkosti i izdržljivosti. disanja. Tehnikama opuštanja i disanja produbljuje se disanje te sprječava hiperinsuflacija (emfizem pluća) i pomaže kad on već postoji. ali i u kretanju. kako fizičkih tako i psihičkih. Prebacivanje loptice preko mrežice jednostavna je radnja bez prevelikog napora.vježbi. i istezanja pogodne su za ovakvu vrstu vježbanja. STOLNI TENIS Igranje stolnog tenisa može biti jedan od korisnih načina tjelesne aktivnosti osoba starije dobi. Vježbe razgibavanja. TAI CHI Tai chi je kombinacija joge i meditacije podrijetlom s Dalekog Istoka. Znanje plivanja u ovakvim bazenima nije presudno. jogu je već odavno službeno potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kao priznati zdravstveno-terapijski sustav. Vježbe koje se mogu provoditi u malim bazenima raznovrsne su i mogu se provoditi u statičkom režimu. a vježbe pomažu i ravnoteži. ta aktivnost ne utječe na povećanje aerobnog kapaciteta.plivanje ili dinamičke vježbe na rubu bazena. S obzirom da se pokreti izvode polagano te niskim intenzitetom ovaj način vježbanja osobito se preporuča starijim osobama. JOGA Zbog svog izrazito povoljnog utjecaja na zdravstveno stanje. Pogodna je kao način razgibavanja i ima određeni psihološki učinak. 22 . Sastoji se od izvođenja serija pokreta i vježbi disanja koje doprinose razvoju snage i fleksibilnosti. SOBNA GIMNASTIKA Sobna gimnastika je idealna aktivnost za osobe koje se nisu prije bavile tjelesnom aktivnošću jer se provodi niskim intenzitetom. Obzirom da se joga vježbe izvode polako. Mali – plitki bazeni pogodniji su jer pružaju veće mogućnosti za provođenje ciljanih programa vježbanja za starije ljude. hodanju kroz bazen ili plivanju. Vježbe snage sa utezima ili ekspanderima kontraindicirane su i ne preporučuju se u starijoj dobi. Disanje ima vrlo bitnu ulogu u svim vježbama i tehnikama joge budući da većina ljudi diše plitko i površno pa organizam ne dobiva dovoljnu količinu kisika što negativno utječe na zdravlje. u dubokom bazenu preporuča se kretanje . Međutim.

boćanja i sličnih te medicinski preporučljivih ciljanih vježbi u sprječavanju određenih bolesti u starijih kao npr. a mogu se preporučiti starijim osobama poput tenisa. hodanja na skijama. rada u vrtu. 23 . tae-do i onih koje je moguće uklopiti u svakodnevne životne aktivnosti poput kućanskih poslova. pomaganju drugim starijim osobama i sl. aerobike (low impact – aerobika). mini golfa. bavljenje s djecom i unučadi. OSTALE AKTIVNOSTI Postoji još čitav niz tjelesnih aktivnosti koje nisu prethodno navedene.

Drugim riječima. s druge strane. mogao upućivati na analizu svjetonazorskoga terora koji nad ženama u takozvanim razvijenim zemljama već nekoliko desetljeća – u ime artificijelnih kanona »idealne ženstvenosti« – provode mediji masovne komunikacije. s jedne strane. koje ćemo prezentirati na temelju njihove egzemplarne artikulacije u jednom globalno pozicioniranom magazinu za muškarce. vrijedi za oba spola/roda. Simone de Beauvoir je u svom znamenitom djelu The Second Sex (Le Deuxième Sexe) (2011. barem na prvi pogled. nego ćemo skicirati obrise njegove »fenomenologije«. drugog feminističkog vala. To relativno novo stanje – to da su se. biti riječi o jednoj drugoj. ovdje nećemo ulaziti u raspravu o dubljim pretpostavkama i uzrocima stvaranja toga mita. iz koje. držeći također da njegove transformacije potiče »manje kulturni protuudarac. i korpus vladajućih recentnih predodžbi (o) muževnosti. (i) muškarci našli pod baražnom vatrom imperativa i receptura za vođenje poželjnog ili »ispravnog« načina života – neizbježno implicira i nužnost razvijanja novog razumijevanja muževnosti. Kraj muževosti ili konstruiranje novih muževnosti? No. Nabrajajući brojne dramatične simptome rađanja i artikuliranja tog novog fenomena.). hormonima i specifičnim spolnim 24 . autorica utjecajnog »feminističkog bestselera« pod naslovom The Beauty Myth (1991. u jeku tzv. s druge strane. Ovdje će. dakako. ono što nam je pri-rođeno. /1949. i sve ovo o čemu će ovdje biti riječi zapravo tek postaje moguće. fundamentalnu distinkciju. 2008: 16). Na tragu te dalekosežne spoznaje. dakle./) ustvrdila da se žena ne rađa. tj. početkom 1970-ih. i kompulzivne klišeje i stereotipe svojstvene »masovnoj«. posredujući naloge modne i farmaceutske industrije. britanska sociologinja i feministica Ann Oakley je. MITOLOGIJA LJEPOTE. »dobiveno rođenjem« – »anatomsko i biološko tijelo« (definirano kromosomima. koja. godine) ustvrdila da se mit o muškoj ljepoti tijekom zadnjeg desetljeća prošloga stoljeća posve etablirao i postao notornom činjenicom. s onu stranu nekadašnje prividne samorazumljivosti. Nije stoga nimalo čudno da su se početkom 1990-ih godina na Zapadu – usporedno s prvim razgovjetnijim znakovima spomenutih promjena – javili i novi pristupi proučavanju maskuliniteta. a više jednostavne tržišne mogućnosti« (Wolf. strogo uzevši. s jedne strane. predviđajući da će se uz bok mita o ženskoj ljepoti uskoro razviti i analogni mit o muškoj ljepoti. no u bitnim crtama identičnoj »kampanji«. koji nastoje objasniti razloge i moduse tih nekoć nezamislivih transformacija ideja o muževnosti. u sociologiju uvela distinkciju spola i roda. nego da se ženom postaje. pozabavit ćemo se nekim važnim značajkama recentne transformacije i multiplikacije ideja i koncepcija muževnosti. međutim. čije su mete/objekti – muškarci. Te je mijene početkom 1990-ih lucidno zapazila i Naomi Wolf. Spol (sex) odnosi se na ono što je u najdoslovnijem smislu riječi prirodno. »popularnoj« kulturi. Wolf je u predgovoru novom američkom izdanju spomenute knjige (napisanom 2002. KOMERCIJALIZACIJA I DISCIPLINIRANJE TIJELA Uvod Naslov ovog rada bi. Slažući se s tom procjenom. oslanjajući se na dva izvora: znanstvenu refleksiju tih transformacija u suvremenoj društvenoj teoriji. prije rasprave o »mitu o muškoj ljepoti« valja se vratiti na jednu staru.

