You are on page 1of 238

Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stran{ca 1 od 238

Otpravak

VISOKI ZEMALJSKI SUD U MÜNCI IENU
[OBERLANDESC{ERICHT IvIÜNCIIEN]
7. kazneni senat'
[7. Stral senat]
p{
~ { { :7 8{ s { 4 { 2)
3 BJs 25/05-2-geh Glavni drzavni odvjetnik pri Saveznom vrhovnom sudu [General-
bundesanwajt beim Bundesgerichtshotj
3 StE 2/14-2-geh.

U ime naroda

Pritvor u ovom predmetu!

Presuda

U kaznenom predmetu

protiv

Zdravka Mustaca, rocTenog 23. sijecnja 1942. godine u Zagrebu/Hrvatskoj,
hrvatskog drzavijanina, posljednje prebivaji5te: Sveta Nedjelja, Padez 18, Za-
greb/Hrvatska,

trenutno u ovom predmetu u istraznom zatvoru u kaznionici Milnchen-
Stadelheim

II. Josi pa Perkovica,alias: Tomo Novakovic, rodenog 17. svibnja 1945. godine
u Lickom Novom Selu, Osjecko-baranjska zupanija, hrvatskog drzavljanina,
posljednje prebivaliste: Pantovcak 194a, Zagreb/Hrvatska

trenutno u ovom predmetu u i straznom zatvoru u kaznionici München-
Stadelheim

' Oznaka za sudsko vijeee na sudovima ovoga stupnja u Saveznol Republic{ Njemaekoj, nap. prevoditeija.
Ovtereni prijevod s nlemackeg jezika Stranica 2 ad238

zbog ubojstva [umorstva]

7,kazneni senat Visokog zemaljskog suda u Münchenu je

dana 3. koiovoza 2016. godine

na temelju glavne rasprave u sklopu koje su odrzana ukupno 124 rocista, koja je za-
pocela dana 17. listopada 2014. godine i u kojoj su sudjelovali:

predsjedavajuci sudac Visokog zemaljskog suda [Vorsitzender Richter am Oberlan-
desgericht] dr. Dauster u svojstvu predsjednika,

sutkinja Visokog zemaljskog sude [Richterin am Oberlandesgericht] lllini,
sutkinja Visokog zemaljskog suds [Richterin am Oberlandesgerichtj Beckers,
sudac Visokog zemaljskog sude [Richter am Oberlandesgericht] dr. Arnold i
sudac Visokog zemaijskog suda [Richter am Oberlandesgericht] dr. Lutz,
u svojstvu sudaca-prisjednika,

savezni odvjetnik pri Saveznom vihovnom sudu [Bundesanwalt beim Bundesgerich-
tshofj Dietrich,
savezni odvjetnik pri Saveznom vrhovnom sudu [Bundesanwalt beim Bundesgerich-
tshof] Steudl,
visi drzavni odvjetnik pri Saveznom vrhovnom sudu [Oberstaatsanwalt beim Bunde-
sgerichtshof] Weiß,
sudac zemaijskog sude [Richter am Landgericht] Weiland,
drzavni odvjetnik [Staatsanwalt] Dr. Schuhmacher i
sudac zemaijskog suda [Richter am Landgericht] Dr. Freuding,
u svojstvuzastupnika Saveznog drzavnog odvjetnika priSaveznom vrhovnom sudu,

odvjetnica [Rechtsanwältin] Daniela Dopf i
odvjetnik [Rechtsanwalt] Martin Scharr
odvjetnica Lidija Horvat
u svojstvu branitelja optuzenika Zdravka Mustaca
rj72c2
Ovjereni prijevad a njernackcg jezika Stranica 3 od 238

odvjetnik [Rechtsanwalt] Dr. Beyer,
odvjetnica [Rechtsanwäjtjn] Zur,
odvjetnik [Rechtsanwalt] Wagner i
odvjetnik Anto Nobilo,
u svojstvu branitelja optuzenika Josipa Perkovica,

odvjetnik [Rechtsanwalt] Markus Meißner,
odvjetnica Zrinka Pavlovic i
odvjetnik Sinisa Pavlovic
u svojstvu zastupnika sporedne tuziteljice Gizele Burekovic,

pravosudna sluzbenica Karl,
u svojstvu sluzbenika za isprave sudske pisarne,

presudio:

1. O p tuzenici Zdravko Mustac i Josip Perkovic krivi su ponaosob za pocinjenje
djela ubojstva,

2. l z navedenog razloga iste se osuduje na dozjvotnu kaznu zatvora.

3. V r jjeme provedeno u ekstradicijskom zatvoru u Hrvatskoj uracunava se u mjeri-
lu 1:1.

4. O p tuzenici snose troskove postupka te su solidarni duznici potrebnih izdataka
sporedne tuziteljice.

M'erodavni ravni ro isi:

Paragrafi 211, 212, 25 st. 1 i st. 2, 51 st. 1 recenica 1, njemackog Kaznenog zakoni-
ka [StGB].
P Ir/O.ä
Ovjeren prijevod a njemaokoij jezika Stranioa a od 238

Presuda sadrzi cijeli niz imena hrvatskog, srpskog iii bosansko-hercegovackog pori-
jekla. Isto tako, u presudi se navodi veliki broj ustanova ciji su nazivi istog porijekla.
Stoga se je Senat odlucio za njemacki nacin pisanja predmetnih imena i ustanova te
je u svrhu bolje citljivosti'obraziozenju presude prilozio kratak sadrzaj te popis kratica
i popis osoba.

A. O p ce napomene povij
i est postupka

I. Predmet postupka je ubojstvo hrvatskog iseljenika Stjepana Burekovica koji js da-
na 28. srpnja 1983. godine u t/t/olfratshausenu pored Münchena ubijen od strane
pocinitelja koje je angazirala jugoslavenska tajna sluzba, i to ispucavanjem vise me-
taka izmeäu ostalog u gornji dio tijela te udarcima u glavu. Djelo je pocinjeno u garazi
koja je biia preureäena u radionicu/tiskaru. Vlasnik garaze bio je suradnik Sluzbe
drzavne sigurnosti (SDS) Socijalisticke Republike Hrvatske (SRH) Krunoslav Prates
kojije presudom Visokog zemaljskog suda u Münchenu od dana 16. srpnja 2008.
godine, pravomocne od dana 11. veljace 2009. godine (poslovni broj 6 St 5/05 (2))
zbog ubojstva Stjepana Burekovica osuäen na dozivotnu kaznu zatvora.

U vrijeme pocinjenja kaznenog djela, optuzenik Josip Perkovic bio je nacelnik
II. odjela (Drugog odjela) u glavnom sjedistu SDS-a SRH u Zagrebu koji je odjel bio
zaduzen za suzbijanje „neprijateljske emigracije", a optuzenik je kao takav vodio su-
radnika Krunoslava Pratesa. Optuzenik Zdravko Mustac bio je politicki nacelnik SDS-
a SRH i uslijed toga jedan od nadreäenih optuzenika Perkovica.

ll. Optuznicom od dana 15. svibnja 2014. godine koja je zaprimljena dana 23. svibnja
2014. godine Glavni drzavni odvjetnik optuzeniku Josipu Perkovicu stavlja na teret
pomaganje u ubojstvu Stjepana Burekovica. Rjesenjem od dana 15. srpnja 2015.
godine Senat je prihvatio optuznicu za glavnu raspravu [potvrdio optuznicuj te je
otvorio glavni postupak. Istovremeno, Senat je izrekao i pravnu napomenu da ta-
koäer dolazi u obzir i osuda zbog zajednicki pocinjenog ubojstva.

iii. Optuznicom od dana 15. srpnja 2014. godine koja je zaprimljena dana 22. srpnja
2014. godine Glavni drzavni odvjetnik stavlja na teret i optuzeniku Zdravku Mustacu
Ovjereni prijevod s niernackog teaika Stranica 5 od 238

pomaganje u ubojstvu Stjepana Burekovica. Rje5enjem od dana 1. rujna 2014. godi-
ne Senat je prihvatio ovu optuznicu za glavnu raspravu [potvrdio optuznicuj te je iz-
rekao istu pravnu napomenu. Istodobno, Senat je sukladno par. 3, 4 njemackog Za-
kona o kaznenom postupku [StPOj spojio aha predmeta u svrhu provodenja jedin-
stvene glavne rasprave i donosenja jedinstvene presude.

IV. U tijeku glavne rasprave dane su daljnje pravne napomene.

V. Optuzenik Josip Perkovic najprije je od 1. do 3. sijecnja 2014. godine bio u ekstra-
dicijskom zatvoru u Hrvatskoj, te je potom rjesenjem Zupanijskog suda u Zagrebu od
8. sijecnja 2014. godine dana 24. sijecnja 2014, godine iz Hrvatske izrucen Njema-
ckoj. Od tada se neprekidno nalazi u istraznom zatvoru.

Vl. Optuzenik Zdravko Mustac je od 1. do 7. sijecnja 2014. godine bio u ekstradicij-
skom zatvoru u Hrvatskoj te je potom rjesenjem Zupanijskog suda u Varazdinu od
27. ozujka 2014. godine dana 27. travnja 2014. godine iz Hrvatske izrucen Njema-
ckoj. Od tada se neprekidno nalazi u istraznom zatvoru.

Vll. Presudi nije prethodio postupak postizanja nagodbe.

Vlll. Razmjerno dugo trajanje ovoga postupka uvjetovano je prije svega ispitivanjem
velikog broja inozemnih svjedoka, od kojih su neki vec u odmakloj 2ivotnoj dobi. U
mnogim slucajevima saslusanje preko video-veze u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni
i Hercegovini, Crnog Gori i Italiji bilo je moguce tek nakon bezuspjesnog pozivanja za
München.
Ovjereni prijevcd s njemackog jezika Stranica 6 cd 238

B. Po v ijest i ustavno uredenje Jugoslavije

I. Okvirni povijesni podaci i drzavno uredenje SFRJ

1. Opcenito

Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) postojala je izmedu 1945. i
1991. godine te se sastojala od sest. republika: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Herce-
govine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Unutar Srbije pored samog maticnog podru-
cja postojale su dvije pokrajine ciji se status mijenjao te je na kraju obuhvacao djelo-
micnu autonomiju — Vojvodina i Kosovo.

Stanovnistvo Jugoslavije bilo je podijeljeno na razne narode: Srbe, Hrvate i Bosnjake
koji su govorili srpsko-hrvatskim jezikom te su prije svega zivjeli u republikama Srbiji,
Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, zatim Slovenci koji su govorili slovenskim jezikom i
najvecim dijeiom stanovali u Sloveniji, Albanci koji su govorili albanskim jezikom te
prije svega stanovali u juznoj Srbiji s Kosovom te u Makedoniji, i Makedonci koji su
govorili makedonskim jezikom i pretezito zivjeli u republici Makedoniji. Ostale, manje
etnicke skupine (primjerice Romi te Madari) bili su rasuti po cijeioj drzavi.

2. Jednopartijski karakter SFRJ

SFRJ je od svoga osnutka bila jednopartijska drzava cija je odlika, kao i u ostalim
„narodnim republikama" istocne Europa bila uska povezanost vladajuce Partije s
drzavnim usfanovama. Shodno navedenom, drzava nije znala za slobodne izbore u
zapadnom smislu. Vladajuca Partija zvala se „Savez komunista Jugoslavije" (SKJ),
Kako proizlazi iz preambule Saveznog ustava iz 1974. godine, sva viast bila je u ru-
kama radnika, a Komunisticka partija smatrana je njihovim jedinim legitimnim zastu-
pnikom.

Predsjednik drzave Josip Broz Tito bio je neprikosnoveni politicki voßa drzave od
osnutka SFRJ sve do svoje smrti u svibnju 1980. godine, a nakon njegove smrti
Jugoslaviju do njezinog raspada u devedesetim godinama proslog stoljeca vodi ko-
lektivno predsjednistvo.
g'f),06
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 7 od 238

Potpuni monopol moci SKJ dolazi do izrazaja u tome sto niti jednu politicku duznost u
drzavi nije mogla obnasati osoba koje nije bila 6lan Partije. Partijska struktura se zr-
cali i u federajnoj strukturi drzave. U svakoj republici te u svakoj autonomnoj pokrajini
postojao je zaseban Savez komunista (u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji itd.), a predmetni
savezi btrali su clanove Centralnog komiteta Saveza; Centralni komitet je birao cla-
nove Predsjednistva SKJ. Predsjednik Predsjednistva do svoje smrti bio je Josip
Broz Tito. I na razini republika postojaii su centralni komiteti s usporedivim struktura-

Bez obzira na jednopartijski karakter drzave vec je prije Titove smrti postojalo rival-
stvo izmedu republika i savezne drzave koje je preraslo u borbu za vlast i moc. Cen-
tralisti koji su se borili protiv sve vece samostalnosti republika sukobili su se s takoz-
vanim liberalima koji su htjeli sacuvati odnosno prosiriti vlastite nadleznosti republika.
Dok su prvi prije svega zahtijevali lojalnost saveznoj drzavi ovi potonji su prije svega
cijenili lojalnost prema pojedinoj republici.

3. Tendencije ljberajjzacüe tijekom sezdesetih godina proslog stoljeca

Tijekom cetrdesetih i pedesetih godina pro5jog stoljeca staljinistickim metodama nas-
tavljena je znatna represija koje je prije svega bila upravljena protiv partikularno-
nacionalistickih stremljenja; navedeno se nastavlja i nakon sto se Jugoslavija pocet-
kom pedesetih godina minulog stoljeca otrgnula od neposrednog utjecaja Sovjetskog
saveza. Tijekom sezdesetih godina toga stoljeca, rezim dozvoljava odredenu libera(i-
zaciju tijekom koje 1966. godine dolazi i do svrgnuca zamjenika predsjednika Jugo-
slavije, Aleksandra Rankovica te do preimenovanja tajne policije koje ce biti prikaza-
no u nastavku,

4. Razvoj organizacije unutarnje sigurnosti

Ministarstva unutarnjih poslova Saveza i republika bili su nadlezni za javnu i drzavnu
sigurnost, i to gotovo od osnutka SFRJ 1945. godine. Kao sva ministarstva u Jugo-
slaviji u njezinim repubiikama nazivana su sekretarijatima unutrasnjih poslova te je
sukiadno tome ministar nosio titulu sekretara, a njegov zamjenik titulu podsekretara.
Ovjereni prijevcd s njemackog jezika Stranica 8 cd 238

Savezni sekretarijat unutra5njih poslova bio je podijeijen na dva glavna odjela koje su
vodili podsekretari: jeden odjel za javnu sluzbu sigurnosti koje najboije odgovara po-
liciji u zapadnom smislu te jeden odjel za drzavnu sluzbu sigurnosti koji najbolje od-
govara Sluzbi drzavne sigurnosti bivse Njemacke demokratske republike (DDR). Po-
liticko vodstvo obavljao je sekretar, a operativno vodstvo obavljali su podsekretari koji
su unatoc tome imali i politicki funkciju buduci su bili clanovi SKJ-a. Usporediva struk-
tura postojala je i na razini republika.

U doba socijalizma, sluzba drzavne sigurnosti nekoliko je puta preirnenovana. Od
svibnja 1944. do ozujka 1946. godine postojala je u obliku Od(j)eljenja za zastitu na-
roda (OZNa), a nakon toga do sredine 1966. godine nazivana je Upravom drzavne
sigurnosti (Uprava drzavne bezbednosti). Iz tag naziva izvedena je kratica Udba koje
je do danas u svakodnevnom govoru ostala oznaka za komunisticki dominiranu sluz-
bu drzavne sigurnosti. Sluzba je 1966. godine ponovo preimenovana te se od tada
zvafa Sluzba drzavne bezbednosti (SDB), a ujedno je i dozivjela reorganizaciju. U
Hrvatskoj od tada nosi hrvatski naziv Sluzba drzavne sigurnosti (SDS), Restrukturi-
ranjem je prekinuta centralisticka struktura sluzbe koje je bila u suprotnosti s federal-
nim ureßenjem drzave koje je bilo predvideno od njezina osnutka. U vezi s predmet-
nom reorganizacüom dolazi do daljnjih reformi ciji je predmet ogranicena liberalizaci-
ja popracena jacanjem samostalnosti republika.

Savezni SDB koji nastavlja postojati na saveznoj razini, i to pri Saveznom sekretarija-
tu unutrasnjih poslova, i nadalje je nadlezan za sve one predmete koji zbog svog ka-
raktera i znacenja za sigurnost drzave zahtijevaju provedbu na saveznoj razini. Ovo
vrijedi konkretno za protuobavjestajnu djelatnost, fizicku zastitu saveznih tijela i cdre-
denih osoba te za nadzor nad stranim diplomatskim predstavnistvima. Osim navede-
nog, savezni sekretar unutrasnjih poslova mogao je odrediti smjernice za rad republi-
ckih sluzbi drzavne sigurnosti ukoliko je taj rad bio od posebnog znacenja. Savezni
sekretarijat imao je ulogu upravljanja, uskladivanja i nadziranja rads republickih sluz-
bi drzavne sigurnosti te je na taj nacin bio ukljucen u njihov rad.
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 9 od 238

U pogledu razgranicenja zadataka republickih siuzbi drzavne sigurnosti od savezne
nadleznosti, jos su 1970. godine meäu republikama postojala razlicita misljenja. Pos-
tojala je „materijalna obveza" Saveza u vezi toga „da vodi borbu protiv aktivnosti
vanjskog neprijatelja" koja je barem djelomicno i provoäena. Godine 1971. dolazi do
razjasnjenja po kojemu je savezna Sluzba drzavne bezbednosti prije svega nadlezna
za usklaäivanje protuobavjestajnog djelovanja, za teroristicke aktivnosti neprijatelj-
skog dijela iseljenistva (emigracije) te za subverzivne aktivnosti navedene emigracije
do koje dolazi na podrucju vise republika. Odjuka o akcijama sluzbe u inozemstvu
ostaje pod izricitim pridrzajem savezne Sluzbe drzavne bezbednosti.

5. „Hrvatsko proljece"

„Hrvatsko proljece" predstavlja politicki reformisticki pokret iz razdoblja krajem 1960ih
i ranih 1970ih godina koji za Hrvatsku zahtijeva vise prava i autonomiju u Jugoslaviji,
a od svojih politickih protivnika nazvan je maspokom (masovni pokret).

Stvari su se pokrenule kada su u ozujku 1967. godine rnnogobrojni hrvatski knjizev-
nici i jezikoslovci, kao i hrvatski PEN-klub objavili Deklaraciju o nazivu i polozaju hr-
vatskog knjizevnog jezika. Iz predmetne Deklaracije se razvija hrvatski nacionalni
pokret kojeg najprije nase intelektualci te podrzavaju mnogobrojne studentske orga-
nizacije. Predmetni je pokret moguce opisati kao „masovni pokret" koji je pokusao
ostvariti interese SRH pod nacionalnim predznakom te uz maksimaino postivanje
socijalisticke retorike.

Njihovi su zahtjevi ponajprije bili upravljeni protiv jugoslavenskog „unitarizma"; trazilo
se postivanje hrvatske tradicije i samobitnosti. Kasnije se trazilo i ponovnu uspostavu
hrvatske drzavne samostalnosti.
$7203
Ovjereni priievod s njernackog jezika Siranica 10 od 238

U glavne zahtjeve „Hrvatskog proljeca" trebe ubrojiti graäanska prava za hrvatske
graöane, prije svega pravo na vlastitu hrvatsku narodnost te na koristenje danasnje
hrvatske drzavne zastave.

Godine 1971. organizirani su prosvjedi na kojima su tisuce studenata javno stale iza
svojih vrijednosti, osobito trazeci dalekoseznu neovisnosti hrvatske drzave od SFRJ.
Tijekom studenog studenti biokiraju'sveuciliste i pozivaju na generalni strajk.

Osobito srpska nacionalna manjina koja je zivjela u Hrvatskoj vec se tada bojala za
svoja prava.

Nakon Titove intervericije u prosincu 1971. godine dolazi do smjene partijskog ruko-
vodstva Saveza komunista u Zagrebu te se pocinje s gusenjem „masovnog pokreta".

U to su vrijeme mnogobrojne voäe uhapsene, zlostavljane te zbog verbalnog delikta
od strane tadasnjeg jugoslavenskog komunistickog rezima osuäene na visegodisnje
zatvorske kazne.

6. Ustavna reforma 1974. godine

Mozda i kao reakcija na „Hrvatsko proljece" dalje se radi na decentralizaciji jugosla-
venske drzave te u veljaci 1974. godine dolazi do proglasenja novog ustava SFRJ.
Istodobno donesen je i novi Ustav SRH te sve republike i dvije autonomne pokrajine
u sve'vise politickih podrucja stjecu sve vecu autonomiju. Preuzimanje nadleznosti
od strane republika pratilo je smanjivanje nadleznosti saveznih tijela na ustanove
zaduzene za usklaäivanje i arhiviranje, a opisani razvoj se nastavlja i nakon mjeseca
srpnja 1983. godine sve do konacnog raspada Jugoslavije i ratova voäenih pocetkom
90ih godina proslog stoijeca. Do Titove smrti tendencije decentralizacije nisu imale
utjecaja na njegovu centralnu funkciju osobe koja ima zadnju rijec. Isto tako, decen-
tralizaciju upravo nije pratilo smanjenje monopola vlasti i moci kojega je drzao SKJ.
Razumüe se, meäutim, samo po sebi kako je i unutar SKJ doslo do razvoja partiku-
larnih struktura koje su odrazavale federalnu strukturu cijele drzave.

10
g7gAö
Ovjereni prijevod s njamackog jeztka Stranica 11 od 238

Savezni ustay iz 1974. godine predstavlja najvazniji pravni izvor Jugosiavije. Paralel-
no s istim postojali su ustavi republika koji su bili kljucni za sluzbe drzavne sigurnosti
pojedine republike. Najvaznija savezna tijela bili su Savezne predsjednistvo, Savez-
na skupstina (vrsta parlamenta) i Savezno izvrsno vijece (prava savezna vlada).
Funkcija predsjednika Saveznog predsjednistva bila je najvisa funkcija u drzavi koje
je sadrzavaia i vrhovno zapovijedanje vojskom (Armijom). Do svoje smrti, ovu je
funkciju obnasao Tito, a nakon toga predsjedavanje se mijenjalo svake godine — u
tome su se izmjenjivali predstavnici republika. Predsjednistvo je po Ustavu imaio izri-
citi zadatak pratiti situaciju u zemlji i u inozemstvu kako bi stitiio ustavni poredak od-
nosno drzavnu sigurnost. Rad predsjednistva bio je ureclen poslovnikom. Qd kraja
1980. godine Predsjednistvo koristi i takozvane „sluzbe predsjednistva" koje obavljaju
strucne i ostale poslove za Predsjednistvo sto je obuhvacalo i analiticke poslove u
vezi drzavne sigurnosti. Meäutim, u poslove Savezne drzave i njezinih tijela takoäer
su ulazili i zastita ustavnog poretka te „usklaäivanje ovog djelovanja".

Saveznom predsjednistvu bio je pripojen i savezni Savjet za zastitu ustavnog poretka
koji je bio zaduzen za nadzor nad sjuzbama drzavne sigurnosti te za politicko uprav-
jjanje istima. Cjanove ovog Saveznog Savjeta odreäivalo je Savezno predsjednistvo.
Pored predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca te saveznog sekretara unutrasnjih po-
slova, temeljem svog su polozaj i sekretar inostranih posjova te sekretar narodne
obrane bili clanovi ovoga savjeta. Savezno izvrsno vijece, Predsjednisfvo saveza te
predsjednici republika bili su oviasteni naloziti saveznom Savjetu za zastitu ustavnog
poretka izvoäenje odreäenih zadataka kako bi se uskladio rad saveznih tijela iz pod-
rucja drzavne sigurnosti.

Savezni sekretarijat unutrasnjih poslova (SSUP) bio je najvise tijelo policije i civilne
drzavne sigurnosti. Njegov djelokrug odreäivalo je Savezno izvrsno vijece, a SSUP je
bio ovlasten davati naloge sluzbama drzavne sigurnosti republika i autonomnih pok-
rajina koje su predmetne sluzbe morale izvrsavati. Osjm navedenog, republicke sluz-
be drzavne sigurnosti bile su duzne stalno i pravodobno obavjestavati SSUP o svim
dogaäajima,pojavama ispoznajama od znacenja za sigurnost SFRJ.

11
Oviereoi prijevod s nieroacckog iezika Str nrca 12 od 238

Naravno, tijekom osamdesetih godina proslog stoljeca sluzbe drzavne sigurnosti re-
publika i autonomnih pokrajina pocinju ignorirati zapovjedi SDB-a.

Sekretar SSUP-a, dakle savezni ministar unutarnjih posiova, od svibnja 1982. do
svibnja 1984. godine bio je Sana Dolanc, porijeklom iz Slovenije.

Republike i autonomne pokrajine samostalno su bile odgovorne da u suradnji sa sa-
veznom Sluzbom drzavne bezbednosti pravovaljano odrzavaju drzavnu sigurnost
svoga teritorija. Ukljucivanje SSUP-a bilo je predvideno samo u slucaju pctrebe
uskladivanja s drugim republikama iii ukoliko je bilo moguce da dode do vanjskopoli-
tickih posljedica'.

7. O nacelu zakonitosti drzavnog postupanja SFRJ

Formalno su zakoni u SFRJ imali opce vazenje te su i drzavna tijela bila duzna posti-
vati zakone, po cemu se SFRJ nije razlikovala od modernih zapadnih demokracija.
Medutim, sluzbe drzavne sigurnosti Jugoslavije ovo su nacelo postivale samo u
ogranicenom opsegu. Cak se i u nastavnim materijalima za ohuku operativnih radni-
ka pored napomena o zabrani protupravnog rada nalaze opisi tajnih pretresa osoba,
stvari i prostorija bez sudskog naloga koji je po zakonu i ustavu bio potreban za takve
radnje. Predmetni opis pratila je napomena kako je potrebno temeljito pfanirati i pri-
premiti takve akcije, buduci da u slucaju otkrivanja mogu slijediti kazneni postupci
protiv upletenih osoba te komplikacije u medunarodnim odnosima. Isto tako, mo-
gucnost iikvidacije neprijateljskih iseijenika koje nije bila izricito navedena kao mjera
suzbijanja neprijateljske emigracije takoder je smatrana protupraynom mjerom.

Stoga je fakticko ispunjavanje njihovog zadatka za jugoslavenske sluzbe drzavne
sigurnosti imalo prednost pred naceiom zakonitosti, a zadatkom sluzbi smatrano je
sto je moguce djelotvornije suzbijanje stvarnih iii umisljenih neprijateija socijalistickog
urecTenja u kvazi-ratnom stanju.

12
/72A 'k
Ovjerent prijevad s nlemackog jezika Stranica 13 ad 238

8. Gospodarska situacija SFRJ pocetkom osamdesetih godina proslog stoljeca

Obiljezje jugoslavenske narodne ekonomije bio je takozvani samoupravni socijali-
zam. Nakon sto je do 1948. godine vrsena nacionalizacija poduzeca, raz(az sa So-
vjetskim savezom zahtijevao je izbor samostalnog ekonomskog modele SFRJ koji se
ocitovao u uvodenju radnickih savjeta u poduzecima. Radnicki savjeti bili su ovlasteni
birati poslovodni odbor predmetnog poduzeca te su unutar zadanog okvira odlucivali
o ulaganjima, placama i planovima proizvodnje. Tijekom vremena, radnicko,samou-
pravljanje dovelo je do viska industrijskih kapaciteta koji su vecinom bili financirani

( kreditima, a njihovi proizvodi mogli su se izvoziti samo ograniceno. Pocetkom osam-
desetih godina 20. stoljeca sustav se poceo urusavati te je SFRJ bila na korak do
drzavnog stecaja.

Dio samoupravne ekonomije predstavljala je hrvatska firma INA (Industrija nafte) koja
je 1964. godine nastaia spajanjem firme Naftaplin Zagreb s rafinerijama u Rijeci i
Sisku, a tijekom narednih godina pripajana su joj daljnja (hrvatska) poduzeca iz sek-
tora petrokemije. U 1983. godini, )NA-kombinat odnosno „Slozena organizacija udru-
zenog rada" INA predstavljao je jedno od najvecih poduzeca SFRJ. Do svoga bijega
Stjepan Burekovic tamo je radio u upravljajucem dijelu menadzmenta.

Posljedica izbüanja rata izmedu naftnih izvoznika Iraka i Irana tüekom 1979. godine
bila je drastican porast cijena sirove nafte na cijelom svijetu koje je ovdje sirom zem-
Ije poznata pod nazivom Druge naftne krize.

Najkasnije od sedamdesetih godina proslog stoljeca, jugoslavenska ekonomija ovisi-
la je od uvoza sirove nafte odnosno naftnih derivata; predmetni uvoz bio je neopho-
dan za opskrbu drzave energijom. Istaknutu ulogu u pribavljanju deviza kojima se
moralo 'placati sirovu naftu i naftne derivate imao je turizam (unutar kojega su gosti
zapadnonjemackog porüekla imali znacajnu ulogu), a turizam je pak zahtijevao pouz-
danu opskrbu gorivom.

13
Ovjareni prijevod a njemackcg jeaika Stranica 14 ad 238

Osim toga, narodna ekonomija pribavljala je devize i izvozom ziveznih namirnica,
kucanskih aparata i oruzja, a neposredno i posrednc slanjem privremenih radnika
(„gastarbajtera") u industrijske drzave zapadne Europe, osobito za Zapadnu Njerna-
cku. Razumije se kako je trgovinska bilanca drzave strukturalno u nacelu prikazivala
vise uvezenih nego izvezenih dobara. U svrhu izjednacavanja bilance, drzava je ko-
ristila inozemne kredite, a medu njima i politicki motivirana jamstva kao sto su takoz-.
vana hermes-jamstva [Hermes-Bürgschaftenj Savezne Republike Njemacke.

Rast cijene sirove nafte doveo je pocetkom osamdesetih godina proslog stoljeca do
drasticno povecanog manjka deviza, a sto je predstavljafo posljedicu Druge naftne
krize te je u Jugoslaviji prouzrocio velike gospodarske poteskoce. Ogledaio predmet-
nih poteskoca bili su pad kupovne moci jugoslavenskog dinars te porast nezaposle-
nosti, osobito nezaposlenosti mladih.

9. Nemiri na Kosovu

Tijekom 1980. godine na Kosovu dolazi do.politickih nemira, buduci se tamosnje al-
bansko stanovnistvo branilo od srpskog tutorstva i trazilo vecu politicku samostal-
nost. Prosvjedj koji su najprije bili mime naravi nastavljeni su i poslije 1983, godine;
jugoslavensko drzavno rukovodstvo iste je dozivljavalo na nacin da dovode u pitanje
integritet Jugoslavije te se shodno tome borilo protiv istih. Uzimajuci u obzir ionako
vec problematicnu gospodarsku situaciju drzave, predmetni nemiri predstavljaju onaj
pojavni oblik ove teske drzavne krize koji je najbolje bio vidljiv prema vani, a predme-
tna ce kriza u konacnici dovesti do raspada Jugoslavije.

14
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 15 od 238

II. Poj e dinosti organizacije tüela drzavne sigurnosti

1. Ustroj Saveznog sekretarijata unutrasnjih poslova nakon ustavne reforme

SDB SSUP-a u bitnome je bio podijeljen na sljedece odjele:

• Pr v a uprava: Strane obavjestajne sluzbe.

• Drug a u prava: Neprijateljska emigracija.

• Trec a uprava: Unutarnji neprijatelj.

• Cetv rta uprava: Prijevodi.

• Pet a uprava: fstrazivanje, analiza i izvjestavanje.

Sedma uprava: Zastita saveznih tijela i organizacija.

• 'Osma uprava: Informatika.

• Dev e ta uprava: Operativna tehnika.

e Des e ta uprava: Nadzor nad stranim diplomatskim i konzularnim predstav-
nistvima u Beogradu.

e Jed a naesta uprava: Tajno pracenje i snimanje.

• Dva n aesta uprava: Suradnja sa stranim obavjestajnim siuzbama.

• Trin aesta uprava: Neovisna uprava — opci poslovi.

Nacin rade SDB-a nije bio ureden formalnim zakonima vec u posebnim pravilima
Sluzbe koja su predstavljala drzavnu tajnu. Predmetna Pravila hila su obavezna i za
sluzbe drzavne sigurnosti u republikama i autonomnim pokrajinama.

15
/G as
Ovjereni orijevod s njemackcg jezika Stranica 16 od 238

U nacelu, rad SDB-a ffnancfran je iz saveznog proracuna, a pored toga Sfuzba je
koristila i takozvane crne blagajne.

2. Ostale obavjeätajne sluzbe na razini Saveza koje su imale dodira s
„neprijateljskom emigracijom"

Pored SDB-a na saveznoj je razini bilo vise sluzbi sigurnosti koje su se takoäer bavi-
le s takozvanom „neprijateljskom emigracijom". Meäu navedene osobito spadaju slu-
zba s nazivom Kontraobavjestajna sluzba (KOS) koje je bila podreäena Ministarstvu
obrane te je predstavljala vojnu obavjestajnu sluzbu, te od KOS-a neovisna II, uprava
(Druga uprava) generalstaba Jugoslavenske narodne armije (JNA) te — isto od KOS-
a neovisna — Sluzba za istrazivanje i dokumentaciju (SID) koje je bila podreäena Mi-
nistarstvu vanjskih poslova. U vezi ovoga potrebno je istaknuti sljedece:

Jugoslavenski Sekretarijat za narodnu obranu (SSNO) imao je sluzbu za protuoba-
vjestajnu djelatnost (u nastavku KOS jer je predmetni naziv koriäten i nakon sto je
sluzba promijenila naziv). Pored toga, pri generalstabu Jugoslavenske narodne pos-
tojala je Druga uprava koja je takoäer obavljala obavjestajne posfove i imala odgova-
rajuce nadleznosti. Obje vojne sluzbe sigurnosti bile su zaduzene za sva sigurnosna
pitanja koja se izravno ticu Armije i vojne sigurnosti, a sto se prije svega odnosilo na
zastitu vojnih tajni i vojnih postrojenja te na zastitu vojnog osoblja. Zakonske ovlasti
sfuzbi odnosile su se na pripadnike Armije, ali pored njih i na civilne sluzbenike unu-
tar Armije. Za ove sluzbe iseljenistvo je onda postalo znacajno kada je spremalo te-
roristicke akcije protiv vojnih postrojenja u Jugoslaviji, kao i u onim sfucajevima kada
je iseljenistvo pokusavalo vrbovati Ijude za pripremu i provedbu takvih akcija. Sluzbe
su bile uvjerene da isefjenici u drzavama-clanicama NATO-saveza od strane tog za-
padnog vojnog saveza dobivaju organizacijski ustroj kako bi ih se moglo koristiti u
slucaju rata protiv Jugoslavije, pri cemu su sluzbe imale sumnje da bi moglo doci do
tekvog rata.

U inozemsfvu barem je KOS imao vlastitu mrezu radnika i suradnika. Predmetne
osobe mogli su biti vojni predstavnici u konzulatima i veleposlanstvima Jugoslavije,
ali i jugoslavenski drzavljani koje je KOS vrbovao. KOS je pratio i analizirao iseljenic-
ku scenu te je pri tome uvijek nastojao sprijeciti djelovanje iseljenika u vojsci.
)v2A~
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 17 od 238

U nacelu vrijedilo je pravilo kako vojne sluzbe ne smiju same voditi istragu iii poduzi-
mati mjere protiv civila, kao 5to s druge strane niti sluzbe drzavne sigurnosti nisu bile
ovlastene samostalno voditi istragu protiv clanova Armüe odnosno njezinih civilnih
radnika te poduzimati mjere protiv navedenih osoba.

Savezni sekretarijat inostranih poslova imao je samostalnu obavjestajnu sluzbu s
nazivom Sluzba za istrazivanje i dokumentaciju (SID). Kao i KOS, i SID je bio
ukijucen u rad protiv neprijateljske emigracije te je stoga suraäivao sa SDB-om. Isto
tako, i SID je vrbovao suradnike rneäu iseljenicima. Sve spoznaje o neprijateljskoj
djelatnosti marale su biti prosljedivane SDB-u.

Kako su pored civiinih siuzbi drzavne sigurnosti u inozemstvu operativno djelovaii i
KOS i SID te su se i te sluzbe bavile otkrivanjem, potiskivanjem i deaktiviranjem dje-
latnosti neprijateljske emigracije, bilo je potrebno postici bolju. suradnji i vrsiti bolje
usklaäivanje rade. Za time su tezila pravila sluzbe; sukladno propisima sluzbe drzav-
ne sigurnosti republika bile su ovlastene samo onda stupiti u kontakt s KOS-om iii
SID-om ukoli
ko SSUP odnosno SDB odobre takav kontakt odnosno predmetnu su-
radnju. Isto tako, i razmjena informacija usiijedila je preko SSUP-a,

3. Odnos sluzbi drzavne sigurnosti prema opcoj policiji

Sekretarijatu za unutrasnje poslove bili su podreäeni kako slu2ba drzavne sigurnosti
tako i sluzba javne sigurnosti koje je obavljala klasicne policijske poslove, a ova je
organizacija vrijedila kako na saveznoj tako i na republickoj razini. Gledano s nave-
denog stajalista postojao je organizacijski paritet. U praksi, meäutim, sluzba drzavne
sigurnosti bila je jaca od sluzbi javne sigurnosti, buduci je sluzba drzavne sigurnosti
mogla koristiti sve dokumente i sva saznanja sluzbe javne sigurnosti, dok je policija
zauzvrat imala samo djelomican i strogo ogranicen pristup dokumentima i spisima
sluzbe drzavne sigurnosti koji joj je omogucavan samo ukoliko je iznijela obraziozenu
potrebu za takvim uvidom.

17
g pgA7
Ovtereni prijevod s njernackog lezika Stranica 18 od 238

4. Ustavna i upravna struktura SRH

Kao i svaka druga republika, i Hrvatska je imala vlastiti ustav i vlastitu upravnu struk-
turu. Najvisa tijela hila su Predsjednistvo, parlament koji se sastojao od tri doma i koji
se u Hrvatskoj jos i danas zove Sabor te Izvrsno vijece koje je obavljalo poslove vla-
de.

fzvrsno je vijece bilo podijeljeno na sekretarijate, a sekretare Sabor je birao na rak od
cetiri godine. Sekretar unutrasnjih poslova odgovarao je lzvrsnom vijecu za rad SDS-
a. Zamjenika sekretara koji je u jugoslavenskoj nomenklaturi nosio naziv podsekreta-
ra imenovalo je Drustveno-politicko vijece parlamenta, pri demu je mjesto podsekre-
tara unatoc neobicnom nazivu izricito predstavljalo rukovodecu poziciju. Podrucje
rada podsekretara definirano je kako slijedi: podsekretar „pomaze republickom sekre-
taru u upravljanju odredenim podrucjima rada, izvodi zadatke opisane u propisima
koji se odnose na rad i unutarnju organizaciju tijela te obavlja i ostale poslove koje
mu dodijeli sekretar."

Od 1980. do 1989. godine jeden od dvojice podsekretara hrvatskog Sekretarijata
unutrasnjih poslova bio je nacelnik hrvatske Sluzbe drzavne sigurnosti.

Funkciju sekretara unutrasnjih poslova SRH od 1979. do 1982. godine obna5ao je
Zlatko Uzelac, od 1982. do 1983. godine Pavle Gazi te od 1983, do 1990. godine
Vilim Mulc. Funkciju podsekretara zaduzenog za upravijanje SDS-om ohnasali su od
1979. do 1982. godine Vinko Bilic, od 1982. do 1986. godine optuzenik Zdravko Mus-
tac te od 1986. do 1990. godine Buro Pesut. Pomocnici sekretara za SDS, te samim
time fakticki administrativni nacelnici, bili su Srecko.Simurina od 1979. do 1985. te
nakon toga optuzenik Josip Perkovic do 1990. godine.

Slicno SDB-u, i hrvatski je SDS bio podijeljen na nekoliko odjela koji su — ukoliko su
se njihovi posfovi poklapali s poslovima odjela na saveznoj razini — s istima u tadas-
njem upravnom zargonu komunicirali „unutar linije".

Sukladno Pravilu sluzbe o unutrasnjoj organizaciji i sistematizaciji SDS-a iz 1977.
godine rijec je o sljedecim odjelima:

18
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 19 od 238

1. odjel za obradu unutarnjeg neprüatelja,

2. odjel za obradu neprijateljske emigracije,

3. odjei za obradu stranih obavjestajnih sluzbi,

4. odjel za poslove operativne tehnike,

5. odjel za poslove spisa, statistika i dokumentaciju,

6. odjel za poslove zastite osoba i zgrada,

7. odjel za analizu (koji je postojao samo do 1980. godine) te

8. neovisna sekcija za pripremu obrane.

Hrvatski SDS — a isto vrijedi barem i za siuzbe drzavne sigurnosti Siovenije te Bosne
i Hercegovine — pored centralnog sjedista u glavnom gradu republike imao je i regio-
' nalne centre koji su unutar svojih zemljopisnih granica bili nadlezni za pojedina dije-
love republike. Oni su pak biii podijeljeni u cetiri skupine, a u SRH rijec je o sljede-
cem:

1. skupina; Center Zagreb,

2. skupina: Centri Osüek, Split i Rijeka,

3. skupina: Centri Pula, Karlovac, Bjelovar i Varazdin,

4. skupina: Centri Sisak i Gospic.

I unutar centara postojali su odvojeni odjeli, osobito Drugi odjel nadlezan za obradu
neprijateljske emigracije. Iz navedenog razloga centri su meäusobno te sa glavnim
sjedistem u Zagrebu komunicirali unutar odgovarajuce linije.

Rad SDS-a nadzirao je Savjet za zastitu ustavnog poretka, tijeio koje je bilo pripojeno
Predsjednistvu SRH. Clanovi predmetnog Savjeta bili su clanovi Predsjednistva koje
je odreäivalo Predsjednistvo, predsjednik fzvrsnog vijeca, zapovjednik staba Teritori-
jaine obrane, predsjednik Drustveno-poiitickog vüeca Sabora te sekretar unutrasnjih
poslova. Od cca. 1978, do 1988. godine sekretar Savjeta za zastitu ustavnog poretka
bio je svjedok Veljko Mihovilovic. Na sjednice Savjeta koje. su se odrzavale prema

19
g g)A3
Ovjereni prijevod e njemackag jezika Stranica 20 ad 238

potrebi te redovno jednom mjesecno moglo se pozivati i daljnje osobe pa je tako i
optuzenik IVlustac tijekorn svog mandata kao podsekretar Sekretarijata unutrasnjih
poslova SRH opetovano bio na takvim sjednicama bez da je sam bio clan Savjeta.

C. Sit u acija hrvatskog iseljenistva

I. Povijest i unutarnja struktura hrvatskog iseljenistva

Stvaranjem i stabilizacijom socijalisticke Jugoslavije nastala je i scena politickih ise-
Ijenika, dakle osoba koje su napustile Jugoslaviju odnosno nisu se vratile u nju iz
razloga sto su predstavljaie oporbu vladajucem rezimu. Od istih potrebno je razliko-
vati radnike na privremenom radu koji od sezdesetih godina proslog stoljeca u sve
vecem broju odlaze u zapadno inozemstvo te su boravak u inozemstvu — neovisno o
svojim osobnim politickim uvjerenjima — izabrali iz ekonomskih motiva, a uz odobra-
vanje jugoslavenskih vlasti, Hrvatska iseljenicka scene pri tome se razvija u tri feze
koje je moguce razlikovati:

1. Prva faza

Prvu fazu obiljezavaju vojni poraz Treceg rajha i slom rezima koji su suradivali s nji-
me, izmedu ostalog i osobito u Hrvatskoj. Vecina osoba koje su napustile Hrvatsku
neposredno nakon vojnog sloma osovinskih sila bili su duznosnici hrvatskog kolabo-
racionistickog rezima, pristase ustaske organizacije te pripadnici vojske nominalno
nezavisne Hrvatske odnosno clanovi.njihovih obitelji. Jugoslavenske procjene govore
o nekih 120.000 Ijudi koji su napustili drzavu u sklopu osnutka socijalisticke drzave.
Povijesne znanosti procjenjuju kako se u proljece 1946. godine u Italiji i Austriji nala-
zilo 16.000 takvih Ijudi, a nekoliko stotina njih uspjelo je u potpunosti napustiti Euro-
pu. Stvarane su iseljenicke opcine u SAD-u, Kanadi, Argentini i Australiji („dijaspo-
ra").

20
g( 72.2 t-I
Ovtereni prilevod e niemeckog lezika Stranica 21 od 238

Meäutim, veäi dio ovih Ijudi se 1947./1948. godine pod organizacijom meäunarodnih
izbjeglickih organizacija trajno nastanio u Austriji i Njemackoj. Pri tome je decidirano
anti-komunisticka djelatnost tih ijudi pedesetih godina proslog stoljeca bila koncentri-
rana u Münchenu, Stuttgartu i Zapadnom Berlinu. Najpoznatija iseljenicka organizaci-
ja onoga doha bio je Hrvatski narodni odbor (u nastavku: HNO) kojega je vodio
dr. Branko Jelic. Isti je svoje zamisli o ureäenju drzave ustrojio prema programu ta-
dasnje zapadno-njemacke stranke CDV ciji je i bio clan, a njegova je organizacija u
pedesetim i sezdesetim godinama proslog stoljeca dobivala i novcanu podrsku od
strane zapadno-njemackih tijela javne vlasti.

2. Druga faza

Druga faza obuhvaca drugu polovinu pedesetih godina te prvu polovinu sezdesetih
godina proslog stoljeca kada sve vise Ijudi napusta Jugoslaviju u pravcu Zapada. Pri
tome je najcesce rijec o mladim odrasiim Ijudima koji su smatrali kako u SFRJ nema-
ju dovoljnu zivotnu perspektivu odnosno koji su potjecali iz obitelji koje su bile izvrg-
nute nasilju, samovolji i drugirn represalijama tamosnjeg socijalistickog rezima. Neki
od njih i sami su zbog opozicijskog djelovanja bili zatvarani. Daljnji motiv zbog kojeg
su ti Ijudi iseljavali lezi u tome sto su prepreke koje su im postavljane u vezi pristupa
socio-ekonomskih resursima (iii su ani barem smatrali da je rijec o preprekama) do-
vodili u vezu sa svojom narodnosti. Politicki motivirane izbjeglice iz Jugoslavije u Sa-
.veznoj Republici Njemackoj imale su nacelno pravo na dobivanje azila.

3. Treca faza

Treca faza obuhvaca vrijeme „Hrvatskog proljeca", osobito i razdohlje nakon njegova
sloma pocetkom sedamdesetih godina proslog stoljeca. Nakon sloma „Hrvatskog
proljeca" mnogobrojni su protagonisti pohjegli na „Zapad", meäu njima i svjedok Kru-
noslav Prates.
Ovjereni prijevod s njemackcg jezika Stranica 22 od 288

4. Situacija pocetkom osamdesetih godina proslog stoljeca

Pored 632,000 jugoslavenskih drzavljana koji su uz odobrenje svoje domovine dosli
na' privremeni rad u Njemacku, pocetkom osamdesetih godina proslog stoljeca u
Njemackoj je boravilo i cca. 10.000 Hrvata koji su pripadali politickoj emigraciji. Osim
njih, u Njemackoj je boravilo i cca. 4.000 Srba i 1.000 pripadnika ostalih narodnosti
koji su smatrani politickim iseljenicima (emigrantima).

Iseljenicka scene bila je razmrvijena na veiiki broj grupa i grupica koje su odrazavale
najrazlicitije politicke struje. Jedino im je zajednicko obiljezje neprihvacanje aktualne
situacije u Jugoslaviji. Vise nije moguce ustanoviti tocan broj svih takvih skupina bu-
duci da iste nisu bile registrirane od strane tijela javne vlasti. Savezni ured za zastitu
ustavnog poretka [Bundesamt für Verfassungsschutz] pratio je deset iseljenickih or-
ganizacija s ukupno 1.600 clanova jugoslavenske provenijencije (od toga sedam hr-
vatskih, dvije srpske te jedna kosovarska) buduci se istima pripisivalo ekstremisticke
odnosno militantne ciljeve.

1974. godine za hrvatske iseljenike osnovana je krovna udruga, Hrvatsko narodno
vijece (nadalje HNV) sa sjediste u New York-u. Navedenom vijecu pripadalo je neko-
liko organizacija koje su bile aktivne u Saveznoj Republici Njemackoj, a koje su kra-
jem sedarndesetih godina proslog stoijeca brojale ukupno 7.000 clanova. Pocetkom
osamdesetih godina proslog stoljeca HNV je u Saveznoj Republici Njemackoj imao
40 iokalhih ogranaka sa cca, 1.000 clanova. Od HNV-a odcijepila se vise lijevo ori-
jentirana, ali unatoc tome nacionalisticki upravljena skupina koje je slijedila militantan
program te je nosila naziv Hrvatski drzavotvorni pokret (HDP). Daljnja bitna organi-
zacija bili su Ujedinjeni Hrvati (UM]) s ukupno maksimalno 200 clanova. Jas je potre-
bno navesti Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) koje se nije ustrucavalo teroris-
tickih napada na teritoriju Jugosiavije.

22
Ovjereni prijevod a njemacttog jezika Stranica 23 od 238

ii. Stav drzavnih tijela prema iseljenickoj sceni

1. U Saveznoj Republici Njemackoj

Odnos drzavnih tijela Savezne Republike Njemacke prema iseljenickoj sceni bio je
ambivalentan. S jedne strane, izbjeglicama iz Jugoslavije odobravan je politicki azil te
su u pocetku dobivale i novcanu potporu za svoje politicke aktivnosti. S druge strane,
drzavna tijela smatrala su da iseljenicka scene predstavlja i izvor opasnosti za poci-
njenje kaznenih djela. Ukoliko su postojale indicije da su pojedine organizacije
spremne pociniti djeia nasilja nadzirane su od strane Saveznog ureda za zastitu us-
tavnog poretka te — prema potrebi — zabranjivane od strane Saveznog ministra unu-
tarnjih poslova.

Od 1966.godine, a sve vise nakon 'l969. godine, Savezna Republika Njemacka nas-
tojala je u sklopu svoje poiitike opustanja uspostaviti prijateljske odnose sa SFRJ te
su s tim u vezi akcije iseljenistva koje su bile nastrojene protiv rezjma vise dozivlja-
vane kao remetilacki faktor.

Potrebno je utvrditi kako iseljenicka scena u kasnim sedamdesetim godinama te u
ranim osamdesetim godinama proslog stoljeca nije imala posebnu ulogu niti u javnim
raspravama koje su vodene u Saveznoj Republici Njemackoj niti na planu analize
sigurnosne situacije. Isto tako, sve je manje uspijevaia da svoje teme u Njemackoj
priblizi siroj javnosti. Glavni razlog takvom stanju predstavlja rascjepkanost iseljenis-
tva na veliki broj vrlo malih skupina.

2. U Jugoslaviji

Na kraju Drugog svjetskog rata, socijalisticka Jugoslavija u nastajanja dozivijavala je
ostatke fasjstjckog kolaboracionistickog rezima, osobito onoga u Hrvatskoj, kao i dr-
zave kapitalistickog Zapada svojim vanjskim neprijateljima. Nakon razlaza sa
Sovjetskim savezom 1948. godine i SSSR i njegove satelitske drzave takoder su
smatrani neprijateljima Jugoslavije te je postojala bojazan da i Zapad i Varsavskj pakt
pokusavaju mobilizirati i poticati iseijenistvo da potkopa Jugoslaviju. Smatralo se da
borba protiv drustveno-ekonomskog uredenja i politickog sustava Jugoslavije te nji-
hovo unj5tenje predstavlja zajednicko obiljezje i cilj svih hrvatskih iseljenickih organi-
zacija.

23
Ovierem prilevod s nlemackoo lezil a Stranica 2d od 238

Sluzba drzavne sigurnosti poduzimala je odgovarajuce radnje kako bi se drzava su-
protstavila ovoj opasnosti. Stoga je 1957. godine pri SDB-u ustanovljen odjel za nad-
ziranje iseljenika; predmetni odjel se nije bavio onim iseljenicima koji su pobjegli u
socijalisticke drzave. 1962. godine Jugoslavija je proglasila amnestiju kako bi iselje-
i nike odvratila od ekstremistickih iseljenickih krugova.

1970, godine tijela vlasti u Jugosfavüi poiazila su od toga kako u zapadnom inozem-
stvu ima ukupno 230.000 iseljenika — polovica od toga Hrvati — ciji je cilj stvaranje
neovisne hrvatske drzave. Jugoslavenske sluzbe drzavne sigurnosti su meäu iselje-
nicima vrbovale suradnike te su iste upucivale u inozemstvo sa zadatkom da se pri-
kljuce takozvanoj „neprijateljskoj emigraciji". Ovi su suradnici trebali prikupiti informa-
cije o ilegalnim neprijateljskim organizacijama u Jugoslaviji, ali i o iseljenickim organi-
zacijama koje imaju isti cilj. lsto tako, trebali su izvjestavati o njihovim aktivnostima te
o suradnji i spajanju razlicitih organizacija, o razmiricama i sukobima meäu organiza-
cijama i unutar njih, o novcanoj i materijalnoj potpori tih organizacija od strane sluz-
benih tijela vlasti te o mjerama koje drzave-domacini poduzimaju protiy predmetnih
organizacija i njezinih clanova zajedno s reakcijama na te mjere.

