You are on page 1of 8

Jakov Ignjatović - Večiti mladoženja

I

U varoši U živeo je gospodar Sofronije Kirić, trgovac. U ovoj glavi narator daje opis
njegove trgovine i spoljašnji opis ovog lika, ali i njegove žene Sofije, Soke Kirićke. Na ovom mjestu
je takođe dato i to kako je gospodin Sofronije Kirić stekao bogatstvo - a to je tako što mu se
usnilo da novac što prije uloži u nešto.

II

No iako se bio obogatio gospodar Sofronije Kirić je još uvjek držao dućan i mehanu.
Naracije se ovdje usporava i opisom sprednog lika Isaila Čamčića, Ise ili Čamče, koji je bio manji
trgovac i prijatelj gospodina Sofronija Kirića. Sofronije Kirić je volio da ide kod svog prijatelja
Isaila Čamčića da se karta. Od strane naratora je prikazana upravo jedna takva situacija u kojoj je
Čamča dao predlog svom prijatelju da idu u Krakov na vašar. I ovdje narator vrši modelovanje
lika gospodina Sofronija Kirića u sceni sa slugom Milanom koji mu je popio vino.

III

U ovoj glavi narator prikazuje djecu gospodara Sofronija Kirića. Pera je bio njegov
najstariji sin, a zatim je Sofronije dobio tri kćerke, Lenku, Pelagiju i Katicu, a posle njih uslijedio je
i mlađi sin Šamika ( Aleksandar-Samuil ). Šamika je već kao dječak bio razmažen od strane svoje
majke. Prava naracija u ovoj glavi počinje kada gospodar Sofronije Kirić svojoj ženi otkriva plan
kako ima namjeru da ide u Krakov na vašar da trguje platnom. No predmet njihovog razgovora
bila je i dalja sudbina Šamike i Pere. Gospođa Sofija je za svog sina Šamiku zahtjevala da se
školuje i da postane advokat. Gospodine Sofronije Kirić će prihvatiti predlog svoje žene. Svom
mlađem sinu Peri bio je namijenio svoj posao i upravo prije odlaska povjeriće mu mehanu, i
vidjeti kako će se pokazati u poslu dok se on bude vratio. U naraciji u ovoj glavi dati su i elementi
retrospekcije koji bolje odslikavaju lik gospođe Sofije. To je dato posle susreta dva lika, gospodina
Sofronija Kirića i Jovana Krečara, trgovca. Iz njihovog dijaloga saznaje se kako se gospodin Sofra
oženio, a zatim narator preuzima njihovu ulogu i kazuje o nesrećnoj ljubavi Milorada
Miloradovića prema Sofiji, koja je tada bila tek siromašna djevojka i kako ju je njena majka, inače
udovica dala za gospodina Sofronija, koji je već tada bio uspio trgovac. Gospođa Sofija je tada
imala 18 godina, dok je njemu bilo 35. U daljoj konverzaciji između ova dva lika gospodin
Sofronije Kirić će svom prijatelju Jovi Krečaru dati predlog da idu u Krakov na vašar. Sjutra su svi
trebali da se dogovore kod njega o putu za Krakov.