Rod (gender) je. nego moramo zauzeti određen stav spram tijela. ali ne možemo ostati pri toj danosti. koje oni uče reproducirati na kulturalno primjerene načine« – ona je »konstruirana socijalno i povijesno. U djelu znakovita naslova. socijalno-kulturalna interpretacija (i eo ispo transformacija) tih temeljnih biološko-fizioloških činjenica – uvijek u velikoj mjeri ovisna o socijalnim i kulturalnim čimbenicima koji definiraju životni kontekst. svim je tim pokušajima zajedničko jedno: odbacivanje »zdravorazumskog« shvaćanja muževnosti kao nečegn »fiksnog«. »dobivamo «. medijski studiji. dakako. i za žene. Drugim riječima. parafrazirajući spomenutu tezu Simone de Beauvoir. »nisu rođeni s muževnošću kao dijelom vlastite genetske konstitucije. antropologija. nego se muškarcem postaje. riječ o socio-kulturalnim konfiguracijama muževnosti susrećemo se s tolikom raznolikošću oblika i sadržaja. pojednostavljeno govoreći. Umiranje tradicionalnih. dakle. nego uvijek biva aktualiziran tako što se podvrgava kulturalnom kodiranju i »uzdizanju« u rod. Mogli bismo također. To bi.). David Morgan zaključuje da postojati kao muškarac ponajprije znači djelovati na određene načine. koje se. zapravo. prema: Beynon. drži MacInnes. koji u tom smislu razlikuje muškost (maleness) kao biološku činjenicu i muževnost (masculinity) kao kulturalnu kategoriju. No. a ne jednostavno biti muško (being masculine). ali muževnim se postaje. Muškarci. Razlikovanje spola i roda poziva nas. dakako. supruzima. 25 . To bi se radikalizirano stajalište moglo iskazati i tvrdnjom da postoje samo (razni oblici) muževnosti. psihologija.). implicitno ili eksplicitno. nešto što je dogovoreno. a da muškosti. analize filmova. semiotički.). U tom smislu. takoreći »činiti muževnost« (doing masculinity). da je o muževnosti ispravnije govoriti u pluralu nego u singularu. Kad je. 7). To se aktualiziranje.obilježjima). 2002: 2). feministički itd. pak. maskuline biti« (Cornwall & Lindisfarne. strukturalistički. kulturalni studiji. Pritom je važno podsjetiti da su muškarci. kao i žene. u skladu sa spomenutim Beynonovim razlikovanjem – ali smisaono posve podudarno i s distinkcijom de Beauvoir – možemo ustvrditi da se muškarcem rađa. Muževnost se. radnicima itd. međutim. pak. partnerima. muški studiji itd. da »istražujemo odnos između… anatomskog tijela… i življenog iskustva rodnog utjelovljenja« (Howson. patrijarhalnih ideja. Jer tijelo. reći da se muškarac ne rađa. kulturalnim. u cijelom rasponu situacija« (Morgan. John MacInnes ne samo da pokazuje da su nestale stare maskuline privilegije. The End of Masculinity (1998. 2002: 2. kao i ženstvenost. dakle. prema: Beynon. Proučavanjem pluraliziranih oblika muževnosti danas se bave mnoge discipline (sociologija. U skladu s tom varijabilnošću recentnija istraživanja uvjerljivo dokazuju da se poimanje muževnosti tijekom zadnjih desetljeća značajno promijenilo. 2011: 40−41). što je neke autore navelo na odbacivanje svake esencijalističke primisli o postojanju »fiksne. ženski studiji. ni u kojem slučaju ne zbiva kao neki jednokratan čin. nema. No. U diskursu muževnosti distinkciju spol-rod možemo prevesti poput Johna Beynona. a ne biologijski« (Beynon. nego te procese ocjenjuje pozitivnim jer su oni muškarcima otvorili posve nove mogućnosti – kao očevima. »prirodnog« i »univerzalnog«. ljubavnicima. društveno i povijesno posredovanom biću – ostati u svom »sirovom« stanju. marksistički. nego se rod – i ženski i muški – može »razumjeti kao dio predstavljanja sebstva. javlja u mnoštvu izrazito heterogenih likova koji su (su)oblikovani različitim društvenim. povijesnim i zemljopisnim silnicama. 2002: 145). homogena kategorija isključivo kada se radi o biološkoj razini. i same mijenjaju tijekom vremena. djeluje podjednako oslobađajuće i za muškarce. rabeći vrlo široku lepezu pristupa (psihoanalitički. ona je prije nešto što oni usvajaju akulturacijom i što je sastavljeno od socijalnih kodova ponašanja. moramo ga »rabiti« na određene načine. spol ne može – barem kad je riječ o ljudskom.