S tim u vezi SDB je smatrao kako najvecu prijetnju za Jugoslaviju predstavlja
hrvatsko .iseljenistvo. Ovu bojazan jugosiavenskih vlasti o prijetnji koju predstavlja
hrvatsko iseljenistvo potvrcfivale su i pojacavale teroristicke akcije na drzavnom teri-
torüu Jugoslavije odnosno u inozemstvu protiv jugoslavenskih ustanova. Uostalom su
jugoslavenska tijela drzavne sigurnosti osobito u pogledu iseljenicke scene koristila
izrazito neodreäeni termin terora koji im je dozvoljavao da istim obuhvate kako sve
iseijenicke organizaclje teko i sve aktivnosti predmetnih organizacija.

U kojoj je mjeri iseljenicka scene stvarno bila upletena u predmetne atentate sa staja-
lista Senata nije bitno za ovaj postupak. Sigurno je kako su odgovorne osobe drzav-
ne sigurnosti u Jugoslaviji, polazeci od naprijed prikazanog i siroko shvacenog pojma
terora, smatrale da su hrvatski iseljenici odgovorni za teroristicke napade.

24
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 25 od 288

Prema procjeni jugoslavenskih sluzbi drzavne sigurnosti, predmetni napadi vrseni su
prakticki od osnutka drzave sve do kraja 1983. godine. Primjerice mozemo navesti:

e oruzani napad na diplomatsko predstavnistvo SFRJ kod Bonna od strane
pripadnika Hrvatskog krizarskog bratstva, izmeäu ostalog Stjepana Bilan-
dzica, dana 29. studenog 1962. godine u kojem je ubijen jedan djelatnik ve-
leposlanstva;

• atentat za ubojstvo konzula SFRJ u Stuttgartu, Save Milanovica, dana
30. kolovoza 'l966. godine, zbog kojeg je Franjo Goreta od strane Zemalj-
skog suda u Stuttgartu [Landgericht Stuttgartj osuäen na osam godina zatvo-
ra;

• napad na konzulat SFRJ u Göteborgu dana 10.veljace 1971. godine od
strane Blaga Mikulica i Ivana Vuivevica, a cije je pustanje na slobodu dana
15. rujna 1972. — nakon osuäujuce presude od strane svedskog pravosuäa-
ishoäenootmicom svedskog aviona;

• u l ipnju 1972. godine na drzavni teritorij SFRJ upada oruzana skupina
Hrvatskog revoiucionarnog bratstva (HRB-a) sa ciljem pokretanja partizanske
borbe protiv rezima i dizanja narodne bune;

a napad dana 17. kolovoza 19?8. godine na konzulat Savezne Republike Nje-.
macke u gradu Chicagu od strane Boze Kelava i Mile Koämana sa ciljem u
Njemackoj iznuditi pustanje Stjepana Bilandzica na slobodu;

• da na 9 . kolovoza 1 9 81. g o dine u ku c i n a kladnika R ojfa S c hultz kod
Starnberga postavljena je bomba uz sudjelovanje svjedoka Petra Penave,
buduci je Schultz namjeravao izdati knjigu o Titu;

• dana 4: travnja 1983. te 25. prosinca 1983. godine u Vinkovcima su izvrseni
atentati s eksplozivom.

Sve u svemu, jugoslavenska tüeja sigurnosti pripisala su znatno vise od stotinu aten-
tata „ustaskoj emigraciji" koju su doticna tijela tako nazivala.

25
Ovjereni prijevod e niemackog jezika Stranica 26 od 238

Direktiva od 21. srpnja 1972. godine koje je bila klasificirana kao driavna tajna, a
potpisao ju je Tito, polazila je od toga kako se protiv Jugoslavije vodi „specijalan rat"
te da se drzava mora pripremiti za taj rat. Kako bi se sprijecio svaki pokusaj iselje-
nistva razviti aktivnosti u Jugoslaviji trebalo je stvoriti jake i izdrzljive polozaje u ise-
Ijenickim strukturama; osobito se („htjelo) posvetiti paznju intelektualnom dijelu ise-
Ijenistva." Prema procjenama sjuzbj drzavne sigurnosti, teritorij Savezne Repubjjke
Njemacke predstavljao je najvaznije podrucje okupljanja neprijateljske emigracije. Cilj
je bio tamo „ofenzivnim radom" potisnuti aktivnosti iseljenistva te deaktivirati odnosno
„pasivizirati" iseljenike-intelektualce kao organizatore takvih aktivnosti i uzor teroristi-
ckih akcija.

Povecani interes jugoslavenskih sigurnosnih sluzbi u vezi iseljenistva postojao je sve
do raspada jugoslavenske drzave.

D. Pos t upanje jugoslavenskih sigurnosnih sluzbi protiv
„neprijateljske emigracije"

I. Opcenito

1. Kao sto je vec navedeno, u sluzbama drzavne sigurnosti SDB-u i SDS-u Drugi
odjeli bili su zaduzeni za suzbijanje neprijateljske emigracije, i to kako na razini Sa-
veza tako i na hrvatskoj republickoj razini. Ovi su odjeli organizirali pracenje iseljeni-
ka koji su u inozemstvu agitirali protiv politickog sustava Jugoslavije; u navedeno
ulazili su kako lektira tiskovina i letaka proizvedenih u inozemsfvu tako i ubacivanje
suradnika koji su djelovali kao informanti (suradnici) jugoslavenskih sluzbi. Cilj ovih
pracenja predstavljalo je i sakupljanje informacija, ali i takozvano pasiviziranje politic-
ki aktivnih iseljenika. Sredstva koje su s tim u vezi primjenjivana sezala su od obic-
nog stupanja u kontakt uz ponudu nekaznjenog povratka u domovinu preko prijetnje
represalijama protiv clanova obitelji koji zive u domovini i prijetecih nocnih poziva sve
do fizjcke likvidacije. Pored toga, jugoslavenska tijela potpirivala su medusobno ne-
povjerenje menu iseljenicima te su pokretaia dezinformacijske kampanje.

26
Ovjereni prijevod e njemackog jezika Stranica 27 cd 238

2. Jedno od sredstava koje su jugoslavenska tijela drzavne sigurnosti koristila u borbi
protiv neprijateljske emigracije biia je ciljana likvidacija iseljenika u inozemstvu.

II. Strukture donosenja odluka o likvidacijama

Senat nije bio u mogucnosti utvrditi pojedinosti procesa donosenja odluke o likvidaci-
jama u inozemstvu. Meäutim, iz prirode stvari proizlazi kako je krug osoba ukljucenih
u donosenja odluke morao biti drzan sto je moguce manjim.

V proces donosenja odluke u svakom je-siucaju bio ukljucen savezni sekretar unut-
rasnjih poslova koji je bio odgovoran za Sluzbu drzavne bezbednosti SFRJ. Osim
toga, u njegovu je nadleznost ulazilo i odlucivanje o organizaciji i provedbi „specijal-
nih akcija" u inozemstvu. Njegovo uklju6ivanje bilo je potrebno iz razloga sto je cilja-
no usmrcenje izvrseno od strane sluzbe drzavne sigurnosti moglo prouzrociti ozbiljne
vanjskopoliticke smetnje. Samo'njegovim ukljucivanjem u proces dono5enja odluke
bilo je moguce zajamciti da ce savezna sluzba u kratkom roku i strucno izvrsiti
meäunarodne konzultacije koje su spadale u njegovu nadleznost, primjerice u sklopu
meäunarodne policijske razmjene jnformacija. Na taj nacin bio je u mogucnosti dati
potrebne obavijesti kako Saveznom izvrsnom vijecu tako i saveznom sekretaru ino-
stranih poslova.

Isto tako, u ovaj su proces bili ukljucivani i vrhovi republickih sekretarijata unutrasnjih
poslova te ograniceni krug osoba republiäkih siuzbi drzavne sigurnosti.

Savezni savjet za zastitu ustavnog poretka koji je bio ustanovljen za nadziranje SDB-
a nije bio ukljucen u procese donosenja odluka koje su dovodiie do likvidacija, kao
sto nüe bio ukljucen rji republicki Savjet za zastitu ustavnog poretka ustanovljen za
nadzor nad SDS-om.
Ovlereni prijevod s niernackog Iezika Stranica 28 od 288

E. Sur adnik Krunoslav Prates

1, Svjedok Krunoslav Prates, roden 1949. godine, odrastao je u Hrvatskoj te je nakon
zavrsetka skole pohacTao upravnu skolu u Zagrebu. Godine 1971. iselio je u Nje-
macku, navodno u vezi toga 5to je podrzavao takozvano „Hrvatsko proljece" — kada
je s tim u vezi doslo do hapsenja aktivista prema vlastitom iskazu odlucio se na bijeg
u Zapadnu Njemacku. U Zapadnom Berlinu gdje je stanovala njegova sestra odmah
se uputio do Branka Jelica koji je vodio dio hrvatske iseljenicke scene (HNO) te je u
tom svojstvu bio poznat kako medu hrvatskim iseljenicima u Njemackoj tako i u sa-
moj Jugoslaviji. U nadolazecem razdoblju Prates je radio na organizaciji iseljenicke
tiskovine „Hrvatska drzava" ciji je izdavac bila organizacija Branka Jelica („HNO").
Nakon smrti Branka Jelica godinu dana kasnije njegovu ulogu medu iseljenicima
preuzima njegov brat Ivan Jelic; svjedok Prates od tada radi za fvana Jelica te se
stoga u proljece 1973. godine seli za Geretsried pored Münchena gdje je stanovao
ivan Jeüc. Dok je Ivan Jelic bio predsjednik HNO-a Prates je obavljao funkciju njego-
vog giavnog tajnika. Prije svega radio je na pripremi tiskanja navedenih novina te je
napisao i jedan clanak. Jos u Berlinu ozenio je svjedokinju Keti Prates koje je nakon
selidbe u Münchenu iii pored njega radila u nekom elektro-poduzecu.

1975. godine optuzenik Perkovic se obraca svjedokinji Keti Prates u njezinorn zavi-
cajnom gradu Skopju; predajuci joj neki broj telefona zatrazio je od nje da obavijesti
svoga supruga da stupi u kontakt s njime. Kako svjedok Prates to u nastavnom raz-
doblju nije ucinio, optuzenik Perkovic dosao je u stan bracnih drugova Prates u Ge-
retsriedu te je vrbovao svjedoka Pratesa za suradnju sa SDS-om. Svjedok Prates bio
je spreman na takvu suradnji, Sukiadno dogovoru nazivao je optuzenika Perkovica
barem svaka dva tjedna u Hrvatskoj te ga obavjestavao o hrvatskoj iseljenickoj sceni,
osobito o organizaciji Ivana Jelica (HNO-u), a kasnije i o Stjepanu Burekovicu, nje-
govim vezama s ivanom Jelicem te njegovom autorskom radu. Isto tako, izvan
Münchena do5lo je do nekoliko osobnih susreta s optuzenikom Perkovicem, i to naj-
prije u Liege-u (Beigiji), a kasnije u Zapadnom Berlinu, Italiji, Luksemburgu i Spanjol-
skoj (osobito na Kanarskim otocima te na Mallorci). U pravilu su se sastajali dva puta
godisnje. Svjedok Prates je od optuzenika Perkovica u svakom siucaju dobivao re-
fundacüu svojih putnih troskova i ostalih izdataka, a pored toga i novac kojega je ko-
ristio za tiskanje tiskovine „Hrvatska drzava". Negdje od 1989. godine kontakti svje-
doka Pratesa s optuzenikom Perkovicem postajali su sve rjedi te su se ugasili.
28
'

. Ovjereni prijevod s niernackcg jezika Stranica 2S od 288

Pored svog rada za Ivana.Jelica svjedok Prates obavljao je i samostalnu djelatnost u
sklopu koje je vrsio takozvanu plastifikacüu dokumenata. U navedenu je svrhu 1981.
godine u Woifratshausenu unajmio garazu koju je 1982. godine kupio. Predmetna
garaza koja se sastojala od tri meäusohno povezane prostorije i koje je bila nakrcana
strojevima i fotokopirnim ureäajem predstavlja kasnije mjesto pocinjenja djela (rnjesto
zlocina).

Kasnijoj zrtvi Stjepanu Burekovicu svjedok Prates pomagao je kod tiskanja njegovih
knjiga koje su kritizirale kako rezim take i drustveno ureäenje Jugoslavije, primjerice
pripremanjem cetiriju knjiga za tisak, kao i prilikom samog tiskanja knjiga. Posljednja
knjiga Stjepana Burekovica tiskana je u garazi u Wolfratshausenu; tiskane stranice
nastale na taj nacin do Burekoviceve smrti samo su poslozene ali ne i uvezane.

2. Istrazna tijela su od studenog 2004. do fipnja 2005. godine protiv svjedoka Pratesa
upotrijebila prikrivene istrazitelje koji su nastupili pod legendom da zele izdati knjigu o
njegovom agentskom radu,Dana 7.srpnja 2005. godine svjedoku Pratesu odreden
je istrazni zatvor temeljem uhidbenog naloga istraznog suca Saveznog vrhovnog su-
de, a zbog sumnje na sudjeiovanje u ubojstvu Stjepana Burekovica. Nakon podizanja
optuznice i pocetka glavne rasprave pred 6. kaznenim senatom Visokog zemaljskog
sude u Münchenu uhidbeni nalog ukinut je dana 18. svibnja 2006. godine iz razioga
sto je 6. senat dao izvrsiti naknadnu istragu. Dana 29. süecnja 2008. godine ponovo
je izdan uhidbeni nalog protiv svjedoka Pratesa koji je izvrsen dana 31. sijecnja 2008.
godine.Presudom od dana 16.srpnja 2008. godine, a koja je pravomocna od dana
11.veljace 2009. godine, 6. kazneni senat Visokog zemaljskog suda u Münchenu
osudio je svjedoka Pratesa na dozivotnu kaznu zatvora zbog ubojstva Stjepana Bu-
rekovica. Temelj ove osuäujuce presude osobito je bilo utvräenje Visokog ze-
maljskog suda da su se ovdje optuzeni Josip Perkovic i svjedok Prates usuglasili ka-
ko ce netko treci ubiti Stjepana Burekovica u garazi u Woifratshausenu. U tu svrhu je
Prates predao Josipu Perkovicu kopiju kljuca garaze te ga izmeäu dana 25. i 27. srp-
nja 1983. godine obavijestio,da Stjepan Burekovic dana 28. srpnja 1983. godine
namjerava doci u predmetnu garazu.

. 29
Ovlereni prijevod s njemackeg iezika srranica 30 od 238

F. Os o ba koje je zrtva Stjepan
— Burekovic

I. Stjepan Burekovic roßen je kao pripadnik hrvatskog naroda dana 8. kolcvoza 1926.
godine u Petrovaradinu koji je tada pripadao „Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca",
a danas se kao dio grade Novi Sad nalazi na teritoriju Republike Srbije. Godine
1951. zavrsio je studij na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a od 1956. godine bio
je financijski direktor rafinerije u Sisku.

ii. U jednom trenutku koji nije poblize poznat, a vjerojatno tijekom 1950ih godina,
ozenio se. Sa suprugom Gizelom koje je u ovom postupku sudjelovala u svojstvu
sporednog tuzitelja imao je sina Damira Burekovica roßenog 10. sijecnja 1955, godi-
ne. Damir Burekovic preminuo je nekolikog godina nakon svoga oca u Kanadi.

Godine 1964. godine Stjepan'Burekovic imenovan je komercijalnim direktorom novo-
osnovanog odjela INA-e „trgovina" te je bio zaduzen da osigura proizvodnju i prodaju
svih proizvoda rafinerije na domacem trzistu. U svibnju 1980. godine, Stjepanu Bure-
kovißu povjerena je funkcija direktora marketinga radne organizacije INA te je bio
zaduzen za usklaßivanje proizvodnih planova svih tvornica INA-e s potrebama trzis-
ta. U njegovo podrucje rada takoßer je ulazila i nabava sirove nafte u zemlji i u ino-
zemstvu, i to u obliku izrade planova potrebe i nabavke deviza iz republika. U svoj-
stvu direktors Stjepan Burekovic bio je visoko pozicioniran na hüerarhijskoj Ijesivici
INA-e; nadreßeni su mu bili samo zamjenik predsjednika i predsjednik.

iii. Od travnja 1975. do sijecnja 1983. godine Stjepan Burekovic bio je suradnik nje-
macke obavjestajne sluzbe Bundesnachrichtendienst (BND). Predmetnoj je sluzbi
prosljeßivao obavijesti gospodarske, aii i vojne naravi — osobito ukoliko su se iste od-
nosile na opskrbu naftom. Za predmetne informacije BND mu je platio barem
150.000 njemackih maraka.

IV. U petak, 23. travnja 1982. godine, Stjepan Burekovic skupa sa svojom tadasnjom
Ijubavnicom, svjedokinjom Snjezanom Brkic roßenom Jaksic, iz Hrvatske krece za
Austriju gdje ostaje do 12. svibnja 1982. godine. Snjezana Brkic se potom vraca za
Jugoslaviju.
Ovjereni pnjevod s njemackog jezika Stranica 31 od 238

Nakon toga, Stjepan Burekovic najprije odlazi dva tjedna na Tenerife, a 27. svibnja
1982. godine leti za München te 1, lipnja 1982. godine kod grade' Münchens podnosi
zahtjev za dobivanje poiitickog azila. Predmetni.zahtjev pozitivno je rijesen dana
27. Iistopada 1982. godine. Razlog za bijeg iz SFRJ izmeöu ostalog je bila bojazan
da öe u svojstvu visoko rangiranog menadzera biti osobno okrivljen za losu gospo-
darsku situaciju u Jugoslaviji, a takvo sto Stjepan Burekovic naslucivao je jos od po-
cetka 1982. godine. Osim toga, vec je nekoliko godina imao namjeru napustiti Jugo-
slaviju i objaviti svoje knjige koje su bile kriticke kako prema rezimu tako i prema
drustvenom ureöenju. Eventualno je racunao i na to da je procurio njegov obavjes-
tajni rad kojega je u Hrvatskoj obavljao za BND, buduci je kratko vremena prije toga
pokusao vrbovati jednog drugog radnika INA-e za suradnika. Dana 22. travnja 1982.
godine posljednji,je put otisao u svoj ured te je oko 12 sati prijavio bolovanje.

V. „Nestankom" Stjepana Burekovica bavi se clanak u jednim zagrebackim novinama
od dana 31. srpnja 1982. godine. Predmetna tiskovina pise o glasinama po kojima je
Stjepan Burekovic ostetio trgovinsku organizaciju INA za nekoliko milijuna dolara, da
je cak prodao cijeli'jeden tanker nafte na vlastiti racun. Meöutim, prema sluzbenim
obavijestima poduzeca INA u sklopu nadzora nisu naöene nikakve nepravilnosti.

Vl. Sin Stjepana Burekovica, Damir, vec je u srpnju 1981. godine pobjegao iz Jugo-
slavije kako bi izbjegao sluzenje vojnog roka u Jugoslaviji te je podnio zahtjev za do-
bivanje azila. Od svibnja 1982: godine otac i sin zajedno su stanovali u Münchenu.
Novcane brige nisu morile Stjepana Burekovica: na njemackim, austrijskim i svi-
carskim bankovnjm racunima raspolagao je sa cca. 500.000 njemackih maraka.

Vll. U Münchenu Stjepan Burekovic stupio je u kontakt s hrvatskim iseljenicima, oso-
bito s dr. Ivanom Jelicem koji je vodio organizaciju HNO. HNO je nastao 1950. godic
ne u Njemackoj pod vodstvom dr. Branka Jelica, a bio je zamisljen kao savez
hrvatskih nacionalista i hrvatske inteligencije te je trebao biti zajednicki pokret svih
nestranackih Hrvata koji streme k stvaranju neovisne hrvatske drzava osloboäene
komunizma i iz koje su iskljucene fasisticke snage („Ustase"). Meöutim, zbog razjedi-
njenosti i razmrvljenosti hrvatskih iseljenickih krugova HNO nije uspio postici ovaj cilj
ovog zajednickog pokreta.

31
ji7)31
Ovjereni prijevod e ntemackoa iezika Stranica 32 oB 23B

Rad HNO-a nakon toga vise je bio upravljen na odrzavanje manifestacija i internih
sastanaka. Godine 1972. umro je dr. Branko Jelic te ga je u HNO-u naslijedio njegov
brat dr. Ivan Jelic koji je vodio poslove HNO-a iz Geretsrieda blizu Münchena. Njiho-
vu tiskovinu od 1955. godine predstavlja „Hrvatska dr2ava" za koju je Stjepan Bure-
kovic u nastavku napisao cca. pet clanaka. Dr, Ivan Jelic nije pristajao na teroristicke
akcije.

Vlll, Stjepan Burekovic je s dr. Ivanom Jelicem razgovarao o mogucnosti tiska knjiga
koje je vec bio napisao u Hrvatskoj. Dr. Ivan Jelic posredovao je u uspostavljanju
kontakta s Krunoslavom Pratesom koji nije bio samo desna ruka dr. Ivana Jelica u
HNO-u vec je izmeäu ostafog imao i jednu malu tiskaru u Wolfratshausenu (tek od
proljeca 1983. godine). U toj tiskari kasnije je ubijen Stjepan Burekovic. Krunos(av
Prates tamo je pripremio cetiri knjige Stjepana Burekovica za tisak, ukljuciv u to i
tiskarske ploce, a sto je i naplatio. Sam tisak obavila je jedna veca tiskara. Jedino je
tisak posljednje knjige uslijedio u vlastitoj reziji. Stjepan Burekovic cesce se je u Ge-
retsriedu nafazio sa Krunoslavom Pratesom kako bi raspravljali o pripremi za tisak iii
ispravcima, a 'l983. godine Stjepan Burekovic u Wolfratshausenu je prijavio firmu s
nazivom „Hrvatska knjiga" [„Das kroatische Buch"]. Za tu firmu unajmio je poätanski
pretinac u posti u Wolfratshausenu.

IX. Od studenog 1982. godine Stjepan i Damir Burekovic imali su dojam da je njihov
stan pod nadzorom. Kako se ovaj dojam pojacavao u lipnju 1983. godine, preselili su
se dana 14. srpnja 1983. godine u novi stan u Münchenu, a novu adresu dostavili su
samo policiji. Ubrzo nakon selidbe meäu hrvatskim iseljenicima pojavile su se glasine
kako je Stjepan Burekovic u Frankfurtu postao zrtva atentata, a Stjepan Burekovic je
i inace zivio u strahu od jugoslavenske tajne sluzbe. Osobito se bojao kako bi ga do-
ticne sluzbe mogle ubiti iii oteti zbog objave knjiga. Svojoj münchenskoj djevojci,
svjedokinji Herti Stoßberger koju je upoznao u svibnju 1983. godine rekao je kako je
za njime raspisana glavarina u iznosu od 500.000 njemackih maraka.

X. U tiskovini „Bild am Sonntag" od dana 5. prosinca 1982, godine objavljen je inter-
vju sa Stjepanom Burekovicem u kojem isti govori o svojoj nekadasnjoj poziciji u INA-
i te o tome daj e napisao nekoliko knjiga u kojima se kriticki pozabavio s jugoslaven-
skim politickim rukovodstvom.

32
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 33 od 233

Spominje se knjiga „Komunizam — velika prijevara" te se prikazuje jedan odlomak iz
knjige „Ja, Josip Broz Tito" o sukobu izmedu Tita i njegove supruge Jovanke.

Na pitanje od kuda ima svoje informacije Stjepan Burekovic odgovara: „Dvadeset
godina slobodno sam se kretao medu jugoslavenskim vlastodrscima. Cuo sam i vidio
puno toga — puno i previse. Kaze kako ga je jugoslavenski partijski tisak trenutno
proglasio stvorenjem koje je narodnoj ekonomiji prouzrocilo stetu u iznosu od 250
milijuna maraka i tvrdi da je sa svjetskih mora pokrao cijeli tanker pun sirove nafte i
potom prodao naftu na vlastiti racun. MecTutim, kaze kako je sve to laz, a te se lazi
siri iz razloga sto ga proganja jugoslavenska tajna sluzba jer znade previse drzavnih
tajni — proganjati ce i njega i njegovog sine „dok nas ne ubiju."

U izdanju 24/1982 tiskovine „Nova Hrvatska" koje je izlazila u Londonu (a bila je
bliska Hrvatskom narodnom vijecu HNV-u) Stjepan Burekovic istice kako su rezerve
naftnih derivata koje Jugoslavija ima za slucaj rate „katastrofalno male" te da su do-
voljne samo za 15,5 dana. iznio je kako Armija svoje gorivo skladisti u podzemnim
skiadistima te s tim u vezi imenuje nekoliko iokacija. Isto tako navodi mjesta gdje su
skladista naftnih derivate Savezne direkcije za rezerve industrijske robe, a ta,saz-
nanja ima jer je bio clan stabe za opskrbu naftom i mazivima pod ratnim uvjetima za
cüelu Hrvatsku. Kaze da nije ponio ratne iii ostale planove ali da ima jako dobar mo-
zak.

XI. Prema spoznajama SDS-a Stjepan Burekovic jos je u prosincu 1982. godine,
dakle jos prije svog bijega, napisao knjige „Ja, Josip Broz Tito",' „Komunizam —velika
prüevara", „Crveni menadzeri" te „Promasaj samoupravljanja" koje su se odnosile
kriticki spram rezima, te je rukopise pohranio u sefovima inozemnih banaka.

Stjepan Burekovic dao je tiskati na vlastiti tro5ak knjige „Komunizam — velika prijeva-
ra" (4.000 primjeraka), „Ja, Josip Broz Tito" (4.000 primjeraka), „Sinovi orla" (3.000
primjeraka), „Crveni menadzeri" (3.000 primjeraka), „Slom ideala" (4.000 primjeraka)
te „Promasaj samoupravljanja" (broj primjeraka na hrvatskom jeziku nije poznat); od
toga je samo knjiga „Crveni menadzeri" tiskana u tiskari Krunoslava Pratesa:
/I t2~~
Ovjerent prijevod s njemaökog jezika Stranica 34 od 23B

Predmetne knjige Stjepan Burekovic slao je visokim duznosnicima i novinarima u
Jugoslaviji, a u ostalom ih je prodavao hrvatskim iseljenicima.

Dana 11. listopada 1982. godine SDS je sastavio specijalnu informaciju o knjizi „Ko-
munizam — velika prijevara" koja se protezala na osern stranica. Prema toj informaci-
ji, naklada knjige brojala je 3.000 primjeraka, tisak je financirao Stjepan Burekovic te
se knjiga prodaje dobro. Na sajmu knjiga u Frankfurtu Stjepan Burekovic navodno je
upoznao veci broj hrvatskih iseljenika. Knjiga s podnaslovom „Roman" navodno ima
mali format s vrlo malim slovima na 133 stranice da bi se (prema tvrdnjama autora)
lakse mogla prenijeti u Jugoslaviju. Cilj knjige je navodno izazvati dojam raspada so-
cijalistickog drustva iznutra. „Sluzeci se tehnikom pisanja romana, autor na n
ajgrublji .
i najperfidniji nacin izvrce sliku istine kako bi pisao o grdoj sudbini radnika u komunis-
tickom rezimu." Temeljne teze knjige izmeäu ostalog glase: „Komunizam je vrlo ne-
pravedan i pokvaren sustav" te „Komunizam je smrtni neprijatelj covjecanstva." Uloga
Partije sastoji se u tome da Ijude izrucuje policiji te da ih zastrasuje, uslijed cega se
Ijudi ne usude reci istinu. Osim navedenog, predmetna specijalna informacija prika-
zuje sadrzaj tog „romana" te naglasava napade na drustveno ureäenje Jugoslavije.

O drugoj knjizi „Ja, Josip Broz Tito" SDS je dana 26. studenog 1982. godine takoäer
sastavio specijalnu informaciju, i to na sedam stranica: i ovaj put je Stjepan Bureko-
vic financirao tisak 3.000 primjeraka. Prvi primjerci su „drsko dostavljani pojedinim
najvisim politickim duznosnicima Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije te
Socjjajisticke Republike Hrvatske". U pismima upucenim prijateljima kojima je poslao
predmetnu'knjigu Stjepan Burekovic najavljuje kako ce poslati daljnje romane koji se
jos tiskaju te da isti nece biti „niste manje senzacionalni od prva dva". Stjepan Bure-
kovic je rekao kako je materijal za ovu te za sve druge knjige skupio za vrijeme lova i
vecera s najvisim politickim i gospodarskim duznosnicima Jugoslavije. Knjiga ima
368 stranica. Ciij knjige je licno diskreditirati predsjednika Tita, ostale vodece politic-
ke licnosti Jugoslavije, njezino drustveno ureäenje, sve drzavne i drustvene strukture
te unistiti njezin meäunarodni ugled.

34
Ovlereni prijevod a nlernackoo lezika Stranica 35 od 238

Navodi se da je Tito prikazan kao amoraina i pokvarena osoba koja je prevarila na-
rod te knjiga sfalno umanjuje dostignuca koja su postignuta u razvoju Jugoslavije
tvrdeci da je samoupravijanje propalo jednako kao i reforma poljodjelstva. „Ustase"
opisuje kao simbol nove neovisne drzave, da u domovinu dolaze pojedine elitne oso-
be koje se bore protiv komunizma kako bi poveli narodni ustanak, a imenima i poj-
movima iz aktuainog drustveno-poiitickog zivota Jugoslavije pridodao je vulgarne
komentare te uz njih veze tendenciozne tvrdnje.

Xll. Stjepan Burekovic nastojao je postici vodeci polozaj medu hrvatskim iseljenici-
ma. Isto tako, razlicife skupine su ga molile da ujedini razmrvljeno iseljenistvo. S tim
u vezi dr. Ivan Jelic predlozio ga je — uz njegovu suglasnost —. kao kandidata za
Hrvatsko narodno vijece (HNV). HNV bio je krovna udruga vise hrvatskih iseljenickih
organizacija sa sjedistem u New York-u. Cinjenicu da je kao bivsi jugoslavenski di-
rektor te kao autor bio poznat, Stjepan Burekovic htio je iskoristiti kako bi pod svojim
vodstvom ujedinio sve hrvatske iseljenicke skupine. Kako bi ljudima skrenuo paZnju
na sebe zagovarao je postavljanje radio-oda5iljaca na jednom brodu na Jadranu.

G. Os o bna situacija optuzenika

I. Osobna situacija optuzenika Zdravka Mustaca

1. Optuzenik Mustac roden je 23. sijecnja 1942. godine u Zagrebu/Hrvatskoj. Hrvat-
ski je drzavljanin Ozenjen je s Julijom Ropelevski-Mustac roäenom 12. rujna 1947.
godine. Do uhicenja u ovom predmetu stanovao je na imanju u viasnistvu njegove
supruge u Hrvatskoj na adresi 10431 Sveta Nedjelja, Ulica Padez 18. Bracni par ima
dva siria. Mladi sin Andrija Mustac, roden 24, kolovoza 1989, godine, boluje od psihi-
cke bolesti te je pod skrbnistvom svojih roditelja, a kao invalid prima socijalnu pomoc.
Stariji sin Matija od sredine 2014. godine zivi i radi u Kanadi.

Optuzenik ima zdravstvenih poteskoca koje ne zahtijevaju stalnu medikaciju.
gV.s~
Ovlereni prilevod s njemackog iezika Siranica 36 cd 238

Optuzenik prima mjesecnu starosnu mirovinu u neto-iznosu od 5.576,66 HRK sto
iznosi cca. 733 6.

2. Nakon zavrsetka studija 1964. godine optuzenik Mustac je sve do umirovljenja
1993. godine bio zaposlen u sluzbi drzavne sigurnosti bivse Jugoslavije. Od 1964. do
kolovoza 1979. godine bio je operativni radnik SDS-a SRH u Centru SDS-a Zagreb.
Nakon toga je do hpnja 1982. godine bio nacelnik navedenog centra. Od 17. lipnja
1982. do rujna 1985. godine optuzenik je bio zamjenik republickog sekretara unutra-
5njih poslova SRH, dakle zamjenik ministra unutarnjih poslova, te samim time politic-
ki nacelnik SDS-a SRH. Od listopada 1985. do 31. ozujka 1991. godine optuzenik
Mustac radio je u SDB-u u Beogradu koji je pripadao SSUP-u. Najprije je bio po-
mocnik saveznog sekretara zaduzen za informatiku, a nakon jedne godine unaprije-
den je u podsekretara, dakle zamjenika ministra i samim time postaje poiiticki nacel-
nik SDB-a u Beogradu. Kada je u travnju 1991. godine postalo razvidno da se SFRJ
raspada postaje savjetnik za sigurnost novoizabranog hrvatskog predsjednika Franje
Tußmana. Nakon sest mjeseci prelazi u novoosnovanu Sluzbu za zastitu ustavnog
poretka u kojoj je obnasao funkciju zamjenika nacelnika siuzbe. Ovdje ostaje raditi do
umirovljenja krajem 1993. godine.

3. Optuzenik Mustaß do sada nije kaznjavan.

Il. Osobna situacija optuzenika Josipa Perkovica

1. Optuzenik Josip Perkovic roßen je dana 17. svibnja 1945. godine u Novom l.ickom
Selu, Opcina Nasice u Hrvatskoj. Hrvatski je dr2avljanin, Ozenjen je s Dragicom Per-
kovic roßenom 12. svibnja 1946. godine. Bracni par ima sina Sasu Perkovica roße-
nog 26. kolovoza 1967. godine. Do uhicenja optuzenik je sa svojom suprugom sta-
novao u stanu koji je vlasnistvo njegove supruge i njegovog sine te se nalazi na
adresi Zagreb, Pantovcak 194a.

Optuzenik prima-mjesecnu starosnu mirovinu u iznosu od 6.500 HRK sto iznosi cca.
800 6. Njegova supruga prima viastitu starosnu mirovinu.

Optuzenik ima raznih zdravstvenih tegoba, meßu njima hipertonija i dijabetes zbog
cega prima lijekove.

36
g72~~
Ovjereni prijevod s njemaökog jezika Stranica 37 od 238

2, Optuzenik Perkovic dobio je 1969. godine diplomu Ekonomskog fakulteta u.Osije-
ku. Nakon toga radio je ukupno cca. 20 godine u SDS bivse SRH. Od 15. sijecnja
1970. godine radio je u SDS-u SRH, Centar Osijek, izmeäu ostalog kao inspektor u
Drugom odjelu koji se bavio i problemom iseljenistva, Ovaj je rad prekinuo 1971. i
1972. godine kako bi odsluzio vojni rok, i to kao obican vojnik u garnizonu u Dohoju
(Bosni i Hercegovini). Dana 5. rujna 1979. godine postao je nacelnik II. odjela u glav-
nom sjedi5tu SDS-a SRH u Zagrebu, a ovu funkciju obavlja do imenovanja za po-
mocnika repubfickog sekretara unutrasnjih poslova SRH (strucni nacelnik) 1986. go-
dine. U travnju 1990. godine postaje podsekretar Sekretarijata unutrasnjih poslova
SRH te je time imenovan za politickog nacelnika SDS-a. Kada je u ozujku 1991. go-
dine postalo razvidno da se socijaiisticka Jugoslavija raspada te da ce se Hrvatska
osamostaliti preiazi u Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. U nastavku je sve do
umirovljenja 1995. godine u cinu brigadira hrvatske vojske radio u raznim hrvatskim
obavjestajnim sluzbama, najprije u Sigurnosno-informativnoj sluzbi (SIS-u) u Zagre-
bu. Pocetkom 1992. godine bio je pomocnik ministra obrane Republike Hrvatske te
nacelnik Sigurnosno-informativne sluzbe (SIS-a). Krajem 1994. godine odlazi u Hr-
vatsku izvjestajnu sluzbu (HIS).

Od 1995. godine optuzenik je umirovljenik.

3. Optuzenik Perkovic do sada nije kaznjavan.

III. Sposobnost optuzenika shvatiti svoje radnje i upravljati istima

Sposobnost optuzenika shvatiti svoje radnje i upravljati istima (sposobnost odluciva-
nja i rasuäivanja) u trenutku pocinjenja djela nije bila niti dokinuta niti u bitnome
umanjena.

37
Ovjereni prijevod a njemaekog jezika Stranica 38 od 238

H.Radn'e ko'e rethode zbivanima dang 28.sr n a 1983. odine

I. Dezinformacijska kampanja

2. Jugoslavenske iseljenike u inozemstvu nisu pratile samo sluzbe drzavne sigurnosti
bivsih socijaiistickih republika i autonomnih pokrajina, vec i SDB koji je nastojao
sprijeciti njihovo politicko djelovanje. Sredstvo ove borbe bile su dezinformacijske
kampanje koje su sluzile tome da dovedu u pitanje ugled pojedinih clanova iseljenic-
ke scene te da unutar iseljenickih zajednica posiju nepovjerenje i nemir. U te kampa-
nje ulazi i akcija „Pismo" koje je pokrenuta 1981. godine. Ovu dezinformacijsku kam-
panju uskjaäivao je SDB SFRJ te ju je proveo uz sudjelovanje nekoliko sluzbi drzav-
ne sigurnosti bivsih republika i pokrajina Jugoslavije, osobito uz pomoc Sluzbe
drzavne sigurnosti Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon sto je postalo poznato da je Stjepan Burekovic dana 23. travnja 1982. godine
napustio drzavu te se nastanio u Saveznoj Republici Njemackoj, tadasnji savezni
sekretar unutrasnjih poslova Stane Doianc te naöelnik Drugog odjela SDB-a, Stanko
Cojak, odlucili su prosiriti akciju „Pismo" i na Stjepana Burekovica. Pozadina toga lezi
u cinjenici sto je Stjepan Burekovic unutar iseljenicke scene u Njemackoj razvic poli-
ticku djelatnost i u drugoj polovici 1982. godine stekao odreäeni ugled. Hrvatski ise-
ijenici u Njemackoj su poceli da u njemu vide odreäenu nadu. Meäutim, daljnji povod
za dezinformacijsku kampanju protiv njega bila je i njegova publicisticka djelatnost u
koju spadaju i knjige koje je objavio nakon bijega, a koje se kriticki odnose prema
rezimu i drustveno-politickom ureäenju {vidi naprüed prikaz u zivotopisu Stjepana
Burekovica u odsjeku F). Za provedbu bio je zaduzen Bozidar Spasic, operativni
radnik Drugog odjela SDB-a. Potrebne podatke za provedbu eventualnih mjera
dezinformacije Bozidar Spasiä dobio je od sluzbi drzavne sigurnosti republika i auto-
nomnih pokrajina SFRJ, tako iz Bosne i Hercegovine te iz Slovenije, a osobito iz
Hrvatske. Sam Spasic nije imao suradnike u inozemstvu kojima bi se mogao obratiti.

38
/(Fg%8'
Ov)erem prijevod a olemackog jezika Stranica 39 od 238

U sklopu akcije „Pismo" protiv Stjepana Burekovica, Bozidar Spasic je krivotvorio
jednu razglednicu na cijoj je prednjoj strani bilo naslikano hrvatsko spornen-obiljezje
Bleiburg u Austriji te je s desna dodao sliku Stjepana Burekovica. Na poledini razgle-
dnice napisao je ispod adrese „Kroatische Buch, Postfach 1213, 8190 Wolfratshau-
sen, WDeutschland"ponudu Stjepana Burekovica da na narudzbu terno navedenih
knjiga ciji je autor Stjepan Burekovic odobri 30% popusta. U tiskari SDB-a Bozidar
Spasic dao je izraditi veliki broj ovih razglednica te ih je poslao jugoslavenskim ise-
Ijenicima u Europi, pa tako i u Zapadnoj Njemackoj. Povodom proljetnog sajma u
Leipzigu u ozujku 1983. godine predmetne je razglednice preko Leipziga prebacio za
Braunschweig te ih je otaie odaslao putern poste.

3. Motiv spornen-obiljezja u Bleiburgu SDB i Spasic izabrali su iz razloga sto su znali
da predmetno mjesto sjecanja kod hrvatskih iseljenika budi posebne emocije. Hrvat-
ski su iseijenici na to mjesto dolaziii sedamdesetih i osamdesetih godina i iz Njema-
cke kako bi prisustvovali politickim manifestacijama i manifestacijama sjecanja.

Osnivanje SFRJ se vremenski poklapa s krajem Drugog svjetskog rata. Na borbe
koje je Tito vodio protiv osovinskih sila i,njihovih kolaboratera na teritoriju Jugostavije
nadovezuju se represivne mjere protiv pristasa kolaboracionistickih rezima osnovanih
nakon njemackog napada na Jugoslaviju, osobito hrvatskih ustasa i srpskih cetnika.

Za dezinformacijsku kampanju posebno znacenje ima takozvani „Bleiburski pokolj"
koji je tako nazivan u krugovima jugoslavenskih iseljenika. Hrvatske postrojbe fasis-
ticke Nezavisne Drzave Hrvatske (NDH), srpski i crnogorski cetnici te postrojbe slo-
venskih domobrana koje su jos i nakon 8.i9. svibnja 1945, godine nastavile borbe
protiv Titove jugoslavenske osloboditeljske vojske su nakon kapitulacije i nakon sto
su razoruzane bez bilo kakvog sudskog postupka postaii zrtva masovnih strijeljanja iii
su slani na „marseve smrti". U Slovenüi ova se zbivanja naziva „Viktrinskom tragedi-
jom", a u Hrvatskoj „Bleiburskom tragedüom".

39
Ovjereni prileved a nlernackeg lezika Stranica 40 ad 238

U socijalistickoj jugosiavenskoj kuituri sjecanja nazivani su „zavrsnim bitkama", „za-
vrsnim vojnim operacijama" iii „veiiko finale u Koruskoj". Porazene snage Nezavisne
Drzave Hrvatske pokusale su doci do Austrije koje je bila okupirana od strane savez-
nickih vojski. Kako su, meäutim, u Koruskoj bile i britanske snage i snage Jugosla-
venske narodne armije, tamo i nakon zavrsetka rate dolazi do borbi s partizanima. U
Bteiburgu je vodstvo hrvatskih postrojbi pred britanskim postrojbama polozilo bezu-
vjetnu kapituiaciju te je nakon toga moralo prihvatit izrucenje Jugoslavenskoj narod-
noj armiji.

4. Osim toga, Sozidar Spasic je u sklopu dezinformacijske kampanje protiv Stjepana
Burekovica krivotvorio i izdanje br. 14 tiskogine „Nova Hrvatska" koje je izaslo dana
17, srpnja 1983. godine u Londonu. Izmeäu ostalog izmislio je inteivju sa-Stjepanom
Burekovicem u vezi kojeg je na naslovnici tih novina napisao sljedece; „S. Burekovic:
Necu se kandidirati za parlament Hrvatskog narodnog vijeca". Od ove tiskovine Spa-
sic je u tiskari SDB-a dao izraditi nakladu od 5.000 primjeraka koje je prebacio za
Dortmund, a iz Dortmunda tiskovina je raspaäavana kao i izvornik. Daljnje primjerke
stavio je u optjecaj na njemackim zeljeznickim kolodvorima na kojima se prodavala i
izvorna tiskovina. Dio krivotvorene tiskovine poslao je za London iii jugoslavenskim
iseljenicima.

5. Akcija;,Pismo" koje je bila pokrenuta i protiv Stjepana Burekovica predstavlja kon-
tra-propagandu bivsih jugoslavenskih siuzbi sigurnosti protiv emigracüe koju su te
sluzbe nazivale fasistickom. I u konkretnom slucaju cilj akcije je predstavljalo i uzne-
mirivanje iseljenicke scene i stvaranje nesigurnosti. Predmetna nesigurnost je meäu
iseljenicima izmeäu ostalog stvorila i dojam da autor razglednice nije posiljatelj nave-
den na samoj razglednici vec bivsa jugoslavenska tajna siuzba. Slanjem ovih raz-
glednica odnosno navedene tiskovine na njihove adrese, iseljenicima je trebalo biti
pokazano da jugoslavenska Sluzba drzavne bezbednostio njima znade jako puno.

Meäutim, cilj akcüe takoäer se sastojao u klevetanju pojedinih iseijenika, ovdje Stje-
pana Burekovica. Kod onih jugoslavenskih iseljenika koji nisu prepoznali da je stvarni
posiljatelj razgiednice jugoslavenska S(uzba drzavne bezbednosti trebalo je stvoriti
dojam da Stjepan Burekovic povezuje sjecanje na Bleiburg s vlastitim ekonomskim
interesima.

40
Ovjereni prüevod a njemaokog jezika Stranica 4'i oo 238

Time je trebalo rusiti njegov ugled. Kao 5to je i bilo namjeravano, Stjepan Burekovic
se nakon primitka narudzbi svojih knjiga te novcanih doznaka umanjih za 30-postotni
popust kojega on nije bio odobrio morao potruditi da objasni cijelu stvar. Kako bi sa-
nirao stetu bio je prisiljen posluziti se i publicistickim sredstvima, i to na nacin da je
tiskanim medijima napisao citateljska pisma. U konacnici ove su mjere dezinformaci-
je kod 5tjepana Burekovica (i kod njegovog sina Damira) pojacaie osjecaj osobne
ugrozenosti jer su obojici pokazale da se nalaze u fokusu jugoslavenskih tijela drzav-
ne sigurnosti.

6. Isto tako, krivotvorenjem tiskovina i razglednica trebaio je pripremiti i teren da se
kasnije usmrcenje Stjepana Burekovica prikaze kao obracun medu sukobljenim
hrvatskim iseijenicima.

II. Operativna obrada Stjepana Burekovica: akcija „Brk"

1. Nakon sto je Stjepan Burekovic dana 23. travnja 1982. godine napustio Jugoslavi-
ju, optuzenik Josip Perkovic je u svojstvu nacelnika Drugog odjela SDS-a SRH u
svibnju 1982. godine inicirao pokretanje istrage protiv 5tjepana Burekovica. I ova je
istraga — kao, primjerice, dezinformacijska kampanja,,Pismo" za koju je bila odgovor-
na savezna razina — dobila odredeni naziv. Kako je Stjepan Burekovic nosio upadlji-
ve brkove, akcija upravljena protiv njega dobila je ime „Brk". Predmetnu akciju vodio
je Centar SDS-a Zagreb jer je Zagreb bio posljednje mjesto stanovanja Stjepana
Burekovica.

2. Dana 7. srpnja 1982. godine, nacelnik SDS-a SRH odobrio je predmetnu akciju. U
to vrijeme, nacelnik republickog SDS-'a bio je optuzenik Zdravko Mustac. Odobrenju
je prethodio postupak koji je imao vise faza Prijedlog za akciju „Brk" potjece iz Dru-
'gog odjela Centra SDS-a Zagreb. Franjo Vugrinec, nacelnik ovog centra, ovaj je pri-
jedlog sluzbenim kanalom dostavio republickom SDS-u. Nacelnik tamo5njeg Drugog
odjela, optuzenik Josip Perkovic, dao je svoju suglasnost na taj prijedlog, a nakon
toga sef ovoga tijela viasti, Zdravko Mustac, dao je formalnu dozvolu. Davanjem ove
dozvole, eventualna istraga protiv Stjepana Burekovica presla je u „operativnu obra-
du", Operativna obrada predstavlja najvisi stupanj istrage koju vodi SDS.

41
AV<A
Ovjereni orijevod e ijemackoa jezika Stramca c2 od 288

Cilj operativne obrade sastojao se izmeäu ostalog u tome da se prati aktivnosti Stje-
pana Burekovica u iseljenistvu u Njemackoj za koje je SDS u meäuvremenu bio saz-
nao. Osim toga trebalo je istraziti je li Burekovic bio suradnik neke strane obavjestaj-
ne sluzbe. Cinjenica da je Stjepan Burekovic u stvarnosti vec godinama dostavljao
BND-u informacije do tada nije bila poznata jugoslavenskim sluzbama drzavne sigur-
nosti. Zakljucno, istraga je trebala razjasniti je li Stjepan Burekovic u skiopu svog pri-
jasnjeg rada unutar organizacije INA na stetu svoga poslodavca stekao ne-
pripadajucu imovinsku korist. Naime, takve su vijesti kruzile u jugoslavenskim ma-
sovnim medijima onoga vremena.

3. Optuzenik Josip Perkovic na poseban je nacin sudjelovao u akciji „Brk". Kako je
bilo poznato s kirne unutar iseljenicke scene Stjepan Burekovic u IViunchenu odrzava
odnosno pokusava ostvariti kontakte, u igru ulazi Krunoslav Prates. Josip Perkovic
vrbovao je Krunoslava Pratesa vec u tijeku svog prijasnjeg rada na funkciji nacelnika
Drugog odjela Centra SDS-a Osijek kao suradnika u iseljenickoj sceni oko HNO-a i
dr. Ivana Jelica. Gdlaskom na mjesto naceinika Drugog odjela republickog SDS-a u
Zagrebu Josip Perkovic je kao oficir za vezu sa sobom poveo Krunoslava Pratesa te
ga dalje anga2irao pod kodnim imenima „Boem" i „Stiv". Prates se nalazio u nepo-
srednoj blizini dr. Ivana Jelica i njegovih aktivnosti u svojstvu predsjednika HNO-a, a
Stjepan Burekovica upravo se pridruzio njemu,

Osim toga, za akciju „Brk" — pored ostalih radnika Prvog i Drugog odjela Centra SDS-
a Zagreb — bio je odgovoran Goran Ljubicic u syojstvu inspektora Drugog odjela toga
centra. Isto tako, odjeli SDS-a u ovom su predmetu suraäivali i s drugim tijelima
vlasti, primjerice financijskom policüom i Saveznom deviznom inspekcijom.

4. Dana 16. veljace 1983. godine, Center SDS-a Zagreb podnio je Okruznom drzav-
nom odvjetnistvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv Stjepana Burekovica zbog kaz-
nenih djela protiv osnova samoupravnog socijalistickog drustva te protiv sigurnosti
SFRJ (clanci 131. i 133. st. 1..i 2. Kaznenog zakona SFRJ). U obrazlozenju se navo-
di kako je Stjepan Burekovic stupio u kontakt s vodecim osobama ekstremnih fasis-
tickih iseljenickih organizacija, meäu njima HNO i dr. Ivan Jelic. Takoäer se tvrdi da
djeluje neprijateljski protiv SFRJ te da je u svojim clancima u tiskovinama fasisticke
emigracije i knjigama koje izdaje u inozemstvu pozvao na rusenje vlade te na protu-
ustavnu promjenu drustvenog ureäenja SFRJ, i da je ujedno i podupirao takve teznje.

42
AV.ii
Ovjereni pnievod s niemackog lezika Stranica 43 od 238

Osim toga se navodi kako je u zloj vjeri netocno prikazao drustveno-politicku i gos-
podarsku situaciju u drzavi te da s neprijateljske pozicije vrijeda i napada Josipa Bro-
za Tita i ostale duznosnike SFRJ.

III. Kaznena prijava Sluzbe drustvenog knjigovodstva
Socijalisticke Repubiike Hrvatske

Sluzba drustvenog knjigovodstva podnijela je drzavnom odvjetnistvu u Zagrebu dana
27. prosinca 1982, godine kaznenu prüavu protiv Stjepana Burekovica. Teretilo ga se
za nanosenje stete imovini bivseg posiodavca, cl. 107. st. 2 hrvatskog Kaznenog za-
kona. Tvrdilo se da je prilikom sklapanja ugovora o kupnji protukorozivnog sredstva
tektila 1978. i 1979, godine doslo do nepraviinosti cime je radnoj organizaciji INA-
trgovina nastaia stete u iznosu od 2.313.198,40 dinara, a Stjepan Burekovic tada je
radio kao njezin direktor.

43
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranioa 44 od 238

I. Ubo'stvo St e ana Burekovica

I. Odluka o ubojstvu Stjepana Burekovica, motiv za ubojstvo

1. Stjepan Burekovic postao je dana 28. srpnja 1983. godine zrtva likvidacije koju su
nalozile bivse jugoslavenske tajne sluzbe. U donosenju odluke sudjelovali su, pored
optuzenika Mustaca, daljnji visokopozicionirani duznosnici Partije i drzave u SRH koji
nisu poblize poznati. U Hrvatskoj, odluka je donesena ubrzo nakon 15. travnja 1983.
godine. Nakon toga, likvidaciju odobrava savezni sekretar unutrasnjih poslova Stane
Dolanc, a potom ju prbvodi SDS SRH.

2. Motiv za ubojstvo Stjepana Burekovica lezi u suzbijanju neprijateljske emigracije te
u znacenju Stjepana Burekovica za SDS/SDB.

