You are on page 1of 96
SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

SSKKAAKKAAVVAACC

SADRŽAJ:

VVOOLL IIIIII

BBRROOJJ 22

LEPTIR

KAMO SE KREĆE NAŠA SVIJEST?

KNJIGA REČI I MEDITACIJA REDA SKRIVENOG HRAMA

NEO-GNOSTIČKO SVEĆENSTVO KAO STUPNJEVANJE SPIRITUALNOG POSTIGNUĆA

LIBER LXV SA KOMENTARIMA

SSeerriijjaall 33 // BBrroojj 22 PPrriivvaattnnoo eelleekkttrroonnsskkoo iizzddaannjjee SSvvii tteekkssttoovvii ssuu vvllaassnniiššttvvoo aauuttoorraa

JJeesseennjjii EEkkvviinnoocciijj 22001100 ee

vv

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

LEPTIR

Fr.Sigma.'.

Vidi! Ja sam leptir pri Izvoru Kreacije; dozvoli mi da umrem pre vremena, padajući mrtav u Tvoj beskrajni tok!

Takođe tok zvezda se kreće veličanstveno ka Staništu; ponesi me ka Naručju Nuit.

Liber LXV-III/53-54

Staništu; ponesi me ka Naručju Nuit. Liber LXV-III/53-54 Na Tibetanskoj granici, u Junan provinciji, na padinama

Na Tibetanskoj granici, u Junan provinciji, na padinama Čangšena, postoje tri Budističke pagode i izvor Leptira. Tokom četvrtog lunarnog meseca, kada cveta lokalno drveće, hiljade leptira, od dvadesetak različitih vrsta izlaze iz svojih čaura i lete ponad vode, viseći na granju, prelivajući bojama ceo kraj. Ovaj događaj se povezuje sa legendom o Bai devojci, zvanoj Vengu, koju je lokalni vladar Nanzao kraljevstva hteo da oženi. Da bi pobegla od moćnog gospodara devojka i njen ljubavnik se svojevoljno udaviše u vodi, a legenda kaže da se oni ponovo pojavljuju svakog proleća kao par leptira.

Leptir, kao simbol duhovnosti i religiozne pouke se pojavljuje u gotovo svim delovima sveta, upravo zbog specifičnog životnog procesa. Prvo postoji kao gusenica, zatim kao čaura i naposletku kao insekt - Leptir.

Gusenica podseća sv ojim gmizanjem, na svakodnevni ovozemaljski život, kada su ljudi zaokupljeni osnovnom egzistencijom i fizičkim potrebama. Čaura predstavlja "grobnicu" ili pak opnu koja skriva (poput vela) Dušu, koja je usnula, ali se razvija i raste. Zatim, izlaskom Leptira, u svoj svojoj lepoti i razigranosti, predstavlja uskrsnuće i duhovno probuđenje u novo stanje, novu svesnost

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Života, slobodnu od materijalnih veza i ograničenja. Tako Leptir u sebi sadrži proces i stanja koja simbolišu prelazak i transformaciju iz Materijalnog u Duhovno.

U mitologiji, leptir se često poistovećuje sa moljcem, međutim, bitna je razlika u tome da je

jedno biće Dana, a drugo je biće Noći. Oba veoma privlači Vatra, te se smatraju bićima ognja - a pošto vrelina vatre izaziva i smrt, neki smatraju to simbolizmom izgaranja u promiskuitetu i nekontrolisanoj seksualnosti, dok se sa druge strane to može pojmiti kao transfiguracija Duhovnog stanja, leptira, kroz sagorevanje u ognju, i prelazak u Ništa - AIN.

U grčkoj mitologiji Psiha, Duša, čije ime takođe znači i Leptir, je pomoću vatre svitaca

sagledala lik svoga supruga Erosa, što je kroz niz iskušenja i iskustava vodilo do transfiguracije u Duhovno.

Čaura, ili pak larva leptira često podseća i na crva, koji se povezuje sa truljenjem i raspadom

materije. Ipak, čaura skriva, i služi kao zaštita Biću, koje se unutar nje tiho i introspektivno razvija u svom povlačenju od sveta. U fazi čaure, duša je mirna i uspavana, prikupila je dovoljno životne energije materijalnog sveta i sada je u periodu re-integracije svojih osobenosti i promene iz gmižućeg

u leteće biće, tj. insekta, koji leti Vazduhom, slavi život i uživa u svojoj duhovnoj razvijenosti. Nekada, pak, leptiri za sobom mogu ostavljati tragove koji liče na krv, crvene boje, a nekada oni se umeju i hraniti krvlju.

Čuveni Efekat leptira se često spominje kao jedna od egzotičnih teorija Haosa, pogotovo kada se navodi kao izvesna posledica koju je prouzrokovao minimalan ili gotovo neprimetan akt - ako na jednom kraju sveta leptir mahne krilima, na drugom kraju sveta to može izazvati uragan. No, to jeste simpatično, ali u stvarnoj nauci to predstavlja izvestan šablon matematičkih proračuna, koji se odnose na haotične poremećaje i kretanja, ne samo u vazduhu. Ipak, u duhovnom smislu Efekat leptira više nego je zanimljiv za razmatranje i kao što može u samom čoveku predstavljati inicijalni impuls ka duhovnoj spoznaji koja mu (poput uragana) može preobratiti celokupno biće, tako i jedno usamljeno delo inicijata, ili pak Magusa, može pokrenuti ceo svet i izokrenuti celokupno njegovo ustrojstvo.

Neki pak misle da mi, ljudi, poput leptira, egzistiramo u četiri stadijuma, kao oplođeno jajašce

u majčinoj utrobi, te nakon rođenja bivamo kao gusenica koja samo jede i gmiže uokolo, da bi se u

smrti ukočili i učaurili iz čega svesnost napušta telo, viđeno kao slobodni i neuslovljeni leptir. Stoga leptir predstavlja simbolički, ponovno, duhovno rođenje i buđenje nakon smrti. U fazi gusenice i čaure, ljudsko biće ne poseduje nikakvu ličnu lepotu, ono priprema sebe kao "nosača" predivne duše, koja će tek izlaskom iz čaure da prikaže svoju veličanstvenost.

Ljudi povezuju leptire sa Dušom, dešava se da u nekim delovima sveta, oko Dana Mrtvih, migriraju Monarh leptiri koji simbolišu kretanje i povratak mrtvih duša.

Leptiri su stoga potpuno povezani sa smislom transformacije, gde napuštajući čauru izlaze u novi svet, u novom obličju, pokrećući svoja šarena krila, koja predstavljaju klasu i rod duhovne tradicije kojoj pripadaju, i u kojoj su se razvili kao Bića Zemlje, kao Ljubavnici duhovnog sazrevanja, te odakle kao Samotnici Duha slobodno ukrašavaju Svet svojom stvarnom prirodom. Ples boja i nesmetan let je sloboda Duha, ostvarena kroz potpunu promenu, to prikazuje jasnom viđenju istinsku Volju inkarniranog sopstva. U tom simbolu Leptira je odražen celokupan naš sistem shvatanja Čoveka i Sveta, Mikrokosmički i Makrokosmički.

Zanimljivo, čak je Fr.Himeneus Alfa 777, sada daleke 1969.godine naznačio da će simbol leptira biti značajan u Novom Redu, u javnosti i objavljivanju, ukazujući na svoju pesmu "Njena Ljupka Kosa" gde kaže: "Lapidoptera prikazuje, Metamorfozu, Anđela Vatre"

Tako, dogodilo se da sam pre nekih godinu dana plutao površinom Mora, uz Grčku obalu, vrlo blizu mesta zvanog Metamorfozis, tražeći u meditaciji, jedan poseban simbol Bogova i Majstora, kako bi smo ga imali kao fokus i pouku u našem Radu, kada mi se momentalno ukazala vizija Leptira. Ova vizija je potrajala više dana, gotovo meseci, a uvek postoji mogućnost da se potpuno "prizove" u svest.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Sada sam dovoden u inspiraciju da Vam spomenem ovo jer sam upravo prethodne noći dozivao Velikog Majstora I.'. (koji je zaštitnik svih R.C. Redova) u užitku sjaja Luči Mise Svetoga Duha, nakon čega sam dobio poseban impuls za Rad i ovu "objavu". Jer, ne zaboravite: "Ljubav je Zakon " a u ljudima i sama Ljubav prolazi kroz faze postojanja Leptira, što zavisi i od Čoveka do Čoveka, od Bića do Bića - materijalna Ljubav se hrani vezama sa ljudima, ona zatim se primiri i transformiše, kako bi se naposletku izmilela iz čaure (vela) i slobodno letela Duhovnim sferama. A svaka Ljubav i sjedinjenje Polarnosti, bilo da je to sjedinjenje ljubavnika na Zemlji, ili pak među zvezdama ili pak sjedinjenje Boga i Čoveka daje jedno Mesečevo Dete.

Samo da sročim koju reč o ovom Leptiru iz Vizije. Sve je vrlo jednostavno, a opet, Vizija Leptira prožima Sve. Videh ga kao Biće sa Jednim telom u obliku Crnoga Štapa, čija krila behu četvorostruka u bojama Elemenata Drevnih, a čija Glava beše potpuno Bela. U drugom obličju videh ga sa telom u bojama srebra i zlata, crnih udova, sa krilima u bojama Sefirota, a glava i dva izdanka na njoj behu u bojama Tri Supernala.

Stoga, u Našem Velikom Redu, pouka Leptira je jasna, Čovek Zemlje, Ljubavnik i Samotnik će sebe prepoznati u tome. Pa ipak, setimo se priče - da beše jednom jedan kineski filozof koji je sanjao da je leptir, a kad se probudio sazva svoje učenike i reče: "Ja, Čuang sanjao sam da sam leptir. Sada, da li je ovo stvarno, ili sam ja leptir koji je zaspao i sanja da je Čuang?"

Vatra Ljubavi Velike Boginje Beskrajnog Prostora i Bezbroj Zvezda u njemu, upravo Plamen Veličanstvene NUIT, ka kojoj lete svi Leptiri će naposletku sagoreti u svojoj Ljubavi svaki trag postojanja Bića i Univerzuma, svako "postojanje" Leptira. Leptiri će leteći beskrajnim Etirima uzleteti ka Beskrajnom Nebu i stopiti se sa Zvezdama.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

KAMO SE KREĆE NAŠA SVIJEST?

Tau Donaticus

U pokušaju određivanja smjerova u kojima operira ili se kreće naša svijest, moram se najprije osvrnuti na tradiciju, koja je bez obzira na zemljopisno ili povijesno određenje, prilično suglasna kod svih naroda i civilizacija.

Radi se, naime, o sljedećem: svako moralno dobro djelo, svako pozitivno djelovanje, svako saznanje ili duhovni napredak nazivaju se uzdizanjem čovjeka ili uzdizanjem njegove duše. Nasuprot tome, moralno neprihvatljivo ponašanje ili djelovanje, kao i obezvređenje duhovnoga puta karakteriziraju se kao čovjekov pad.

Uzdizanje pretpostavlja kretanje nagore ili uvis, dok pad sukladno tome predstavlja kretanje naniže ili dolje. To je, dakle, sve potpuno u skladu sa tradicijom i sa uvriježenim načinom poimanja kretanja čovjekove svijesti i duše.

razmatranjima mreža svijesti, postavili smo ih u

četvorodimenzionalni svemir, koji, premda kvantna teorija djeluje po drukčijim parametrima od uobičajene fizike, ipak vlada čovjekovim postojanjem u obliku u kome obitavamo ovoga časa.

Sa

druge

strane,

u

našim

«Koordinate očito ne valja smatrati prirodnim objektima. One su, naprotiv, samo pogodni oblici opisa koje smo sami postavili. Kao takvi imaju mnogo proizvoljnosti ili odgovornosti (napr. u orijentaciji, mjerilu, pravokutnosti itd., koordinatnih okvira). Unatoč toj vrsti proizvoljnosti, moguće je, kako se danas dobro zna, imati neproizvoljne opće zakonitosti izražene pomoću koordinata. To je moguće ako zakon ima oblik odnosa koji je nepromjenjiv pri promjenama proizvoljnih svojstava opisnoga reda.

Koristiti koordinate zapravo znači svoju pažnju urediti tako da bude primjerena mehaničkome pogledu na svemir, i jednako tako urediti svoje opažanje i svoje mišljenje. Jasno je da bi primjerice Aristotel, premda je vrlo vjerojatno da bi razumio značenje koordinata, našao da imaju malo ili nimalo značaja za njegovu svrhu razumijevanja svemira kao organizma. No, nakon što su ljudi jednom bili spremni svemir shvatiti kao stroj, naravno su težili uzeti koordinatni red za sveopće relevantan, valjan za sve osnovne fizikalne opise.» (Bohm , David (2008) Cjelovitost i implicitni red. Zagreb: KruZak.

Str.111.)

Budući da su apscisa, x-os, i ordinata, y -os, u trodimenzionalnom koordinatnom sustavu horizontalne sastavnice mreže, nas prvenstveno zanima aplikata, aplikatna ili z-os, koja predstavlja okomicu. Aplikata je stoga okomiti pravac uzduž kojega se nešto uzdiže ili spušta. To je u smislu temeljne teorije mreža točno i ispravno.

No, četvorodimenzionalnost svemira podstavlja pred nas problem određenja u prostoru svemira. Naše zemaljsko viđenje prostora – lijevo-desno, napred-nazad, gore-dolje – nema u prostoru svemira praktično nikakvo značenje, jer sva nebeska tijela - vidljiva i nevidljiva, kao i prostor i potprostori, neprestano rotiraju, revoluiraju i kreću se, te nemaju fiksnu poziciju. Uostalom, svako prostorno određenje je uvjetno, tj. ima značenje u odnosu na neki fiksni objekt ili poziciju unutar koordinatne mreže. Znači da bi prvo bilo potrebno odrediti jedno nebesko tijelo kao referencu i sve određivati u odnosu na njega, ali sve pod uvjetom da ono ne bi rotiralo, i još se k tome kretalo po vrlo nepravilnim putanjama. S obzirom na broj nebeskih tijela, njihove suodnose ili uopće nikakve odnose, kretanja koja su podložna različitim anomalijama uslijed gravitacijskih izobličenja, takav bi pokušaj bio potpuno besmislen i neuspješan.

Stoga se moramo vratiti počecima svemira i pronaći njegovo središte. Ono bi bilo na mjestu gdje se svemir nalazio prije početka njegovog širenja – znači na mjestu Velikog Praska. To je centar iz kog je svemir krenuo u svoju avanturu širenja vlastitog prostora, energije i materije, iz jedne besk rajno sićušne točke beskrajne gustoće. No, ujedno je to i onaj mistični centar Univerzalne svijesti, gdje obitavaju sve kvantne kopije svih ikada postojalih pojedinih svijesti, svih trenutačno postojećih, kao i onih koje će ikada postojati u budućnosti. Teško da će se uopće moći utvrditi mjesto te točke u

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

realnom materijalnom prostoru svemira, ali već njezino samo postojanje možemo prihvatiti kao ishodišnu referencu, u odnosu na koju ćemo se pokušati prostorno i vremenski odrediti.

Kako se svemir širi iz središta prema rubovima u jednom četvorodimenzionalnom prostoru, jedino smisleno određenje je da se centralna točka razmatra kao «vrh», ona najgornja točka svemira, dok se on u svim pravcima širi «nadolje» prema rubovima (a ne obratno od «dna» ili donje ishodišne točke uvis prema rubovima, kako bi se to razmatralo u trodimenzionalnoj formi lopte ili balona koji se konstantno napuhuje). Moglo bi se zaključiti da ti pravci, koji idu iz centra jedne takve lopte prema njezinom sfernom rubu, odgovaraju polumjerima te lopte, ali mi ne znamo širi li se svemir doista tako ravnomjerno u svim pravcima, da bi stvarno imao oblik loptastog balona koji se konstantno napuhuje. To je tek naša misaona predstava koja nam pomaže da lakše shvatimo pojave koje se u tim prostranstvima događaju.

shvatimo pojave koje se u tim prostranstvima događaju. Jednako tako se mi na Zemlji nalazimo niže

Jednako tako se mi na Zemlji nalazimo niže u odnosu na središte svemira, a više u odnosu na tijela koja su udaljenija od toga središta. Način određivanja tih pozicija, u astronomskom smislu, je mjerenje brzine udaljavanja nebeskih tijela, jer se tijela udaljavaju većom brzinom što su udaljenija od središta. Postoje točna obrazloženja i izračuni ovih pojava, ali to prevazilazi svrhu i potrebe ove prije svega mistično-teorijske rasprave.

i potrebe ove prije svega mistično-teorijske rasprave. Iz toga navedenog proizlazi da su sve postojeće apscise

Iz toga navedenog proizlazi da su sve postojeće apscise i ordinate podjednake horizontalnosti, budući da je, a uslijed stalne rotacije u neodređenim smjerovima i međusobne revolucije, nemoguće ustanoviti parove pravaca napred-nazad i lijevo-desno. Moguće je eventualno odrediti kutove pod kojima se sjeku, ali je relevantnost takvog nastojanja u najmanju ruku dvojbena,

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

jer je nemoguće odrediti koji je od pravaca apscisa a koji ordinata. Možemo odrediti samo okomitu, aplikatnu os, koja predstavlja smjer pravca iz središta prema rubovima svemira ili, kako smo već ustvrdili, od vrha nadolje.

svemira ili, kako smo već ustvrdili, od vrha nadolje. Vraćajući se na smjer uzdizanja ili padanja

Vraćajući se na smjer uzdizanja ili padanja duše, odnosno svijesti, zaključak ovog malog razmatranja jest: uzdizanje svijesti je putovanje po pravcu aplikatne osi u smjeru središta svemira, to jest približavanje centru i sjedištu Univerzalne Svijesti, a pad svijesti je udaljavanje po istoj osi od tog istog centra.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

KNJIGA REČI I MEDITACIJA REDA SKRIVENOG HRAMA

Frater Libero.'.

0. Uvodna praksa Inicijata Reda Skrivenog Hrama je predstavljena u Liber Kaaba i definiše

meditaciju o sedam astralnih kocki koje se formiraju korišćenjem projekcija i vibracija određenih rituala kroz koje se dolazi do povezivanja svesti sa energijama Aeona Thelema-e.

Meditativnim "ulaskom" u sedmu kocku dolazi se u stanje pogodno i prigodno za obavljanje Meditacija o Imenima, Rečima i Formulama koje su primljene i ovde razotkrivene u cilju sistematskog graduiranog buđenja Inicijata.

Predlažu se sledeći oblici rada sa predstavljenim formulama.

1. Mantranje Reči prilikom izvođenja uobičajenih dnevnih radnji, prilikom jutarnje i večernje

meditacije (uz Asanu i Pranajamu), mantranje pre spavanja - prilikom ulaska u san. Ovi oblici rada se

lako mogu prilagoditi životnim i duhovnim okolnostima.

2. Intelektualno i teorijsko istraživanje smisla navedenih Reči je pogodno kao uvođenje

svesnog dela razuma Inicijata u saglasje sa smislom Vibracije Svesti kojoj se pristupa. Pri tome, svaka Reč predstavlja objašnjenje Univerzuma na određenom nivou poimanja i posmatranja.

3. Predstavlja se set "Vođenih meditacija" kroz određene simbole i obličja Tarota radi

povezivanja Inicijata sa astralnim uticajima Reči. Preporučuje se izvođenje celokupnog niza neditacija, po jedna meditacija, dan za danom, s početkom na dan nakon mladog meseca. Nakon čega sledi nekoliko dana obitavanja u Kaaba-i do vrhunca tokom punog meseca. Inače, ovi radovi se mogu prilagoditi po ličnoj inspiraciji, način rada se u većem delu prepušta aspirantima, jedino što je uslov jeste pridržavanje datim formulama.

4. Sexomagičke operacije predpostavljaju korišćenje određene Reči tokom akta Svetog

Sjedinjenja Sveštenika i Sveštenice Aeona prilikom Mise Svetog Duha.

5. Postoje Rezultati ovog Duhovnog rada. Ostvarenje određenih spoznaja predstavlja

napredovanje na Duhovnoj stazi Inicijacije u O.'.T.'. i O.T.O., ali i dolazak u kontakt i komunikaciju sa A.'.A.'. i A.'.A.'.A.'.

Ovo su Sveta Imena Inicijacije:

- ON

- ILOD

II°

- OKIB

III°

- MABN

IV°

- JAHBULON

- DAION

VI°

- BRON

VII°

- KAHŠ

VIII°

- BABALON

IX°

- BAFOMITR

- ABRAHADABRA

XI°

- ON

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

I° - ILOD

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime ILOD u sebe.

PUSTINJAK

putem, ka Jajetu koje je okruženo Zmijom

kreći se vizualizirajući sebe u ovom obličju, sa celokupnim okruženjem

nosiš štap i lampu

krećeš se

dolaziš do Jajeta i vidiš

URAVNOTEŽENJE

Boginja Maat

sjedini se sa prikazom

opažaš zatim

 

ĐAVO

Phallos, kao stablo Drveta Života prodire u Kosmičku Kteis

sjedini se s prikazom

vidiš

zatim

CARICA

ona stoji između Dva Stuba, crnog i Belog

postani Ona, Ti si Svetlost unutar nje

 

Prolaziš između dva stuba i stazom se vraćaš u Kocku.

II° - OKIB

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime OKIB u sebe.

ĐAVO

zvezdanom nebu

SREĆA

PUSTINJAK

MAG

Prolaziš uzanim prolazom i vraćaš se u Kocku

III° - MABN

vizualiziraj ova obličja i poistoveti se sa prikazom

u praznini prostora sagledavaš sledeće

postani To

točak se okreće i sile munja izbijaju

hodaš putem

nosiš štap i lampu svetlosti

poistoveti se sa tim prikazom

uzdiži svest kroz stablo Phallosa ka

skoncentriši se na osovinu

ideš ka jajetu i zmiji

postaješ

to te menja u

nalaziš se unutar Piramide

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime MABN u sebe.

OBEŠENI ČOVEK

sediš na mirnoj površini beskrajne vode

mirno se poistoveti sa prikazom

postaješ

LUDA

unutar

sebe pojmi da si u Jajetu Duha

Ti si Detetova Majka

postaješ

MAG

poistoveti se sa prikazom

sile kruže oko tebe

ispinjava te sila u svojoj punini

vidi veliki

sjajni trougao sa tačkom u sredini

SMRT

Prikazujeti se Boginja Isis sa detetom Harpokratom u naručju Kroz tu svetlost se polako vrati u Kocku

zatim se sve prazni i postaješ

Ti si Dete Majke

kostur u asani, sa znamenjima čakri

skoncentriši se na Krunu glave sjedini se sa prikazom

IV° - JAHBULON

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime JAHBULON u sebe.

PUSTINJAK

hodaš ka jajetu i zmiji

prolaziš kraj dva stuba

belog i crnog

ulaziš u jaje i postaješ

krećeš se stazom, sa lampom i štapom u ruci

LUDA

poistoveti se sa prikazom

nosiš belu masku

skoncentriši se na svoje središte

u tome

vidi

ZVEZDA

postaješ Ona

lij zvezdanu vodu

ogledajući se u vodi vidiš

 

MAG

postani On

upijaj sile

vidi

beli trougao

postaješ

HIJEROFANT

poistoveti se sa njim

nosiš crnu masku i plašt

vidi crni trougao

isijavaj

mir

unutar sebe vidi URAVNOTEŽENJE

skoncentriši se na njenu Krunu

poistoveti se sa prikazom

krst svetlosti

beli i crni trougao su sjedinjeni unutar tebe vidiš

ĐAVO

preuzmi to obličje

spusti svest ka korenu

postaješ

SMRT

kostur sa znamenjima čakri

skoncentriši se na središte grudi

crno-beli heksagram sa

krstom u središtu i krugom koji sve opasuje Kroz tu svetlost se polako vrati u Kocku

prizivaj Ime JAHBULON

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

V° - DA ION

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime DAION u sebe.

CARICA

nalaziš se u Hramu, između dva stuba, u Njenom obličju

unutar tebe je

LUDA

jaje Duha

poistoveti se sa prikazom

skoncentriši se na Zvezdu u središtu

postaješ

PUSTINJAK

mirno hodaš Putem

idući postaješ

ĐAVO

ideš do drveta

postaješ Ono

uzdiži svest kroz samo središte

ka nebu

stupaš pred

SMRT

postaješ to obličje

uzdigni svest ka Boginji Zvezda

obitavaj u praznini uma

U miru se vrati u Kocku

VI° - BRON

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime BRON u sebe.

MAG

poistoveti se s Njim

unutar sebe probudi sjaj

SUNCE

sjedini se sa prikazom

sijaj svetlost

u središtu postani

ĐAVO

mirno hodaj kao jarac, krunisan vencem od cveća

lezi na zemlju i prepusti se

vidi

SMRT

kostur u asani sa znamenjima čakri

ispred tebe je simbol Tačke u Krugu

skoncentriši se

na to

U miru se vrati u Kocku

VII° - KAHŠ

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime KAHŠ u sebe.

SREĆA

Bića koja su na obodu prožeti pentagrami

pred tobom je točak kosmičkih proporcija

promatraj okretanje točka

galaksije su tačkice unutar njega

svetlost osovine je u središtu, a obod točka drže

promatraj tri

poistoveti se sa prikazom

sa tim se prožima

LUDA

skoncentriši se na središte glave

vidiš

ZVEZDA

sjedini se sa time postani Ona

Pentagram ti je na grudima

uzdigni svest ka Zvezdi na nebu

unutar nje

vidiš

EON

sjedini se sa prikazom

postaješ Horus

isijavaj Oganj Duha u svet

zatim se smiri, utišaj

Postani svestan Kocke u kojoj si

VIII° - BABALON

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime BABALON u sebe.

MAG

nalaziš se unutar Kocke kao On

budi jasno svestan svih njegovih alata

postaješ

LUDA

budi svestan kretanja i tokova oko sebe

postaješ

MAG

snažno se poistoveti sa Njim

postaješ

snažno se poistoveti sa Njim

LUDA

iz toga sledi

URAVNOTEŽENJE

stojiš između dva stuba

poistoveti se sa prikazom

tiho

postaješ

ĐAVO

stojiš u obličju Bafometa

ispunjavaš Univerzum

unutar sebe se utišavaš

SMRT

smiraj

nestajanje

tišina

Tiho obitavaj u Kocki

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

IX° - BAFOMITR

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime BAFOMITR u sebe.

MAG

poistoveti se sa celokupnim prikazom

postaješ

postaješ

postaješ

LUDA

poistoveti se sa celokupnim prikazom

KULA

poistoveti se sa celokupnim prikazom

ĐAVO

poistoveti se sa celokupnim prikazom

postaješ

OBEŠENI ČOVEK

poistoveti se sa celokupnim prikazom

postaješ

PUSTINJAK

poistoveti se sa celokupnim prikazom

postaješ

STRAST

poistoveti se sa celokupnim prikazom

postaješ

SUNCE

poistoveti se sa celokupnim prikazom

Obitavaj u Kocki

X° - ABRAHADABRA

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime ABRAHADABRA u sebe.

LUDA

MAG

SUNCE

LUDA

ZVEZDA

LUDA

CARICA

LUDA

MAG

SUNCE

LUDA

Naposletku, kao Beba Hoor-Paar-Kraat, u tišini obitavaj unutar Kocke

poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom poistoveti se sa celokupnim prikazom

uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis uzdiži se u vis

postaješ

postaješ

postaješ

postaješ

postaješ

postaješ

postaješ

postaješ

postaješ

postaješ

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

NEO-GNOSTIČKO SVEĆENSTVO KAO STUPNJEVANJE SPIRITUALNOG POSTIGNUĆA

+ Tau Donaticus

Neo-gnosticizam je razvijajući se iz izvornoga gnosticizma, koji je predstavljao produbljeno shvaćanje religijskog vjerovanja, s vremenom postao sistem duboko ezoteričnog razumijevanja "znanja" - "gnose" - o Kosmosu i Čovjeku.

To je dinamičan sistem (možda ga je bolje okarakterizirati kao pokret) koji je u konstantnom razvoju u različitim smjerovima, te stoga, dakle, nije nipošto unificiran ni na koji način, izuzev vrlo vjerojatno po sadržaju i smislu svog učenja.

Ono što ovim kratkim esejem želim postići je da u najjednostavnijoj i rudimentarnoj formi prikažem stupnjevanje tog učenja kao način vrednovanja unutarnjeg postignuća Posvećenih.