s jedne strane. nezaposlenosti. spol (muškost) uvijek se pojavljuje kroz rod (muževnost). normi i značajki povezanih s tim konceptom. u svim onim područjima u kojima muškarci žive svoje zbiljske živote. Problem. a s druge strane. »dekonstrukcijske načine« (Beynon. dakako. književnosti. 2003: 42−46): 1) Feminizam – promjene u životima žena i u njihovom samorazumijevanju neizbježno su snažno utjecale i na živote muškaraca i njihovo samorazumijevanje. neemocionalnost i nekomunikativnost. Tek se mnogo kasnije shvatilo koliko su mušarci bili traumatizirani ratovanjem i koliko je ponekad bilo tešo privikavanje na civilni žvot. u prvom planu. objekt rane feminističke kritike bio »hegemonijski maskulinitet« kojeg karakteriziraju distanciranost. biologije i naučenog ponašanja« (Ryan. prema: Beynon. utjecalo je tijekom 20.bilo točno samo ako ne zaboravimo da u temeljima muževnosti. 2) Svjetski ratovi – dolazi do dramatičnog diferenciranja rodnih uloga: muškarci su se našli na ratištu. Na promjene u konstruiranju muževnosti. Morgan također zagovara i komplementarno istraživanje formiranja muževnosti u realnim životnim okružjima: u školama. »uše u industrijski svijet u odsutnosti mušaraca. a ovom ćemo prilikom istaknuti neke (Beynon. filmu. stoljeća niz važnih čimbenika. i emocionalnu suzdržanost. briga. 2002: 13−15) u zapadnim društvima. Rezultati tih napora sugeriraju da je muževnost moguće čitati (i) kao »vrlo raznolik i fragmentirani tekst. nego. neuključenost. U krucijalnom djelu iz tog područja. biološko-fiziološki supstrat spola. umirovljenju… – ukratko. Jer »rod je mješavina prirode i kulture. vojsci. pak. Žene su. izdržljivost. 2002: 14). upravo je ta kritika dala poticaj promišljanjima i izvedbi novog tipa maskuliniteta koji prihvaća tradicionalno »ženstvene« karakteristike – intimnost. a život u borbenoj zoni od njih je zahtijevao hrabrost. Pritom. 2010: 26). da bi ih nestajanje neprijateljstava bacilo natrag u kuhinju« (Beynon. dakle. tj. 2002: 145). popularnoj kulturi. emocionalnost. valja »dekodirati tekst ili otkriti skrivena ili potisnuta značenja «(Morgan. U tom se smislu ne može pretjerati s naglašavanjem raznolikosti i fragmentiranosti likova muževnosti. etnografiji itd. biznisu. 2002: 145). naprotiv. 2003: 42). književnih djela i socioloških djela na nove. Rosalind Gill je istaknula kako je. tražeći »teme koje možda nisu eksplicitno ustanovljene «. ne leži toliko u tome što ne bi bilo tekstova o »muškom iskustvu« koliko u nespremnosti da se obilje postojećih tekstova čita u novom ključu. nego radije kao ishod socio-povijesne i kulturalne borbe i promjena« (Beynon. To se novo čitanje ne smije zadovoljiti s onim što je očevidno. ne kao fiksnu bit koja je privezana za biologiju. odgoj … (Gill. 2002: 1−25. uvijek leži minimalni tvarni. zatvorima. koji su rezultirali »enormnim socijalnim i kulturalnim promjenama« (Beynon. na transformiranje vrijednosti. mora »kopati« dalje i dublje – ono. mora »čitati između redaka«. Tako su nastale mnoge studije koje materijal za izgradnju muževnosti pronalaze u povijesti.). sportu. presudna uloga u oblikovanju »završnog proizvoda« pripada kulturi – kad je riječ o muškarcima u ljudskom društvu. Drugo neizbježno pitanje na koje svi ti pristupi moraju pokušati pronaći odgovor jest kako se oblici muževnosti konstruiraju. David Morgan programatski poziva na ponovno iščitavanje biografija. strogo uzevši. 26 . Gill. 2002: 55). tvrdi Morgan. autobiografija. Discovering Men (1992.