IV

Narator će se ovdje uključiti tako što će govoriti o porijeklu gospođe Sofije. jer njih su posmatrala trojica za koje su oni mislili da su ili pljačkaši ili bivši zatvorenici. Sa prikazivanja likova narator se vraća na sadašnji trenutak i govori o tome kako su već bile prošle dvije nedjelje od kada je gospodin Sofronije Kirić otputovao i kako im nikakvo pismo od njega nije dolazilo. Pošto je Čamča razumio mađarski. Sada je uveliko trebalo biti na oprezu i Sofra je rekao i svojim mocima koji su išli u pratnji kola da se spreme. VIII . Gospodar Sofronije i njegova dva prijatelja odlučili su da se zadrže u jednoj mehani i da tu prespavaju i odmore se. Isto tako bila je zabrinuta i žena gospodina Jove Krečara. dok je Čamčina žena već bila navikla na njegovo nejavljanje kada pođe na put. VII Paralelno sa ovim narator prikazuje šta se zapravodešavalo sa putnicima.Gospođa Sofija imala je još brata. a četvrtog kje Čamča ranio pištoljem u stomak. jer je u Poljskoj vino skupo. rastanak sa gospođom Sokom i kretanje sa Krečarom i Čamčom. Putnici su što prije završili svoj obrok i pošli u sobu koju su iznajmili. Panduri su ubrzo uhvatili ostale lopove koji su priznali šta su htjeli da urade. Narator je prikazao sjutrašnje dogovaranje između trojice trgovaca o putu i Čamčine savjete koliko starog vina treba da ponesu. Dalje se zatim govori o tome kako je prošao i Krakovski vašari kako o putnicima njihove porodice još nijesu ništačule. a na Peri mehanu. koja je bila posledica preveliek pažnje njegove majke i razmaženosti od strane njegovog oca. Zabrinuta gospođa Soka je stvar prijavila i magistratu. Međutim ono što su unutra vidjeli nije im se ni malo dopalo. Ostali razbojnici kada su vidjeli šta se desilo sa njihovim drugovima su pobjegli. Vidjevši da je sredio razbojnike gospodar Sofronije je zapjevao. bio je čuo da se oni spremaju da ih opljačkaju. Prikazana je i Perina neodgovornost u poslu koji mu je povjerio otac.Majka tatjana bila je iz trgovačke kuće. jer je znao da će lopovi pomisliti da su se oni ponapijali i da će im ih biti veoma lako opljačkati. Gospodar Sofronije je ovo namjerno uradio. jer uopšte nije na pravi način umio voditi posao. Vrlo brzo oni su došli u Voc. V Sva tri trgovca su se spremala za put na vašar. Kod lika Šamike narator ističe njegovu osjetljivost. a zatim su dalje krenuli prema poljskoj granici. VI Na gospođi Soki je ostalo da vodi kuću. A onda se iz sobe u kojoj su bili njih trojica začulo pjevanje. Narator je ovdje prikazao spremanje za put. Narator govori i o sadašnjoj porodici gospođe Sofije. Kada su razbojnici upali u sobu Sofronije je sam sredio trojicu. njenim kćerkama i sinovima Peri ( imao je u tom trenutku 18 godina) i Šamika ( 7 godina ). Pera je volio konje i znao da po cijeli dan provede u kući u blizini Dunava sa lađarima i konjima. o njennjenoj nekadašnjoj porodici i roditeljima. Njen otac Uglješa je bio mesar i kao mlad je umro. I zaista je bilo tako. No prije toga gospodar Sofra je prebrojao dvanaestoricu lopova i još njihovog vođu.

kojeg je Isailo Čamčić inače poznavao od ranije. a onda takođe isto to vrijeme i zbog bolesti . X Pošto su krenuli dalje i stigli u varoš N gospodar Sofronije Kirić se sjetio da piše svojoj ženi. što je gospodar Sofroniju izgledalo zaista mnogo. kupovina koju su izvršili sva trojica i povratka natrag koji se iskomplikovao. Stigavši tamo Čamči nije bilo dosta to što nije uputio pisma svojih prijatelja njihovim porodicama. već je odlučio da sa svojim prijateljem carinikom ( armicijašem ) kojeg je sreo na carini spremi za svoje prijatelje šalu. Birtaš je u njegovu čast promijenio i ime kafane. Već sjutra sastao se špatrijum ( sud ). ali ovaj to niej uradio. U krčmi je Čamča upoznao svoje prijatelje sa tim da je to selo bogatog grofa i da će tu prodati svoje vino. A kada je slika na zidu kafane bila završena Sofra je sam platio slikara ( molera ) i tako ostavio u čudu i samog birtaša i slikara. prvo zbog toga jer taj povratak nije bio istim putem a drugo zbog bolesti prvo Jovana Krečara. Situacija na putu se dodatno iskomplikovala i kada su krenuli na put i kada je Čamča zaspao pa su tako kočijaši skrenuli sa puta. Epizoda se razvlači i time što je grof po svu cijenu htio da upozna vengarskog šljahteca i bilo bi mu drago kada bi ovaj sjutra bio gost na njegovo krsno ime svetog Stanislava. ugovaranja prodaje vina i predstavljanja gospodina Sofronija Kirića kao šljahteca ( plemića ). Ali i ovog puta i on i Jaovan Krečar su predali Čamči pisma koja je ovaj zaboravio poslati. a onaj koji je bio ranjen je posle nekoliko dana umro. jer je lutao po varoši i skroz je predvidio šta treba da uradi. a kada su to i uradili pisma su dali Čamči da ih pošalje. Narator i ovdje koristi elemnte usporavanja radnje tako što razija epizodu Čamčinog gostovanja kod grofa. Sada ni Isailo Čamčić nije imao drugog izbora osim da nagovori gospodara Sofru da izigrava plemića. Sada su bili na putu ka varoši Košice. Pošto su lopove objesili birtaš je zamolio Sofru da budu njegovi gosti još jedan dan kako bi ga zvao slikara koji bi ga naslikao na zidu kafane i gospodar Sofronije je sa Čamčom i Krečarom ostoa još nekoliko dana u toj mehani. Ova epizoda se nastavlja gostovanjem u dvorcu kod grofa i ulogom koju je Sofronije Kirić imao kao vengarski plemić. IX Iz Košica putnici su krenuli dalje prema Krakovu i već su bili stigli u selo V gdje se nalazio bogati grof B. No sve je bilo drukčije kada su saznali da im je sve to namjestio Isailo Čamčić. Na loša djela natjerala ga je misao o porodici koju nije mogao gledati gladnu. upravo zbog toga da njihove porodice ne bi previše mislile o tom događaju koji se desio u Vengriji. I gospodar Sofronije i Jovan Krečar su namjeravlai pisati svojim porodicama. fabula se na ovom mjestu usporava tako što narator ubacuje epizodu koja je ispunjena humorom a odnosi se na to kako je Isailo Čamčić od birtaša Arona i njegove žene Rifke dobio po vrlo povoljnoj cijeni gusku za jelo. Jedan od razbojnika se pokajao za to što je radio i tražio je da mu svi oproste. Njih devetorica su trebali da budu obješeni. u ovoj glavi narator je dao slike vašara u Krakovu. nije bilo pomilovanja za njih. Iako su lopovi sve priznali. Ovo je narator provukao kroz epizodu kada armicijaš traži na ime carine 100 forinti poreza po akovu. kada su se zadržali u jednoj mehani gotovo tri nedjelje.