Tijefa drzavne sigurnosti gledafa su u Stjepanu Burekovicu kriticara rezima koji je iz
inozemstva tezio za time da se bez koristenja nasiija postigne samostalnost Hrvatske
te je kritizirao postojece uredenje socijalisticke Jugoslavije i njezinu pofitiku protiv ko-
je se borio. U vezi njegovog polozaja te njegovih aktivnosti unutar iseljenistva se
ukazuje na njegov zfvotopfs. Nastavno samo se istice sljedece pojedinacne tocke:

Nakon bijega iz Jugoslavije u travnju 1982. godine, u Münchenu stupa u kontakt s
hrvatskim iseljenikom dr. Ivanom Jelicem koji je bio predsjednik HNO-a te je izdavao
mjesecnik „Hrvatska drzava". Sjedjste HNO-a i tiskare u kojoj su se tiskale novine
nalazilo se u Geretsriedu, Gustav-Adolf-Str. 15. HNO je ujedno bio i clan „Hrvatskog
narodnog vijeca" (HNV) cije se sjediste nalazilo u New York-u. Njegov pofiticki cilj
predstavljafo je stvaranje neovisne hrvatske drzave osloboßene komunizma. Medu
hrvatskim iseljenicima Stjepan Burekovic trebao je zauzeti vodeci polozaj, a to je
prihvatio: dr. Ivan Jelic ga — uz njegovu suglasnost — predlaze za kandidata za HNV.
Stjepan Burekovic je namjeravao ujediniti razmrvljene iseljenike, prebaciti sjediste
HNV-a u Europu te instalirati radio-stanicu u inozemstvu koje bi emitirala priloge o
Jugoslaviji u kojima se jugoslavenske drzavljane obavjestava o Iosoj situaciji u Jugo-
slaviji.
Oviereni prijavod a njarnackog jezika Stranica 45 ed 238

Vec je bio objavio nekoliko knjiga koje su se kriticki pozabavile s jugoslavenskirn sus-
tavom, poiitickom i gospodarskom situacijom u njemu te malverzacijama jugosla-
venskih politicara i clanova njihovih obitelji. Daljnje knjige bile su u planu, a sve te
aktivnosti bile su poznate i SDS-u i SDB-u.

Pored ove Burekoviceve uloge u iseljenistvu, isti je za SDS/SDB imao veliko zna-
cenje i unutar sluzbe. Stalno je bio tema razgovora na sluzbenim sastancima te je bio
upisan u registar u koji su upisivane sve osobe od posebnog znacenja. Za akciju
„Pismo" upotrijebljeni su znatni Ijudski i novcani resursi. Isto tako, Burekovica se
budno pratilo i iz razloga sto je imao kontakte s Augsburskom skupinom oko Luke
Kraljevica koju su SDS/SDB smatrali teroristickom organizacijom. Zakljucno, njegove
su aktivnosti stalno pokazivale SDS-u kako nije uspio na vrijeme „prokuziti" Bureko-
vica i sprijeciti njegov odlazak u inozemstvo.

Svi ovi problemi trebali su biti rijeseni likvidacijom Stjepana Burekovica.

3. Osim toga, smrt Stjepana Burekovica bila je korisna i kada se pogleda istragu koje
se vodifa u INA-i, pri cemu nije moglo biti utvrdeno da je ta okolnost bila mjerodavna
za odluku o likvidaciji. Zbog smrti Stjepana Burekovica moglo se poku5at obustaviti
istragu u INA-i te na taj nacin okoncati ometanje svakodnevnog rada u INA-i.
Takoder je bilo moguce da jugoslavenska drzava i dalje navodi Stjepana Burekovica
kao suodgovornog za gospodarsku krizu bez da bi se on mogao braniti protiv toga. U
vezi pozadine potrebno je istaknuti sljedece:

Posljedica izbijanja rate izmedu naftnih izvoznika Iraks i Irana tijekom 1979, godine
hila je drastican porast cijena sirove nafte na cijelom svijetu (takozvana Druga naftna
kriza}. Jugoslavenska narodna ekonomija koja je ionako biia slabasna ovisila je od
uvoza sirove nafte odnosno naffnih derivata; predmetni uvoz bio je neophodan za
opskrbu drzave energijom. Trgovinska bilanca drzave strukturalno je u nacelu prika-
zivala vise uvezenih nego izvezenih dobara. U svrhu izjednacavanja bilance drzava
je koristila inozemne kredite, a medu njima i potiticki motivirana jamstva.
3 n.o~
Ovjereni prijevod s njetnaokog jezika Stranioa 48 od 238

U to vrijeme ujedno dolazi do znatnog porasta kamata, a drzava je istodobno morala
vracati stare kredite, Rast cijene sirove nafte te porast kamata pocetkom osamdese-
tih godina proslog stoljeca prouzrokuju odnosno pojacavaju manjak deviza, a sto je
predstavljalo posljedicu Druge naftne krize, i sto u Jugoslaviji dovodi do velikih gos-
podarskih poteskoca, Ogledalo predmetnih poteskoCa bili su pad kupovne moci dina-
re te porast nezaposlenosti, osobito nezaposlenosti mladih. Zbog manjka deviza vise
nije bilo moguce uvoziti one kolicine sirove nafte koje su bile potrebne za unutarnje
trziste te gospodarski znacajni turizam.

Usiijed navedenog, radna organizacija INA koje je bila vodece poduzece Jugoslavije i
Hrvatske i ciji je predmet poslovanja izmeäu ostalog obuhvacao opskrbu Jugoslavije
sirovom naftom i naftnim derivatima vise nije bila u mogucnosti proizvesti kolicine
naftnih derivata koje su bile potrebne za unutarnje trziste. Bilo je moguce pokriti sa-
mo 60'/o potreba. Pocetkom 1980, godine INA-Marketing sastavilo je popis kupaca
koje se opskrbljivalo naftnim derivatima jer placaju devizama — samo oni su dobivali
povlastene isporuke. Osobito pumpne stanice koje su se nalazile izvan Republike
Hrvatske visa nisu dobivale gorivo ukoliko nisu placale u devizama. Zbog toga su
INA i Republika Hrvatska od strane jugoslavenskog drzavnog rukovodstva i ostaiih
jugoslavenskih republika bili optuzivani za sebicnost.

Uslijed navedenog, firme cija je proizvodnja ovisila o naftnim derivatirna bile su prisi-
Ijene smanjiti svoju proizvodnju. Uvedeni su bonovi za gorivo, a vozila s parnim i ne-
parnim registarskim tabjicama mogli su puniti gorivo samo jos u odreäene dane. Sve
to dovelo je do velikih poiitickih napetosti u Jugoslaviji, a sluzbe drzavne sigurnosti
smatrale su kako postoji i opasnost da teznje k neovisnosti iseljenickih udruga kao
sto su Hrvatski narodni odbor (HNO) i Hrvatsko narodno vijece (HNV) zbog toga do-
biju novi zamah.

Za vrijeme ove gospodarske krize, SDB 1980. godine pokrece operativnu akciju „Lu-
gano" koje se odnosila na razjasnjavanje eventualne pronevjere u radnoj organizaciji
INA u vezi poslova vanjske trgovine. Istraga koju je u INA-i izmeäu ostalog vodila i
Savezna devizna inspekcija pojacana je u rujnu 1982. godine te je krajem rujna
1982.godine dovela do hapsenja menadzera INA-e.
Ovjereni prrjevod a njemackog jezika Stranica 47 od 238

Predmetne istrage u bitnome su otezaie obavljanje svakodnevnih poslova radne or-
ganizacije INA; 20% radnika INA-e radilo je na zadacima istraznih tijela. Savezni sek-
retar unutrasnjih poslova SFRJ Stane Ooianc u televizijskom intervju-u u rujnu 1982.
godine istice kako su odgovorne osobe u INA-i u sklopu deviznih poslova pronevjerile
cetiri milijuna americkih dolara. Politicko rukovodstvo SRH u tome je gledalo pokusaj
saveznih tijela SFRJ da optuze Hrvatsku koje je gospodarski bila nastrojena liberalno
za ukupnu jugoslavensku gospodarsku krizu te da ujedno sprijece reforme koje je
Hrvatska zahtijevala u svrhu otvaranja gospodarstva prema Zapadu. Do svoga bijega
u travnju 1982. godine, Stjepan Burekovic je radio u centrali fNA-e kao direktor mar-
ketinga. Od sredine 1982. godine pomican je prema fokusu istrage, a bez da su za to
postojale odgovarajuce indicije.

Politicka situacija u Jugoslaviji je nakon smrti marsala Tita u proljece 1980. godine
bila iznimno teska, i to kako po pitanju voäenja i upravljanja tako i po pitanju solidar-
nosti unutar drzave. Ova otvorena pitanja eine pozadinu naprijed opisane gospo-
darske situacije te dovode do daljnjeg zaostravanja iste. Zbog svoje politicke aktiv-
nosti Stjepan Burekovic je u ocima saveznih tijela smatran opasnim separatistom.
Nemiri na Kosovu pojacali su ovaj pogled na stvar.

Naprijed opisane gospodarske i drustvene poteskoce Jugoslavije pocetkom 80ih go-
dina proslog stoijeca spajaju se sa sukobima meäu razlicitim narodnostima ove
multinacionalne drzave koji u biti nikada nisu bili rijeseni. Sef drzave i Partije, marsal
Tito, uspio je krajem 70ih godina proslog stoljeca primjenom represivnih mjera okon-
cati posljednji jugoslavenski pokret za slobodu — „Hrvatsko proljece" — koji je pokret
sadrzavao i nacionafne i nacionalisticke elemente. Osnovni sukoh unutar Jugoslavije
nastavlja tinjati unatoc ustavnoj reformi iz 1974, godine koja je dovela do jacanja re-
publika i slabljenja saveznih struktura, a kulminirao je u raspadu drzave pocetkom
90ih godina proslog stoljeca. Sve do svoje smrti u svibnju 1980. godine, licnost mar-
.sala koje je bila iznad svih sprjecavala je ponovno rasplamsavanje nacionalnih suko-
ba. Meäutim, sukobi na Kosovu pokazali su kako je nakon smrti predsjednika drzave
pocela nova epoha.

47
Ovjereni prijevad e njemaskog jezika Stranica 48 ed 238

Kako je prikrivene, a seda ponovo rasplamsane konflikte pratila i zavist izmedu
prosperirajucih i nedovoljno razvijenih republika, politicka situacija u Jugoslaviji po-
cetkom 80jh godina proslog stoljeca slici bacvi baruta. Gotovo je bilo pitanje pukog
slucaja tko ce prvi zapaliti fitiij: centralisti koji su najbesce imali srpske boje te su gle-
dali na centralna tijela vlasti u Beogradu iii separatisti sa slovenskim i hrvatskim bo-
jama koji su — gledajuci s povijesno vrlo skucenim vidnim poljem — smatrali kako ni-
kada nisu bili u drzavi „bratstva izmecTu nacionalnosti" koje je jako naglasavao Tito.

Uz to, dolazi do promjene generacija u nomenklaturi sto je dalje zaostrilo situaciju.
Politicki kadrovi koji su se zajedno s marsalom Titom borjjj protiv hrvatskog i Hitlero-
vog fasizma i koji su s njime dijelili ideje o drzavnim i drustvenim nacelima na kojima
je pocivala Jugoslavija umirali su iii su se povlacili u drugi red. Nadolazeca generacüa
bila je otvorenija za nacionalisticke ideologije s radikalnijim elementima. Kasniji pred-
sjednici Srbije i Hrvatske, Slobodan Milosevic i Franjo Tudman, predstavnici su ovih
promjena pocetkom 80ih godina proslog stoljeca.

i!. Sudjelovanje optuzenika Mustaca i Perkovica u ubojstvu
Stjepana Burekovica

Optuzenici Mustac i Perkovic u bitnome su sudjelovali u ubojstvu Stjepana Bureko-
viola.
1. Optuzenik Mustac u hrvatskom je Sekretarijatu unutrasnjih posiova bio odgovoran
za uspjesnu provedbu ubojstva, U tu je svrhu kao politicki nacelnik hrvatskog SDS-a
(centrata) ubrzo nakon odluke da se ubije Stjepana Burekovica proslijedio nalog za
predmetno ubojstvo optuzeniku Perkovicu. Pazio je na to da se njegov nalog ispostu-
je te je od optuzenika Perkovica dobivao redovne izvjestaje o statusu operacije.
Ovjereni prijevod s njernaCkorj jezika Stran>ca 49 ad 238

2. Kao nacelnik Drugog odjela (neprjjateljska emigracjja) centrale hrvatskog SDS-a
optuzenik Perkovic postupio je u skladu s ovim nalogom te je podnosio redovite
izvjestaje. U provedbi se oslanjao na svog suradnika Krunoslava Pratesa koji je zivio
u Njemackoj i koji je od Ijeta 1982. godine bio u bliskom kontaktu sa zrtvom.

3. Sa znanjem i htijenjem oba optuzenika odluceno je da kao mjesto pocinjenja uboj-
stva Stjepana Burekovica dolazi u obzir garaza Krunoslava Pratesa na adresi Sauer-
lacher Straße 1 u Wolfratshausenu koje se koristila kao tiskara. U svrhu ostvarenja
odluke o likvidaciji Krunoslav Prates predao je optuzeniku Josipu Perkovicu, svome
tadasnjem oficiru za vezu, pocetkom lipnja 1983. godine na susretu u Luksemburgu
kopiju kljuca garaznih vrata svoje tiskare na adresi Sauerlacher Straße 1 u Wclfrat-
shausenu — kasnijem mjestu pocinjenja djela — koju je kopiju bio izradio po njegovom
nalogu.

4. U svrhu pocinjenja ubojstva, optuzenik Perkovic predao je predmetnu kopiju kljuca
iii izravno neposrednim pociniteljima iii je to ucinio preko posrednika. Ovi neposredni
pocinitelji su kao izvrsna tijela bili sastavni dio hijerarhije u kojoj je njihova uloga bila
tocno odreäena. Senat nije uspio ustanoviti je ii izbor ovih pocinitelja uslijedio od
strane optuzenika Perkovica, nekog radnika SDB-a iii nekog radnika Saveznog
sekretarijata unutrasnjih poslova SFRJ. Meäutim, neposredni pocinitelji morali su po-
stupiti prema uputama SDS-a odnosno SDB-a, a polozaj tih pociniteija bio je pcznat
obojici optuzenika.

( 6. Nakon primopredaje kijuca, optuzenik Perkovic bio je u bliskom telefonskom kon-
taktu s Krunoslavom Pratesom kako bi pronasli prikladan trenutak za ubojstvo Stje- '

pana Burekovica u Wolfratshausenu.

6. Konacna odluka izvrsiti likvidaciju Stjepana Burekovica u gara2i Krunosiava Prate-
sa na adresi Sauerlacher Straße 1 u Wolfratshausenu donesena je kada je u nedje-
Iju, dana 24. srpnja 1983. godine postalo razvidno da ce Stjepan Burekovic uhrzo
doci u tu garazu kako bi tamo do iduäeg cetvrtka, dana 28. srpnja 1983. godine,
pohranio clanak predviäen za objavu u tiskovini „Hrvatska drzava" koju je izdavao
HNQ. Naime, Burekovic je dana 24. srpnja 1983. godine u sklopu susreta u gostioni-
ci „Simbacher Hof" na adresi Wörthstr. 5 u Münchenu rekao dr. lvanu Jelicu da ce do
cetvrtka, 28. srpnja 1983. godine donijeti jeden clanak u tiskaru Krunoslava Pratesa u
Wolfratshausenu.
49
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 50 od 238

Predmetni clanak trebao je biti objavljen u iducem izdanju tiskovine „Hrvatska drza-
va" ciji je glavni urednik bio Krunoslav Prates, i to pocetkom kolovoza 1983. godine.
Ovu je informaciju Krunoslav Prates bez odgaäanja proslijedio optuzenjku Perkovicu,
a ovaj se potom pobrinuo da neposredni pocinitelji budu spremni sacekati Stjepana
Burekovica u gara2i u Wolfratshausenu.

7. Za cetvrtak, 28. srpanj 1983. godine, Stjepan Burekovic i njegova djevojka Herta
Stoßberger dogovorili su voznju brodicom po rijeci Isar pored Wolfratshausena. U
telefonskom razgovoru koji je voäen izmeäu 24. i 27, srpnja 1983. godine, 24,00 sati,
u vrijeme koji nije tocno poznato, Stjepan Burekovic obavjeätava Krunoslava Pratesa
kako ce clanak predviäen za objavu ostaviti na fotokopirnom ureäaju koji se nalazi u
srednjoj prostoriji tiskare u Wolfratshausenu te da ce to uciniti prije susreta sa svojom
tadasnjom djevojkom Hertom Stoßberger koji je bio predviäen istog dana u 11.30 sati
u Woifratshausenu. Ovu je informaciju Krunoslav Prates bez odlaganja proslijedio
optuzeniku Perkoviäu, a ovaj je obavijestio pocinitelje djela o planiranom dolasku
Stjepana Burekovica u tiskaru iii je proslijedio predmetnu informaciju preko trecih
osoba neposrednim pociniteljima kako bi ovi mogli pociniti ubojstvo. Takoäer je oba-
vijestio i optuzenika Mustaca koji je bio suglasan s planiranim tijekom ubojstva.

Oba optuzenika su znala kako Stjepan Burekovic smatra da u garazi nema nikakvih
osoba koje namjeravaju izvrsiti napad na njega te da se zbog svog povjerenja u Kru-
noslava Pratesa tamo smatrao sigurnim. Optuzenici su takoäer znali kako zbog ove
neupucenosti nije bio u mogucnosti braniti se od napada koji je izvrsen vatrenim i
navalnim oruzjem, a to su htjeli iskoristiti.

8. Oba optuzenika htjela su smrt Stjepana Burekovica kao rezultat svog vlastitog po-
stupanja. Razjozi zasto je najo2ena likvidacija bili su im poznati te su odobravali iste.

50
rf V.~O
r3vjereni prjjevad e njernar kog jezika Skanica 5t ed 238

iii. Provedba (izvrsenje) ubojstva

1. Uz pomoc kopjje kljuca koju je Krunoslav Prates predao optuzeniku Perkovicu ba-
rem su dva (neposredna) pocinitelja dana 28. srpnja 1983. godine tijekom prije-
podneva, svakako poslije 5:30 sati i prije 11:30 sati, usla u prostorije tiskare u
Wolfratshausenu te su, skriveni u posljednjoj od tri prostorije tiskare (prostoriji tis-
karskog stroja) cekali dolazak Stjepana Burekovica. Na taj nacin isti ih nije primijetio
kada je kroz drvena vrata usao u garazu. Bilo je predviäeno, a to je i bila namjera
optuzenika, da Stjepan Burekovic koji nije ocekivao napad bude iznenaäen istim te
da nece biti u stanju oduprijeti se napadu na svoj zjvot.

2. Dana 28. srpnja 1983, godine Stjepan Burekovic je tijekom prijepodneva napustio
svoj stan u Münchenu te je s odreäenim zaustavijanjima osobnim vozilom otisao do
Wolfratshausena. Zbog pracenja od strane jugosiaveriskih tijela sigurnosti, a koje je
pracenje bio primijetio, svoje je osobno vozilo iz razloga sigurnosti parkirao na parki-
ralistu koje je bilo pomalo udaljeno od tiskare. Kada je stigao na adresu Sauerlacher
StraEe 1, Stjepan Burekövic otkljucao je drveno krllo vrata s kljucem kojega je dobio
od Krunoslava Pratesa. Predmetno krilo je, kao i inace, bilo dva puta zakljucano, a
Stjepan Burekovic potom kroz vrata ulazi u prostoriju garaze. Kako je prekidac za
svjetlo postojao same u srednjoj od tri prostorije, ostavio je otvorena vrata da bi u
unutrasnjost garaze usla svjetlost.

3. Stjepan Burekovic oti5ao je do fotokopirnog ureäaja na kraju srednje prostcrije te
( je tam o, sukladno dogovoru s Krunoslavom Pratesom, ostavio dokument s naslovom
„Zasto se kandidiram za HNV" na hrvatskom jeziku. Predmetni dokument bio je pisan
strojem te je obuhvacao tri strane, a na njega su bile dodane rukopisne napomene.
Neposredno nakon ostavljanja ovog pismena Stjepan Burekovic se sprernao napusfi-
ti tiskaru te se okienuo u pravcu izlaza.

4. U namjeri da ga ubiju dva neposredna pocinitelja koje su se prije toga skrivala u
straznjoj prostoriji tiskare odzada (s leäa) su pucali'na Stjepana Burekovica koji na
pocetku napada isti nije ocekivao, upotrijebivsi pri tome pistolje: cehoslovacku
„Cesku" s metcima kalibra 7,65 mm te pistolj s metcima kalibra 22 mm, eventualno
talijansku „Berettu". Stjepan Burekovic je bjezao u pravcu desnog krila garaznih vrata
kroz koje je bio usao u prostorije.

51
Ovjereni prijevcd s njernac:kag jezika Stranica 52 ad 238

Jos dok se nalazio u srednjoj prostoriji pogodio ga je barem prvi metak na iii u tijelo
te je zadobio ozljedu koja je krvarila. Dok je bjezao prema prednjoj prostoriji (gara2i)
pocinitelji su nadalje pucali na njega. Ukupno su ispalili osam hitaca: sedam hitaca s
pistoljem s metcima kalibra 22mm te jedan hitac s metkom kalibra 7.65 mm. Nedale-
ko od desnog krila vrata Stjepan Burekovid se srusio jos unutar garaze. Kada vise
nije imao uspravno drzanje tijela te kada je.eventualno u daljnjem slijedu zbivanja iza
desnog ulaznog krila lezao na estrihu neposredno pored drvene paiete koja je bila
pala, pocinitelji su ispalili daljnje hitce na zrtvu. Ukupno je barem pet hitaca pogodilo
Stjepana Burekovica odzada.

5. Nakon toga, treci pocinitelj zadao je zrtvi koja je lezala na podu nekoliko udaraca s
ni'kirn ostrim udarnim alatom, vjerojatno nekom mesarskom sjekirom (satarom) iii
borbenim nozem. Ovi udarci bili su upravljeni protiv glave zrtve te su vrseni s namje-
rom da ju ubiju. Na taj nacin Sfjepan Burekovic pretrpio je nekoliko proboja skalpa i
vrska iubanje te bocnih dijeiova kostane lubanje s dubinskim ozljedama lijeve polovi-
ce malog mozga te dubinskom ozljedom lijeve sljepoocnice,

6. Uslijed ozljeda koje su mu nanesene, Stjepan Burekovic preminuo je dana
28. srpnja 1983. godine oko 11:30 sati od centralne mozdane paralize uzrokovane
udarcima te od jakog krvarenja unutar grudnog kose uzrokovanog hitcem u pluca.

7. Osobe koje su sudjejoyaie u pocinjenju ovoga djela neotkrivene su napustife mjes-
to zlocina, a ponijele su i zrtvin kljuc garaznih vrata. Do danas se nije uspjelo utvrditi
tko su navedene osobe. Garazna su vrata zatvorili kako djeio i zrtva djela ne bi rnogli
biti otkriveni samo tako.
$7g>2
Gvjereni pnjevod a njemackcg jeaika 5tranica 53 ad 238

S. Zbivanja poslije pocinjenja djela

i. Telefonski razgovori izmeciu optuzenika Perkovica i Krunoslava Pratesa
nakon smrti Stjepana Burekovica

1. Nakon sto je vrbovan za suradnika SDS-a'SRH, Krunoslav Prates zvao je optuze-
nika Perkovica barem jednom u dva tjedna, i to iz javnih govornica. S tim u vezi optu-
'zenik Perkovic inzistirao je na tome da Prates izabere javne govornice na podrucju
grads Münchena. Optuzenik Perkovic ostavio je Pratesu svoj privatni telefonski broj.
Za slucaj da je optuzenik Perkovic htio stupiti u kontakt sa svojim suradnikom Prate-
som bili su dogovoriii znak telefonskog zvona — dva zvonjenja u puni sat na privat-
nom telefonskom prikljucku Pratesa u Geretsriedu. Nakon toga Prates odlazi za
München do razlicitih govornica sa kojih se moglo voditi razgovore s inozemstvcm.

Dana 28. srpnja 1983, godine u vecernjim satima optuzenik Perkovic svog je surad-
nika Pratesa u njegovom stanu u Geretsriedu nekoliko puta zamolio da mu se javt,
primijenivsi za to dogovoreni znak telefonskog zvona. Medutim, Prates je tek oko 22
sata stigao u svoj stan jer je prethodno proveo cijeli den u Zirndorfu u Saveznom
uredu za priznanje inozemnih izbjeglica [Bundesamt für die Anerkennung auslän-
discher Flüchtlinge] te nakon toga trazio rezervne dijelove u olupinama voziia. Nakon
povratka doma zena ga je obavijestila kako je te veceri telefon cesce zvonio s dva
zvona, ali se nitko nije javio kada bi podigla slusalicu. Kada je optuzenik Perkovic
ponovo zvao, ali protivno dogovoru ne u puni sat vec u pola sata, Krunoslav Prates je
unatoc umoru i protivno Perkovicevoj uputi zvao privatni telefonski broj Perkovica iz
jedne javne govornice u Geretsriedu. U skiopu predmetnog razgovora optuzenik
Perkovic se raspitao gdje je proveo taj dan te da li ima neceg novog.

2. U poslijepodnevnim satima dana 30. srpnja 1983. godine Krunoslav Prates u svom
je stanu u Geretsriedu saslusan u svojstvu svjedoka, Za vrijeme sasiusanja optuze-
nik Perkovic je puterndogovorenog telefonskog zvona dao do znanja da zelirazgo-
varati s Pratesom.

53
gvs~
Ovjereni pnjevod e nternadkorJ jezika stranioa 54 od 238

3. Predmetni telefonski kontakti su za optuzenika Perkovica imala svrhu prikupiti in-
formacije o zbivanjima te o istrazi koja se u Njemackoj vodila nakon sto je pronaäen
lee. Optuzenik Perkovic ujedno je htio rano utvrditi jesu li njemacka istrazna tijela u
mogucnosti uspostaviti vezu izmeäu pocinitelja djela i vlasnika prostorüa u Wol-
fratshausenu (mjesta pocinjenja djefa) koji je ujedno bio suradnik Sluzbe drzavne
sigurnosti — Krunosiava Pratesa — a samim time i vezu izmeäu pocinitelja i SDS-a
SRH. Pitanjem optuzenika Perkovica o mjestu boravka Krunoslava Pratesa na dan
pocinjanja djela, optuzenik je provjerio je li Prates za taj den stvarno ima „jaki" alibi.
Osim toga su informacije koje su dobivene sto je moguce böe nakon trenutka poci-
njenja djela bile bitne i za „ekipu" koja je morala odluciti u kojem je trenutku za nju
najmanje opasno napustiti Njemacku u pravcu sigurne Jugoslavije.

II. Reakcije unutar SDB-a nakon obavijestl o ubojstvu Stjepana Burekovica

Nekoliko dana nakon ubojstva Stjepana Burekovica, Sreten Aleksic koji je bio nacel-
nik Drugog odjela u Saveznom sekretarijatu inostranih poslova obavjestava nacelni-
ka Drugog odje(a SDB-a Ivana Lasica telefonski kako slijedi: „Danas ti je jedan ma-
nje." Na njegovo pitanje Aleksic dopunjuje kako je direktor INA-e ubijen u Münchenu,
a njemacka tijela za ovo terete jugoslavenske sluzbe drzavne sigurnosti. Ivan Lasic
bavijestio .svog nadreäenog, podsekretara Sräana Andrejevica.
je bez odgaäanja o
Kada je Ivan Lasic nakon toga obavijestio i saveznog sekretara unutrasnjih poslova
Stanu Dolanca isti je spontano pitao sta je s ekipom, a pored toga je istaknuo,kako
nüe cudo da Njemacka eksponira cijeli slucaj iz razloga sto ovo nije prvi put. Nadalje
je rekao: „Moramo prestati s time. To sam vec i rekao Franji (=Franjo Herljevic, bivsi
savezni sekretar unutrasnjih poslova i prethodnik Stane Dolanca} ali me on ne slusa.
Upozorio sam Franju. Vec smo se osramotili s djetetom u Italiji. Kada je Ivan Lasic
cca. sat vremena nakon ovog razgovora obavijestio Stanke Colaka koji je u isto vri-
jeme vodio Drugi odjei SDB-a, ovaj je pitao je li Lasic stupio u kontakt s Josipom
Perkoviäem. Kada je Lasic odgovorio nijecno, Colak je rekao kako ce on obavijestiti
Perkovica. Nekoliko dana poslije, Stanko Colak je obavijestio svog nadreäenog
Sräana Andrejeviäa kako je ekipa kompletna.
A7xss
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 55 od 238

III. Jugoslavenske siuzbe drzavne sigurnosti
javno prikazuju ubojstvo kao obracun unutar iseljenistva

1. Jugoslavenske tijela drzavne sigurnosti

Neposredno nakon ubojstva Stjepana Burekovica, jugoslavenske sluzbe drzavne
sigurnosti ovo djelo prikazuju kao obracun meäu iseljenicima. Nastavljajuci dezinfor-
macijsku kampanju pokrenutu prije pocinjenja djela beogradski SDB pocetkom rujna
1983. godine pokusava preko suradnika „Viktora" proslijediti operativnom radniku
BND-a informacije u tom smjeru. U dopisu podsekretara Saveznog sekretarijata unu-
trasnjih poslova Sräana Andrejevica od dana 2. rujna 1983. godine upucenom SDS-u
SRH s predmetom: „Dostavljanje informacija i dezinformacija inozemnim obavjestaj-
nim sluzbama" iznosi prfjedlog da se preko suradnika „Viktora" u sklopu jednog od
nadolazecih susreta plasira informacija da predmetno ubojstvo ne predstavija interes
SFRJ jer ista odrzava solidne odnose sa Saveznom Republikom Njemackom te je
zainteresirana da isti potraju i dalje. Iz navedenog razloga puno je uvjerljiviji prikaz
kako je Burekoviä postao zrtva internog obracuna meäu jugoslavenskim iseljenicima;
potrebno je traziti druge motive za.ubojstvo kao sto su novac, manji sukohi mectu ise-
Ijenicima iii nesto slicno — ali nikako politicke motive. Optuzenik Mustac prosljecTuje
ovaj prüedlog u malo izmijenjenom obliku dana 2. rujna 1983. godine nacelniku Cen-
tra SDS-a Zagreb, Franji Vugrincu.

2. Dana 19, i 20. rujna 1983. godine dolazi do susreta suradnika „Viktora" i radnika
BND-a Neumanna. Na tom susretu Viktor prosijeäuje radniku BND-a dezinformaciju
o ubojstvu Stjepana Burekovica koju je predlozila Sluzba drzavne sigurnosti. Prema
procjeni suradnika ova je informacija polucila zeljeni rezultat; on da je rekao.da ideja
da se Burekovica ucini ne5kodljivjm mozda i potjece iz Jugoslavije, ali da su drugi
iseljenici koji se bore za prevlast na vrhu iseljeni5tva imali vise razloga uciniti takvo
sto.

55
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 56 od 238

K. Iskazi
optuzenika u kaznenom postupku

I. Optuzenik Perkovic u kaznenom postupku nüe iskazivao o predmetu optuznice. U
dopisu kojeg je dana 24. Iipnja 2008. godine uputio 6. kaznenom senate Vfsokog
zemaljskog suda u Münchenu kao reakciju na poziv za svjedocenje u kaznenom
postupku protiv Krunoslava Pratesa iznio je kako SDS SRH nije niti planirao likvidaci-
ju Stjepana Burekovica niti je sudjeiovao u njezinoj provedbi, I u razgovorima sa
svjedokom Tomislavom Micicem na pocetku 90ih godina proslog stoljeca optuzenik
je zanijekao da ima bilo kakve veze s predmetnim ubojstvom. Naprotiv, ubojstvo je
instruirao SDB sto proizlazi iz iskaza svjedoka Micica.

II. U sklopu glavne rasprave, optuzenik Mustac je potvrdio kako je prisustvovao
sastanku Savjeta za zastitu ustavnog poretka SRH dana 15. travnja 1983. godine, a
u ostalom nije iskazivao o predmetu optuznice. UI skfopu saslusanja pred istraznim
sucem Zupanij
skog sude u Zagrebu u ti
jeku postupka pravne pomoci u kaznenom
postupku protiv Krunoslava Pratesa iskazao je dana 4. svibnja 2006. godine kako je
1983. godine bio nacelnik SDS-a SRH; imao je potpunu kontrolu nad Sluzbom te
stoga moze definitivno zanüekati da je Sluzba inicirala ubojstvo iii sudjelovala u
ubojstvu Stjepana Burekovica. Navedeno je deffnjtivno utvrdeno vjerodostojnim iska-
zom svjedokinje Renate Milicevic koja je kao istrazni sudac vodifa ispitivanje. Optu-
zenik Mustac je i u razgovorima sa svjedokom Tomislavom Micicem pocetkom 90ih
godina proslog stoljeca zanijekao da ima bilo kakve geze s ubojstvom Stjepana Bu-
rekovica.

56
Ovlereni orüevod s nlernacirog iezika Stranica 5r od 238

L; Vre d n ovanje dokaza

I.Vrednovanje dokaza za konstatacüe pod tockom B.

U onome dijelu u kojem nisu vec i opcenito poznate, konstatacije pod tockama l.1 i
l,2 se temeije na podacima vjestaka Nielsena.

Senat smatra kako su navodi vjestaka znanstveno utemeljeni te u potpunosti tocni. U
dugotrajnoj raspravi saslusano je puno svjedoka koji su smatrali da je povijest Jugo-
slavije obiljezila njihov vlastiti zivot. O pitanjima koje se ovdje postavljaju — iz cega
trebe izuzeti pitanje ciljanih usmrcivanja iseljenika u inozemstvu sto se razmatra u
nastavku — niti jedan svjedok nije dao iskaz koji bi bio u suprotnosti s podacima vjes-
taka.

Senat nema nikakvih sumnji u strucnost vjestaka Nielsena. Profesor Christian Axboe
Nielsen izvanredni je profesor Sveucilista u Aarhusu/Kraljevini Danskoj za povijest
lstocne Europe te je radio kao povijesni vjestak u vise postupaka Medunarodnog
kaznenog sude za bivsu Jugoslaviju te Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a koji
su se sudovi bavili ratnim zlocinima pocinjenim u ratovima prilikom raspada Jugosla-
vije. Tecno govori srpsko-hrvatski, a u sto se je senat uvjerio tijekom rasprave, te je
isprave do kojih je dosao tijekom svojih istrazivanja u arhivima drzava-slijednica
SFRJ mogao primiti na znanje u izvorniku.

Kod vjestaka Senat ne vidi nikakav osobni interes po pitanju ishoda ovog postupka.

Sukob izmedu centralista i takozvanih liberalista zorno su prikazaii i svjedoci Petar
.Flekovid i Pavle Gazi.

Flekovic je od 1978. do 1982. godine bio na celu Vlade SRH te je stoga bio na funk-
ciji koja odgovora ministru-predsjedniku neke od saveznih zemalja Savezne Republi-
ke Njemacke. Prikazao je svoja nastojanja u postizanju Hrvatske samobitnosti, a koja
su nastojanja pratile gospodarske reforme. Isto tako prikazao je otpor savezne Vlade
u Beogradu protiv tih nastojanja.

57
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 58 od 288

Nakon sto je prethodno bio gospodarski duznosnik u Saveznom izvrsnom vijecu
SFRJ, Gazi je od 1982, do 1983. godine obnasao duznost sekretara unutrasnjih po-
slova SRH. Opisao je svoja nastojanja da 'se zadrzi jedinstvene strukture kojima bi
upravijao Beograd, te svoje poteskoce s elitama moci u Hrvatskoj koje su trazile vecu
samostalnost. Prema njegovom iskazu, predmetni sukobi u konacnici su doveli do
njegove ostavke kojoj je prethodio odgovarajuci zahtjev saveznog sekretara unutras-
njih posiova Stane Doianca.

Senat nema sumnje utocnost iskaza ova dva svjedoka. Tocno je da su obojica
nastojala u sto je moguce boljem svjetiu prikazati vlastiti rad, Bilo je dobro vidljivo
kako svjedok Gazi koji je u poznim godinama nastoji svoju vlastitu ulogu prikazati sto
je moguce pozitivnije, a to je moguce objasniti time da je u potpunosti zanijekao bilo
kakvo sudjelovanje u djelu koje je predmet ovoga postupka podjednako kao sto je i
zanijekao da je uopce znao za to. Njegov iskaz o podjeli posla unutar Sekretarijata
unutrasnjih poslova SRH, osobito po pitanju koje je zacface imao koji od njegovih
podsekretara, bio je nedorecen i neprecizan. Tako, primjerice, za razliku od svih dru-
gih svjedoka saslusanih s tim u vezi samo on nijece pretpostavku da su aha njegova
podsekretara imala jasno odvojen djelokrug nadleznosti — optuzenik Mustac za SDS,
a njegov kolega za opcu policiju. Naprotiv, tvrdi kako su nadleznosti dodjeljivane ad
hoc. Medutim, Senat smatra kako ovaj dio iskaza ne dovodi u sumnju njegov prikaz
sukoba unutar vladajuce elite (vise samostalnosti i dalekosezne gospodarske refor-
me s jedne strane protiv zadr2avanja centralne upravljacke nadleznosti Beograda i
plansko-gospodarske organizacije gospodarstva s druge strane).

Konstatacije iznesene pod tockom 1.3 proizlaze iz navoda vjestaka Nielsena. Niti je-
den svjedok nije iskazao suprotno.

Svjedok Marko Krizanovic koji je prema vlastitom iskazu u razdoblju od 1972. do
1990. godine bio radnik u Centru SDS-a Spiit iskazao je kako je razvoj do kojega je
doslo sezdesetih godina proslog stoljeca dozivljavan kao velika promjena; ovo po-
sebno dolazi do izrazaja u dijelu njegovog iskaza gdje kao odgovor na pitanje'o
izvjesnom Giru Galesicu odgovara kako je isti bio kadar stare UDBe te da je izmedu
SDS-a i stare UDB-e postojala znatna razlika.
Ovjereni prijevad s njemackcg jezika Stranica 59 cd 238

Neovisno o tome je li ovaj iskaz o Galesicu tocan iii ne, on svakako zomo oslikava
promjenu koja se dogaßa tijekom sezdesetih godina — a koju je promjenu upravo opi-
sao vjestak.

Ove tvrdnje potkrjepljuju i izjave predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca SFRJ, Vese-
lina Buranovica, dane saveznom kancelaru Helmutu Schmidtu. Predmetne izjave
proizlaze iz izvatka iz dodatne biljeske o razgovorima koje su njih dvojica vodiji
10, veljace 1981. te 12. veljace 1981. godine, a o kojima ce u nastavku jos biti vise
rijeci. Na zamolbu saveznog kancelara da jugoslavenska vlada izvoli stet!i pregled
nad aktivnostima jugoslavenskih tajnih sluzbi na njemackom tlu Veselin Buranovic
uzvraca da jugoslavenska Savezna vlada itekako ima informacjja o predmetnim
aktivnostima; kaze kako je situacija sasvim drugacija nego 1966. godine.

Konstatacije pod tockom iA. temelje se na navodima i objasnjenjima vjestaka
Nielsena.

U svojim iskazima pred ovim Senatom i svjedoci koje je moguce uvrstiti u iseljenicku
scenu i sami pripadnici Sluzbe intuitivno koriste pojam „UDBa" kako bi otklonili neja-
snoce po pitanju o kojoj je organizaciji rijec.

Niti jeden drugi svjedok — izuzev svjedoka Gazija — nije dao iskaz koji bi bio suprotan
ovoj konstataciji. Njegov prikaz po kojemu zadaci njegovih podsekretara nisu biii jas-
no rasporedenj nije dostatan da bi pobudio sumnju u podjelu poslova meßu pod-
sekretarima Sekretarijata unutrasnjih poslova SRH. Naime, jednostavno je nezamis-
livo da su veiiki sigurnosni aparati Jugostavüe vodeni na ad-hoc osnovi bez jasne
nadleznosti pojedinih podsekretara — takoreci „na dovikivanje".

Konstatacije pod tockom j.6 sadrze opcepoznate cinjenice na koje je Senat upozorio
sudionike u postupku. Vjestaci Nielsen i Robionek sa svoje su strane provjerili ove
konstatacije i ocijenili ih povijesno tocnim.

59
Ovjereni prijevod s njemackog jazika Stranica 60 od 238

Konstatacije pod tockom I.6 temelje se na navodima vjestaka Nieisena. Niti jedan
svjedok pred Senatom nije dao iskaz koji bi bio s time u suprotnosti.

Konstatacije pod tockom l.7 temelje se na navodima vjeätaka Nielsena i Robioneka.

Navocfe vjestaka Robioneka ovaj Senat smatra znanstveno utemeljenim i u potpu-
nosti tocnim. S tim u vezi, vrlo je indikativna izjava svjedoka Ivana Lasica koji je naj-
prij
e bio duznosnik bosansko-hercegovackog SDS-a te je potom kao pomocnik sa-
veznog sekretara SSUP-a u Beogradu poznavao organizaciju drzavne sigurnosti, a
koji je izricito pohvalio vjestaka Robioneka zbog njegovih konstatacije koje je procitao
u „presudi Pratesu"; svjedok je s tim u vezi rekao kako je vjestak shvatio vise nego
sto znade on sam. Niste na tocnosti cinjenicnog stanja kako ga prikazuju dvojica
vjestaka ne mijenja niti to da prilikom vrednovanja pojedinih pitanja, primjerice u vezi
uloge savjeta za zastitu ustavnog poretka, dijelom izvlace razlicite zakljucke.

M.A. Bernd Robionek radi kao docent na Sveucilistu FU Berlin (fokus istrazivanja:
povijest jugoistocne Europe}. U svojstvu vjestaka vec je sudjelovao u postupku protiv
Krunoslava Pratesa koji je voäen pred 6. kaznenim senatom Visokog zemaljskog su-
da u Münchenu (poslovni broj 6 St 5/05 [2]). I on vlada srpsko-hrvatskim jezikom sto
je dokazao tijekom glavne rasprave te je bio u stanju u izvorniku primiti na znanje
isprave koje je pronasao u arhivama.

I kod vjestaka Robioneka Senat ne vidj nikakav osobni interes po pitanju ishoda ovog
postupka.

Senat ne ignorira cinjenicu da su svjedoci Flekovic, Gazi, Silvester Gorenc, Ivan Er-
zen i Branimir Bracko vise iii manje odlucno zanijekali postojanje prakse jugosla-
venskih tajnih sluzbi da se likvidira iseljenike te da su s tim u vezi ukazaii na pisano
jugosiavensko pravo. Vrednovanje njihovih iskaza uslijedilo je u vezi konstatacije da
je likvidacija iseljenika bila dio jugoslavenske drzavnog postupanja.

60
aha
Ovjereni prijevod e njernackog jezika Stramca 61 od 238

Potrebno je na ovome mjestu naglasiti kake literatura za obuku radnika tajnih sluzbi
koju citira vjestak Nielsen izricito govori o nezakonitim metodama kao dijelu praktic-
nog postupanja te zahtjeva da pretres treba po mogucnosti ostati tajan jer radnici u
protivnom moraju ocekivati sankcije drzave. fsto tako niti izjave sefa jugoslavenske
Vfade Buranovica pred saveznim kancelarom Schmidtom da se jugoslavenska Vlada
brine o tome da jugoslavenske sluzbe drzavne sigurnosti ne bi krsile zakone drugih
drzava niti izjava Tita pred sovjetskim predsjednikom Predsjednistva Vrhovnog sovje-
ta Leonida Breznjeva da se jugoslavenske vlasti drze zakona, a na koju se izjavu
referira vjestak Robionek, ne bude sumnje u to da tako nije postupano bas u svim
slucajevima. Naime, kod izjava politicara u diplomatskoj komunikaciji ionako ne trebe
ocekivati da ce odgovorne osobe jedne drzave slobodno priznati protupravno postu-
panje svojih vlastitih tijela vlasti.

Navedeno zorno oslikava i razgovor kojega prikazuje svjedok Gerhart Baum, a koji je
razgovor u svojstvu saveznog ministra unutarnjih poslova pocetkom 1980jh godina
vodio sa saveznim sekretarom unutrasnjih posiova Franjom Herljevicem u Beogradu.
Tom prilikom Herljevic mu je u vezi smrti terorista RAF-a koji su bili pritvoreni u kaz-
nionici Stuttgart-Stammheim — u biti kao svojevrsnu cestitku — rekao da bi Jugoslavija
bila postupila na jednak nacin. Bilo je ocito kako se svjedok Baum jos i nakon vise od
trideset godina srdi zbog te izjave. Senat nema nikakvih sumnji po pitanju njegovog
vrfo zivahnog izlaganja, a o detaljima vrednovanja njegovog iskaza vise je navedeno
u konstatacijama pod tockom C).

I iz navoda vjestaka Nieisena o planiranju i provedbi otmice Bete Todorovica koji je
zivio u Njemackoj slijedi kako su jugoslavenske sluzbe drzavne sigurnosti za posti-
zanje svojih ciljeva svjesno koristile ilegalne metode. Imenovani je dana 25. veljace
1975. godine prebacen u Ljubljanu, a tek u listopadu 1975. godine jugoslavenske
vlasti su legalizirale njegovu otmicu na nacin da su mu sudile zbog gospodarskih de-
likate. S tim u vezi povijesni dokumenti u koje su vjestaci izvrsili uvid pokazdiju da su
se vodstva slovenskih i srpskih sekretarijata unutrasnjih poslova u svibnju 1974. go-
dine sastaia kako bi raspravila predmetni siucaj.

61
Ovjereni prijevod e njernadkog jezika Strantca 62 od 238

Otmicu je provela slovenska Sluzba drzavne varnosti (sigurnosti), a kako proizlazi iz
dokumenata osam je radnika izravno radilo na otmici te jos sedam daijnjih radnika na
organizacüi, dokumentacüi i pracenju.

Nadalje vjeltak izvjestava o planiranoj otmici Vladimira Sopreka iz Italije koja je naj-
prije hila predviäena za kolovoz 1975. godine. U dokumentima SDB-a u koje je
vjestak izvrsio uvid, a koje je pronasao u Hrvatskom drzavnom arhivu, predmetna
akcija izricito je opisana kao „ilegalno prebacivanje". Isto tako, zbog odmakle zivotne
dobi te zbog mogucih bolesti, osobe koje su planirale otmicu uzele su u obzir i mogu-
cu smrt zrtve — tim vise sto je ista trebala biti omamljena od strane profesionalnog
anesteziologa koji je u tu svrhu trebao sudjelovati u toj akciji. Zrtvu je potom kao na-
vodno pijanu osobu trebalo prebaciti preko taiijansko-slovenske granice.

Konstatacije pod tockom 1.8 sadrze opcepoznate cinjenice koje su plasticno prikaza-
ne po svjedoku Vanji Spiljak. Imenovani je krajem osamdesetih godina proslog sto-
Ijeca bio nacelnik INA-Marketings koje je poduzece za INA-u trebalo osigurati nabavu
sirove nafte potrebne hrvatskoj narodnoj ekonomiji. Zorno je prikazao poteskoce pro-
uzrocene drasticnim porastom cijena sto je uäinilo vrlo teskim ispuniti ovaj zadatak.
Nakon toga cijela Jugoslavija dobivala je sirovu naftu dijelom iz uvoza iz drzava SEV-
a (Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoc), a dijelom iz arapskih drzava u zamjenu
za jugoslavenske proizvode. Meäutim, jednim dijelom sirova nafta morala se 'nabav-
Ijati od zapadnih naftnih kompanija koje su sirovu naftu naplacivale prema povecanim
cüenama svjetskog trzista. Upravo je to zbog kronicnog manjka deviza s kojim je bila
suocena jugoslavenska narodna ekonomija dovelo do poteskoca u opskrbi.izjave
svjedoka dane s tim u vezi su vjerodostojne.

U dijelu u kojem nije rüec o opcepoznatim cinjenicama, konstatacije pod tockom 1.9
se temelje na navodima vjestaka Nielsena i Robioneka.

Konstatacije pod tockama 11.1 —11.3 temelje se na navodima i objasnjenjima svjedoka
Nielsena i Robioneka.
Ovjereni prijevod s njemackog jeztka Stranica 63 od 238

U pogledu obje vojne tajne sluzbe, detaljan iskaz dao je svjedok Milan Damjanovic
koji je — barem u vremenskom razdoblju od 1975, do 1991. godine — bio vojnik i rad-
nik Saveznog sekretarijata za narodnu obranu te je Senatu stavio na raspolaganje
jedan organigram. Svjedok je iznio kako je vojna kontraobavjestajna sluzba imala
samo ogranicene nadleznosti (zastita vojnih postrojenja i pripadnika vojske na terito-
riju SFRJ, kontraobavjestajni rad na teritoriju SFRJ).

Senat poiazi od njegovih navoda u vezi kojih je bilo razvidno da nastoji biti sto je mo-
guce precizniji. Nije razvidan niti jedan motiv zasto bi svjedok s tim u vezi dao ne-
tocne podatke; ovaj svjedok —.kojega je bila predlozila obrana optuzenika Perkovica
— vidno se trudio da njegovi navodi budu tocni i sa povijesnog stajalista. Iz predmet-
nog iskaza nije bilo razvidno da bi se svjedok trudio iskazivati u neciju kosit iii na ne-
ciju stetu.

Konstatacije pod tockom IIA temelje se na navodima vjestaka Nielsena. Isti je u vezi
organizacijske strukture hrvatskog SDS-a koristio pisani uradak s nazivom „Rekon-
strukcija" kojega je svjedok Jan Gabris u devedesetim godinama proslog stoljeca iz-
radio zajedno s optuzenikom Perkovicem. Ukoliko predmetna Rekonstrukcija pred-
stavfja pokusaj pretjerano naglasiti odgovomost SSUP-a odnosno SDB-a spram od-
govornosti koju je'imao SDS, takvo sto nema utjecaja na pitanje unutarnje organiza-
cije. Senat nema nikakvih indicija da bi autori Rekonstrukcije dali netocne podatke,
tim vise sto je u trenutku izrade bilo previse svjedoka onoga vremena — a zivi su i
dan-danas — koji bi mogli razotkriti sadrzajne greske.

U pogledu organizacije i rada Savjeta za zastitu ustavnog poretka SRH, konstatacije
se dodatno temelje na navodima svjedoka Veijka Mihovilovica. Isti je iskazao sljede-
ce:

Pocetkom osamdesetih godina proslog stoljeca, Savjet je imao sedam do osern cla-
nova: predsjednika Predsjednistva SRH, predstavnika SKJ-a, Saveza sindikata, sek-
retara unutrasnjih poslova te nekoliko daijnjih visokih duznosnika. Sjednice su se
odrzavale jednom mjesecno, a u slucaju aktualnih zbivanja i cesce. Sjednice je zaka-
zivao predsjednik Savjeta koji je takoder i odlucivao koga ce sve pozvati.

63
Ovjereni prijevod a njemadkog jezika Stranica 64 od 238

Nekada su,kaze, temeljem konkretnog povoda pozivane jo5 neke osobe. Optuzenik
Zdravko Mustac tada je bio zamjenik sekretara unutrasnjih poslova SRH te je kao
nacelnik SDS-a redovito bio prisutan na tim sjednicama, meäutim, nije imao pravo
glasa.

Ovdje moze ostati neodgovoreno drze li stvarno vodu njegovi navodi o sadrzajnom
radu Savjeta te njegova saznanja o predmetu pojedinih sjednica. Uzimajuci u obzir
pisanu dokumentaciju koja je uvedena u ovaj postupak Senat smatra tocnim njegove
navode o formalnom nacinu rads te o sastavu ovoga tüela.

Iz navedenih zapisnika razvidno je opetovano sudjelovanje optuzenika Mustaca na
sjednicama Savjeta za zastitu ustavnog poretka.

ll. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom C

Kao sto se prikazuje u nastavku, konstatacije pod tockom C temelje se na navodima
vjestaka Nielsena i Robioneka. Ukoliko pojedine konstatacije nisu proizlazile iz us-
meno iznesenih misljenja vjestaka, Senat je do istih dosao temeljem nastavno prika-
zanih dokaznih sredstava.

Konstatacije pod tockama l.1 do 1.3 temelje se na navodima vjestaka Robioneka i
Nielsena koje su usmeno objasnili u sklopu glavne rasprave.

Procjenu od 120.000 iseljenika u razdoblju neposredno nakon rats, a na koju se refe-
rira vjestak Nielsen, dao je slovenski Sekretarijat unutrasnjih poslova 1970. godine. S
tim u vezi ne postoje indicije koje bi upucivale na to da je ova brojka zbog bilo kojeg
politickog motive manipulirana prema gore iii prema dolje. Brojka od 16.000 iseljenika
u Austriji i Italiji 1946. godine takoäer predstavlja samo procjenu koja se temelji na
opseznom programu preseljenja Meäunarodnog crvenog kriza 1947./1946. godine.