patrijarhalne muževnosti. Tako se stvara specifičan oblik kulture u kojem se oblikuje i posebna vrsta sebstva. iznimno važnim postaje ono izvanjsko. 2002: 104). Zadnja dva desetljeća prošloga stoljeća obilježava prijelaz od masovne. Uz netom nabrojane čimbenike važnu su ulogu zacijelo odigrale i ekonomske promjene koje vežemo uz rekonfiguriranje kapitalizma tijekom posljednja tri desetljeća (u eri takozvanog neoliberalnog kapitalizma. a sljedeća su desetljeća donijela još teže udarce. najvažniji novac). desupstancijalizirao muževnost – ona se sad može kupiti. Muškarci su tako. 5) Gay pokret – javna afirmacija alternativnih artikulacija muževnosti dodatno je povećala odstupanja od tradicijskih modela i obrazaca. Napredak tehnike i tehnologije u drugoj polovici 20. »‘želje’ su nadomjestile ‘potrebe’. proširila horizonte i podigla toleranciju spram drugih i različitih. dakako. U konzumerističkom društvu. koje je orijentirano na samoafirmaciju kroz potrošnju.3) Promjene u svijetu rada – gospodarski kolaps 1929. U literaturi nema potpunog suglasja oko najvažnijih uzroka recentnih transformacija muževnosti. koja je milijune muškaraca lišila jednog od najjačih markera tradicijske. celebrityja. 4) Nastajanje konzumerističkog društva – od 1950-ih nadalje zapadnim društvima u sve većoj mjeri ovladavaju konzumerizam i kultura tzv. a udio žena u ukupnom broju zaposlenih raste do dotad nezamislivih razmjera. nakon Drugoga svjetskog rata. a želje postaju važnije od potreba. Konzumerizam je komodificirao i. uloge onoga koji donosi hranu na stol. industrijski najmanje razvijene zemlje. Za samopredstavljanje. Nastajući. u 21. na određeni način. prema: Beynon. pa je od tih vremena u tijeku i »konstantna rekonstrukcija muževnosti kroz potrošnju « (Edwards. 6) Pojava i popularnost muških style magazina – tijekom 1990-ih muški magazini doživljavaju spektakularan uspjeh. potrošnja dobiva primat nad proizvodnjom. 2003: 44). fleksibilnih serija. eliminirajući potrebu za fizičkim radom. fordističke proizvodnje prema postfordističkoj paradigmi malih. otkriveni i kao nova lukrativna tržišna niša i kao zahvalna komercijalna meta. pri čemu je evidentno bilo da se već tada muško tijelo medijski počinje prezentirati na »radikalno nove načine« (Gill. ali je. Rezultat svih tih procesa jest osporavanje muške »moći«. pa definitivno nestaje i nekadašnja muška dominacija u svijetu rada. 27 . potrošačko se društvo na prijelazu iz 20. stoljeća promijenio je narav rada. globalizacijskim procesima proširena društvena forma od čijeg su nezaustavljivog planetarnog širenja donekle pošteđene još samo najsiromašnije. automobili. »Maskulini konzumerizam« i komodifikacija muževnosti Među spomenutim čimbenicima transformacije maskuliniteta posebno mjesto pripada usponu konzumerističkog društva. na prijelazu iz 1980-ih u 1990-e. kuće…). ono što se vidi golim okom – materijalna dobra (odjeća. od početka 1980-ih godina naovamo). a »muško je tijelo seksualizirano i vizualizirano za profit« (Beynon. 2002: 149). kako već rekosmo. a ono što ljudi jesu u sve je većoj mjeri utemeljeno na onome što posjeduju« (Beynon 2002: 14). no oni su se na tržištu pojavili već krajem 1980-ih. stoljeće etabliralo kao izrazito ekspanzivna. pa nevažnom postaje i fizička snaga kao nekad važna oznaka muževnosti. Mnogi su muškarci za to okrivili više sebe nego ekonomski sustav. godine uveo je svijet u krizu bez presedana. ali i za predstavljanje drugima. s druge strane. ako se posjeduju potrebni resursi (među kojima je. Potrošnja se. dakle.

To pravilo podjednako vrijedi i za žene i za muškarce. 28 .pak. Preciznije. To je bilo u skladu s patrijarhalnom dualističkom matricom. koja je orijentirana na narcističku potrošnju i užitak (Tosh. U tom kontekstu valja još podsjetiti i na jačanje uloge vizualnosti u suvremenom životu. postajući tako (i) sredstvo identitetske prakse. omogućujući koegzistenciju s konkurirajućim. ne ravna zahtjevima pukog opstanka (koji je. 2003: 57). Shema je bila jasna i zavodljivo jednostavna: muškarac je taj koji proizvodi. već od polovice 19. … osmijeh na atraktivnom licu« funkcioniraju kao »ključevi sreće. 2002: 104). alternativnim artikulacijama muževnosti. zaključivši već koncem 1970-ih da među ključne karakteristike kasnomodernog doba spadaju sve veća briga oko vanjštine i tretiranje tijela kao »sredstva samoekspresije« (Lasch. prema: Osgerby. filmske industrije i oglašavanja dao je ogroman doprinos kreiranju i konsolidiranju »izgleda« (the look) kao važne stavke u imaginariju epohe (Featherstone. vrlo učinkovit komunikacijski kanal koji precizno »pogađa« svoju »ciljanu« publiku. to je usredotočivanje na tjelesnost dodatno osnaženo činjenicom da je. kao što je poznato. 