Narator ga modeluje kroz njegov razgovor sa Nestorom Čavićem. koliko nesretnih.“ U obitelji gospodina Sofronija Kirića nastala je velika promjena.gospodina Sofre. gdje ih je neko prepoznao i javio komesaru koji je među njima prepoznao tri putnika koje su tražile njihove porodice koje su to i prijavile. ali je obećao ocu da kada se vrati da će se oženiti. Vidjevši dasu se previše zadržali Jovan Krečar je napisao pismo svojoj porodici. a ovaj ga sakrio. koliko umru. usponima i sve većim padovima. Na platnu koje je donio iz Krakova gospodin Sofra je ostvario visoku zaradu. Niko nije mogao spriječiti Perino propadanje. Otac mu je dao jednu kuću i nešto novca i počeo je da radi na svoju ruku. Koliko se za to vrijeme svet menja. Dobio je jednu kuću i hiljadu forinti. Bila je već izašla iz prve mladosti. ali Peru ništa nije interesovalo. XI U ovoj glavi prikazan je dolazak trojice putnika kući kao i radost gospođe Sofije zbog dolaska svog muža. . jer nije mogao zbog smrti svoje majke. koja je bila zatvorena prema ocu i koja nikada nije skidala crninu. Htio je da putuje i negdje da ode. Sofronije Kirić nije odustao od svog sina Pere bez obzira što je ovaj loše vodio mehanu. kući. U Košicama Šamika je već postao pravnik. I Katicin nesuđeni zaručnik je umro. gospodinu Sofroniju su jedino bili ostali njegovi drugovi sa puta u Krakovo. ali je napravio istu grešku kada je dao pismo Čamči. XII Prilikom naracije u ovoj glavi narator koristi vremenski tok da bi sažeo fabulu i okrenuo se drugom liku iz porodice Sofronija Kirića. Usput su prodali i nešto platna i već sada su bili zaradili. jer godina još nije bila prošla. koliko njih sretnih. I ddalje je pokušavao da ga nauči poslu. Otac mu je dao pare za put i Šamika je otputovao. U životu čovjeka dugačak rok. Ostavši samo sa Katicom. I kada su konačno krenuli na put brzo su stigli do iste one gostionice gdje im se desio događaj sa razbojnicima. Sada su njih dvojica ostali sami i zato je gospodin Sofronije razgovarao sa Šamikom i nagovarao ga d se ženi. a zvali su ga proft. Posle toga nastavili us put u varoš R gdje su svratili u jednu gostionicu. Lenka se udala za jednoga sudiju. Gospođa Sofija je polako propadala.njegovom sinu Šamiki. Jedino interesovanje bili su mu konji i krčma. „Prošlo je deset godina. jer je otac nije htio dati za onog kojeg je ona voljela. koliko se orde. ali i kroz njegove postupke u trgovini sa konjima. Gospodar Sofronije Kirić i trgovac Jovan Krečar su odmah znali da njihov prijatelj čamča nije uputio ni jedno pismo. Možda jedino Pera nije bio toliko radostan. Ali Šamiki nije bilo do toga. Uvidjevši da od Pere neće biti ništa Sofronije Kirić je to rekao i svojoj ženi. Pelagija je umrla. Za njihovu kćerku Lenku on je bio namjerio da je uda za jednog dobrog momka koji se zvao Nestor Čavić. Pera je živio bijedno. a između ostalog tamo je naučio i njemački jezik. No ni Šamika se niej oženio. jer trebao je da ispostavi ocu šta je to radio sa mehanom. Jednog dana se prosto samo razboljela i umrla. sve zbog Pelagijine smrti. Zatim narator prikazuje dalji put do Vaca kao i dolazak u varoš U tj. a Katica se nije udala. i odmah mu je sve prošlo. Ali šta je bilo sa Perom? XIII Pera se odijelio od oca. ali Lenka nije željela da pođe za njega.