64
Ovjereni prijevod e njemeckog jezike Stranice 65 od 238

Konstatacije vjestaka utoliko potvrcTuju navadi svjedaka Andresa Jelica, sine Ivana
Jelica odnosno necaka Elranka Jelica. Nakon smrti Branka Jelica, ivan Jelic naslije-
dio je svoga brata Branka na celu HNO-a. Andres Jelic ovorneje Senatu na primjeru
svoje obiteljske povijesti detaljno prikazao razvoj politickog iseljenistva u Njemackoj.
Naveo je kako su njegovi roditelji krajem rata napustili Hrvatsku te kako su se vjenca-
li u Meranu. Kao razlog bijega naveo je kako je obitelj pripadaia gornjem sloju
hrvatskog drustva te da je za vrijeme rats vise clanova obitelji u formalno nezavisnoj
hrvatskoj drzavj obnasalo visake drzavne duznosti. Majka je potjecala iz.vrlo imucne
obitelji. Za slucaj ostanka u Hrvatsko, svi se bojali za zivot; potom su emigrirali za
Argentinu gdje se on rodio. Njegov stric dr. Branko Jelic je na pocetku rats prilikam
povratka s jednag putovanja u SAD u sklopu kojega je drzao predavanja na brodu
uhvacen od britanskih tijela vlasti te je do kraja rats bio intemiran u Velikoj Britaniji.
Nakan rata nastanio se kao lijecnik u Zapadnom Beriinu te je terno osnovao HNO kaji
je dobivao novcanu pomoc Zapadne Njemacke. Isto tako, njegov je stric — koji je bio i
clan CDU-a — u ime HNO-a izdavao i jednu tiskovinu. Na nagovor njegovog strica
obitelj je u pedesetim godinama proslog stoljeca doselila u Saveznu Republiku Nje-
macku, a njegov je otac vodio poduzece njegova strica u Geretsriedu.

Razumije se kako detaljni podaci svjedoka za vremensko razdoblje do kraja sezde-
setih godina najvecim dijelom potjecu od cuvenja, a to je rekao i sam svjedok. Senat
nema nikakvih sumnji u ove navode. Mozda je prikaz obiljezen odrecTenom teznjom k
idealiziranju. MecTutim, detalji koji su bitni za ovaj postupak bez ikakvih se lornova
uklapaju u cjelokupnu povijesnu sliku onoga vremena. Nije razvidan motiv zasto bi
svjedok Senatu podvalio neistinu; navodi su djelovali uvjerljivo.

Da su nakon sloma „Hrvatskog proijeca" mnogi aktivisti izabrali put emigracije proiz-
lazi iz analize BND-a od dana 7. rujna 1981. godine pod naslovom „Hrvatsko proljece
i njegova refleksija u emigraciji" [„Der,.kraatische Frühling" und seine Ref lektionen in
der Emigration"]. Predmetna analiza bavi se sukobima izmecTu novo pridoslih iselje-
nika i vec etablirane iseijenicke scene. S ovim se poklapaju i navodi svjedoka Kruno-
slava Pratesa o njegovom bijegu iz Jugoslavije 1971. godine te o motivima koje je
imao za takvo postupanje. S tim u vezi Prates je iskazao kako je u svome zavicaju
jüepio plakate na kojima se promice ciljeve „Hrvatskog proljeca" te da je zbog toga
bio hapsen od iakalne policije. Kako bi izbjegaa daljnje represalije odlucio je pobjeci
za Njemacku — tim vise 5tp je u Berlinu stanovala jedna njegava sestra.
es
A'es'
Ovjereni priievod s niernackog ieaika Stranica 66 od 236

Konstatacije pod tockom 1.4 temelje se na navodima vjestaka Nielsena i Robioneka.
Vjestak Robionek osobito je naglasio broj jugoslavenskih drzavljana koji su zivjeli u
Saveznoj Republici Njemackoj, pozivajuci se pri tome na podatke Saveznog mi-
nistarstva unutarnjih posiova. Naravno, situaciju razmrvljene iseljenicke scene iz raz-
licitih su kutova gledanja opisali svjedok Krunoslav Prates s jedne strane i svjedok
Andres Jeiic s druge strane,

Sukladno svojim vlastitim navodima, a sto je u skladu s njegovim dokumentima te s
konstatacijama u presudi koju je 6. kazneni senat Visokog zemaljskog sude u
Münchenu'donio protiv njega dana 16. srpnja 2008. godine (posi.br. 6 St 5/05 [2j),
Krunoslav Prafes je za vrijeme slamanja „Hrvatskog proljeca" otisao za Zapadni Ber-
lin te je zatrazio politicki azil. Terno se ujedno prikljucio i dr. Branku Jelicu te ga je isti
zaposlio prije svega kao tehnickog radnika za svoju tiskovinu. Nakon smrti dr. Branka
Jelica seli za Geretsried te je na kraju kao glavni tajnik radio za Ivana Jelica koji je
bio preuzeo voäenje HNO-a te je tiskovinu HNO-a s nazivom „Hrvatska drzava" seda
tiskao u Geretsrfedu. Iseljenicku scenu opisao je kao mnostvo meäusobno rivalizira-
jucih maiih skupina koje nisu bile spremne na djelotvornu suradnju. Kaze kako je
Ivan Jefiä — za razliku od dr. Branka Jelica — bio vrlo opor covjek zbog cega je dosio
do kontinuiranog pada broja clanova HNO-a. HNO je striktno odbijao svako nasilje, a
Ivan Jelic je nakon sto je imao kontakt s Bruno Busicem sam od sebe obavijestio Sa-
vezni ured za zastitu ustavnog poretka o tome da je isti spreman na nasilne akcije.

I svjedok Andres Jelic iznosi da je njegov otac Ivan Jelic nakon smrti dr. Branka Je-
lica preuzeo vodstvo HNO-a, da je imao vrlo slabu karizmu te da-su meäu iseljenici-
ma postojali mnogobrojni sukobi. Kao i Prates, i on navodi da su iseljenici cesto
sumnjali jedan u drugog da radi za jugoslaverisku tajnu sluzbu. Kaze kako drustveni
ugled iseljenika u Saveznoj Republici Njemackoj nije bio velik te da ga je nakon aten-
tata koji je eksplozivom izvrsen na njegovog strica Branka Jeliäa jedan nastavnik
osramotio u skoli. Navodi kako je za strica obavljao usluge vozaca te da je jednom
trebao i odrzati govor na jednoj manifestaciji sjeäanja pored spornen-obiljezja u Blei-
burgu, ali da su ga austrijske vlasti sprijecile u tome. Sve se je manje angazirao kao
iseljenik te se posvetio svom studiju pravnih znanosti.

66
Ovjereni prijeved s njemackag jezika Stranica 67 ad 236

Svjedok Gerhart Baum navodi da je kao bivsi savezni ministar unutarnjih poslova (od
1978. do 1982. godine) bio dao nalog Saveznom uredu za zastitu ustavnog poretka
da se prati nekoliko iseijenickih organizacija, a ujedno je i zabranio nekoliko udruga.

Navodi koje u vezi ovih konstatacija isticu svjedoci Prates, Jelic i Baum u svakom su
siucaju u sebi neprotuslovni te djeluju vjerodostojno. Ujedno niti jedan od svjedoka
nije imao motiv za reci neistinu, a sto imenom i prezimenom vrijedi i za svjedoka
Krunoslava Pratesa koji je u vezi samog pocinjanja kaznenog djela iskazao na nacin
kojim je htio uciniti upitnim svoje kaznenopravno sudjelovanje u djelu. Meßutim, u
dijelu koji se tice odnosa unutar iseljenistva od njegova dolaska u Njemacku sve do
pocetka osamdesetih godina, Senat smatra da je dao tocan prikaz. Gledano s njego-
vog stajalista nema smisla Senatu netocno prikazati odnose koji su poznati vecem
broju osoba, buduci da bi takvo sto samo mogio nastetiti njegovom cilju da vjero-
dostojno zanijece svoje sudjelovanje u djelu koje je predmet ovoga postupka

Senat ne vidi nikakve indicije zasto ne bi poklonio vjeru iskazu svjedoka Gerharta
Bauma po pitanju ovdje izvrsenih konstatacija.

Svjedok Baum zivahno je opisao svoju ulogu u tadasnjoj Saveznoj vladi. Pri tome je
bilo razvidno kako nastoji suprotstaviti se kritici ponasanja njemacke Vlade, osobito
kritici u vezi njezine pasivnosti spram djela nasilja koja su isefiüenici vrsili u Nje-
mackoj. Vrlo indikativno za to njegova je napomena kako progon delikata ubojstva
iseljenih Jugoslavena spada u nadleznost saveznih zemalja, a nakon toga ukazuje
na nadleznost Saveznog ministarstva pravosuda. Da njegov iskaz nije bio dogovoren
s iskazom svjedoka Klaus von Dohnanyi dokazuje iokolnost kako je svjedok Baum
jasno rekao kako su tada polazili od toga da su jugoslavenske sluzbe drzavne sigur-
nosti odgovorne za atentate na jugosiavenske iseljenike, a svjedok von Dohnanyi za
razliku od toga iskazuje kako su postojale samo slabasne indicije a ne i cvrsti dokazi
koji bi opravdavali diplomatsku intervenciju. Nisu postojaie nikakve indicije da je u
trenutku njegova saslusanja bilo smanjeno sjecanje iii da su bile umanjene inteiektu-
alnesposohnostiosamdesetdvogodisnjeg svjedoka Bauma.

67
rtucv
Ovlereni prüevod s niema6kog jezika Stranica 66 od 236

Konstatacije pod ll.1 temelje se na iskazima svjedoka Klaus von Dohnanyi, Gerhart
Baum i Budimir Loncar te na izvatku iz dodatne biljeske o razgovorima Saveznog
kancelara Helmuta Schmidta s predsjednikom Saveznog izvrsnog vijeca SFRJ, Ve-
seiinom Buranovicem 10. i 12. veijace 1982. godine. Svjedok von Dohnanyi je od
1976. do 1981. godine bio drzavni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova te opisuje na
koji je nacin Savezna vlada dozivljavala Jugoslaviju: iznio je kako je Viada bila zain-
teresirana da odnosi s Jugoslavijom budu dobri, a pored toga htjela je da ne dode do
destabilizacije te drzave. Isto tako, politicki pozitivnom smatrana je cinjenica da ova
socijaiisticka drzava nije pripadala Varsavskom paktu. Nadalje navodi kako je teznja
da se izgradi dobre odnose s Jugoslavijom sprjecavala da hrvatske iseljenicke orga-
nizacije dobiju isti opseg podrske kojeg su dobivale sve do sezdesetih godina. Za
atentate i ubojstva rezima protiv iseljenika na teritoriju Savezne Republike Njemacke
nije bilo konkretnih saznanja, a za progon takvih zlocina bile su ionako nadlezne sa-
vezne zemlje.

Za razliku od toga, svjedok Baum priznaje kako je barem pri kraju svoga mandats
pretpostavljao kako je jugoslavenska Vlada inicirala atentate i ubojstva na teritoriju
Savezne Republike Njemacke. U vezi „atentata u Stuttgartu" 'i981. godine kcjom su
prilikom ubijena tri kosovarska aktivista doslovno je rekao: „Ovo djelo definitivno
predstavlja drzavni terorizam." Pri tome je ocito misiio na atentat na Jussufa Gerval-
la, Bardosha Gervalla i Zeku Kadri u mjestu Untergruppenbach pored Heilbronna.
Svjedok je opisao nastojanja Savezna vlade isposlovati izrucenje jedne skupine tero-
rista-pripadnika RAF-a okupljenih oko Brigitte Mohnhaupt koje je za vrijeme njegova
mandats boravila u Jugosiaviji. Jugoslavenska strana ovo je uvjetovala izrucenjem
Stjepana Bilandzica na sto, medutim, Savezna vlada nije bila spremna jer nije bilo
zajamceno da ce jugoslavenske vlasti postupati s Bilandzicem na dostojanstven na-
cin.
$7B8
Ovjereni prijevod e njemackog jezoka Stranica 69 od 236

S tim u vezi decidirano je zanijekao da se Savezna ylada u pregovorima vodenim
zbog uzimanja talaca u njemackom konzulatu u Chicagu prema atentatorima ohveza-
la da Bilandzida nece izruciti Jugoslaviji. Gledano sa'sigurnosnog aspekta, iseljenic-
ke organizacije koje su bile aktivne u Saveznoj Republici Njemackoj nisu igraie goto-
vo nikakvu ulogu iz razloga sto je javnost u jako velikoj mjeri bila zaokupljena terori-
zmom ijevice koji je nadilazio sve ostalo.

Svjedok Budimir Loncar koji je u razdoblju od 1973. do 1977. godine.bio jugoslaven-
ski veleposlanik u Saveznoj Republici Njemackoj potvrdio je navode druga dva svje-
doka. Osobito je odnos Jugoslavije prema Saveznoj Republici Njemackoj opisao kao
srdacan. Prikazao je teroristicke aktivnosti koje su u ono vrijeme bile upravljene pro-
tiv Jugoslavije te je opisao kako su policijska tijeia u ohje drzave nastojale suradivati
na planu suzbijanja tih aktivnosti. Istice kako on, medutim, nije bio ukljucen u stvarnu
provedbu ove policijske suradnje.

Iz izvatka iz dodatne biljeske o razgovorima tadasnjeg Saveznog kancelara Schmidta
s tadasnjim jugoslavenskim predsjednikom Vlade Buranovicem 10, i 12. veljace
1981, godine proizlazi kako je Savezni kancelar ukazao na to da i Savezna vlada i on
osobno eine sve sto im je moguce da sprijece protu-jugosjavenske aktivnosti iselje-
nickih krugova u Saveznoj Republici Njemackoj. 1(azao je kako se je Savezna vlada
prije dvije godine potrudila da odredene osobe izruci Jugoslaviji, ali je to onemo-
guceno sudskim odlukama. Pri tome, kaze, za sudove je bilo odlucujuce da bi dotic-
ne osobe u slucaju izrucenja Jugoslaviji bile ugrozene, a to je pak vjerodostojno iz
razloga sto je njihov zivot ugrozen i na njemackom tlu. Stvoren je dojam kako jugo-
slavenske sluzbe na njemackom tlu poduzimaju radnje koje nisu u skladu s „nasim
zakonima", a u posljednje je vrijeme vise osoba postalo zrtvom atentata koji su izvr-
seni na njemackom tlu. Niti jeden njemacki politicar ne zeli izreci javne sumnje jer
nitko ne zeli ugroziti njemacko-jugoslavenske odnose. Savezni kancelar je sugerirao
da jugoslavenski sef Viade u Beogradu stekne pregfeda nad time sto jugoslavenske
sluzbe rade na njemackom tiu; eventualno ugrozavanje postojece sloge izmedu dviju
drzava trebalo je sprijeciti u startu.

69
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 70 od 238

Buranovic je uzvratio kako ovaj problem postoji od kada postoje obje drzave; kazao
je kako su s njemackog teritorija protiv Jugoslavije izvedene teroristicke akcije koje
su imale negativan utjecaj na politicku klimu u Jugoslaviji te da postoji opasnost da
Nijemci i Jugoslaveni koriste razlicita mjerila. Jugoslavija smatra da su pociniteiji tih
djeia, a koji ubijaju i podmecu bombe, teroristi; rekao je kako njemacka Savezna vla-
da u dva slucaja nije naredila izrucenje iako je to po sudskim odlukama bilo moguce.
S tim u vezi Savezni kancelar je uputio na to da bi se u takvom slucaju mogla oceki-
vati intervencija Saveznog ustavno sude. Jugoslavenski sef Vlade je rekao kako se
njegova Vlada brine o tome da njezine sigurnosne sluzbe ne krse zakone drugih dr-
zava te da je on osobno vec cetiri godine clan Savjeta za zastitu ustavnog poretka
kojim predsjedava Vladimir Bakaric koji nikada ne bi dao dozvolu za takve aktivnosti.
Na to Savezni je kancelar rekao kako je on uvjeren u to.

Buranovic jas je jednom ukazao na to da — protivno pretpostavci od koje polazi Sa-
vezni kancelar — jugoslavensko rukovodstvo itekako ima informacije o aktivncstima
sluzbi te da je situacija sasvim drugacija nego sto je bila do 1966. godine.

U vezi pitanja dize li navodi svjedoka Bauma vodu vrüedi ono sto je naprijed receno,
a njegov opis u najvecem dijelu potkrjepijuje dodatna biljeska o razgovoru Saveznog
kancelara s jugosiavenskim predsjednikom Vlade.

Po pitanju svjedoka voit Dohnanyi u nacelu vrijedi isto to, naravno uz odstupanje
njegovog prikaza od prikaza svjedoka Bauma po pitanju saznanja o u
pletenostijugo-
slavenskih drzavnih tijela u atentate izvedene na teritoriju Savezne Republike Nje-
macke sto je vec opisano. U dijelu u kojem navodi da je postojala samo neodredena
slutnja da bi jugoslavenske sluzbe mogle biti upletene u atentate izvedene na teritori-
ju Savezne Republike Njemacke, takvo sto vec je u suprotnosti s prikazanim izjava-
ma Saveznog kanceiara u sklopu susreta s jugoslavenskim sefom Vlade 10. i
12. veljace 1981. godine. Gvo odstupanje moguce je objasniti nastojanjima da se
cijelu stvar prikaze fjepsom nego sto je bila, a ta su nastojanja uocena vec kod svje-
doka Baume, Medutim, za ovaj Senat nije upitno da ostali njegovi navodi drze vodu
te da su tocni, upravo zbog toga sto se slazu s izjavama Baums i Lonöara.

70
Ovjereni prijeved s njemackag jezika Stranica 71 od 238

I svjedok von Dohnanyi koji je u trenutku saslusanja bio star 87 godina nije pokazao
nikakve znakove da bi bila ogranicena njegova sposobnost iskazivanja. Rupe u
sjecanju sam je nazvao takvima, a iste je moguce objasniti protekom vremena. I kod
ovog svjedoka bilo je razvidno kako se pokusava suprotstaviti svakoj kritici koje bi
mogla biti upucena na ponasanje Savezne vlade. Meclutim, ovo ne mijenja niste na
cinjenici sto izneseni navodi drze vodu u onom dijelu u kojem se Senat oslanja na
njih, buduci da je iz prikazanog razgovora izmeäu Saveznog kanceiara i jugosia-
venskog sefa Vlade razvidno kako su iSavezna vlada ijugoslavenska Savezna vla-
da smatrale vaznijim odrzati dobre odnose nego se sukobiti zbog situacije iseljenika.

I svjedok Budjmir Loncar koji je u trenutku saslusanja bio star 92 godine nije pokazi-
vao nikakveznakove da bibila ogranicena njegova sposobnost iskazivanja. Razum-
ljivo je da.je po pitanju detalja ce5ce ukazivao na protek vremena. Njegov iskaz obi-
Ijezen je nastojanjem da idealizira tadasnje odnose, a to bi mogao biti jedan od
razloga za slabüe sjeäanje kod nekih detalja. Meäutim, iz toga ne proizlaze sumnje u
vezi prikaza cinjenica koje je iznio — izostavi li se iz vida tvrdnja da jugoslavenska
tijeia vlasti nisu sudjelovala u subverzivnim akcijarna u drugim drzavama. Meäutim, s
tim u vezi Senat smatra kako se ova izjava — takoäer sa ciljem ideaiizacije — odnosi
samo na diplomatske sluzbe.

Senat nema nikakvih sumnji u autenticnost izvatka iz dodatne biljeske o razgovorima
Saveznog kancelara Helmuta Schmidts s jugoslavenskim sefom Vlade. Senat je
svjestan cinjenice kako ova biljeska koje potjece iz sluzbenih dokumenata Saveznog
ministarstva unutarnjih posiova predstavlja samo izyadak iz dodatne biljeske koja nije
u cijeiosti predocena ovome Senatu. Meäutim, nisu razvidne nikakve indicije koje bi
upucivale na to da je netko manipulirao sadrzaj ove sluzbene isprave iii da je sadrzaj
razgovora vec prilikom sastavijanja biljeske namjerno pogresno prikazan. Dokument
se bez bilo kakvih lomova uklapa u razvoj povijesne situacije, a motivi za manipulaci-
ju sadrzaja nisu vidljivi.

71
Ovjereni prileved s nlemackcg iezika Siranica 72 ad 238

Da glavni razlog zasto ciijevi iseljenicke scene gotov uopce nisu dozivljavani u jav-
nost lezi u razmrvljenosti emigracije predstavlja zakljucak ovog Senats kojega zorno
osli
kava vec navedena analiza BND-a od dana 7. rujna 1981. godine s nasiovom
„Hrvatsko proljeäe i njegova refleksija u emigraciji" na primjeru sukoba izmeäu mlaäih
iseljenika s jedne strane i onih iseljenika koji su vec'od kraja rats boravili u inozem-
stvu s druge strane.

Konstatacije pod 11.2 u bitnome se temelje na navodima vjeätaka Robioneka.

Konkretno opisani atentati na jugosiavenske ustanove proizlaze iz jednog prikaza
kojega je svjedok Bozidar Spasic objavio pod naslovom „Najteze diverzantsko-
teroristicke akcije jugo-emigracije od 1945.-1982. godine; Smrt je njihov zanat". Aten-
tate djelomicno spominje i vjestak Robionek. Svjedok Peter Penava priznao je svoje
sudjelovanje u atentatu na Rolf Schulza te da ga je njemacko pravosuäe osudilo
zbog tog djela. Na Franju Goreta kasnije je izvrsen atentat za kojega su pocinitelji
izvedeni pred lice pravde. Predmetna presuda 2emaljskog suds u Saarbrückenu
[Landgericht Saarbrücken] od dana 23. srpnja 1981. godine (Posl.br. 29 Js 54780) o
ubojstvu konzula Milanovica koje je izvrsio Goreta iznosi sljedece konstatacije:

„Svjedok Franjo Goreta je 1962. godine kao radnik na privremenom radu iz Jugosla-
vije dosao za Njemacku, i to nakon sto je u svojoj domovini opetovano dosao u su-
kob s tamosnjim tijelima vlasti. U zamjenu za obecanje da ce raditi za jugoslavsnsku
tajnu siuzbu UDBu izdana mu je potvrda o nekaznjavanju koja mu je bila potrebna za
dobivanje njemacke vize. U srpnju 1966. godine pripadnici UDBe ponudili su inu po
20.000 njemackih maraka za ubojstvo rukovodecih osoba hrvatske iseljenicke orga-
nizacije MRB. Svjedok Goreta je pristao na to ali je dani mu nalog dana 22.7.1966,
godine prijavio policiji u Karlsruhe-u. Dana 24.8.1966. godine jugoslavenski vice-
konzul mu predaje pistolj s metcima kako bi proveo atentate, a svjedok Goreta ovo je
oruzje odnio Zemaljskom kriminalistickom uredu [Landeskriminalamtj Baden-
Württemberg. Meäutim, s drugim streljivim oruzjem kojega je nabavio ilegaino otiäao
je dana 30.8.1966. godine na novi susret s vice-konzulom.

72
Ovjereni prijevcd s njernackcg jezika Stranica 73 od 238

Nakon sto je ponovo pitan sta je s izvrsenjem naloga, a na sto je upotrijebio izgovore,
Milovanovic mu je zaprijetio kako ce u slucaju daljnjeg odbijanja izvrsenja naioga biti
ubijeni i on i njegova obitelj. Goreta je zatim ubio vice-konzula Milovanovica te na
mjestu po6njenja djela nije pruzao nikakav otpor uhicenju, a zbog ovog je djela pre-
sudom Porotnickog suda [Schwurgerjchtj u Stuttgartu od dana 21.4.1967, godine-
poslovni broj Ks 18/66 — zbog ubojstva osuden na 8 godina robjje.

Ove konstatacije odgovaraju konstatacijama presude Zemaljskog suda u Stuttgartu
od dana 21. travnja 1967. godine (posj. br. Ks 18/66).

Kod svjedoka Bozidara Spasica priiikom saslusanja u svojstvu svjedoka po ovome
Senatu bilo je moguce primijetiti kako je istome i previse stalo do dobivanja paznje.
Bilo mu je vazno naglasiti kako je i den-danas ponosan na svoj rad u SDB-u i na
suzbijanju „neprijateljske emigracije". Gotovo se cerio dok je govorio o nocnim prije-
tecim telefonskim pozivima upucenim iseljenicima koji su pozivi vrseni u sklopu
„kontrapropagande" za koju je on bio odgovoran. Moze se pretpostaviti kako popis
teroristickih atentata koji se pripisuju iseljenicima, a koji je papis on sastavio, sadrzi
tendenciju preuvejicavanja. Naime, konstatacije Zemaljskog suda u Stuttgartu o
ubojstvu vice-konzula Milanovica od strane Gorete gotovo da ne opravdavaju kvalifi-
kaciju toga cina kao teroristickog eine. S druge strane Senat smatra nemogucim da
je Spasic prilikom sastavljanja ovoga popisa izmislio atentate. Njegov prikaz u sva-
kam slucaju tocno oslikava kako su jugosfavenske sigurnosne sluzbe i politicari do-
zivljavali opasnost koja je prijetila od strane iseljenika.

Senat smatra kako za ovaj postupak nije bitno kako je zaista doslo do ovih akcija; za
ovaj predmet nije odlucujuce je li pripisivanje ovih atentata hrvatskim iseljeniCkim
krugovima objektivno tocno iii ne. Osobito njje vazno je li tocna kvalifikacija kao tero-
risticki ein. Naprotiv, odlucujuce je da su jugoslavenske sigurnosne sluzbe izvrsile
takvu kvalifikaciju te pretpostavljale da je rijec o odgovarajudoj prjjetnjj te da su to
prenijele i osobama koje su nosile politicku odgovornost. U skladu s time potrebno je
vrednovati i dimenziju u kojoj se krece broj izvrsenih atentata, a Senat se i po tarn
pitanju referira na prikaz svjedoka Spasica.
rfv.es
Ovjereni prijevod e njemackog jezika Stranica 74 od 238

Da navodi svjedoka Spasica ne predstavljaju potpunu izmisljotinu proizlazi i iz fskaza
svjedoka Penave te iz presude u vezi atentata na Goretu. Svjedok Penava nije ni
imao prepoznatljiv motiv da izmisli da je pocetkom osamdesetih godina proslog sto-
Ijeca kaznenopravno osuäen te da izmisli pozadinu predmetne osude. Da su jugosla-
venske vlasti polazile od toga da za njihovu zemlju postoji akutna teroristicka opas-
nost iskazao je i svjedok j oncar koji je nakon jugoslavenskog veleposlanickog man-
data u Bonnu cetiri godine bio veleposlanik Jugoslavije u Sjedinjenim Americkim
Drzavama te je pri'kraju postojanja Jugoslavije unaprijeäen u ministra vanjskih
poslova. Ovaj je svjedok zorno opisao prijetnju koja je za Jugoslaviju proizlazila iz
terorizma, a predmetni opis u sebi nije imao nikakvih proturjecja.

l iz zapisnika sa sjednica Savjeta za zastitu ustavnog poretka Hrvatske proizlazi kako
su jugoslavenske vlasti smatrale da njihovoj zemlji od iseljenika prijeti teroristicka
opasnost. Tako je optuzenik Mustac dana 12. listopada 1982. godine obavijestio Sa-
vjet kako rezultati dosadasnje istrage ukazuju na to da je uhvaceni terorist koji je u
raznim wc-ima u Hrvatskoj postavljao eksplozive navoäen od iseljenickih krugova
sakupljenih oko Stipe Bilandzica. Dana 1. lipnja 1983. godine optuzenik Mustac oba-
vüestio je clanove Savjeta o saznanjima koje je Sluzba sakupila o namjerama eks-
tremistickih organizacija: iste namjeravaju „izvrsiti cijeli niz diverzantsko-teroristickih i
ostalih akcija u zemlji i u inozemstvu (osobito u turistickim predjejima)" kako bi ome-
tali-turisticku sezonu. S tim u vezi obavijestio je Savjet i o mjerama i aktivnostima ko-
je su poduzela i koje poduzimaju tijela unutarnje sigurnosti u suradnji s drugim cim-
benicima drustvene samozastite da bi se sprijecilo predmetne akcije.

Izvaci iz Direktive od 21. srpnja 1972. godine koju je potpisao Tito imaju sljedeci sa-
dr2aj: „Drzavna tajna ... Kao posljedica poznatih negativnih kretanja na svijetu u
posfiüednjem desetljecu, pored lokalnih i ogranicenih ratova i intervencija, male i ne-
svrstane zemlje iziozene su „specüalnom ratu". koji se protiv njih vodi kroz politicki,
gospodarski i vojni pritisak te pomocu intervencija, obavje5tajno-subverzivnim, psiho-
loski-propagandistickim i ostalim prevratnickim akcijama, stvaranjem suvremene „pe-
te kolone" te izazivanjem unutarnjeg razdora, drzavnim udarima i ostalim aktivnosti-
ma.

74
Ovjereni grijevod e njemackog jezika' Stranica 75 od 238

Ovaj se „specijalni rat" u pravilu vodi uz pomoc „unutarnjih snaga" tih drzava. Za nje-
govu organizaciju i provedbu razradene su posebne koncepcüe, doldrine i strategije
te su organizirane posebne snage i sredstva i poduzete su mjere na planu razvoja
specijalnog oruzja i opreme. Vec vise godina antikomunisticke i antisamoupravne
snage primienjuju raziicite oblike i metode ovog „specijalnog rata", a u sklopu toga
rata unutarnji neprijatelj i ekstremna politicka emigracija pojacavaju intenzitet kontra-
revolucionarne aktivnosti protiv nase samoupravne socijalisticke zajednice. Dok je
njihovo teziste prije vise bilo na psiholosko-propagandistickim aktivnostima sada su
presli na prevratnicke aktivnosti, prije svega na pokusaje unistavanja jedinstva Jugo-
slavije pomocu separatisticki-nacionalistickih i slicnih pokreta. Ova je aktivnost u pos-
Ijednje vrijeme eskalirala primjenom najgrubljeg oblika djelovanja: terora, diverzije,
ubacivanja naoruzanih bandi i si. Napadaju se gotovo sva podrucja nase drustveno-
politicke aktivnosti — unutarnja, vanjska, gospodarska, kuiturna politika itd. lntenzitet,
opseg i moguce posljedice svega toga traze poduzimanje djelotvornih, organiziranih i
dugorocnih mjera svih struktura drustva, osobito na razini politickih ideja, narodne
obrane, sigurnosne i vanjske politike.... Brijuni, 21. srpnja 1972, godine"

Da su jugoslavenske vlasti i pored djela koje je predmet ovoga postupka smatrale
kako iseijenistvo predstavlja teroristicku opasnost pokazuje razrada Republickog
sekretarijata unutrasnjih poslova Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine iz
travnja 1987. godine koje broii 22 stranice te nosi naslov: „Suzbijanie rada inozemnih
obavjestainih sluzbi i neprijateijske emigracije" te sadrzi sljedece teme: „Mjere psi-
hickog pritiska, uznemiravanja, zastrasivanja i dezjnformacjje ekstremista u svrhu
podrivanja i razbijanja iseljenickih skupina", „Zadaci SDB-a prema nekim „zatvore-
nim" skupinama i zaristima ustaske emigracije" te „Forme, metode i ciljevi subver-
zivne propagandisticke djeiatnosti emigracije, rad i miere SDB-a".

75
rf 7Z7~
Ovjereni Orijevod e njemackog jezika Stranica 76 od 238

Iii. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom D

1. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom D.I.1

Konstatacije pod tockom D.I.1 temelje se na navodima vje5taka Nielsena i Robione-
ka koji svoje navode o vrbovanju i koristenju suradnika medu iseljenicima potkrjeplju-
ju navodima svjedoka Branka Skiepica, Stjepana Meseka, Petra Gudelja, Josipa Ma-
jerskog, lvice Sabljica, Vukosava Balevica i Krunoslava Pratesa. Pri tome je SID vr-
bovao samo svjedoka Majerskog, dok ostali svjedoci u vezi svog vrbovanja od strane
radnika sluzbi drzavne sigurnosti najcesce spominju hrvatski SDS. Svim iskazima je
zajednicko da su svjedoci smatrali da je vaznost informacija koje su dostavljali jugo-
slavenskim vlastima bila malens.

Ovaj nacin rada, konkretno nacin rads hrvatskog SDS-a, u sklopu kojega se u iselje-
nicku scenu ubacuje suradnik, potvrcTuju navodi svjedoka Krunoslava Pratesa koji je
prikazao kako je optuzenik Perkovic uspostavio i izgradio kontakt s njime. Pratesova
supruga, svjedokinja Keti Prates je za vrijeme odmora u domovini u Makedoniji sre-
dinom sedamdesetih godina proslog stoljeca prebacena na razgovor u lokalnu polici-
ju te joj se tamo obratio optuzenik Perkovic. On joj je rekao da zna kojim se aktivnos-
tima bavi njezin suprug te ju moli da mu se njezin suprug javi telefonskim putern.Na-
kon povratka u Njemacku njegova mu je supruga dala ceduljicu koju je bila dobiia od
optuzenika Perkovica, a na kojoj je ceduljici bio napisan njegov telefonski broj. Prates
je najprije, kaze, imao namjeru obratiti se njemackim tijelima sigurnosti, medutim,
kasnije je odustao od toga. Cedujjica je nenamjerno ostala u jednoj njegovoj kosulji
te se izgubila u jednom pranju sto je on smatrao znakom sudbine i nije dalje poduzi-
mao nista. Ubrzo nakon toga nenajavljeno mu je na vrata stana dosao optuzenik
Perkovic te je od njega zatrazio odrzavanje redovitoga kontakta. Na susretu koji je
nesto kasnije ostvaren u LQttichu u Belgiji, a na koji ga je pratila njegova supruga,
susreo se s Perkovicem i jos jednom osobom. Rezuitat toga susreta bio je taj da je
redovito iz javnih govomica vodio razgovore s Perkovicem te ga izvjestavao o razvo-
ju situacije u HNO-u. Na raznim susretima od Perkovica dobivao je novac kao refun-
daciju troskova.

76
Ovjerenr prijevod s njemackog jezika Stranica 77 od 238

Senat vjeruje ovim navodima svjedoka Pratesa jer se poklapaju s time sto je u svoj-
stvu optuzenika izjavio u kaznenom postupku protiv sebe, a ujedno odgovaraju i na-
vodima koje je iznio spram prikrivenih istrazitelja. Zbog proteka vremena Senatu je
shvatljivo i zasto svjedok u pogledu datuma pojedinih zbivanja moze iznijeti samo
neprecizne podatke i predmetne nepreciznosti nisu od znacenja za pitanje jesu li se ti
dogadaji nacelno stvarno zbili. Svjedokinja Keti Prates koja se — vrlo nevjerodostojno
— u vezi najveüeg broja dogadaja pozvala na rupe u sjecanju barem je potvrdiia sus-
ret s jednim covjekom u policijskoj stanici u Makedoniji te da je taj covjek mogao biti
Perkovic, kao i cinjenicu da je sa svojim suprugom putovala za Lüttich u Belgiji. Zbog
opcepoznate cinjenice da je Lüttich sedamdesetih godina prosiog stoijeca bio grad
teske industrije u Belgiji Senat smatra da njezina tvrdnja kako je putovala za Lüttich
da bi razgledala taj lijepi grad obicna izlika da ne bi marale poblize objasnjavati
razlog putovanja.

I navodi preminufog svledoka Josefa Müllera (o njemu vise kod vrednovanja dokaza
za konstatacije pod tockama D.I.2 te L.II.2.c.dd) u vezi toga kako je vrbovan od optu-
zenika Perkovica koji ga je posjetio dok je bio zatvoren u jednom hrvatskom zatvoru
te mu u zamjenu za obecanje suradnje ponudio prijevremeno pustanje na slobodu
potvrduju nacin rads jugoslavenskih tajnih sluzbi.

Svjedok Spasic je iznio kako su jugoslavenske tajne sjuzbe pored individualne pasi-
vizacije pojedinih iseljenika u sklopu „psiholoskog ratovanja" pokretaie i dezinforma-
cijske kampanje unutar iseljenicke scene. Poblize je opisao predmetne akcije koje on
sam naziva „kontrapropagandom" za koju je bio nadlezan dok je radio u SDB-u. Po-
red akcije s postanskim razglednicama koje su trebaie stvoriti dojam da Stjepan Bu-
rekovic zforabi sjecanje na zbivanja u Bleiburgu posiije Drugog svjetskog rats za svoj
privatni biznis rekao je i kako je krivotvoreno i citavo jedno izdanje hrvatske iseljenic-
ke tiskovine koja je izlazila u Londonu (Nova Hrvatska), i to osobito s jednim lazira-
nim i izmisljenim intervju-om sa Stjepanom Burekovicem.

77
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 78 ad 238

Osim diskreditacije Stjepana Burekovica obje su akcije, kako kaze, isle i za time da
mecTu emigrantima stvore dojam kako su njihove privatne adrese poznate nekim tre-
cim, njima nepoznatim osobama. Na taj se nacin htjelo stvoriti istu nesigurnost kod
primatelja postanskih razglednica kao i kod onih iseljenika koji nisu prepoznaii da su
dobili krivotvoreno izdanje Nove Hrvatske. Takoder je Spasic rekao kako je opetova-
no nocu zvao odnosno dao nazvati neke iseljenike da bi kod njih stvorio nesigurnost.

Senat ne sumnja u tocnost ovih prikaza svjedoka Spasica. Detaiji dezinformacijske
kampanje koje se odnosila na Stjepana Burekovica, kao i daljnji ciljevi ove kampanje
pripadaju samome pocinjenju djela te se prikazuju u nastavku kod vrednovanja do-
kaza za konstatacije pod tockom H.l. Da iskaz svjedoka Spasica prozima i njegova
potreba za dobivanjem paznje sa stajalista ovoga Senata nije razlog ne vjerovati srzi
njegova iskaza. Doticni iskazi se utoliko poklapaju s konstatacijama iz drugih izvora
koji potvrduju dezinformacijsku kampanju koja je vodena protiv Stjepana BurekoviCa
(vidi s tim u vezi vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom H.l.).

2. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom D.I.2

Konstatacije pod tockom D.l.2 temeije se na nastavno prikazanim dokaznim sred-
stvima:

a) O svjedocima iz redova jugoslavenskih tijela sigurnosti

S jedne stane, nitko od svjedoka koji su bili radnici jugoslavenskih siuzbi dr2avne si-
gurnosti nije priznao da je osobno bio ukljucen u planiranje iii provedbu likvidacija..S
druge strane, mecTutim, vecina svjedoka nije porekla da su likvidacije bile dio drzav-
nih mjera protiv iseljenistva. To da nitko od svjedoka nije radio na takvim operacijama
za ovaj Senat nije plauzibilno. Obrazlozenje zasto svjedoci unatoc tome nisu iskazali
nista o vlastitom sudjelovanju iii barem o konkretnim saznanjima o likvidacijama krije
se u tome sto doticni svjedoci ocito ne mogu imati interes u tome da okrive same se-
be buduci da — pored eventualnih kaznenopravnih posljedica — u svojim domovinama
moraju ocekivati sankcije za takve iskaze.

78
Ovjereni prijevod e njernackeg jezika Stranica 79 od 238

Navedenom trebe pridodati da je za planiranje i provedbu konkretnih likvidacija redo-
vno znao samo mali krug ljudi, a uslijed toga se cini mogucim da pojedini od saslu-
sanih radnika sluzbi drzavne sigurnosti stvarno nisu bili ukljuceni u tikvidacüe.

Gledano pojedinacno, rijec je o sljedecim svjedocima:

• J a n Gabris, u vrijeme pocinjenja djela prema vlastitom iskazu radnik u
odjelu anaiitike hrvatskog SDS-a i tek od 1985. do 1990. godine radnik Dru-
gog odjela;

• Eng ol Gutesa, u vrijeme pocinjenja djeia prema vlastitom iskazu radnik u
Drugom odjelu. hrvatskog SDS-a koji je odjel vodio optuzenik Perkovic;

o M i lan Damjanovic, radnik vojne tajne sluzbe koji je imao zadatak da nakon
bijega Stjepana Burekovica istrazi njegove obavjestajne aktivnosti;

o Mi so Deveric, u vrijeme pocinjenja djela nacelnik Drugog odjela u Centru
SDS-a u gradu Zagrebu;

• Pet ar Flekovic, od 1978. do 1982. godine predsjednik hrvatske Vjade, a
neposredno nakon toga sve do 1990. godine predsjednik poslovodnog od-
bora lNA-e;

• Sil vester G orenc, u s v ojstvu zamjenika ministra unutarnjih poslova
(=podsekretar u Sekretarijatu unutrasnjih poslova Socijaiisticke Republike
Slovenije) nacelnik slovenske Sluzbe drzavne varnosti od 1966. do 1968.
godine, ministar unutarnjih poslova Slovenije od 1969. do 1972. godine te
zatim zamjenik saveznog ministra unutarnjih poslova nadlezan za vodenje
SDB-a;

• Bra n ko Trazivuk, u vrijeme pocinjenja djela radnik u Drugom odjelu hrvat-
skog SDS-a kojega je vodio optuzenik Perkovic, a kasnije njegov nasljednik
na mjestu nacelnika Drugog odjela;

79
.rl72 73
Ovjereni prijevod s njemaokog jezika Stranioa 8Q od 238

• Boz i dar Spasic, prema vlastitom iskazu'inspektor Drugog odjela SDB-a
zaduzen za kontra-propagandu;

• Pav le Gazi, od 1.7.1982. do rujna 1983. sekretar unutrasnjih poslova SRH i
time neposredno nadredeni optuzenika Mustaca u vrijeme pocinjenja djela;

.o Go ran Ljubicic, u vrüeme pocinjenja djela radnik Drugog odjela u Centru
SDS-a u gradu Zagrebu;

• Ma r in Modric, od 1976. do 1986. radnik Drugog odjela Centra SDS-a Rije-
ka;

• Ma r jan Kranjc, nacelnik Devetog odjeia sluzbe drzavne bezbednosti naro-
dne armije u Ljubljani;

e Iv a n Erzen, od 1985. godine nacelnik slovenske Sluzbe drzavne varncsti;

• Boz o Kovacevic, nacelnik Prvog odjela u Centru SDS-a u Gradu Zagrebu;

• Dra goljub Krnic, od 1972, do 1979. godine nacelnik Centra SDS-a Osijek,
a potom do 1982. godine zamjenik nacelnika tag centra;

• Dr . P etar Piskac, od 1978. do 1982. godine izvrsni sekretar odgovoran
Centralnom komitetu, zaduzen za skolstvo, zdravstvo i medije;

• Vei jko Mihovilovic, sekretar Savjeta za zastitu ustavnog poretka Republike
Hrvatske od 1978. do 1988. godine;

Svetislav Bilusic, od rujna 1979. godine nacelnik Prvog odjeia, dakle odje-
la zaduzenog za unutarnju problematiku, SDS-a na republickoj razini;

• iva n C urak, prema vlastitim podacima od 1967. do cca. 19?2. godine
naceinik Centra SDS-a Sarajevo,

• Mla den Roguljic, osamdesetih godina proslog stoljeca radnik Centra SDS-
a Zagreb;
AF2SO
Ovjereni prijetrod a njernackog jezika Stranica 8'i od 238

e M a rko Krizanovic, prema vlastitim podacima od 1987. do cca. 1980. godi-
ne radnik Drugog odjela Centra SDS-a Split;

• Bra n imir Bracko, prema vlastitim podacima od cca. 1980. do 1984. godine
nacelnik slovenske Sluzbe drzavne varnostii

e Iv a n Pusnik, od 1980. do 1985. radnik slovenske Sluzbe drzavne varnosti;

• Dus an Stupar, krajem osamdesetih godina proslog stoljeca nacelnik Cen-
tra SDS-a grads Beograda;

• lva n Lasic, najprije radnik Sluzbe drzavne sigurnosti Bosne i Hercegovine
u Sarajevu, a zatim od 1983. do 1985. godine nacelnik Drugog odjela SDB-
a

• Sre cko Simurina, od cca. 1973. pa sve do vremena poslije trenutka kada
je pocinjeno djelo koje je predmet ovoga postupka sef operative republickog
sekretarijata SRH i tlme administrativni nacelnik hrvatskog SDS-a;

a Ma ks Manfreda, od 1978. do odlaska u mirovinu dana 1. sijecnja 1980. go-
dine glavni inspektor SDS-a SRH s mjestom rada u Drugom odjelu;

• Jos i p Drpic, 5 iii 6 godina nacelnik Centra SDS-a Zagreb, i to svakako za
vrijeme ubojstva Brune Busica 1978. godine.

Gabris opisuje praksu likvidacije iseljenika kao opce poznatu stvar, medutim, tvrdi da
hrvatski SDS nije radio na tome iz razloga sto je za to jedini bio odgovoran SDB koji
je to i provodio te je za to imao i vlastitu agentsku mrezu u inozemstvu. Predmetni
iskaz obiljezava nastojanje da rastereti optuzenika Perkovica s kojim je syjedok po-
cetkom devedesetih godina sastavio takozvanu Rekonstrukciju — prikaz tijela jugo-
slavenskih sluzbi drfavne sigurnosti.

U vezi pitanja likvidacija Gutesa je iskazao sljedece: on nema konkretnih saznanja o
nekakvoj organizaciji iii udarnickoj formaciji koja je radila na likvidacijama. On pozna-
je pries o nekakvoj sluzbi u saveznom sekretarijatu koja je suracfivala s beogradskim
kriminalcima, Kaze da ne moze potvrditi da je hrvatska sluzba sudjelovala u likvidaci-
jama; rijec je o konspirativnim stvarima. Cuvanje tajne bilo je pravilo; o tome se nije
Ovjereni prijevod s njemackog jezike Stranica 82 ad 238

razgovaralo i to se nije komentiralo — takva su bila pravila ponasanja. Kaze da nema
saznanja o razgovorima o likvidacijama.

Damjanovic nagiasava da vojna tajna sluzba nikada nije sudjelovala u likvidacijama
za koje smatra da su predstavljale drzavnu praksu.

Deveric priznaje da je njegov odjel bio ukljucen u operativnu obradu Stjepana Bure-
kovica u sklopu akcije „Brk". O likvidacijama ne zna nista, a to je u suprotnosti s nje-
govom izjavom da ga je iznenadila vijest o ubojstvu Stjepana Burekovica i da je zbog.
toga trazio objasnjenje od Franje Vugrinca jer „Stjepan Burekovic i njegov profil ne
opravdavaju ubojstvo".

Flekovic navodi kako nije imao saznanja o konkretnim aktivnostima SDS-a te je izja-
vio da uopce nije imao kontakte s SDS-om. Obzirom na njegov potozaj — koji odgova-
ra polozaju ministra-predsjednika u Saveznoj Republici Njemackoj — ovo je jednosta-
vno neuvjerljiva izjava.

Gorenc na pitanje u vezi likvidacija kaze kako ne razumije pitanje; za vrijeme njego-
vog rade u sluzbi, a osobito dok je on vodio slovenski SDV nisu izvodene takve akci-
je. Osim toga, iste bi bile i protupravne te je on uvijek nastojao raditi zakonito. Isto
tako, takvih djela nasilja nije bilo niti u njegovo vrijeme dok je radio u SDB-u.

Kada se Trazivuka pitalo o likvidacüama iseljenika od strane jugoslavenskih sluzbi
drzavne sigurnosti, po smislu je odgovorio sljedece: medu pripadnicima Drugog odje-
la SDS-a kruzile su price o likvidacijama koje su, medufim, kafanske price. Kada bi
umro netko od iseljenika pripadnici Centra bi rekli u saji: Da, to smo biii mi. Ne
iskljucuje da su po nalogu SDS-a pocinjena ubojstva, ali takva vrsta aktivnosti u
sluzbi nije bila uobicajena. Nije bilo moguce saznati nesto o tome i on nema nikakvih
konkretnih saznanja. Kaze da je to moglo imati i veze s obracunima medu iseljenic-.
kim skupinama koje su se cesto sukobljavaie zbog novaca a manje im je biio stalo do
ideologije. U vezi svjedoka Trazivuka se uostalom upucuje na tocku jX.1.a.aa.(1).
Aase
Ovjereni prijevod a njernackog jezika Stranica 83 od 238

Po smislu Spasic kaze sljedece: od kuda bi operativni radnik SDB-a mogao znati ka-
ko je doslo do ubojstva u Wolfratshausenu? Tko poznaje nacin rada tajnih sluzbi u
Jugoslaviji, taj tocno zna da nüe bilo naloga za ubojstvo koji bi dolaziTi odozgo. Takvo
sto pripremano je odozdo. Siuzba je tocno znala da je Stjepan Burekovic bio spijun.
On nije bio terorista. Do takvog se zakljucka moglo doci zbog njegovih veza sa cud-
nim osobama te zbog njegovog ponasanja u javnosti te koritakata s kriminalnim i te-
roristickim osobama u iseljenistvu, kao i zbog njegovih publikacija u ekstremistickim
tiskovinama, Od kuda bi mogao znati kako je Dolanc dao nalog? Tocno je, meäutim,
da je naloge za likvidacije morao dati savezni minister unutarnjih poslova, pri cemu
on ne zna jesu li Savjet za zastitu ustavnog poretka iii ministar u slucaju Stjepana
Burekovica dali takav nalog za likvidaciju.

Gazi je naveo kako o likvidacijama u inozemstvu znade samo iz tiska. Doslovce je
rekao: eUkoliko je netko iz tadasnje drzave odgovoran za predmetno ubojstvo to bi
büo strasno. Bilo bi jos gorje da je ubojstvo pocinila sluzba kojoj sam ja bio nadre-
den."

Ljubicic je naveo da je za smrt Stjepana Burekovica saznao samo privatno, a ne i
sluzbeno. Kada se 19S3. godine vratio s godisnjeg u svoj ured kruzile su razne price.
Stalno se tvrdüo da je dijec o obracunu meäu iseljenicima, buduci je Stjepan Bureko-
vic bio partijski duznosnik i partizan. Iz profesionainih razloga nije se smjelo govoriti o
tome je li djelo mozda pocinila sluzba.

Modric je kao svjedok pred ovim Senatom iskazao da o likvidacijama po nalogu SDS-
a ne moze reci nista vise od onoga sto je procitao u medijima; tada nije ni bio na po-
lozaju da doäe do takvih spoznaja. Isto tako nije dobivao informacije je li njegov cen-
ter predlozio likvidaciju neke osobe jer nije bio na takvim sastancima. Za razliku od
toga, prilikom saslusanja dana 7. sijecnja 1993. godine na Zupanijskom sudu u Za-
grebu u postupku zbog smrti Brune Busica iskazao je kako je „Sluzba" itekako ubijala
neprijateljske iseljenike odnosno organizirala ta ubojstva u inozemstvu. On se s time
nije slagao.

83
37Za 5
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 64 od 238

Kranjc navodi kako nema sluzbenih spoznaja o tome jesu li civilne sluzbe u sklopu
rada na pracenju iseljenika primijenile i sredstva koja bi sezala sve do likvidacije.

Erzen navodi kako se o likvidacijama culo iii citalo. Nesto konkretnije ne zna — to se u
Sloveniji nije radilo.

Kovacevic navodi kako je za smrt Stjepana Burekovjäa saznao iz medija. Odjel koje-
ga je on vodio protiv Stjepana Burekovica nije primijenio nikakva ofenzjvna sredstva.

Krnic navodi da je cuo da je dolaziio do likvidacija. Izgleda da ih je bilo, ali ne puno.
On zato nema nikakvih dokaza.

Dr. Piskac navodi da je za ubojstvo Burekovica saznao iz novina — kao i sve ostale
osobe u Hrvatskoj. Nema nikakvih saznanja o samom ubojstvu. O likvidacijama
opcenito moze reci da iste nikada nisu bile predmet rasprave na sjednicama Central-
nog komiteta SKJ. On nikada nije bio na sjednicama na kojima je bilo rijeci o neprija-
teljskoj emigraciji,. nikada nije cuo da se sprema nekakva likvidacija.

Mihovilovic navodi kako niti u sklopu sluzbenog niti u sklopu nesiuzbenog dijela sjed-
nica Savjeta za zastitu ustavnog poretka SRH nikada nije trazena suglasnost za he-
ku likvidaciju.

Bilusic je rekao kako iz vlastitog opazanja za vrijeme svoga rade u Sluzbi ne raspola-
ze nikakvim saznanjima o likvidaciji iseljenika u inozemstvu.

Curak je naveo da nije sudjelovao u likvidacijama. O tome se uvijek nesto culo. Iz-
vjesni „pitagora" (=jedno od kodnih imena svjedoka Vinka Sjndjcica) bio je ubojica
kojega je vodio Colak kao radnik SDB-a. Meöutim, on ne zna nikakve detalje.

Roguljic navodi da on osobno ne zna nista o likvidacijama po naiogu jugoslavenskih
sluzbi.

84
Ovjereni prijevod s njemackog jeztka Stranica tt5 od 238

Upitan o likvidacijama, Krizanovic kaze kako je sve sto je moglo biti vazno otislo za
Beograd; Hrvatska nije nista mogla poduzimati samostalno. Odgovorni su bili politica-
ri koji su i vodili Sluzbu. Takoder su postojaie i partijske komisije koje su Sluzbi dava-
le naloge. Herljevic je bio sef, Ukljucivalo se i Centralni komitet. Likvidacija je bilo, a o
njima se odlucivalo u Beogradu. Terno su postojala tijeia koje su mogle donijeti takvu
odluku, a Perkovic i Mustac samostalno nisu mogli poduzeti niste.