2003: 60). Ovdje ćemo se pozabaviti takozvanim style magazinima za muškarce – »novom vrstom magazina za nove vrste muškaraca« (Edwards. Sve naznačene tendencije rezultirale su činjenicom da se rekonstruiranje muževnosti uglavnom fokusiralo na tijelo. dakle. osiguran). naime. radnom etikom i odgovornošću spram obitelji. praktičnost–»smisao za lijepo« itd. s tri glavne identifikacijske točke: proizvodnjom. stoljeća razvoj fotografije. Mogli bismo. U tom sklopu osobito važno postaje oglašavanje. no žene su ga ranije počele poštivati i slijediti. znatno »mekše« muževnosti. U to vrijeme dominantni model muževnosti mogao se opisati kao »hegemonijski maskulini identitet« (Tosh. a žena je definirana ponajprije time što troši. ali je uvelike revidiran. a muškarci su tretirani kao »relativno marginalni« akteri u razvoju modernog konzumerizma (Osgerby. prema: Howson. koja je »maskuline kulturne prakse« i »feminine kulturne prakse« razvrstavala uzduž osi opozicijskih parova: aktivno–pasivno. barem u načelu. prema: Osgerby. nego postaje sredstvom samoizražavanja i predstavljanja drugima. Posljednja su desetljeća. prema: Beynon. Sudbinu hegemonijskog maskulinog identiteta tijekom posljednja dva desetljeća mogli bismo opisati i pomoću pojma dekonstrukcije. rad–dokolica. dramatično ubrzala te trendove. 2011: 96−97). »stilski osviještenog muškarca« (Osgerby. Naime. 2003: 60). prema: Featherstone. Takvi su magazini. prema: Howson. ustvrditi da je invazija konzumerizma dekonstruirala hegemonijski maskulini identitet. pa nas mediji unazad nekoliko desetljeća teroriziraju podsjećanjem na ideju da »gipko i skladno tijelo. No. »maskulinistička« jezgra popustila u svojoj dominaciji i isključivosti. racionalnost–emocije. Tako se pojavljuju obrisi »novog«. koji bez većih problema zalazi na područje koje je do nedavna bilo rezervirano isključivo za žene. čak kao njezina esencija« (Kern. koje je sve do konca 1980-ih – i kao praksa i kao teorija (u akademskim istraživačkim obradama i teorijskim interpretacijama) – bilo »rezervirano« uglavnom za žene. kako je to primijećeno još polovicom 1970-ih. Jer on nije nestao. u tiskanim magazinima te sve više na Internetu. zdravljem i fizičkom ljepotom«. koji polako ali sigurno preuzima primat među suvremenim sredstvima komuniciranja i informiranja. 1982: 21). 2011: 96). minorizirajuću usput i važnost takozvane klasične pismenosti (koja se razvijala zahtjevnom praksom čitanja tekstova na različitim razinama kompleksnosti). rastavljen je na komponente i rekomponiran – njegova je tvrda. »naše doba opsjednuto mladošću. Tu je situaciju pregnantno sažeo još Christopher Lasch. A te nove artikulacije – pod snažnim utjecajem konzumerističkih vrijednosti – afirmiraju model nove. 2003: 59). Alternativne artikulacije muževnosti promoviraju se danas uobičajenim komunikacijskim kanalima: na TV.

nemilosrdne komparacije. da su kult tijela i kult potrošnje povezani snažnim uzajamnim afinitetima. u svakoj situaciji i svim sredstvima« ne priznaje pravo niti na kratki predah. dakle jesam«. i medij samoizražavanja i samoostvarivanja. Uz fiksne značajke (visina. U konzumerističkoj kulturi tijelo. unutarnjeg sklada i subjektivnog razvoja« (Lipovetsky. prema Howson. S druge strane. Jer tek zahvaljujući njima tijelo se može (i. prema drugim ljudima (koji. poveća do maksimuma potencijale svoje forme i zdravlja. odnosno »ideal vlastita nadilaženja i pobjede« (Lipovetsky. »održavati«. moći itd. kako već rekosmo. a u tom se razlikovanju između onog što se jest i onoga što se može biti. tijelo se. jedinstven oblik kapitala – »nositelj statusa. A kupuje se ponajprije ono što je potrebno da bi se tijelo. održalo u »vrhunskoj formi« – mlado. varijabilna svojstva. tijelo je. mora) svrsishodno transformirati. Riječ je o nuždi permanentnog »rada na tijelu«. Homo consomator. prema idealiziranim. koje se okreće oko sunca frenetične potrošnje. u pravilu.ili turbopotrošač. povrh toga. može pretvoriti »u proizvod koji ima određenu razmjensku vrijednost« (Howson. koju posvješćuje i praksa neprekidne.Nije pretjerano reći da je taj narcizam tijela primjerenu »ideologiju« i »metodologiju« svoje realizacije pronašao upravo u konzumerizmu. suvremeno kapitalističko društvo u tome razdoblju krenulo »putem neprekidne stimulacije potražnje. tijelo i – samorealizacija. Upravo te značajke omogućuju da nam ono služi kao instrument samoekspresije. tijelo je iznimno zahvalan »materijal« za operacionalizaciju »programa« života-kao-potrošnje. Jer »tehnike tjelesnog održavanja« nisu ništa drugo nego oblik »investiranja u tijelo« (Howson. 2011: 97. smisao i osjećaj sebe« traže »kroz potrošačke aktivnosti koje su u sve većoj mjeri povezane s kultiviranjem tijela« (Lasch. uvijek bolje izgledaju) i. U konzumerističkoj kulturi ljudi »spasenje. moći i distinktivnih simboličkih formi koje su kritične za pribavljanje resursa« (Howson. fit i zdravo. Pritom se najvažnijim pokazuje upravo atribut eksponencijalnosti jer se kultura u hiperpotrošačkom društvu oslanja na »ideale natjecanja i nadilaženja sebe«. na kojemu su njegova »vlasnica« ili »vlasnik« dužni raditi. Pritom usporedbe idu u više smjerova: prema sebi u »boljim izdanjima« (u prošlim vremenima). koje je postalo medijem samoostvarenja. postajući hiperpotrošačko društvo. 2011: 101). svojstvena konzumerističkoj kulturi. koja su otvorena vanjskim utjecajima. Na taj način ono dobiva i svoje mjesto na tržištu socijalnih položaja. 