XVI Kod Polančekovih se održavao bal. Tu se zadesio i Jovanov sin Aleksa koji je bio isto advokat. I sjutra je kod Isaila Čamića organizovan još jedan bal. Gospodar Sofronije Kirić iskazao je zadovoljstvo mladom gospođicom Polanček. U Veneciji je naučio i italijanski jezik. U ponoć se održavao maskenbal! na balu je Šamika upoznao Lujzu i Matildu sa svojom sestrom Katicom. Otac je već sada bio zadovoljniji. XVII Šamika je bio zaljubljen u Lujzu Polančekovu i zbog toga je otišao kod Čamče da ga pita da li će biti organizovan još neki bal. U pismu je obećao i da če se brzo vratiti kući. Šamika se odlučio da posjeti Lujzu. Smetalo mu je malo što je ona druge vjere. Šamika je Lujzi i Matildi uručio poklone koje je bio donio iz Venecije. ali njemu je takođe smetao isti onaj strah koji je imao zbog različitosti dvije vjere. Šamika je uzeo karta i pozvao Polančekove da dođu na bal. U naraciji se zatim prikazuje veličina bala. Pri povratku kući Šamika je razgovarao sa ocem o ženidbi i rekao mu je za gradonačelnikovu kćerku iz Košica. sviranjem na gitari i obećao je da će on doći kada oni budu pravili bal. XV Kada je gospodin Sofronije Kirić dobio pismo od Šamike otisao je u kafani kod svojih prijatelja. kojoj se nekada sviđao. Narator prikazuje sam tok bala. XVIII . pisao je ocu i ovaj mu je poslao još. tužila oca zbog dijela. Znao je da mora uraditi ono što je obećao ocu.XIV Venecija je bila predivan grad i Sve u njemu se sviđalo Šamiki. Otac mu je dao novca i on se uputio u Košice. ali daleko uspješniji nego što je sin očevog prijatelja. sada već senatorica. ali i prikazivanje Pere Kirića na njemu koji je sve zasijenio svojim umjećem igre. Isailo Čamčić i Jovan Krečar su slušali svog prijatelja koji je bio nezadovoljan zbog toga što se Šamika još ne ženi. Čamča je vidio isplativost tako nečega i oećao mu je da će organizovati parabal ( bal za obične građane ). ali je tamo saznao da se gradonačelnikova kćerka udala i vratio se nazad u svoju varoš. Proveo je tamo jedno vrijeme i uopšte mu se nije dolazilo kući. ali znao je njenog oca i znao je da bi ta ženidba šamiki između ostalog donijela 50000 franaka miraza. ali i saznanjem da je Lenka. Naracija u ovj glavi je nastavljena povratkom kući sa bala. koje već dugo vremena nije izlazila nigdje. U ovom dijelu narator daje Šamikinu posjetu Lujzi i udvaranje istoj. čak je zabavljao njenu snahu Matildu. Šamika se tu upoznao sa Lujzom Polanček i njenim ocem i obećao joj je da će je posjetii. Na njega su bili pozvani Šamika i gospodar Sofra. na kojem su došli i Polačekovi. Otac je vidio da Šamika mora što prije da se oženi i u kavani svog prijatelja je organizovao bal. Kada mu je nestalo novca. Lujza je sva sijala kada je ugledala Šamiku.