Bracko navodi kako je njegova sluzba pratila rad neprijateljske emigracije ali nije pro-
vodila nikakve likvidacije — niti ih je planirala niti ih je provodila..Jos dok je od pred-
sjednika ovoga Senata dobivao pravnu pouku o pravima i obvezama izjavio je kako
„nije radio ni na kakvoj likvidaciji".

Pusnik navodi kako ne zna je li tada bilo uobicajeno likvidirati „takve osobe" (misji se
na protivnike re2jma).

Stupar navodi kako je dosao do saznanja o likvidacijama jugosiavenskih iseljenika od
strane tajnih sluzbi. Istodobno je bio profesor Univerziteta u Beogradu te je tamo
predavao drzavnu sigurnost. U toj je funkcjjj morao biti obavjesten. Poznato mu je da
je Sluzba primjenjivala takve metode.

Lasic je detaljno prikazao administrativno postupanje prilikom likvidacija te suradnju
republickih sluzbi drzavne sigurnosti sa saveznom Sju2bom, a bez da prizna vlastitu
upietenost u likvidacije. Iskaz svjedoka Lasica koji je prikazao siijed zbivanja do koje-
ga je u vezi djela koje je predmet ovoga postupka doslo na saveznoj razini, razmatra
se i vrednuje u sklopu prikaza samog djeia.

U saslusanju u svojstvu svjedoka u sklopu hnratske istrage u vezi ubojstva Brune
Busica, Simurina je zanijekao da ima saznanja o jjkvtdacüarna iseljenika. Tvrdi kako
nije bio niti na jednom sastanku na kojem bi biia nalozena operativna mjera fizicke
likvidacije. Kaze da ne zna jesu li tako nesto radile druge republike, SSUP, vojne slu-
zbe iii slicna sluzba vanjskih poslova. O tome se jednostavno nije pricafo.
g f'$85
Ovjereni prijevcd a njemackog jezika Stranica 86 od 238

U sklopu svoga saslusanja koje je takoäer izvrseno u sklopu istrage zbog ubojstva
Brune Busica, i Manfreda je rekao kako je njegov odjel radio na prikupljanju obavi-
jesti o aktivnostima neprijateljske emigracije, a ne na sprjecavanju istih. Ukoliko je
doslo do iikvidacija o kojima on ne zna nista, takve su morale biti organizirane na sa-
veznoj razini. On je cesce dolazio u neugodan polozaj da su mu predstavnici ino-
zemnih policijskih sluzbi „natrijale na nos da nase sluzbe prema njihovoj procjeni
imaju veze s time."

Uzme li se u obzir da su se svjedoci Stupar i Gabris koji su najotvorenije potvrdili
praksu likvidiranja iseljenika u inozemstvu vidno trudili osloboditi optuzenike svake
krivnje za takvu praksu, te da je pored toga bilo ocito kako je iskaz svjedoka Spasica
obiljezen njegovom potrebom dobivanja paznje koje je nadilazila sve okvire, iz ovih
iskaza jos nije moguce izvuci jednoznacan zakljucak. Isto vrijedi i za iskaz svjedoka
Krizanovica koji je ionako bio prije svega difuzan.

Iskaze svjedoka Flekovica, Gorenca, Erzena i Bracka moguce je sazeti na nacin da
likvidacija nije bilo veb iz razloga sto bi takvo sto bilo protivno pisanom jugosla-
venskorn pravu. Meäutim, argumenfom a contrario predmetni iskazi niti svaki za sebe
niti kada ih se ocjenjuje zajednicki ne dovode u sumnju konstataciju da je likvidacija
iseljenika u inozemstvu bila dia stvarnog postupanja jugoslavenske drzave u praksi.
Ocito iza ovakvih iskaza ovih svjedoka po ovome pitanju stoji njihova teznja da sami
sehe osjobode svake odgovornostjza predmetna zbivanja.

Obzirom na profesionalne pozicije ovih svjedoka u raznim vremenskim trenucima
ovaj Senat smatra nemogucim da nisu imali nikakvih saznanja o praksi likvidiranja
kriticara rezima koji zive u inozemstvu kada je takva praksa postojaia.

Svjedok Flekovic koji j e u S R H obnasao duznost slicnu duznosti ministra-
predsjednika u Njemackoj iskazao je kako nije imao nikakvih veza sa Sluzbom
drzavne sigurnosti, a u jednom drugom dijelu svoga iskaza pdznaje kako je bio clan'
Savjeta za zastitu ustavnog poretka SRH od njegova osnutka t980. godine. Cak i
kada se pretpostavi da na samim sjednicama ovoga Savjeta nije bilo rijeci o likvidaci-
jama — a sto je iskazao svjedok Mihovilovic koji je bio odgovoran za izradu predmet- .

nih zapisnika — ovaj Senat smatra nemogucim da ovako visoki duznosnik nije bio
obavjesten o takvim zbivanjima.

86
Ovjereni prijevod s njernackog jeaika Stranica 87 od 238

lskaz svjedoka Gazija obiljezen je time sto je cak i same zadatke optuzenika Musta-
ca koji je bio njegov zamjenik opisao netocno te kao nejasno definirane: Proturjecje u
svome iskazu da o likvidacijama znade samo iz tiska te intervju-a u kojem kaze da se
ubojstvo Stjepana Burekovica dogodilo „izvan protokola" mogao je jedino objasniti
time da nije autorizirao predmetni intervju te da izjava koja je terno citirana predstav-
ija odraz novinarske slobode. Dana 26. ozujka 1965. godine — dakie razmjerno kratko
vrijeme.nakon zbivanja koje predstavljaju predmet ovoga postupka te nakon sto je
svjedok napustio duznost sekretara unutrasnjih poslova SRH — uputio je dopis pred-
sjedniku Predsjedni5tva SRH, Jaksi Petricu, te u predmetnom dopisu formulirao slje-
dece: „Na samom pocetku istrage protiv INA komerca prenio sam na svoga zamjeni-
ka, nacelnika Sluzbe drzavne sigurnosti (SDS-a) uskiaäjvanje i nadzor nad svim ope-
rativnim sluzbama u Gradskom sekretarijatu unutrasnjih poslova (GSUP-u) te u Re-
publickom sekretarijatu unutrasnjih poslova (RSUP-u). Navedeno sam ucinio iz
razloga sto je u isto vrijeme zapocet i slucaj Stjepan Burekovic."

Obzirom na cinjenicu da je Ga2j tek nesto vise od jedne godine bio sekretar unutras-
njjh poslova SRH te da je zamislivo da se njegovo svrgavanje moze objasniti i time
da jednostavno nije bio dorastao zadacima povezanim s predmetnom funkcijom — a
takav dojam dobiva dodatnu potvrdu izbog osobnog nastupa svjedoka na glavnoj
raspravi i zbog daljnjeg teksta citiranog dopisa od dana 26. ozujka 1966. godine-
ovaj je Senat uvjeren kako je odluka o likvidaciji donesena mimo ovoga svjedoka.

Svjedoci Gorenc, Erzen i Bracko nisu krili svoje gnusanje i neraspolozenost za da-
vanje iskaza o predmetu. Kada ih se suocavalo s dokumentima na kojima je njihov
potpis uzvracali su da su u sklopu svojih funkcija potpisali mnoge stvari. Gledanje
koje je naznacio Erzen da „barem u Sloveniji" nije postojala takva praksa u suprot-
nosti je s totalitarnom strukturom tadasnje Jugoslavije.

87
gD.8 F
Gvjerent prijevod a njemackog jezika Stranica 88 od 238

Svjedok Modric koji je tvrdio da ne zna za takvu praksu postupanja nije mogao uvjer-
Ijivo objasniti zasto je u nekoliko saslusanja pred hrvatskim tijelima vlasti dao kon-
kretne podatke o praksi vrsenja likvidacija.

Za razliku od toga, ovaj Senat smatra vjerodostojnima navode svjedoka Ljubicica
kako se formalno u sluzbi nije smjelo otvoreno razgovarati o likvidacijama. Istc tako,
ocito je da je ova tematika upravo zbog takve pozadine dovela do kruzenja glasina
svake vrste sto se zrcali u iskazima svjedoka Erzene, Gutese, Krnica i Curka te u
formulaciji Bjlu5ica da iz „vlastitog opazanja" nema saznanja o praksi vrsenja likvida-
cija.

U vezi konstatacija o primopredaji kljuca od svjedoka Pratesa optuzeniku Perkovicu
posebno cese vrednovati iskaz svjedoka Trazivuka. Na ovome mjestu Senat samo
utvräuje da potonji po pitanju nijekanja likvidacija nije ostavio vjerodostojan dojam niti
u svom osobnom iskazivanju.

Okolnost da su Simurina i Manfreda spram hrvatskih sudova zanijekali saznanja o
likvidacijama vrsenim od strane hrvatskog SDS-a — a te likvidacije, kada ih je bilo,
zbog njihove profesionalne funkcije nisu mogle ostati skrivene od njih — takoäer ne
opravdavaju sumnje u postojanje tih likvidacija. Manfredin iskaz obiljezava to sto je
zanijekao cinjenicu da je u neposrednoj vremenskoj vezi s ubojstvom Busica zajedno
s Draginom i Zeiicem bio u Parizu, a sto potvräuju ne samo Dragin i Zelic u saslu-
sanjima prikazanim u nastavku vec osobito i Simurina koji je u ono vrijeme bio nad-
reäen Manfredi. Na ovome mjestu postaje ocita motivacija svjedoka Manfrede poreci
svako osobno sudjelovanje u likvidacijama, a to zeli postici i nijekanjem toga da su
ljkvidacüe na republickoj razini uopce predstavljale drzavnu 'praksu postupanja. Ovaj
nalaz potkrjepljuje njegova tvrdnja da je Drugi odjel cije zadace svi ostali svjedoci
prikazuju kao „suzbijanje neprijateljske emjgracjje" radio samo na prikupljanju dckaza
a ne na pasivizaciji neprijateljskih aktivnosti u kojem god obliku. Ova je tvrdnja u su-
protnosti s Iskazima svih ostalih svjedoka,
Ovjereni prijevod s njemackog jeaika Siranica Bg od 238

lskaz Simurine obiljezava njegova dobro razvidna zelja da bagatelizira ne samo svo-
ju vlastitu ulogu vec ukupnu ulogu SDS-a. Naravno da je izricito rekao da je glavna
zadaca onih triju osoba koje su se u SDS-u SRH bavile iseljenistvom — Buro Lukic,
Zenebaba Vid i Maks Manfreda — hila sprijeciti teroristicka djeia. Za oba iskaza ka-
rakteristicno je da nisu u nacelu iskljucili likvidacije — vec samo odgovornost hrvatske
Siuzbe za takvo sto. U pogledu saslusanja Simurine dana 2. veljace 2000. godine jos
je i potrebno utvrditi kako je predstavnik Zupanüskog drzavnog odvjetnistva prema
sastavljenom zapisniku jas u sklopu saslusanja Simurine prigovorio njegovom iskazu
i ukazao na to da je zbog polozaja kojega je svjedok imao unutar Sluzbe, visoke
funkcije koju je obnasao te detaljnih podataka o drugim akcijama nevjerodostojno da
se u vezi ubojstva Brune Busica svjedok poziva na rupe u sjecanju. Neovisno o tome
potrebno je utvrditi da je Simurina priznao kako je, ukofiko je bilo likvidacija u kojima
je sudjeloyao hrvatski SDS, sve moralo ici preko njegovog stola. Ukoliko se pret-
postavi da svjedok kao administrativni nacelnik hrvatskog SDS-a u trenutku davanja
iskaza takvo sto nije niti mogao vjerodostojno zanijekati namece se spoznaja kako
mu je ostalo samo generalno nijekanje da je SDS vrsio likvidacije — ukoliko nije htio
teretiti samoga sebe.

U sklopu prvog saslusanja 1993, godine Drpic navodi kako se Centar Zagreb nije
bavio Busicem te da on nista ne zna o nekoj akcüi sa ciljem likvidacije Busica, Kaze
da se trudio izuzeti svoj center iz takvih akcija jer nije vjerovao u drzavni terorizam.
Na pitanje istraznog suca iskazao je kako nije cuo nista o tome da bi Sluzba provodi-
ia likvidacije. Ponovio je da je Center Zagreb izbjegavao takvo sto. U drugom saslu-
sanju 1999. godine istice kako nikada nije cuo za jikvidacüe provedene od strane
Sluzbe; tako necega u Zagrebu nije bilo te Zagreb nije sudjelovao u tako necem.
Doslovce je rekao: „Izmotavali smo se od eventuainih pokusaja". Kako proizlazi iz
zapisnika o njegovom saslusanju od dana 7. prosinca 1999. godine, svjedok nije
uspio uvjerljivo objasniti ovo proturjecje. Nema smisla izbjegavati sudjelovanje u
likvidacijama odnosno „izmotavati se" kada s druge strane nitko ni ne trazi takvo su-
djelovanje. Svjedoku je kod oba sasiusanja ocito bilo stalo do toga da zanijeka bilo
kakvo vlastito sudjelovanje.
gV 83
Ovjereoi prijevod a njemackog jezika Stranica 90 od 238

b) Pisane izjave optuzenika Perkovica

U pisanom ocitovanju optuzenika Perkovica sadrzanom u dopisu tadasnjem pred-
sjedniku Republike Hrvatske Franji Tudmanu od dana 17. rujna 1992. godine receno
je: „Ne mogu reci nista decidirano o politickim iii fizickim eliminacijama pojedinih oso-
ba u ranijem razdoblju. Sva su moja saznanja u granicama opcih pries i eventualnih
zakljucaka, a bez konkretnih dokaza. Moj je dojam da takvo sto nije predstavljalo
opce prihvacene metode u hrvatskoj Siuzbi drzavne sigurnosti, a ukoliko se pri-
mjenjivalo takvo sto onda su to radili pojedinci".

Predmetnom dopisu biio je prilozeno izvjesce o radu i organizaciji SDS-a kojega je
bio zatraüo predsjednik drzave. Senat ne sumnja u autenticnost ovoga dopisa. Uzi-
majuci u obzir situaciju u Hrvatskoj u mjesecu rujnu 1992. godine, razumljivo je da
optuzenik Perkovic u ovome dopisu porice svako sudjelovanje u likvidacijama. lako je
Hrvatska na svom uspjesnom putu u drzavnu samostalnost koristila i pomoc bivsih
duznosnika socijalistickog sustava, potonji su bili suoceni s predbacivanjima da su
bili upleteni u bivsi totalitarni sustav. O tome pise i sam Perkovic u predmetnom dopi-
su jer se plauzibilno brani protiv optuze da je sudjeiovao u planiranju iii provedbi lik-
vidacije Brune Busica. Vrijedi zapaziti kako sudjelovanje hrvatske Sluzbe drzavne
sigurnosti u likvidacijama opisuje na nacin „da takvo sto nije predstavljalo opce
prihvacene metode" — ali isto tako nacelno ne porice da je dolazilo do primjene takve
metode. Njegovu konstataciju da je rijec o necemu sto su „radili pojedinci" ovaj Senat
vrednuje kao tvrdnju izrecenu u korist vlastite obrane koje vec sama po sebi nije
uvjerljiva.

90
Arzaa
Ovjereni prijevod s njernaekag jezika Stranica 91 ad 238

c) Mjerodavne indicüe za drzavnu praksu likvidacija

Za konstataciju ovoga Senats kako je vrsenje likvidacüa iseijenika u inozemstvu
predstavljalo dio jugoslavenske drzavne prakse postupanja odlucujuce su bile sljede-
ce okolnosti:

aa) Dana 15. veljace 1982. godine referada P l 1 njemackog Saveznog ministarstva
unutarnjih poslova kao reakciju na tzv. Mali upit zastupnika u Bundestagu dr. Dreg-
gera, Sprangera, Erharda i drugih sastavlja popis jugoslavenskih iseljenika koji su od
1968. godine ubijeni u Saveznoj Republici Njemackoj, a kod kojih je ubojstava pre-
'poznat politicki motiv iii se pretpostavlja da je postojao takav motiv, Predmetni je po-
pis sastavljen u suradnji sa Saveznim kriminalistickim uredom [Bundeskriminajamt] te
iz njega proizlazi da su:

• dan a 26. listopada 1968. godine Mila Rukavina, Kreäimir Tolj i Vid Maricic,

• dana 9. travnja 1969. godine Mirko Curie,

dana 17. travnja 1969. godine Ratko Obradovic,

dana 1.März 'l971, godine Milutic Pavicic,

dana 9.ozujka 1972. godine Josip Senic,

• dan a 8. srpnja 1974. godine Jakov Ljotic,

• dan a 6. lipnja 1975. godine Ilija Viksic,

• dan a 19. travnja 1979. godine Jozo Milos,

• dan a 13. Januar 1980. godine Nikols Miiicevic,

• dan a 9. listopada 1981. godine Ante Kostic te

• dan a 17. sijecnja 1982. godine Bardosh Gervalla, Jusuf Gervalla i Zeka Ka-
dfl

ubijeni od nepoznatih pocinitefja.
Ovjereni pdjevod s njernackog jezika Skanica 92 ad 238

Nadalje su ubijeni:

• dan a 26. odnosno 27. rujna 1968, godine Hrvoja Ursa od Mileta Vukoja, a

• dan a 28. lipnja 1969. godine Nahid Kulenovic od ive Galica.

• Dan a 27. studenog 1974. godine ubijen je Mato Jozak, a osumnjicenici Pe-
ter Kajic i Bjube Dizdarevic pobjegli su za Jugoslaviju.

a D ana 16. travnja 1980. godine ubijen je Dusan Sedlar, a osumnjicenici
Bronislav Saranovic i Jovan Osmajlic oslobodeni su iz kaznionice u
Vvuppeitaju na nacin da je ista napadnuta eksplozivom.

Nepoznati pocinitelji pokusali su sljedece atentate;

• dan a 6. svibnja 1969. godine na Mihajla Vlahovica,

• dan a 21. listopada 1969. godine na Ante Vucica sa suprugom i sinom,

• dan a 10. rujna 1970. godine te 5. svibnja 1971. godine na dr. Branka Jelica,

• dan a 30, listopada 1975. godine na Romana Pufahja u vezi cega se pret-
postavlja da je atentat bio namijenjen Stjepanu Bilandzicu,

• dan a 23. kolovoza 1969. godine Vlado Jelic izvr5io je neuspjesan atentat na
Mirka Grabovca,

• dan a 28. prosinca 'I973. godine Vlado Misic izvrsio je neuspjesan atentat
na Gojka Bosnjaka,

• dan a 13. prosinca 1980. godine usiijedio je naprijed navedeni, neuspjesan
atentat na Franju Goreta,

• dan a 14: svibnja 1981. godine izvrsen je neuspjesan atentat na Rasima Ze-
rielaja koji je u nastavku pobjüe opisan.

U inozemstvu izvrseni su sljedeci atentati na njemacke drzavljane koji su imali veze s
Jugoslavijom:

92
Ovjereni prijevod e njentackog jezika Stranica 93 cd 238

• dan a 24. kolovoza 1972. godine u Italiji su ubijeni Stjepan Sevo, Tatjana
'Sevo i Rosemarie Bahoric. Na ovo se ubojstvo odnosi izjava saveznog
sekretara unutrasnjih poslova Stane Dolanca kratko vremena nakon sto je
postalo poznato da je Stjepan Burekovic umro od nasiine smrti. Zrtva Ro-
semarie Bahoric jos je bila dijete — rijec je o onom djetetu s kojim se sluzba
„osramotila u ltaliji";

dana 17. srpnja 1975. propao je pokusaj ubojstva Dane Sarca u Fran-
cuskoj. Ni u jednom od ovih slucajeva nije bilo moguce utvrditi pocinitelja;

• dana 17. prosinca 1977. godine Jozo Orec je u Juznoafrickoj Republici
postao zrtva atentata, a kao osumnjicenici spominjani su Vlado Pavlic i
Branko Cucovic.

bb) Na zahtjev kluba CDU-a/CSU-a u njemackom parlamentu [Bundestag] da se pu-
tem parlamentarnog zakljucka pozove Saveznu vladu da od Jugoslavije zatrazi obus-
tavu atentata na njemackom tlu, Savezno ministarstvo unutarnjih poslova sastavilo je
popis kaznenih djela protiv jugoslavenskih iseljenika na tlu Savezne Republike Nje-
macke odnosno protiv jugoslavenskih iseljenika s njemackom putovnicom za koje su
saznali u razdoblju nakon 1. sijecnja 1978. godine.

Kako je terno navedeno, sumnja da su jugoslavenske vlasti sudjelovale u ubojstvu
Joze Milosa dana 19. travnja 1979. godine u Horremu temelji se na tome da su svje-
doci izrazili pretpostavku daje ubijeni eventualno imao intenzivne kontakte s organi-
( zacijama jugoslavenskih iseljenika te da je kratko vremena prije nego sto je ubijen
izjavio da mora napustiti Njemacku unutar roka od 24 sata. Daljnji je indicij sto je Mi-
los presudom Zemaljskog suda u Heideibergu od dana 7. svibnja 1973. godine zbog
atentata na jugoslavenskog konzula u Stuttgartu bio osußen na kaznu zatvora u tra-
janju od cetiri godine.

Sumnja da su jugoslavenska tijela vlasti sudjelovala u ubojstvu Nikoie Milicevica da-
na 13. sijecnja 1980. godine u Frankfurtu na Majni temelji se na tome sto je Milicevic
bio predsjednik militantne iseljenicke organizacije „Ujedinjeni Hrvati Europe", sto je
vec bio kaznjavan zbog posjedovanja oruzja i si. te sto je kratko vremena.prije po-
cinjenja djela prema jednom svjedoku izrekao da ga prati jugoslavenska tajna sluzba
UDBa te se osjeca ugrozenim.

93
/AM
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 94 od 238

Sumnja da su jugoslavenska tijela vlasti sudjelovala u ubojstvu Dusana Sedlara dana
16. travnja 1980. godine u Düsseldorfu temelji se na nacinu pocjnjenja djela (rnaski-
rani pocinitelji, prigu5ivac). Osim toga, zrtva je hila na vodecoj duznosti u krugovima
jugoslavenskih iseljenika te je jugoslavenska tajna sluzba prema iskazima svjedoka
pokazala veliko zanimanje za rad zrtve u Saveznoj Republici Njemackoj — a prema
povjerljivim izjavama svjedoka o kojima govori Savezni kriminalisticki ured Jugosla-
ven u Jugoslaviji se je hvalio pocinjenjem ovoga djela.

Atentat na Franju Goreta 1980. godine u Saarbrückenu doveo je do osudujuce pre-
sude protiv pocinitelja Dragana Barca, Georga Hubera i Adama Lapcevica. Presuda
se temeljila na vjerodostojnim priznanjima optuzenika koji su iskazali da su nalog za
predmetno ubojstvo bili dobili od jugoslavenske UDBe, a kao nagrada obecan im je
iznos u visini jednog milijuna dinara.

Sumnja da je jugoslavenska tajna sluzba sudjelovala u ubojstvu Yussufa Gervalla,
Bardosha Gervalla i Zeke Kadri dana 17. sijecnja 1982. godine u Untergruppenbachu
pored Heilbronna temelji se na cinjenici sto je jedan od ubijenih prije svoje srnrti re-
kao policiji da je ovaj atentat bio izveden od strane jugoslavenske tajne sluzbe UDBe,
da su sve tri zrtve bila jako angazirane u radu iseljenicke jugoslavenske organizacije
„OslobocTenje za Kosovo" te da nacin izvrsenja djela govori u prilog tome da su ga
pocinile skolovane ubojice.

Prilog 1 Izvjestaju Saveznog ureda za zastitu ustavnog poretka od dana 6. sijecnja
1982. godine sadrzi popis atentata i ostalih djela nasilja pocinjenih u razdoblju od
1. süecnja 1978. do 31. prosinca 1981. godine na stetu ustanova i predstavnistava
Jugoslavije te na Stetu jugoslavenskih iseljenika. U vezi ubojstva Ante Kostica u
predmetnom je prilogu navedeno kako je Opcinski sud u Münchenu {Amtsgericht
iVIünchen] dana 20, veljace 1978. godine bio osudio Kostica na kaznu zatvora u tra-
janju od dvije godine i pet mjeseci zbog krsenja Zakona o nadzoru nad ratnim oruz-
jem [Krjegswaffenkontrollgesetzj, i to u vezi bombaskih napada na jugoslavenski ge-
neralni konzujat u Münchenu dana 4, rujna 1975. i 17. Iistopada 1975. godine. Nakon
pustanja iz zatvora dana 14. prosinca 1978. godine Kostic je smatrao da ga prati ju-
goslavenska tajna sluzba i da je ugrozen,

94
Ov/erent prijevod s nlemackog jezika Stranica 95 od 238

lz naprijed prikazane presude Zemaljskog sude u Stuttgartu od dana 21. travnja
1967. godine (posl. broj Ks 18/66) protiv Gorete zbog ubojstva proizlazi kako je isti
naveo da mu je Milovanovic kojega je on ubio u svojstvu jugoslavenskog vice-
konzula bio predao streljivo oruzje, i to sa svrhom provedbe atentata. Predmetni
pistolj Goreta je predao Zemaljskom kriminalistickom uredu Baden-t/t/ürttemberg. Na
jednom daljnjem susretu Gorete i Milovanovida potonji mu je prijetio represalijama
protiv njegove obitelji ukoliko nije spreman sudjelovati u atentatima na iseljenike.

lz presude Zemaljskog sude u Stuttgartu od dana 28. sijecnja 1986. godine (posl.
broj 9 Ks 38/84) protiv Brunhilde Rose Mine Coblenz proizlazi sljedece:

Optuzena je zbog pomaganja u ubojstvu Marijana Simundica osudena na kaznu za-
tvora u trajanju od devet godina. Kako proiziazi iz konstatacija presude, zrtva je bila
aktivan clan Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB-a}. Simundic je 1963. godine
sudjelovao u ubacivanju devetero clanova HRB-a preko Milane u Jugoslaviju, a ti su
clanovi HRB-a bili opremljeni oruzjem i eksplozivom za pocinjenje teroristickih atenta-
ta u Jugoslaviji. Kako se navodi u presudi, ubojstvo je izvrsio Cvitanovic nakon sto je
opfuzena u noci s 12. rujna 1967. na 13. rujna 1967, glumeci Ijubavne namjere, na-
mamila zrtvu na jeden poijski put gdje je djelo moglo biti pocinjeno bez da trece oso-
be nesto primijete. Cvitanovic, vjeran komunista i pristasa Tita, u Njemackoj je bora-
vio od 1960. godine kao radnik na privremenom radu. U Njemackoj je upoznao optu-
zenu te zapoceo vezu s njome. Na fjeto 1967. godine Cvitanovicu se obraca jugosia-
venska Sluzba drzavne bezbednosti te ga pita je li spreman za glavarinu iii neke dru-
ge privilegije iz politickih razloga ubiti Marijana Simundica. Cvitanovic, koji je osobno
poznavao Simundida, bio je spreman na takvo sto. Neposredno nakon pocinjenja
djela optuzena je sa Cvitanovicem otputovala za Split, a nakon toga zivjela je u Spiitu
te je uz Cvitanovicevu pomoc 1971. iii 1972. godine stekla jugoslavensko drzav-
Ijanstvo. Zahtjev za izrucenje kojega su njemacke vlasti jos 1970. godine uputile Ju-
goslaviji nüe dao nikakve rezultate.

lako su jugoslavenska istrazna tijela znala za predmetno djeio, Cvitanovic i optuzena
u Jugoslaviji su zivjeli potpuno mirno. Optuzena je uhapsena tek kada je dobrovoljno
iz Jugoslavije doputovala u Njemacku.

95
gg'gQ5' '

Ovjereni prijevod s njemackcg jezika Stranica BG od 238

Iz presude Zemaljskog sude u Frankfurtu na Majni [Landgericht Frankfurt am Main]
od dana 18. srpnja 1984. godine (posj. broj 50 Js 12.797/81) kojom su izmedu osta-
log optuzenici Iso Dautovski i Zorica Aieksic osuäenj zbog ubojstva na stetu Rasima
Zenelaja proizlazi sljedece:

Zenelaj„jugoslavenski drzavljanin albanske nacionalnosti, bio je angazirani protivnik
jugoslavenske drzave. U o rganizaciji otpora s n azivom Beselidhja Shqiptare
{=Ajbanska vjernost) osnovanoj 1978. godine ciji je bio cilj stvoriti slobodnu Republi-
ku Kosovo neovisnu o Jugoslaviji zauzimao je vodeci polozaj. Bio je blagajnik, a u
Frankfurtu je o rganizirao kongres albanskih skupina otpora sa sjedistem u
europskom inozemstvu te nekoliko javnih prosvjeda. Optuzenjk Dautovski takoßer je
bio clan organizacije Beselidhja Shqiptare te je bio u kontaktu sa Zenelajem. Tako
su, primjerice, zajedno putovali na politicke skupove u drugim drzavama. Meäutjm, u
stvarnosti nije bio Zenelajev istomisljenik veb ga je bila vrbovala jugoslavenska tajna
sluzba koja ga je ubacila u imenovanu organizaciju da obavjestava tajnu sluzbu o
planiranim aktivnostima ove iseljenicke skupine. Jugoslavenska tajna sluzba, even-
tualno njezino rukovodstvo koje je Zenelaja smatralo suodgovornim za nemire koji su
u ozujku 1981. godine bili izbili na Kosovu, Dautovskom je dala nalog ubiti Zenelaja,

Za navedeni plan znao je svjedok Rade Surla koji je gonjen odvojeno. Zaposljavanje
Dautovskog u travnju 1981. godine u firmi Sideta-Bau koju je firmu vodio Surla nije
predstavijaio istinski vec prividni radni odnos zasnovan u svrhu omogucavanja cestih
sastanaka njih dvojice bez izazivanja posebne paznje — a sa ciljem ispunjavan}a za-
datka jugoslavenske tajne sluzbe.. izrazito je piauzibilno da su pojedini djelatnici ju-
goslavenskog generalnog konzulata u Frankfurtu na Majni bili obavjesteni o nalogu
za ubojstvo te da su poticali predmetnu akciju. Dautovski se obratio optuzenoj Alek-
sic za koju je znao da je u intimnim odnosima s Zenelajem te joj je rekao da prema
njegovim saznanjima prilikom povratka u Jugosjavjju zbog svoje veze s rezimskim
protivnikom Zenelajem mora ocekivati poteskoce. U najgorem bi slucaju u Jugcslaviji
zavrsila u na Gojom otoku.

96
37r~~
Gvjereni prijevnd e njemackcg jezika Stranica 97 od 238

Dana 8. svibnja 'i981. godine Dautovski obavjestava Aleksicku kako je dobio nalog
ubiti Zenelaja. Buduci je ona jedina osoba koje moze doci do njega bez da bi to iza-
zvalo sumnju, ona ga mora ubiti. Rekao je kako ce on sve isplanirati i srediti susret
sa Zeneiajem, a ona seda sve zna i vise ne moze natrag; tijela vlasti u Jugoslaviji
zbog njezine veze sa Zenelajem ionako mogu s njorrie napraviti sto god zele. Ukoliko
seda ne suraäuje svakako ce zavrsiti na Golom otoku, a najkasnije u ovoj priiici Dau-
tovski je rekao Aleksicki da je radnik jugoslavenske tajne sluzbe. Iduäeg ponedjeljka
Dautovski joj je donio pi5tolj koji je vrlo vjerojatno potjecao iz jugoslavenskog gene-
ralnog konzuiata te joj objasnio kako isti radi. i nadalje ju je nagovarao da pocini dje-
lo; optuzena je u konacnici popustila nagovaranju Dautovskog te je prilikom susreta s
Zenelajem dana 14. svibnja 1981. godine koji je susret bio organizirao optuzenik Da-
utovski pucala cetiri puta u Zeneiaja. Uhapsena je prilikom pokusaja da preko aero-
droma Rhein-Main u Frankfurtu na Majni otputuje za Jugoslaviju.

cc) Prema veä citiranom Prilogu 1 Izvjestaju Savezne sluzbe za zastitu ustavnog po-
retka od dana 6. süecnja 1982. godine koji sadrzi popis atentata i ostalih djeia nasilja
pocinjenih u razdobiju od 1. sijecnja 1978. do 31. prosinca 1981. godine na 5tetu
ustanova i predstavnistava Jugosiavije te na 5tetu jugoslavenskih iseljenika, jedna od
vodecih licnosti „Hrvatskog proljeca", Bruno Busic, za kojim je istovremeno u Savez-
noj Republici Njemackoj hila raspisana tjeralica, ubijen je dana 16. listopada 1978.
godine u Parizu.

S tim u vezi hrvatska su istrazna tijela devedesetih godina proslog stoljeca provela
opseznu istragu koja je dovela do optuznice protiv svjedoka Vinka Sindicica, Nave-
deno proizlazi iz presude Zupanijskog sude u Zagrebu od dana 23. svibnja 2000,
godine u kojoj'je svjedok osloboäen optuzbe za ubojstvo Brune Busica. Presudom
Vrhovnog sude Repubiike Hrvatske od dana 14. travnja 2000. ta je presuda postala
pravomocna.

S tim u vezi svjedoci Dragin i Zelic koji su saslusani od hrvatskih tijela podjednako su
— i u tom dijelu podudarno — iskazali kako su kratko vdjeme prije ubojstva Busica bili
dobili nalog otputovati za Pariz gdje su boravili i Maks Manfreda te Stanko Cojak.

97
Ovjereni prijevod a njemadkog jezika Stranica 98 od 238

Obojica su podudarno iskazala da su smatrala da imaju nalog pratiti Busica te su za-
nijekali da su bili ukljuceni u planove za ubojstvo Busica. Obojica su podudarno opi-
sali da su naglo otputovali iz Pariza te da ih je nakon povratka za Zagreb tadasnji
prethodnik optuzenika Mustaca na funkciji podsekretara u Republickom sekretarijatu
unutrasnjih poslova Bilic, politicki nacelnik SDS-a, docekao jos na aerodromu.

Meäutim, izmeäu ova dva iskaza postoji ocito proturjecje u dijefu u kojem je Zelic na-
veo kako je Dragin protestirao protiv Colakove naredbe bez odlaganja napustiti Pariz
i preko Amsterdama otputovati u domovinu; najprüe je htio znati sta se dogodilo nje-
govom suradniku. Zelic je dosao do zakljucka kako je taj suradnik svjedok Sindicic
kojega je stoga — barem posredno — smatrao pociniteljem ubojstva koje je izvrseno
ubrzo nakon odlaska ove tri navedene osohe (Manfreda, Zelic i Dragin). Dragin je
porekao ovakav prikaz te je tvrdio da nije vodio nikakvog daljnjeg radnika za Pariz.
Naprotiv, smatrao je da je Zejiß glavna osoba zajednickog zadatka. lako je saznao da
je Colak stigao za Pariz nije se osobno susreo s njime. Nalog za povratak dao mu je
Manfreda. U ono doba Dragin je prema vlastitim navodima obnasao funkciju nacelni-
ka odjela operative u Centru SDS-a Rücke. Zelic je prema vlastitim navodima u to
doba bio nacelnik operativnog odjela u Centru SDS-a Split. Prema Zelicevim poda-
cima, Colak je u to doba bio nacelnik Drugog odjela SDB-a. Manfreda je prema Zeli-
cevim navodima bio radnik Drugog odjela hrvatskog SDS-a na republickoj razini. Po-
daci o funkcijama koje su obnasaii Manfreda i Colak osobito se poklapaju s iskazima
svjedoka Lasica i podacima koje je s tim u vezi dao Simurina.

Senat smatra da su tocni podudarni düejovi iskaza svjedoka Zelica i Dragina koji, uo-
stalom (izuzev Maksa Manfrede) ni od jednog drugog svjedoka nisu dovedeni u pi-
tanje. Pri tome ovaj Senat ne izostavlja iz vida to da Zupanijski sud u Zagrebu bez
obzira na odgovarajuce konstatacije nije htio smatrati utvräenim da je Busic postao
2rtva ubojstva organiziranog od strane jugoslavenske tajne sluzbe. Meäutim, ovaj
Senat ne moze slijediti takav pogled na stvar. Nije razvidan motiv zasto bi svjedoci-
koji se u ostalom dijelu meäusobno terete — podudamo bas u ovom pitanju dali lazan
iskaz.

98
Ovjereni prijevod a njernackog jezika Skanica 99 od 238

Osobito nije razvidno zasto bi svjedoci izmislili boravak u Parizu proveden sa ciljem
obavjestajnog pracenja Brune Busida u neposrednoj vremenskoj biizini ubojstva ime-
novanog koji ih boravak vec tereti sam po sebi ukoliko nije stvarno bilo takvog borav-
ka. Prikazi boravka u Parizu ove dvojice svjedoka koji su opetovano saslusani u sebi
su skladni te na plastican i zivotno realen nacin prikazuju navike radnika tajnih sluzbi
koji borave u inozemstvu; ove izjave koje su tijekom vremena (jz kojeg god razloga)
postale sve nepreciznije i neodredenije u ovome su dijelu vrlo konstantne,
f
i to upada
u oci. Da je obrada Busica od strane visokorangiranih radnika jugoslavenskih sluzbi
drzavne sigurnosti uslijedila upravo u vrijeme koje neposredno prethodi ubojstvu Bu-
sica te da doticni radnici naprasito prekidaju svoj boravak u Parizu nekoiiko sati prije
'samog ubojstva ne dopusta nikakve sumnje jesu ii iii nisu jugoslavenske tajne sluzbe
odgovorne za ubojstvo Brune Busica — makar i bilo nemoguce utvrditi neposrednog
pocinitelja djela. Da Maks Manfreda porice boravak u Parizu koji bi imao veze s oba-
vjestajnim radom upravijenim protiv Brune Busica ne dovodi u sumnju ovaj rezuitat
jer nije razvidan razlog zasto se svjedoci Zelic, Dragin i Sjmurjna pored svjh protu-
rjecja u svojim iskazima slazu bas u ovoj tocci.

dd) U meduvremenu preminuli svjedok Josef Müller vjse je puta saslusan u svojstvu
osumnjicenika odnosno u svojstvu svjedoka, i to izmedu 26. studenog 1975. te
8. prosinca 1977. godine. O dogadajima koje je prikazao rekao je sljedece:

Godine 1965. isejjo je iz Jugoslavije u kojoj je roden, te je 1966. godine stekao nje-
macko drzavljanstvo. Godine 1973. zbog krijumcarenja zlata osuden je u Jugcslaviji
na kaznu' zatvora. Dok je sluzio kaznu u zatvoru ga je kontaktirao jedan djelatnik taj-
ne sluzbe koji mu je u zamjenu za obecanje da ce raditi za jugoslavensku tajnu sluz-
bu ponudio prijevremeno pustanje na slobodu i mogucnost povratka u Njemacku.
Doticni djelatnik tajne sluzbe bio je optuzenik Perkovic, iako je u prvim zapisnicima o
saslusanju rijec o izvjesnom Pakovicu.

99
Ov>ereni prilevod s nlemaokog lezika Stranioa 100 od 238

lz kasnijih iskaza Müillera o njegovom oficiru za vezi proizlazi bez biio kakve sumnje
da se njegovi prvi iskazi odnose na covjeka koji je kasnije oznacen kao Josip Perko-
vic. Müßer je prihvatio ovu ponudu te je nekoliko dana kasnije pusten na sfobodu. U
listopadu 1975. godine otputovao je za Zürich na susret sa svojim oficirom za vezu,
optuzenikom Josipom Perkovicem koji mu je rekao da trebe „srediti" jednog covjeka
u Stuttgartu. Na drugom susretu s Perkovicem obojicu je u Zürichu uhapsila svi-
carska policija, a Müllera su tek iduci den pustili na slobodu. Meäutim, nakon povrat-
ka u Njemacku Müller je ponovo uhapsen te je tada njemackoj policiji otkrio da radi
za jugosiavensku tajnu sluzbu; primopredaju streljivog oruzja koje je bila predviäena
za drugi susret u Zürichu sprijecila je preuranjena akcija svicarske policije. Perkovic
mu je u Zürichu ponudio nagradu u lznosu od 40.000 njemackih maraka. U iducem
razdobiju Perkovic je s Müllerom odrzavao kontakt kake telefonskim putern tako i
preko pisama, a Müller je o tome obavijestio njemacke vlasti. Planirani susret s Per-
kovicem 1976. godine u Trstu je propao. Na daljnjem susretu u Trstu 1977. godine,
od Perkovica je dobio nalog ubiti Franju Goreta i Stjepana Bilandzica; s tim u vezi za
Goretumu je ponuäena nagrada u iznosu od 50.000 njemackih maraka, a za Bilan-
dzica nagrada u iznosu od 60.000 njemackih maraka. Nastavno tome obavijestio je
Perkovica kako je Goreta nestao. Perkovic mu je stoga dao nalog da se usredotoci
na Bilandzica. Dana 22. studenog 1977. godine Perkovic i Müller htjeli su se sastati u
Müllerovom mjestu stanovanja Ludwigshafen, a o tome Müller je obavijestio nje-
macke vlasti koje su i upale na predmetni susret. Meäutim, jedino su uspjeli uloviti
Iiiju Svilara, a Perkovic je pobjegao.

Senat ove navode smatra pouzdanima, i to kako po pitanju hap5enja u Zürichu 1975.
godine tako i po pitanju upadanja na susret 1977. godine u Ludwigshafenu jer su i za
jedno i za drugo u arhivi hrvatskog SDS-a naäeni pisani izvjestaji koji opisuju do-
gaäaje iz perspektive Perkovica, Alije Bonlica i Svilara. Rijec je o sljedecim izvjesta-
jima:

t00
g'pßc)o
Ovjereni pnjevod a njemackog jezika Stranica 101 od 238

• iz v jestaji Josipa Perkovica od dana 3. prosinca 1975. i dana 24. studenog
1977. godine,

• iz v jestaj Alije Bonlica od dana 3, prosinca 1975. godine, kao i

• izv jestaj flije Svilara od dana 18. svibnja 1978. godine.

Iz predmetnih izvjestaja nije razvidno sto je tocno bila svrha susreta dogovorenih iz-
medu Müllera i Perkovica. Medutim, vanjski slijed zbivanja sadrzajno se podudara s
prikazom kojeg je dao Josef Müller. Senat ne vidi razloge za sumnju u autenticnost
izvjestaja koje su podnijeli Perkovic i Svilar buduci nije razvidan racionalan razlog
zasto bi se bez vidljivog motive sastavilo takav izvjestaji te pohranilo isti u arhivi tajne
sluzbe. S tim u vezi nije bitan prikaz Perkovicevog pratitelja u Zürichu, Boniica, koji je
takoßer dostavljena sudu i koji takoder ne sadrzi bitne proturjecja Müljerovom prika-

Svoj je iskaz Müller dao u trenutku kada nitko nije mogao znati da ce iskaz biti rele-
vanten i za ovaj postupak. Ako se i pretpostavi kako je Müller dobrovoljnim otkri-
vanjem svoga znanja o jugosiavenskim tajnim sluzbama htio otkloniti sankcioniranje
vlastitog protuzakonitog postupanja, ipak nije razvidan motiv zasto bi on sam izjavio
da zna kako je susret siuzio pripremi atentata i zatim odlazio na daljnje susrete. Bje-
lodano je kako u ono doba nisu postojali nikakvi drugi izvori saznanja iz kojih bi nje-
macke viasti mogle dokazati svjedoku Mülleru ista vise od spjjunaze. Da njegov iskaz
drzi vodu dokazuje i gotovi novac u iznosu od 2.üüü njemackih maraka kojega je
Müller dana 22. studenog 1977. godine predao njemackim istraznim tijelima, a koji je
iznos navodno malo prije upada poljcüe bio dobio od Svilara. Naime, predmetni iznos
koji je potjecao iz sredstava jugoslavenskih vlasti koje su vec u ono vrijeme morale
pazljivo gospodariti s devizama nikako nije moguce podvesti pod iznose za obicne
suradnicke usluge dostavljanja informacija.

Senat ne ignorira da njemacka tijela vlasti tada — unatoc Mülierovom iskazu — nisu
optuziia Svilara vec je potonji pusten na slobodu. Uzimajuci u obzir razmisljanja koje
su tada kolaia u njemackoj javnosti — a koje su se temeljila na jednom clanku tjednika
Der Spiegel (4/78) — da je Svilar razmijenjen za jednog njemackog drzavljanina koji je
iz nekog razloga bio uhapsen u Jugoslaviji iz,cinjenice sto protiv Svilara nije poäignu-

101
g'f5ok
Orjerenr prijevod e njemackog jezika Stranica lß2 od 238

ta optuznica ne proizlaze nikakve osnovane sumnje u vjerodostojnost navoda koje je
iznio Müiler.

d) Zakljucno vrednovanje

Sagledavajuci sve ovdje spomenute dokaze u njihovoj cjeiini, ovaj je Senat uvjeren
kako je ljkvidacüa iseljenika u inozemstvu predstavljala drzavnu praksu postupanja
bivse socüajjstjcke Jugoslavije. Vejikj broj krvnih delikata na njemackom tlu te okol-
nost da su pocinitelji mogli zivjeti nekaznjeno u Jugoslaviji eine vrlo jak indicij za ovu
konstataciju, pri cemu je ovaj Senat svjestan cinjenice da nisu nuzno marale biti
tocne konstatacije do kojih su tada dosli drugi njemacki sudovi. Ovo jos vise vrijedi za
procjene tada nadleznih odjela policije i sjuzbj za zastjtu ustavnog poretka, Medutim,
vec same ucestalost zbivanja namece zakljucak da su likvidacije bile dio jugoslaven-
ske prakse, a od toga polazi i vecina bivsih radnika jugoslavenskih sigurnosnih sluzbj
koji su saslusani u svojstvu svjedoka. Navedeno posebno jasno dolazi do izrazaja u
vezi ubojstva Brune Busica u Parizu koje je uslijedilo bas onda kada je vise visoko-
pozicioniranih radnika hrvatske Sluzbe drzavne sigurnosti (Manfreda, Dragin i Zeiiä)
odnosno SDB-a (Colak) sa zadatkom pracenja boravilo u Parizu. Jos prije nego sto
se proculo za ubojstvo, Manfreda, Dragin i Zelic dobivaju nalog da trenutno napuste
Pariz, a u Zagrebu ih je docekao politicki nacelnik hrvatskog SDS-a Bilic.

Kao jasan indicij ovaj Senat vrednuje i navode svjedoka MCijlera koji se po pitanju
nacina postupanja jugoslavenske tajne sluzbe pocev od vrbovanja sve do konspira-
tivnih kontakata u polpunosti uklapaju u cjelovitu sliku rada jugoslavenske tajne siuz-
be. Da se o specijalnim akcijama ciji su predmet bile likvidacije nije moglo pronaci
gotovo nikakve dokumente moguce je bez daljnjega objasniti time da arhive u Zagre-
bu, a o cemu je izvijestio vjestak Nielsen, nisu u potpunosti prenesene, dok su srpska
tüeja vlasti znanstvenicima poput vjestaka Nielsena omogucila uvid samo u ogra-
nicenom opsegu te njemackom pravosuäu u okviru pravne pomoci dala samo odre-
äenu vrstu uvida u terno postojece arhive.

102
Ovjereni prijevdd a nlernackog lezika Stranica 103 od 238

Da su spisi razrijedeni jos za vrijeme postojanja SFRJ vjerodostojno je opisao svje-
dok Gabris, a predmetno razrjeßivanje proizlazi i iz konstatacija vjestaka Robioneka
koji je izvijestio kako spisi imaju obiljezene stranice iz cega je razvidno da je dio sa-
drzaja pojedinih spisa morao biti uklonjen. Neovisno o tome Senat polazi od toga da
likvidacije koje su i u vrijeme socijalizma bile u suprotnosti s pisanirn jugoslavenskim
pravom ionako nisu u potpunosti bile dokumentirane u spisima, a sto potvrouju iz-
vjestaji koje je optuzenik Perkovic sastavio o svojim susretima s Müilerom: predmetni
izvjestaji detaljno opisuju zbivanja prilikom hapsenja u Zürichu ali ne sadrze poblize
podatke o svrsi susreta.

Konstatacija da su likvidacije iseljenika bile dio drzavne jugoslavenske prakse nije ni
u suprotnosti s nekom drugom ispravom o kojoj ovdje nije bilo rijeci kao niti s jednim
drugim iskazom svjedoka koji ovdje nije razmatran.

3. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom D.ll.

Konstatacije pod tockom D.ll temelje se na navodima vjestaka Robioneka. Isti navodi
kako su od ranih 70ih godina proslog stoljeca republicke sluzbe biie nadlezne za ini-
cijativu, organizaciju i provedbu likvidacija, a SDB i SSUP imaii su kljucnu uiogu u
odobravanju likvidacija. Zbog pojacanog cuvanja diskrecije kada je rijec o planiranju
ciljanih usmrcenja u inozemstvu samo je mali krug Ijudi bio ukljucen u ovaj proces
donosenja odluke. mini se plauzibilnim da su u pojedini proces donosenja odluke bili
ukljuceni svega jugoslavenski sekretari unutrasnjih poslova na razini Saveza te one
republike koja je radiia na tom predmetu.

Ukljucenost saveznog ministra unutarnjih poslova u proces donosenja odluke o likvi-
daciji Stjepana Burekovica potvrduje njegovo pitanje je li ekipa potpuna, a koje pi-
tanje ministar postavlja nakon ubojstva Burekovica. S tim u vezf se ukazuje na navo-
de pod tockom J.ll.

103
rP~~~
Ovjereni prijevod e njemeckog jezike Strenica t04 od 239

IY. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockomE

Konstatacije pod tockom 1 temelje se na navodima svjedoka Krunoslava Pratesa
koje su biie vjerodostojne jer nije vidljiv razlog zasto bi po tarn pitanju govorio neisti-
nu. U dijelu u kojem se predmetne konstatacije odnose i na suprugu svjedoka Prate-
sa, iste ne proizlaze samo iz iskaza svjedoka Pratesa vec i iz iskaza svjeäokinje Keti
P rates.

Konstatacije pod tockom 2. temelje se na presudu Visokog zemaljskog suds u
Münchenu od dana 16. srpnja 2008. godine (posl. broj 6 St 5/05).

V. Vrednovanjedokaza za konstatacije pod toäkom F

Konstatacije pod tockama'F.l i F.ll (osobna i poslovna biografija Stjepana Bureko-
vica) temelje se na dva opisa njegove „karijere" i njegovog „opisa rads u INA-i" koje
je sastavio sam ßurekovic, a osim toga i na navodima svjedoka Damira Burekovica.

Rad Stjepana Burekovjca za BND (F.lf) proizfazi iz iskaza svjedoka YYolfvvertha te
sakupljenoj „Dokumentaciji BND-a o stanju sigurnosti". Iz toga je takocTer proizlazilo
kako je Stjepan Burekovfc 1982. godine na racunu za pohranjivanje vodenom kod
BND-a imao 150.000 njemackih maraka s kojim je iznosom sfobodno mogao rsspo-
lagatinakon odlaska u Saveznu Republiku Njemacku.

Konstatacije o napustanju Jugoslavije (F.IV) ponajprije se temelje na iskazu svjedo-
kinje Snjezane Brkic koji je prikazala slijed zbivanja na nacin kako je isti naveden.
Osim toga, zahtjev za dobivanje azila kojega je podnio Stjepan Burekovic sadrzi po-
datke o tijeku putovanja te tocne datume njegova odlaska. U konacnici, prikazani
motivi za odlazak razvidni su i iz vec citirane dokumentacije BND-a. Njegov posljednji
boravak u njegovom uredu temelji se na „Sfu2benoj biljesci" SDS-a, Centar Zagreb,
od dana 2. rujna 1982. godine. Cinjenica da je priznat kao azilant temeiji se na odluci
Saveznog ureda za priznanje inozemnih izbjeglica od dana 27. Iistopada 1982. godi-
ne.

Tocka F.V temelji se na clanku „Nema manjkova" u zagrebackoj tiskovini „Vjesnik" od
dana 31. srpnja 1982. godine.

104
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 105 od 238

Konstatacije o Damiru Burekovicu (F.VI) potjecu iz njegovog iskaza. Iznos imovine
Stjepana Burekovica Senatu je rekao visi kriminalisticki inspektor Kunze koji je sas-
lusan u svojstvu svjedoka.

Svjedok Krunoslav Prates vjerodostojno je prikazao kako je Stjepan Burekovic stupio
u kontakt s hrvatskom iseijenickom organizacijom „HNO" (F.VII). Daljnji navodi o
predmetnoj organizaciji i tiskovini „Hrvatska drzava" sadrzani u tocki F.VII temelje se
na dopisu Bavarskog drzavnog ministarstva unutarnjih poslova [Bayerisches Staats-
ministeriums des Innern] od dana 29. kolovoza 1975. godine. Da je Stjepan Bureko-
vic za ovu tiskovinu sastavio cca, 5 clanaka te da je dr, Ivan Jelic bio protivnik teroris-
tickih djela iskazao je svjedok Krunoslav Prates.