2011: 97). Parafrazirajući znamenitu Descartesovu izreku. 101). mišićavo. dakako. 2008: 163). kao što je uvjerljivo pokazao Pierre Bourdieu. 2011: 101). Tu se radi o povećavanju fizičkog kapitala jer i tijelo je. 2008: 7). tijelo posjeduje i »plastična«. kao što uvjerljivo dokazuje Gilles Lipovetsky. čime je zatvoren egzistencijalni trokut čije vrhove čine potrošnja. nego i – još preciznije – »ono sam što kupujem«. nastanjuje nova vrsta društvenog pojedinca – hiper. posebno neugodno. nestvarnim slikama i predodžbama ljudskoga tijela. 2011: 96). struktura kostiju itd. dakle. dakle. tržišnosti i beskonačnog umnožavanja potreba«(Lipovetsky. No. Radi se o »vječnom« pokretaču jer »imperativ optimizacije sebe u svakoj dobi. To »novo« društvo. i samo može postati roba. Sve te usporedbe stvaraju »nove točke komparacije između onoga tko jesmo i onoga tko bismo mogli postati« (Featherstone. strogo uzevši. 2008: 163). On više ne žudi za materijalnim blagostanjem (koje pretpostavlja kao temelj nužnih »nadogradnji«). ugleda. 2008: 5). nego se profilira kao »eksponencijalan tražitelj psihičkog komfora. 29 . kozmetičkih intervencija i drugih načina modificiranja. koje distribuiraju mediji. tijelo pretvara u projekt. seksualnosti i ljepote« (Lipovetsky. »jest zato jer kupuje« i »jest ono što kupuje«. a kamoli luksuz odustajanja od trke – »svatko je pozvan da bude djelotvoran i uspješan u svemu. »poboljšavati« itd.). Čini se. posebnih prehrambenih režima. prema: Howson. Pomoću vježbi. suvremene bi žene i muškarci stoga mogli reći ne samo: »trošim. zategnuto. Spomenuta se zadanost dodatno intenzivirala tijekom posljednja dva desetljeća jer je.

no to je cijena koju valja platiti za život u »kulturi tržišne sreće« (Lipovetsky. uspješne. zdravlje itd. ne spadaju u red onih »nasušnih«. nego sloboda od takvih zahtjeva.. kozmetika) itd. U tome bi se smislu moglo reći da suvremeni čovjek sve više želi jer sve manje treba. karijera (posao. financijski savjeti). mentalnim i emocionalnim životima. Izabrali smo Men’s Health. prema: Beynon. u pravilu. više. unatoč stanovitom »omekšavanju« i involviranju nekoć nezamislive orijentacije na »narcističku potrošnju i užitak« (Tosh. recentne ćemo predodžbe (o) muževnosti ilustrirati i pomoću jednog globalno pozicioniranog magazina za muškarce. Brže. odnosi sa ženama i seksualna tematika. 163. briga o tijelu (prehrana i tjelovježba). pa ih stoga možemo nazvati i »željama«. 231).). s 40 izdanja u 47 zemalja. Pomnija raščlamba modela muževnosti koji vrlo uvjerljivo promovira Men’s Health otkriva da je riječ o hegemonijskoj koncepciji muževnosti. Po samorazumijevanju. Ona. ne generiraju ih zahtjevi gologa opstanka. a sve je to objedinjeno pod egidom zdravlja kao vrhovne vrijednosti – otkud proizlazi i ime magazina i branda. koju je. jače – projekt zvan tijelo Kao što smo najavili. odlikuje i razne asketske tradicije. Gore smo naveli da su »‘želje’… nadomjestile ‘potrebe’« (Beynon 2002: 14). naime. 2003). teže svojevrsnom »negiranju« tijela. Drugim riječima. dakako. tijekom posljednjih desetljeća dekonstruirala invazija konzumerističkih vrijednosti.Lipovetsky. pa u pritisku spomenutih ideala i imperativa. odnosno uklanjanju njegovih zahtjeva i svih senzornih i fizičkih senzacija jer sve to ometa »duhovni razvoj«. koji kao da »proždire svu teksturu društva i života« prepoznaje i »glavni uzrok naše društvene i egzistencijalne nelagode«. Potrebe o kojima piše Lipovetsky. zaposlene muškarce koji žele veću kontrolu nad svojim fizičkim. i s čitateljstvom koje obuhvaća više od 24 milijuna muškaraca diljem globusa. nego nastaju kao plod »neprekidne stimulacije potražnje«. vanjski izgled (odjeća. jasno vidi i tmurno naličje hiperpotrošačkog društva. i ta dekonstruirana varijanta hegemonijskog maskuliniteta ostaje u okvirima 30 . To je brand za aktivne. kao što smo naznačili. askeza te iste aspekte programatski reducira ili posve negira. Kao što je poznato. 2008: 164. no u njima su razlozi bavljenja tijelom i njegovim discipliniranjem dijametralno suprotni motivima modificiranja tijela u suvremenom društvu (hedonizam. Men’s Health muškarcima daje oruđa koja su im potrebna da bi poboljšali svoje živote…« Ta su oruđa za poboljšavanje života razvrstana po sektorima djelovanja i samorealizacije muškarca: primjerice. gorućih potreba bez čijeg zadovoljavanja nema opstanka. prema Osgerby. 2002: 104). Men’s Health je »… svjetski izbor informacija broj jedan kad je riječ o informacijama za muškarce i informacijama o muškarcima. koji odlično predstavlja »novu vrstu magazina za nove vrste muškaraca« (Edwards. Ovdje valja spomenuti da naglašena skrb za tijelo nije svojstvena samo konzumerističkoj kulturi. asketske tehnike. Dok konzumeristička opsesija tijelom žudi za njegovim tvarnim i svjetovnim aspektima. Prema podacima na službenoj web stranici izdavača. no ta tvrdnja nije u proturječju s tezom Lipovetskog o »beskonačnom umnožavanju potreba«. No. Men’s Health je »najveći i najprodavaniji magazin za muškarce na svijetu«. primjerice.