Lujzin otac je pak razgovarao sa svojim sinom o šamiki i uvjerio se da on jeste prilika za njihovu Lujzu. Matilda je rekla Šamiki o lujzinom planu da pobjegne za njega. Otac će Lujzu poslati svojoj rodbini i ona se više neće čuti sa Šamikom. ali umjesto toga dobio je odgovor njenog oca da će vjera biti problem. Kada se vratio rekao je to ocu. Lujza je bila očajna i zamolila je Matildu da se susretne sa njim. Upravo će se ovdje narator zadržati na njenoj sudbini. Katici je otac zabranio da se uda za onog koga je voljela. koje neće doći do Lujze već do njenog oca. na šta je Šamika u početku i pristao. Sada je mladi gospodin Kirić shvatio da je ženidba ustvari jedna velika trgovina i da ljubav i osjećanja uopšte nijesu toliko značajni. Zato je Pera odlučio da se zaduži kod Nestora Profita i da opet krene u posao. Sahranili su je pored njene majke. o tome. Njoj se udvarao kao i svim ostalim. Lujzin otac će između ostalog biti razočaran i Šamikinim negodovanjem na Lujzin predlog i uputiće pismo mladiću o u kojem će stajati i to da on ne zaslužuje njrgovu kćerku. a ovaj ih je kasnije vratio Peri. Ubrzo se kod Čamče organizovao i noblbal na kojem ovog puta nije bilo Polačekovih. Od oca je zatražio da ga neko vrijeme pusti sa ženidbom. XX Prošlo je još pet godina i mlađi gospodin Kirić još nije bio oženjen. tako da je i Šamika negativno odgovorio. Na ovom mjestu narator više govori i o ovom epizodnom liku. Udvarao joj se više zbog toga da otac ne bi pričao. Njeno zdravlje je već bilo popustilo. možda zbog toga što je baš toliko volio Lujzu. Prodavala se Perina imovina. U njenom životu je prošlo već osam godina od kada je znala samo za tugu. Njegova trgovina sa konjima je propadala. Gospodina Sofronija Kirića je već polako . Juca je bila zaljubljenja u jednog mladića i kada ju je ovaj ostavio pokušala je da se otruje. odlučio je da uputi pismo. Iako više nije razgovarao sa sinom gospodar Sofronije je dao pare Čamči da kupi konje. ali da će glavni problem biti vjera zato se odlučio da pita svog brata koji je bio sveštenik šta treba raditi. jer Lujzinom ocu nije bilo baš dobro. ali Jucino srce je pripadalo nekom drugom. XIX I mladi gospodin Aleksandar Kirić je bio pogođen onako kako se se sve završilo sa njegovom ženidbom. ali novac nije imao odakle vratiti i sada je došlo do licitacije. Naravno da je gopsodar Sofronije Kirić negodovao zbog ovog. I onda se upoznao sa Jucom Sokolović. pak je otišao kod Polačekovih da zatraži ruku gospođice Lujze. I jednog dana Katica se razboljela i bila je nekoliko dana u bunilu i umrla. Posledica toga bila je njena bolest. pa je ubrzo i Šamika dobio pismo u kojem je on trebao da promijeni vjeru zbog Lujze. nije uspio da se skrasi pored neke. jer konji su mu zbog gladi umirali. ali kada je razgovarao sa ocem i sam razmislio. A kod Pere Kirića ništa nije išlo kako treba. Polaček je zaista bio otišao svom bratu i zatražio savjet od njega.ali posle nekog vremena otac je opet počeo da mu pominje istu. a isti mladić kojem se obećala je kasnije umro od tifusa. Iako je i dalje tražio djevojku sa kojom će provesti ostatak svog vremena na zamlji. No gospodin Aleksandar Samuilo Kirić nije ni namjeravao da oženi Jucu. U tom se sjetio i svoje sestre Katice. Očeve slutnje su se zaista ostvarile. Šamika.