Konstatacije u tocci F.VIII (tiskanje knjiga od strane Stjepana Burekovica) takocTer
potjecu iz iskaza svjedoka Krunoslava Pratesa koji je iskazao o ovim cinjenicama.

Dojam cfa ih se prati, preseljenje u novi stan i glasine o atentatu (F.IX) proizlaze iz
iskaza svjedoka Damira Burekovica. O glasinama u vezi ubojstva iskazivali su i svje-
doci dr. Ivan Jelic i Krunosiav Prates. Dajjnje konstatacije o bojazni Stjepana Bure-
kovica te njegove rijeci o nekakvoj glavarini potjecu iz iskaza svjedokinje Herte
Stoßberger.

Sazeti novinski intervju-i (F.X) preuzeti su iz tiskovine „Bild am Sonntag" od dana
5. prosinca 1982. godine te izdanja „Nove Hrvatske" broj 24I1 982.

Prikazana saznanja SDS-a o knjigama Stjepana Burekovica (F.XI) temelje se na re-
zimeu SDS-a, Centra Zagreb, od dana 18. prosinca 1982. godine, specijalnoj infor-
maciji br. 11 SDS-a, Centra Zagreb, od dana 11. Iistopada 1982. godine te na speci-
jalnoj informaciji br. 21 SDS-a, Centra Zagreb, od dana 26. studenog 1982. godine.
Podaci o nakladi knjiga i raspacavanju istih potjecu iz iskaza svjedoka Damira Bure-
kovica koji je preminuo 1987. godine.

Politicke ambicije Stjepana Burekovica (F.XII) opisali su svjedoci dr. Ivan Jelic i Da-
mir Burekovic. Svjedok Krunosiav Prates potvrdio je ove ambicije, a pored toga i
namjeravanu instalaciju radio-postaje. Osim toga opisao je funkciju i sjediste
„Hrvatskog narodnog vijeca" (HNV-a), New York.

105
g 'j ßQ&
Ovjereni pdjevod s njernaokog jezika Stranioa 106 od 238

VI. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom G.

1. Optuzenik Zdravko Mustac sutio je u vezi svoje osobne situacije.

Konstatacije pod tockom G.I.1 u vezi prihoda optuzenika Mustaca temeije se na oba-
vijesti o mirovini Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od dana 1. prosinca
2014. godine. Konstatacije u vezi imena, narodnosti i datuma rodenja te bivse adrese
stanovanja proizlaze iz podataka koje je optuzenik Mustac iznio priiikom utvrßivanja
svojih osobnih podataka. Konstatacije o zdravstvenom stanju optuzenika temelje se
na pisanim nalazima dr. Rost od dana 4. rujna 2014. godine. Uostalom se konstataci-
je u vezi toöke G.I.1 temelje na dva dopisa optuzenika upucena Senatu u 2016. go-
dini te na predugoVoru ugovoru o kupoprodaji od dana 2. veljaöe 2016. godine.

Konstatacüe pod G.I.2. (profesionalna biografija optuzenika Mustaöa) temeije se na
podacima svjedoka Renate Milicevic i Damira Kosa te na Rekonstrukciji Sluzbe dr-
zavne sigurnosti.

Konstatacije pod G.i.3 temelje se na informacijama njemacke Sredisnje savezne evi-
dencije [Bundeszentralregister] te hrvatske kaznene evidencije.

2. Optuzenik Josip Perkovic nije iskazao o svojoj osobnoj situaciji.

Konstatacije pod G.II.1 temelje se na podacima svjedokinje dr. Yvonne Ott te na po-
dacima optuzenika sadrzanim u njegovom dopisu od dana 17. rujna 1992. godine
upucenom Ministarstvu obrane. Konstatacije u vezi imena, narodnosti i datuma
rodenja te bivse adrese stanovanja proizlaze iz podataka koje je optuzenik iznio pdli-
kom utvrdivanja svojih osobnih podataka. Konstatacije pod G.ii.2 temeije se na dopi-
su optuzenika od dana 17. rujna 1992. godine upucenom Ministarstvu obrane, dopisu
optuzenikaod dana 24. Iipnja 2008. godine upucenom 6. kaznenom senatu Visokog
zemaljskog suds u Münchenu, dopisu optuzenika od dana 22.Iipnja 2010. godine
upucenom njemackom Bundestagu,podacima svjedoka Damira Kose, Antonia Le-
kica, Gorana Dodiga te svjedokinje dr. Yvonne Ott.

Konstatacije pod G.ll.3 temelje se na informacijama njemacke Sredisnje savezne
evidencije te hrvatske kaznene evidencije.

106
g fßgi 6
Ovjereni prijevod s njemackog jeztka Stranica 107 od 238

3. Senat je uvjeren da u trenutku pocinjenja djela nije.biia umanjena sposobnost kriv-
nje optuzenika. Nisu naäene nikakve indicije koje bi ukazivale na to da je u trenutku
pocinjenja djeia kod optuzenika bila umanjena sposobnost uviäati svoje radnje I u-
pravljati svojim postupcima (sposobnost odlucivanja i rasuäivanja). Oba su optuzeni-
ka do svoga umirovljenja desetijecima obavljala poslove u Sluzbi drzavne sigurnosti i
drugim tijelima vlasti u Jugoslaviji i Hrvatskoj, i to na visokim funkcijama. Iz iskaza
saslusanih svjedoka koji su bifi u kontaktu s optuzenicima nisu proizlazifa nikakva
upozorenja na upadljivosti koje bi bile vazne zbog paragrafa 20. i 21. njemackog
Kaznenog zakonika.

Vil. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom H.

1. Dezinformacijska kampanja (konstatacije pod tockom H.l)

a) Konstatacije pod tockom H.I.1 temelje se na navodima svjedoka Bozidara Spasica
koji je iskazao kako'je iseljenicki tisak nakon bijega Stjepana Burekovica o istome
objavio puno pozitivnih clanaka te da je dobio informacije da Stjepan Burekovic me-
äu iseljenicima zeli preuzeti istaknuti polozaj. Primjerice, kandidirao se za Htvatsko'
narodno vijece. Uzimajuci u obzir navedeno Spasic kaze da je u sklopu akcije
„Pismo" proveo dezinformacijsku kampanju protiv Burekovica. Senat je ovome po-
klonio vjeru, osobito iz razloga sto je daljnji svjedok Ivan Lasic potvrdio da je Bozidar
Spasic vodio dezinformacijsku kampanju upravljenu protiv Stjepana Burekovica.
Predmetna akcija, kaze, pokrenuta je vec prije nego sto je dana 1. ozujka 1983. go-
dine preuzeo funkciju nacelnika Drugog odjela SDB-a.

Senat je uvjeren kako je pokretanje akcije „Pismo" inicirao nacelnik Drugog odjela
SDB-a Stanko Colak, mozda cak i savezni sekretera unutrasnjih poslova Stane
Dolanc. Kako su iskazali svjedoci Spasic i Lasic, optuzenik Perkovic bio je obavjes-
ten o ovoj akciji.

Meäutim, Senat ne poklanja vjeru onom dijelu iskaza u kojem svjedok Spasic tvrdi
kako je on sam imao ideju usmjeriti svoj rad protiv Burekovica kada je primio infor-
maciju opisanu u prednjem stavku. Prema uvjerenju ovoga Senate nije rijec o „solo-
akciji svjedoka Spasica" jer takvo sto po uvjerenju ovoga Senate nije spojivo s profe-
sionalnim polozajem svjedoka Spasica unutar hijerarhije i strukture SDB-a. Bio je
obican operativen radnik, a akcija „Pismo" trebala je imati ucinka u inozemstvu, i to

107
gF 30f-
Ovjereni prijevod a njemaCkog jezika 5tranica 108 od 238

meäu velikim brojern hrvatskih iseijenika. Vec zbog vanjskopolitickih ucinaka bilo je
nemoguce da se u hijerarhijski postavljenom drzavnom sustavu SFRJ takva odluka
donese na „radnoj razini". Politicka rukovodstva u Beogradu i glavnim gradovima po-
jedinih republika biia su svjesna ucinaka ove akcüe,

U sklopu saslusanja svjedoka Senat je utvrdio kako isti naginje precjenjivanju svoje
bivse uloge. Predmetno precjenjivanje stoji u vezi s pubiicistickom djelatnosti svjedo-
ka koji je pisao o sigurnosnim sluzbama Jugoslavije i o svojoj precijenjenoj uiozi. Pri-
likom saslusanja kod svjedoka takoäer se osjetila idealizirajuca „nostalgija za Jugo-
siavijom". Pohvalio je borbu sigurnosnih sluzbi protiv „terorista" te je opetovano na-
glasavao koliko je uspjeha osobito imao on u odbijanju pokusaja destabilizacije koje
je poduzimao BND.

Solo-akcija svjedoka Spasica ne uklapa se niti u ciljeve akcije. Naime, cilj ove plani-
rane i organizirane kontrapropagandne mjere upravljene protiv ekstremne emigracije
sastojao se u slabljenju njezine operativne i organizacijske snage na podrucju po-
liticko-ideoloske sabotaze, terorizma i subverzivne propagande sto za ovaj Senat
razumno i razumjjivo proizlazi iz naiaza vjestaka profesora dr. Nielsena te iz doku-
mentacije Sluzbe drzavne sigurnosti bivse Socijalisticke Republike Bosne i Hercego-
vine iz travnja 1987 godine pod naslovom „Suzbijanje rada inozemnih obavjestajnih
sluzbi i neprijateljske emjgracüe". Pojedine mjere koje je proveo 802jdar Spasic pre-
ma uvjerenju ovoga Senate potrebno je sagledati u kontekstu cjelokupne borbe protiv
takozvane neprijateljske emigracüe koju je borbu vodio Drugi odjel SDB-a, i to vrlo
usklaäeno s Drugim odjelom SDS-a SRH te u kontekstu operativne obrade Stjepana
Burekovica u akciji „Brk" pokrenutoj u srpnju 1982. godine od strane SDS-a.

b) Konstatacüe pod tockom H.i.2 temelje se na navodima svjedoka Bozidara Spa-
sica, Wajtera Hartmanna i Herte Stoßberger te na razglednici. Svjedok Bozidar Spa-
sic sasvim je otvoreno priznao kako je on proizveo „Bieibursku razglednicu" te da ju
je on pustio u optjecaj. lz njegovih iskaza nadalje proizlazi da je spornen-mjesto Blei-
burg koje je zbog kulture sjecanja za hrvatske iseljenike bio trn u oku jugoslavenskih
vlasti namjerno izabrano kao motiv jer je obecavalo najbolji moguci efekt protiv Stje- ,

pana Burekovjca.

108
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 109 od 288

Svjedok Walter Hartmann navodi kako je Stjepan Burekovic dana 7. travnja 1983.
godine dosao u njegov tadasnji odjel u Policijskoj upravi München [Polizeipräsidium
München] te predocio predmetnu razglednicu. Kaze kako je Burekovic tada naveo
kako je predmetnu razgfednicu izradila nepoznata osoba da bi ga diskreditirala i pri-
kazala kao beskrupuloznog trgovca; razglednica je trebafa stvoriti dojam da svoje
knjige reklamira uz pomoc spornen-obiljezja za hrvatske borce za slobodu u Bleibur-
gu. Svjedokinja Herta Stoßberger izjavila je da joj je St)epen Burekovü pricao o
kampanji razglednica koju su jugoslavenske sfuzbe drzavne sigurnosti poduzeie pro-
tiv njega. Rekle je da joj je opisao izgled predmetne razglednice: s prednje strane
razglednice nalazile su se njegova slika i hrvatski spomenik. u Austriji. Senat nema
razloga ne povjerovati u iskaze svjedoka koji nemaju nikakav osobni interes po pi-
tanju kako ce zavrsiti ovaj postupak.

c) Konstatacije pod H.l.3 u vezi zbivanja u Koruskoj krajem rats i nakon kapitulacije
hrvatskih snaga u Koruskoj sadrze opcepoznate cinjenice na koje je ukazao Senat.
Vjestaci prof. Nielsen i Robionek provjeiili su i potvrdili ove konstatacije. Da su Hrvati
spornen-plocu u Bleiburgu osim toga koristili i za manifestacije sjecanja te da pred-
metno obiljezje ima veliko znacenje u njihovoj kuituri sjecanja pored navedencg pro-
izlazi i iz prikaza svjedoka Andresa Jelica. Andres Jelic je sin Ivana Jefica koji je na-
kon smrli svoga brata Branka nasiijedio njegovo mjesto predsjednika HNO-a. On je
Senatu na shvatljiv i vjerodostojan nacin prikazao svoj'naum da.u svojstvu zamjenika
svoga oca odrzi govor na jednoj takvoj manifestaciji, a to su — na njegovo zafjenje-
sprijecile austrijske viasti.

d) Konstatacije pod H.l.4 temelje se na iskazima svjedoka Bozidara Spasica koji je
sasvim siobodno priznao proizvodnju tiskovine — zapravo je o tome pricao s izvjes-
nim ponosom. Osobito mu je bilo vazno priopciti Senatu koliko je vremena i snage
ulozio u to. Njegove navode potvrduje sljedece:

Svjedok Damir Burekovic je potvrdio kako je izdanje Nove Hrvatske br. 14 izaslo u
dvije razlicite verzije. Izvornik je izasao u Londonu i nosi jedan datum, a broj 14
svijetlozelene boje je krivotvorina koje sadrzi intervju s njegovim ocem koji nikada
nije voden. Od njegovog oca se zatrazilo da se kandidira na izborima za predsjedni-
ka Hrvatskog narodnog vijeca (HNV-a) sto je on i namjeravao uciniti.

109
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranioa 110 od 238

Svjedok dr. Ivan Jelic je iskazao kako je on predlozio Stjepana.Burekovica kao kan-
didata za Hrvatsko narodno vijece te da je vec bio poslao za New York sve doku-
mente potrebne za njegovu kandidaturu. Isto tako je rekao kako je u dva uzastopna
dana u mjesecu srpnju primio dva krivotvorena izdanja tiskovine Nova Hrvatska u
kojima se nalazio intervju sa Stjepanom Burekovicem koji negativno prikazuje njego-
vu proslost te s natpisom na naslovnici da se Stjepan Burekovic nece kandidirati za
Narodno vijece. Izvornik tiskovine primio je zajedno s dva krivotvorena primjerka
tiskovine, pri cemu je jedno krivotvoreno izdanje poslano iz Londons a drugo iz
Oortmunda. Izdanje na cijoj se naslovnici nalazio tekst da se Stjepan Burekovic nece
kandidirati za Narodno vijece bilo je, kao i izvornik, napisano na hrvatskom jeziku te
je potjecalo od jednog Srbina. Kaze da to pretpostavlja zbog jezika i stils koji su ko-
risteni u tekstovima. Pri tome je rijec o krivotvorini koje je prema njegovom misljenju
proizvedena od strane jugoslavenske tajne sluzbe.

Svjedok Bozidar Spasic srpski je dr2avljanin te je srpske narodnosti. Stoga za ovaj
Senat ima smisla da upadljivosti u vezi netocnog jezika u izdanju sa svijetlozelenom
bojom koje je prikazao svjedok dr. Jelic govore u prilog tome da je ovo izdanje, kao
sto on tvrdi, stvarno izradio svjedok Spasid. Osim toga, Spasic je zorno prikazao koli-
ko mu je bilo potrebno truda pisati „hrvatskim" jezikom — ali je smatrao kako mu je to
jako dobro uspjelo.

Svjedokinja Herta Stoßberger je iskazala da joj je Stjepan Burekovic ispricao da je
jugoslavenska Sluzba dr2avne bezbednosti krivotvorila jednu tiskovinu koja izlazi u
Londonu. Rekao je da su ubaceni clanci, a u jednom od tih clanaka vrsi se difamacija
njegove osobe. Kao i kod kampanje s razglednicom cilj je bio taj da se naskodi nje-
govom ugledu. Stjepan Burekovic joj je nadalje ispricao kako je imao namjeru kandi-
dirati se za jedan meßunarodni hrvatski parlament iii jedno takvo tijelo.
/(73Aü
Ovlereni prilevod a nlemackog lezika Stranica 111 od 238

Oba izdanja tiskovine Nova Hrvatska se razlikuju kako po vanjskom izgledu tako i
prema sadrzaju, a to je utvräeno usporedbom oba izdanja broja 14 tiskovine Nova
Hrvatska i njihovih prijevoda. Na naslovnici tiskovine broj 14 svijetlozelene boje iz-
meäu ostalog samo je otisnut broj godine 1983. te se na istoj u jednom vodoravnom
polju nalazi natpis koji pocinje sa S. Burekovic, a slijedi tekst: „Necu se kandidirati za
parlament, Hrvatsko narodno vijece." Na stranicama 8 i 9 otisnuta je fotografija Stje-
pana Burekovica i njegovog sine Damira te je otisnut intervju sa Stjepanom Bureko-
vicem. Za razliku od toga, izdanje broj 14 s naslovnicom u tamnozelenoj boji sadrzi
natpis 17.VII.1983, a u tom izdanju nema naprijed navedenfh clanaka.

Da izdanje broj 14 sa svijetlozelenom naslovnicom predstavija krivotvorinu potvräuju i
navodi svjedoka Herzoga kojima se priklanja i ovaj Senat. Vjestak istice kako se iz-
danje broja 14 koje na naslovnici sadrzi natpis 17.VII.1983 unatoc nekim zajeänickim
elementima (izmeäu ostalog format tiskovine, ofsetni tisak, opseg od 20 stranica, ko-
ristenje ukrasne boje za oblikovanje vanjske stranice omota, urecfenje vanjske strani-
ce, tekstovi podijeljeni u tri stupca, smjer nasfovnica na pojedinom stranama, uputa
na nastavak teksta na iducoj stranici pomocu strjelica, greske u tisku) vise iii manje
znatno razlikuje od izdanja sa svijetlozelenom naslovnicom i natpisom 1983.: kvafite-
ta papira omota, greske u reprodukciji i montazi u impresumu na stranici broj 3, ne-
dovofjna kvaliteta tiska kod rijeci i slika. Stoga je vjestak dosao do rezultata da nalaz
u bitnome ukazuje na to kako tiskovina sa svijetiozelenom naslovnicom nije proizve-
dena u istoj tiskari kao i tiskovina s datumom 17.VII.1983. i ostala izdanja ove tisko-
vine koje su m u dostavijena u svrhu usporedbe: br. 11 (S.VI,1983.), br, 12
(19.VI.1983.), br, 13 (3.VII.1983.), br. 15 (31.VI.1983.), br. 17 (11.IX.1983.), br. 18
(25. IX.1983) i br. 2 (29.1. do 12.11.1984.).

e) Konstatacije pod H.I.5 temelje se na navodima svjedoka Bozidara Spasica koji je
dao odgovarajuci iskaz. Opäi ciljevi akcije „Pismo" utvräeni su temeljem dokumenta-
cije Sluzbe drzavne sigurnosti bivse Socijalisticke Republfke Bosne i Hercegovine iz
travnja 1987. godine, a prema kojima je jedan od ciljeva akcije „Pismo" bio taj da se
stvori klima sumnjicavosti i nepovjerenja. Na taj se nacin htjelo prisiliti iseljenike da
se bave sami sa sobom i da zbog toga smanje svoje neprijateljske aktivnosti.

111
A7S<
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 112 cd 238

Opisano ponasanje Stjepana Burekovica nakon sto su razaslane razglednice proiz-
lazi iz iskaza svjedoka Waltera Hartmanna.

f} Konstatacije pod H.I.6. temelje se na riavodima svjedoka Ivana Lasica koji je iska-
zao da je od ozujka 1983. godine preuzeo zadatke nacelnika Drugog odjela SDB-a
SFRJ (odjel za suzbijanje neprijateljske emigracije i terorizma} u Beogradu. Formalno
je, medutim, tek nekoliko mjeseci kasnije imenovan za nacelnika odjela, i to — koliko
se sjeca — danom 1. Iipnja 1983, godine. Ovu je funkciju obnasao do svog stvarnog
umirovljenja 1986. godine, a njegov prethodnik je istodobno sa formalnim imeno-
vanjem Lasica imenovan za savjetnika ministra. Kako su njegovo vlastito imenovanje
te unaprjedenje njegova prethodnika kasnili, na pocetku je funkciju nacelnika odjela
obnasao zajedno sa Stankom Colakom. Vpravo je Stanka Colaka prije smrti Stjepa-
na Burekovica pitao koji je bio smisao netocnog intervju-a otisnutog u krivotvorenoj
tiskovini. Na to je Colak odgovorio kako je predmetni intervju trebao usmjeriti bijes
iseljenika na Stjepana Burekovica; rekao je kako ce „mozda netko opaliti Stjepanu
Burekovicu samar." Nakon ubojstva Stjepana Burekovica svjedok Lasic je iz cjelo-
kupne slike zbivanja dosao do zakljucka da je krivotvorena tiskovina trebala usmjeriti
sumnju na iseljenike l svjedok Rullmann u svom dopisu od dana 25. ozujka 1983.
godine upucenom Stjepanu Burekovicu istice kako su sluzbe drzavne sigurnosti kori-
stile ovakve dezinformacijske kampanje za pripremu ubojstava.

Sagledavajuci cjelokupno ponasanje nakon pocinjenja djela, a sto je prikazanc pod
tokom J.lll, ovaj je Senat uvjeren kako je dezinformacijska kampanja protiv Stjepana
Burekovica imala za cilj pripremiti teren kako bi se ubojstvo Stjepana Burekovica ko-
je je izvrsila sluzba drzavne sigurnosti moglo prikazati kao obracun izmedu sukoblje-
nih skupina hrvatskih iseljenika,

112
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 113 od 238

2. Operativna ohrada Stjepana Burekovica: akcija „Brk"
(konstatacije pod tockom H.ii)

a) Konstatacije pod tockom H.ll.1 temelje se na navodima svjedoka Gorana Ljubicica
koji je naveo da je od dana 15, prosinca 1978. do 1984. godine radio kao inspektor u
Drugom odjelu Centra SDS-a Zagreb. Kaze da je 1982. godine Miso Deveric bio na-
celnik tog odjela. Akcija protiv Stjepana Burekoviäa pokrenuta je u svibnju 1982. go-
dine na inicijativu rukovodstva Sekretarijata unutrasnjih poslova SRH (iii Mustaca iii
Perkovica) nakon sto je postalo poznato da je jedan od direktors INA-e napustio
drzavu. Akciju je proveo Center SDS-a Zagreb. Meäutim, u predmetnom trenutku
Sluzba jos nije imala nikakvih saznanja u kojoj drzavi boravi Stjepan Burekovic.

Kako istice vjestak profesor Nielsen, iz dokumentacije o akciji „Brk" proizlazi da je
SDS SRH cca. jeden mjesec nakon njegovog büega pokrenuo istragu protiv Stjepana
Burekovica. Za razliku od toga, SDS SRH tek je pocetkom srpnja 1982. godine saz-
nao da Burekovic boravi u Njemackoj.

Operativnu obradu Stjepana Burekovica potvräuje i svjedok Branko Trazivuk koji na-
vodi kako je krajem 1981. godine najprije bio operativni radnik u Drugom odjelu SDS-
a SRH, a nakon odlaska Josipa Perkovica 1985. godine postao je nacelnik toga odje-
la. Kaze da je Josip Perkovic do 1985. godine bio nacelnik njegovog odjela te da je
rukovodstvo SRH napaio Drugi odjei jer je tek nakon mjesec dana saznao za bijeg
Stjepana Burekovica. Potom je pokrenuta obrada Stjepana Burekovica pod kcdnim
nazivom „Brk" (buduci je imao istaknute brkove). l svjedok Miso Deveric potvräuje
kako je rad na predmetnoj akciji vodio i „njegov" Drugi odjei. Istaknuo je kako je po-
cetkom 1981. godine bio nacelnik Drugog odjela Centra SDS-a Zagreb, a optuzenik
Perkovic naceinik odgovarajuceg odjela republicke sjuzbe i samim time njegov nad-
reäeni u liniji rads. Kaze kako su 1982. godine najprije saznali da se vazan menadzer
INA-e pojavio u Münchenu te da je stupio u kontakt s iseljenicima. Ubrzo nakon toga
saznali su da je rijec o Stjepanu Burekovicu.

113
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 114 od 288

Iz cinjenice da optuzenik Zdravko Mustac u mjesecu svibnju 1982. godine nije bio
zaposlen u hrvatskom ministarstvu unutarnjih poslova ovaj Senat izvodi zakijucak da
je akcija „Brk" pokrenuta po naredbi optuzenika Perkovica.

b) Konstatacije pod H.II.2 ponajprije se temelje na ispravi o pokretanju operativne
obrade od strane SDS-a koja nosi datum 7. srpanj 1982. godine, a zatim i na iskazi-
ma svjedoka Mise Deverica, Branka Trazivuka, Gorana Ljubicica, Boze Kovacevica i
Jana Gabrisa koji su dali utvrdene podatke o predmetu operacije. Da je operativna
obrada tada predstavljala najvisi stupanj obrade proizlazi iz iskaza svjedoka Mise
Deverica.

c) Konstatacüe pod H.ll.3 temelje se na ispravi o pokretanju operativne obrade od
strane SDS-a. U predmetnoj ispravi Goran Ljubicic upisan je kao operativni radnik
akcije, U pogledu suradnje izmedu optuzenika Perkovica i Krunosiava Pratesa upu-
cuje se na navode pod tockom E. te vrednovanje dokaza s tim u vezi.Osim toga,
konstatacije u vezi obrade akcije temeljene su na vjerodostojnim iskazima svjedoka
Gorana Ljubicica, Mise Deverica i Boze Kovacevica. Konstatacije o suradnji s drugim
tijelima vlasti izvan Sluzbe temelje se na vjerodostojnim iskazima svjedoka Mise De-
verida i-Jana Gabrisa kojima se Senat priklanja.

d) Konstatacije pod H.II.4 temelje se na kaznenoj prijavi od dana 16. veljace 1983.
godine te na informaciji br. 206 koju potpisuje Franjo Vugrinec u svojstvu nacelnika
Centra Zagreb SDS-a SRH. Svjedok Goran Ljubicic potvrcTuje da je njegov odjel bio
podnio kaznenu prüavu.

3. Kaznena prijava ispostave Sluzbe drustvenog knjigovodstva u
Socijalistickoj Republici'Hrvatskoj sa sjedi5tem u Zagrebu (H.iii)

Konstatacije se temelje na kaznenoj prijavi Sluzbe drustvenog knjigovodstva od dana
27. prosinca 1982. 'godine.

114
Orrjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 115 od 238

Vlll. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom l.l
(Odluka o ubojstvu Stjepana Burekovica)

1. Da je bivsi jugosiavenski drzavnj aparat odgovoran,za ubojstvo Stjepana Bureko-
vica proiziazi iz sljedeceg vrednovanja:

a) Optuzenik Perkovic je temeljem svoje veze sa svojim izvorom Pratesom te zbog
nabave i prosljecTivanja kopije kljuca bio mjerodavno ukljucen u ubojstvo (o tome nas-
tavno pod fX.). Nije vjerojatno da je predmetno postupanje optuzenika Perkovica
predstavljalo privatnu akciju koje nije imala veze s njegovim polozajem i njegovom
funkcijom radnika SDS-a. Naprotiv, obrada Stjepana Burekovica po SDS-u upucuje
na to da je optuzenik Perkovic bio dobio sluzbeni nalog.

b) Senat nije mogao utvrditi postojanje pisane odluke o likvidaciji iii zapisnika o
usmenom nalogu. To, medutim, ne pobija pretpostavku kako je ubojstvo naiozeno od
strane drzave. Takvo sto je i sa stajalista zakona SFRJ predstavfiüalo protuzakonito
postupanje, a toga su si svi sudionici bili svjesni. Stoga nije neuobicajeno vec napro-
tiv logicno da s tim u vezi nisu sastavljane pisane biljeske iii da su takve biljeske
(ukoliko su ikada postojale) naknadno unistene. Osim toga, vjestak Nielsen je s tim u
vezi iskazao kako su procisceni i spisi SDS-a koji su se odnosili na Stjepana Bureko-
vica; kako navodi moguce je utvrditi da predmetni spisi nisu potpuni vec da nedcstaje
dia njih.

c) Motivi koji su doveli do ubojstva (o tome u nastavku) pokazuju kako je postojao
jasan interes da se ukloni Burekovica.

d) Ubojstvo kritickih jugoslavenskih iseljenika uostalom je predstavljalo uobicajenu
praksu (vidi tocke D.l.2 i L.II.2).

d) Uostalom se upucuje na ukupno vrednovanje (Xlii.).

2. Kao osobe koje su sudjelovale u donosenju odluke o ubojstvu Stjepana Bureko-
vica Senat moze poimenice navesti samo optuzenika Mustaca i tadasnjeg saveznog
sekretara unutrasnjih poslova Stanu Dolanca.

115
Ovjereni prijevod s njemackag jezika Stranica 116 od 238

a) U pogledu Stane Dolanca navedeno s jedne strane proizlazi iz njegove funkcüe
saveznog sekretara unutrasnjih poslova,

Vjestak Robionek istice kako je odluka o likvidaciji donesena u povjerljivom okruzenju
te da stoga nije isis dalje od kruga osoba u jugoslavenskim sekretarijatima unutras-
njih posiova. Kako su citjana usmrcenja u inozemstvu u sebi krila opasnost prouzroci-
ti ozbiljne smetnje vanjskopolitickih odnosa SFRJ, bilo je u interesu SFRJ da njezina
savezna tijela odlucuju o likvidacijama u inozemstvu.

Ovi navodi vjestaka su shvatljivi i vjerodostojni te se poklapaju s iskazima svjedoka
Lasica koji tvrdi da je Stane Dolanc nakon sto je saznao za ubojstvo Stjepana Bure-
kovica pitao sta je s ekipom (vidi s tim u vezi pod tockama J.ll i L.Xj.2). Prema nave-
denom, Stane Dolanc je bio obavjesten o planiranom ubojstvu. Senat iz navedenog
te iz njegove istaknute funkcije saveznog sekretara unutra5njjh poslova izvodi za-
kljucak da je upravo on dao dozvolu za provedbu ubojstva. Svjedok Lasic je prikazao
spontane izjava Stane Dolanca o razgovorima s Franjom Herljevicem, svojim pret-
hodnikom na toj funkciji, u trenutku kada ga Lasic obavjestava o ubojstvu Stjepana
Burekovica, i upravo iz toga Senat je izvukao zakijucak kako za Dolanca likvidacije
nisu predstavljale neuobicajeno postupanje. lako Dolanc u vezi ubojstva Stjepana
Burekovica kaze „moramo prestati s time" to za ovaj Senat ne znaci da je rijec o va-
paju neukljucene osobe. Naprotiv, ova reakcija prikazuje griznju savjest te odredeni
stupanj refjeksüe.

i neki bivsi radnici SDS-a odnosno SDB-a, svjedoci Curak, Krnic, Gabris i Spasic,
iskazali su da je savezni sekretar unutrasnjih posiova imao ovlast donijeti posljednju
odluku o likvidaciji.

b) Sudjelovanje optuzenika Mustaca proizlazi iz njegove funkcije politickog nacelnika
SDS-a SRH koji je bio mjerodavno tijelo za pracenje Stjepana Burekovica. Pored
toga je SDS bio zaduzen za osiguravanje politicke sigurnosti na unutarnje-politickom
planu. Prema shvacanju SDS-a, aktivnosti Stjepana Burekovica u iseljenistvu pred-
stavljale su znacajnu opasnost za unutarnju sigurnost ne samo Hrvatske vec i Jugo-
slavüe kao takve. Samim time cijela je stvar ulaziia u najosnovniju nadleznost SDS-a
SRH.

116
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 117 od 238

Kao politicki nacelnik SDS-a SRH, optuzenik Mustac je bio na sastancima Savjeta za
zastitu ustavnog poretka SRH. Na sjednicama dana 12. Iistopada 1982. godine pri-'
kazao je slucajeve INA-e i Stjepana Burekoviöa kao najvaznija aktualno sigurnosna
pitanja, a s tim u vezi izvijestio je o njegovoj vrlo intenzivnoj neprijateljskoj djelatnosti
u Njemackoj.

Likvidacija Stjepana Burekovica pruzila je optuzeniku Mustacu i osobnu priliku da
osobito Beogradu i terno aktivnom Stane Dolancu dokaze da je barem on u stanju
ispuniti politicku odgovornost za pitanja sigurnosti u Hrvatskoj s kojom se nije uspio
nositi sekretar unutrasnjih poslova SRH Pavle Gazi. Potonji, naime, unatoc svojoj
funkciji nije bio ukljucen u donosenje odluke, a to se temelji ne samo na njegovom
iskazu vec i na tome da nije imao podrsku niti u Partiji niti u drzavi. Tako, primjerice,
dana 26. ozujka 1985. godine pise predsjedniku Predsjedni5tva SRH da je vec po-
cetkom 1983. godine nakon svega osam mjeseci provedenih na duznostiponudio
ostavku, braneci se pri tome od optuzbi na racun obnasanja duznosti. Nadalje kaze
kako je predmetna ostavka prihvacena tek u rujnu 1983. godine. U zapisniku o ras-
pravi o njegovoj ostavci od dana 28. rujna 1983. godine, a koja je rasprava voöena u
hrvatskom parlamentu, utvröeno je da je na duznosti republickog sekretara unutras-
njih posiova po pitanju usmjeravanja rade tijela unutrasnjih poslova u vezi nekih spe-
cificnih strucnih zadataka — osobito gospodarskog kriminala — pokazao nespretnost.
Ova kritika kratko vrijeme posiije ubojstva Burekovica pokazuje da je imao slab'
ugled. Iako je Gazi kao republicki sekretar unutrasnjih poslova po sluzbenoj duznosti
bio ölen Savjeta za zastitu ustavnog poretka SRH, zapisnici s predmetnih sjednica
pokazuju da je u 1982. i 1983. godini.u pravilu samo optuzenik Mustac bio na sjedni-
cama Savjeta i ohjasnjavao sigurnosnu politiku Sekretarijata za unutrasnje poslove
SRH. Za razliku od optuzenika Mustaca koji je godinama skupljao iskustvo u
hrvatskim sigurnosnim tijelima prije nego sto je 1982. godine dobio vodece (i poiitic-
ke) funkcije, Gazi nije bio politicar za pitanja unutarnje sigurnosti.

137
Ovjereni prijevod s niemackog jezika Stramca 118 od 238

Kao posfjedica slabe pozicije Pavla Gazija, optuzenik Mustac kao politicki nacelnik
SDS-a postaje prirodni partner u korespondenciji saveznih tijela SFRJ, osobito za
delikatne odluke o likvidacijama koje zahtijevaju povjerljivu i pouzdanu komunikaciju
sa Stane Dolancem duz „politicke linije". Upravo to mogao je odraditi samo optuzenik
Mustac, a ne i Pavle Gazi kojemu prema vlastitom iskazu äak nije bila jasna niti po-
djela nadleznosti izmeäu njegova dv a p odsekretara. Predmetne izvje5ta-
je/obavjestavanjairazgovore izmeäu Zdravka Mustaca i Stane Dolanca duz „politicke
linije" potvräuju izjave optuzenika Mustaca dane na sjednici Savjeta za zastitu ustav-
nog poretka SRH 15. travnja 1983. godine. Mustac tada govori o „razgovorima u ceti-
ri oka" sa Stane Dolancem koji su se razgovori odnosili na Stjepana Burekovica (i
I NA-u).

Uostalom se upucuje na navode pod IX.1.b te na ukupno vrednovanje (XIII.).

c) Senat polazi od toga kako su pored optuzenika Mustaca i daljnji visoki duznosnici
u Partiji i u Hrvatskoj bili ukljuceni u donosenje ove odluke koja je bila suvise vazna
da je mogla biti prepustena politickom nacelniku SDS-a. Senat, meäutim, nije mogao
utvrditi tko je jos odgovoran za predmetnu odluku.

3. Utvräeni motivi za ubojstvo proizlaze iz sljedecih razmisljanja:

a) Suzbijanje neprijateljske emigracije i znacenje Stjepana Burekovica
(konstatacije pod tockom l.l.2):

aa) Vjestak prof. Nielsen istaknuo je sljedece:

SDS SRH i SDB smatrali su kako Stjepan Burekovic predstavlja ozbiljnu opasnost za
Jugoslaviju. Prema procjeni SDB-a imenovani je imao potencijal ujediniti do tada
razmrvijenu iseljenicku scenu te ju — kao svestrani poznavatelj svih struktura i opce
situacije u domovini — mobilizirati za provedbu konkretnih akcija. Stoga su njegova
kandidatura za HNV, kao i njegovi planovi ujediniti razmrvljeno iseljenistvo pred-
stavljale prijetnju stabilnosti SFRJ. Tome se pridruzuje njegova publicisticka dje-
latnost u Njemackoj, a upravo u njoj SDB je gledao znatan poticaj za propagandis-
ticko-subverzivnu djelatnost ustaske ernigracije.

118
/7 5r( S
Ovjereni prijevod e njernackog jezika Strani a 119 od 238

I SDB i SDS SRH slozno su polazili od toga da ce biti daljnjih otkrica o malverza-
cijama'jugoslavenskih politicara i njihovih obitelji koje do seda nisu objavljene u knji-
gama iii novinskim clancima Stjepana Burekovica. Hojali su se daljnjih publikacija.

Nadalje istice kako se SDS vec mjesec dana nakon bijega Stjepana Burekovica po-
zabavio s njime. Zbog njegove profesionalne pozicije direktora marketinga radne or-
ganizacüe INA, SDS je provjerio je li Stjepan Burekovic imao saznanja o vojnim taj-
nama te je li takva saznanja prenio nekoj stranoj obavjestajnoj sluzbi. Naime, INA je
kao najveca naftna kompanija Jugoslavije bila od velikog znacaja za sigurnost drzave
i opskrbu Armije. Provjera je pokazala kako nije ponio nikakve dokumente INA-e, ali
je unatoc tome prema procjeni SDS-a postojala opasnost da proslijedi podatke o re-
zervama sirove nafte i naftnih derivata u civilnom i vojnom sektoru jer je Stjepan Bu-
rekovic predmetne podatke znao napamet. Dana 7. srpnja 1982. godine nacelnik
Centra SDS-a Zagreb, Franjo Vugrinec, zatrazio je operativnu ohradu Stjepana Bu-
rekovica. Josip Perkovid kao nacelnik Drugog odjela republickog SDS-a podrzao je
predmetni prijedlog, a Zdravko Mustac je odobrio operativnu obradu.

Jos u rujnu 1982. godine SDS SRH jasno je prikazao Stjepana Burekovica kao nepri-
jatelja. U jednoj biljesci Centra SDS-a Zagreb od dana 6. rujna 1982. godine konstati-
rano je kako Stjepan Burekovic namjerava izdati neke od knjiga koje je napisao u
Jugoslaviji, a u kojim knjigama se negativno prikazuje situaciju i licnosti u Jugoslaviji;
predmetne knjige da sadrze informacije o privatnom zivotu visokih duznosnika, medu
njima i o preminulom predsjedniku drzave Titu. U tu svrhu, kaze se, Burekovic je stu-
pio. u kontakt s jednim od „najekstremnijih emigranata" ustasa. Iz toga je izveden za-
kljucak da se Burekovic prikljucuje radu ekstremne emigracije i da djeluje subverziv-
no-propagandisticki. Navodno planira i instalaciju radio-stanice.

119
Ovjereni prijevod s njemackeg jezika Stranica 120 od 238

Dana 28. rujna 1982. godine optuzenik Mustac je na prosirenom strucnom kolegiju
SDS-a SRH ukazao na to da zbog delikatne politicke situacije i kriticnog stanja gos-
podarstva trebe ocekivati prije svega intenzivne napade ekstremne emigracije.
Naglasio je kako treba suzbijati vanjskog i unutarnjeg neprüatelja te je pri tome, uka-
zavsi na Stjepana Burekovica, upozorio kako se odredeni oblici gospodarskog krimi-
nala odvijaju paralelno s neprijateljskim politickim djelovanjem. Isto tako su se i spe-
cüalni izvjestaji koje je SDS SRH u redovitim vremenskim razmacima izracTivao u
svrhu obavjestavanja republickog politickog rukovodstva o aktualnim pitanjima sigur-
nosti baviii sa Stjepanom Burekovicem.

Nadalje navodi kako veliko znacenje predmeta Stjepana Burekovica za SDS proizlazi
iz velikog broja izvjestaja koji su o njemu sastavljeni u dosts kratkom vremenskom
razdoblju. Na sjednici Savjeta za zastitu ustavnog poretka dana 15. travnja 1983.
godine Zdravko Mustac izjavljuje kako je dva puta s Dolancem razgovarao u cetiri
oka, a potonji se osobito interesirao za Burekoyica; razgovarali su o tome u kojem bi
se pravcu Burekovic u isejjeni5tvu mogao razviti kao problem. Zdravko Mustac je s
tim u vezi rekao kako je — kao i od samog pocetka — vrlo 'pesimistican; Burekovic ce
' se terno razvijati u pravcu ekstremizma. lstraga SDS-a SRH ce se i nadalje baviti s
njegovim knjigama. Mustac je tada izvijestio i o tome da je Dolanc rekao kako je
procitao sve njegove knjige te je pitao tko je bio izvor informacija sadrzanih u tim
knjigama, a koje informacije nisu dostupne obicnim smrtnicima. Dana 9. lipnja 1983.
godine SDS SRH izvjestava kako Stjepan Burekovic jos uvijek ima materüaja za
daijnje pubiikacije, a krajem lipnja 1983. godine navodno je od Centra SDS-a Split
saznao da je Stjepan Burekovic izdao povjerljive informacije o jugoslavenskim vojnim
rezervama sirove nafte.

Ovi su navodi vjestaka profesora Nielsena shvatljivi te im se Senat prikljucuje.
Uklapaju se u konstatacije o osobi Stjepana Burekovica (vidi naprijed pod F.) te se
uklapaju i u akciju „Brk". Takoder je razvidno veliko znacenje Stjepana Burekovica za
iseljenistvo, da ga je SDS pratio' te da je predstavljao veliku prüetnju koje se SDS bo-
jao.

120
Ovjereni prijevod e njentackog jezika Stranica 121 od 238

bb) Znacenje koje su SDB i republicke sfuzbe u sklopu borbe protiv „neprijateljske
emigracije" pripisivali Stjepanu Burekovicu razvidno je i iz sfjedecih tocaka:

(1) Burekovic je nakon svog bijega bio tema svih sluzbenih sastanaka, a to je utvrde-
no temeljem iskaza svjedoka Ivana Lasica koji je rekao kako je Stjepan Burekovjc bio
„osoba godine": o njemu su odrzavani sastanci sluzbi drzavne sigurnosti „duz svih
linija", unutar sluzbi te s KOS-om.

(2) Prema iskazu svjedoka Lasica, Stjepan Burekovic je poslije ozujka 1983. godine
od strane SDB-a upisan u register u koji su upisivane osobe od posebnog znacaja, a
koji je registar bio dostupan svim sluzbama drzavne sigurnosti u Jugoslaviji. Upisan
je u predmetni registar jer je St)epen Burekovic prema procjeni siuzbi drzavne sigur-
nosti trebao postati voda iii clan vodstva hrvatskog iseljenistva. Upisom u predmetni
registar sve su sluzbe drzavne sigurnosti trebale biti obavjestene o njegovom poseb-
nom znacenju, a na taj je nacin trebalo osigurati da ce sve informacije koje se odno-
se na njega bez odlaganja biti proslijeäene SDB-u.

(3) Pored toga, vjestak Robionek istice kako je ubojstvo odraz preventivne barbe pro-
tiv terorizma. SDS/SDB s brigom su pratili kontakte Stjepana Burekovjca s Augs-
burskom skupinom oko Luke Kraljevica koju su SDS/SDB ocijeniii kao teroristicku
skupinu.

Ovaj Senat se priklanja ovoj procjeni vjestaka Robioneka, a koju uostalom potvrduje i
informacija koju je SDB dopisom od dana 22. studenog 1982. godine prosiijedio
SDS-u SRH. U predmetnoj se informaciji istice kako „teroristicka ustaska grupacija iz
Augsburgs na cijem su delu Luke Kraljevic i Anto Smolcic planira preko svojih veza
ubaciti da teritorij Hercegovine odredenu kolicinu eksplozivnih naprava i ostalih
sredstava za sabotazu, a sa ciljem izvodenja teroristickih akcüa," U informaciji SDS-a
od dana 4. travnja 1983. godine, kao i u informaciji SDB-a od dana 22. travnja 1983.
godine opisani su kontakti izmedu Stjepana Burekovica i Luke Kraljevica. Pored to-
ga, u izvjestaju izvora Centra SDS-a Mostar SR BiH navodi se kako je Burekovic
obecao Kraljevicu svoju spremnost financijski pomagati iseljenistvu, i to osobito u
vezi nabave i rada radio-stanice za koju bi, kako je rekao, dao jeden do dva miiijuna
njemackih maraka.

121
Ovjereni prijeved s njemackcg jezika Srranica 122 cd 238

Nekoliko recenica kasnije govori se o tome kako je Kraljevic prema izvoru rekao da je
potrebno provesti odreQene konkretne akcije, a osim toga Kraljevic je naglasio potre-
bu da se nabavi iii proizvede prigusivace za pistolje.

Stoga Burekovic za SDS nije bio opasan samo u svojstvu pisca i zbog blizine organi-
zaciji dr. Jelica (HNO-u) vec i zbog toga sto je prema shvacanju SDS-a SRH imao
kontakte s osobama koje su smatrane teroristima.

(4) U sklopu akcüe „Pismo" SDB je za krivotvorenje razglednice i citave tiskovine
upotrijebio puno Ijudi i potrosio velike novce.

(5) Za hrvatski SDS, Stjepan Burekovic je prije odlaska u emigracüu bio „neprimje-
tan". Stoga je SDS morao odtrpiti predbacivanja. S tim u vezi u zapisniku sjednice
Savjeta za zastitu ustavnog poretka od dana 15. travnja 1983. godine zabiljezene su
sljedece rijeci optuzenika Mustaca:

„Poznato je kako nismo imali trag Burekovica dok je bio u drzavi; on se do posljed-
njeg trena dobro sakrio. (Markovic: ovo je bio ociti propust ... pobjegao nam je.) Mi
prihvacamo takvu kritiku, ali isto tako se trebamo pozabaviti s realnostima ... nesto
malo Burekovica, a onda se mozemo vratiti srzi problema. Tocno je da u svom nepo-
srednom okruzenju nije smatran politicki sumnjivim."

Na istoj sjednici optuzenik Mustac izvjestava o izjavi saveznog sekretara unutrasnjih
poslova Stane Dolanca: „Bio je jako kritican sto ga nismo ranije imali u fokusu opera-
tivnog interesa."

Njegova teznja k istaknutim funkcüama mecfu iseljenistvom kao i njegove publikacije
koje su pretezito napisane jo5 u Hrvatskoj te su potom raspacavane kako u Hrvatskoj
tako i u ostalim dijelovima Jugoslavije jednim su udarcem pokazafi SDS-u koliko je u
proslosti bio „zakazao" hrvatski sigurnosni sustav. Zbog toga je Stjepan Burekovic
dobio posebno znaöenje u sklopu borbe protiv „neprijateljske emigracije".

122
g 73D
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica t 23 od 238

cc) Vec samo ovi razlozi sagledani u svojoj cjelini naveli su naprijed navedene osobe
na odluku da ga se likvidira.

b) Afera INA predstavija daijnji moguci raziog za ubojstvo, a s tim u vezi Senat je
uzeo u obzir sljedeca tocke:

aa) Gospodarska situacija Jugoslavije pocetkom osamdesetih godina
proslog stoljeca

S tim u vezi najprije se ukazuje na navode pod tockom B.I.8 te na vrednovanje doka-
za pod tockom L,I koje se odnosi na prethodnu tocku.

Manjak deviza u SFRJ pocetkom 1980ih godina doveo je do manjka goriva na do-
macem trzistu te je ugrozio turizam koji je imao veliko znacenje za gospodarstvo.
Zbog smanjenog uvoza sa slobodnog svjetskog trzista izmedu ostaiog radnoj organi-
zaciji INA, najvecoj naitnoj kompaniji Jugoslavije, vise nije bilo moguce proizvesti od-
nosno distribuirati one kolicine naftnih derivats koje su bile potrebne za domace trzis-
te sto je prije svega pogodilo pumpne stanice izvan SRH. Zbog ovih poteskoca u
opskrbi bstale radne organizacije u SFRJ cüa je proizvodnja ovisila o naftnim deriva-
tima bile su prisiljene smanjiti svoju proizvodnju — a sto je imalo odgovarajuci ucinak
na cijelo gospodarstvo. Uvedeni su bonovi za benzin, a vozila s parnim i neparnim
registarskim oznakama mogla su puniti gorivo samo u odredene dane. Sve skupa
dovelo je do velikih politickih napetosti u Jugoslaviji, a radna organizacija INA te SRH
biii su izlozeni optuzbama savezne politike i zapostavfjenih republika da su sebicni.

Navedeno je utvrdeno temeljem iskaza svjedoka Vanje Spiljak i Petra Flekovica. Va-
nja Spiljak je s nekim prekidima od 1968. do 1987. godine radio u radnoj organizaciji
INA; u razdoblju od 1. rujna 1981. do 1. rujna 1983. godine bio je pomocnik general-
nog direktors INA komerca. Imao je uvid u poteskoce u opskrbi s kojima su bili suo-
ceni i SFRJ i njegov poslodavac; u tom dijelu nema sumnje u vjerodostojnost njegova
iskaza.

123
Ovjereni prijevod a njemackag jezika Stranica t24 od 238

Svjedok Peter Flekovic je od 1978. do 1982. godine bio predsjednik Izvrsnog vüeca
SRH te od 1. Iipnja 1982. do rujna 1990. godine predsjednik Poslovodnog odbora
radne organizacije INA-e. Potvrdio je'rijeci Vanje Spifjak te je Senatu opisao (gospo-
darsko)politicku situaciju u SFRJ i SRH tijekom 1980 godina. Njegovi prikazi bili su u
sebi skladni, a sjecanje svjedoka pouzdano uslijed cega ga je Senat mogao pratiti.

bb) Pokreti za reforme u Hrvatskoj; otvaranje gospodarstva prema Zapadu

Konstatacije o pokretima za reforme u Hrvatskoj, istragama provedenim u radnoj or-
ganizaciji! NA te posljedicama predmetnih istraga, izjavama saveznog sekretara unu-
trasnjih poslova SFRJ i njihovo tumacenje od strane politickog rukovodstva u
Hrvatskoj takoäer se temelje na iskazima svjedoka Petra Flekoviäa i Vanje Spiljakr S
tim u vezi se ukazuje na naprijed prikazana razmatranja vjerodostojnosti. Svjedok
Flekovic nadopunio je izlaganje na naäin da je nakon Titove smrti u Jugoslaviji voäe-
na bitka izmeäu Saveza koji je htio sacuvati dosadasnji centralisticki sustav te nekih
republika, meäu njima i Hrvatska, koje su tezile prema reformama i otvaranju gospo-
darstva prema Zapadu. Centraiisti su tvrdili kako reformisti unistavaju centralisticki
sustav cime se tek stvara gospodarske poteskoce, a jaki zagovornik centralistickog
sustava bio je savezni sekretar unutrasnjih poslova Stane Dolanc. Imenovani je u
Hrvatskuposlao Saveznu deviznu inspekciju koje je u sesnaest poduzeca, izmeäu
ostalog u radnoj organizaciji INA, provela istragu; predmetna istraga pojacana je u
rujnu 1982. godine te je krajem rujna 1982. godine dovela do hapsenja nekih mena-
dzera INA-e.

Predmetna je istraga u bitnome otezala rad i INA-i, najvecoj jugoslavenskoj firmi s
prometom vecim od cetiri milüarde dolara, jer je 20% radnika bilo zauzeto s poma-
ganjem istraznim tijelima. Jos u tijeku istrage Stane Dolanc je u rujnu 1982. godine u
beogradskoj televiziji rekao kako je najveca jugoslavenska kompanija ostetila devizni
sustav za iznos od cetiri milijarde dolara te da je predmetni novac zavrsio u inozem-
stvu. Dolanc je pod svaku cijenu tra2io krivca za gospodarsku krizu, a njegova poru-
ka narodu koji nüe imao niti kave niti deterd2enta za pranje rublja glasila je kako su
predmetnu krizu skrivili menadzeri.

124
A'7Sr" 'j
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 125 od 238

Istraga poslovanja je zakljucena 1983. godine te je pokazala da je cijelo poslovanje
bilo uredno. Hrvatskom politickom rukovodstvu bilo je jasno da je savezni sekretar
unutrasnjih poslova Stane Dolanc svojim izjavama htio krivnju za gospodarsku krizu
prebaciti na njihov pokret reformi, a sve sa ciljem naglasavanja njegovog zahtjeva
jacanja centralizma.