dakle. čiji bi se obrisi trebali jasno ocrtavati. bolestan je radnik u najboljem slučaju beskoristan. snažno. no time nije doveden u pitanjetemeljni hegemonijski karakter »nove« muževnosti. I u tome smislu suvremeni muškarac. Isticanjem zdravlja kao najviše vrijednosti Men’s Health se oslanja na tradiciju medijskih kampanja oko tjelovježbe s početka 1980-ih. O razlozima zbog kojih moderno kapitalističko društvo promovira zdravlje pisao je i Michel Foucault. ne želimo reći da je ostvarivanje toga cilja nešto što bi bilo samo po sebi loše. treba sebe sama stvoriti i izgraditi – i tako. koji je svaku brigu zavlastitu vanjštinu držao nemuževnom. Fizički izraz toga tipa muževnosti je. Vin Diesela…. samopouzdanja i zdravlja. Kada je riječ o poželjnom fizičkom izgledu muškoga tijela. rabi »arhetipske« predodžbe muževnosti i ženstvenosti kao polariziranih.koji pretpostavljaju (i petrificiraju) općeproširenu ideju da se muškarci fundamentalno razlikuju od žena. 2002: 65). Problematično je. odnosno »ideal vlastita nadilaženja i pobjede« (Lipovetsky). 2011: 99) na kojemu treba neprekidno raditi. Muževnost – kao i ženstvenost. Pritom. beskompromisnu predanost rigoroznim režimima vježbanja i prehrane. asertivno biće. dok su žene »emocionalna« i »nježna« bića (opremljena. cool holivudskih momaka i čvrstih muškaraca poput Clinta Eastwooda. U tom smislu Men’s Health evocira likove snažnih. u doslovnom smislu riječi. postotak tjelesne masti mora. dakako. posebno mjesto zauzimaju trbušni mišići. odnosno »pomutiti« muškarčevu »racionalnost«). biti self made man. To shvaćanje. odnosno vječno »nedovršen proizvod« (Howson. nadalje. jest dovođenje tijela u stanje u kojem će moći efikasno odgovoriti na zahtjeve modernog kapitalističkog društva (Howson. Motive za »održavanje tijela« Mike Featherstone (prema: Howson. povlašteni topos samorealizacije suvremenih žena i muškaraca. međutim. prema nekim izvorima. skladnih proporcija. Tijelo se tu pojavljuje kao životni projekt. pozivajući svoje čitatelje na odvažnost i odlučnu akciju nasvim područjima života. 2011: 98) dijeli u tri modaliteta: 31 . koja ljudskom tijelu nameće disciplinu. 2011: 125). stoljeća promoviraju zdravlje i preveniranje bolesti (Howson. spasti na jednoznamenkasti broj. zavodničkim moćima kojima mogu sabotirati. 2011: 97). Ono je glavni poligon. Da bi se postigao takav izgled. pri čemu uvelike vrijede stare podjele: muškarac je »racionalno. Danas postoji element narcizma koji je nespojiv s klasičnim holivudskim tipom muškarca. no povijesna istraživanja pokazuju da kapitalistička društva već od ranog 19. preteška ili gotovo neizvediva zadaća. uostalom – traži permanentan »rad na sebi« jer i žene i muškarce danas obvezuju već spomenuti »ideali natjecanja i nadilaženja sebe«. praktično i prirodno agresivno«. Razloge tome nije teško nazrijeti – sa stajališta kapitalističkoga sustava. vjerujemo da »isklesati« tijelo do toga stupnja zacijelo znači veliko postignuće u pogledu psihofizičke snage. mišićavo tijelo. Sylvestera Stallonea. čvrsto fiksiranih opozicija. tu tešku zadaću (implicitno ili eksplicitno) sugerirati ili zadavati svim muškarcima kao jedinu primjerenu tjelesnu normu. doduše. jer traži. Muževnost se u tom kontekstu pojavljuje kao svojevrstan životni imperativ – ona je ono prema čemu »muškarac treba težiti i što mora biti spreman braniti« (Beynon. Naprotiv. uvodeći pojam/koncept disciplinirajuće moći. dakako. to jest da bi se trbušni mišići mogli kvalificirati kao »isklesani« (odgovarajući atribut u engleskom je chiseled) ili čak »oderani« (što označuje famozna žargonska sintagma ripped abs). Za većinu prosječnih muškaraca to je. Funkcija toga oblika moći. razumije se.