Gnostičke zajednice, pa tako i njihove neo-gnostičke sljednice, koriste za sebe tradicionalni naziv Ecclesia - Crkva, te svećenička zvanja za svoje Posvećenike. Na prvi bi se pogled moglo reći da je to podjela unutar crkvenog poretka koji određuje mjesta i dužnosti pripadnika u okviru zajednice i bogoslužja. I dok je u izvornom ranom gnosticizmu izraz "crkva" doista predstavljao religijsku zajednicu u uobičajenom smislu, kao i stupnjevanje klera unutar nje, u neo-gnosticizmu je to v iše slikoviti izraz koji simbolizira teurgijsku i mističku posvećenost pojedinca ili grupe ljudi koja ga prakticira, kao i razine duhovnog uzdignuća svakoga ponaosob. Naravno, ukoliko grupa prakticira neki od vidova zajedničkog bogoslužja ili kakvog drugog oblika grupnog rada, onda stupnjevi logično određuju mjesto pojedinca u tom grupnom radu, a sve suglasno njegovom razumijevanju samoga rada i materije uopće.

Bacimo najprije vrlo kratak pogled na povijest klera u starim te u novijim oblicima organiziranoga gnosticizma. U stara je vremena struktura zajednica uglavnom bila podijeljena na dio populacije koji se zavjetovao na pridržavanje svih vjerskih pravila i praksi toga doba, i koji su živjeli u izdvojenim monaškim zajednicama, te većinu populacije koji su bili simpatizeri i vjernici-laici bez tih strogih zavjeta. Nešto slično možemo naći u suvremenom budizmu.

Takva se struktura zadržala kroz čitav srednji vijek, kroz francusku tradiciju i balkansko bogumilstvo. Na bliskom i srednjem istoku praksa je bila sličnija pravoslavnoj sa udaljenim i skrivenim monaštvom i seoskim tumačima i propovjednicima. Pritisnuti represijom službenih crkava gnostici su se sve više povlačili u izolirane zajednice, sve do žalosnih povjesnih događaja fizičkog uništenja, najprije katara i albigenza u jugozapadnoj Europi, a potom i bogumila. Na bliskom su se istoku također morali povući u potpunu tajnost dolaskom križara u te krajeve, nakon čega su se muslimani u svojoj osveti okrenuli protiv svega što nije bio islam.

Sve do kraja XVIII st. gnosticizam je dalje bio prikriven, kao uostalom i čitava Sveta Tradicija, sve do ponovnog procvata francuskih škola koje tada preuzimaju organizacijsku strukturu rimo- katoličanstva, koja se kroz sistem stupnjeva prenijela sve do današnjeg neo-gnosticizma.

No, ovdje treba posebno ukazati na službu Biskupa koja se proteže kroz čitavu tu povijest, uvijek kao jedna neprekinuta apostolska služba koja se prenosi s jednoga Posvećenog na drugog. Ta nit povezuje pojedince koji su stvarno dostigli stanje Jednosti, kao uzvišeno dostignuće na Putu Samospoznaje. Ta služba označuje njihovu povezanost sa Kosmosom, sa Univerzalnom sviješću i Kosmičkim strukturama, te njihovu sposobnost tumačenja i pronošenja svoga učenja, kao i određene organizacijske, pa čak i karizmatske sposobnosti i osobine u okupljanju i održavanju gnostičke zajednice.

Ponegdje, kao kod katara, Biskupi su bili teritorijalno određeni, dakle, imali su svoje biskupije kao prostore djelovanja, dok su na istoku oni bili samostalni i nevezani za bilo kakvo zemljopisno određenje. Potonja se značajka očuvala i kod neo-gnostičkih Biskupa, koji su potpuno slobodni u svom širenju i prenošenju Svete Tradiciji tamo gdje ih njihov Put odnese.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Sada slijedi vrlo kratak prikaz neo- gnostičkih stupnj ev a, bez nakane da se dublje zalazi u curriculum znanja, različite pristupe i tehnike, te različita preduvjerenja i vjerovanja. To je ostavljeno znatiželjnom pojedincu koji ima želju potražiti za sebe smjer osobnog traganja. Materija je praktično beskonačno opsežna, i ja najiskrenije želim puno unutarnje snage i ustrajnosti onome tko se doista želi otisnuti na takav Put, ujedno težak i iscrpljujuć, ali i čudesan i uzbudljiv

Baptizam ili krštenje, odnosno posvećenje vodom kao inicijacijski čin, je akt pristupanja zajednici kao najširem krugu ljudi koji žele pripadati onima koji "znaju". To je neka vrst vanjskoga laičkog kruga.

Uzimajući u obzir današnji trenutak u evoluciji čovjeka te u razvoju duhovnosti, moje je stajalište da je takav akt u svojoj suštini nepotreban kao izdvojeni čin. Svaka osoba koja odluči stupiti na Put Traganja za Samospoznajom samom tom odlukom postaje pripadnik široke zajednice gnostika. Nema potrebe za nekim javnim ritualnim činom jer je to vrlo intiman unutarnji trenutak čovjeka u tijeku jedne njegove inkarnacije. Stoga, ako se takav unutarnji čin i želi na neki način naglasiti, jedino je smisleno da se to učini nekim oblikom samoinicijacije.

Ukoliko čovjek s vremenom ne stekne interes za dubljim traganjem u ovom smjeru, on zauvijek ostaje gnostik-laik. Naime, kao što svaki Tragalac zna, Put se ne može više napustiti, može se tek promijeniti smjer putovanja.

Đakon je prvi stupanj unutarnjeg kruga. Posvećenje u taj prvi stupanj označava želju Tragaoca da pronikne dublje u tajne Kosmosa i u načine na koje čovjek može s njim komunicirati. Općenito gledajući, sva tri unutarnja stupnja su mjerila posvećenosti pojedinca u smislu predanosti traganju i ustrajnosti na Putu Samospoznaje. Postoji mnoštvo radova o tome što bi jedan Đakon trebao naučiti i znati, postoje ispisani curriculumi znanja i opisi vrlina koje on treba pokazati, kao i njegove dužnosti unutar Hrama.

Međutim, u neo-gnosticizmu kao sustavu koji sam sebe svakodnevno iznova definira i širi svoje obzore koliko daleko seže razvoj čovječjih sposobnosti i mogućnosti, mišljenja sam da Đakon najprije treba potvrđivati svoju predanost tako što će početi graditi svoj osobni Hram - u duhovnoj i u materijalnoj formi.

U duhovnom smislu mora intenzivno raditi na unutarnjoj viziji svoga Hrama, a sve u skladu sa Svetom Tradicijom, te pokušati shvatiti tu istu viziju. U materijalnoj formi treba pak početi izgradnju toga Hrama u fizičkom obliku, uređenjem svoga raspoloživog prostora ili pribavljanjem istog, te nabavkom i izradom potrebnih ritualnih predmeta. Tako ih osmišljavajući, pribavljajući, izrađujući i posvećujući, Đakon će upoznati njihovu pravu prirodu, svrhu i ulogu u Visokoj Teurgiji, najvišem obliku čovjekove komunikacije s Kosmosom.

Kad je pribavio sve potrebno i načinio svoj osobni Hram, te tako naučio osnove ritualistike i Teurgije, Đakon je time dokazao da je dovoljno kvalificiran da postane Svećenik neo-gnostičkog pokreta i svoga novoizgrađenog Hrama.

Svećenik je drugi stupanj unutarnjeg kruga. On je tradicionalno i u svim religijama osoba koja je kadra komunicirati sa Božanskim i tu komunikaciju trajno održavati. Tako je i u neo- gnostičkom pokretu: Đakon, koji je sagradio svoj osobni Hram, te naučio osnove Teurgije, sada postaje Svećenikom koji će znati i moći uspostaviti direktan kontakt sa Kosmosom i Univerzalnom Sviješću, koja predstavlja kanal te komunikacije.

Prvi je zadatak Svećenika da i dalje produbljuje svoje poznavanje ritualistike time što će proučavati povijest i teoriju rituala, te u praksi isprobati više različitih oblika Teurgije. Tako će kroz praksu doći do forme koja je najbliža njegovoj osobnosti. Kad je došao do te spoznaje, počinje njegov drugi zadatak - od važnosti bez premca. Taj je zadatak da svoj ritual Visoke Teurgije vrši redovito i ustrajno, produbljujući svoju unutarnju vezu sa Univerzalnom Sviješću Kosmosa.

Koliko će trajati njegovo služenje kao Svećenika prije nego se uzdigne na uzvišeni stupanj neo-gnostičkog Biskupa ovisi isključivo o njemu samom.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Ukoliko zaključi da ga daljnji studij i prakticiranje mistike i Teurgije više ne zanima, on će od toga odustati i pronaći za sebe neki drugi smjer na svom Putu.

No, ako ustrajnim praktičnim radom dođe do stadija u kojem smatra da posjeduje zadovoljivo poznavanje materije, a koje želi podjeliti s još nekim, te širiti Svjetlo neo-gnostičkog pristupa Visokoj Teurgiji, to će biti siguran znak da je došao trenutak da bude posvećen u visoki stupanj Biskupa, sa svim vanjskim obvezama koje iz toga slijede. Naglašavam obveze jer povlastica i nagrada nema, odnosno one su samo duboko unutarnje prirode i omogućuju čovjeku da dođe do konačne Samospoznaje i stanja Jednosti.

Biskup, kao treći i najviši stupanj u neo-gnostičkom pokretu, mora djelovati s podjednakim žarom na dva plana.

Na unutarnjem planu on treba kroz svoj daljnji studij i produbljeno razumijevanje, te osobni doživljaj Jednosti, pokušati dati svoja teoretska objašnjenja u pismenom obliku. Ona trebaju biti dostupna svim zainteresiranim Tragaocima na tom Putu, te tako ostati njegov trajan doprinos razvoju neo-gnostičke misli. Također, on treba načiniti prigodne upute za praktičan rad s detaljnim objašnjenjem istih kako bi omogućio Učenicima koji ga slijede što efikasniji i konzistentniji rad na sebi.

Na vanjskom planu posla je još i više. Biskup se mora brinuti o svim svojim Posvećenima, kako bi im pomogao u naporima svladavanja prepreka tijekom napredovanja Putem. On osobno vrši sva Posvećenja u stupnjeve na način koji je propisan Svetom Tradicijom. Nadalje, on treba održavati redovite kontakte sa ostalim Biskupima ne samo svoje škole, već i svih ostalih organiziranih zajednica, kao i sa samostalnim i neovisnim Biskupima i Posvećenima koje poznaje i s kojima je kontakt moguć.

Biskup dalje treba aktivno sudjelovati u zajedničkim sinodama na najvišoj, kao i na ostalim razinama, te se vrlo aktivno uključivati u njihovo organiziranje, dajući tako osobni primjer nesebičnog i samoprijegornog rada za dobro zajednice Posvećenih. Na taj se način produbljuje veza svih sa drevnim egregorom Svete Tradicije.

Budući da je neo-gnosticizam pokret koji je, kako sam već na početku napomenuo, u stalnoj promjeni i neprestanom razvoju, u strukturi stupnjevanja spiritualnih podviga i dosega ovdje nema nekog Patrijarha kao centralne figure, koja bi objedinjavala i upravljala čitavim pokretom. Takva osoba nije ni potrebna jer se dublje vodstvo na unutarnjem planu nalazi na višim, Kosmičkim razinama, a Biskupi bi po smislu svog stupnja morali biti u duhovnom kontaktu sa tim vodstvom.

U praksi sam naišao više puta na pitanje manje upućenih pojedinaca o mogućoj inflaciji, odnosno nekontroliranom povećanju broja Biskupa, koje bi dovelo do raspada sistema stupnjevanja spiritualnog postignuća kao takvog. Nakon proučavanja povjesnog djela materije, kao i sagledavanja aktualnog stanja u pokretu, došao sam do zaključka da je broj duhovno razvijenih i osviještenih pojedinaca uvijek bio približno jednak uzimajući u obzir postotak u odnosu na porast broja populacije. Smatram da takve opasnosti nema, a postotno povećanje Posvećenih bio bi zapravo dobar znak da kolektivna Svijest ljudskog roda pokazuje izvjestan pomak u smjeru pozitivnog razvoja, što se nažalost za sada očituje tek u tragovima. Također postoji i gore spomenuto Kosmičko vodstvo koje i samo itekako vodi računa o tim pitanjima. Ovdje neću dublje ulaziti u ovu materiju jer pitanje strukture i kontakata sa Velikom Bijelom Ložom nadilazi ambicije ovog teksta.

Zato napore svakog pojedinca koji želi napredovati na Putu Samospoznaje treba nagraditi takvom mogušnošću, uz svu moguću pomoć odgovornih, i bez sitničavih primjedbi koje tek ukazuju na pomalo gojazni Ego onoga koji ih upućuje.

Nadam se da ću ovim kratkim tekstom pomoći u pokretanju jedne šire rasprave o pitanjima važnim za ocrtavanje sadašnjeg trenutka u razvoju neo-gnostičkog pokreta, kao jednog od stupova izvorne i drevne Svete Tradicije.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

LIBER LXV LIBER CORDIS CINCTI SERPENTE SUB FIGURA A D N I sa komentarima

Poglavlje I

Pet poglavlja se odnosi na pet Elemenata. 1. - Zemlja, 2. - Zrak, 3. - Voda, 4. - Vatra, 5. - Duh. Svako poglavlje prikazuje svoj Element u svjetlu odnosa između Adeptus Minora i njegovog Svetog Anđela Čuvara. Tako je, u Poglavlju I, materijalni svijet ili osjetilni aspekt Prirode prikazan kao čisto simbolična slika nečeg sasvim drugačijeg.

1. Ja sam Srce; a Zmija je ovijena Oko nevidljive srži uma. Uzdigni se, O moja zmijo! Sada

je sat Skrivenog i svetog neopisivog cvijeta. Uzdigni se, O moja zmijo, u sjaju cvjetanja U truplu Ozirisa koji pluta grobnicom! O srce moje majke, moje sestre, moje vlastito, Predano si Nilu, strašnom Tifonu! Jao meni! ali veličanstvenost pobješnjele oluje Uvezuje te i omotava ludilom oblika. Budi mirna, O moja dušo! da čini mogu rastapati Kada se palice

uzdignu, a eoni promijene. Pogledaj! U mojoj ljepoti kako radosna si Ti, O Zmijo što miluješ moga srca krunu! Pogledaj! mi smo jedno, a bura godina Zalazi u suton, i Buba se pojavljuje. O Bubo! zujanje tvoje tužne pjesme Neka bude vječni zanos ovog drhtavog grla! Ja čekam buđenje! Pozive s visine Od Gospoda Adonaia, od Gospoda Adonaia! Srce je Tifaret; Zmija je Tet (Lav -Zmija); Um je Ruah; Poziva Zmiju da se uzdigne – doziva Kundalini; Truplo Ozirisa koje pluta grobnicom je Hokmah; Majka je Binah (He); Sestra je Malkut (He); vlastito srce je Tifaret (Vau); Nil je beskrajni prostor Ambisa; Tifon je uništitelj ega; IAO za „mene“ – egu dolazi kraj; oblici su „ludilo“ nestravrnosti i nepostojanosti; Umiruje dušu, smiruje misli; uzdizanje palice je Sila Phallosa Duha; Smena eona je prelazak iz ograničenja u posvećenost Božanskom Duhu; Pogledaj – otvoriti „Treće oko“; „u mojoj lepoti“ je Tifaret, Kruna srca je Keter-Tifareta, koji je obavijen uticajima Zmije tj. 32 staze Drveta Života; On proglašava: „Mi smo jedno“ – suton je zapad, smrt ega, kraj odvojenosti od Duha; Buba je Kefra tj K -P - RA a to je Kteis sjedinjena sa Phallos- om koji sijaju Sunčev sjaj. „zujanje tužne pesme“ je titranje Razumevanja Binaha; On čeka buđenje – objašnjava da je duša u „nižim“ sferama u snu, ne probuđena za realnost Duha; objašnjava da postoji „dualnost“ tj. odvojenost Duše od Gospoda ADONAI-a čiji „Zov“ čeka – radi mogućnosti sjedinjenja.

Ovaj prvi stih sažima u sebi celokupan smisao Libra LXV, u kojem Ljubavnik slavi Gospoda.

Stih 1. Invokacija kundalinija. Adept “umire” za običan svijet i procvjetava kao Lotos. On nestaje i ulazi u ponoćnu tišinu gdje obožava Khephru. Nakon toga čeka dolazak svog Gospoda.

2. Adonai se obratio V.V.V.V.V., rekavši: Uvijek mora postojati podvojenost u riječi. Odnos između Boga i Maga – Lj ubavnik Teleme; Adonai „govori“ pokreće Vibracije, a V.V.V.V.V. „sluša“ organom Duha. Same reči su odraz dualnosti, jer predstavljaju vibratorni prikaz drugog objekta koje subjekat pojmi „izvan“ sebe. ADONAI je 65 – SH – Stub Strelca i Zvezda Aquariusa. V.V.V.V.V. je 5x6 – 30 - Lamed – Vaga – Maat – Istina.

3. Jer boje su mnoge, ali je svjetlost jedna.

Mnoštvo proističe iz Jednoga; „boje“ su manifestacija Luči; Sve je povezano u Jednome, jer Boje tj. mnoštvo nisu „odvojeni“ od Jednoga, već se Jedno manifestuje kao mnoštvo.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

4. Stoga ti pišeš ono što je od majke smaragda i lapis-lazulija i tirkiza i aleksandrita.

Majka – Razumevanje; Četiri elementa kao plemenite stene Zemlje u kojima je krajnja manifestacija „boja“ koje su proistekle iz Jedne Svetlosti.

5. Drugi piše riječi topaza i tamnog ametista i sivog safira i tamnog safira sa šarama kao

od krvi.

U Kraljevstvu dualnosti i mnoštva, četiri elementa imaju mnoštvo varijacija svoje pojavnosti.

6. Ti nisi spokojan zbog toga.

Dualnost i ograničenje donose ne spokoj; duša nije Mirna u Ruahu koji je um mnoštva.

7. Ne budi zadovoljan slikom.

Obličje, slika nije stvarna realnost Duha; Slika je prikaz Lika Boga, koji se objavljuje Magu- Ljubavniku (tj. onome ovojenom od Duha, Duši koja teži sjedinjenju).

8. Ja koji sam Slika Slike govorim to.

Adonai je Duhovna realnost, on je suština koja se „slikom“ tj. maskom zaodenula.

On govori – prenosi Mudrost sferi Razumevanja.

9. Ne raspravljaj o slici govoreći Onostrano! Onostrano! Netko se penje do Krune preko

Lune i preko Sunca i preko strijele i preko Temelja i preko tamne kuće zvijezda sa crne zemlje. U „onostranom“ tj. Iznad ponora slike su besmislene jer svest pojmi Duh; Vizija je pouka Duši, i na taj način je nadahnuće i inspiracija nižem sopstvu. Opisuje Srednji Stub Drveta Života – što je naznaka o Moćnom metodu koji dovodi do Iluminacije.

10. Jer drugačije ne možete dosegnuti Točku Mirovanja. Potvrđuje da uravnoteženost Srednjeg Stuba predstavlja suštinu Metoda – „drugačije ne možete dosegnuti“ – Ovaj Rad, tj. usklađivanje svesti sa energijama Srednjeg Stuba vodi ka postizanju ili pak „uzdizanju“ ka Tački, koja je Keter Drveta Života.

11. Niti postolaru pristoji da brblja o Kraljevskim stvarima. O postolaru! popravi mi tu cipelu, da mogu hodati. O kralju! ako sam ja tvoj sin, pričajmo o Poslanstvu ka Kralju tvom Bratu. Stvari i objekti Malkuta su mu pripadajuće, manifestovane u tom Kraljevstvu sa smislom i Naumom Stvoritelja; Duhovna Znanja pripadaju Inicijatima; Mudrost je iz Hokmaha – a Sin je Tifaret. Razine se ne trebaju, niti mogu „mešati“ jer sve je u Redu po velikoj Harmoniji kosmičkih principa.

Stihovi 2.-11. Anđeo kaže: Svaki čovjek vidi Prirodu na svoj osobiti način. Ono što vidi samo je slika. Sve slike moraju biti ignorirane; Adept mora potpuno težiti prema Točci Mirovanja. Ova tema ne može biti raspravljena običnim jezikom; kralj mora govoriti o kraljevskim stvarima na kraljevski način.

12. Tada nastade tišina. Govor je za trenutak zastao. Postoji svjetlost toliko jaka da se ni

ne opaža kao svjetlost. Znakovi Zodijaka tj. obod manifestovanog univerzuma koji nam se „prikazuje“ kao zvezdano nebo prožeto tamom prostora je pred-forma iza koje je Ništa – misteriozni NOX. Iza i iznad neba nema reči – tišina vlada; manifestacija misli tj. reči i vibracija ne postoji u AIN-u; Spomenuta „svetlost“ je bezbojnost NOXa.

Stih 12. Tišina. Adept iskazuje svoje utiske. Najviši stupanj bilo koje vrste energije nadilazi moć promatrača da je registrira. Tako ona izgleda da iz nekog drugog sistema.

13. Vučji zub nije tako oštar kao čelik; ipak on prodire u tijelo mnogo suptilnije.

Zub – Šin, Duh Aeona. Postoje primereni načini za ostvarenje određenih „željenih“ rezultata ili ciljeva; sila nije presudna.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 13. Što suptilnija, to potentnija energetska forma, ali se teže opaža.

14. Kao što zli poljupci stvaraju zarazu u krvi, tako i moje riječi proždiru ljudski duh. DM – 44, krv; „zli poljupci“ su obožavanje mnoštva, koje pak jeste prožeto životnom silom, „krvlju“ Jednoga; Reči Mudrosti Adonai- a savlad av aju ograničenja i nemir ljudske Duše.

Stih 14. Istina razara razum.

15. Ja dišem, a beskrajni nemir nastaje u duhu.

Diše Pra-Nu; postoji kretanje energije i svesti u manifestovanom Univerzumu.

Stih 15. Život remeti mirnoću umnog prihvaćanja simbola smrti kao realnosti.

16. Poput kiseline što nagriza čelik, poput raka što sasvim izjeda tijelo, takav sam i ja

duhu čovječjem. Sve grubo ima dodeljen način iniciranja i sprovođenja promene tj. Magike u cilju probuđenja

u Duhu. Vitriol „nagriza“ čelik (k oji je najteži hemijski element koji se može stvoriti unutar Zvezde-Sunca); Cancer – 418 nagriza telo, tj. nosača ega; Adonai prožima Čovekov duh.

Stih 16. Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara daje novu i višu formu energije koja uništava grublje tipove egzistencije.

17. Neću stati dok ga sasvim ne rastvorim.

Nepovratni Put Inicijacije vodi jedino do postignuća Najviše Iluminacije. Sjedinjenja Adonai-a i Maga-Ljubavnika.

Stih 17. Proces se nastavlja do ispunjenja.

18. Isto je i sa svjetlošću koja je upijena. Netko upija malo i zove se bijel i svijetao; netko

upija sve i nazvan je crn.

Razlika Razumevanja Binaha i Znanja /inteligencije Ruaha. Binah je praznina i „upija“ svetlost; onaj koi „upija malo“ daje određene odraze svetlosti u svojem „postojanju“.

Stih 18. Pojavni svijet proizlazi iz odbijanja “ljubavi”. Savršeno jedinstvo je tiho.

19. Stoga si ti, O moj dragi, crn.

On je Majstor Hrama – u Razumevanju Binaha je suština shvatanja „odnosa“ Svetlosti Adonai-

a i duše Maga-Ljubavnika. „Dragi“ naglašava da je relacija izmenju „njih“ po svojoj prirodi Ljubav.

20. O moj ljepotane, usporedio sam te sa crnim Nubijskim robom, dječakom tužnih očiju.

Lepotan – Tifaret; Nubijski rob – služitelj NU-e; tužne oči – Binah.

21. O prljavi! psu! viču oni protiv tebe. Jer ti si moj ljubljeni.

Profani, „mrtvi“ ne shvataju inicijata i smatraju ga „psom“.

On je pas – Sirius / Zvezda; Adonai potvrđuje da postoji odnos ljubavi među „njima“.

Stihovi 19.-21. V.V.V.V.V. budući je do kraja Adeptus Minor izgleda zao.

22. Sretni su oni koji te hvale; jer oni te Mojim očima vide. Postoji definitivna veličanstvenost u rečima i objavi Adonai-a i spisima njegovog Ljubavnika V.V.V.V.V.-a i to duhovni ljudi prepoznaju kao blagoslov nebesa – koji vredi prihvatiti kao Gnozu Aeona i savete o smernicama za lično postignuće. Oni koji „hvale“ V.V.V.V.V.-a su inspirisani Bogom.

Stih 22. Oni koji razumiju cjelokupan ovaj Rad slave V.V.V.V.V.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

23. Oni te neće glasno hvaliti; ali za noćne straže jedan će se prikrasti i stisnuti te tajnim

stiskom; drugi će ti krišom staviti krunu od ljubičica; a treći će biti još smioniji i pritisnuti pomamne usne uz tvoje.

Tri načina poštovanja; Čovek Zemlje („tajni stisak“ materijalne ruke, tokom „noćne straže“ tj. budnosti i tokom Noći duše) – Ljubavnik (obožavanje Lepote Duha – poljubac Ljubavnika) – Samotnik (Kruna ljubičica).

24. Da! noć će prekriti sve, noć će prekriti sve.

NOX je iznad „svega“ (AL/PAN) iznad manifestacije Drveta Života je „noć“ tj. NUITH.

Stihovi 23.-24. Oni to rade na tajne načine.

25. Ti si Me dugo tražio; toliko si brzo hrlio naprijed da te nisam mogao sustići. O ti draga

ludo! kakvom si samo gorčinom okrunio svoje dane.

Velika je žudnja Duše da spozna Boga – i te strasti i veze za ljubav za Boga se mora odreći.

On je Luda – 111 – Alef. Gorčina njegovih dana je tuga mundanog života.

Stih 25. Perdurabo sprečava vlastiti uspjeh pretjeranom revnošću.

26. Sada sam sa tobom; i nikada neću napustiti tvoje biće. Adonai nikada ne napušta Duču čoveka. Utisak spoznaje i objave Adonaia nikada se ne može zaboraviti.

27. Jer ja sam nježno vijugavo ovijena oko tebe, zlatno srce!

Adonai je Zmija; V.V.V.V.V. je Zlatno Srce Tifareta.

Stihovi 26.-27. Jednom ustanovljeno sjedinjenje je vječno.

28. Moja glava je ukrašena sa dvanaest zvijezda; Moje tijelo je bijelo kao mlijeko zvijezda; ono je sjajno sa plavetnilom bezdana nevidljivih zvijezda. 12 zvezda – HUA; Zvezda Aquariusa; ovo je jedan od opisa Nuit – Adonai je „njen“ božanski odraz koji „komunicira“ sa Dušom čoveka.

Stih 28. Anđeo je okrunjen Zodijakom. Njegovo tijelo je tijelo Nuite.

29. Ja sam pronašao ono što je nemoguće pronaći; ja sam pronašao posudu od žive.

Ono što je „nemoguće pronaći“ jeste nepostojeće – Ništa / AIN. Posuda od žive je Sveti Gral Razumevanja koji je „odraz“ Tame Ništavila.

Stih 29. Pronađena stabilnost zasnovana je na neprestanoj promjeni.

30. Podučavati ćeš svoga slugu na njegovim putevima, često ćeš pričati s njime. „Sluga“ je ljudsko biće i telo koje je „nosač“ inkarniranog Duha. Znanje se mora preneti i na „niže“ nivoe da bi bilo integrisano sa svim aspektima i sadržajima postojećeg sveta tj. Čoveka. Mudrost Aeona se mora preneti u Kraljevstvo ljudi.

Stih 30. Izgleda kao nalog Svetom Anđelu Čuvaru da bude u bliskom kontaktu sa Adeptom.

31. (Pisar pogleda uvis i viknu) Amen! Sam rekao si to, Gospode Bože! Pogled uvis ka Bogu AMEN-u. Prihvatanje poslanstva i zadatka o prenosu Gnoze. On potvrđuje Bogu da ga Razume.

Stih 31. Adept to prima kao definitivno obećanje.

32. Još je Adonai govorio s V.V.V.V.V. i kazao:

I dalje postoji komunikacija između „dvoje“.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

33. Hajde da se veselimo u mnoštvu ljudi! Oblikujmo si iz njih čamac od školjke bisernice,

tako da možemo ploviti po rijeci Amriti! Postoji novi zakon koji upoznaje ljude sa Radošću postojanja i u samom „mnoštvu“ Radost je konzumiranje užitaka života – „čamac od biserne školjke“ – kojim se telo i duša „hrane“ Strašću Zmije.

Stihovi 32.-33. Prijedlog da razmotri pojavnost sa nove točke gledišta.