Svjedok Spi(jak je potvrdio da je istraga protiv INA-e pokazala tek neke manje nepra-
vilnosti, primjerice u vezi obracuna putnih troskova.

cc) Kulminacija afere INA, znacenje

Istraga u najvecem hrvatskom poduzecu i slucaj Stjepana Burekovica bili su od po-
sebnog znacenja za politicko rukovodstvo SRH u sklopu sukoba s Beogradom te pri-
kazivanja stvari javnosti; htjelo se postici da barem u radnoj organizaciji INA bude
mira. U navedenu svrhu postojao je veliki interes da se istraga okonca sto prije.

Temelj ove procjene je nalaz profesora Nielsena koji navodi kako je SDS SRH redo-
vito izdavao posebne izvjestaje koji su politickom rukovodstvu SRH davali pregled
nad aktualnim sigurnosnim problemima. Veliko znacenje kojega su istraga u radnoj
organizaciji INA i slucaj Burekovic imali za SDS proizlazi iz velikog broja tih izvjestaja
u vrlo kratkom vrernenskom razdoblju. Od pocetka 1982. do rujna 1982. godine izra-
cTeno je svega sedam izvjestaja, a u razdoblju jzmedu 9. rujna i 4. studenog 1982.
godine 9 specijalnih izvjestaja od kojih se cak pet komada iskljucivo bavi INA-om i
Stjepanom Burekovicem. Predmetni izvjestaji dijelom su dostavljani najvisim tijelima
drzave i Partije. Na sjednici Savjeta za zastitu ustavnog poretka SRH dana
)
14. prosinca 1982. godine odluceno je proslijediti jednu informaciju o neprijateljakim i
ostalim aktivnostima Stjepana Burekovica Predsjednistvu Centralnog komiteta Save-
za komunista Hrvatske, Daljnja specijalna informacija s najosjetljivijim saznanjima
Sluzbe trebala je biti dostavljena iskljucivo predsjedniku SRH, predsjedniku i sekreta-
ru Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske te predsjedniku Savjeta za zasti-
tu ustavnog poretka SRH.
Ovjereni griievod s njemackog lezika Stranica 126 od 228

Razvoj situacije koji je sve vise isao u pravcu kulminacüe moguce je shvatiti i iz za-
pisnika sa sjednica Savjeta za zastitu ustavnog poretka iz 1982. i 1983. godine. Oba.
su predmeta/siucaja spomenuta na sjednicama odrzanim dana 12. listopada 1982.,
1. prosinca 1982., 10. prosinca 1982., 14. prosinca 1982., 15, travnja 1983. i 1. lipnja
1982 godine te je zakljuceno kako svaka istraga treba biti zavrsena sto je moguce
prije. Na ovim sastancima sudjelovao je i optuzenik Mustac koji se je i javijao za rijec.

dd) Stjepan Burekovic kao zrtveni jarac

SDS SRH uvukao je Stjepana Burekovica u vrtlog istrage u. radnoj organizaciji iNA.
Meäutim, optuzbe navodne utaje novaca koji bi potjecao iz manipulacije devizama
bile su neutemeljene i sluzbe za takvo sto nisu predocile dokaze.

Ovo je utvräeno temeljem iskaza svjedoka Petra Flekovica, Pavle Gazi i Branka Tra-
zivuk.

Svjedok Flekovic navodi kako se Burekovica teretilo bez razloga; imenovani vec
zbog manjka nadleznosti nije mogao ni izvrsiti sumnjive poslove i nüe ni odrzavao
nikakve poslovne odnose koji su zahtijevali trgovanje devizama. U svojoj poziciji di-
rektors marketinga eventualno je mogao lobirati za takve poslove. Stoga se Stjepana
Burekovica u javnost te u konzervativnim krugovima neopravdano dovodilo u vezu s
istragama Savezne devizne inspekcije. Svjedok Trazivuk je potvrdio kako nije posto-
jala nikakva povezanost izmeäu istrage Savezne devizne inspekcije i slucaja Bure-
kovic.

Svjedok Pavle Gazi, u ono vrijeme kao sekretar unutrasnjih poslova SRH poiiticki
odgovoran za istragu protiv Stjepana Burekovica objasnio je kako je Stjepan Bureko-
vic nakon bijega potisnut u fokus istrage bez da su za to postojale odgovarajuce indi-
cije. Postojala je ideja da je Stjepan Burekovic bio problem INA-e te da ce se njego-
vim rusenjem rijesitl cijeli slucaj,

126
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Srranica 127 od 238

Meßutim, upravo je optuzenik Mustac bio taj koji je na 8. sjednici Savjeta za zastitu
ustavnog poretka SRH dana 15. travnja 1983. godine iznio kako operativna saznanja
dovode do sumnje da je Stjepan Burekovic u INA-i utajio osam müijuna americkih
dolara, ali da je optuznica zbog gospodarskog kriminala — za razliku od optuznice
zbog protudrzavnog kriminaia — manje dokumentirana.

Iz navedenog proizlazi kako je smrt Stjepana Burekovica imala prednosti i kada se
pogleda istragu u INA-i. Optuzbom da je utajio devize bilo je lakse pridobiti ncsitelje
odluka u Partiji i drzavi na davanje suglasnosti za ubojstvo Burekovica. Naime — na
taj bi se nacin s jedne strane „osvetilo" utaju deviza, a Saveznoj deviznoj inspekcüj bi
se reklo da je pravi krivac mrtav te da se stoga vise nema sta voditi istragu protiv
drugih osoba. Medutim, uslijed manjka odgovarajucih indicija ovaj Senat nije mogao
definitivno utvrditi jesu li ovi argumenti stvarno dosli do izrazaja kod nositelja odluka-
u svakom su slucaju bili zgodni.

4. Trenutak donosenja odluke o likvidaciji u svakom je slucaju bio prije pocetka lipnja
1983. godine. Naime, pocetkom lipnja 1983. godine optuzenik Perkovic dobio je od
Krunoslava Pratesa kopiju kljuca kasnijeg mjesta pocinjenja djela, i to u svrhu
ubojstva Stjepana Burekovica, U tom trenutku vec je bilo definitivno da potonji treba
biti ubijen.

Nije poznato kada je tocno donesena ova odluka. Iz opseznog sastanka dana
15. travnja 1983. godine odrzan na Savjetu za zastitu ustavnog poretka SRH ciji su
glavni predmet bili Stjepan Burekovic i afera INA ovaj Senat izvodi zakljucak da su
svade okojima se tamo razgovaralo uzete kao povod da se slucajBurekovic okonca
njegovim ubojstvom. Sama odluka, medutim, nije donesena na toj sjednici vec ubrzo
poslije nje — problemi oko Stjepana Burekovica ovdje su postali jasni.
AF~>-~
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 123 od 23tt

IX. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod toökom l.il. {sudjelovanje
optuzenika jlliustaca i Perkoviäa u ubojstvu Stjepana Burekovica)

1. Da su optuzenici Mustac i Perkovic u prikazanom opsegu sudjelovali u ubojstvu
Stjepana Burekovica proizlazi iz sljedecih indicija;

a) Optuzenik Perkovic

aa) Optuzenik Perkovic od svog je suradnika Krunoslava Pratesa pocetkom lipnja
1983. godine u Luksemburgu preuzeo kopiju kijuca kasnijeg mjesta pocinjenja djela
(mjesta zlocina), tiskare u Wolfratshausenu, i to u svrhu ubojstva Stjepana Bureko-
vica.

Predmetni se indicij temeiji na sljedecim razmatranjima:

(1) Svjedok Trazivuk:

{a) U jednom izvjestaju jednog radnika tijela sigurnosti 5. korpusa jugoslavenskog
ratnog zrakoplovstva i protuzracne obrane od dana 28, svibnja 1991. godine napisa-
no je sljedece o podacima izvora „S-3":

„Perkovica je potrebno diskreditirati preko tiska jer je najopasniji i djeluje potpuno ne-
ometano. U Saveznom sekretarijatu unutrasnjih poslova nalazi se sve o predmetima
u kojima je sudjelovao u sklopu likvidacije iseljenika. Izravno je sudjelovao u pripremi
likvidacije Burekovica. Perkovicev suradnik Lekovic mu je dao kljuceve u Belgiji. On,
Perkovic, i ja otputovali smo za Selgiju kao bi preuzeli kljuc tiskare odnosno stana u
kojem je ubijen Burekovic. Ovi su kljucevi bili samo u posjedu Krunoslava Pratesa;
on je i vodio predmetnu tiskaru."

Da je „izvor S-3" naveden u izvjestaju od dana 28. svibnja 1991. godine Branko Tra-
zivuk temelji se na iskazu svjedoka Ivana Drvisa koji je od 1. srpnja 1992. do pocetka
2000. godine bio sef operativnog odjela vojne obavjestajne sluzbe. Isti je rekao kako
je ovaj izvjestaj jednog suradnika tijela sigurnosti 5. korpusa jugoslavenskog ratnog
zrakoplovstva i protuzracne obrane od dana 28. svibnja 1991. godine naäen za vri-
jeme rata u Jugoslaviji pocetkom 90ih godina 20. stoljeca, i to prilikom osvajanja jed-
ne vojarne u kojoj je bilo'sjediste 5. korpusa ratnog zrakoplovstva i protuzracne obra-
ne.

128
gv~28
Ovlereni prilevod a njernackeg lezika Straniea 129 ad 238

Predmetni izvjestaj nasli su pripadnici policijskih i vojnih jedinica, a istraga koju je
proveo njegov odjel dovela je do rezultata kako je izvor S3 svjedok Branko Trazivuk.

Ovi podaci svjedoka Drvisa kod kojega nije moguce utvrditi postojanje osobnog inte-
resa po pitanju ishoda ovoga postupka su vjerodostojni. Osim toga, njegove navode
djelomicno potvräuje i iskaz svjedoka Branka Trazivuka koji je u tom dijelu takoäer
vjerodostojan, a koji je rekao da je 1991. godine jednom radniku Jugoslavenske na-
rodne armije dao podatke o sudjelovanju optuzenika Perkovica u likvidacijama iseije-
nika. Takoäer je izjavio kako je tarn prilikom ukazao na materijal u Saveznom sekre-
tarijatu unutrasnjih poslova kojt tereti Perkovica. Jedino se nije mogao sjetiti je ii tarn
prilikom rekao i nesto o primopredaji kljuca.

Djelomicno netocan prikaz cinjenicnog stanja je prema uvjerenju ovoga Senata uvje-
tovan time sto osoba koje je sastavljala izvjestaj nije dobro shvatila tocne informacije
suradnika Branka Trazivuka pa se tako u izvjestaju,Perkovicevog suradnika pogres-
no imenuje kao Lekovica (umjesto Pratesa), a kao mjesto primopredaje kljuca ne-
tocno govori o Briselu. U vezi mjesta primopredaje, osoba koja je sastavila izvjestaj
takoäer nije u potpunosti shvatila tijek putovanja preko Brisela do Luksemburga, a
koji je tijek Branko Trazivuk opisao u sklopu nastavno prikazanog intervju-a.

{2} Osim toga, svjedok Branko Trazivuk 1992. godine u sklopu intervju-a novinaru
srpske tiskovine „Duga" Milomiru Maricu kaze sljedece:

„Pitanje: Je li Vas iznenadila od(uka da se ubije Burekovica'?"

To je islo ovako: Ja sam tada jos bio operativen radnik u liniji emigracije, a Josip Per-
kovic bio je moj nadreäeni. Osim toga ovdje idu Srecko Simurina, tadasnji sef
hrvatske Sluzbe, Perkovic kao nacelnik linüe emigracije i Stanko Colak koji je dosao
iz Beograda. Vijecali su dosta dugo te su razgovarali, a nakon toga Perkovic je dobio
nalog: procesljati cijelu dokumentaciju od fotografija do adrese i provjeriti sve cime
smo raspolagali. Na kraju su me pozvali i rekli mi kako cu uskoro zajedno s Perkovi-
cem ici na sluzbeni put u inozemstvo.

129
Ovlareni prüevod s nlemackog iezika Stranica i 30 od 238

Mi smo u jeden petak u lipnju 1983. godine iz Zagreba putovali preko Brisela, i to s
krivotvorenim putovnicama, na dogovoreni kontakt s gospodinorn Pratesom u Luk-
semburgu u blizini kolodvora. Medusobno smo se pratili da vidimo je li netko prati
nas iii njega, a nakon jednog sata takvih provjera, nakon sto smo prosli kroz ulice, ja
sam se odvojio i presao, takoreci, u zastitu. Njih dvojica otisli su u jeden lokal, a ja u
drugi. Kako ja uopce nisam imao kontakta s Pratesom, Perkovic mi je kasnije rekao o
cemu je rijec: da se planira ubojstvo Burekovica i da mu je Prates dao kljuc svoje
tiskare u koju Burekovic cesto navraca zbog tiskanja knjiga. A time je nas dio zadat-
ka bio zavrsen. Imali smo kljuc te smo se vratili doma. Datum egzekucije jos nije bio
utvrden."

Svjedok Trazivuk navodi kako je intervju procitao nakon sto je isti objavljen u novi-
nama te da su njegovi navodi koji se odnose na prikazani susret u Luksemburgu
tocno reproducira ni.

Me<futim, kaze kako predmetni navodi ne odgovaraju istini vec je u vezi primopredaje
kljuca novinaru dao krive podatke kako bi iz osobnih razloga kompromitirao Josipa
Perkovica. Na taj se nacin htio osvetiti za tjeiesni napad kojega su nepoznate osobe,
vjerojatno hrvatski separatisti, dana 28. veljace 1992. godine izvrsife na njegovog
oca. Kaze da je istina ta da nikada sa svojim tadasnjim nadredenim Perkovicem nije
putovao u inozemstvo.

Isto tako je i prilikom saslusanja pred drzavnim oävjetnikom dana 21. sijecnja 2008.
godine u sklopu kaznenog postupka protiv optuzenika Krunoslava Pratesa rekao da
nema nikakvih saznanja o ubojstvu Stjepana Burekovica, osobito ne o nekakvoj pri-
mopredaji kljuca; ni u jednom trenufku nije bio u Briselu te iz navedenog razloga ni-
kada nije niti s tog niti s nekog drugog mjesta iz inozemstva doputovao za Zagreb, a
njegov tadasnji nadrecTeni Josip Perkovic nikada ga nije obavijestio o nekom susretu
s Krunoslavom Pratesom.

(c) U dijelu u kojem svjedok Trazivuk seda porice da ima veze s nekakvom primo-
predajom kljuca od Pratesa optuzeniku Perkovicu, ovaj mu Senat ne poklanja
nikakvu vjeru.

180
Ovjereni prijevod e njemackorj jezika Stranica 131 ad 238

(aa) U sklopu svoga saslusanja svjedok Trazivuk iskazao je sljedece

Godine 1974. poceo je raditi u Centru SDS-a Zagreb, a 1980. prelazi u hrvatski
Sekretarijat unutrasnjih poslova — takoßer u Sluzbu drzavne sigurnosti. Krajem 1981.
godine prelazi u Drugi odjel cjjj je nacelnik tada bio Perkovic.

Terno je ostao do 1990. odnosno 1991. godine kada je u Hrvatskoj uhapsen na rad-
nome mjestu; protiv njega je podignuta optuznica zbog neprijateljskog rada protiv
mlade hrvatske demokracije. Nakon dva mjeseca razmijenjen je 1991. godine, a od
tada se nalazi u Srbiji.

Unutar Sluzbe je postojala hijerarhija unutar ministarstva. Perkovic je bio nacelnik
odjela te je bio zaduzen za emigraciju,

Nadalje navodi kako ne iskljucuje da je SDS vrsio ubojstva, ali takav oblik aktivnosti
ni u kojem slucaju nije bio uobicajen.

Poznate su mu aktivnosti Sluzbe u vezi ubojstva Stjepana Burekovica. Kaze da ih je
napalo rukovodstvo jer su o njegovom bijegu saznali tek nakon mjesec dana. Obavi-
jestio ih je jedan od suradnika, a nakon toga su pokrenuli obradu kao i u svim drugim
slucajevima. Obradu je vodio Center Zagreb jer je Zagreb bio posljednje prebivaliste
Stjepana Burekovica.

Stjepan Burekovic je u iseljenickim krugovima izazvao veliko zanimanje. Sluzba je
pratila aktivnosti Stjepana Burekovica u inozemstvu te je znala za knjige koje je napi-
sao i objavio. Takoder su znali za njegov naum da na jednom brodu instalira radio-
stanicu.

Bijo mu je poznati da je Perkovic imao jednog suradnika u Burekovicevoj blizini; znao
je da Perkovic ima kvalitetnog suradnika u strukturama HNO-a Branka Jelica. Medu-
tim, nüe znao tko je izvor „Stiv" iii „Boem" kao sto nije ni znao koju funkciju taj izvor
ima u HNO-u. Isto tako niti kasnije nije znao za identitet suradnika. Nikada nije pratio
Perkovica u inozemstvu.
Ovjereni prtjevod a njernackag jezika Stranica 132 ad 238

Tocno je, meäutim, da je dao intervju otisnut u „Dugi". Njegov pokusaj da kompromiti-
ra Perkovica temeljio se na dogaöajima koji su se tih dana zbili'u Jugoslaviji. Kaze da
je bio jugoslavenski domoljub. Hrvatski separatisti su dva mjeseca nakon sto je on
razmijenjen napali njegovog oca, udarali ga metalnim predmetom i vise puta ozlijedili
nozem. Stoga se u njemu pobudila zelja kompromitirati Perkovica. Pretpostavljao je
kako mu se htjela osvetiti hrvatska Sluzba. Njegova je izjava bila kombjnacjja istine i
neistine.

Ono sto je napisano u intervju-u tada je rekao tocno tako. Ubacio je elemente iz rada
svoje Sluzbe koji su mu bili poznati. O kljucu vec je prije bifo nagaäanja u iselje-
nickom tisku, a primopredaja kljuca djeluje konstruirano. Za njega kao radnika tajne
sluzbe bilo je jednostavno izmisliti takvu pricu: trebe paziti da 90'io price bude istinito,
a ostatak jednostavno se konstruira.

Prije nego sto je uhapsen obavijestio je predstavnike jugoslavenske drzave o svojim
saznanjima o Josipu Perkovicu. Dostavljao je obavüesti jednom docasniku JNA koji
je bio zainteresiran da se kompromitira Perkovica. Rat je bio pred vratima, a obavjes-
tajni rat vec se bio rasplamsao. Perkovic je u ozujku 1991. godine presao u vojni
aparat te je radio na suzbijanju KOS-a. Stoga ga se htjelo kompromitirati. Ukazao je
na to da u Saveznom sekretarijatu unutrasnjih poslova mora postojati takav materijal.
Pri tome je bilo rijeci i o likvidacijama iseljenika. Ne zna da li je tada veb nesto rekao
o prici koja se odnosi na primopredaju kljuca.

(bb) Senat smatra kako su netocni navodi svjedoka Trazivuka da njegove ranije izja-
ve o primopredaji kljuca predstavljaju izmisljotinu. Naprotiv, ovaj je Senat uvjeren ka-
ko su tocni navodi svjedoka Trazivuka izneseni 1991. godine ratnom zrakoplovstvu te
u intervju-u 1992. godine, a koji se odnose na put za Luksemburg i primopredaju
kljuca koje je tamo izvrsena. Moguce je da je svjedok Trazivuk tiskovini „Duga" dao
intervju kako bi zbog napada na svoga oca iz osobnih razloga teretio optuzenika
Perkovica. Takoöer je moguce da je iseljenicki tisak nagaäao o primopredaji kljuca.

132
g 733k
Ovjereni Orijevod a njemaekog jezika Stranioa 133 od 238

Ivleäutim, izvjestaj izvora od dana 19. prosinca 1983. godine (Informacija br. 598 su-
radnika „Stric") sadrzi informaciju da se u iseljenickim krugovima priöa da je Prates
sudjelovao u atentatu na Stjepana Burekovica, Navodno je imao kljuceve tiskare u
kojoj je Burekovic ubijen.

Ovaj Senat ne slijedi navode svjedoka da je sadrzaj intervju-a stoga bio izmisijen.

Navedeno proizlazi iz sljedecih razmatranja:

(aaa) Kako proizlazi iz izvjestaja od dana 28. svibnja 1991. godine, trebalo je diskre-
ditirati Perkovica, a to je — utoliko vjerodostojno — potvrdio i svjedok Tra2ivuk koji je
rekao da je u to vrijeme sudjelovao u srpskoj operaciji „Labrador" ciji je cilj bio podri-
vanje hrvatskih teznji k samostalnosti. Prema njegovom stajalistu, a i prema stajalistu
sudionika ove operacije, Josip Perkovic je podrzavao teznje k hrvatskoj samostalnos-
ti zbog cega je Josipa Perkovica trebalo javno diskreditirati otkrivanjem njegove pros-
losti. Za ovaj Senat nije razvidno da navodi izneseni u izvjestaju od dana 28. svibnja
1991. godine predstavljaju namjerno pogresne informacije. Istinite informacije
prikfadnije su da nekoga diskreditiraju nego izmisljene informacije.

(bbb) Osim toga se podaci o primopredaji kljuca u svrhu ubojstva Stjepana Bureko-
vica u 1991. godini na odlucujucim mjestima slazu sa sadrzajem intervju-a u „Duga"-i
1992. godine. Napad na njegovog oca dana 28.vel
jace 1992. godine nije mogao
utjecati na sadrzaj navoda iznesenih 1991. godine.

(ccc) Opis vanjskog slijeda radnji susreta koji je apis dao svjedok Trazivuk u skiopu
intervju-a podudaraju se s navodima svjedoka Pratesa s tim u vezi. Iako je Prates
zanijekao primopredaju kljuca opisao je susret sebe i Perkovica u Luksemburgu po-
cetkom lipnja 1983. godine koji je susret u pozadini osiguravala jedna treca osoha.

133
Ovjereni prijevod a njemaskog jezika Stranica 134 od 23B

(ddd) Istinitost navoda iznesenih u intervju-u razvidna je i iz toga sto je Trazivuk prili-
kom davanja intervju-a opisao nekoliko detalja koji govore u prilog tome da je rijec o
vlastitim zapazanjjma: detaljno prikazuje kako osigurava susret Perkovica i Pratesa.
Takoäer navodi tiskaru i tiskanje Burekovicevih knjiga. Isto tako snazno i razumljivo
prikazuje primopredaju kljuca i namjeravano ubojstvo. Takoäer odaje pravo ime izvo-
ra „Prates" koji je inace u dokumentima tajne sluzbe opisan sa svojim kodnim ime-
nom „Stiv" iii „Boem".

(eee) To sto je optuzenik Mustac u sklopu saslusanja pred sucem istrage koje je sa-
slusanje opisano pod tockom K.ll naveo kako mu je poznafo da Josip Perkovic i nje-
gov tadasnji zamjenik Branko Trazivuk nikada nisu zajedno putovali u inozemstvo,
prema uvjerenju ovoga Senata niste ne govori protiv Trazivukovog putovanja za
Luksemburg. S tim u vezi Senat je uvjeren da je u tom dijelu dao netocne podatke jer
mu je intervju u tiskovini „Duga" iz 3992. godine kao mjerodavan indicij za to da je
hrvatska tajna sluzba pocinitelj ubojstva nad Stjepanom Burekovicem sigurno bio
poznat

(fff) Osobno uvjerenje svjedoka Spasica da Krunoslav Prates optuzeniku Perkovicu
nije predao koplju kljuca takoäer nije u suprotnosti s opisanom primopredajom kopije
kljuca jer je svjedok izjavio kako on osobno iz vlastitog zapazanja nema sazhanja o
ubojstvu Stjepana Burekovica.

(2) Navodi svjedoka Krunoslava Pratesa:

(a) Svjedok Krunoslav Prates vec je u sklopu „lektorskih sastanaka" dana 25. veijace
2005. godine rekao prikrivenim istraziteljima koji su ga obraäivali da je.optuzeniku
Perkovicu na njegovu zamoibu dao „kopiju kljuca" prostorija u Wojfratshausenu. Me-
äutim, taj kijuc nije predao u sklopu sastanka u Luksemburgu vec nekom ranijom pri-
likom prije bijega Stjepana Burekovica i njegova dolaska u Njemacku (23. travnja
1982. godine), a nakon sto je optuzenik Perkovic promaknut u sefa Drugog odjeia
republickog SDS-a u Zagrebu (5. rujna t979. godine).

134
Ovjereni prijevod s njemeckog jezika ' Stranica 135 od 235

Tvrdi kako je optuzenik Perkovic zatrazio kljuc s obraziozenjem da se njih dvojica
moze vise nece moci susretati u inozemstvu jer nakon svoga promaknuca za sefa
Drugog odjela vise nece moci putovati ovako slobodno te da ce morst slati nekog
radnika. S tim u vezi kljuc bi se mogao koristit kao sredstvo prepoznavanja. Osim
toga, Prates bi u tiskari mogao pohraniti dokumente koje trebe pokupiti kako bi se
izbjeglo sianje istih. Kaze kako su netocni navodi svjedoka Branka Tra2ivuka u inter-
vju-u danom beogradskoj tiskovini „Duga", da je Prates predao kljuc optuzeniku Per-
kovicu u Luksemburgu u svrhu ubojstva Stjepana Burekovica.

Sadrzaj „razgovora literata" utvräen je temeljem audio-zapisa napada ozvucenjem
dana 25. veljace 2005. godine kao i temeljem navoda Krunoslava Pratesa. Svjedok
je potvrdio da je u sklopu lektorske sjednice dao snimljene izjave.

(b) Primopredaju kljuca svjedok Krunosiav Prates potvräuje i prilikom saslusanja pred
sucem istrage u svojstvu optuzenika dana 7. srpnja 2005. godine kada rnu je sudski
predoäen uhidbeni nalog od 6. srpnja 2005. godine, a sto je u svojstvu svjedoka po-
tvrdio tadasnji sudac istrage Saveznog vrhovnog suda dr. Dietrich Beyer. Tada je
Krunoslav Prates u svojstvu okrivljenika naveo da je kljuc svoje tiskare, kasnijem
mjestu pocinjenja djela, osobno predao optuzeniku Perkovicu na njegovu molbu, i to
u jednom trenutku kojega se vise tocno ne sjeca — ali vjerojatno nekoliko mjeseci pri-
je ubojstva Stjepana Burekovica. Primopredaja kljuca uslijedila je iii u Luksemburgu
iii u Beigiji. Kao razlog svoje molbe Perkovic je naveo kako predmetni kljuc treba kao
znak lojalnosti svjedoka. Meäutim, kljuc nije trebao sluziti kao predmet prepozna-
vanja — to je rekao prikrivenim istraziteljima samo zato da cijelu stvar ucini malo na-
petijom.

Navedeno je utvräeno na temelju iskaza svjedoka dr. Dietricha Beyera koji je dao
odgovarajuci iskaz, Krunoslav Prates je kao svjedok potvrdio da je pred sucem istra-
ge iskazao kako je opisano.

(c) I u sklopu svoga saslusanja u svojstvu okrivljenika dana 1. kolovoza 2005, godi-
ne, Krunoslav Prates je opisao kako je u sklopu susreta u Luksemburgu iii Briselu-
vjerojatno Briselu — svom tadasnjem oficiru za vezu, optuzeniku Josipu Perkovicu,
predao kljuc.
Oviereni pnievod s niarnackog iezika
n"
Stranica ] 36 od 238

Rekao je kako je kopiju kljuca eventualno dao izraditi u trgovini Kaufhof na Stachusu
u Münchenu. Iskaz je dopunio rijecima da je predmetni kljuc predao optuzeniku Per-
kovicu u jednom lokalu u blizini zeljeznickog kolodvora u Luksemburgu, i to kao znak
lojalnosti; na taj su nacin radnici tajne sluzbe u svakom trenutku mogli pogledati situ-
aciju u njegovoj tiskari. Kaze kako je kljuc predao maksimalno jedan iii dva mjeseca
prije pocinjenja djela prilikom jednog vruceg dana na ijeto 1983. godine.

Kod ovih konstatacija Senat se pouzdao u podatke svjedoka Armina Friedleina koji je
u svojstvu istrazitelja Bavarskog zemaljskog kriminalistickog ureda vodio kako istragu
protiv Krunoslava Pratesa tako i protiv obojice optuzenika. Potvrdio je da je Prates
iskazao kako je navedeno.

(d) U kaznenom postupku koji je protiv njega voden pred 6. kaznenim senatom Viso-
kog zemaljskog suda u Münchenu zbog njegovog sudjelovanja u djelu koje je i pred-
met ovog kaznenog postupka, Krunoslav Prates je iskazao o kopiji kljuca. Rekao je
kako je predao Perkovicu kopiju kljuca kasnijeg mjesta pocinjenja djela te da je pri-
mopredaja kijuca uslijedila pocetkom t983. godine u Luksemburgu. l tada se radilo o
kijucu kao znaku lojalnosti koji je trebao omoguciti optuzeniku Perkovicu da u svako
doha ulazi u garazne prostoriji kako bi se sam uvjerio u tocnost izvjestaja koje salje
svjedok Krunoslava Pratesa. Osim toga, kijuc je trebao sluziti, kaze, kao znak pre-
poznavanja ukoliko bi Perkovic promijenio poziciju, a njegov se nasljednik u Siuzbi
drzavne sigurnosti susreo sa svjedokom. Radnik je trebao imati mogucnost da uspo-
redbom kopije i originalnog kljuca garaze utvrdi identitet Krunoslava Pratesa.

Ove su cinjenice utvrdene temeljem podataka svjedoka dr. Bernharda Schneiders.
Dr. Schneider je u postupku protiv Krunoslava Pratesa bio prisjednik i sudac-
izvjestitelj. Svjedok Krunoslav Prates sa svoje je strane potvrdio kako je ovaj iskaz
dao u svojstvu optuzenika. l svjedokinja Nikola Aubele koja je u to vrijeme takoder
bila prisjednik u kaznenom postupku protiv Krunoslava Pratesa ovako je prikazaia
iskaz Pratesa o primopredaji kljuca.

136
rl753~
Ovjereni prijevod a njemackog jeztka Stranica 137 od 238

(e) Ukoliko svjedok Krunoslav Prates seda na glavnoj raspravi pred ovim Senatom
iskazuje da je pocetkom lipnja 1983. godine u Luksemburgu doslo do predmetnog
. susreta, ali da ni u jednom trenutku nije predao optuzeniku Perkovicu kopiju kljuca
svojih prostora, takav iskaz svjedoka nije vjerodostojan.

(aa) Iskazivao je na nacin da je primopredaju kljuca samo zato naveo pred prikrive-
nim istraziteljima da — kao u kriminalnom romanu — razvije napetost jer su prikriveni
istrazitelji zahtijevali da cijela prica mora imati veze s njime. Trazili su da prica bude
napeta. Bozidar Spasic i Boze Vukusic vec su ranije u knjigama pisali o nekakvoj
primopredaji kijuca. Isto tako se nekoliko dana nakon ubojstva Stjepana Burekovica
u iseljenickom tisku pisalo o tome da je on predao kopiju kljuca u svrhu provedbe
ubojstva Stjepana Burekovica, pa je stoga ispricao ovu izmisljenu pricu. Kaze kako je
imao namjeru pred prikrivenim istraziteljima kasnije ispraviti svoj izvjestaj o primopre-
daji kljuca, ali za to zbog prijevremenog prekida razgovora nije imao prilike. Sve to u
jednom je razgovoru rekao svome branitelju Rosebrocku te je svoje navode htio
ispraviti u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega. Medutim, Rosebrock mu je
savjetovao da to ne ucini jer mu onda nitko vise nece vjerovati pa je stage u kazne-
nom postupku koji se vodio protiv njega ostao kod svojih ranijih navoda.

(bb) Qvaj Senat smatra kako je netocan prikaz svjedoka Krunoslava Pratesa koji je
prvi put iznesen u sklopu ovog kaznenog postupka. Senat poiazi.od toga kako je
Krunoslav Prates svom tadasnjem oficiru za vezu, optuzeniku Josipu Perkovicu, na
susretu koji je pocetkom lipnja 1983. godine uslijedio u Luksemburgu predao kopiju
kijuca koju je prethodno dao izraditi po nalogu optuzenika Perkovica. Prikriveni istra-
zitelji koji su radili na ovome predmetu Krunoslavu Pratesu ni u jednom trenutku nisu
dali nikakav poticaj da svoju pricu okiti s neistinom. Naprotiv, od samoga pocetka dali
su Krunoslavu Pratesu do znanja da'im trebaju samo autenticne informacije koje
drze vodu jer je trebalo napisati izvjestaj obavjestajnog „insajdera" koji bi bio uteme-
. Ijen na cinjenicama koje je moguce provjeriti. Kako bi podcrtali ovaj svoj zahtjev, pri-
kriveni su istrazitelji u prisutnosti Krunoslava Pratesa pojedine njegove navode pro-
vjerili na internetu.
$7567-
Ovjereni prijevod e njemackog jezika Stramca 138 od 238

Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka Udo Heljwag i Karl Riepertinger koji su bili
sluzbenici za vezu prikrivenih istrazitelja koji su radili na tom predmetu. Oba sluzbe-
nika su iskazala kako su do svojih saznanja dosli kroz razgovore koje su vodili s pri-
krivenim istraziteljima nakon pojedinih njihovih susreta s Krunoslavom Pratesom te
kroz lektiru prijepisa audio-zapisa doticnih susreta.

Krunoslav Prates niti prema svom bivsem branitelju, odvjetniku Helmutu Rosebrocku,
ni u jednom trenutku nije naveo da su njegovi navodi o primopredaji kljuca izmisljeni.
Svjedok Rosebrock je porekao takvo sto te je u trenutku kada ga se suocilo s novom
verzijom Krunosiava Pratesa djelovao prilicno iznenacTeno, Rosebrock je istaknuo
kako bi svojoj stranci Pratesu u takvom slucaju savjetovao da kaze istinu te da je
Pratesu prilikom preuzimanja obrane rutinski ukazao na to da sudu mora dati uvjerlji-
vo objasnjenje ukoliko zeli odustati o ranijih iskaza. Naime — u tom su trenutku vec
postojali opsezni iskazi njegove stranke.

Tadasnji su-branitelj svjedoka Krunoslava Pratesa, odvjetnik Rainer Stickler, potvrdio
je kako Prates njemu nikada nije rekao da je primopredaja kljuca obicna izmisljotina.
Isto tako kaze kako ga njegov koiega, odvjetnik Rosebrock, niti u jednom trenutku
nije izvijestio da je njihova zajednicka stranka Prates rekla nesto u tom pravcu.

Osim toga, a kako je svjedok dr. Beyer vjerodostojno kazao, Krunoslav Prates svoje
je navode o primopredaji kljuca koji su opisani naprijed pod tockom (2) (b) iznio spon-
tano prilikom citanja uhidbenog naloga u trenutku kada jos nije bio äao prisegu.

Navodima svjedoka Pratesa nije moguce pokioniti vjeru i iz razloga jer je svjedok u
sklopu kasnijih saslusanja odstupio od navoda koje je ranije iznio prikrivenim istrazi-
telja. Tako svjedok Prates razficito prikazuje svrhu primopredaje kljuca koju mu je
iznio optuzenik Perkovic: prilikom sasjuäanja u svojstvu okrivljenika dana 7. srpnja
2005. godine pred sucem istrage svoje prethodne navocfe mijenja na nacin da pre-
dani kljuc nije trebao sluziti kao znak za prepoznavanje, a svoje odstupanje objasnja-
va time da je to samo zato rekao prikrivenim istraziteljima da bi cijeiu stvar ucinio na-
petüom. Na glavnoj raspravi protiv njega. seda kao optuzenik, ponovo odstupa od
prethodne verzije te u potpunosti ostaje kod svojih navoda koje mu'je razloge za pri-
mopredaju kljuca bio rekao Perkovic, a sto je vec bio rekao pred prikrivenim istrazite-

138
g (S~R
Ovjerem prijevod s njemackog jezjka Stranica 139 od 238

ljima. I u pogledu primopredaje kljuca u kasnijim saslusanjima odstupa od prikaza
danog prikrivenim istraziteljima te pomice vremenski trenutak u blizinu datum smrti
Stjepana Burekovica. I u vezi mjesta primopredaje u raznim je saslusanjima dao raz-
licite iskaze.

Osim toga, primopredaja kopije kljuca od centraine je vaznosti bila i u sklopu istraz-
nog i kaznenog postupka protiv tadasnjeg optuzenika Krunoslava Pratesa. Naime,
Krunoslavu Pratesu stavljano je na teret da je predajom kopije kljuca svome oficiru
za vezu Perkovicu pomogao nepoznatim pociniteljima da izvrse ubojstvo. Uz pomoc
kopije kijuca te su osobe imale pristup kasnijem mjestu pocinjenja djela. Teretilo ga
se da je znao kako ce bivsa jugoslavenska Sluzba drzavne bezbednosti uskoro likvi-
dirati Burekovica. Prema uvjerenju senata koji je tada donio odluku, Krunoslavu Pra-
tesu je i u trenutku davanja svojih iskaza u istraznom i kaznenom postupku bilo
poznato da je predajom kljuca mogao ugraditi svoju kariku u lanac ubojstva Stjepana
Burekovica, a sto je potrebno sagledati u svjetlu citave serije ubojstava jugosla-
venskih iseljenika za koju je on znao. Njegova saznanja o toj seriji ubojstava proizla-
ze iz njegovih navoda iznesenih u skfopu „lektorske sjednice" od dana 25. veljace
2005. godine. Ukoliko je tadasnja strategija obrane u prvom redu biia postavljena na
nacin da se dokaze kako su pocinitelji i bez kljuca mogli doci na mjesto pocinjenja
djela, a sto je rekao tadasnji branitelj svjedok Rosebrock, ovaj je Senat uvjeren da bi
tadasnji optuzenik svojim braniteljima priznao kako primopredaje kopije kljuca u
stvarnosti nüe bilo. Da se tadasnji optuzenik Krunoslav Prates nije pouzdavao samo
u opisanu strategiju svojih branitelja potvrduje i to sto je u svom kaznenom postupku
tvrdio da je kratko vrijeme prije ubojstva Stjepana Burekovica naknadno zamijenio
bravu desnog krila vrata uslijed cega pocinitelji s kopijom kljuca koju je on bio predao
svome oficiru za vezu Perkovicu nisu mogli uci na mjesto pocinjenja djela. S tim u
vezi ovaj se Senat pouzdaje u navode svjedoka dr. Bernharda Schneidera.

139
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 140 od 238

(3) Zakijucno, konstatacije o primopredaji kljuca potvräuju i navodi svjedoka Lasica
koji je s tim u vezi iskazao da je neko vrijeme poslije ubojstva — mozda nekoliko mje-
seci kasnüe — pitao optuzenika Perkovica ocekuje li on da bi zbog toga moglo biti
nekih poteskoca, Qn je odgovorio kako ne vidi nikakve probleme, eventualno jedino
zbog kljuca, ali kljuc je imalo vise osoba meäu kojima je bila i Burekoviceva Ijubavni-
ca. Kljuc je smatran jednom mogucnoscu kako bi policija mogle pokrenuti istragu.
Radilo se o kljucu one tiskare u kojoj je Burekovic proizvodio svoj propagandni mate-
rijal. Sluzba, kaze, cesto je pribavljala takve kljuceve bez da je odmah bilo rijeci o
ubojstvu.

Qvaj je iskaz, a sto je vec vrednovano ne jednom drugom mjestu (vidi L.XI.2), pouz-
dan. Iako optuzenik tada nije rekao jasno da je od Pratesa dobio kljuc, njegova izjava
ipak pokazuje da je u vezi ubojstva odreäenu ulogu imao nekakav kljuc. Qvaj iskaz
svjedoka Lasica u konacnici potvräuje navode svjedoka Trazivuka koje je potonji iz-
nio pred jednim vojnikom Jugoslavenske narodne armije te za tiskovinu „Duga", kao i
navode svjedoka Pratesa iznesene pred prikrivenim istraziteljima.

bb) I zbivanja poslije pocinjanja djeja (tocka J.) predstavijaju indicij za sudjelovanje
optuzenika Perkovica u predmetnom ubojstvu.

(1) Telefonski razgovori svjedoka Pratesa i optuzenika Perkovica koje je opisao ovaj
prvi, kao i Perkovicevi pokusaji uspostavijanja telefonskog kontakte onoga dana kada
je naäen lee takoäer govore u priiog sudjelovanja optuzenika Perkovica u pocrnjenju
djela. Ova zbivanja pokazuju da su obojica bili nervozni te su se bojaii razotkrivanja
pozadine ubojstva. Moguce je da je optuzenik Perkovic nekim drugim putern (nego
od strane pocinitelja djela) saznao za ubojstvo Stjepana Burekovica te da je to bio
povod da od Pratesa zatrazi dodatne informacije, To, meäutim, ne objasnjava ceste
poku5aje uspostavfjanja telefonskog kontakta optuzenika Perkovica s Pratesom u
vecernjim satima. Da optuzenik Perkovic i Prates nisu bili sudionici predmetnog
ubojstva ne bi postojala ni potreba tako upornog postupanja.
Ovjereni prijeved e njemackeg jezika Stranica 141 od 238

{2) Osim toga, ubrzo nakon sto je. saznao za ubojstvo Durekovfca, nacefnik Drugog
odjela SDB-a Stanko Colak raspituje se kod Ivana Lasica je ii stupio u kontakt s Josi-
pom Perkovicem. Kada je Lasic to zanijekao, Colak kaze kako ce on stupiti u kontakt
s Perkovicem. Ovo zbivanje pokazuje kako je optuzenik Perkovfc bio ukljucen u
predmetno ubojstvo. Moguce je da se optuzenika Perkovica htjelo kontaktirati samo
iz razloga sto je Stjepan Burekovic potjecao iz Hrvatske i sto ga je hrvatska tajna
sluzba SDS u pratila u sklopu akcije „Brk". Medutim, u prilog sudjelovanja u ubojstvu
govori to sto su Savezni sekretarijat unutrasnjih poslova i SDB tocno znali da je
uhojstvo izvedeno od strane jugoslavenske tajna sluzbe. U prilog tome govori pitanje
saveznog sekretara unutrasnjih poslova Stane Dolanca je ii ekipa kompletna. Ukoliko
je sfüedom navedenog SDB barem djelomicno bio'obavjesten o pozadini ubojstva, to
sto Colak ubrzo nakon ubojstva pita Perkovica govori u prilog tome da to vrijedi i za
optuzenika Perkovica koji je pored toga i bio stavio na raspolaganje kopiju kljuca
mjesta pocinjanja djela.

b) Optuzenik Mustac

Da je optuzenik Mustac unutar hrvatske tajne sluzbe bio odgovoran za provedbu
ubojstva Stjepana Burekovfca te da je na mjerodavan nacin bio ukljucen u predmet-
no ubojstvo proizlazi iz sljedecih indicija:

aa) Optuzenik Mustac bio je politicki nacelnik SDS-a SRH, U pogledu njegovog pro-
fesfonafnogpolozaja ukazuje se na navode pod tockom G.

Kako je Senat uvjeren da je suoptuzenik Perkovic u svojstvu radnika SDS-a sudjelo-
vao u pocinjenju djefa, ovo predstavlja bitan indicij da je bio ukljucen i nacelnik SDS-
a. Ukofiko je, naime, odluka na saveznoj razini donesena na nacin da je u donosenje
odluke bila ukljucena i republicka sluzba, tada ovaj Senat iz hijerarhicne strukture
SDS-a izvodi zakljucak da je predmetno ukljucivanje islo preko nacelnika doticne re-
publicke sluzbe (u ovom slucaju: hrvatske sluzbe).

141
Ovjereni pdjevod s njemackog jezika Skanica 142 od 238

Vjestaci prof. Nielsen i Robionek prikazali su hijerarhicnu strukturu hrvatske tajne
sluzbe i nacin na koji je predmetna sluzba bila povezana s jugoslavenskim sigur-
nosnim sustavom (aparatom). lako vjestak nije mogao navesti tko je u konkretnom
slucaju vodio predmet likvidacije Stjepana Burekovica (jugoslavenski SDB iii pak
SDS), primjerice vjestak Nielsen navodi sljedece: tesko je zamislivo da je odluka o
likvidaciji donesene samo na republickoj razini. Medutim, moguce je da je sigurnosna
sluzba pojedine republike bila ukljucena u planiranje i provedbu takve operacije.

bb) Optuzenik Mustac sudjelovao je u pokretanju operativne obrade po SDS-u dana
7.srpnja 1982. godine na nacin da je dao dozvolu za predmetnu obradu. Navedeno
proizlazi iz Zahtjeva za pokretanje operativne obrade od dana 7. srpnja 1982. godine
(akcija „Brk") kojega je odobrio optuzenik Mustac.

cc) Kako proizlazi iz zapisnika sa sjednice Savjeta za zastitu ustavnog poretka od
dana 3. veljace 1983. godine, optuzenik Mustac je nadaije bio prisutan na toj sjednici
teje ukazao na posebno znacenje publikacija.Navedeno znacida se u sklopu opera-
tivne obrade Burekovica ponasao aktivno.

dd) Osim toga, a kake proiziazi iz zapisnika rasprave na sjednfci repubjickog Savjeta
za zastitu ustavnog poretka od dana 15. travnja 1983. godine, optuzenik Mustac je
sudjeiovao u toj raspravi ciji su predmet bili Stjepan Burekovic i afera INA. Tada je
optuzenik Mustac izvijestio o svojim razgovorima s tadasnjim saveznim sekretarom
unutrasnjih poslova Stanom Dolancem:

„Imao sam priliku dva puta razgovarati s drugom Doiancem. Drugovi, zelim reci kako
smo razgovarali o problemima drzavne sigurnosti, o svim problemima pa take i o
INA-i. Medutim, on je bio zainteresiran za Burekovica te ga je brinulo sto znamo sa-
mo malo neste o obavjestajnoj pozadini slucaja Burekovic. Bio je kritican u vezi toga
sto nam Burekovic nije vec prije bio u fokusu operativnog interesa. Pjtao je mozemo
li sistematski tako ustrojiti Sluzbu da se u velikim sustavima ne omoguci velike stvari.
Razgovarali arno i o tome kako bi se Burekovic u emigraciji mogao dalje razvijati kao
problem. Ja sam bio pesimistican, a toga misljenja sam jos i seda, da ce se Bureko-
vic razvijati jako ekstremno sto nam upravo i pokazuje."

142
Ovjereni pnievod s njemackcg lezike
grau
Strenica i 43 cd 238

Iz navedenog Senat izvlaci zakljucak kako je optuzenik Mustac u potpunosti bio
ukljucen u operaciju voäenu na stetu Stjepana Burekovica.

ee) Cinjenica sto je bio ukljucen i u slijed radnji nakon ubojstva Burekovica s jedne
strane pokazuje da je imao mjerodavnu ulogu i da je — s druge strane — sam utjecao
na cijelu stvar te da upravo nije samo prosljeäivao naloge iz Beograda koje prethod-
no nije ni procitao. Take je, primjerice, u svoj dopis kojega je dana 2. rujna 1983. go-
dine uputio podreäenom Centru Zagreb Sluzbe drzavne sigurnosti gotovo od rijeci do
rijeci preuzeo dopis podsekretara Saveznog sekretarijata unutrasnjih poslova od da-
na 1. rujna 1983, godine o dezinformacijskoj kampanji povodom smrti Stjepana Bu-
rekovica, Meäutim, odstranio je spominjanje jednog agenta. Da je tu promjenu izvrsio
optuzenik Mustac a.ne autor dopisa u Beogradu proizlazi iz toga sto i iza uvodne
recenice koje nüe preuzeta u dopis od dana 2. rujna 1983. godine i na kraju doiazi
jeden znak (dvije crte sa strjeiicom), a iz cega je moguce zakljuciti da je rijec o obilje-
zenom tekstu kojega je radnik za prijepis trebao ubaciti u neki drugi dopis. Potom su
rukom ubacene odgovarajucedopune teksta.Navedeno pokazuje da je optuzenik
Mustac koji je potpisao dopis od dana 2. rujna 1983. godine sam mjerodavno i svjes-
no sudjelovao u operaciji na stetu Stjepana Burekovica. Tocno je da je nalog dosao
iz Beograda, ali je provedba istoga uslijedila s njegovim znanjem i odobrenjem.

ff} l iz ostalog sadrzaja dopisa od dana 1./2. rujna 1983. godine Senat izvodi za-
kijucak da su Sluzba drzavne bezbednosti Saveza te Sluzba drzavne sigurnosti Re-
publike Hrvatske pokrenule ubojstvo Stjepana Burekovica. Dopis Saveza nosi naslov
„Pfasiranje informacija i dezinformacija za strane obavjestajne sluzbe" Dopis optuze-
nika Mustace odnosi se na „informacije — dezinformacije". Jednom operativnom rad-
.niku BND-a trebalo je biti receno da je „tesko govoriti o tome da iza ubojstva S. Bu-
rekovica u Saveznoj Republici Njemackoj stoji jugoslavenska policjja, a sto tvrdi za-
padno-njemacki tisak." Kako je Jugoslavija zainteresirana za dobre odnose sa Sa-
veznom Republikom Njemackom predmetno ubojstvo „Jugoslaviji ne bi islo u prilog".
Naprotiv, rüec je o cistom obracunu ustaskog podzemlja te se za ubojstvo Stjepana
Burekovica mora „traziti neke druge motive — novac, manji sporovi meäu iseljenicima
i tome slicno — a nikako bilo kakve politicke razloge".

143
gT3fS
Ovjereni pnjevod e njernackog jezika Stranica 144 od 238

Moguce je, doduse, da osobe i organizacije koje nisu upletene u ubojstvo pokusaju
skrenuti sumnju sa sebe kada ista pada na njih. Senat, medutim, iz, naslova „Dezin-
formacije" te drugih navedenih indicija izvlaci zakljucak da je trebafo skrenuti pogfed
s istine — a to je sudjelovanje jugoslavenskih sluzbi drzavne sigurnosti.

gg) Daljnja okolnost koja, medutim, nüe mjerodavna jest paralela sa slucajem Sruna
Busica koji slucaj pokazuje ukljucivanje politickog nacelnika SDS-a u predmetno
ubojstvo. Tako je prethodnik u sluzbi optuzenika Mustaca docekao na aerodrcmu u
Zagrebu one osobe koje su kratko vremena prije po nalogu SDS-a bile pratile Brunu
Busica, Predmetno pracenje svakako stoji u vremenskoj vezi s ubojstvorn Busica ko-
je se ima pripisati SDS-u (o piedmetu Busic vidi naprijed pod L.lf.2.c.cc).

c) Uostalom se ukazuje na ukupno vrednovanje pod tockom Xlii.

2. Temeljem prikazane odgovomosti optuzenik Mustaca i Perkovida dolazi se do
daljnjih konstatacija (I.lf.2.-5}:

a) Senat je uvjeren kako je optuzenik Perkovic stalno obavjestavao svog nadrede-
nog, optuzenika Mustaca koji je bio politicki nacelnik SDS-a SRH, o daljnjim planovi-
ma te se dogovarao s istim. Isto tako, medu njima je uskladena i konkretna provedba
djela. Navedeno s jedne strane proizlazi iz obaveze da obavjestava nadredene prili-
kom provedbe operacije; prije svega, medutim, proizlazi iz toga sto je trebalo provesti
specijalnu akciju u inozemstvu koja je prema vazecim zakonima bila nedozvoijena i
koja je mogla imati dalekosezne posljedice.

Ova se razmisljanja temelje na cinjenici da su vanjski odnosi (kao i obrana drzave)
prema ustavnoj reformf iz 1974. godine ulazili u saveznu nadleznost SFRJ. Ukoliko
postoji opasnost da u unutarnje-jugoslavenskim odnosima dode do poremecaja ove
izrazito vazne nadle2nosti cijeli predmet svakako postaje „pitanje za sefa" i napusta
razinu obicne tehnicke operacije za koju je razinu bio odgovoran optuzenik Josip
Perkovic.

144
Orrjereni prijevod s njernackcg jezika Stranica 145 od 238

Pogleda li se vec prikazanu kriznu situaciju u drzavi u 1982./1983. godini takav po-
gled na stvar dobiva jas vece znacenje. Jugoslavija je ovisila o stranoj pomoci, a sa-
mim time je ovisila od dobre volje meäunarodne zajednice. Savezno izvrsno vijece
SFRJ imalo je zadatak isposlovati i jedno i drugo. Kao (politicki) nacelnik SDS-a SRH
optuzenik Mustac je bio spojnica izmeäu Saveznog izvrsnog vijeca i republickih tijela
vlasti; optuzenik Mustac je bio prva osoba duzna podnositi izvjestaj kako bi se preko
saveznog sekretara unutrasnjih poslova osposobilo saveznog sekretara inostranih
poslova da drugim drzavama „proda" ogranicenje stete.

b) Nakon sto je donesena odluka o likvidaciji Stjepana Burekovica, provedba iste je
barem dijelom ulazila u nadleznost SDS-a SRH. Navedeno tijelo bilo je nadlezno jer
je Stjepan Burekovic prije nego sto je u proljece 1982. godine pobjegao u Njemacku
svoje posljednje prebivaliste imao u Hrvatskoj (vidi s tim u vezi tocku F.). Osim toga,
optuzenjk.Perkovic je kao naceinik tamosnjeg Drugog odjela zbog svog suradnika
Krunoslava Pratesa koji se nalazio u neposrednom okruzenju buduce zrtve imao naj-
bolju poziciju za provedbu djela (vidi s tim u vezi tocku E.)..