Briga za zdravlje rezultira i kolateralnim dobitkom:dobrim izgledom. Od tog fatalnoga dana Narcis je. pak. »budući da su muškarci izraženije uvjetovani da se odvoje od svojih tijela i natječu u neljudskom pretjerivanju. Ono što u njima ipak vrijedi – a što se pojavljuje deformirano totaliziranom komodifikacijom – dalo bi 32 . muška verzija bi mogla naštetiti muškarcima čak i više nego što ženska verzija šteti ženama« (Wolf. Kako god bilo. Model muževnosti koji zagovara Men’s Health vješto kombinira sva tri navedena motiva za održavanje tijela. Mit o muškoj ljepoti samo ponavlja logiku mita o ženskoj ljepoti. odjekuje i nešto od glasovitog starogrčkog ideala uravnoteženoga odgoja. uvelike vrti oko potreba tijela.).1) Instrumentalni stil – tijelo se održava (vježbanjem. 2) Zdravstveni režim – iz potrebe da se preveniraju ozbiljni. ali i zbog užitka. Naše tijelo govori i drugima kakva smo osoba. u velikoj tuzi i izgladnjelosti. a u ovoj njegovoj suvremenoj artikulaciji. kalokagàtije (καλοκαγαθία). potencijalno fatalni zdravstveni problemi (kardiovaskularne bolesti. usredotočenosti na razborito izabran cilj itd. pa u tom kontekstu govorimo o kalkulirajućem hedonizmu. 3) Potrošačke odluke – osoba koja zdravo živi ne samo da vježba i pazi kako se hrani. koja se. pa Lipovetsky zaključuje da suvremeni heroj »kao i Narcis. kandidat za ovisnost« (Lipovetsky.). Kalkulirajući hedonizam. nije ništa manje ranjiv. jasno i razgovijetno posredujući čitateljstvu njegove temeljne vrijednosti i svjetonazor. Današnji su »ideali« nešto drukčiji. sreću pronalazio samo u trenucima kad je zadivljeno promatrao odraz toga predivnog bića. skladu i jedinstvu lijepoga i dobroga (a rimska je kultura taj ideal prevela na poznatiju maksimu mens sana in corpore sano). moramo spomenuti da taj časopis. na svoj način. No. obavlja i jednu neprijeporno korisnu funkciju. Taj je naputak. unatoč svim nedostacima. sanjali o ravnoteži. dakako. Pogubnu opsesivnost nalik onoj kojoj je podlegao Narcis provociraju i suvremeni nerealni ideali i težnje za neprekidnim samonadilaženjem. Lipovetsky je tako junaka današnjega vremena usporedio s mitskim Narcisom. kao što je poznato. umro na obali rijeke. strogo uzevši. Stari su Grci. 2008: 171). nije »izmislio« kasnomoderni (ili postmoderni) epohalni sklop koji Lipovetsy naziva hiperpotrošačkim društvom – on ga samo majstorski reprezentira (zavodljivo i na najvišoj tehničkoj razini). Aktualan je u svim vremenima. transpovijesne naravi. odjeća i asesoar za vježbanje). Muke po Narcisu – onkraj mita o muškoj ljepoti Časopis o kojem smo govorili u prethodnom odjeljku teksta. ali tu ne prestaju sličnosti sa sadržajima starogrčke kulture. kao što znamo. mladićem koji se ugledavši vlastiti odraz u bistroj vodi smrtno zaljubio u nj. karcinom itd. ali zacijelo ne zaslužuju niti da ih se odbaci u cijelosti. suplementi. briga za zdravlje (i preveniranje bolesti) i potrošački životni stil isprepliću se u tom modelu na način koji ga čini egzemplarnim za razumijevanje općih crta »kulture tržišne sreće« (Lipovetsky). posvješćujući potrebu aktivne brige za vlastito psihofizičko zdravlje. neuravnotežen. nego je spremna i na permanentne financijske izdatke za kupovinu određenih proizvoda (hrana. Istine radi. u kojoj više ništa ne izmiče sirenskom zovu potrošnje. obje su verzije mita nedvojbeno vrlo štetne. redukcijskom dijetom) da bi ostalo »uščuvano« i da bi dobro izgledalo. kao što je upozorila Naomi Wolf. No. Dobar izgled je u tom slučaju i znak unutarnje discipline te legitimacija moralnosti (čvrste volje da se »nešto učini sa sobom«. 2008: 336). zaljubljenost je postala toliko opsesivnom da je on radi nje zaboravio i jesti i piti te je na koncu.

Wolf u tom smislu izvlači plauzibilan zaključak da »ne moramo mijenjati svoja tijela. No. 33 .se spasiti bitno drukčijim životnim orijentiranjem. za osmišljavanje i artikuliranje tih novih pravila trebat će probuditi osjećaj za mjeru koji neće biti kontaminiran logikom komodifikacije. nego promijeniti pravila« (Wolf. i razviti motivaciju koja će nas odvesti s onu stranu tržišno skrojene ideje sreće. 2008: 337).