34. Vidiš li onu laticu amaranta, nošenu vjetrom sa malenih slatkih obrva Hathorinih?

Otvori OKO i promatraj. Vetar – Vazduh; obrve – između kojih je Ađna; Hator je prestolje Duha Solarnog gospoda Horusa – ADONAI-a.

35. (Magister je to vidio i uživao u njenoj ljepoti.) Slušaj! A.G.L.A. – 35. Majstor uživa – trenutno ne pojmi dualnost odnosa sa Adonaijem – stoga trenutno, u tom iskustvu nije Adept već Magister. Sluša – uho „organ“ Duha.

36. (Iz određenog svijeta dopre beskrajna jadikovka.) Ta padajuća latica se malenima

činila valom koji guta njihov kontinent.

Postoji odnos dela, akcije i reakcije, poimanja i onoga koji doživljava, kao i iskustva i odrazi i utisci življenja.

Stihovi 34.-36. Dvije točke gledišta: djevojčin osmjeh uključuje smrt mnogih čelija u njenom tijelu.

37. Stoga će oni koriti tvoga slugu, govoreći: Tko je tebe odredio da nas spašavaš? Adept je poslanik svojeg unutarnjeg Magistera; on je Spasitelj/Soter ljudima – ali oni ga kao mnoštvo koje obitava u ne znanju materijalnog sveta ne shvataju i pre prihvataju. Zaista, u drugima se može naći pouka i inspiracija, ali čovekov Spasitelj je samo on sam i nikoji drugi medijator ne postoji između njega i Boga, ADONAI-a.

Stih 37. Gornje objašnjava kako ljudi mogu zamjeriti svom spasitelju. Oni krivo tumače njegova djela kao destruktivna.

38. On će biti bolno ožalošćen.

Magister obitava u „tuzi“ Razumevanja, u Binahu.

Stih 38. U svom ljudskom umu on je pogođen time.

39. Nitko od njih ne shvaća da ti i ja gradimo čamac od školjke bisernice. Mi ćemo ploviti

rijekom Amrit, sve do Yaminih gajeva tise, gdje se možemo beskrajno radovati.

Ljudi koji obitavaju u ograničenju i slepilu ne mogu da pojme misterije Duha – dok sami ne

čuju zov Boga. NJih dva – Bog i Adept, plove tj. idu zajedno, rekom Života, sve do mesta inicijacije, gde će

doći do finalnog sjedinjenja.

40. Ljudska radost će nam biti srebrni sjaj, njihova tuga plavetni sjaj - sve to u školjci

bisernici.

Sjaj Vode i Lune jeste odraza Lepote Zlatnog Sunca.

Stihovi 39.-40. Ali cjelokupna relacija je iluzija. U stvarnosti Anđeo i Adept su se jednostavno sporazumjeli da plove beskonačnošću zajedno; Rad Adepta u oslobađanju čovječanstva je samo predstava viđena dok on oblikuje svoju školjku bisernicu.

41. (Pisar se zbog toga naljutio. On reče: O Adonai i gospodaru moj, ja sam nosio tintarnicu i pero

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

bez naplate, u namjeri da uzmognem tražiti tu rijeku Amrit, i ploviti po njoj kao jedan od vas. Kao nagradu tražim da imam udjela u jeki tvojih poljubaca.)

Ekstaza sjedinjenja Duše Čoveka i Duha Božanskog čak će dotaći i telo „pisara“ – jer i u svom najmaterijalnijem delu Čovek je tražio Najviše postignuće.

42. (I to mu je odmah bilo podareno.)

Postoji određeni rezultat, iskustvo, materijalni „osećaj“ Najviše Iluminacije.

Stihovi 41.-42. Ljudski um traži oslobađanje od patnje viđenjem Prirode u ovom svjetlu pozivajući se na služenje Majstorima nesebičnom predanošću.

43. (Ali ne; on time nije bio zadovoljan. S beskrajnim poniženjem stremio je sramoti. Tada se začu glas:)

Sam čovek u svojim umnim razmatranjima ne može da odredi „meru“ postignuća.

Stih 43. Um zahtjeva potpuno oslobađanje.

44. Ti uvijek stremiš; čak i u svom predavanju ti stremiš sebe predati - i gle! ti se ne

predaješ.

Ipak je Bog onaj koji usmerava, vodi i štiti Dušu, a čovek je njegova manifestacija. Čovek, kao Ljubavnik teži stalno predavanju toj ljubavi – dok je „konačni“ cilj ne samo sjedinjenje

polarnosti već Bivanje u Jednoti i ne poimanju odvojenosti i ne razlikovanju Boga i čoveka.

45. Otiđi u najdalja mjesta i obuzdaj sve stvari. Ekspanzija svesti ka beskraju; smiraj svih želja. On mora postati Gospodar svega, da sve bude pod Voljom Maga; on mora poznavati Sve, da bi svest mogla da se rastvori u svetlosti Ničega.

46. Obuzdaj svoj strah i svoje gađenje. Tada - predaj se! Strah od misterioznog koje ni duša ni duh ne mogu da pojme i misle o tome ikakvu misao; gađenje je odbojnost spram odraza koji se prikazuje u bezdanu ništavila. Ka konačnom sjedinjenju vodi predaja tj. „uništenje“ ega. To vodi Miru.

Stihovi 44.-46. Metod. Znaj sve moguće, postani nezainteresiran za sve. Postigavši ovo, postani savršeno pasivan.

47. Bila jednom jedna djevojka koja je lutala među klasjem žita i tugovala; tada niknu

novi život, narcis, stoga ona zaboravi svoju tugu i usamljenost. Ovo je drugačiji prikaz Adepta i njegovog odnosa sa Adonaijem. Devojka je Nefeš, a narcis je Sunce.

48. Gotovo odmah nečujno dojaha Had pred nju, pa je ugrabi. HAD – 10 – vezanost za mrak materije, ujedno i naznaka da je ključ inicijacije Tačka-Kruna svetlosti Jedinstva – Hadit.

Stihovi 47.-48. Persefona, zemljom vezana duša. Kukuruz = materijalno hranjenje; rezultat je žalost. Narcis = seksualni instinkt procvjetava kao Ljepota. Duša odmah zaboravlja “kukuruz” i želi cvijet, Had dolazi i odnosi je. Had je gospodar “Pakla”, dakle tajna i tamna, ali božanska Duša unutar svakog muškarca i žene. Otmica znači da potreba za Ljepotom budi Nesvjesno Ja koje onda preuzima vlast nad Dušom i postavlja je na tron, dozvoljavajući njen povratak na zemlju (Znanje materijalnog svijeta) samo u određena razdoblja, da bi ona pridonijela dobrobiti ljudskog roda.

49. (Tada pisar spozna narcisa u svom srcu; ali pošto nije dospio do njegovih usana, on se

postidio i više nije govorio.) Narcis je egoizam Tifareta koji u svojoj nesavršenosti (tj. ne postignutom Jednotom sa Bogom) jeste središte koje Ruah obožava.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 49. Bio sam spopadnut potrebom da obožavam Ljepotu i osjećao sam se posramljenim nemogućnošću da napišem pjesmu koja bi bila vrijedna teme. Stihovi 50.-58. Elaborirana Parabola u dijalogu.

50. Adonai se pak ponovo obrati V.V.V.V.V. i reče: Zemlja je zrela za berbu; jedimo njeno

grožđe i budimo pijani od njega. Celo poglavlje se odnosi na elemenat Zemlje. Užitak u materijalnim nasladama osvežava, hrani i osnažuje odnos Adepta i Adonaija. Ovo je učenje nasuprotno asketizmu i drugim oblicima uzdržavanja, ograničavanja i „samo-kontrole“.

Stih 50. Anđeo nalaže Adeptu da se raduje stanovitim događajima koji se upravo trebaju dogoditi na zemlji.

51. A V.V.V.V.V. odgovori i reče: O moj gospodaru, moj golube, prekrasni moj, kako će ta

riječ izgledati djeci ljudi?

riječ izgledati djeci ljudi?

Trojstvo: Gospodar-Golub-Prekrasni. Čovek Zemlje – ima Boga za Gospodara; Ljubavnik Boga pojmi kao prekrasnog; Golub je glasnik Duha.

Golub = IVNH (Jovan) – 71 (Lam

)

Stih 51. Adept se pita hoće li čovječanstvo pravilno shvatiti njegovu doktrinu.

52. A On mu odgovori: ne kako je ti vidiš. Izvjesno je da svako slovo ove šifre ima neku

vrijednost; ali tko će odrediti vrijednost? Jer ona varira, ovisno o profinjenosti Onoga koji je stvara. Svako ko stupa stazom Duha može ovu Gnozu pojmiti na drugačiji način – dogmatizam se odbacuje kao ograničenje; V.V.V.V.V. sve ovo vidi na svoj način, a ostali inicijati, adepti, učenjaci, majstori pojme ove reči svojstvenom svom „kapacitetu“ Razumevanja.

Stih 52. Anđeo se slaže; ali je još uvijek vrlo skeptičan, sugerirajući kako za svaki događaj možemo smatrati da znači bilo što što odaberemo.

53. A On Mu odgovori: Nemam li ja ključ toga? Odjeven sam u tijelo od mesa; jedno sam

sa Vječnim i Svemogućim Bogom.

Ključ je sa slovom „Z“ – ono spaja Binah i Tifaret. U tome je alhemijsko venčanje čoveka od

mesa sa večnim i svemogućim bogom.

Stih 53. Adept tvrdi da je sposoban pravilno tumačiti pojave; da postoji jedna osobita relacija koja je istinita, a sve ostale su lažne. On podsjeća Anđela da se On ostvaruje (kao jedinstveno Biće uvijek identično Sebi) jednako u najnižoj materiji i u najvišem duhu.

54. Tada Adonai reče: Ti imaš Glavu Sokola i tvoj Falus je Falus Asarov. Ti poznaješ bijelo

i poznaješ crno i znaš da su oni jedno. Ali zašto tražiš znanje njihove istovjetnosti? Glava Sokola – HOOR; Falus Asarov – Oziris / Otac Tetragramatona; On shvata smisao polarnosti – i stoga traži Gnozu i iskustvo Sjedinjenja.

Stih 54. Anđeo pita zašto bi se netko tko posjeduje apsolutni Vid i Gospodstvo i moć da se vine uvis (Glava Sokola), koji ima kreativnu energiju sposobnu da oplodi Prirodu, njegovu majku, sestru i ženu (Falus Asara), koji zna parove suprotnosti i činjenicu njihove istovjetnosti, trudio izračunavati jednadžbe koje izražavaju odnose među iluzornim simbolima različitosti.

55. A on reče: Da bi moje Djelo bilo ispravno. Rad je jednino „ispravan“ kada mnoštvo (u kojem živi Čovek Zemlje) dovede do poimanja dvojnosti (Ljubavnika Boga) koje se spaja u postaje Jedno – ADONAI.

Stih 55. Adept odgovara da mora razumjeti zakone iluzije ako želi djelovati u svijetu iluzija.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

56. A Adonai reče: Snažni pocrnjeli žeteoc je požnjeo svoj otkos i radovao se. Mudrac je

procjenio svoje mišiće, razmislio, nije shvatio, pa je bio tužan. Žanji i raduj se! Svako neka vrši svoju Volju, neka ispolji svoju prirodu – neka požnje šta poseje. Mudrac ne radi, „on“ ne shvata Rad na isti način kao i Adept – stoga je „tužan“ i obitava u Razumevanju. Ipak Rad se mora sprovoditi dokle god je Čovek, kao nosač Duha Magistera, inkarniran u telu/nosaču duše. Zakon Aeona daje Radost Rada, a ne „tugu“ pukog Znanja.

Stih 56. Anđeo odgovara da takva kalkulacija vodi čovjeka do vjerovanja u realnost iluzija, da postane pomućen njihovom kompleksnom lažnošću, te napokon, ne vjerujući vlastitim snagama, suzdrži se od djelovanja plašeći se pogrešaka; jer nije tako važno što netko radi, s obzirom da je jedan skup iluzija jednako dobar kao i bilo koji drugi. Posao Adepta je da sprovodi svoje Djelo muževno i sa užitkom, bez žudnje za rezultatom i bez straha od nezgoda. On bi trebao uvježbavati svoje sposobnosti do krajnosti; slobodno ispunjavanje njegovih funkcija je dostatno opravdanje. Postati svjestan bilo kojeg organa je dokaz da nešto nije u redu.

57. Tada je Adept bio zadovoljan i podigao je ruku. Gle! zemljotres i pošast i stravu na

zemlji!

Zbacivanje onih koji su sjedili na visokim mjestima; gladovanje mnoštva.

Ruka – Jod – zadovoljni Samotnik. Mnoštvo manifestovanog Kraljevstva uvek biva dovedeno u stanje promene kroz promenu elementa Zemlje.

Stih 57. Adept prima ovaj savjet i upotrebljva svoju energiju. Vidljivi rezultat njegova Djela je katastrofa.

58. A zreo i sočan grozd pade mu u usta.

Iskustvo promene u životu je još jedno od mogućih iskustava Duše.

Stih 58. Ali cijela ideja njegovih odnosa sa Čovječanstvom kao Spasitelj se pokazuje fantazmagoričnom. Istina je da je on “pojeo plod”; to jest, počeo uživati banket sa svojim Anđelom najavljen u Stihu 50. (vidi CCXX, I, 31)

59. Umrljan je purpur tvojih usta, O ti sjajni, bijelom slavom usana Adonaia. Čovek i Bog postoje i opstoje u međusobnoj Ljubavi. Postoji stalni odnos, relacija, veza, sadejstvo između „njih“ „dvoje“.

Stih 59. Svaki čin Adepta je u stvari poljubac Anđela.

60. Pjena grožđa je poput oluje na moru; brodovi se tresu i podrhtavaju; kapetan broda

je uplašen. Trojstvo: Svaki deo Duše biva dotaknut utiscima međusobne veze čoveka i boga; užitak Duha je oluja za more „nesvesnog“, svesni koncepti budnosti – „brod“ su potrešeni; ego- centar, kao upravitelj čoveka je uplašen – „on“ nije stvarni Kapetan – Magister, koji je Adept vlada i uživa u životu.

Stih 60. Ekstaza odnosa Adepta i njegova Anđela raspršuje “normalne” misli; Ego se boji da će izgubiti kontrolu nad tokovima uma. Ovo se (naravno) javlja u manje realnoj sferi, onoj normalne svijesti. Ego je s pravom zabrinut, jer ova ekstaza će dovesti do situacije kada će njegova anihilacija biti neumitna kako bi Adept mogao preći preko Bezdana i postati Majstor Hrama. Zapamtite da Ego nije odista centar i kruna individue; zaista, cijela nevolja proizlazi iz njegove lažne tvrdnje da on to jest.

61. To je tvoje pijanstvo, O ti sveti i vjetrovi otkovitlaše pisarevu dušu do sretnoga neba.

Dalje naslade Zemlje vode do „sretnog neba“

čovek/adept je opijen ljubavlju za Boga;

„sveti vetrovi“ su pouke mudrosti Gnoze ovog spisa LXVa.

Stih 61. Ekstaza Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara donosi mir “pisarevoj duši” (njegovom svjesnom umu) utiskujući takvu energiju njegovim mislima da je njihov uobičajeni

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

sukob (koji uzrokuje patnju) postao nevažan, kao što je osobni antagonizam u nesreći pješadijskog puka zaboravljen uslijed uzbuđenja nastalog jurišem.

62. O Gospode Bože! neka se nebesa sruše u bijesu oluje! Neka pjena grožđa oboji moju

dušu Tvojom svjetlošću! Neka sve ono „gore“ i sve ono „dole“ sve postojeće bude posvećeno i predato Adonaiju. Neka se razlikovanje mnoštva boja svede na Jednu Svetlost. Dualnost postoji i ovde u iskazu – jedno su nebesa u besu oluje, a drugo je duša čoveka.

Stih 62. Ali um, znajući da će se stare svađe vratiti kad ekstaza prođe, traži da ova anestezija bude uklonjena. On teži da uđe u ushićenost svakim elementom svoga bića, bez obzira na bol. Zna da neće nikada biti potpuno zadovoljan sve dok svaka odvojena žilica ne zadrhti u harmoniji tim vrhovnim ushitom.

63. Bakhus je ostario i postao Silen; Pan je uvijek bio Pan, zauvijek i bez prekida kroz

eone. Ipak zemaljska zadovoljenja i uživanja, iako privremeno mogu odražavati ushit Duha, nisu svrha niti potpora stvarnom i kontinualnom postignuću tj. trajnom direktnom iskustvu Istine. Ushit čula zgasne od prenadražaja, ali Duh koji prožima Sve (PAN - a) uvek je u ek stazi Svetlosti Nuite – kroz Eone u „postojanju“ vremena i prostora. Pan je celokupna manifestacija Univerzuma i protok vremena nema konačan uticaj na celinu – Duh koji prožima sve elemente ne može da zgasne i onemoća, Bogovi mogu da se smenjuju

na „vlasti“ ali Duh Svetlosti je iznad svega.

Stih 63. On zna da su niži tipovi intoksinacije donijeli razdraženost i da završavaju u mrtvilu i senilnosti. Zahtijeva Ludilo Pana, ugrađivanje svakog djelića njegova bića u jedan simbol koji uključuje Sve. Ovaj simbol treba kombinirati inteligenciju (sveznanje) Čovjeka sa svemoći predstavljenom rogovima i kreativnim zanosom poskakujućeg Jarca. Ovaj Pan nije intoksiniran već potpuno lud, bivajući ponad razlika (znanje), jer uključuje sve u sebi; on je također imun na vrijeme, s obzirom da bilo što da se desi može biti samo unutar njega; znači, svi događaji su jednako ispoljavanje njegovih funkcija i stoga praćeni zanosom, s obzirom da je On uključio sve mogućnosti u Svom jedinstvu tako da je bilo kakva promjena dio Njegovog života, čin ljubavi po volji.

64. Opijaj najunutarnjije, O moj ljubavniče, a ne najizvanjskije! On se ovde, obraća kako bi sve postojeće posvetio Adonaiju. Čovek pojmi sebe i kroz svoje postojanje shvata i Razume Univerzum. Bog nije negde „tamo“ na nekakvom dalekom tronu, međ oblacima fantazije, Bog je unutar Čoveka. Deus est Homo.

Stih 64. Ovo je vjerojatno još jednom glas Anđela. On zapovijeda Adeptu da u budućnosti manje pažnje posveti pretvaranju grubih impresija u užitke jedinstva. Veći je uspjeh uzrokovati da se Nesvjesno pomiješa sa Anđelom, jer to je krajnji Sakrament. Adept je previše podložan da bi bio zadovoljan svjesnom radošću uzrokovanja onih misli koje su uvijek bile izvor grešaka da zablistaju čistoćom i sjajem na dodir Anđela. Ali puno je važnije odreći se ovih nagrada, ma kako neizrecivo svete i zanosne one bile, u želji da se usavrši najunutarnije Sopstvo, da ga se očisti od osobnosti i sjedini ga se sa Univerzumom, mada je takvo Postignuće preduboko za direktan svjesni uvid.

65. Tako je to - uvijek isto! Naciljao sam u oguljeni štap mog Boga i pogodio sam; da,

pogodio sam. ADONAI je Phallos Duha – Jednota Boga i Čoveka. U početku postoji podvojenost, odvojenost, relacija i odnos „dvojice“ su-učesnika ove Misterije LXVa, ali na posletku, čak i kroz Razumevanje Zemlje, dolazi do shvatanja da je to „dvoje“ neodvojivo i upravo Jedno.

Stih 65. Tajnim kodom Adept potvrđuje da je istog spola (takoreći) kao i njegov Anđeo. Ovo nije sjedinjenje različitih koje proizvodi tertium quid (Lat. “treća stvar”), već realizacija identiteta, kao povratak u svijest iz delirijuma, čija ekstaza ne nosi nikakve plodove koji bi

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

uključili nove odgovornosti, nove mogućnosti tuge, već je samodostatna, bez prošlosti i budućnosti.

“Oguljeni štap” je stv aralačka Energija Anđela, lišena svih velova, usmjerena ka Zenitu, spremna i nestrpljiva da djeluje. Adept ustvrđuje s radošću da je težio ujediniti se s ovom Idejom i uspio.

Ovime završava opis odnosa Adepta i njegovog Anđela što se tiče elementa Zemlje, konkretnog i manifestiranog aspekta Prirode. Cijela je iluzija uništena; kruh je postao tijelo Boga. Ipak ovo je najniži oblik postojanja; u slijedećem poglavlju ćemo razumjeti kako je um - za razliku od sadržaja misli - pročišćen i posvećen Magikom Adepta.

II Poglavlje

Prethodno poglavlje opisuje efekat djelovanja Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara na vanjski izgled stvari i senzacije time izazvane; to je transmutacija elementa Zemlje i odgovarajućeg dijela duše, Nefeša. Sada se okrećemo Elementu Zrak, sposobnosti zvanoj Ruah, koji je um promatran kao instrument intelektualnog razumijevanja, mašina adekvatna za analizu impresija i njihovog interpretiranja u terminima svjesne misli. Rad na postignuću Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara počinje u Tifaretu, središtu Ruaha, a rezultat uspjeha je harmoniziranje, koncentriranje i uzdizanje mješavine nejasnih ideja koje su sugerirane besmislenim multipliciranjem mentalnih koncepcija. ADONAI se Adeptu prikazuje u mnoštvu vizuelnih i poučnih formi koje imaju posebno značenje Duši i kroz koje Adept pojmi svoj odnos sa Bogom.

1. Ja uđoh u planinu od lapis-lazulija kao zeleni sokol što na prijestolju Istoka među

tirkiznim stupovima sjedi. Planina Inicijacije je u boji nebeske, plave, koja je odraz Adonaija. On je Zeleni soko, kao vazduh zelen i aktivan kao soko; na Istoku gde je presto Sunca, davaoca Iluminacije, on je između stubova polarnosti. Adept je „u obličju“ zelenog sokola, najduhovnijeg obličja vazduha, a samim tim i lik Sunca koje upravlja svetom sa Istoka (mesta gde se Sunce „rađa“).

Stih 1. Opisuje uzlazak Božanske Svijesti (Sokol) obojene ljubavlju (zeleno) u svijet zvjezdanog prostora (lapis-lazuli, koji je plav sa mrljama zlata) uravnoteženom putanjom od zemlje do neba (tirkizni stupovi). Istok je strana svijeta pridodana Zraku, a Sokol je tamo “ustoličen”, to jest, stabilan. Ma kakva misao uskrsla u umu ništa ga ne može uznemiriti.

2. I tako dospjeh u Duant, stanište zvijezda i začuh glasove kako glasno nariču.

Duant, stanište zvezda je Hokmah, u njemu svaka Duša-Zvezda, koji su muškarac i žena ima svoj glas, svoju reč i proklamaciju Istine.

Stih 2. Budući otvorena prema cijelom Univerzumu, Duša čuje sve što je rečeno. (Zrak je nositelj zvuka).

3. O Ti koji si ustoličen na Zemlji! (tako mi reče izvjesna Osoba Pod Velom) ti nisi veći od

svoje majke! Ti sićušna mrljo praha! Ti si Gospod Slave i prljavi pas.

nebesko „He“ Tetragramatona, kao što je njegova telesnost „He“ Kraljevstva. On na taj „način“ ne može biti „veći“ ili „značajniji“ od Binaha, Razumevanja – celokupna struktura Univerzuma ima svoj smisao i ne može se kamen sa zemlje baciti tako daleko da ode dalje od neba. I ovaj stih prikazuje tri para dualnosti. Tu su odnos „Boginje“ i inicijata, komparacija njene „veličine“ i njegove materijalne „beznačajnosti“, kao i relacija slave duha i animalnosti čovečijih sirovih osobina.

Osoba pod velom je I.S.I.S., ona se obraća duši Adepta, koji je inkarniran na Zemlji – ona je

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 3. “Osoba pod velom” (Izida) objašnjava da ni jedna individualna svijest ne može biti ništa više od sfere koja ju je rodila i koja sačinjava njenu okolinu. To je jednako uzvišeno i bezvrijedno, jer su ove kvalitete samo iluzije proizvedene iz umjetnih relacija, koje mogu biti odabrane po volji.

4. Obrušivši se dolje, opustivši svoja krila, stigoh u tamno-sjajna staništa. Tu u tom

bezobličnom bezdanu ja bijah učinjen učesnikom Obratnih Misterija. On se iz sfera vrhovne trijade „spustio“ svešću ispod granice „Ponora“ i pojmi osobine stvorenog Univerzuma. U tome j sve izokrenuto u odnosu na Svest koja obitava iznad Ponora.

Materijalno je „inverzija“ i nasuprotnost Duhovnom, kao još jedan od koncepata odnosa dualnosti.

Stih 4. Božanstvo, u cilju svog ostvarenja, se mora dobrovoljno podvrći prolasku kroz iskustvo nesavršenstva. Ono mora uzeti Sakrament koji ga sjedinjuje sa tamnim glamurom “Zla”, drugim dijelom onoga što “Griješnika” egzaltira do “Božanstva”.

5. Patio sam u smrtonosnom zagrljaju Zmije i Jarca; iskazivao sam pakleno štovanje

sramoti Khema.

Zmija i Jarac su „staze“ Ajin i Nun – „ON“ Dualni odnos „muškog“ i „ženskog“ kosmičkog

principa. Khem je „crna zemlja“, manifestovani svet u kojem se duhovno inkarnira u pojedinačnom

„ljudskom“ nosaču. Patnja je jedno od obeležja izgaranja u vatri sveta, „pakleno štovanje“ se odnosi na Geburah – i daje izvesnu naznaku o Velikim Magijskim operacijama Adeptus Majora koji izvodi Magiku koja osnažuje i ostvaruje njegov Veliki Rad

Stih 5. Ono prihvaća formulu:

(a)

Dualnosti, to jest, života kao vibracije.

(1)

Smrti.

(2)

Iluzije Znanja.

(b)

Progonstva.

(1)

Strasne Žudnje.

(2)

Rada.

Ono prihvaća sramotu bivanja Bogom zatočenim u animalnu formu.

6. Unutar toga je bila ta vrlina, da Jedno postaje sve.

Jedan opis Tifareta.

Iz Jednog – Ketera se manifestovalo, stvorilo „Sve“ PAN – čije je središte Sunce.

Stih 6. Predmet ovog čina je realizirati mogućnosti nečije jedinstvenosti predstavljanjem svoje cjelovitosti kao bezbroja pojedinačnih slučajeva, baš kao što netko može pokušati dobiti ideju značenja “poezije” studirajući sve pristupačne poeme. Ništa od ovog ne može biti više od nesavršene ilustracije apstraktne ideje; ipak samo kroz ovakve konkretne slike može netko razumjeti što to znači. 7. -16. Rijeka je struja misli. Barka je svijest. Purpurna jedra su strasti koje određuju njen kurs, a žena je čisti Ideal koji netko nastoji učiniti svojom stalnom preokupacijom i vodećim načelom svojeg svjesnog života. Ova “žena”, iako je od zlata, je samo beživotna slika. Rijeka je od krvi; to znači da struja misli mora biti poistovjećena sa svrhom vlastitog života, a ne puki medijum za odražavanje svake usputne impresije.

7. Zatim sam ugledao viziju rijeke. Na njoj je bio maleni brod; a u njemu pod purpurnim

jedrima bila je žena od zlata, kip Asi iskovan od najfinijeg zlata. I rijeka je bila od krvi, a brod od sjajnog čelika. Volio sam je i izgubivši svoj pojas, bacio sam se u bujicu. Necah; Reka života, nosi dušu (maleni brod) kojoj je inspiracija i vodilja u liku Boginje Razumevanja – Asi, tj. I.S.I.S. Pojas je Krug koji opasuje identitet čoveka – oslobodivši se ograničenih ličnih vezanosti on se prepušta Toku.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 7. Barka je od čelika. Proizlazi da svijest mora biti sposobna oduprijeti se upadu bilo kakvih nepoželjnih misli. Ljubeći ovaj ideal, Aspirant se oslobađa svega što ga sputava (srama, sebičnosti, itd. - “izgubivši pojas”) i gubi svoj ego u samoj Misli (“bacih se u valove”).

8. Uskočio sam se u maleni brod i tijekom mnogih dana i noći sam je ljubio, paleći prekrasan miris pred njom. Hod; svesna i promišljena odanost ideji vodilji, koja se osnažuje „mirisima“ nadahnuća uma. I ovde postoji odnos Adepta i Adonaija: maleni brod koji plovi reom je podrška Adonaija velikoj Ljubavi Adepta za njega.

Stih 8. On se poistovjećuje sa čistom sviješću, sviješću - imun od, pa ipak plutajući na misaonom toku - i posvećuje se ovom Idealu sa pjesničkim i religioznim žarom.