Jedini koji su ga žalili pored Šamike bili su Krečar i čamča. Narator na s upoznaje i sa tim da su i Krečar i Čamča već bili odavno umrli. I nesrećna ljubav i smrt bliskih osoba još su više približili Jucu Sokolović i gospodina Samuela Kirića. Vrijeme je sve promijenilo. jer je toliko vremena i bilo prošlo od njene udaje. a Šamika je bio i dalje sam. ali ova baš i nije našla razumjevanja za tako nešto. mlađe Jucine sestre. Prošao je bio već veliki niz godina. nešto malo Peri i umro. I tako je gospodin Kirić odlučio da zatraži od Jucine majke dozvolu. Lujza je već imala kćerku od 18 godina. Bila je to njegova poslednja velika ljubav. ali na dan kada je Juca trebala da pobjegne njne brat je otkrio planove i sve je propalo. jer uskor je dobio zapaljenje pluća i ostavio sve testamentom Šamiki.sustigla starost. paulina i još mlađa Maca. Još se samo u njegovim očima vidio taj nekadašnji sjaj. XXIII A vrijeme nikako nije stajalo. Juca je pala. Nekada bi se sjetio svojih velih ljubavi. jer je i Paulina bila pristala. Kada je vidjela gospodina Kirića bila je pomalo razočarana i njegovim izgledom. Njena majka je razogovarala i sa ostalim ukućanima i svi su bili protiv te svadbe zbog Jucinog stanja. ali Šamika je rekao da ako se . Na drugoj strani i otac Juce Sokolović se razbolio i umro. XXI Posle očeve smrti i Pera i Lenka pokušali su bezuspješno da se dokopaju bogatstva koje je otac ostavio svom mlađem sinu Šamiki. Neometano. Međutim Juca i šamika su planirali tajno da se uzmu i gospodin Kirić je već bio naručio i vjenčanicu i već su sve bili dogovorili. i nije mu htjela dati blagoslov i ruku svoje kćeri. U ovoj situaciji narator ga prikazuje kako sa svojim prijateljem trgovcem. Jucina majka je Šamiki govorila da mu da za ženu Paulinu koja je inače podsjećala na Jucu. XXII U ovoj glavi narator prikazuje žalost kod gospodina Kirića zbog Jucine smrti.neprimjetno je prolazilo. Možda je tuga dovela do njegovog bržeg nestajanja. ali one su bile daleko. Nije prošlo mnogo umrla je. Kod njih su bile još dvije djevojke na udaju. Jovanom Krečarom razgovara o Šamiki i priča o svojoj tugi zbog Šamike i nagovještava da se njegov sin nikada neće oženiti. Jedino Šamiki nije bilo ni do čega. Na Jucin grob i grob svojih roditelja i sestre Katice je odlazio stalno. Lujza Polaček se udala za Vencla Svirka. jer zaista je u njegovom srcu preovladavala velika tuga i bol zbog gubtka oca. Čamča nije dugo bolovao. Kada je vidjela brata umjesto Šamike. Gospodin Kirić je imao priliku da je sretne kada je jednom sa svojim mužem došla u varoš U. XXIV Gospodin Kirić se bio izmirio sa Sokolovićima. Gotovo po cijeli dan Šamika je boravio kod Juce. Uvidjevši Šamikinu dobrotu Juca mu se obećala i rekla mu da bi voljela da provede ostatak života pored njega. jer to više nije bio onaj Šamika u kojeg je ona bila zaljubljena. On se i brzo sprijateljio sa njenim mužem i sada je dolazio kod svoje bivše ljubavi kao prijatelj.

Kod Polačekovih je odlazio češće. Narator ovdje koristi elemente preskakanja vremenskog skoka i sledeći put svog glavnog lika prikazati sa sedamdeset godina. Na spomeniku su mu ugravirali večiti mladoženja. Ona je održavala i malu trgovinu i sada su bolje živjeli. a on bi joj obezbjeđivao poklone. Ukop je bio lijep. Nije postidno. Nije se oženio. haljine i miraz. kada je Šamika dobio groznicu i umro. No nije prošlo mnogo i Paulina i Maca su se udale. Čak je za obje djevojke obezbijedio najbolje haljine i poklone kada su se udavale. XXV I možda to nije htio ali Šamika je postao provodadžija. Kajao se zbog svega lošeg što je uradio prema ocu. Sve što je imao od imetka je bio poklonio. Još jednom je gospodin Samuel Kirić ostao sam. Nijesu imali djece. Imanje se bilo značajno smanjilo. Upao je bio u velike dugove i onda je svoje imanje dao gazdarici i ona ga je opet podigla. Na drugoj strani Pera Kirić se upropastio.djevojka ne uda za tri godine da će je on oženiti. XXVI Gospodin Samuel Kirić je već imao šezdeset godina. Svaka djevojka koju bi on preporučio udala bi se. Pera je tek sada vidio da je otac bio u pravu i šta je htio sa njim. .