9. Da! ja dao sam joj od cvijeta svoje mladosti.

Jesod – cvet osnaženosti entuzijazma.

Ideal Duha, sam Adonai je fokus Adeptovog obožavanja.

Stih 9. On posvećuje svoju kreativnu energiju Idealu.

10. Ali ona se nije pomaknula; moji poljupci su je samo uprljali tako da je pocrnjela preda

mnom. Adonai nije promenljiva forma ili ideja, „on“ je kompleks Duhovne sile i stoga se „ne pomera“ jer je iza elemenata. Njega se može obožavati toliko da se i oformi njegov lik i obličje, da dobije „materijalni“ prikaz u Malkutu; ali to je „uprljana“ i nestvarna slika koja nije stvarnost duhovne suštine Boga.

Stih 10. Ovaj proces uništava površnu ljepotu Ideala. Ljepota je iskvarena dodirom smrtnosti.

11. Pa ipak sam je obožavao i dao sam joj od cvijeta svoje mladosti. Luda obožava Boga bez razlike, kako na „višim“ ravnima, tako i u Kraljevstvu materije. Luda ne pravi razlika između „likova“ Boga koje obožava jer „zna“ da je Bog prisutan u svakom „delu“ i elementu Univerzuma.

Stih 11. Uprkos razočaranju, Aspirant ustrajava na “ljubavi pod voljom”. On se daje potpuno Istini, čak i sada kada izgleda tako tamna i zastrašujuća.

12. Tako se zbilo da je zbog toga ona oboljela i izopačila se preda mnom. Gotovo se bacih

u bujicu. On u sebi ima potencijale i osobenosti Mudrosti Magusa, dok je „ona“ Razumevanje. On se toliko predao „odnosu“ između „njega“ i „Boga“ da se ta relacija izopačila tj. učvrstila je dualnost. To opčinjava i vezuje Adepta.

Stih 12. Ideal se sada razbija u ogavne oblike, te više nije prepoznatljiv kao objekt njegove ljubavi. On je iskušavan željom da napusti Ideal i da traži spas od Svjesnosti bacajući se u one uznemirujuće misli koje ga okružuju.

13. Tada na predodređenom završetku njeno tijelo je postalo bijelje od mlijeka zvijezda,

a njene usne crvene i tople poput zalazećeg sunca, a njen život užarenost bijela vreline podnevnog sunca. Gimel; Prvosveštenica Srebrne Zvezde – ovo je „opis“ njene pojavnosti u Svetlosti. „Predodređeni završetak“ je Kruna, a ona svojim svetlom i svojim osobinama odražava „sebe“ kroz Sunce u njegovim „položajima“ tokom dana. Ona je veza Ketera i Tifareta.

Stih 13. Ovaj očaj naglo iščezava. Njegov se ideal pojavljuje u svom pravom obliku, živa žena umjesto mrtvog kipa od zlata. Njena je supstanca sada čišća od same zvjezdane svjetlosti; njene usne - instrumenti njenog govora i njenih poljubaca - su pune života i topline sunca - t.j., one obećavaju odmor, ljubav i Ljepotu (Hathor, boginja Zapada). Ona je živa s čistom

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

energijom iz središta sistema kojem aspirant pripada: t.j., ona je realizacija stvaralačke ideje čiji je do sada bio samo jedan dio.

14. Tada se ona podiže iz bezdana Vjekovnog Sna i njeno tijelo me obgrli. Potpuno se

stopih sa njenom ljepotom i bijah zadovoljan.

Dalet – Velika Babalon – i to je jedna od „prikaza“ ADONAI-ja.

Stih 14. Tama prošlosti nestaje kako Ideal obuhvaća Aspiranta; i njegov se Ego rastapa u ekstazi jedinstva s njom; on postaje suština sve Radosti.

15. A rijeka je tada postala rijeka Amrit, a maleni čamac kočije od mesa, a njegova jedra

bijahu krv srca koje me je nosilo, koje me je nosilo. Heh – Zvezda; Trojstvo povezanih dualnosti, koje predstavljaju „prelivanje“ Vodolije, gde reka postaje Amrit, čamac postaje kočije, jedra su krv srca, to su identiče „funkcije“ i osobine Adonaija koje se pojme Tokom i prepušatanjem Toku Aquariusa. Reka je za nekoga sila koja nosi čoveka, za drugoga je užitak i blagoslov extaze besmrtnog poimanja života; čamac je duša-telo isto kao i „kočije od mesa“ koje su očitiji prikaz telesnog nosača duše; jedra broda se osnažuju vetrom uma, te na taj način čovek inteligencijom upravlja svojim životom, a krv srca je u stvari sila koja održava život duše unutar tela.

Stih 15. Sada njegove misli postaju besmrtne; njegova svijest je shvaćena kao nositelj njegova psihičkog života - umjesto obrnuto, kako neinicirani zamišljaju. Njegove strasti nisu više simptomi nezadovoljstva, već su jednake s njegovim individualnim životom. Stoga nema sukoba s Prirodom. Sama Volja je Sopstvo.

16. O zmijska ženo zvijezda! Ja, čak i ja sam te oblikovao iz blijede statue od finog zlata.

On se obraća Adonaiju shvatajući ga kao NUIT – koju je pak sebi, na drugoj razini, prikazao kao „statuu“ od „zlata“, dakle, i to je solarna svetlost Adonaija.

Stih 16. Moj osobni koncept Nuite je rezultat Magičke Operacije koju sam izvodio kako bih dao život idealu kojeg sam prvobitno imao u svom srcu, obožavao i odlučio realizirati. Cijeli pasos opisuje proces rada s bilo kojom danom idejom kako bi ona bila dovedena savršenstvu.

17. Također i Sveti izađe pred mene i ugledah bijelog labuda kako plovi plavetnilom.

Sveti je naravno Adonai, a ovde ga Adept pojmi kao „Labuda“ koji „plovi“ nebom, tj. visinama

Duha. On ga je ovde „spazio“ kako stupa pred njega; ovo je Vizija primerena naznačenoj razini, koja se prelama kroz elemenat Vazduha (osobina celokupnog poglavlja knjige).

Stih 17. Labud je ekstatična Svijest Adepta. Ona je uravnotežena u bezgraničnom svemiru, podržana Zrakom - t.j., medijem misli.

18. Među njegovim krilima sam sjedio, i eoni prohujaše. ADONAI uvek nosi Dušu, let tj. postojanje svesti utelovljene u životnoj sili uvek se „oslanja“ na Božansku potporu. Het („kočije“ koje nose Adepta).

Stih 18. U Ekstazi vrijeme stoji.

19. I tako, labud je letio i spuštao se i uzlijetao, pa ipak ne dospjesmo nigdje. Nema početka ni kraja, nema odrednice leta u nizu inkarnacija; Zmijoliko kretanje, talasanje osobenosti inkarnacija u kojima duša obitava u svetu. Kontinuum je toliko „dugačak“ da se pruža u beskraj te se ne vidi na taj način smisao postojanja. Adept ne pojmi smisao postojanja kao „čovek“ (ali će to shvatiti kao Magister kada bude shvatio jednotu i neodvojivost sa Adonaijem).

Stih 19. Ekstaza se kreće od jedne uzvišene Radosti do druge; ali napretdak nije moguć u savršenstvu. Stoga nema cilja kojem bi težili ovi pokreti.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

20. Mali ludi dječak što je putovao sa mnom obrati se labudu i reče:

Jod – merkurovska ljudska inteligencija Ruaha, je „dete“ naspram Duhovne „veličine“ Boga. On i dalje istrajava u „odnosu“ sa Bogom, i dalje ne prevazilazi odvojenost dualnosti.

Stih 20. Dječak je ljudski razum, koji zahtijeva mjeru kao prvi uvjet razumljive spoznaje. Svjestan vremena, on ne može razumjeti zašto svo ovo kretanje nije dovelo labuda blizu neke fiksne točke ili kako to da odnos početne točke prema sadašnjoj poziciji nije uvijek-prisutan nemir. On ne može pojmiti kretanje koje nije u odnosu sa fiksnim središtem.

21. Tko si ti koji ploviš i letiš i spuštaš se i dižeš uprazno? Vidi, mnogi eoni su prošli;

odakle dolaziš? Kuda misliš poći? Kaf; Dinamika Univerzuma – On je začuđen „besmislom“ postojanja Univerzuma, jer Ruah ne može shvatiti Duhovno – On pojmi aktivnosti, pojavnosti, „događaje“, prostor i vreme postojanja Univerzuma, ali mu se pokušava približiti kroz želju da umom shvati smisao – stoga se obraća Adonaiju za pouku, za Gnosis, za samo objašnjenje prirode Adonaija.

22. I smijući se ja ga ukorih, govoreći: Niotkuda! Nikud! Istina je da je Adonai u stvari u svom „najčistijem“ i „najsmislenijem“ s,islu u stvari Ništa – AIN / Nuit. Adept je „ukoren“ pošto bi njegov um već trebao da shvata strukturu Univerzuma te da je sebi složio smisao postojanja kroz kabalu i posmatranje pojavne prirode (ispod Ponora), te na taj način već može da ima shvatanje da je „ono“ najviše Duhovno, ono suštastveno i iznad Svega, jedino tumačeno kao „Ništa“ – najdalji, tzv. „treći“ veo „negativnog „postojanja“ iznad Drveta Života.

Stih 22. Ja odgovaram da, shvaćajući kontinuitet (Nuit) kao takav, ne postoje nikakve “prostorne-oznake”.

23. A pošto je labud šutio, on uzvrati: Tada, ako nema cilja, čemu ovo vječito putovanje? „Mem“ daje određeni utisak o „svrsi postojanja“ tj. o „večnom putovanju“ – a to je ideja da Božanstvo kreira svet po svom naumu i da su ljudske duše nosači unutarnje Svetlosti, koji se inkarniraju radi Misterije te Kreacije.

Stih 23. Labud je naravno u tišini: Ekstaza nadilazi izražavanje. Razum traži motiv kretanja, u odsutstvu svih odredišta.

24. I ja naslonih svoju glavu na Glavu Labuda i nasmijah se, govoreći: Zar nije neizreciva

radost u ovom besciljnom letu? Zar onaj koji želi postići neki cilj nije zabrinut i nestrpljiv? „Oni“ su u ovom momentu vrlo bliski svojom suštinom, ali ipak samo „naslonjeni“, ne i Jedno; On se prepustio Letu Ljubavnika. Onaj koji „želi“ postići neki cilj živi u fiksaciji na „pogrešan“ ideal, pošto je jedini pravi ideal shvatanje Jednote sa Adonaijem. Ne može se tom cilju predodrediti vreme ispunjenja, a duši to donosi nemir, brigu, patnju, mnoštvo umnih sputavanja i organizovanja životnih okolnosti koje ne dosežu stvarni cilj – obitavanje u Božanskom Duhu.

Stih 24. Približavajući ovu misao ekstazi Adept se smije, kako iz čiste radosti tako i bivajući zabavljen neprihvatljivom apsurdnošću “racionalnih” argumenata od kojih je sada zauvijek slobodan. On izražava svoju ideju na slijedeći način: nesputano vježbanje vlastitih sposobnosti je čisti užitak; ako osjetim potrebu za dosizanjem nekog cilja, to će uključivati bol žudnje, naprezanje u pokušaju i strah od pogreške.

25. A labud je i dalje šutio. Ah! ali mi plovismo beskrajnim Ambisom. Radost! Radost!

Bijeli labude, nosi me uvijek uvis među svojim krilima! Adonai obitava u Tišini, a obličja i vizije se smenjuju u Adeptovom umu. Uvis stremi staza Strele – stuba kojim se svest uzdiže od Kraljevstva i Temelja do Sunca koje prima Svetlost Krune. Na nebu sazvežđe labuda je vrlo slično obličju Krsta, „među krilima“ jeste aluzija na Središte u odnosu na Krst Elemenata – dakle Duh.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 25. Ekstaza ostaje nepomućena. Ali dijalog je uzrokovao da se Adept mnogo dublje osvrne na svoje stanje blaženstva, tako da Ekstaza postaje nepokretna, ostvarujući svoj savršeni odnos sa beskonačnošću kontinuuma. Adept zahtjeva da ekstaza bude neprekidna.

26. O tišino! O ushitu! O svršetku stvari vidljivih i nevidljivih! Sve je ovo moje, koji jesam

Ništa. Izgleda da ovde i Adept nošen ekstazom doseže poimanje i doživljaj da je upravo on sam to Najviše Ništavilo – jedno sa Nuit, koja mu se javlja (povremeno) kao Adonai.

Stih 26. Tišina prekida nesavršenstvo podrazumijevano u govoru - sve riječi su dokaz dualnosti, prekidanja Savršenstva. Ushićenje: kraj konflikta između bilo koje dvije stvari; one su rastvorene Ljubavlju; te, gubeći osjećaj Ega koji uzrokuje bol doživljavanjem odvojenosti od Svega, svoje nesavršenosti, oslobađanje od napetosti se izražava ushićenjem. “O kraju svih stvari, vidljivih i nevidljivih!” Ovo ne samo da znači da sve stvari - budući su nesavršene - su uništene, nego i to da je to njihov istinski cilj - τελοσ - njihovo savršenstvo. “Ovo je sve moje, koji Nisam”. Adept je sada opsjednut svim stvarima, stigavši do stanja zvanog “Nisam” koje ih sve uključuje i kojeg su oni samo odrazi. Sve dotle dok god je on bio pozitivni Ego, bio je jedan od njih i oprečan njima; oni nisu bili njegovi. Da bi ih napravio svojima on mora postati kontinuum u kojem sve stvari egzistiraju potencijalno kao članovi bilo koje serije koja može biti odabrana da pokaže bilo koju željenu osobinu svoje Prirode.

27. Blješteći Bože! Dozvoli mi da načinim statuu od dragulja i zlata za Tebe! da je ljudi

mogu zbaciti dolje i izgaziti u prah! Da bi oni mogli vidjeti Tvoju slavu. Oko Iluminacije koje obasjava Zapaljeni toranj čovekove elementalne i nepostojane materijalnosti. Kula je fantastična i moćna građevina (kao i „statua“ od dragulja i zlata – koji su simboli kvaliteta duše) ali ona kao „egoizam“ mora pasti (statuu lepote gaze u prah – prah su misli uma, ideje kojima um pokušava objasniti lepotu „statue“ tj. određena osećanja koja se javljaju u duši prilikom poimana Adonaija.

Stih 27. Adept je pokrenut da prikaže Božanstvo koje je opazio pomoću poezije. On predviđa da će svjetovnjaci biti razbješnjeni, da će prezrijeti njegove knjige i izgaziti ih nogama; ali dok to budu radili njihove će oči biti otvorene slavi Boga. Ovo može značiti da će moj rad probuditi pravi religiozni žar u onima koji su potpuno izgubili vjeru i viziju; njihov bijes protiv mene će ih potaknuti da shvate da je na dnu njihovih srca osjećaj da su oni duhovna stvorenja.

28. Neće se pričati na trgovima da sam ja došao, onaj koji treba doći; ali Tvoj će dolazak

biti jedna riječ. On je Car, vladar, Prorok drevnih Bogova, on kao nosač i emisar Božanske promisli i pouke nije „važan“ – važna je Reč koja je Vibracija suštine Istine Univerzuma i Ljudske Duše. Ovo je i Reč Aeona svakog inkarniranog Magusa, koji obznanjuje svoje poimanje Kosmičke Gnoze Adonaija.

Stih 28. Moj religijski rad neće rezultirati u prepoznavanju mene kao Osloboditelja; ali ljudi će priznati da je Duh Sunčanog Boga Horusa dahnuo nad njima i dao život njihovoj glini. A koliko nas samo malo shvata ovaj komentar? – ipak uživajući u srećnoj okolnosti da je kroz njega u svet došla tako predivna Gnoza.

29. Ti ćeš se iskazati u neiskazanom; na tajnim mjestima ljudi će te sretati i Ti ćeš ih

nadvladati. Skrivena „mesta“ su od staze Quof, tajna mesta, kao i dvanaesta kuća „horoskopa“ čovekove inkarnacije.

Stih 29. Horus (točno značenje “Horusa” u ovom pasosu mora biti uzeto iz CCXX, pogl. III) će biti prepoznat kao objašnjenje svih onih energija Univerzuma za koje znamo da moraju postojati, mada ih naša osjetila ne mogu primjetiti. Ljudi će opaziti Horusa kada istražuju

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

misterije Prirode - t.j., Nesvjesno u Čovjeku ili strukturu Atoma. Prisiliti će ih da priznaju kako je On taj krajnji princip iza svih manifestacija, nasuprot njihovih starih teorija. Stihovi 30.-36. Dječak je Ganimed, orao je ptica Jupitera. Ovdje je on slika Adepta.

30. Vidjeh blijedog tužnog dječaka kako leži na suncu preko mramora i plače. Sa strane

mu je bila zaboravljena lutnja. Ah, ali on plakaše. 200 – Sunce; deo prikaza „Tarot“ karte, tj. misterije staze Reš. Adonai sada prikazuje Adeptu viziju u kojoj postoji relacija dečaka koji leži – na zemlji, nad njim je Sunce, a lutnju ne koristi, jer lični rad staje kada se uživa u Lepoti svetlosti Sunca. On plače od sreće i ushita

lepote.

Stih 30. On je blijed, kao da je svoju krv predao svom Djelu. On je tužan, kao da razumije Tugu Univerzuma. (Njegov ga je Rad učinio svjesnim ovoga). On je legao dolje, iscrpljen i pitajući se da li ima smisla raditi. On je na mramoru; to znači, gole teške činjenice postojanja, usprkos svom uljepšavanju, ozljeđuju njegovo tijelo. On je na sunčevoj svjetlosti; on i predobro vidi Prirodu. Njegov Anđeo sja nad njim, ali iz nepristupačnih visina. On plače: on čija je dužnost točiti vino Bogovima, može samo prolijevati slanu vodu na jalovu zemlju. On je legao i čak je zaboravio lutnju. On ne može stvarati muziku; on je čak izgubio sjećanje da je u davnini mogao.

31. Tada se iz bezdana slave pojavi orao i prekri ga sjenom. Sjena bijaše tako tamna da

se on više nije vidio. Vizija Aeona; Orao je Lagaški – LGŠ je 333, koji prekriva „senkom“ Božanstvenost Ognja Logosa i Vladara Aeona. Vazduh (ovog poglavlja) je i skup ili pak beskraj misli koje skrivaju stvarnu Viziju Adonaija – tako da Adept ne vidi njegovu Slavu ni Svetlost.

Stih 31. Orao simbolizira utjecaj Oca Bogova, također i najvišu formu Magičkog Života i Gospodstvo nad Zrakom, t.j., moć vladanja svijetom misli. Ovo ga prekriva sjenkom skrivajući njegovu osobnost od pogleda.

32. Ali začuh lutnju kako živo progovara kroz plavetni mirni zrak. Zvuk prodire titrajima kroz prostor Kraljevstva. Zvuk je Adonai, i lutnja je Adonai, i plavetni mirni zrak je Adonai. Zvuk je misao, lutnja je Um, zrak je Duša/Duh.

Stih 32. Tako nadahnut on nastavlja svoju glazbu s radošću. Zrak postaje miran; što znači, nikakve ga misli ne uznemiruju, a on je plave boje, budući ispunjen duhovima svetosti, ljubavi i čistoće.

33. O! glasniče Ljubljene, neka Tvoja sjenka bude preko mene! Adonai je „glasnik“ Nuite. Adept shvata da je njegova Ljubav u stvari usmerena ka Nuit, ali njegova duša prvo mora da pojmi Sve osobenosti Univerzuma, pa i božansku manifestaciju koja se „naziva“ Adonai – da bi hijerarhijom postignuća dosegao Jednotu sa „njom“.

Stih 33. Adept priziva riječ svog Anđela kako bi utihnuo sve osobne misli.

34. Možda je Smrt Tvoje ime ili Sram ili Ljubav. Ali sve dok mi donosiš vijesti od Voljene,

neću

pitati tvoje ime.

Pokušava da shvati Adonaija – daje mu razne osobenosti, zavisno kako „pokušava“ da misli o nemu i da shvati njegove beskrajne mogućnosti pojavnosti za dodeljenu dušu. On shvata da je Adonai poput Metatrona, glasnik, „arhanđeo“ Krune i Svetlosti kojom se zaodenula Boginja Beskraja, koja je Ništa. On mu daje epitete, promišlja o njemu, ali se ne usuđuje da ga definiše kao konstantu – Ime.

Stih 34. On će to prihvatiti u bilo kojem obliku se pojavilo; makar i sama smrt bila neophodna da dokine dosađivanje Ega ili Sramota da nije u stanju potvrđivati se ili Ljubav koja uništava ambiciju.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

35. Gdje je sada Majstor? viču mali budalasti dječaci. Mrtav je! Osramoćen je! Vjenčao se!

i njihov podsmijeh će odzvanjati svijetom. Magister je „venčan“ sa Adonaijem, što znači da je pojmio Jednotu s njim i suštinsku neodvojivost. Mrtav je – Čovek Zemlje (jer još u materiji ne pojmi Duh); Osramoćen je – Ljubavnik (jer obitava u odvojenosti, dualnosti); Venčao se – Samotnik – on je Jedan, nema Njega i Boga, on je Magister koji je i Čovek i Bog, bez razlike.

Stih 35. Njegove “racionalne” predrasude će vjerojatno pitati - u tom slučaju - “Što je s tvojim magičkim ambicijama? Ti nisi Majstor kakav si želio biti; ti si jednostavno rob tog svog Anđela - što god to moglo značiti - tvoja je osobnost ugušena, tvoje su ambicije propale, tvoja jedina okupacija je da budeš odjek njegovim naputcima, koje čak ni ne odobravaš. Ti si uništio svoje Sopstvo; zavrijedio si grdnju svojih prijatelja; napustio si svoju karijeru i vezao se za ženske hireve.”

36. Ali Majstor će dobiti svoju nagradu. Smijeh onih koji se rugaju biti će valovi u kosi

Voljene. Nagrada Majstora jeste Duhovno Razumevanje i Mir koji proističe iz realizacije Jednote sa Adonaijem. Magister je Adonai.

Stih 36.

katastrofama. Ali prisnost sa svojim Anđelom koju je postigao dobrovoljno se odričući svekolike brige za vlastite poslove opravdava njegovo ponašanje; i predbacivanja njegovih intelektualnih predstava nisu nisu prihvaćena. Njemu su ona uskomešanost kose Ljubljene (zračeće energije Anđelove Osobnosti); to jest, ona prizivaju njegovu usmjerenost nekoj od Njegovih Slava.

ostavljeni njihovoj sudbini, sreli s ovim

Adept priznaje da su

se tijelo

i

um,

37. Vidi! Bezdan Velike Dubine. Unutra je moćni delfin šibajući svoje bokove silinom

valova. Opet se Adonai prikazuje u Viziji, jedna snažna misao „pliva“ bezdanom dubine – Adonai nije jedna snažna Misao ili sila koja „pliva“ Ruahom, on je energija Duhovne Svesti koja „pliva“ beskrajnim bezdanom (haosa).

38. Tamo je takođe i zlatni harfist, koji svira beskrajne tonove.

Nova vizija Adonaija – on „svira beskrajne tonove“ – uvek nadahnjuje dušu Adepta.

39. Tada je delfin uživao u tome, odbacio svoje tijelo i postao ptica.

Vizija Adonaija se menja samom promenom razine poimanja sebe i sveta. Pretakanje Vodenih vizija.

40. Harfist također odloži svoju harfu i počne svirati beskrajne tonove na Panovoj fruli.

Adonai proizvodi zvuke, tj. vibracije postojanja Svega – Pana.

41. Tada ptica neizmjerno poželi to blaženstvo i odlažući svoja krila postade šumski faun.

Vizija se menja, Adept poima prikaze Adonaija tražeći ga smislom u svemu „viđenom“.

42. Harfist također odloži Panovu frulu i ljudskim glasom počne pjevati svoje beskrajne

tonove.

Evolucija Vizije, nakon simbola bića i životinja Adonai mu se prikazuje kao Čovek ukazujući da je Adonai čovek, tj. On sam. To je on što vidi u viziji. Adept vidi sebe, vidi Adonaija.

43. Tada fauna obuze ushit i daleko ga je slijedio; konačno harfist zašuti i faun postade

Pan u središtu prvotne šume Vječnosti.

Vibracije elemenata su postojanost Univerzuma, Svega (što je PAN). Sve to „postoji“ unutar Tela Boginje NUITH.

44. Ti ne možeš očarati delfina šutnjom, O moj proroče!

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stihovi 37.-44. Ovaj je odjeljak parabola sa nekoliko primjena.

1. Opisuje metodu postizanja Koncentracije pomoću “Stepenica”. (Vidi Liber Aleph, Pogl. 179-

182).

2. Označava kako postupati sa osobama koje netko želi inicirati.

3. Daje metodu prelaska iz jednog stanja uma u drugi po Volji.

Glavna ideja, u svim trima pitanjima, je da moramo pronaći odgovarajući lijek bilo kojoj bolesti koja aktualno postoji, a ne neku savršenu medicinu.

Prvobitna tvar mora biti provedena korak po korak kroz svaku fazu procesa; beskorisno je pokušati dobiti Savršenu Tinkturu iz nje izvođenjem Krajnje Projekcije.

4. Opisuje cijeli proces Inicijacije.

Ova četiri značenja zahtjevaju detaljno tumačenje, stih po stih.

O Koncentraciji

Stih 37. Bezdan je Um; Delfin je tjeskobna Svjesnost. Stih 38. Harfist je učitalj čije hvalenje Puta Mudrih potiče profanog da traži inicijaciju; on je guru koji smiruje um potičući ga da sluša harmonične zvukove, umjesto da se muči razmišljanjem o njegovim bolima i strastima. Ovi su zvukovi proi zv edeni mehaničkim sredstvima; oni se odnose na prakse kao što je asana, itd. Stihovi 39-40. Oslobođena svoje grubosti i nasilnosti, svijest teži uzvišenim idealima. Ona je, dakako, nesposobna da bude tiha i ne baš inteligentna.Ona je uvježbavana slušanjem harmonije života - daha koji nadahnjuje trščanu sviralu, umjesto mišičima pokretanog metala. Ovo se odnosi na pranajamu, ali također i na razumijevanje da je inspiracija sama po sebi lepršava; ona mora učiti umjetnost uporabe svakog udaha da proizvede harmoniju. Stih 41. Svijest sada postiže božansku i ljudsku potpunost. Faun simbolizira čvrstu aspiraciju, kreativnu energiju i ljudsku inteligenciju. Krila idealne žudnje su napuštena; misao prihvaća činjenicu svoje istinske prirode i teži jedino prema mogućim savršenstvima. Stih 42. Ona sada čuje harmoniju Univerzuma izraženu ljudskim glasom; to jest, artikuliranu i smislenu, tako da svaka vibracija, pored njene moći da ushiti čula, djeluje na dušu. Ovo predstavlja stanje koncentracije kada, bivajući učvršćen u meditaciji na bilo koji predmet, čovjek prodire kroz površinski aspekat i pokušava dosegnuti njegovu realnost, pravo značenje njegovog odnosa sa promatračem. Stih 43. Krajnje stanje je dosegnuto. Svi mogući pozitiviteti su spoznati kao greške iz Negativnog. Tu je Tišina. Tada faun postaje Sve. Izgubljena je ograničena šuma sekundarnih ideja u kojoj je on nekoć boravio i ostavljena u želji da slijedi Riječ koja ga je opčinila. On je sada u svijetu Ideja čija je priroda jednostavna (primarna) i nije određena takvim uvjetima kao što je Vrijeme. (Drvo je ideja, bivajući falusno i imajući grane.) Stih 44. Prakticiraj Elementarnu Jogu do savršenstva: ne pokušavaj postići nibbanu dok ne znaš kako.

O Iniciranju

Stih 37. Ljudima upravlja ponos i druge strasti. Stih 38. Njih je najbolje doseći slavljenjem ljepote, prikazane u njenom najblistavijem ruhu. Stihovi 39.-40. Naučivši ih da teže i očistivši ih od nižih apetita, nauči ih sedam znanosti. Stih 41.-42. Podučivši ih dok nisu zaista potpuni i spremni za inicijaciju, kaži im Istinu. Stih 43. Jednom kada su na Putu, budi tih; oni će prirodno doći do Postignuća. Stih 44. Mnoge su vrline Tišine: ali tko god je zavjetovan da pomaže ljudima mora ih naučiti Idućem Koraku.

O mijenjanju stanja uma

Stih 37. Delfin označava bilo koje stanje uma koje je nelagodno, nezadovoljavajuće ili nesposobno da pobjegne okolini.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 38. Izliječi to promišljanjem da je to materijal za Ljepotu, baš kao što je i Macbethov karakter, Timonova nesreća, itd., dala Shakespeareu njegovu šansu. Neka tvoje vlastite nevolje posluže tvom osjećanju vlastitog života kao uzvišene drame. Stih 39. Na taj će način tvoja misao postati lirskom; ali to neće zadovoljiti tvoje potrebe. Osjećati ćeš prolaznu prirodu takve misli. Stih 40. Promjeni to gledajući u tome neophodnu i važnu činjenicu u građi Univerzuma. Stih 41. Lirska egzaltacija će sada prijeći u duboko shvaćanje samog sebe i svega što te se tiče kao Stanovnika Prirode, sadržavajući u tvojoj vlastitoj svijesti elemente Božanskog i Životinjskog, oboje jednako neophodnog za Cjelokupnost Univerzuma. Prvobitna nelagoda uma će se sada pojaviti ugodnom, budući da bi, u nedostatku tog iskustva, bio beskrajno siromašniji. Stih 42. Sada interpretiraj ovo iskustvo “kao određeni odnos Boga sa tvojom dušom”. Pronađi artikulirano objašnjenje toga: prisili ga da pruži inteligentnu poruku. Stih 43. Prati ovaj slijed misli dok ne uđeš u Zanos, izazvan prepoznavanjem činjenice da ste ti - i svi drugi - ek statički izraz uzvišenog Duhovnog Grča, elementi sveoblične Euharistije. Istina, bez obzira koliko blistava, će sada izgubiti značenje za tebe. Ona pripada svijetu gdje je razlikovanje između Subjekta i Predikata moguće, što podrazumijeva nesavršenstvo; a ti si se uzdigao iznad toga. Ti si tako postao Pan, Sve; a ne više dio. Ti podrhtavaš radošću strasti stvaranja, postaješ djevičanska božica vlastitog spasenja. Također, ti si lud, budući da je normalnost stanje u kojem su stvari u pravilnim proporcijama; a ti si ih međutim rastvorio sve u svom biću, u ekstazi iznad bilo kakve mjere. Stih 44. Ne pokušavaj izlječiti napad melankolije uzvišenim idejama: one će izgledati apsurdne i samo ćeš produbiti vlastito beznađe.

O tijeku Inicijacije

Stih 37. Delfin je profano. Stih 38.-39. Shvaćajući negativnost svojeg stanja i uživajući u mogućnostima koje nudi inicijacija, on se odriče svega i postaje čisti Aspirant. Stih 40. On uči da Adept nije usavršavanje onog što on smatra najboljim dijelom sebe, već Mikrokozmos. Stih 41. On upotpunjuje oblikovanje sebe kao slike Svega. Stih 42.-43. On nakon toga razumije sve Stvari i na kraju postaje Sve. Stih 44. Profani si ne mogu predočiti što Majstori misle kada rade sa onima koji su im najbliži.

Stihovi 45-49. Ovaj odjeljak opisuje Adeptovu reakciju na Ushićenost. Smisao je u tome da su uzaludni svi artikulirani opisi.

45. Tada se adept ushiti, do blaženstva i izvan blaženstva, nadvisujući neumjerenost

neumjerenosti.

Svaki deo bića Adepta je prožet vibracijom Adonaija – obliven je svetlošću Nuite.

Stih 45. Ekstravagantne fraze pokušavaju opisati Događaj.

46. A njegovo je tijelo drhtalo i posrtalo pod teretom tog blaženstva i te neumjerenosti i

toga krajnjeg što je bez imena.

Trzaji su krije, energetska otpuštanja i rasterećenja proboja i protoka Pra-Nu čiju svest „bez imena“ nosi Kundalini.

Stih 46. Fizičko je tijelo, pošto njegovi živci pokušavaju reagirati simpatetički na iskustvo i bivaju napunjeni preko svojih kapaciteta, oduzeto.

47. Vikali su On je pijan ili On je lud ili On pati ili On umire; a on ih nije čuo.

Pijan – devijacija elementa Vode; Lud – iskrivljenost Vazduha; Pati – opterećenost Zemljom; Umire – nedostatak Vatre života. On ih ne čuje – ovo je „pozitivna“ osobina neuslovljenosti i neograničenosti iskazana negacijom Duhovne strane.

Stih 47. Promatrač (drugi ili njegov vlastiti racionalni um) ne razumije što se dešava.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

48. O moj Gospode, moj ljubljeni! Kako da sročim pjesmu, kada je čak i spomen na sjenku

tvoje slave iznad muzike govora ili tišine? Naziva ga dvostrukim zovom, tražeći ga onoga koji njim „vlada“ i kao onoga sa kojim je najintimniji. Kako sročiti „pesmu“ tj. vibracije Duha, kada je Adonai savršeniji od „zvuka“ Duha, on je iznad vibracije „zvuka“ tj. misli, on je Duh, on je Tišina.

Stih 48. Sve je ovo zajedno iznad mogućnosti izražavanja.

49. Vidi! Ja sam čovjek. A čak ni malo dijete ne bi moglo da Te podnese. I gle!

Čovek je 666, on je nosioc Svetlosti Sunca, i samim tim Adonaija; a ni „dete“ Hoor-Paar-Kraat kao Tihi oblik Boga Sunca nije njegov „pravi“ prenosnik.

Stih 49. Čak ni nevinost djeteta nije u stanju izdržati dodir Anđela. Čovjek, sa svojim fiksnim idejama o istini, smatra užasnim kad sve one bivaju uništene, baš kao u ovom iskustvu.

50. Bio sam sam u velikom parku, a pored jednog malog brežuljka bio je krug ugažene

trave gdje su se igrale prekrasne, u zeleno odjevene prilike.

traži „brežuljak“ tj. inspiraciju na novi način; traži

Pokušava da ga objasni sledećom vizijom

da um pokuša drugačije sebi samom da objasni Adonaija.

Stihovi 50.-52. Park je svijet dobro posađenih i pažljivo njegovanih Ideja: takvih kakve obrazovani ljudi i “ljudi od slova” vole. Ovdje sam pronašao mjesto gdje se mogu egzaltirati (brežuljak). Tamo je bio prsten (moja poezija) u kojem su vile (moji likovi, moje fraze, moj ritam, itd.).

51. Njihovom igrom dospjeh u zemlju Vilinskog Sna. Sve moje misli bijahu obučene u zeleno; prekrasne bijahu one. Zeleno je boja Vazduha i Venere; Vilinski san je zanos ushita uma, koji pak biva tih, a misli koje se pojavljuju odražavaju viši smisao, nisu puko naklapanje i ređanje, već predstavljaju harmoniju misli o prirodi Adonaija.

Stih 51. Igrajući se tako, dosegao sam stanje poetske ekstaze (Vilinski San). Tu sam bio sretan.

52. Svu noć su plesale i pjevale; ali Ti si jutro, O moja draga, moja zmijo što se ovijaš oko

ovog srca.

Sve što je čovek u stanju da uradi sam nije ništa naspram onoga što kroz njega čini Adonai.

Stih 52. Ali sve se to dešavalo tijekom noći: moj najviši poetski zanos je poput tame prema svjetlu Razgovora i Znanja Svetog Anđela Čuvara.

53. Ja sam srce, a Ti zmija. Omotaj svoje klupko bliže oko mene, tako da ni svjetlost ni

blaženstvo ne mogu prodrijeti. Priziv Adonaija mora biti obavljen iz srca i treba da bude takav da um poveže sa svakom mogućom idejom o Adonaijem, da nikakav spoljašnji uticaj ne bi odvratio Adepta od ljubavničkog odnosa sa Bogom.

Stih 53. Ja sam žensko čulo koje prihvaća zagrljaj muškog Svetog Anđela Čuvara. Zahtijevam bliži kontakt; čak me i svjetlo i blaženstvo Zanosa ometaju u Jedinstvu sa Njim.

54. Istisni krv iz mene, kao grozd na jeziku mliječne Dorske djevojke koja malaksava sa

svojim voljenim na mjesečini.

Lični identitet mora da se otpusti, kako bi duša bila prijemčiva za To što nije ego, već To što vibracijom misli i reči Priziva – ne traži da shvati „sebe“ već Adonaija jer „on“ je niži odraz, slika Adonaijevog lika.

Stih 54. Njegovo prisutstvo mi ne smije ostaviti nikakvog vlastitog svjetla.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

55. Tada neka se Svršetak probudi. Dugo si spavao, O veliki Bože Terminus! Duge vjekove

si čekao na kraju grada i njegovih puteva. Probudi se Ti! ne čekaj više!

Svršetak je orgazam dosezanja Krune u kojoj je Smrt kapija kroz koju se duša transformiše u Jednu Svetlost; Dugo je bio „uspavan“ duhovni Phallos – Adept sada shvata energiju aktivnog principa prirode Boga.

Stih 55. Kraj znači “Istinsko Sopstvo”. Terminus je Falusni Kamen koji leži onkraj uma (grada) i njegovih misli (puteva). Ovim Sjedinjenjem sa Anđelom nadam se doseći Istinsko Sopstvo, fiksnu vječnu stvaralačku individualnost.

56. Ne, Gospode! nego sam Ja došao Tebi. Ja sam taj koji čeka na kraju. Čovek aktivno teži i stremi spoznaji Adonaija, ujedno on mora biti miran i pasivan kako bi poprimio prisustvo Adonaija. Adept je prikazao pristup radu kroz formu Heksagrama.

Stih 56. Postigavši Znanje i Razgovor sa Svetim Anđelom Čuvarom (pomoću muškog napora, takoreći) Adept postaje receptivan, ženstven, strpljiv, predajući u potpunosti svoju volju volji svog Anđela.

57. Prorok je povikao planini; priđi ovamo, da mogu razgovarati s tobom! On shvata sebe, sada, kao Proroka, a Adonai je „planina“ – no, Bog se neće odazvati onome ko pojmi da je odvojen od „njega“.

58. Planina se ne pomjeri. Stoga prorok ode do planine i pričaše joj. Ali prorokova stopala

su bila umorna, a planina nije čula njegov glas. Adept i dalje obitava u dualnosti, sebe shvata kao Adonaijevog „poslanika“, emisara, prenosioca Gnoze, Logosa Aeona, ali još ne doživljava neodvojivost, stoga „ide do planine“ tj. misli da se približio Adonaiju , ako mu pokaže da je u stanju da mu se obraća.

59. No ja sam Te dozivao, putovao sam k Tebi, ali to mi nije koristilo.

Dokle god Adept misli da treba da doziva, „priziva“ Adonaija on ne doseže „rezultat“ – jedini stvarni „rezultat“ i stvarni cilj jeste shvatanje da je Čovek Bog.

60. Strpljivo sam čekao, a Ti si bio sa mnom od početka.

Adept misli da treba da „ide“ ka Bogu, da treba da „čeka“ da mu se Bog javi – samo treba da pojmi da je Adonai uvek tu – on sam je Adonai.

Stihovi 57.-60. Jednako je bezizgledno prizivati ono što netko želi ili ići to tražiti. Učiniti to znači priznavati nedostatak toga, a istina je da je to tu cijelo vrijeme, samo ako netko iskorijeni vlastito nespokojstvo.

61. To sada znam, O moj ljubljeni i mi smo se udobno ispružili među vinovom lozom. Potvrđuje svoju Gnozu – Znanje, on „zna“ (Daath); vrlo je „blizu“ sjedinjenja, jer se približio Lozi tj. nasleđu Generacije koja ne nestaje, Pneumaticima.

Stih 61. Ostvarivši ovo, napor je dovršen: može se samo uživati.

62. Ali ti tvoji proroci; oni moraju glasno vikati i bičevati se; oni moraju proći besputne

pustinje i neizmjerne oceane; očekivati Tebe je kraj, a ne početak. Čovek je tako sazdan da ne shvata od „početka“ da je Adonai u njemu, da je on sam manifestacija Adonaija i da samo treba da probudi te usnule ili pak „zaboravljene“ sadržaje koji mu daju utisak o odvojenosti. Tako da čovek „ide“ na toj Duhovnoj stazi, stalno se trudeći da Spozna Adonaija, i tako na „kraju“ i biva – s tim da je shvatanje na „kraju“ drugačije od onoga od onoga na „početku“ Duhovnog traganja.

Stih 62. Kako stvari stoje, ipak, čovjek je tako sačinjen da nije u stanju počivati u jednostavnosti. On mora proći tegobnu školu kako bi naučio čekati!

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

63. Neka tama prekrije spis! Neka se pisar povuče na svoje puteve.

Jedino Tama i prekriva Svetlost – LXV.

Stih 63. Svijest pisara, dosad zahtijevana kako bi mogao zapisati kazivanja onog dijela svog Bića koji naziva “Adeptom” i njegova Anđela, je sada slobodna da se posveti svojim normalnim poslovima.

64. Ali ti i ja smo udobno ispruženi među vinovom lozom; što je on? Ljubavnički odnos Boga i Čoveka ovde postoji; sjedinjenje i venčanje Boga i Čoveka nisu predmet ove Misterije (To je opisano u Knjizi Lapis Lazulija).

Stih 64. Adept i njegov Anđeo nastavljaju se odmarati u Zanosu: oni ne prestaju postojati kada ih pisar više ne opaža. Naprotiv, on izgleda nerealan njima.

65. O Ti Ljubljeni! zar nema kraja? Ne, ali postoji kraj. Probudi se! ustani! opaši svoje

bokove, O ti glasniče; ponesi Riječ u moćne gradove, da, u moćne gradove. Postoji kraj vladavine animalnih osobina nad duhovnim – ulaskom čoveka u Adeptstvo; postoji kraj Ega – prelaskom Ponora na Drvetu Života; Postoji kraj Duhovnog – uviranjem u Jednu Svetlost (LXV) odakle se emanira Reč (Vazduha) Mudrosti Logosa Aeona. Svaki „kraj“ je negacija („Ne“) prethodnog „stanja“, svaki kraj je probuđenje i ustajanje u novu „realnost“. Ipak određena „vibracija“ tj. Reč biva pečat postignuća – ta Reč je obeležje Inkarniranog Božanskog Duha Svetlosti.

Stih 65. Sjedinjenje sa njegovim Anđelom nije jedini cilj Adepta. Postoji “kraj”, Svrha adekvatna njegovoj osobnosti. Anđeo mu stoga zapovijeda da se povuče iz Transa Sjedinjenja. On treba preuzeti obličje Hermesa (trkača - Nositelja Riječi) i predati povjerenu mu Riječ “moćnim gradovima”. Ovo može značiti “najvećim umovima svijeta”.

III Poglavlje

Ovo Poglavlje je pripisano Vodi; ono se bavi prvobitnim odsjajima Istine kako je ona shvaćena intuicijom, iznad bilo kakvog intelektualnog poimanja; te sa prirodom Razumijevanja i seksualnog instinkta.

1. Odista i Amen! Prošao sam kroz duboko more i kroz rijeke divljih voda koje ga okružuju i dospio u Zemlju Bez Želje. More, Voda, reke su prostranstva Tokova životne Pra-Nu koja čini Univerzum. Prolaskom kroz sve te „svetove“ i sfere On dospeva izvan Svega – izvan Vodene prirode, u stanje „bez-želje“ – Ništa / AIN. Amen – Keter.

2. Tamo je bio bijeli jednorog sa srebrnom ogrlicom, na kojoj je ugraviran aforizam Linea viridis gyrat universa. Hokmah – Zvezdani Jednorog – Svaka Zvezda ima jedan „rog“, jednu Silu, Jednu svoju Istinsku Volju i prirodu, jedinstvenu, a svaka je kružnicom, „pojasom“ povezana sa Beskrajom – zelena boja je „vodeni“ odraz Boginje Beskraja – Ona opasuje pojavni Univerzum. Priroda Vizija u ovom poglavlju prikazuje ADONAI-ja kroz „vodene“ aspekte i kako oni tj. „on“ utiču na Adepta.

Stihovi 1.-2. More je Osjetilnost Duše, a struje su njegove sklonosti - one aktivnosti u kojima nalazi zadovoljstvo. Dok čovjek ne prođe kroz sva moguća iskustva (postajući božanski kroz procjenu okolnosti koje vrijede u njegovom slučaju) ne može doseći stanje u kojem su sve Žudnje prepoznate kao isprazne. Tek kada je ovo razriješio može ugledati Jednoroga - monokeros de Astris (Grč. i Lat. “jednorog zvijezda”) - jedinstvenu čistu Svrhu (ona je bijela) čije ime je upisano na način koji će sada biti objašnjen. Ogrlica predstavlja potpunost - “beskonačnost” ili “vječnost” simboliziranu prstenom. Ona je oko vrata, t.j., sjedišta znanja (Daath - vishuddhi čakra) i napravljena je od srebra - metala Djevice Izide-Uranije koja prikazuje Čistu Aspiraciju.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Ime ovog Jednoroga (čiji rog predstavlja kreativnu moć) je “Zelena Linija ovija Univerzum” (“Linea viridis gyrat Universa” je aforizam broj 36 u “Kabalističkim dogmama” Pistoriusa,

citiran sa komentarom od Eliphas Levia u Misteriji Magije, izd. A. E. Waite, str. 36). Zamjeti da je etimologija riječi viridis povezana sa vir i vis; također ideja gyrat, podsjeća na aforizam

koji ima spiralnu silinu” (Kaledejska Proročanstva 1, 3,

prev. Westcott). Zelena Linija, ovdje odabrana da ukazuje na Granice Univerzuma, sugerira Venerin Opasač. Granica Postojanja stoga nije fiksna ideja, već uvijek-rastuće Vegetacijsko Načelo Života, čija je priroda Ljubav. Sumirajući ovu doktrinu, netko može kazati da je

razumljiv izražaj čiste stvaralačke Ideje sveobuhvatni princip Rasta.

“Bog je Onaj sa Sokolovom Glavom

3. Tada mi je riječ Adonaia dospjela preko usta moga Magistera, govoreći: O srce koje si

ovijeno klupkom stare zmije, uzdigni se na planinu inicijacije! Adonai unutar Duha Majstora prenosi poruku nižim sferama, duši; Bog poziva čoveka da se Probudi u Duh. Adonai je Bog, Magister je Binah, Adept je Tifaret – srce ovijeno (starom) zmijom, starim impesijama o duhovnom posvećenju koje nisu omogućile inicijatu potpunu inicijaciju.

Stih 3. Anđeo je potom govorio ljudskoj svjesnosti Adepta kroz medij njegovog Iniciranog Sopstva - drugačije on nije mogao razumjeti toliko egzaltiranu poruku. On nudi čovjeku kao čovjek (srce, Tifaret, sjedište svjesnog Ja) postizanje točke gledišta Inicijata. Stara zmija predstavlja prirodnu Žudnju, koja je ‘uzrok Žalosti’, tjerajući čovjeka da puže po zemlji i ujedinjujući ga sa temeljnim animalnim životom.

4. Ali ja se sjetih. Da, Than, da, Theli, da, Lilith! njih tri su me odavno okruživale. Jer one

su jedno. Tri vodena aspekta; Tri „žene“ – manifestovane iz Binaha u Hesed, one poprimaju osobenosti nasuprotne Razumevanju; To su tri pasivne „mane“ Adepta. Ipak, ako se kreativno integrišu u dušu Adepta, one predstavljaju tri oblika buđenja Kundalini – pasivnim „vodenim“ načinom Rada.

Stih 4. Than, Theli i Lilith su tri zmijske forme opisane u Kabali. Than je u stvari tanha (Pali, “čežnja, žudnja”) - nikakva dosjetka nije sugerirana, ali Th je slovo Materije, a N predstavlja gmazovsku ili riblju ideju Života. Ona je povezana sa “glutenom u krvi” koji von Eckartshausen naziva “tijelom zla” (Karl von Eckartshausen, Oblak nad Stoljećem, prev. de Steiger, pismo V, st. 65). Theli: li znači tajno zadovoljstvo - ideja povezana sa sramotom. Lilith: li ponovljeno i tako postaje zamoran završetak u materijalnoj tami.

5. Divna bijaše ti, O Lilith, ti ženo-zmijo!

Lilit je Žena-Zmija – Tet, kao što je i Adonai zmija koja opasuje Jaje Duha, tako se ovde Adonai prikazuje njemu kao zmija – on ga zbog prožetosti vodom doživljava kao iskušenje zmijskom silom.

6. Ti bila si gipka i slatka, tvoj miris je bio od mošusa pomiješanog sa jantarom. Tifaret u kojem se projektuju osobenosti Vode. Gipka – Zemlja Vode; Slatka – Voda Vode; Miris (sadrži kombinovane Vatru i Vazduh) je Vazduh Vode i Vatra Vode; Suptilna zračenja četiri „dvorske vodene karte“ Tarota Ovo su osobine Lilit, kako se i Adonai prikazuje Adeptu kroz vodena strujanja.

7. Čvrsto si zahvatila svojim klupkom srce i to bijaše poput proljetne radosti.

Adept i dalje doživljava Adonaija kao Ženu-Zmiju „Lilit“, Vodenu očaravajuću strast Boginje Ljubavi.

8. Ali ja spazih u tebi izvjesnu kvarnost, čak i u onome u čemu sam uživao.

(Hod) Inteligencija i um, sva razmišljanja „kvare“ emocije i osećanja.

9. Spazih pokvarenost tvog oca majmuna, tvoga djeda Slijepog Crva iz Gliba.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Jesod; Jod Tetragramatona kao animalni prikaz obličjem Majmuna se obznanjuje kao „otac“ (Hokmah) Žene-Zmije; „deda“ Slepi crv iz gliba je izobličeno poimanje Ouroborosa koji opasuje Univerzum. Spominjana Zelena kružnica kao čista forma beskraja, na nižij ravni se „vidi“ kao „slepi crv“, kao besmislena i slepa sila koja drži u postojanju manifestaciju Svemira.

10. Zagledah se u Kristal Budućnosti i spazih užas tvog Kraja.

Malkut – Kristal

– biti uništeno, a poimajući to kroz vodu, sa emocijama, duša Adepta brine o „budućnosti“

Kraljevstvo ima „kraj“ koji je „užasan“ jer sve nastalo, postoji i mora nestati

11. Zatim, ja uništih Prošlost i Budućnost - nije li bila moja moć Pješčanog sata?

Luda nije uslovljena vremenom.

12. Ali u pravi spazih pokvarenost.

Bet; pokvarenost – jedna od devijacija vazduha opterećenog vodenim uticajima.

Stihovi 5.-12. Adept analizira ovu Demonsku Kraljicu svog Nefeša. On se sjeća njenog osjetilnog zova i zamjećuje da, budući je rastvaranje svih stvari neizbježno, ljubav prema njima vodi žalosti i destrukciji. U stihovima 11-12, štoviše, on pokazuje da, nezavisno od svih razmatranja vremena, priroda ove Žudnje, pravilno shvaćena, je kvarnost.

13. Tada rekoh: O moj ljubljeni, O Gospode Adonai, molim te da olabaviš stisak zmije!

Gimel; Adept se osvestio iz vizija, ali doživljava snažan „vodeni“ stisak osećanja Zmije.

14. Ali ona je bila čvrsto stisnuta uz mene, tako da je moja Snaga bila zaustavljena na

samom početku. Samo telo i duša mogu osećati ovaj stisak kao neprijatnost, jer još ne poimaju da je Adonai nepopustljiv i nezaobilazan – on vrši Svoju Volju, koja je „skrivena“ Istinska Volja Adepta – Adept ne može odbaciti Duhovnost ma koliko obaveza Rada i „služenja“ Duhu bila velika i obavezujuća. Adept nema svoju snagu – sva snaga potiče samo od Boga. Ako se umišlja nedoličan i ne primeren Rad, čovek neće imati Snagu da ga izvede – Adonai osnažuje „ispravno“ Delo, a sputava ono što nije Istinska Volja Adepta.

Stih 13.-14. Beskorisno je tražiti od Anđela da oslobodi Adepta takve prinude: njegova magička silina, koja je neophodna za ovaj Rad, je spriječena Žudnjom kao i na početku.

15. Također se molih Bogu Slonu, Gospodu Početaka, koji ruši prepreke. Ganeša otvara puteve, kao i egipatski Ptah, Veliki Neimar Univerzuma; Adept ga je dozivao, prizivao, misleći da je to obličje Najvišeg Božanstva.

Stih 15. Adept priziva Ganeša, koji predstavlja moć slamanja zapreka. Slon, “polu-mislioc sa rukom” moralna je sila u čovjeku, djelomično inteligentna i prilagodljiva kontroli njenog Duhovnog Majstora.

16. Ti bogovi mi ubrzo dođoše u pomoć. Spazio sam ih; pridružio sam im se; izgubio sam

se u njihovoj veličini. Cilj je delimično bio dobro određen, Adept jeste stremio Najvišem, ali mu je shvatanje

Najvišeg bilo „obojeno“ Vodom – Bogovi su došli kao odraz sile njegove aspiracije Najvišem – on ih je „video“ (Vizija), on je bio sa njima – dosegao je i stanje iznad Ponora – stoga je bio izgubljen – njegov ego/duša je bio zanesen i šokiran postignućem. Vau – veličina Zvezdanih Bogova koji se iz Hokmaha „spuštaju“ ka Hesedu.

Stih 16. Kada je ova moralna sila pokrenuta u akciju, Anđeo također postaje djelotvoran asistent i ograničenje Žudnje sasv im nestaje.

17. Tada se spazih kako sam ovijen Beskrajnim Smaragdnim Krugom koji obuhvaća Svemir.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Zain; Postoji povezanost Adepta kao Središta sa Beskrajem viđenim kao „Zeleni“ Krug Boginje – on je blizu Vizije Hadita (sebe) i Nuith.

Stih 17. Adept sada shvaća sebe vezanog jedino Zelenom Linijom iz drugog stiha.

18. O Smaragdna Zmijo, Ti nemaš prošlosti, nemaš Budućnosti. Uistinu Ti nisi. Het; Ograda je kao i kružnica, samo jedan od „simbola“ Beskraja – Nuit. „Kočijašenje“ je kontinuum iznad koncepata „vremena“ kao trajanja. Na stazi Het Adept je čuvar granice Beskraja – oko njega je Boginja Nuit, u vodenim previranjima Zvezdanog prostora.

Stih 18. Ova Linija je prepoznata kao ekvivalentna Negativnom - samoj Nuiti.

19. Tvoja je ljepota s onu stranu svakog ukusa i dodira, Ti si nesaglediva za slavu, Tvoj

glas je s onu stranu Govora i Tišine i Govora u njoj, a Tvoj miris je od čistog jantara, kojega nije vrijedno ni najsjajnije od sjajnog zlata. Tet – Strast i Razumevanje Boginje Babalon koja jaše nad elementalnom/planetarnom Zveri Ruaha. Razumevanje se ne može čulima osetiti, ne može se umom opisati i glorifikovati, duša ne može preneti stvarni utisak i impresiju postignuća Razumevanja. Postoji izvestan Božanski miris koji otpuštaju elementi „nahranjeni“ Silom Boginje Razumevanja.

Stihovi 19.-20. Ova Ideja Čiste Ljubavi je slobodna od svih okova. Ona daje istinsko najviše zadovljstvo; njen miris (duhovno značenje) nije pomiješan ni sa jednom nesavršenom koncepcijom (sivi jantar je miris Kethera; mošus se odnosi na Ljubav u ponešto animalnom smislu).

20. Također su koluti Tvoji beskrajnog opsega; Srce koje Ti okružuješ je Univerzalno

Srce. Opet se shvata da je Adonai jedno od „nižih“ obličja Beskraja kako se To – Ništa „prikazuje“ duši Adepta. On shvata da je sačinjen od univerzalnih elemenata od kojih je sačinjeno Sve, a Božanska Kružnica – Adonai/Nuit su „izvan“ toga pojmljivog. Jod – na tarot karti Pustinjaka se prikazuje ovo srce-jaje opasano zmijom.

Stih 20. Anđeo je također poistovjećen sa tom Zelenom Linijom i stoga se svjesnost Adepta širi uključujući Univerzum.

21. Ja i Mene i Moje smo sjedili s lutnjama na tržnici velikog grada, grada ljubičica i ruža.

Kaf – Točak „Sreće“ na kojem se okreću tri Čovekove (egoistične) osobenosti. Svaki deo duše Čoveka/Adepta ima svoju impreiju i poimanje sebe i svega, i prenosi to „lutnjama“ tj. iskazuje svoje shvatanje kroz mnoštvo „velikog grada“ koji je od „ljubičica i ruža“, a to su Red Ljiljana i Red Ruže-Krsta – nositelji pouka Misterija Žene i Misterija Muškarca, budući da je Kaf – K+P – Kteis & Phallos.

22. Noć pade i glazba lutnji se stiša.

Unišava se proces misli (kroz prakse Joge) – iskazivanje mišljenih procesa se „utišava“.

Uravnotežuju se unutarnji uticaji duhovnog rada sa spoljašnjim emanacijama Ruaha.

23. Oluja se podiže i glazba lutnji se stiša.

Mem / Oluja – snaga Vode se razvija, pokretanje Vorteksa Sile Vode – osećanja – smanjuje delovanje umnih procesa.

24. Sati prođoše i glazba lutnji se stiša. Dosledno istrajavanje i kontinualna posvećenost Duhovnom Radu utiču na smanjenje misaonih procesa i ometajuće uticaje misli na svesno poimanje Adepta.

25. Ali Ti si Vječnost i Prostor; Ti si Materija i Kretanje; i Ti si negacija svih tih stvari. Samek – Umetnost koja alhemijski sjedinjuje tri „vrste“ polarnosti; Večnost i prostor su kontinuum beskraja; Materija i Kretanje su materijalni-„vodeni“ prikazi Nuite i Hadita; Negacija svih stvari je „dualnost „svega postojećeg“ i „onog“ Ništa koje je „iza“ Svega.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

26. Jer ne postoji Simbol za Tebe. Čak ni simbol Bafometa, niti Abraksasa, kao najpogodnija intelektualna, umna prikazivanja Adonaija nisu primerena, jer Adonai nije u tom liku, on nije ni u samom osećanju – nema definitivnog simbola za To što je Božansko, NIŠTA – „ne postoji“ je „simbol“ tj. terminološka odrednica za AIN.

Stih 21.-26. Ideja Ega ne smije biti upotrebljena da ujedini iskustvo Adepta. Glazba života prestaje (u tom slučaju) kadgod sumnja zatamni, teškoća uznemiri ili vrijeme zamori svjesnost. Adept se mora potpuno izgubiti u svjesnosti svog Anđela, koji je iznad svih takvih ograničenja i imun na sve napade - jer On ne bi trebao biti izražen nikakvom fiksnom Slikom, takvom koja bi mogla biti uništena. Stihovi 27.-30. Adept se uči da kontrolira sve varijacije slika koje se predstavljaju i da stvori bilo koju koju poželi. Ali njegov Anđeo predstavlja Ideal koji je njegova granica u ovom slučaju. Svi ideali za koje je on sposoban su sadržani u prirodi njegova Anđela.

27. Ako kažem Uspnite se na planine! nebeske vode će poteći na moju riječ. Ali Ti si Voda

nad vodama. Pe/Kula – viđeno u viziji Vode Duha; Adept pokreće Tokove Sile, on vlada Magikom i elementalnim energijama – on jeste u stanju da probudi Zmiju Kundalini. Ipak Adonai je „voda nad vodama“ Ništa iznad Binaha.

28. Crveno trouglasto srce je bilo postavljeno u Tvome svetištu; jer su svećenici prezirali

podjednako i svetište i boga. Cadi – Crveno srce ispunjeno snagom Vatre-Vode; Srce se osnažuje osećanjima; Horus je tajni Oganj svetilišta („svetilište“ je prikaz vodenog obožavanja Boga); Adonai se i ovde prikazuje Adeptu na primeren „način“. Ideje „svetilišta“ (adepta) i Boga (Adonaija) takođe predstavlju dualni odnos te ga Majstori Hrama ne priznaju kao Duhovno usavršeno stanje.

29. Pa ipak si Ti svo vrijeme bio u tome prikriven, kao što je Bog Tišine prikriven u

pupoljku lotosa. Quof – Lunarna priroda tišine, smirenosti i skrivenosti Hoor-Paar-Kraat-a. On je dete rođeno u Lotosu, „Padma Sambava“ – Om Mani Padme Hum – „Pozdrav Tebi Rođenom u Lotosu“ Dete Tišine je suština Jajeta Duha.

Stih 28.-29. Ovi su stihovi posebno nejasni i moraju do određene mjere to ostati. Jer oni sadrže aluziju na najtajniji i najkritičniji rezultat Magičke karijere TO MEGA THERIONA. “Crveno trouglo srce” je osobiti simbol Ra-Hoor-Khuita; a Prorok je prigovarao da prihvaćanje Knjige Zakona, koja je proglasila Njega, je neuskladivo sa njegovom Zakletvom postizanja Znanja i Razgovora svog Svetog Anđela Čuvara. Sve dok devetnaest godina poslije nije potpuno shvatio da je Sveti Anđeo Čuvar bio skriven u ovom simbolu Ra-Hoor-Khuita. “Svećenici” izgleda da ovdje predstavljaju Tajne Majstore A.˙. A.˙. koji su izvršavali svoju svrhu uspostavljanja Zakona preko TO MEGA THERIONA uopće ne mareći za njegove osobne ideje o tome što bi njegovo Djelo (“ sv etište”) i objekt njegova obožavanje (“bog”) mogli biti. Metafora na kraju stiha 29 podsjeća nas da lotus (Izida-Priroda) skriva iza svoje vanjštine tajna savršenstva Djeteta.

30. Ti si Sebek krokodil protiv Asara; ti si Mati, Ubojica u Dubini. Ti si Tifon, Bijes

Elemenata, O Ti koji prevazilaziš Moći u njihovoj Sabijenosti i Spajanju, u njihovoj Smrti i njihovom Razdoru. Ti si Piton, strašna zmija na kraju svih stvari! Sebek-Mati-Tifon su „Vodene“ nemani – silne Vodene osobine samoga Sunca koje su „katastrofične“ u svom osećajnom izražaju, tj. načinu na koji Adept pojmi te Sile. Krokodil „pliva“ površinom svesti; Mati „roni“ regijama Nesvesnog; Tifon je razarajuća sila Nadsvesti. Sve to teži da pročisti sjaj duše Adepta – Sve to su i dalje sile kojima se Adonai bavi usavršavanjem i iniciranjem Adepta u najvažnije Misterije, u samu „Jogu“ tj. Jedinstvo Adonaija i Adepta. Sabijenost je stanje približavanja Boga i čoveka, oni se „spajaju“ tj. postoji neodvojivost; Smrt poništava solarni ego identitet; Razdor je sagorevanje duše; nakon ova

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

četiri elementa opet se javlja obličje Duha u formi kružnice – „Piton“ koji je „na kraju svih stvari“ – on je Adonai / Nuith.

Stih 30. Sveti Anđeo Čuvar je sada dalje poistovjećen ne samo sa sličnim simbolima poput Ra- Hoor-Khuita već i sa prividno neprijateljskim glifovima. On se može naći u svim mogućim fenomenima.

31. Tri puta se okrenuh na svakom putu; i uvijek na kraju dospjeh k Tebi.

Šin – tri kraka slova sa okretanjima sile na „svakom putu“. Uvek se može doći jedino Adonaiju

– Vatri Adonaija.

32. Mnoge sam stvari promatrao posredno i neposredno; ali, ne promatrajući ih više, opažam Tebe. Tau; Sve vizije su prikazi Boga, obličja koja daju pouku i smisao pojavnosti odnosa Adepta i Adonaija; kada i samo promatranje zastane, onda se vizije, slike i utisci povlače – jer um- vzduh (Ruah) nije više hranjen osećanjima i emocijama duhovno religiozne aspiracije te se „stvarnost“ tj. sam Adonai prikazuje kakav „jeste“.

Stih 31.-32. U kojem god pravcu se Adept odabere kretati, on na kraju mora doći svome Anđelu. Sve što vidi je samo veo na Njegovom Licu.

33. Dođi, O Ljubljeni, O Gospode Bože Univerzuma, O Beskrajni, O Sićušni! Ja sam Tvoj

ljubljeni. Keter; Adept priziva Najviše, inspirisan je duhovnim emocijama, nadahnut uzvišenošću Božanstva. On shvata da je Ljubavnik (Adept – Telemit). Ljubljeni – Voda; Gospod – Zemlja; Beskrajni – Vazduh; Sićušni – Vatra; Ljubljeni – Duh. „Dođi“ predstavlja još jednu potrdu dualnosti koju Adept teži da prevaziđe.

34. Čitav dan pjevam o Tvom užitku; svu noć se radujem u Tvojoj pjesmi. Hokmah; Dan-noć; užitak -pesma; polarnosti prostora koji je ispunjen zvezdama. On „peva“ Mudrost koja proističe iz užitka nadahnuća, zatim sluša mudrosti Adonaija; Noć i dan su takođe i odnos svesnog i nesvesnog, kao i aktivnost i pasivnost, polarnosti dvojstva sefire koja je 2 – Hokmah – Otac Adonai.

35. Ne postoji drugi dan ili noć osim ovog.

Razumevanje daje utisak da je polarnost samo „odraz“ manifestacije Jednoga.

36. Ti si iznad dana i noći; ja sam Ti, O moj Tvorče, moj Gospodaru, moj Partneru! Adonai je Duhovna Nadsvest – konačno izriče Istinu Jedinstva – „Ja sam Ti“ – zaim sledi trostrukost odnosa Ljubavnika. Jod+He+He, gde je Adept Vau-Šin (koji su sjedinjeni.

Stih 33.-36. Ovaj odjeljak, do srži liričan, ne zahtjeva nikakav poseban komentar. On potvrđuje krajnju istovjetnost svih ideja sa Anđelom, uključujući i njega samog, kojeg nalazi sjedinjenog sa Njim u trojnoj relaciji Oca, Vladara i Nevjeste, izvorišta njegova Bića, određenja njegove Volje i nadahnuća njegove Radosti i Plodnosti.

37. Ja sam poput malog crvenog psa koji sjedi u krilu Nepoznatog. Geburah – ovo je vatreni stih pod uticajem vode; crveni pas je Geburah, koji je miran i spokojan u osećanjima za Adonaija koji je Misteriozan – „nepoznat“ – tj. Ništa / Ain.

Stih 37. Pas je temeljna životinjska priroda - “crveno” simbol njegove energije, senzibilnosti i moći da voli. On je bespomoćan (“na koljenima”) bivajući okružen Misterijom Postojanja (“Nepoznatim”) ali ostaje nepomičan i ispunjen povjerenjem.

38. Ti si me doveo u veliki užitak. Dao si mi Svoga mesa da jedem i Svoju krv kao ponudu

pijanstva. Tifaret; I dalje kroz dualnost on tumači sebi Jedinstvo sa Adonaijem. Adept je telo Adonaija; Adept je inkarnacija Adonaija.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 38. Anđeo mijenja ovaj stav punim zadovoljenjem i hranjenjem. U Njemu Adept živi i Njegov je Život ono što ga opija.

39. Zarinuo si zmijske zube Vječnosti u moju dušu i Otrov Beskraja me je potpuno

prožderao.

Necah; Delovanje Adonaija na Adepta u nižim sferama.

Stih 39. Neprijatelj Vrijeme je prožderan, a ograničeni Ego je rastvoren u Beskonačnosti.

40. Postao sam poput raskalašnog đavla iz Italije; lijepa snažna žena upalih obraza,

izjedena glađu za poljupcima. Ona je igrala razbludno po raznim palačama; ona je davala svoje tijelo zvijerima. Hod; Italija je „zemlja“ duhovnosti, đavo je sila čoveka; ljubavnik gladan Adonaijevih poljubaca; On je u mnogim „svetilištima“ inicijacije, palatama duhovnog usavršavanja tragao za Adonaijem; on je potpuno posvetio sebe svim elementima „zverima“ da bi spoznao Sve.

Stih 40. Ovo se odnosi na Marquise de Brinvilliers (ubojica Marguerite d’Aubray, Marquise de Brinvilliers (1630- 1676), Francuskinja koja je sa svojim ljubavnikom otrovala muža i njegovu rodbinu, u Francuskoj literaturi slavljeni zločin iz strasti i osvete). Ona predstavlja Nefeš ili animalnu Dušu. Ova Duša je pokušala zadovoljiti svoje žudnje na razne neobične načine.

41. Ona je usmrtila svoju rodbinu jakim žabljim otrovom; batinana je mnogim štapovima. Jesod – seksualne aluzije, kako na „niže“ animalne sile sjedinjenja, tako i na Jesodovsko sjedinjenje Phallosa sa Kteis. Uprljana osećanja i emocije truju najvišu aspiraciju – Adonai „kažnjava“ ovakve devijacije, bdući da su korenske energije toliko sirove da mogu zatrovati svaku vezu sa Silama Tetragramatona.

Stih 41. Mržnja spram drugih duša - bol dosezanja istina.

42. Rastrgana je na komadiće na Kotaču; krvnikove ruke su je vezale za njega. Malkut – Krst koji drži kružnicu točka; Duša je iskusila elemente, poznaje ih i Razume da oni jesu delovi Beskrajne kružnice „točka“ koji se kreće u vremenu i prostoru. Duša je inkarnirana

u

Kraljevstvu, vezana je i ograničena u materiji – ipak i to je projekcija Adonaija koji dušu uči

o

osećanjima življenja u svetu patnje.

Stih 42. Ovo završava u njenom ujedinjenju budući je uništena Promjenom. Predstavnik Pravde ju je vezao za kotač samsare.

43. Vodoskoci vode su padali po njoj; ona se borila s neizmjernom patnjom.

Čudesni „vodeni“ prikaz glifa slova Alef.

Stih 43. Njena krutost se ne može više oduprijeti akciji Čistoće; njene je složenosti napao Univerzalni Rastvarač. Njen otpor je krajnja patnja.

44. Ona se raskinula pod težinom voda; potonula je u odvratno More. Voda prožima „Kuću“ u kojoj „žena“ trpi nalete emocija, koje je potiskuju u dubine osećanja

– čovek, kada je pasivan, prijemčiviji je za osećanja i nihova sila se preliva preko njega, koji tone zanet „vodom“ i veličinom Velikog Mora – Razumevanja. Od ketera se spušta ka Binahu.

Stih 44. Napokon je razbijena njena suvislost, a osjećaj jastva mrvi se i rastapa u beskrajnom Oceanu Ljubavi.

45. Također i ja, O Adonai, moj gospode i takve su vode Tvoje nepodnošljive Suštine.

Gimel – Adept je na stazi kamile – on je identičan toj „ženi“; „vode nepodnošljive Suštine“ su uticaji iz Ketera.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

46. Također i ja, O Adonai, moj ljubljeni i Ti si me raskinuo do kraja.

On je otvorena Kapija – prolaz (Dalet), rasprostrt između Binah i Hokmaha.

Stih 45. - 46. Tekst potvrđuje ovu interpretaciju Inicijacije kao ekv iv alentnu produženoj psihoanalizi.

47. Ja sam prosut poput prolivene krvi po planinama; Gavranovi Raspršenosti su me

potpuno raznijeli.

Zvezdani život se preliva po uzdignućima usavršavanja Duše; Silazak svesti iz Hokmaha u Tifaret se doživljava kao komadanje od strane sila Bezdana.

Stih 47. Život Ega je raspršen preko svih istaknutih ideja. Gavranovi su ptice Necaha, sfere Venere; t.j., život Adepta je uzvišen Univerzalnom Ljubavlju.

48. Stoga je slomljen pečat, koji čuva Osmi bezdan; stoga je široko more poput vela;

stoga se tamo sve stvari raskidaju.

Veo-more kroz njega prodire „ekser“

Vau – Hijerofant – Hoor kao Gospod koji inicira. stelarne Gnoze.

Stih 48. Ovaj proces vodi potpunom prelasku Ponora - za što pogledaj „Liber 418“ i “Liber VII”.

49. Da, a Ti si također uistinu svježa mirna voda čarobnog izvora. Okupao sam se u Tebi, i

izgubio se u Tvome miru.

Zain; Ljubavnici.

50. Onaj što je ušao kao hrabri mladić prekrasnih udova izašao je kao djevojka, kao

maleno dijete za savršenstvo.

Kočijaš na stazi Het. Aktivnost se pretače u pasivnost; malo dete je Duh koji je prikaz sjedinjenja polarnosti.

Stih 49.-50. Gornje ideje su ovdje ponovljene u drugom simbolu. “Izvor” je Salmacis (nimfa koja je živjela u izvoru istog imena je Karia. Voljela je Hermafrodita, koji ju je odbio. On se potom okupao u njenom izvoru. Vidjevši ga molila se da nikad ne budu rastavljeni, pa su se njihova tijela ujedinila u ono hermafrodita. Tradicionalno, bilo koji muškarac koji se okupa u izvoru Karie postaje dobiva ženske osobine). Pozitivna Individualnost postaje Univerzalna i savršena Djevica Svijeta. Vidi ponovo Liber 418.

51. O Ti svjetlosti i srećo, povedi me u mliječni ocean zvijezda!

Tet – Zmija – Adept priziva Razumevanje Adonaija u „obličju“ Babalon.

52. O Ti Sine majke koja nadvisuje svjetlost, blaženo bilo Tvoje ime i Ime Tvog Imena, na

vijeke! Vau + He – nadvisuju svetlost jer je Samotnik Jod Duha, „blažen“ Imenom Oca, Logosa Aeona.

Stih 51.-52. Lirska provala ove teme. Zamjetite Nuit i novo Istinsko Ja rođeno od Nje, sada kada je stari Lažni Ego anihiliran.

53. Vidi! Ja sam leptir na Izvoru Stvaranja; daj mi da umrem prije vremena, padajući

mrtav u Tvoju beskrajnu bujicu. Transformacija i transfiguracija: Leptir je prvo gusenica (Čovek Zemlje) zatim obitava u čauri (Ljubavnik) te se transformiše u slobodno Biće Duha (Samotnik).

Stih 53. Odnosi se na Atu XVII. Leptir je Nešamah (čista ψυχη (Grč., psiha, “duša”)). Njegova je priroda momentalno i bezbolno odvajanje od Nuite.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

54. Bujica zvijezda također uvijek veličanstveno plovi u Stanište; odnesi me na Grudi

Nuite!

Lamed – Maat, Boginja Staništa iza „života“ ona je Istina Svetlosti, Harmonije Zvezda.

Stih 54. Struja duša (“zvijezda”) teče uvijek prema Nuiti; t.j., svaki muškarac i žena imaju istu Istinsku Volju - da se vrate svojoj prvotnoj Majci.

55. Ovo je svijet voda Maim; ovo je gorka voda što slatkom postaje. Ti si prekrasan i

gorak, O zlaćani, O moj Gospode Adonai, O ti Safirni Bezdanu!

Maim / Mem / Voda; Adonai daje opise sebe u sferi Vode.

Stih 55. Gornje je proglašeno Misterijem Atua XII. “Utapanje” Adepta pretvara Trans Žalosti u Trans Ljubavi. Anđeo je viđen kao pozitivan simbol ovog “Velikog Mora”.

56. Ja Te slijedim i vode Smrti se neumorno bore protiv mene. Dospio sam do Voda koje

su izvan Smrti i izvan Života. Nun – Smrt; Kontinuum impresija niza inkarnacija sputava Adepta da doživi povezanost i

prožetost sa Adonaijem tj. sećanje na jedinstvo sa njim tokom svih „života“ u Kraljevstvu. Jedinstvo sa Adonaijem je Razumevanje dosegnuto kroz 50 „kapija“ i ono je izvan života i smrti. 56 – NU.

Stih 56. Njegovim Znanjem i Razgovorom ova preobrazba je izvršena.

Stih 57.-59. “Budalast čovjek” je prirodan čovjek, neinicirani. “Budalast” je prazan, uzaludan, pun vjetra (Zrak = Aleph = “Luda”). On je bespolno stvorenje, mlitavo i otupavjelo, sa imbecilnim osmjehom i šašavim izgledom u svom smiješnom ogrtaču. Njemu nedostaje muževnosti, kao i volu (što i jest značenje slova Aleph koje opisuje ovaj Adut), a njegov broj, njegova vrijednost,

je nula. On je zrak, bezobličan i nesposoban da se odupre, nositelj zvuka kojemu on

sam ništa ne znači, iz svoje mlitavosti ponesen u destruktivni bijes besmislene

) Ovdje imamo

sliku prosječnog čovjeka, lude. On nema svoje vlastite volje, i predstavlja sve stvari svim ljudima; isprazan je, ponavljajući riječi kojih smisao ne poznaje, skitnica, beskorisna i naprasna, sastojeći se dijelom od vatrenih strasti koje sažižu kako njega tako i druge, ali najvećim dijelom od inertne i beskarakterne nebivstvenosti, s malo

težine, tuposti i omamljenosti kao svojim jedinim pozitivnim kvalitetama. (Komentar na Liber CCXX, III, 57, Zakon je za Sve, prev. Louis Wilkinson i Hymenaeus Beta, st. 183) On je u suprotnosti sa “Velikom Ludom” Atu 0, Aleph, koji je prva staza iz Kethera. Hoor-paar-Kraat ili Harpokrat, ‘’Beba u Jajetu Plavetnila’’, nije samo Bog Tišine u konvencionalnom smislu. On predstavlja Više Jastvo, Svetog Anđela Čuvara. To je u vezi sa simbolikom patuljka u mitologiji. On sadrži sve u sebi, ali je to nemanifestirano. Vidi CCXX, II, 8. On je prvo slovo alfabeta, Aleph, čiji broj je jedan, a njegova karta u Tarotu je Luda, označena nulom. Aleph je atribuiran elementu Zraka (po staroj klasifikaciji stvari). Dakle, kao ‘’jedan’’ ili Aleph, on predstavlja muško načelo, prvotni uzrok i slobodni životni dah, budući se zvuk samoglasnika ‘’A’’ čini sa otvorenim grlom i ustima. Kao nula, on predstavlja žensko načelo, plodnu majku (stari naziv za kartu je Mat, od talijanskog ‘’matto’’, luda, ali ranije također od Maut, egipatske Lešinarke-Boginje- Majke), plodne, jer ‘’Jaje Plavetnila’’ je maternica, a u makrokozmosu je to Tijelo Nuite i ono sadrži nerođenu bebu, bespomoćnu ali zaštićenu i hranjenu protiv krokodila i tigrova pokazanih na karti, upravo kao što je i maternica čvrsto zatvorena tijekom trudnoće. On sjedi na lotosu, yoni, koji pluta ‘’Nilom’’, amnionskim fluidom (plodna voda).

U svojoj potpunoj nevinosti i neznanju on je ‘’Luda’’. On je ‘’Spasitelj’’, budući da je

Sin koji će pregaziti krokodile i tigrove i osvetiti svoga oca Ozirisa. Tako ga mi vidimo kao ‘’Veliku Ludu’’ keltskih legendi, “Čistu Ludu” iz 1. čina opere Parsifal (Richard

naprasitosti, nepredvidivo pokretan svakim pritiskom ili poticajem. (

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Wagner, Parsifal (1882)) i općenito govoreći kao suludu osobu čije riječi su oduvijek uzimane kao proročanstvo. Ali da bi bio ‘’Spasitelj’’, on mora biti rođen i odrasti do punoljetnosti. Tako Parsifal zadobiva Sveto Koplje, simbol muževnosti. On obično nosi ‘’raznobojni kaputić’’ poput Josipa ‘’sanjara’’. On je također Zeleni Čovjek proljetnih festivala. Ali njegova ‘’ludost’’ sada nije nevinost već nadahnutost vinom - on pije iz Graala, ponuđenog mu od Svećenice. Tako ga mi vidimo potpuno naoružanog kao Bakhusa Difuesa, muško i žensko u jednom, noseći Tirsov štap i grozd ili vinsku mješinu, dok tigar sa strane skače na njega. Ovaj oblik je sugeriran na Tarot karti, gdje je ‘’Luda’’ prikazan sa dugačkim štapom i noseći vreću. Njegov kaput je šaren. Tigrovi i krokodili ga slijede tako vežući ovaj prikaz sa prikazom Harpokrata. Skoro istovjetni su simboli tajnog Boga Templara, bi-seksualnog Bafometa i Zeusa Arrhenothelusa, također bi-seksualnog, Otac i Majka Svega u Jednoj Osobi. (On je prikazan u tom potpunom obličju na Tarot Adutu XV, “Đavo”.) Budući da je Zeus Gospod Zraka, prisjetimo se da je Aleph slovo Zraka. Kao Zrak, nalazimo ‘’Lutajuću Ludu’’ čistim, razuzdanim dahom, ali kreativnim. Od davnina se pretpostavlja da vjetar oplođuje lešinarku, koja je stoga bila odabrana da simbolizira Boginju-Majku. On je lutajući vitez ili princ iz bajki koji ženi kraljevu kćer. Ova legenda je nastala iz određenih običaja među egzogamnim plemenima (egzogamija - grč. exo=vani, gameo=ženim se - zabrana ženidbe djevojkom iz istog plemena) - vidi Zlatnu Granu. Tako su Europa, Semela i druge, tvrdile da se Zeus-Zrak zabavljao sa njima u obličju zvijeri, ptice i čega sve ne, dok je kasnije Marija pripisala svoje stanje posredovanju duha, daha ili zraka, u obličju goluba. Ali ‘’malena osoba’’ Hindu misticizma, patuljak sulud, ali vješt, iz mnogih legendi i mnogih zemalja, također je ovaj isti ‘’Sveti Duh’’ ili Tiho Jastvo čovjekovo ili njegov Sveti Anđeo Čuvar. On bi skoro mogao biti i Frojdovo ‘’nesvjesno’’, nepoznato, nerazjašnjivo, tihi duh što pirka ‘’gdje mu se prohtije, ali ne možeš reći odakle dolazi ni kamo ide” (Ivan 3:8). On zapovijeda sa apsolutnim autoritetom, kada se uopće pojavi, usprkos svjesnom razumu i prosuđivanju (Komentar na Liber CCXX, I, 7; vidi Crowley, Zakon je za Sve, izm. izd., str. 29-31).

57. Kako da odgovorim budalastom čovjeku? Nema načina da on postigne Istovjetnost s

Tobom!

Samek – onaj koji nije usmeren na Adonaija je „budalast“ i ne može doseći saživljaj sa tim Jedinstvom tj. istovetnost Adepta i Adonaija.

Stih 57. Ovaj čovjek ne može biti doveden do savršenstva, jer on je sastavljen od Klifota ili nečisti. Njegovo oslobađanje je čišćenje ovih dijelova svoga bića; oni nisu od njegove suštine.

58. Ali ja sam Luda što ne obraća pažnju na Magičarevu Igru. Mene je Žena Misterija

uzalud podučavala; prekinuo sam veze Ljubavi i Moći i Obožavanja. Đavolski poistovećuje sebe sa Ludom – Alefom Duha (koji je nasuprotan Magusovom čaranju rečima). Razumevanje ne može da se održi ako je Adept zaliven vodom; On se mora „odreći“ prekinuti ograničenja koja se javljaju putem Ljubavi, Moći i Obožavanja – sve osobine koje pretpostavljaju dualnost i sadejsvo polarnosti (para).

Stih 58. Adept se poistovjećuje sa tom Čistom Ludom. On je indiferentan prema Iluziji Pojavne Egzistencije koju je izazvao Magičar (pekht, “širenje”, Atu I, Beth, 2, Merkur, Majan). Žena Misterija (Izida, Atu II, Gimel, 3, Mjesec) ne kvari njegovu čistoću svojim fantazijskim refleksijama Istine. On nije više u milosti “Carice” (Atu III, Dalet, 4, Venera) ili “Cara” (Atu IV, Tzadi, 90, Ovan) i “Hijerofanta” (Atu V, Vau, Bik, 6). To znači, ni suptilna razlikovanja (I, II) Istine niti njihove grube slike (III, IV, V) ne slabe njegovo savršenstvo Nule.

59. Stoga je Orao učinjen jednim s Čovjekom i vješala srama plešu s plodom pravednika.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Voda (Necah – Žena - Osećanja) se sjedinjuje sa Vazduhom (Hod – Muškarac - Inteligencija)– Kula pada; Ograničenje utvrđeno u egu se ruši sjedinjenjem polarnosti koje emanira Istinu i Pravednost.

Stih 59. Proizlazi da su simboli Kraljevstva i Spiritualnosti sada ekvivalentni onima iz plastičnog života (Vodenjak i Škorpion) i vibracijskom očitovanju. Vješala se nalaze na Atu XII (Mem, 40, Voda (vidi stih 55)), i na njima je obješen, slobodan od zemlje, radosno se pokrećući (“plešući”) oblik proširenog ili manifestiranog čovjeka, Atu VIII (Lamed, 30, Vaga), pozitivan ili izražen oblik Atua 0 (Aleph (Aleph i Lamed, Ključevi Liber CCXX)).

60. Spustio sam se, O moj dragi, u crne sjajne vode, i iznio sam Te kao beskrajno

dragocjen crn biser. Car – Cadi; Adept i dalje traga kroz svoja osećanja i „pronalazi“ Adonaija kao „crnu“ Tačku, biser lepote osećanja; Vode su Nuit, a biser je Hadit. Adept je RA-Hoor-Khuit.

61. Sišao sam dole, O moj Bože, u bezdan svega i pronašao Te u središtu pod krinkom

Ničega. Quof – tamni bezdan nesvesnog – skrivena u tome je tačka središta koja je Ništa, kao što je i kružnica, beskraja bezdana Ništa.

Stih 60.-61. (Ovi stihovi mogu biti pročitani kao Strofa i Anti-strofa; to nam je već rečeno kada je Anđeo govorio. “Crne sjajne vode” su vode akaše, menstruma manifestacije: “biser” je okruglo savršenstvo Anđela, koje je stoga opipljivi simbol Bezobličnosti Nuite. (U vezi “crnog”, ponovo, pogledaj Pogl. I, st. 18.-20.)

62. Ali kao što si Ti Zadnji, Ti si također i Slijedeći kao Slijedećeg ću Te otkriti mnoštvu.

On je Sunce, jedna solarna faza inkarnacije Aeona se okončava i stupa na „scenu“ dejstvo

„novog“ Aeona koje se kroz Adepta-Proroka objavljuje mnoštvu. Sunce je uvek Gospod sveta – samo se njegovi božanski uticaji na Zemlju menjaju kroz lično „evoluiranje“ i komuniciranje sa Bogovima Kosmosa, Izvorom i Središtem Svega – Haditom i Beskrajnim prostorom Svemira – Nuitom.

Stih 62. Mada savršen, Anđeo je također u bliskom kontaktu sa Čovjekom. Ovo objašnjava politiku 666, kao što je prikazano dolje. 24. travanj (1906.e.v.). Mogu li koristiti Aiwassa da mi pomogne sa A(ugoeides) I(nvokacijom)? Mislim da da: moram koristiti svaku silu koju posjedujem. A(ugoeides) (Augoeides je jedan od Crowleyevih sinonima za Svetog Anđela Čuvara, često skraćeno kao A.˙. u njegovim dnevnicima), tek osrednje; iako sam prizivao sve svoje moći. Ipak, kasnije, jakim naporom volje, protjerao sam grlobolju i okolinu, pa sam se uzdigao u Astralnom Tijelu. Dospio sam u sobu, u kojoj je bio stol ovako postav ljen, a nag čovjek prikovan na njega. Mnogi časni ljudi posjedali su naokolo, gosteći se njegovim živim mesom i pijući obilno njegovu toplu krv. Ovi (kako mi je bilo rečeno) su bili adepti kojima bih se jednog dana mogao pridružiti. Shvatio sam da moram steći moć uzimanja samo duhovne hrane - ali vjerojatno to znači i mnogo više od toga. Stigao sam do naizgled praznog hola, koji je bio cijeli od bijele slonovače, filigranski izrađene, kao što to Kinezi rade. U sredini je bio maleni kvadratni oltar. Učinilo mi se da me netko pita što bih ja žrtvovao na tom oltaru. Ponudio sam sve osim svoje volje da spoznam A.’., što bih mijenjao jedino da to ostvarim. Postadoh svjestan ogromnih obličja Egipatskih Bogova kako sjede, tako ogromnih da sam mogao vidjeti samo njihova koljena. “Neće li poznavanje Bogova biti dovoljno.” Neće! - rekoh ja. Tada mi je bilo ukazano na to da sam bio kritičan, tj. racionalističan, te uvidjeh da A .˙. nije oblikovan prema mojem liku. I to bezuvjetno. Tada sam se ispričao i kleknuo pred oltar, stavljajući ruke na nj, desnu preko lijeve. Potom je

Jedan čovjek, bijel, samo-sjajeći (to je bila moja ideja) prišao i stavio svoje ruke na

moje, govoreći “Primam te u Red natrag na zemlju u kolijev ci od vatre.

” Tada, primivši savjet da se vratim, spustih se

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

25. travanj. N.B. Jučerašnja vizija je bila pravo prosvjetljenje, budući da mi je ukazala

na očiglednu grešku koju sam propustio uvidjeti. Riječ u mojem kamma-djelu bila je A .˙., a metod “prizivaj često”! Stoga je Samo-sjajeći moj vodić, bilo da to moja svijest odobrava ili ne, bilo da moje želje pristaju na to ili ne. Potrebno je da prizivam često, a ne da kritiziram. (Crowley, Dnevnik 1906, prijepis, Humanitarni Istraživački Centar Harry Ranson, Teksaški Univerzitet u Austinu; publiciran sa varijacijama u “Hramu Kralja Solomona”, Equinox I(8) (1912), st. 21-22, te u Crowley, Ispovjedi, skraćeno izd., st. 525-527)

63. Oni koji vječito žude za Tobom će Te steći, pa makar na Kraju njihove Žudnje. Šin – Duh – je najsnažnija Sila vodilja i odraz Vatre koja budi Žudnju Adepta ka Najvišem postignuću „sjedinjenja“ tj. shvatanju i sećanju o Istovetnosti sa Bogom.

Stih 63. Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara predstavlja najvišu potrebu i njegovo postignuće se poklapa sa završnom destrukcijom Žudnje (u Budističkom smislu).

64. Slavan, slavan, slavan si Ti, O moj uzvišeni ljubavniče, O Sopstvo mog sopstva.

Tau; + + + Blagoslov Sveštenika Zvezda, On i Adonai su Jedno.

65. Jer pronašao sam Te jednako i u Meni i u Tebi; nema razlike, O prekrasni moj, žuđeni

moj! U Jednom i u Mnoštvu ja sam Te pronašao; da, ja sam Te pronašao.

Postoji Razumevanje (duhovne vode) koje objašnjava da je Adept sjedinjen svojom suštinom sa Adonaijem; On ga vidi i u sebi i izvan sebe; nema razlike „spolja“ i „unutar“ Oni su Ljubavnici, koji u samoj extazi nisu odvojeni već su Jedno – kao što i u „mnoštvu“ Adept u svemu vidi Boga – Adonaija. On potvrđuje, stavlja pečat na objavu Jedinstva Čoveka i Boga. Deus Est Homo.

Stih 64.-65. Poglavlje završava sa provalom lirske egzaltacije. 4. “Svaki je broj beskonačan; nema razlike”.

22. “Sada, stoga, ja sam vam znana po mom imenu Nuit, a njemu po tajnom imenu

koje ću mu dati kada me na kraju spozna. Budući sam Beskonačan prostor i Bezbroj Zvijezda, stoga postupajte i vi tako. Vezujte ništa! Neka ne bude razlike među vama između bilo koje stvari i neke druge stvari; jer odatle slijedi bol.” (Liber CCXX, I, 4 i 22) Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara rastvara sve misli u jednakost njihove beznačajnosti. On postoji jednako u Jedinstvu Ra-Hoor-Khuita i u svakom detalju pojavne manifestacije.

IV Poglavlje

Ovo poglavlje je pridodano Vatri. Ono se bavi najvažnijim zrakama Pozitivne Ideje, ponad bilo kakve intuicije za razumijevanja i sa prirodom Volje i seksualne energije, dinamičnog oblika Sopstva. Bivajući tako u stvari iznad Razumijevanja, bivajući Govor Nesvjesnog, postaje prirodno nemoguće čak i za Inicijata da pojmi poglavlje kako je napisano. Ono se bavi sa Prvobitnim Sjedinjenjima; i ono je za Majstora Hrama (Adept u Tifaretu ne može uopće razumjeti ovo poglavlje) koji prima, tumači, porađa i svjesno izražava Njihovo uzvišeno kretanje. Stihovi 1-10. Ovaj odjeljak je govor Anđela. On objašnjava Njegovo Znanje i Razgovor sa vlastite točke gledišta. Težnja prema njemu je muška. U trenutku postignuća ona je zamjenjena pasivnošću kako je objašnjeno u prethodnim poglavljima. Težnja ima svoju paralelu u volji Anđela da govori. Ali ova volja je površno gledano drugačijeg karaktera. Njena priroda će sada biti objašnjena.

1. O kristalno srce! Ja Zmija sam Te obuhvatila; zarinuo sam glavu u središte Tvoje srži; O Bože, voljeni moj. Keter – Sada se u sferi Vatre Adonai „obraća“ Adeptu, definišući sebe kao Zmiju (32 staze Drveta Života; Tet-Strast i Kundalini; NehuŠTaN); Kristalno srce je nosioc Hadita, a obuhvatajuća Zmija je pojavnost Nuite; Glava Zmije (ili Pak Zmaja – Cauda Draconis) je „čvor“ koji je veza Kružnice i Tačke; Adonai objavljuje Božansku prirodu koja jeste Adeptova.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 1. On naziva Adepta “kristalno srce” podrazumijevajući da je on koncentracija svjetla, energije, ljubavi, jasnoće i čistoće. To su kvalitete u Adeptu s kojima On komunicira. To je objekt pripreme. Adept mora savršeno predstavljati ovu sliku prije no što Znanje i Razgovor mogu proraditi. To znači, pročišćenje i posvećenje moraju prethoditi invokaciji. Nevjerojatno je teško čak i za Majstora Hrama i nakon godina kontemplacije da sasvim shvati svojim umom kako njegov materijalni dio uopće nije on ništa više nego bilo koji drugi zbir fenomena. Anđeo opisuje Sebe kao Zmiju. Zmija je, naravno, simbol mudrosti, besmrtnosti, dostojanstva i drugih sličnih kvaliteta. Anđeo se nije samo omotao oko Adeptova srca već je zarinuo svoju glavu u središte. On se obraća Adeptu kao “Bože, voljeni moj”; očito bilo koji član tako visokog reda bivstvovanja je dugo asimilirao istine Panteizma.

2. Kao što na odzvanjajućim vjetrovitim vrhovima Mitylene neka boginji slična žena, s

plamenim kovrdžama poput oreola, ostavlja liru i baca se u vlažno srce stvaranja, tako i ja, O Bože, Gospode moj! Hokmah; Anđeo prikazuje Adeptu novi „vatreni“ niz Vizija, koje opisuju njivovu „povezanost“ tj. istovetnost, neodvojivost. Nije Adonai „unutar“ niti „iznad“ Adepta, niti je Adept samo „nosač“ Duha Adonaijevog, već su oni Jedno isto „Biće“ koje se emanira na različitim ravnima „postojanja“.

Stih 2. Odnosi se na Sappho koja je bila zaljubljena u Sunce, te se bacila u more da ga dosegne. Ovdje simbolizira Anđela predstavljenog Stazom gimel gdje se nalazi “Visoka Svećenica”. Ona povezuje Mak roprosopus (Kether) sa Mikroprosopusom (Tiphareth), vrhovno božanstvo i njegovu ljudsku manifestaciju. Sunce je atribut Tipharetha i stoga simbolizira Adepta. Anđeo o Sebi razmišlja kao da uranja “u vlažno srce stvaranja”, t.j., kao o odrazu u materiji Istinskog Sopstva Adepta kojeg On ljubi.

3. Postoji neizreciva ljepota u ovom trulom srcu, gdje cvijeće plamti.

Binah; Za Razumevanje Lepota Srca ne postoji kao „realnost“, za Razumevanje, Srce Adepta je „trulo“ od egoizma; Ipak, prožeto sa tim je energetsko ispoljavanje Pra-Nu kao „čakre“ tj. plamtećeg cveća, koje prenosi energiju svesti Adepta tokom ka Razumevanju.

Stih 3. Anđeo pronalazi ljepotu u “ovom trulom srcu” pod čim misli na promjenjivi život. “Cvjetovi plamte”. Fenomen cvjetanja i užarenosti, t.j., dodira.

4. Jao meni! ali žeđ za Tvojom radošću prži ovo grlo, tako da ne mogu pjevati.

„Jadikuje“ nad „sudbinom“ svega onoga što je pojavno „ispod“ Ambisa. Žeđ, prženje grla i

nemogućnost pevanja se prikazuju kao trostruka „devijacija“ protoka energije koja je „postavljena“ iznad Heseda.

Stih 4. Intenzitet strasti Anđela je tako velik da ga On ne može izraziti čak ni kroz glazbu.

5. Napraviću si mali čamac od svoga jezika i istražiću nepoznate rijeke. Može biti da će

vječna so slatka postati i da će moj život utoliti svoju žeđ. Sada Adonai spominje alegorije o nosaču Njegove Duše – gde upućuje na to da je Adept kao njegova emanacija u Kraljevstvu istraživao i sticao iskustva i uvide kroz neistražene regione svesti; Vatra Geburaha može slano „promeniti“ u slatko i da će Njegova duša steći dovoljno iskustava i ličnog ostvarenja da će kroz Težak Rad ostvariti Veliko Zadovoljstvo i ispunjenje Velikog Dela.

Stih 5. Brod je ovdje simbol svijesti, kao u Poglavlju II, st. 7-16. Jezik je logos Anđela, a nepoznate rijeke novi tokovi misli. Vječna sol je žalost koja prožima veliko more Binaha i on se nada da će gornjom metodom, uzimajući u obzir sve mogućnosti, prevladati Trans Žalosti.

6. O ti koji piješ slanu vodu svoje žudnje, blizu si ludila! Tvoja patnja raste što više piješ,

pa ipak i dalje piješ. Dođi preko potoka do svježe vode; tamo ću ja čekati sa svojim poljupcima.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Slana voda žudnje je ne shvaćena svrha životam nepoznavanje Istinske Prirode Čoveka; Ipak Čovek/Adept istrajava u Radu, u patnji nošenja Krsta, da bi „prelaskom“ probudio Ružu, stvarnu Lepotu Duše. Adept mora istrajati kroz sve nepogode, kroz sva iskušenja, shvatajući da je Adonai „sveži izvor“ Duha njegove Duše – i dalje u ljubavničkom međusobnom odnosu.

Stih 6. Podsjeća ga se na usporedan, ali oprečan običaj ljudi da traže zadovoljstvo u predmetu svoje žudnje. Voda je simbol zadovoljstva, a želja je ispunjena žalošću. Ovakav način djelovanja izluđuje obmanutu ljudsku rasu. On ih poziva da “dođu kroz rukavce:,” t.j., uske prolaze misli, koncentrirane tokove misli koji vode do čistog zadovoljstva - “svježe vode”. Kada ljudi uspiju putujući snagom kontrolirane volje dospjeti do istinskog čistog zadovoljstva nalaze Njega kako čeka da podijeli Sakrament.

7. Poput protiv-otrova u kravljem stomaku, takav je moj dragi među drugim draganima. Necah; Kravlji stomak preživa sve ono što je „krava“ pojela; Postoji nadahnuće koje dolazi od Adonaija koje pročišćava životna iskustva – dajući im smisao, da ona služe „konačnom“ cilju Duhovnoj Iluminaciji – tj. realizaciji istovetnosti Boga i Čoveka.

8. O medeni! Primakni mi bliže svoje hladne udove! Hajde da sjedimo u voćnjaku, sve do

zalaska sunca! Hajde da se veselimo na svježoj travi! Donesite vina, vi robovi, da se obrazi moga dječaka zarumene. Hod; Inteligencija je ogrejana vatrom Sunca, ogrejala se, veseli se, ima navike kao služitelje, a „vino“ jesu sile koje daju Adeptu osnaženje Duše. „Medeni“ – otelotvorile su ga kraljevske

„pčele“; hladni udovi predstavljaju čistu mašineriju i logiku Razuma.

Stihovi 7.-8. Ovaj protiv -otrov (bezoar kamen) je kugla sačinjena uglavnom od dlaka koje predstavljaju tijesno utkane sile. On uspoređuje Adepta sa ovim kamenom, videći ga kao skup različitih energija. Udovi Adepta su instrumenti njegove aktivnosti. Anđeo ga poziva da počine sa njim u voćnjaku, t.j., na mjestu gdje je prirodni proces kulminirao plodovima. Hladna trava izgleda da je simbol vegetativnog života i Anđeo mu predlaže da upotrijebi uvijek zelenu svježinu Prirode kao polje užitka i hranjenja. On poziva robove, to jest, instrumente akcije, kontrolirane i stavljene u upotrebu, da donesu vino, t.j., da donesu sredstva ekstaze, jer On želi da Adept bude uspaljen užitkom i da pokaže sjaj na svom licu, t.j., svojoj vanjskoj svjesnosti.

9. U vrtu besmrtnih poljubaca, O ti Blistajući, sijaj! Učini svoja usta opijumskim makom,

da jedan poljubac bude ključ beskrajnog sna i jasnoće, Shi-loh-am sna. Jesod je „vrt besmrtnih poljubaca“ kao korenska „čakra“ iz koje se uzdiže Zmija – koja je „blistajuća“, a sjaji zbog ljubavnih poljubaca – razmene energija Adepta i Adonaija.Postignuće Adeptstva daruje čoveku San Mira; Usta predstavljaju „stazu“ koja se nadkriljuje nad Temeljom, koji ujedno predstavlja i Snove i jasnovidost. Šiloam je stanje mira, i budne pasiv ne svesti čak i prilikom spavanja.

Stih 9. Vrt obično simbolizira mjesto njegovane ljepote; Orijentalni pjesnici ga upotrebljavaju da označe zbirku pjesama ili mudrih izreka. Besmrtni poljupci su znamenje operacije “ljubavi po volji” koja je neprekidna. Anđeo poziva Adepta da pokaže svoju blistavost kao da su Znanje i Razgovor transcendentalni sakramenti ponad onog što je vidljivo u svim djelima. Opijumski mak je simbol mira, egzaltacije i užitka, davatelj sna, čime se misli na utihnuće svih mogućih ometanja. Usta Adepta, organ pomoću kojeg je hranjen, izražavaju njegove misli i simboliziraju njegove strasti; pod poljupcima njegovih usana misli se na njegovo predavanje Anđelu, čin vjenčanja, i to je “ključ beskrajnog sna i jasnoće”. San je bio prethodno objašnjen. On je beskrajan, bivajući oslobođen ograničenja uvjetovanošću i jasan bivajući predstavljen čistom vizijom. Shi-loh-am: riječ koja znači mir. (Shin=Vatra; Lamed=Libra; Mem=Voda. Heksagram.)

10. U svome snu vidio sam Univerzum poput jasnog kristala bez i jedne mrlje. Malkut – Univerzum – jasni kristal bez mrlja; Adonai u svojoj Božanstvenosti ne vidi Univerzum kao obličje gnusobe i nedolične besmislenosti; za njega Svet je jasan i razumljiv, „bez mrlja“ tj. nema mu nepoznanica i ne Razumevanja o prirodi Univerzuma.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stih 10. Anđeo objašnjava da je (u spokojnoj ekstazi ljubavi, mogao bih čak kazati u orgazmu ljubavi (odnosi se na određeni samadhi postignuća Znanja i Razgovora Svetog anđela Čuvara.)) u svom “snu” stekao viziju Univerzuma kao kontinuiranog i neokaljanog fenomena. To je implicitno u kontrastu sa efektom istog čina na Adepta, kojemu to jednostavno znači Jedinstvo sa Bogom. Anđeo je našao savršenstvo u svom Adeptu: ovo upotpunjuje Savršenstvo. Stihovi 11-14. Adept sada govori, ili radije, Majstor Hrama govori.

11. Postoje oholi siromasi koji stoje na vratima krčme i brbljaju o svojim podvizima

pijančenja. Alef – lude – „oholost“ kao devijacija ega-svesti pod uticajem Vatre – um „brblja“ tj. zamišlja i fantazira o ostvarenim iskustvima i njihovom smislu.

Stih 11. Taverna je hram spiritualne intoksikacije. Izvan nje su Crna Braća razmećući se svojim postignućima.

12. Postoje oholi siromasi koji stoje na vratima krčme i grde goste. Bet; Um, ne shvatajući sadržaje Duše, nema „pozitivnu“ relaciju spram procesa i stanja koja Adeptu daju pouke o elementima koje on pojmi i doživljava.

Stih 12. Oni su oholi smatrajući se bogatima, t.j., podli i sebični, pa ipak bez novčića, t.j., njihova postignuća su bezvrijedna. Oni također grde one koji su postigli Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara: Crni Brat je uz svu aroganciju svjestan (poput Klingsora) svojeg istinskog stanja i stoga proklinje Bijelu Ložu.

13. Gosti dokoličare na ležajevima od sedefa u vrtu; buka luckastih ljudi ne dopire do

njih. Gimel; Adonai se sada prikazuje ovako – mesečeva unutarnja svetlost je umirena dok duša prolazi kroz Vatrena iskustva; Postoji dualnost tj nasuprotnost „gostiju“ i „luckastih ljudi“ koji imaju poseban „odnos“ sa trćim činiocem „oholim siromasima“, tako da Adonai ukazuje Adeptu da se određeni događaji, zbivanja, ne mogu prihvatiti kao „korisna“ u procesima vatrenih doživljaja. Dokoličarenje je element Zemlje, ali i neiskorišćenost uma i inteligencije; Buka je vibriranje Vazduha, koje potiče od Vode – „luckastih ljudi“.

Stih 13. Ležaj simbolizira počinak. Bisernica je svjetlucanje fenomena koje promatra Inicijat (usporedi sa simbolizmom Duge). Zamjetite da su oni u vrtu, a ne u taverni. Ovo može značiti da su prešli fazu gdje je čin jednak sa onim koji je opisan u st. 8 i 9. Budalast čovjek: vidi Pogl. III, st. 57. Buka je simbol ometanja i nedostatak harmonije. “Ne dopire do njih” - jača fraza od “oni to nisu čuli”.

14. Samo se gostioničar plaši da ne ostane bez kraljeve milosti. Gostioničar je odraz Magistera, a kraljeva milost je „kapija“ koja omogućava protok napitka Mudrosti koji „gostioničar“ toči nižim delovima Bića.

Stih 14. Gostioničar je Čuvar Misterija, a kralj autoritet pomoću kojeg su ljudski životi vođeni. Njegov je posao zaštititi goste od arogancije Crne Braće, ali također da onemogući da njihova zloba učini sakrament nezakonitim. (Levi ima pasos o ovoj točki. On kaže da kada je tajna objavljena u vrijeme Francuske Revolucije postalo je nemoguće prakticirati je. Adepti su se neprestano međusobno svađali i nastao je kaos. Ne smijemo pretpostavljati da je ovo samo pitanje tajnosti. Niti proizlazi da publiciranje načina postignuća može voditi katastrofi. Nekako je izgubljena četvrta moć Sfinge. (Vidi Eliphas Levi, Transcendentalna Magija, I dio, pog. 18, str. 156)) Izgleda neobično da Magister usred svog zanosa dok mu govor njegova Anđela još zvoni u ušima ne može ništa primjerenije odgovoriti. Ovu teškoću je lako objasniti. Najprije, njegova ekstaza je neopisiva. Nadalje, ona je savršena, tako da ne može govoriti o tome. Treće, on je svjestan da je dio cijene njegova postignuća njegova odgovornost kao Čuvara Misterija. On stoga traži pozornost svog Anđela na ono što bih mogao opisati političkom situacijom.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Stihovi 15.-21. Navedena osobitost prethodnog dijaloga je predmet razmatranja dijela ovog odjeljka. Općenito on raspravlja o odnosu između određenih silina Prirode.

15. Tako je pričao Magister V.V.V.V.V. svome Bogu Adonaiu, dok su se pod svjetlošću

zvijezda igrali ispred dubokog tamnog ribnjaka koji je na Svetom Mjestu Svete Kuće ispod Oltara Najvišeg. Heh; Svetlost Zvezde; Magister je 8=3 u Binahu, a Adonai je Otac Mudrosti 9=2 u Hokmahu; Ipak oni su otelotvoreni u Jednome koji je u Tifaretu, pod svetlom Zvezde; „tamni ribnjak“ je Binah; „Sveto Mesto“ je Hokmah; a Najviši je Keter 10=1.

Stih 15. Okolnosti dijaloga su pažljivo objašnjene. On je Majstor Hrama, V.V.V.V.V., a ne samo adept koji je jednostavno dosegao jedinstvo. Anđeo je štoviše posebno poistovjećen sa simbolom Adonaja. Oni se igraju zajedno, t.j., u svjesnoj zajednici; u svjetlosti zvijezda, t.j., u prisustvu Nuite; mjesto njihova susreta je kod “dubokog tamnog ribnjaka” koji simbolizira Binah, sferu žalosti Majčinstva, mjesto začeća i obitavalište Razumijevanja. Sveto Mjesto su tri prva Sefirota, t.j., iznad Ponora. Sveta Kuća je Drvo Života. A Oltar Najsvetijeg je Kether.

16. Ali Adonai se smijao i smirio igru.

Vau, on je Hijerofant i Inicijator – on upravlja Životom – igrom inkarnacije.

Stih 16. Adonai odgovara na st. 11-14, jednostavno pjevušeći ritam svoje muzike tiše. Na taj način On kazuje da nema potrebe za žurbom ili zabrinutošću.

17. Tada je pisar obratio pažnju i bio zadovoljan. Ali Adonai se nije bojao Magičara i

njegove igre. Jer je Adonai bio taj koji je naučio Magičara svim njegovim trikovima.

Pisar je samo manifestator i prikazatelj Gnoze ovog shvatanja i Realizacije sjedinjene prirode i duhovnog odnosa Adonaija i Magičara; Na stazi Zain, oni su Braća – Adonai je u umu Magičara utisnuo sve moguće misli koje mogu biti mišljene, koje su promišljene, koje se misle

i koje će da utihnu

Adonai je stvorio Um i dušu Maga/Adepta.

Stih 17. Pisar koji je svjesno ljudsko biće zaduženo da izvještava o ovim stvarima shvaća kroz to da je sve u redu. “Magičar” je Atu I, Majan (vidi Pog. II, st. 58 i reference u Liber 418.) Anđeo se ne boji da bi se snage iluzije mogle ikad uplesti u Veliko Djelo. On sam je Makroprosopus. Ova fraza traži objašnjenje. Baš kao što čovjek teži Znanju i Razgovoru Svetog Anđela Čuvara i postiže ga, tako Anđeo teži “jedinstvu potpuno iskazanom”; jer je njegova pozicija Staza gimel. U svom postignuću on je stoga dosegao Kether, iz kojeg ne izvire samo njegova Staza gimel (vodeći do Tipharetha), već i Staza beth (vodeći do Binaha). Da bi se prav ilno razumjela potpuna priroda Binaha moramo se sjetiti ove točke. Tuga povezana sa idejom ovog Sefirota je povezana s činjenicom da je ona primatelj prvotne iluzije. Nema tuge u drugom toku, Stazi daleth kroz koju njen gospod izražava svoju suštinu.

18. I Magister uđe u Magičarevu igru. Kada se Magičar smijao i on se smijao; sve kao što

bi i čovjek činio. Het; Majstor Hrama koristi „magičara“ tj. svoje niže sopstvo (i telo) za ispoljavanje svog Razumevanja.

Stih 18. Magister, čije prebivalište je Binah, koristi iluziju za užitak. On se ponaša poput djeteta koje se ne boji mogućnosti postojanja nekog kobnog značenja u operacijama prirode.

19. A Adonai reče: Uhvaćen si u Magičarevu mrežu. On to reče lukavo, da ga iskuša. Naizgled postoji „zamka“ da Majstor može da se zanese u namerama koju ispoljava kroz „,magičara“ te da bude vezan za svoje niže osobenosti, uslovljen materijalnim i astralnim potrebama – ali to je nemoguće, pošto Majstor nema Ego koji bi bio „vezan“ i ograničen samo na svoj Nefeš. Tet – iskušava ga kao Zmija.

Stih 19. Da bi ga testirao Anđeo sugerira da je njegovo uživanje u iluziji jednako onom profanih.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

20. Ali Magister dade znak Magistrature i nasmija Mu se: O Gospode, O ljubljeni, da li su

ovi prsti omlitavili na Tvojim kovrdžama, da li su se ove oči odvratile od Tvoga oka? Majstor se ne može „postati“ ako se određena duhovna spoznaja ne dosegne – stoga je to merilo prirode Majstora i on ne može biti ograničen telom i dušom u kojima obitava njegovo ne-sopstvo. On ne popušta od „veze“ sa Adonaijem, niti kroz dela (prsti na kovrdžama), niti kroz misli (usmeren je na Oko). Jod – Pustinjak – Samotnik Teleme.

Stih 20. Magister odgovara da, mada očito uživa dobre stvari u životu (kako se kaže), ni na trenutak ne zaboravlja uživati ljubav svog Anđela. Ni akcijom prstiju što hvataju kovrđe ili spiralne energije Anđela, ni gubitkom koncentracije pred okom (simbol viđenja, kreativne energije, unije, itd. Vidi također “Oko Horusa”) njegova ljubavnika nije on pao sa vrhunca svog Samadhija. Magister je stoga prikazan kao savršeno iniciran; on je dobrovoljno prihvatio groznu iluziju koja je uzrok svekolike tuge i napravio je dijelom cjeline Velikog Djela. Nema ni jednog smjera iz kojeg ga nesreća može dotaći; s obzirom da je zaštićen Čuvarima Ponora od uplitanja Staza zain i cheth, on je stoga imun.

21. A Adonai se neizmjerno radovao u njemu.

Kaf – radost „Sreće“ – Misterija Točka univerzuma koji se okreće; mašinerija kosmosa.

Adonai se „radovao u njemu“ – Adonai je u Svemu.

22. Da, O moj gospodaru, ti si voljeni Voljene; Ptica Benu nije uzalud postavljena na

Philae. Lamed / Adonai je Istina, ispoljena iz Nuit; Benu je Feniks, koji u ravnoteži stoji na ostrvu Moći, koje je Hatorino ispoljavanje u toku Života.

Stih 22. Ptica Benu se odnosi na struje i podstruje pokrenute od strane A:.A:. otprilike svakih 600 godina, što znači dvaput tijekom svakog Eona.

1900 Aiwass, TO MEGA THERION

15-1600 Dee i Kelly, Christian Rosencreutz, Luther, Paracelsus 1490- 1541.

1300 Jacobus Burgundus Molensis.

9

- 1000

6

- 700 Mohammed.

0

Appollonius Tyaneus.

P.K. 300 Gautama Buddha. Bilješka: Skala Vremena - Odlučne osobe šire prikaz. Noge trkačih konja. “n” serija “m” događaja, od kojih ni jedan ne sugerira “n”. Usp. glifove od A, spelovanje riječi, itd. Stoga nema mjerila realnosti. (LXV I, 32). Philae je otok na Nilu, sada potonuo u industrijalizam, poznat po svom Hramu posvećenom Ahathoori. U “Liberu VII”, VII, 27, Ptica Benu je potpuno poistovjećena sa Feniksom - ili Setom Divljim Magarcem - kroz simbolizam štapa Drugog Adepta u ritualu Adeptus Minora R.R. i A.C. (Vidi “Hram Kralja Solomona”, Equinox I(3), st. 211 i 215) Tekst potvrđuje Misiju TO MEGA THERIONA, 666, 9° = 2° A .˙. A .˙. kao logosa Eona. Govornik je izgleda pisar, to jest, pojedinac Aleister Crowley kroz kojeg su ove energije 666 itd. manifestirane. On uživa u postignuću Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara. Ostatak ovog poglavlja bavi se uglavnom odnosom ovog pisara sa Adeptom i Anđelom koji kompletiraju i krune njegovu osobnost. Slijedeći stihovi opisuju Ekvinocij Bogova i Postignuće

Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara. Oni pokazuju njihov učinak na pojedinca; jer se ovo poglavlje odnosi na Vatru, yod (svi prijepisi navode “Bog”, što je gotovo sigurno pogreška) Tetragrammatona, tj. na suštinu osobnosti čovjeka promatranog kao čovjeka. Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara predstavlja silazak elementa Duha u središte njegova bića, prema regularnoj formuli oblikovanja Pentagrama IHShVH od IHVH. Glavna poteškoća u interpretaciji leži u komplikaciji predstavljenoj Ekvinocijem Bogova. 22-27 opisuje Događaj. 28-29 opisuje stanje pisara. 30-32 opisuje pripremanje pisara za njegovo Postignuće.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

33-37 opisuje Dveri njegove Inicijacije. 38-41 opisuje samu Inicijaciju. 42-44 opisuje time podano Razumijevanje nužnog odnosa Duha i Materije. 45-53 opisuje rezultate Inicijacije. 54-56 daje zajedno Postignuće i Ekvinocij Bogova. 57-60 odgovara na tako postavljeno pitanje. 61-65 proročanstvo koje se tiče budućnosti osobnosti pisara, okolnosti unutar kojih će on doseći Savršenstvo svojeg Postignuća.

23. Ja koji sam bio svećenica Ahathoor uživam u tvojoj ljubavi. Uzdigni se, O Nile-Bože i

progutaj sveto mjesto Nebeske Krave! Neka Sebek, stanovnik Nila ispije mlijeko zvijezda! Animom ljudske duše „vlada“ Boginja, koja je Tron Horusa. Mem – voda Nila; Sebek, stanovnik voda, sila podsvesti, reintegriše iskustva „prošlog vremena“ i „prošlih“ ispoljavanja duha; Sebek je Vatreni aspekt ovog poglavlja koji utiče na inicijata kroz silu vode, na stazi Mem. Mleko Zvezda je „mleko“ boginje Nuit – svetlost buđenja iz ne-sećanja ne-svesnosti.

Stih 23. Pisar se prisjeća svoje inkarnacije kao svećenice Ahathoore, božice Ljubavi i Ljepote. On priziva sile Nila i krokodila Sebeka koji tamo boravi. Oni će završiti vladavinu Majke (Eon Izide).

24. Uzdigni se, O zmijo Apep, Ti si Adonai ljubljeni! Ti si moj mezimac i moj gospodar,

Tvoj otrov je slađi od poljubaca Izide, majke Bogova! 50 – Nun / Smrt. ApeP je Horus, probuđena Plamena Zvezda – on je Adonai. Mezimac i gospodar – dvojni odnos, pasivni i aktivni; Poljubac zmije Apep je sila buđenja Kundalini (odraz vizije Bafometa u plamenu). Sila ljubavi između Majstora i Adonaija je snažnije od samog utiska lepote Boginje, „majčinskog odnosa“.

Stih 24. Apophis zamjenjuje Izidu.

25. Jer Ti si On! Da, Ti ćeš progutati Asi i Asara i Ptahovu djecu. Izbacićeš poplavu otrova

da uništiš djela Magičareva. Samo Rušitelj će progutati Tebe; zacrnićeš njegovo grlo, gdje mu duh boravi. Ah, zmijo Apep, ali ja Te volim!

Ptahova deca su emanacije dvojnosti četiri elementa (ogdoada) – jer Apep je aktivan Duh; Samek; On je u ravnoteži uzdizanja između polarnosti (ličnog) Boga i Boginje; Adonai u odnosu sa inicijatom budi ličnu Gnozu, dovodi ga do spoznaje „lične“ Reči Aeona – koja „nadjačava“ moći znanih Mudrosti (koje su doprle do inicijata „spolja“ – lično direktno iskustvo Istine uništava tj. prevazilazi sva znanja (zacrnjeno grlo) i omogućava da Magister obitava u Vatri probuđenog Duha.

Adonai je Apep. Asi i Asar su Izida i Oziris – te zajedno čine Trojstvo: IAO: ASI+APEP+ASAR;

Stih 25. AIWASS (poistovjećen sa Svetim Anđelom Čuvarom Aleistera Crowleya) bi trebao uništiti formule Izide i Ozirisa (Eon Umirućeg Boga). Ne postoji Eon Apophisa; Njegova funkcija je uvijek uništiti. Sada će Uništitelj proždrijeti samo Uništenje. Ovdje smo upućeni na legendu o Šivi koji je ispio otrov izazvan stapanjem “Mlijeka Zvijezda” ili manifestacijom Pojavnog. Njegovo grlo je postalo crno (ili indigo plavo) uslijed toga. AIWASS je tako okrenuo Apophisa protiv njega samog, kako bi oslobodio put Eonu Horusa, Okrunjenog i Osvajajućeg Djeteta. Apep je voljen; t.j., nestaje u ekstazi uslijed milovanja Aiwassa, “moćne zmije” iz stiha 26 (grlo je središte Elementa Duha - Akasha boravi u Visuddhi Čakri). Značenje je da formula koju je dao Aiwass uništava samu ideju Destrukcije (vidi “Liber XV”, “O Lave i o Zmijo, koji uništavaš uništavača, budi moćan među nama.”). Ono što je do sada nazivano “Smrt”, način uskrsnuća u Formuli Ozirisovog IAO, treba stoga nadalje biti shvaćeno kao “ljubav po volji”.

26. Moj Bože! Daj da tvoj tajni otrovni zub prodre do srži male skrivene kosti koju sam

čuvao za Dan Osvete Hoor-Ra. Neka se Kheph-Ra oglasi svojim zujanjem! neka šakali Dana i Noći urliču u pustoši Vremena! neka se Kule Univerzuma zatresu, a čuvari

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

pobjegnu! Jer se moj Gospodar razotkrio kao moćna zmija, a moje srce je krv Njegovog tijela. 70 – Ajin; Falička sila „male skrivene kosti“ (sazvežđe Medv eda) prima uticaje pokretanja Vatrene Kundalini. Dan osvete Hoor-Ra je Ekvinocij Bogova, tj. onaj dan kada dođe do Uravnoteženja unutar samog Inicijata te on spozna svoju Istinu, svoju pravu Prirodu i Volju. Kefra je „ponoćna buba“ – i ovde se napominje da uticaji probuđenja svesti (Hoor-Ra) deluju i na nesvesno; Hoor-Ra se budi u Tifaretu, koji stazom Ajin vlada nad Hodom – Merkurovom sferom uma i intelekta – koji je sluga Sunca u regijama nesvesnoga koje talasaju oko magičara. I dalje potvrđuje da je Adonai solarna vatra svesti Zmije.

Stih 26. Ovaj Dan Osvete je Eon Horusa - počinjući sa Proljetnim Ekvinocijem 1904. e.v. (Primjetite CCXX, III i ALASTOR Osvetnik). “Mala tajna kost” je nađena u Falusu Medvjeda

(Hebr. DB, 6). Ovo je anatomska činjenica. Priroda ove životinje - koja je jako značajna u alkemiji - može biti studirana u Ash Metzareph (pog. 3). Medvjed simbolizira djelomice TO MEGA THERIONA, 666, prema opisu danom u Apokalipsi:

“Vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, imaše sedam glava i deset rogov a, na rogovima deset kruna, a na glavama njenim imena bogohulna.

I zvijer bijaše poput leoparda, noge joj kao u medvjeda, usta poput lavljih usta: i dade joj zmaj moć svoju i svoj prijesto i veliku vlast.

I vidjeh jednu od glava ranjenu na smrt i rana njena smrtna izlječi se: i začudi se cijeli svijet zvijeri.

I obožavahu zmaja koji dade moć zvijeri: i obožavahu zvijer, govoreći: Tko je poput zvijeri? tko je u stanju zaratiti sa njom?

I dana joj bijahu usta koja govore velike stvari i bogohulne; i snaga joj bijaše dana da izdrži četrdeset i dva mjeseca.

I otvori usta svoja da huli Boga, da huli ime njegovo, kuću njegovu i one koji žive na nebu.

I dano joj bijaše da zarati sa svetima i da ih pobijedi: i moć joj bijaše dana nad svim narodima i jezicima i nacijama.

I svi koji žive na zemlji će je obožavati, čija imena nisu zapisana u životnoj knjizi

Janjeta, koje je žrtvovano od postanka svijeta. Ako itko ima uši, neka čuje. Tko u ropstvo bude odvodio u ropstvo će ići: tko ubije mačem od mača mora poginuti. To je trpljenje i utjeha svetih.

I vidjeh drugu zvijer kako izlazi iz zemlje, imaše dva roga poput janjeta, a govoraše kao zmaj.

I pokaže svu moć prve zvijeri i uradi da se zemlja i svi koji žive na njoj poklone prvoj zvijeri, čija smrtonosna rana je zacijelila.

I načini velika čudesa, kao kad natjera vatru da se spusti sa nebesa pred očima ljudi.

I prevari one koji žive na zemlji ovim čudima koje je mogla činiti zahvaljujući zvijeri; govoreći onima koji žive na zemlji, da moraju napraviti sliku zvijeri, koja je bila ranjena mačem i preživjela.

I imade moć da udahne život slici zvijeri, tako da je slika zvijeri mogla govoriti i učini da mnogi koji nisu obožavali sliku zvijeri budu ubijeni.

I učini da svi, mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi, prime znak na desnoj

ruci ili na čelu.

I da nijedan čovjek ne može kupiti ili prodati, osim ako ima znak ili ime zvijeri ili broj njena imena.

Ovdje je mudrost. Neka onaj koji razumije izbroji broj zvijeri: jer to je broj čovjekov;

a taj broj je Šest stotina šezdeset i šest.”

Otk(rovljenje) 13 Ova kost je dakle Suštinska Osobnost Nesvjesnog Aleister Crowleya; budući da je on zadržao svoju ljudsku osobnost kako bi služio kao instrument logosa ovog Eona. On sada zahtijeva da “zub” (zub - Shin - Duh) njegovog Anđela prodre u njegovo najunutarnije sopstvo. Khephra, Skarabej je Sunce u ponoć. On se pojavljuje na Atu XVIII (“Mjesec”, odnosi se na Ribe u zodijaku) pri dnu hijeroglifa, u bazenu (Nadir nebeskog svoda). Poviše ovog je staza

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

koja vodi između dvije planine okrunjene kulama. Pod Mjesecom (simbolizira glamur i iluziju kao opoziciju Mjesecu Staze gimel koji simbolizira Čistoću, Aspiraciju, itd., kuda hodi Sveti Anđeo Čuvar) je staza koju čuvaju dva psa ili šakala, simbola Anubisa, Čuvara Praga. (vidi st. 34.) Značenje stiha je da je Aiwass (otkriven kao “moćna zmija” - vidi poviše) uništio princip iluzije. Zasebno, vjerovanje čovjeka da je smrtan (Oziris) mora ustupiti mjesto njegovoj svjesnosti da je on Okrunjeno Dijete (Horus). Moje “srce” - t.j., ljudska volja i svijest Aleistera Crowleya - je poistovjećena sa suštinom života Aiwassa. (krv je upotrebljena s Njegove strane kao fizička osnova njegove manifestacije u CCXX).

27. Ja sam poput ljubavi-željne kurtizane iz Korinta. Igrala sam se sa kraljevima i

kapetanima i učinila sam ih svojim robovima. Danas sam ja rob male otrovnoce smrti; i tko će razriješiti našu ljubav? Phe, Kula; On se odrekao svoje lepote, moći i „važnosti“ zarad „višeg“ smisla i cilja – ljubavi za Adonaija.

Stih 27. Aleister Crowley je odbacio sve svoje osobne ambicija da bi “umro” u zagrljaju Aiwassa u Njegovoj funkciji Svetog Anđela Čuvara. (Mikrokozmička “mala otrovnica” za razliku od “moćne zmije” koja je odgovorna za Makrokozmički Događaj, Ravnodnevnicu Bogova). Slike ljubavi željne kurtizane i Kleopatre pokazuju umiješanost Nefeša ili “animalne duše” Aleister Crowleya u ovom slučaju.

28. Umoran sam, umoran sam! reče pisar, tko će me povesti da gledam Ushićenje moga

gospodara?

Magičar, koji je „sluga“ Magistera, može da se „umori“ od ove veličanstvene Sile Ljubavi.

90 – Cadi – Gospodar Adonai daje ushit duši.

Stih 28. Pisar priznaje krajnju klonulost svoje ljudske svijesti sve dok je odjeljena od sudjelovanja u užitku Adepta (“mog majstora”) koji ga kontrolira.

29. Tijelo je umorno i duša je bolno umorna i očni kapci otežavaju od pospanosti; pa ipak

svo vrijeme traje čista svijest nepoznate ekstaze, no izvjesno je znanje o njenom postojanju. O Gospode, budi mi na pomoći i dovedi me do blaženstva Voljene! Telo-duša-kapci – niže ispoljeno Trojstvo Magičara - su „obavezani“ zakonima i uticajima

univerzuma u kojem su inkarnirani; telo, duša i um, ne mogu pojmiti u potpunosti prožimanje Svesti sa extazom Sile Životne Vatre Adonaija. Quof – Mesec – čak i „mračni“ regioni svesti opstoje manifestovani zahvaljujući Zakonu koji izvire iz Duha Aeona; Kao što Mesec daje odraz Sunca, tako je i Adonai odraz NUITe.

Stih 29. Ovdje “duša” znači Nefeš. Pisar je uvjeren, čak i u svojoj svjesnoj klonulosti, sigurnošću njegovog “Nesvjesnog”, da je stigao do svog Postignuća, usprkos njegovom ljudskom svjesnom zaboravljanju te činjenice. On apelira na Anđela da preplavi ljudsku svijest “blaženstvom Ljubljenog”, kako je to kazano u ovoj Knjizi.

30. Stigao sam do kuće Voljene, a vino bijaše poput vatre što sa zelenim krilima leti kroz

svjet voda.

„kuća Voljene“ je Bet Elohim – takođe Binah;

Reš – Kapija Kuće Boginje Sunca – Babalon;

Stih 30. Slijedeće mu je darovano: ljudska svijest ulazi u Kuću Zadovoljstava Adeptstva. Vino spiritualnog užitka koje ga opija je povezano sa “vatrom što leti” (Shin) sa “zelenim krilima” (Daleth, ljubav) “kroz svijet voda” (Mem). Prethodni odjeljak bi trebao omogućiti Aspirantu da razumije ovaj simbolizam u potpunosti. ShM je u Kabali “Ime” i “Nebo” (nebo je ŠMIM u Liber D); ShD znači “Svemoćna Sila” (Crowley aludira na ŠDI, “Šadai”); a DM znači “Krv”. Ovi simboli stoga objašnjavaju tekst u potpunosti.

31. Osjetih crvene usne prirode i crne usne savršenstva. Kao sestre su me milovale, svog

malog brata; ukrasile su me kao za svadbu; popele su me u Tvoju nevjestinsku sobu. Aeon.

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Usne prirode – Isis i Neftis; sestre – on je Brat – dete Hoor-Paar-Kraat / Horus; One ga kroz Razumevanje Binaha pripremaju za „venčanje“ tj. sjedinjenje sa Adonaijem – tj. za realizaciju da ne postoji razlika niti odvojenost između Magistera i Adonaija.

Stih 31. Priroda i Savršenstvo su Izida i Neftida, koje pripremaju Ozirisa (vidi Anijev papirus i Knjigu Mrtvih općenito) za Inicijaciju. Kandidat je ovdje predstavljen kao njihov brat (Aleister Crowley je Vau IHVH-a, “Sin”, ljudska svjesnost u Tipharethu - muško), ali odjeven kao mlada (jer je on simbolički žensko prema svom Svetom Anđelu Čuvaru, Srce koje upravo treba doživjeti zagrljaj Zmije). Vidi također Poglavlje III, st. 49-50 (Crowley je napravio slijedeće razmatranje u svom dnevniku za Maj 4, 1906: “Odista, ovaj rad na A .˙. zahtijeva od Adepta da ispolji žensku stranu: za mladoženju, vjerojatno, da bude spremna primiti poljubac; a ne da je progoni, da upotrebi silu. Dok K(raljevstvo) N(ebesko) trpi nasilje (Matej, 11:12); može

li biti, možda, da je to nasilje moguće upotrijebiti za postizanje pasivnog stanja? I naravno, da se nadvladaju svi rivali?”).

32. Pobjegle su kada si Ti naišao; bio sam sam pred Tobom. Krst / Tau; sam pred Adonaijem koji se prikazuje u viziji Krsta Svetlosti („X“). Sve „spoljno“ nestaje tj. povlači svoja ispoljavanja u svesti Inicijata i upija se u integrisano Sopstvo koje stupa Licem u Lice sa Adonaijem.

Stih 32. Ego je lišen svojih atributa prije no što može primiti utjecaj Svetog Anđela Čuvara. To mora biti čisto Ljudsko Jastvo kao Individua neovisna o svojim manifestacijama kao takvim, fenomen njegovog odnosa s njegovom okolinom.

33. Drhtao sam pred Tvojim dolaskom, O moj Bože, jer Tvoj glasnik je bio užasniji od

zvijezde Smrti. Keter (pasivni askept mira i ne pokretnosti, ne delovanja u Kruni-Ognja); On je skoncentrisan na Sahasraru, ali krije povremeno „izbijaju“ pri prolasku Sile Ognja Adonaija kroz suptilno telo Magistera. Dolazak Adonaija predstavlja i potpuno sagorevanje svega što čini „magičara“ i „adepta“.

Stih 33. Ego shvaća da će ga Sveti Anđeo Čuvar poništiti. On drhti i to drmanje njegovog identiteta je znak njegove predaje (Usporedi ekstazu straha Amfortasa pri napredovanju

njegovog Ozdravljenja (Richard Wagner, Parsifal); i vidi poglavlje II, st. 60 i 62 sa nekoliko pasosa na drugim mjestima. Doktrina je svugdje implicitna; ali uporedi također Liber 418, 14-

ti Etir, itd.) Također, prvo pojavljivanje Anđela je nužno krivo shvaćeno; jer dok god ljudski Ego postoji, vezan je uvjetima svojeg bivanja, a to implicira određenu lažnost poimanja, korijen čega je sama Iluzija Odvojenosti koja čini Ideju Ega mogućom.

34. Na pragu je stajao gromoviti lik Zla, Užas praznine, sa sablasnim očima nalik na otrovne bunare. On je stajao, a soba se okužila; zrak je zaudarao. On bijaše stara i čvornata riba gnjusnija od ljuštura Abaddona. „Konačno“ postignuće Sjedinjenja iziskuje suočavanje sa najsnažnijim vezama Magistera sa egom Magičara; Čak i malo ograničenja i vezanosti su užasne prikaze „zla“ koje sputavaju sjedinjenje sa Najvišim. To što čuva prolaz je Horonzon, a ego se orgažava sam sebi, videvši sebe kao gnusnijeg od „ljuštura Abadona“ – ipak kada dosegne Spoznaju i Sjedinjenje – on će tada videti da je „Abadon“ kao užasna pojava, u stvari skrivena extaza Ljubavi – „Ad Babalonis Amorem Do Dedico Omnia Nihilo“; u Sjedinjenju sa Adonaijem Svest će sebe pojmiti kao Ouroborosa (Zvezdana prostranstva Kružnice Univerzuma).

Stih 34. “Prag” je pred “vratima” ili “pilonom” daleta. (Dalet znači vrata; njegova atribucija je Venera, čista Ljubav, njegova Staza je od Chokmaha do Binaha, baze trokuta Vrhovnih. Ova “vrata” su stoga na sve načine odgovarajući simbol ulaska na Inicijaciju). “Prag” je stoga ispod Staze daleth na Drvetu Života; t.j., u Ponoru. Gornji simbolizam se striktno odnosi na Postignuće Majstora Hrama; ali njegova Istina je reflektirana tehnički ispravnim prikazom Inicijacije Dominus Liminisa u Adepta Minora. Ovdje su “vrata” treća Recipročna ili Poprečna Staza (daleth su prva), pe, što znači usta - vrata vitalnih organa. Pe je slovo Atua XVI, “Kuće Božje” ili “Srušene Kule”. Hijeroglif predstavlja

SKAKAVAC 3.2

SKAKAVAC 3.2

Kulu - simbol Ega u njegovom Falusnom aspektu, pa ipak zatvorenu, t.j. odvojenu. Ova Kula

je srušena Blještećom Munjom Prosvjetljenja, utjecajem Svetog Anđela Čuvara i Plamenog

Mača Energije koji ide iz Kethera u Malkuth. Odatle su bačene dvije figure koje oblikuju

svojim položajem slovo A’ain; to su blizanci Vav -Heh (Horus i Harpokrat) rođeni pri otvaranju Majčine Maternice (drugi aspekat “Kule” je “vrelo je zatvoreno, fontana zapečaćena”). Oni predstavljaju (s obzirom na muški aspekt “Kule”) spermatozoid (A’ain je Kozorog, znak u kojem je Sunce u Zimskom solsticiju, kada Nova Godina počinje (Crowley obično smješta Novu Godinu u Proljetnu Ravnodnevnicu, kao na kalendaru A .˙. A .˙.)) koji je izbačen kada

je Falus ubijen ekstazom Orgazma (Bljesak Munje) i “srušen” gubeći erekciju (Vidi “Liber

A’ash sub figura 370", stihovi 0-6). Na “pragu” Dominus Liminis je zapriječen Stazama Nun, Samekh i A’ain, Atui XIII, XIV i XV (“Smrt”, “Umjerenost” ili “Restrikcija”, i “Đavo”), koje proizlaze iz Tipharetha, staništa Njegovog Anđela, kako bi odbili profane od Vanjskog Reda Z .˙. Z .˙ Glavna razlika (u osnovi) između formula dviju inicijacija, u R.R. i A.C. i A .˙. A .˙., je to da je Oslobođeni Adept potpuno ispod daletha (iako je prošao Drugu Recipročnu Stazu, teth, na putu da postane Adeptus Exemptus), i nema Staze kojom bi mogao putovati (izuzmi gimel koji vodi od Tipharetha do Kethera, a ne od Cheseda do Binaha za koji je vezan. Time odbija neuke od Unutarnjeg Reda R.R. i A.C.), dok je Dominus Liminis već prošao Stazu pe kako bi postigao Stupanj Filozofusa, a prag je unutra, umjesto izvan Pilona. Značenje je kako slijedi: - Prelazeći Bezdan cilj je anihilirati Ego i njegove proizvode u potpunosti. U Kabalističkom simbolizmu: doseći Nulu. Opasnost je stoga u poistovjećivanju sa bilo kakvim proizvodima dezintegracije. Horonzon, dakle, čijim imenom označavamo ideju Disperzije, nema mjesta unutar Vrhovne Trijade. Prag inicijacije, Ponor, leži u potpunosti izvan vrata daleta. Potpunost dezintegracije, impotentnosti (ακρατεια) i dokolice (αεργια) je zajamčena odsustvom ljubavi (daleth) koja bi inače mogla povezati raspršene događaje da stvore jedinstvo (u 7-mom Etiru, Liber 418, učimo da ako bi Crna Braća bila sposobna barem da pogledaju Božicu Ljubavi (dalet) iznad sebe, mogli bi doseći Razumijevanje.)

U Inicijaciji Adeptusa Minora uvjeti su potpuno drugačiji. Cilj je dosizanje jedinstva, a ne

negativiteta, te nema takvog savršenstva u Sefirotima Ruacha koji tvore Stupnjeve

Unutarnjeg Reda (R.R. et A.C.) - Chesed, Geburah, Tiphareth - što neophodno isključuje

Studenta se sada upućuje na Elementalne Stražarske

Kule Sir Edward Kellyja. (Vidi Liber 84 vel Chanokh u Equinox I, 7 i 8) Četiri Elementalne Table (12 x 13) su vezane malom Tablom Duha (4 x 5), ili, ako su uređene da svaka od njih bude prikazana kao odsječak jedinstvenosti Tetragrammatona, vezane su crnim križem koji sadrži slova ove male Table Duha. Imena zlih demona se mogu uglavnom naći uzimanjem nekih nesavršenih i neuravnoteženih simbola sa Stražarskih Kula - poput dvoslovnog imena

ispod prečke Kalvarijskog Križa u bilo kojem Manjem Uglu - i dodavanjem odgovarajućeg slova sa Crnog Križa. Doktrina koja je implicirana ja da priroda Duha nije predstavljena samo shinom, Svetim Duhom, čiji silazak u središte Tetragrammatona posvećuje i prosvjetljuje slijepe siline Elemenata, nego je također bezdušna materija, tamna, bezoblična i pusta, puka podloga za manifestaciju svih pojava bez razlike; i ova je istina također simbolizirana crnilom i nerazvijenim potencijalom akaše kao što je objašnjeno u legendi o Šivi spomenutoj u prethodnom odjeljku. Duh stoga može biti manifestiran bilo kao Sveti Anđeo Čuvar ili kao Zla Persona, Čuvar Praga, senzacionalno oslikan zbog naklade u Lord Bulwer-Lyttonovoj romansi Zanoni. Ova doktrina se također povremeno nađe u folkloru, gdje je čovjek praćen istovremeno dobrim i zlim genijem. Užas ovog drugog je pojačan njegovom funkcijom kao alternative Svetom Anđelu Čuvaru. Nijedna druga zla inteligencija se ne može usporediti s tim bilo kao subjektivno užasna i ogavna ili objektivno neprijateljska. Jer zli genije je ne manja mogućnost Postignuća od Svetog Anđela Čuvara. Sada, u slučaju Oslobođenog Adepta, ako bi on bio odbačen natrag

iz Grada Piramida nemogućnošću da se uskladi savršeno sa formulom “ljubavi po volji”, on

ostaje izgubljen u Ponoru bez daljnjih mogućnosti osim da se po redu poistovjećuje sa svakim nekoherentnim i nerazumljivim fenomenom koji se javlja u čovjekovom opažanju, a koji je bio dezintegriran, što je prvi efekt njegove operacije, čija je osnova odbiti prepoznavanje bilo k akve nesavršenosti koja tvrdi da jeste. Sasvim drugačiji je slučaj Dominus Liminisa čija

Horonzona iz tri Razreda A .˙. A .˙