Nadleznost SDS-a SRH proizlazi iz navoda vjestaka profesora Nielsena koji istiöe da
se nadleznost za provedbu operativne obrade protiv neprijateljske emigracije u ino-
zemstvu u nacelu odreäivala prema mjestu roäenja iii posljednjeg prebivalista dotic-
nog iseljenika unutar SFRJ. U pojedinom siucaju bilo je moguce odstupiti od ovoga
pravila te je provedbu preuzela ona sluzba koja je bila u boljoj poziciji, primjerice
zbog suradnika u neposrednom okruzenju mete. Zbog Krunosfava Pratesa tu je pozi-
ciju imao hrvatski SDS.

c) Primopredaja kopije kljuca u ruke neposrednih pocinitelja koje je isis iii izravno iii
preko trecih osoba, a koje je izvrsena u svrhu provedbe ubojstva, proizlazi iz toga sto
je ubojstvo na kraju krajeva pocinjeno na onoj lokaciji koju je Perkovic naumio jos u
Luksemburgu (intervju svjedoka Trazivuka). Osim toga je za pocinjenje djela koriste-
na kopija kljuca (o tome vise u nastavku).

d) Senat nije mogao utvrditi tko je izabrao neposredne pocinitelje. Puno toga govori u
prilog tome da su to bili optuzenik Josip Perkovic jliji Stanko Cotak jer su obojica unu-
tar SDS-a i SDB-a bili odgovorni za operacije i poznati po operacijama.

145
Alaaf~
Oviereni priievod s niernackog iezika Stranica 146 cd 23S

Obzirom na velicinu sigurnosnog sustava SFRJ to su mogle biti i neke druge osobe,
aii bi tada krug povjerljivih koji sute postao prevelik. Kako su, rneßutim, neposredni
pocinitelji morali jos i dobiti informacije o mjestu pocinjenja djela, a doticne je infor-
macije zbog svog suradnika Pratesa imao samo optuzenik Perkovic (a ne i Stanko
Colak) puno toga ukazuje na optuzenika Perkovica. Ovaj Senat, meßutim, s tim u
vezi nije stekao zakljucno uvjerenje.

Da su neposredni pocinitelji bili ovisni o uputama svojih nalogodavaca, jugosla-
venskih sluzbi drzavne sigurnosti, te da su optuzenici to znali, proizlazi iz vec prika-
zane hüerarhije jugoslavenskih siuzbi drzavne sigurnosti.

e) Da je optuzenik Perkovic u vremenu nakon primopredaje kljuca bio u bliskom tele-
fonskom kontaktu s Pratesom kako bi nasao prikladan trenutak za provedbu ubojstva
(I.II.5) s jedne strane takoder proizlazi iz opisanog plana ubojstva, a s druge strane iz
toga sto je optuzenik Perkovic — a sto je napdijed prikazano -' imao redoviti telefonski
kontakt sa svojim izvorom Pratesom.

3. Konstatacije pod tockom l.ll.6 (konacna odluka o mjestu i trenutku ubojstva, pros-
Ijedivanje informacija) temelje se na sljedecim razmatranjima:

a) U nedjelju, 24. srpnja 1983. godine poslijepodne odrzan je susret koji je bio dogo-
voren izmedu Stjepana Burekovica i dr. Ivana Jelica. Susret je odrzan u gostionici
„Simbacher Hof" na adresi Wörthstraße 5 u München, a koju je gostionicu drzao Sti-
pe Majic. Tom prilikom Burekovic je rekao kako ce do 28. srpnja 1983. godine u Pra-
tesovu tiskaru u Wolfratshausenu donijeti neki clanak, a sto je Krunoslav Prates cuo i
zamijetio.

aa) Prisutnost Stjepana Burekovica i Krunoslava Pratesa toga dana u toj gostionici
temelji se na iskazima sljedecih svjedoka:

Svjedok dr. ivan Jelic u policijskom saslusanju dana 29. srpnja 1983. godine naveo je
kako je dana 24. srpnja 1983. godine u gostionici „Simbacher Hof'* u ulici Wör-
thstraSe u Münchenu odrzan susret sa Stjepanom Burekovicem. Kako je svjedok
ovaj iskaz dao kratko vremena nakon dogadaja i nakon smrti Stjepana Burekovica,
Senat je uvjeren da se je dobro sjecao vremena.
.an4
Ovjereni prüevod s njernackog iezika Stranica i 47 od 238

Svjedok Stanko Kovacevic potvrdio je ovaj iskaz dr. Jelica. Rekao je kako je vidio
Stjepana Burekovica kada je te nedjelje prije njegove smrti ußao u tu gostionicu. Ka-
ze kako je bio prisutan i gostionicar Stipan Majic te da je Stjepan Burekovic zajedno
sa sest do deset osoba sjedio za jednim stoiom u kutu gostionice. Kovacevic kaze da
je nakon ulaska u gostionicu otisao do njihovog stola te pozdravio osobe koje su sje-
dile za njim. Dr. Ivan Jelic koji je takoder sjedio za tirn stoiom predstavio mu je Stje-
pana Burekovica. Samo tarn prilikom imao je izravan osobni kontakt sa Stjepanom
Burekovicem.

Slicen iskaz dao je i Stipan Majic. Prilikom policijskog sasiusanja dana 8. rujna 'I983.
godine naveo je kako je Stjepan Burekovic jedne nedjelje sredinom srpnja 1983. go-
dine bio u njegovoj gostionici „Simbacher Hof" gdje je rucao i pricao s njime u kuhinji.
Tom prilikom je posijednji put vidio Stjepana Burekovica.

I svjedok Jerko Vuckovic potvrdio je kako je Stjepan Burekovic u nedjelju prije svoje
smrti zajedno s dr. Ivanom Jeiicem bio u gostionici „Simbacher Hot", i to za stolom za
kojim mjesto moze naci vise od sest osoba.

Svjedok Peter Kegalj potvrdio je da su dana 24. srpnja 1983. godine bili prisutni Stje-
pan Burekovic i dr. Ivan Jeliä. Kada je u rano poslijepodne dana 24. srpnja 1983. go-
dine stigao u gostionicu, za frecim te ujedno posljednjim stolom (gledano s vrata) u
desnom kutu gostionice bilo je sedam osoba, meäu njima dr, Ivan Jelü i Stjepan Bu-
rekovic.

Senat je uvleren kako se ova podudarna zapazanja svjedoka odnose na jedan te isti
susret dana 24. srpnja 1983. godine te zato prihvaca predmetna zapazanja.

Krunoslav Prates bio je dio drustva za stolom oko dr. Ivana Jelica i Stjepana Bureko-
vica, a sto su podudarno potvrdili svjedoci Petar Kegalj, Stanko Kovacevic i Jerko
Vuckovic. Kao daljnje osobe za stolom Jerko Vuckovic imenovao je Kerls Cubelica i
'Miju Gavranovica, a te daljnje goste za stolom pored Damira Burekovica naveo je i
svjedok Kegalj koji je cak bio u stanju opisati gdje je tko sjedio. Glavna tema drustva
hila je kandidatura Stjepana Burekovica za HNV.

147
Ovjereni prijevod a njernackog jezika Siranica 148 od 288

Iz navedenog je razvidno kako su tema razgovora koju je naveo svjedok Kegalj,
namjeravani izbor Stjepana Burekovica za HNV, kao i feme razgovora koju je naveo
svjedok Kovacevic — krivotvoreno izdanje tiskovine „Nova Hrvatska" — povezani sa
zbivanjima toga vremena. Isto tako dokazuju kako se svjedoci unatoc proteku vre-
mena sjecaju tadasnjih zbivanja.

Senat smatra kako navod svjedoka Krunosiava Pratesa da nije bio prisutan odnosno
da se ne sjeca toga susreta ovaj Senat smatra tvrdnjom izrecenom u svrhu vlastite
zastite, a sto proizlazi iz naprijed navedenog. Krunoslav Prates je, doduse, tvrdio ka-
ko je Stjepana Burekovica vidio posijednji put u tiskari dana 21. srpnja 1983. godine.
Mozda je doslo do predmetnog susreta, ali isti prema uvjerenju ovoga Senata ne
predstavlja posljednji osobni susret njih dvojice.

bb) U sklopu predmetnog susreta Stjepan Burekovic je obavijestio dr, Ivana Jelüa
kako ce do cetvrtka, 28. srpnja 1983. godine odnijeti u tiskaru Krunoslava Pratesa u
Wolfratshausenu jeden clanak kojega ce jos sastaviti. Predmetni clanak trebao je biti
objavljen u iducem izdanju hrvatske tiskovine „Hrvatska drzava". U trenutku ove
najave Krunoslav Prates je sjedio u gostionici „Simbacher Hof" za stolom dr. Ivana
Jelica te je cuo i zamüetio predmetnu izjavu.

Predmetno cinjenicno stanje utvrßeno je temeljem sljedecih iskaza svjedoka:

Svjedok Petar Kegalj je iskazao kako je Stjepan Burekovic napustio gostionicu za-
jedno sa svojim sinom. Iz razloga sigurnosti svjedok je obojicu dopratio do njihovog
osobnog automobila. Kada su vec stajali pred gostionicom Stjepan Burekovic je re-
kao da je zaboravio reci nesto vazno. Stoga su se u troje vratili do stola u gostionici
za kojim su jos sjedili ostali. Stojeci za stolom Stjepan Burekovic rekao je dr. Ivanu
Jelicu kako ce do cetvrtka imati nesto napisano te kako ce to odnijeti u tiskaru u Wol-
fratshausenu, a sto su mogle cuti sve osobe za stoiom. Zamolio je da se to sto ce
napisati objavi na prvoj stranici. Sam Kegalj tom je prilikom stajao cca. jeden metar
iza Stjepana Burekovica, a Krunoslav Prates bio je udaljen od Stjepana Burekovica
cca meter i pol. U gostionici nije bila velika buka, a dr. Ivan Jelic na predmetnu je
molbu uzvratio rijecima: „U redu je".

148
g73 %8
Ovjereni prijevod e njemackoo jezika Stranica 149 ad 238

Predmetni navod svjedoka Kegalja da je Stjepan Burekovic rekao kako ce do cetvrt-
'

ka, 28. srpnja 1883. godine donijeti u tiskaru u VVolfratshausenu i terno pohraniti jed-
no pismeno koje jas mora sastaviti neizravno potvräuje i Damir Burekovic koji je na
zapisnik policije izjavio kako je njegov otac u cetvrtak prijepodne, dana 28. srpnja
1983. godine napustio zajednicki stan u Münchenu kako bi osohnim vozilom otisao
za Wolfratshausen. Terno je htio pohraniti nekakav clanak za Krunoslav Pratesa.
Tvrdio je kako je otac dan prije nego sto je napustio zajednicki stan nesto napisao.

Svjedok Stanko Kovacevic je iskazao kako je postojala odreäena razina buke ali da
se moglo komunicirati.

Senat je uvjeren kako je Krunoslav Prates cuo i zamijetio ovu najavu Stjepana Bure-
kovica. Prema iskazima svjedoka Kegalja i Kovacevica bilo je moguce komunicirati.
Osim toga, a sto navodi svjedok Kegalj, sve osobe za stolom mogle su cuti izjavu
Stjepana Burekovica.

Prema uvjerenju ovoga Senata i Krunoslav Prates i dr. ivan Jelic shvatili su izjavu
Stjepana Burekovica da ce donijeti za Wolfratshausen pismeno koje ce sastaviti na
nacin da Stjepan Burekovic namjerava pohraniti predmetno pismeno u tiskari Kruno-
slava Pratesa u Wolfratshausenu.

Prema uvjerenju ovoga Senata vjerodostojnost izjave svjedoka Kegalja ne pobija
cinjenica da svjedoci Kovacevic i Vuckovic nisu mogli reci niste u vezi toga da je
Stjepan Burekovic napustio gostionicu, ponovo usao u nju i obratio se dr. Jeiicu. Na-
ime, prema vlastitom su iskazu sjedili u drugim dijelovima gostionice i nisu obracali
paznju na zbivanja za stolom dr. Jelica.
Ovjereni prijevod s njemaokog jezika Stranioa 150 od 238

Nadalje, prema uvjerenju ovoga Senate vjerodostojnost navoda svjedok Kegalja ne
pobija niti to da svjedoci dr. Ivan Jelic i Stipe Majic u svojim saslusanjima kratko vre-
mena poslije pocinjenja djela ne prikazuju takvo cinjenicno stanje. Svjedok dr. Jelic
svoj susret sa Stjepanom Burekovicem prikazuje bez detalja kao sto bi bili podaci o
tome sta se zbivalo, koji su razgovori vodeni, koje su osobe bile u gostionici te kada
je i iz kojeg razloga Stjepan Burekovic taj dan napustio gostionicu. Prepricao je samo
da mu je Stjepan Burekovic htio pokazati ispravak kojega je bio sastavio u obliku do-
pisa uredniku tiskovine „Danas", Speleticu, te da mu je dana 24. srpnja 1983. godine
stvarno i pokazao predmetni dopis. I svjedok Majic nije rekao niets s tim u vezi ved je
samo prikazao kratak razgovor sa Stjepanom Burekovicem bez da je iznio neke de-
taije o boravku Stjepana Burekovica u njegovoj gostionici.

Nadalje, prema uvjerenju ovoga Senata vjerodostojnost navoda svjedoka Kegalja ne
pobija niti to da je Stjepan Burekovic svoje rijeci uputio dr. Ivanu Jelicu iako isti, a sto
je bilo poznato Burekovicu, nüe imao kljuceve Pratesove tiskare. Naime, dr. Jelic je
kao urednik tiskovine bio nadlezan za odluku koji ce clanak bio tiskan u novinama te
je morao dati svoju suglasnost. Kao i Stjepan Burekovic, i Krunoslav Prates imao je
kljuö za svoju tiskaru. Senat je uvjeren da je to bilo poznato i dr. ivanu Jelicu. Prema
vlastitom kazivanju Krunoslav Prates bio je nadlezan da izvrsi tehnicku pripremu
tekstova koji su trebali biti objavljeni u tiskovini.

Kako je prema navodima Krunoslava Pratesa tehnicka obrada mogla uslijediti u tijeku
jednoga dana te kako je tisak (cüeje) tiskovine zahtüevao jas jeden dan, biio je do-
voljno da se clanke dostavi tek kratko vrijeme prije tiskanja, pa uslijed toga nije
postojalo fiksno vrijeme do kada su clanci moraii biti predani, ovaj je Senat uvjeren
da je u slucaju pohranjivanja clanka do cetvrtka, dana 28. srpnja 1983. godine jos
bilo moguce da predmetni clanak bude objavljen u izdanju za mjesec kolovoz.

Senat je uvjeren kako je sjecanje svjedoka Kegalja na detalje susreta — izuzev prisu-
tnosti svjedoka Stanka Kovacevica nakon njegova pozdravljanja — pouzdano. Prema
navodima svjedoka rijec je o posljednjem susretu sa Stjepanom Burekovicem kojemu
se jako divio, a pdije nego sto je Burekovic ubijen.

150
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 151 od 238

Shvatljivo je da se svjedok zbog tih posebnosti i nakon nekoliko desetljeca sjeca srzi
predmetnih zbivanja. Kako je, osim toga, u proslosti saslusavan ussvojstvu svjedoka,
predmetno je sjecanje osvjezavano.

U navedeno Senat je uvjeren i u pogledu odgovora svjedoka na pitanje je li svjedok
terno radio kao konobar. Kao i sklopu drugih saslusanja, svjedok Kegalj vjerodostoj-
no je izjavio da je dana 24. srpnja 1983. godine radio kao konobar. Samo je u sklopu
policijskog sasju5anja dana 25. rujna 2007. godine bio iskazao da je 14 dana prije
toga prestao da petkom, subotom i nedjeljom tamo konobari kao pomocni konobar.
Da je svjedok Kegalj u toj gostionici radio kao konobar potvrduju svjedoci Jerko
VuckoviciStanko Kovacevic.

Vjerodostojnost naprijed prikazanih navoda svjedoka Kegalja ne pobija niti to da u
sklopu policijskog saslusanja u svojstvu svjedoka dana 7. rujna 1983. godine nista ne
govori o tom dogadaju dana 24. srpnja 1983. godine. Kako proizlazi iz zapisnika nje-
govog saslusanja, svjedok je samo naveo da se cetiri puta susreo sa Stjepanom Bu-
rekovicem, i td bez navodenja detalja tih susreta. Prije svega je odgovarao na pitanja
o tome gdje je bio dana 28. srpnja 1983. godine, kako je saznao za smrt Stjepana
Burekovica, koga je nakon toga nazvao (izmedu ostalog Krunoslava Pratesa) te o,
njegovim saznanjima o planiram akcijama osvete zbog ubojstva Stjepana Bureko-
vica.

b) Senat je uvjeren kako je Krunoslav Prates nakon ovoga susreta u gostionici „Sim-
bacher Hof' tefefonski obavijestio optuzenika Perkovica kako ce Stjepan Burekovic u
nadolazecern razdoblju do cetvrtka, dana 28. srpnja 1983. godine doci u prostorije
tiskare u Woifratshausenu kako bi tamo pohranio jedno pismeno. Ovo proizlazi iz
naprijed opisanih, cestih telefonskih kontakata izmedu njih te iz plana ubojstva koji je
predvidao koristenje tiskare kao mjesta pocinjenja djela. Da je optuzenik Perkovic
ovu informaciju proslijedio pociniteljima koji su bili u stanju pripravnosti proizlazi iz
opisanog plane poöinjenja djela.

151
Oviereni prijevod s njemackog jezika Stranica 152 od 238

4. Obavijest o doiasku Stjepana Burekovica na dan pocinjenja djela
28. srpnja 1983. godine (konstatacjje pod tockom I.ll.7)

a) Najdalje od 26. srpnja '1983. godine bilo je sigurno kako ce se Stjepan Burekovic
dana 28. srpnja 1983. godine u prijepodnevnim satima voziti za Wolfratshausen.
Naime, Stjepan Burekovic se dana 26. srpnja 1983. godine dogovorio sa svojom dje-
vojkom Hertom Stoßberger da ce dana 28. srpnja 1983. godine poduzeti voznju gu-
menjakom po rijeci isar. S tim u vezi dogovorili su kako ce se taj dan u 11.30 sati na-
ci na jednom mostu u Wolfratshausenu izmedu Wolfratshausena i naselja Puppling.

Navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje Herte Stoßberger. Svjedokinja je navela
kako se den prije namjeravanog susreta u Wolfratshausenu bila nasla sa Stjepanom
Burekovidem. Kada ju se, medutim, suocilo s iskazom kojega je dana 30. srpnja
1983. godine dala policiji — da su se bili dogovorili vec dana 26. srpnja 1983, godine
— rekla je da se tada bolje sjecala tih zbivanja. Tada je sva zbivanja hila upisala u
svoj kaiendar kojega je konzultirala prilikom saslusanja na policiji. Osim toga je proci-
tala svaku pojedinu stranicu policijskog zapisnika te bi ispravke eventualnih gresaka
bila dala uraditi jos prije nego sto je parafirala svaku pojedinu stranicu. Ukoliko je ta-
da iskazala da su se dana 26. srpnja 1983. godine dogovoriii za voznju gumenjakom,
onda je taj datum tocan. Svjedokinja Herta Stoßberger u policüskom je saslusanju
dana 30. srpnja 1983. godine iskazala da su njih dvoje voznju gumenjakom dogovori-
li dana 26. srpnja 1983. godine u sklopu posjete Stjepana Burekovica u njezinom
stanu u vremenu od 16.30 do cca. 22,00 sata. O voznji brodicom po Isaru iskazivao
je i Damir Burekovic.

b) Prema uvjerenju ovoga Senata, Stjepan Burekovic je dana 26. srpnja 1983. godi-
ne nakon dogovora u vezi voznje brodicom odlucio prüe susreta sa svojom djevojkom
Hertom Stoßberger odnijeti u tiskaru Krunoslava Pratesa u Wolfratshausenu clanak
kojega je najavio dr. Jelicu i Krunoslavu Pratesu.

Da je Stjepan Burekovic prije susreta s Hertom Stoßberger htio odnijeti jeden clanak
u prostorije navedene tiskare proizlazi iz iskaza svjedoka Damira Burekovica. Isti je
rekao kako je njegov otac dana 28. srpnja 1983. godine ujutro napustio zajednicki
stanu Münchenu kao bise osobnim vozilom odvezao za Wolfratshausen.

152
Ovjereni prtjevod e njemackott jezika Stranica 153 od238

Rekao mu je da namjerava otici na postu i u tiskari pohraniti clanak za gospodina
Pratesa jos prije susreta sa svojom djevojkom Hertom u svrhu voznje brodicom po
Isaru.

c) Prema uvjerenju ovoga Senata, Stjepan Burekovic obavijestio je Krunoslava Pra-
tesa u sklopu jednog telefonskog razgovora vodenog u vremenskom razdoblju izme-
du nedjelje, 24. srpnja 1983. godine do (ukijuciv) srijede, 27. srpnja 1983. godine,
24.00 sata,a nakon sto je dogovorio voznju gumenjakom, da ce u cetvrtak, dana
28. srpnja 1983, godine neposredno prüe susreta sa svojom tadasnjom djevojkom
Hertom Stoßberger dogovorenog za 11.30 sati na fotokopirnom uredaju marke
Gestettner koji stoji u srednjoj prostoriji tiskare na adresi Sauerlacher Straße 1 u Wol-
fratshausenu pohraniti clanak predviden za objavu u tiskovini „Hrvatska drzava".

Doduse, svjedokinja Herta Stoßberger navodi kako je dogovor za voznju guntenja-'
kom te za susret dana.28. srpnja 1983. godine u 11.30 sati pao tek dana 26, srpnja
1983. godine za vrijeme posjete Stjepana Burekovica kod svoje djevojke Herte
StoEberger u vremenu izmedu 16.30 sati do cca. 22 sata. Medutim, Stjepan Bureko-
vic mogao je imati namjeru da svoju vec planiranu posjetu u Wolfratshausenu spoji s
voznjom brodicom zajedno s gospodom Stoßberger. Stoga je dogovor s gospodom
Stoßberger koji je postignut dana 26, srpnja 1983. godine nebitan za pitanje kada se
tocno Stjepan Burekovic bio odlucio pohraniti predmetni clanak u Wolfratshausenu.

Kako je Krunoslav Prates prema v(astitom iskazu u. cetvrtak, dana 28. srpnja 1983.
godine vec u ranim jutarnjim satima (oko 5.00 sati) napustio svoj stan u Geretsriedu
kako bi otisao za Zirndorf ovaj je Senat uvjeren da je telefonski razgovor voden naj-
kasnije tijekom 27. srpnja 1983. godine.

Prema vlastitim navodima koji su u tom dije1u vjerodostojni, Krunoslav Prates je u to
vrijeme samo rüetko boravio u svojoj tiskari. Glavno mjesto rade bila je tiskara dr.
Ivana Jelica u Geretsriedu, a u Wolfratshausenu bio je samo ukoliko je radio plastifi-
kacije. Tamo bi dolazio najcesce u vecernjim satima nakon rada u tiskari dr. Jelica.
Tako je Krunoslav Prates iskazivao pred ovjm Senatom. Rijetku prisutnost Krunosla-
va Pratesa u Wolfratshausenu potvrdila je i svjedokinja Eva Kajix kada je opisala
svoja nastojanja ishoditi placu za rad na sortiranju. Rekle je kako je tjednima trcala
za svojom piacom, a u tiskari u Wolfratshausenu nikada nikoga nije nasla,

153
g7asS
Ovjereni prijevod s njernackog iezika Stranica 154 cd 238

iskazu svjedoka Krunoslava Pratesa da je posljednji teiefonski kontakt sa Stjepanom
Burekovicem imao u subotu, dana 23, srpnja "l983. godine, ovaj Senat ne poklanja
vjeru. Moguce je da je predmetni telefonski razgovor stvarno voden. Senat je, medu-
tim, uvjeren kako to nüe bio posljednji telefonski kontakt tzmedu Pratesa i Stjepana
Burekovica vec da je u naprijed navedenom vremenskom razdoblju usfijedio jos je-
den telefonski razgovor.

Stjepan Burekovic htio je bezuvjetno da se clanak kojega ce napisati objavi u izdanju
tiskovine „Hrvatska drzava" za mjesec kolovoz. Navedeno proizlazi iz aktualnosti
njegovog clanka u vezi krivotvorenja one druge tiskovine. lsto tako, bio je najavio dr,
Jelicu predmetni clanak. Medutim, bilo je jos samo malo vremena do datums izlaska
izdanja tiskovine „Hrvatska drzava" za mjesec kolovoz, a koja je tiskovina prema
podudarnim iskazima svjedoka Krunoslava Pratesa i dr. Ivana Jelica biia mjesecnik.
Prema navodima Krunosiava Pratesa, predmetna je tiskovina izlazila uvijek pocet-
kom mjeseca. Ove okolnosti bile su poznate Stjepanu Burekovicu koji je poznavao
predmetnu tiskovinu u kojoj je vec vise puta bio objavio clanke, a samim time pozna-
vao je i datum izlazenja. Uostalom, takve su iskaze dali i svjedoci Krunoslav Prates i
dr. Ivan Jelic.

Stjepan Burekovic je takoder znao da je Krunoslav Prates samo rijetko u Wolfratsha-
usenu, a äto proizlazi iz cinjenice sto je s njime bio u uskom kontaktu i sto je u tjed-
nima prije toga zbog tiska svoje knjige vrlo cesto boravio u prostorijama tiskare.

Da bi, stoga, postigao to da Prates pravovremeno dobüe clanak i da ga moze objaviti
u izdanju za mjesec kolovoz, ovaj je Senat uvjeren kako je Burekovic morao obavi-
jestiti Pratesa o pohranjivanju clanka. TakocTer je moguce da je Prates nakon susreta
u gostionici „Simbacher Hof' telefonski kontaktirao Burekovica kako bi saznao tocno
vrijeme predaje clanka. Senat je takocTer razmatrao mogucnost da je Stjepan Bure-,
kovic imao namjeru naknadno obavijestiti Krunoslava Pratesa o pohranjivanju clanka.
Kako je, medutim, Stjepan Burekovic imao namjeru provesti poslijepodne u drustvu
gospode Stoßberger te kako nije mogao znati hoce li ubrzo nakon pohranjivanja
clanka uspjeti dobiti Pratesa na telefon, a bilo mu je staio do brze objave sadrzaja
clanka, Senat dolazi do zakljucka da je Prates dobio obavijest o trenutku pohranji-
vanja clanka u tiskari u Woifratshausenu.

154
AF3~(
Ovjereni prijevod e njernackog jezika Stranica t55 od 238

d) Prema uvjerenju ovoga Senata, Krunoslav Prates je neposredno nakon ovog tele-
fonskog razgovora sa Stjepanom Burekovitem telefonskim putern obavijestio optu-
zenika Perkoviäa o dolasku Stjepana Burekovica dana 28. srpnja 1983, godine u pri-
jepodnevnim satima neposredno prüe susreta sa svojom djevojkom Hertom Stoßber-
ger dogovorenim za 11.30 sati. Optu2enik Perkovic iii je obavijestio neposredne
pocinitelje o planiranom dolasku Stjepana Burekovica iii je predmetnu informacüu
preko trecih osoba proslijedio neposrednim pociniteljima koji su se vec nalaziii na
sirem podrucju grada Münchena.

Taj je den bio povoljan i iz razloga sto Krunoslava Pratesa cijeli den nece biti blizu
Wolfratshausena. Nekih cetrnaest dana prije, s odvjetnikom Stummom koji je zastu-
pao oba podnositelja zahtjeva za dobivanje azila te njegovim vjezbenikom Andresom
Jelicem (sinom dr. Ivana Jelica} bio je dogovorio put za Zirndorf u Savezni ured za
i
priznanje inozemnih izbjeglica, a u vezi jednog predmeta dobivanja azila. Terno je, u
sklopu osobnog saslusanja hrvatskih drzavljana ilije Majica i Stipe Sarca, trebao pru-
ziti usluge prevoäenja. Saslusanje je bilo zakazano za taj dan u 8.00 sati. U vezi
ovog termina koji je vec cca. dva tjedna bio fiksan, Krunoslav Prates dogovorio je jos
jeden termin za preuzimanje auto-dijelova. Naime, nakon saslusanja htio je podici
rezervne dijelove za jedno osobno vozilo, i to u blizini Nürnberga. Predmetne je dije-
love na licu mjesta morao izvaditi iz jedne olupine. Nadalje je pianirao da u vecernjim
satima na povratku donese firmi TKT u Münchenu plastificirani plan kojega je u ranim
jutarnjim satima bio podigao u svojoj tiskari.
'

Tijek dana 28. srpnja 1983. godine proizlazi iz navoda svjedoka Krunoslava Pratesa

Svjedok Andres Jelic je potvrdio kako je predmetni put za Zirndorf dogovorio s Kru-
noslavom Pratesom jedan iii dva tjedna ranije. Nadalje je naveo kako je saslusanje
oba podnositelja zahtjeva za dobivanje azila trebalo uslijediti taj den u 8.00 sati ujutro
te da je stvarno usiijedilo toga prijepodneva. Iz poziva Saveznog ureda za priznanje
inozemnih izbjeglica kojega je predao Andres Jelic proizlazi kako su rjesenjem od
dana 20. lipnja 1983. godine koje je dana 22. lipnja 1983. godine zaprimljeno u kan-
celariji svjedoka Stumme zakazani sljedeci termini za'osobno sasiusanje oba podno-
sitelja zahtjeva za dobivanje azila:

155
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 156 od 238

u vezi ilije Matica za dan 22. srpanj 1983. godine u 8.00 sati, a u vezi Stipe Sarca za
dan 28. srpanj 1983. godine, 8.00 sati. Prema iskazu svjedoka Andresa Jelica, oba
su termins barem dva tjedna prije spojena i odreßena za dan 28. srpanj 1983. godi-
ne, 8.00 sati.

Senat je uvjeren kako je Prates obavijestio optuzenika Perkovica i o cinjenici kako ce
u prijepodne dana 28. srpnja 1983, godine biti vrlo daleko od mjesta pocinjenja djela.
I ova je informacija bila vazna za potonjeg jer je Krunoslav Prates na taj nacin dobio
alibi te nije prijetila opasnost da se otkrije njegova povezanost s SDS-om.

e} Konstatacije o prosljedivanju obavijesti da ce Burekovic u prijepodne dana
28. srpnja 1983. godine otici u tiskaru, a koje je prosljedivanje islo od optuzenika
Perkovica neposrednim pociniteljima, te o pretpostavkama optuzenika kako Stjepan
Burekovic nista nece slutiti temeije se na tome da je optuzenik Perkovic od svoga
izvora Krunoslava Pratesa, a sto je naprijed opisano, u svrhu ubojstva povukao tocne
informacije o Stjepanu Burekovicu i njegovom ponasanju. Kako proizlazi iz samog
odvijanja djela, nepripremljenost Burekovica bila je dio plans ubojstva u kojem je ko-
pija kljuca imala centralnu ulogu.

8. Ukupno vrednovanje sudjelovanja optuzenika Mustaca i Perkovica u ubojstvu
Stjepana Burekovica uslijediti ce ria kraju vrednovanja dokaza pod tockom Xlii.
$73H
Ovlereni prijevod s njemackog jezika Stranica 157 od 238 .

X. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom l.l[l (provedba ubojstva)

1. Konstatacije pod tockom l.iii.1

Da su neposredni pocinitelji uz pomoc navedene kopije kljuca pristupili u prostorije
mjesta pocinjenja djela te da su tamo u prijepodne dana 28. srpnja 1983. godine ce-
kali na svoju zrtvu (l.lll.1) proizlazi iz sljedecih razmisljanja:

a) Mjesto pocinjenja djela (mjesto zlocina) bilo je vrlo pogodno za djelo zbog svoje
nepreglednosti, zbog mogucnosti da se pocinitelji tamo sakriju te zbog cinjenice da
Stjepan Burekovic zbog toga sto mu je predmetna lokacija bila dobro poznata nije
ocekivao napad na sebe.

aa) Prostorije na adresi Sauerlacher Straße 1 u Wolfratshausenu koje je Krunoslav
Prates najprije 1981. godine uzeo u zakup a zatim kupio smjestene su u podrumskoj
etazi visekatne stambeno-poslovne zgrade koje je bila dia skupa zgrada kojega je
cinilo nekoliko zgrada. Na straznjoj strani zgrade sa sjeverne strane nalaziie su se,
pored nekoliko garaza, prostorije Krunoslava Pratesa. Ispred njih je bilo garazno dvo-
riste u koje je preko jednoga puta za.pjesake i vozila koji je put dolazio sa zapada iz
ulice Sauerlacher Straße mogao uci svatko. Prostorije Krunosiava Pratesa bile su
bivsa garaza s pripadajucim podrumskim prostorijama koje su izmeäu ostalog bile
preurecTene u tiskaru: tri prostorije orijentirane u pravcu sjeverijug koje su prelazile
jedna u drugu bez vrata i mecTu-zidova. Ako se krene iz dvorista ispred garaza, naj-
prije dolazi pravokutna bivsa garaza (dalje u tekstu: garazna prostorija), iza nje po-
maknuto malo u stranu i u lijevo pravokutna i otprilike podjednako velika srednja
prostorija (dalje u tekstu: srednja prostorija) te nastavno i poprecno na nju najveca od
ove tri prostorije (dalje u tekstu: tiskarska prostorija) u kojoj su se, izmeäu ostalog, uz
vanjske ztdove nalazile dvije tlacilice za plastifikaciju tiskarskih proizvoda. Giedano iz
garazne prostorije, u fijevom straznjem kutu posljednje prostorije (jugoistok) nalazila
se male prostorija.za wc koje jos nije bila u potpunosti izgraäena i u koju se rnoglo
uci samo iz posljednje prostorije.

Ova prostor wc-a imao je dvokriini podrumski prozor s resetkama. U vanjskom zidu
tiskarske prostorije nalazila su se tri daljnja dvokrilna podrumska prozora s resetka-
ma. Ptirodno svjetlo u sve tri je prostorije ulazilo samo kroz navedene prozore, a
zbog njihove konstrukcije i zamazanosti prodor svjetla bio je vrlo sieb.

157
7z~ 7
Ovjereni prijevod a njemackog jezitta Stranica 158 od 288

Sve tri prostorije bile su natrpane s ureäajima, nagomilanim tiskarskim proizvodima,
nagomilanim paketima papira te kartonima. Uslijed toga, sirina prolaza u garaznoj i
srednjoj prostoriji iznosila je cca 1 do 1,5 metara. Izvori umjetnog svjetla postojali su
samo na stropovima srednje i straznje tiskarske prostorije. Gledano iz garazne
prostorije negdje u sredini srednje prostorije s desne su strane bila jedna zeljezna
vrata. Lijevo od tih vrata bio je prekicfac za osvjetljenje srednje i garazne prostorije.

U prostorije moglo se u ravnini uci iz dvorista kroz dvokriina drvena vrata. Oba kriia
otvarala su se samo unutra. Gledano izvana iz dvorista, desno krilo imalo je cvrstu
kuglu i cilindar marke Häfele. Predmetno je kriio s unutarnje strane imalo kvaku. Ovo
krilo vrata moglo se otvoriti samo uz pomoc kljuca. Lijevo krilo vrata je s unutarnje
strane imalo sipkasti sustav zatvaranja koji je i gore i dolje imao sidra te ga se jedino
moglo otvarati s unutarnje strane, i to preko poluge. Pored toga bilo je moguce iz
podrumskog kata stubista uci u srednju prostoriji, i to kroz ona zeljezna vrata koje su
imala necilindricnu bravu. Pored garaznih vrata bila su vrata za ulaz u stubiste koja
su gledala prema dvoristu. Terno su jedne stepenice vodile do prizemija i kucnih vra-
ta.

Od kada je uzeo u zakup odnosno kasnije kupio predmetne prostorije, Krunoslav
Prates je na adresi Sauerlacher Straße 1 pjovodio radove plastifikacüe. Najcesce,
meäutim, boravio je na svom radnom mjestu u tiskari dr. Ivana Jelica u Geretsriedu.
U svoje prostorije u te/olfratshausenu dolazio je u nepravilnim razmacima, ovisno o
tome koliko je imao posla — a ukoliko ga je imao najcesce je dolazio navecer nakon
svoga rade u tiskari dr. Jelica.

Utvräenja u vezi uzimanja u zakup odnosno kupnje objekta te pristupa stubistu proiz-
laze iz podataka svjedoka Gesiericha, bivseg vlasnika predmetnih prostorija, kojemu
Senat vjeruje vec iz razloga sto nije razvidno da bi imao neki osobni interes u vezi
ishoda.ovoga postupka. Djelatnost Krunoslava Pratesa proiziazi iz njegovih navoda.
Uostalom konstatacije proizlaze iz pouzdanih iskaza svjedoka Feistl i Dirnberger koji
su u svojstvu poiicijskih sluzbenika dana 29. srpnja 1983. godine pretrazili mjesto
pocinjenja djela, te iz fotografija i skica mjesta pocinjanja djela sacinjenih tijekom
snimanja mjesta pocinjena diele.

158
Ovjereni prtjetrod s njemackog jezika Stranica 159 od 238

Konstatacije o mogucnosti ulaska kroz desno krilo garaznih vrata dodatno proizlaze
iz shvatljivih navoda vjestaka Kulzera koji je imao nalog izraditi misfjenje koje bi iz-
meäu ostalog odgovorilo na pitanje je ii dosio do zamjene brave u krilu vrata i koji je
zbog toga imao strucna znanja o mogucnostima ulaska u prostorije. Mjesto dviju tla-
cifica te njihovo koristenje utvräenf su temeljem navoda svjedoka Krunoslava Pratesa
koje Senat u tom dfjefu slijedi,
I

bb) Nakon postavljanja stroja za tiskanje, u prostorijama Krunoslava Pratesa od trav-
nja 1983. godine vrsi se tisak manuskripta Stjepana Burekovica za njegovu knjigu
„Crveni menadzeri" koja je trebala imati nakladu od 3.000 primjeraka. Nakon sto je
najprije Erhard Lenk negdje do pocetka lipnja 1983. godine tiskao pojedine listove
ove knjige, ucenice — posljednja je bila Eva Kalix- su slagale tiskane stranice kako bi
ih pripremile za uvezivanje. Predmetni su radovi okoncani najkasnije dva tjedna prije
smrti Stjepana Burekovica. Kupove papira s razvrstanim stranicama koji su u trenut-
ku pocinjenja djefa bili uskladisteni u ovim prostorüama Stjepan Burekovjc htio je za-
pakirati i odnijeti u neku knjigoveznicu.

Ove konstatacüe Senat temelji na iskazima svjedoka Krunoslava Pratesa, Erharda
Lenka i Eve Kalix koji su ovo iskazali podudarno.

Od 1982. godine do smrti Stjepana Burekovica, on i Krunoslav Prates redovito su bili
u telefonskom i osobnom kontaktu. Krunoslav Prates pomagao je Stjepanu Bureko-
vicu oko tiska ukupno pet knjiga koje je ovaj potonji bio napisao, obavljao je pripremu
za tisak i izraäivao tiskarske ploce tih knjiga. Dok je trajao rad na tiskanju tih knjiga,
Stjepan Burekovic je dva do tri puta tjedno osobno odlazio do Krunoslava Pratesa,
fzmeäu ostalog zato da bi vrsio pokusna citanja onoga sto je Prates napravio te da s
njime poprica o potrebnim ispravcima. Ovi su kontakti realizirani u Geretsriedu, a za
vrüeme tiska knjige „Crvenf menadzeri" koja se tiskala u Pratesovoj tiskari u Woffrat-
shausenu njih dvojica sastajali su se (f) tamo.

Tako je iskazao Krunoslav Prates.

159
Ovjerenr prijevod s njemackog jezika Stranica 160 od 238

Redoviti telefonski kontakti jzmeßu Krunoslava Pratesa i Stjepana Burekovica slijede
iz iskaza svjedoka Krunoslava Pratesa. Niste drugo nije kazao ni sin zrtve Damir
Burekovic.

Prema uvjerenju ovoga Senats ovo znaci da je Krunoslav Prates znao koji se radovi
obavljaju u njegovim prostorijama te u kojoj su fazi.

b) Da su pocinitelji usli u prostorije tiskare upravo s kopijom kljuca koju je Prates pre-
dao optuzeniku Perkovicu proizlazi iz s(jedeceg vrednovanja: '

aa) Ne postoje indicije koje bi ukazivale na to da su osobe koje su nekada imale ori-
ginaini kljuc za predmetni objekt upotrijebile taj kljuc iii kopiju toga kljuca da bi u zam-
ci sacekali Stjepana Burekovica.

(1) U vrjjeme pocinjenja djela 'za priiazna vrata nije postojao jedinstveni sustav za-
kljucavanja. Naprotiv, postojale su tri razlicite vrste kljuceva: jeden neciiindricni kljuc
za zeljezna vrata, jedan kljuc za straznja i ujedno prednja vrata stubista te daljnji
kljucevi za desno krilo garaznih vrata.

Navedeno proizlazi iz navoda svjedoka Krunoslava Pratesa i Gottfrieda Gesiericha.

(2) Krunoslav Prates u pocetku je posjedovao tri kljuca desnog krila garaznih vrata,
dva kljuca zeljeznih vrata te jeden kljuc za prednja i straznja vrata stubista. Ove je
kljuceve dobio od prethodnog posjednika Gesiericha koji nije zadrzao niti jedan kljuc.

Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka Krunoslava Pratesa. Svjedok Gesierich vise
se nije sjecao tocnog broja kljuceva koje je bio predao Krunoslavu Pratesu. Kaze
kako je uvijek imao tri kijuca te procjenjuje da je tome i tada bilo tako. Pretpostavlja
kako je Pratesu potom predao jedan kljuc zeljeznih vrata'te dva kljuca garaze; sva-
kako nije zadrzao niti jeden kljuc. Kada je 1982. godine doslo do izlijevanja vode on
vise nije bio u posjedu niti jednog kljuca ovih prostorija, uslijed cega su vatrogasci
morali otvoriti predmetna vrata. isto tako i u sklopu provjere neposredno prije nego
sto ga je ovaj Senat saslusao kao svjedoka nije vise nasao nikakav odgovarajuci
kijuc.

160
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 161 od 236

U proljece 1983. godine prije pocetka rada na tiskanju Burekoviceve knjige s naslo-
vom „Crveni menadzeri" Krunoslav Prates predao je Stjepanu Burekovicu jos dva
svoja kljuca drvenih vrata garaza. Jeden kijuc za ta vrata zadrzao je kod sebe. Nave-
deno je utvrdeno temeljem navoda Krunoslava Pratesa.

Jeden od ovih kljuceva Stjepan Burekovic je na pocetku obavljanja poslova tiskanja
predao tiskaru Erhardu Lenku, a drugi kljuc zadrzao je za sebe. Nakon sto je Erhard
Lenk zavrsio svoje radove svoj je kljuc proslijedio pomocnicima koji su terno radili, a
koji su pomocnici sortirali stranice koje je Lenk.bio proizveo kako bi se iste moglo
uvezati. Predmetni je kljuc najprije dobila pomocna radnica Claudia Keller, a ona ga
je proslijedila pomocnoj radnici Evi Kalix. Posljednja je u posjedu ovoga kljuca bila
pomocna radnica Eva Kalix koja je isti poslije smrti Stjepana Burekovica predaia
policijskim sluzbenicima koji su radili na istrazi. .

Navedeno je utvrdeno temeljem iskaza sljedecih svjedoka: svjedok Krunoslav Prates
je naveo kako je Stjepan Burekovic jedan od kljuceva koje je bio dobio na pocetku
radova u Pratesovoj tiskari predao tiskaru Lenku. Svjedok Lenk je potvrdio kako je
predmetni kljuc na pocetku svoga rada dobio od Stjepana Burekovica te da ga je vra-
tio nakon okoncanja posla. Kako kaze, predmetni je kljuc nakon toga dobila njegova
tadasnja djevojka Claudia Keller kako bi mogla obavijati radove slaganja, a ona ga je
proslijedila pomocnoj radnici Evi Kalix. Svjedokinja Kalix potvrdila je da je kljuc dchila
od Claudie Keller te da ga je nakon smrti Stjepana Burekovica predala policijskim
sluzbenicima koji su vodiii istragu. Svjedok Damir Burekovic potvrdio je kako su na
dan 28. srpanj 1983. godine po jedan kljuc imali Krunoslav Prates, Eva Kalix i njegov
otac. Damir Burekovic je osim toga iskazao kako njegov otac nije imao kljuc za vrata
prema stubistu.

(3) Pokojni domar stambeno-poslovne zgrade Erika Gebhart je od 1982. godine ima-
la kljuc zeljeznih vrata prema stubi5tu. I to je izjavio Krunoslav Prates koji je s tim u
vezi objasnio kako je poslije izlijevanja vode 1982. godine u opticarskoj radnji iii lje-
karni u prizernlju zgrade na adresi Sauerlacher Straße 1 prepustio jedan od svoja
dva kljuca za zeljezna vrata domaru tih zgrada.
/<73dA
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 162 od 238

Domar ih je dana 28. srpnja 1983. godine i nasao meäu svojim stvarima, a to su po-
tvrdiii policijski sluzbenici policijske ispostave u Wolfratshausenu, svjedoci Gilgenrai-
ner i Steigenberger koji su prvi bili ha mjestu pocinjenja djela. Imenovani su kazali da
su dana 29. srpnja 1983. godine uz pomoc kijuca koji je bio u posjedu svjedokinje
Gebhart otvorili zeijezna vrata, i to nakon sto je svjedokinja telefonskim putern bila
obavijestila njihovu policijsku ispostavu o pronalasku mrtve osobe u prostorijama ga-
raze.

Daljnji kljuc za predmetna 'zeljezna vrata stalno se nalazio u unutrasnjosti srednje
prostorije na jednom prekidacu svjetia s lijeve strane tih vrata. Koristilo ga se samo
za vaäenje pate izpostanskog sanduFica kojise nalazio u hodniku zgrade. Nave-
deno je utvräeno temeljem podudarnih iskaza svjedoka Krunoslava Pratesa i Damira
Burekoviäa. Inace eva su vrata bila zakljucana. Predmetni kljuc naäen je na mjestu
poctnjenja djela, a to je utvräeno temeljem vjerodostojnih podataka svjedoka Kruno-
slava Pratesa.

(4) Ne postoje indicije koje bi upucivale na to da su svjedoci Lenk, Kajix iii neka dru-
ga osoba koja je odreäeno vrijeme biia u posjedu kljuca garaznih vrata upotrijebile iii
taj kijuc iii neku kopiju toga kljuca u svrhu pocinjenja ubojstva Stjepana Burekovica,
Isto vrijedi i za svjedokinju Gebhart koja je bila u posjedu kljuca zeljeznih vrata.

bb) Prema uvjerenju ovoga Senata, kopija kljuca koju je Krunoslav Prates pocetkom
lipnja 1983. godine predao optuzeniku Perkovicu omoguciia je pociniteljima pristup
mjestu pocinjenja djela. Nakon primopredaje kljuca u Luksemburgu nije izvrsena
promjena cilindra drvenih garaznih vrata.

Prema uvjerenju ovoga Senata, navodi svjedoka Krunoslava Pratesa u vezi promje-
ne cilindra nisu vjerodostojni; nacin davanja iskaza i iskaz svjedoka u ovoj su tocci u
sebi protuslovni te ih svjedok priiagoäava aktuainoj situaciji materijalnih dokaza.

(1) U sklopu „razgovora literata'* s prikrivenim istraziteljima dana 11. veljace 2005.
godine, Krunoslav Prates iznosi da je tocno da se u Luksemburgu susreo s Perkovi-
cem, a sto je tvrdio Branko Trazivuk u intervju-u objavljenom u srpskoj tiskovini „Du-
ga". Meäutjm, tom prilikom nije predao nikakvu kopiju k[juca garaznih vrata;

162
g f-5G2
Ovjereni prijevod s njernackog jezike Strenica 163 od 238

Perkovic je, naprotiv, kopiju kljuca dobio znatno ranije, jos prije büega Stjepana Bu-
rekovica. Prates nadalje kaze da misli da je nakon Burekovicevog bijega promijenio
bravu drvenih garaznjh vrata, i to na Burekovicevu molbu. Uslijed toga ova se vrata
vise nisu mogla otkljucati s kopijom kljuca koju je bio predao Perkovicu.

Navedeno je utvräeno temeljem audio-snimke napada prisluskivanjem od dana
25. veljace 2005. godine. Uostalom je svjedok Krunoslav Prates potvrdio sadrzaj
predmetrie snimke kao ispravan,

(2) Za razliku od toga, svjedok Krunoslav Prates nije spomenuo nikakvu promjenu
cilindra niti prilikom saslusanja na policiji u svojstvu svjedoka i okrivljenika niti prili-
kom saslusanja pred sucem istrage u istraznom odnosno kaznenom postupku koji je
voäen protiv njega zbog ubojstva Stjepana Burekovica.

Navedeno se temeiji na iskazu svjedoka dr. Dietrjcha Beyera koji je naveo da Kruno-
slav Prates prilikom saslusanja od strane suca istrage u sklopu predaje uhidbenog
naloga o tome nije kazao nista. Slicno je po pitanju poljcüskog saslusanja okrivljenika
dana 1. kolovoza 2005. godine iskazao i policijski referent Bavarskog zemaljskog
kriminalistickog ureda Armin Frjedjein kao svjedok. Ove podatke Krunoslav Prates
nije zanijekao, ali je izjavio kako to nije naveo u sklopu tih saslusanja jer je mis(io da
za to nema dokaza te iz razloga sto se bojao da mu se stoga nece vjerovati. Tek ka-
da je cuo da su naäene strugotine mesinga sjetio se ispalih svrdla. Kako je vidio da
postoje dokazi za promjenu cilindra iskazao je o toj promjeni.

(3) Pred 6. kaznenim senatom Visokog zemaljskog suda u Münchenu Krunoslav Pra-
tes je u svojstvu optuzenika iskazao da je nakon susreta u Luksemburgu po zamolbi
Stjepana Burekovica promijenio cilindar te da nakon toga Perkovicu nije dao nikakav
novi kljuc drvenih garaznih vrata. Kaze kako je Stjepan Burekovic u to vrijeme bio
posebno bojazljiv jer je imao dojam da ga se prati te je stoga s obrazlozenjem da je
kljuc prosao kroz previse ruku zamolio promjenu brave. Imao je stari cilindar pretho-
dnog posjednika Gesiericha te je ugradio njega:

163
Ovjereni prijevod e njemeckeg jezika Stranica 164 cd 238

u potpunosfi je prema unutra otvorio desno krilo garaznih vrata te pritisnuo predmet-
na vrata na unutarnji zid garaze kako bi imao otpor za busenje. Nakon toga je probu-
sio cilindar s vanjske strane vrata i potom ga izvadio. Ovo postupanje prilikom navo-
dne promjerie cilindra demonstrirao je i u skiopu ocevida na mjestu pocinjenja djela
tijekom tadasnje glavne rasprave protiv sebe.

Takav iskaz opisao je dr. Schneider, tadasnji sudac-izvjestitelj u postupku. Isto tako i
presuda Visokog zemaljskog suda u Münchenu od dana 16.srpnja 2008, godine
(posl. broj 6 St 5/05 (2)) potvrduje da je Prates tako iskazao. Da je Krunoslav Prates
u kaznenom postupku koji je voden protiv njega iskazao da je promijen)o cilindar te
da je uslijed toga kljuc predan Perkovicu postao bezvrijedan potvrdila je i svjedokfnja
Nikola Aubele koja je tada bila sudac-prisjednik u kaznenom postupku protiv Kruno-
slava Pratesa,

(4) Kada je svjedok Gesierich u tadasnjem kaznenom postupku (a uostalom i u ovom
kaznenom postupku pred ovim Senatom) iskazao kako je siguran da Pratesu nije
prepustio nikakav cilindar, Krunoslav Prates mijenja svoj iskaz optuzenika u kazne-
nom postupku koji je voden protiv njega na nacin da sada vise nije siguran je li dobio
predmetni cilindar od prethodnog posjednika. Tadasnji sudac-izvjestitelj potvrdio je
ovu promjenu iskaza.

(5) Prema navodima vjestaka Kulzera, viseg policijskog inspektora koji kao skoiovani
inzenjer strojarstva radi u Bavarskom zemaljskom krimjnajistickom uredu u svojstvu
vjestaka i cije podrucje rada tamo obuhvaca i pretrage brava kako bi se ustanovilo
tragove busenja, opis promjene cilindra prikazan'pod tockom X.1.b) bb) (3) je protu-
rjecan objektivnim tragovima nadenim na bravi garaze koju je pregledao dana
10. travnja 2006. godine. Vjestak navodi kako je u dzepu brave nasao strugotine koje
potjecu od busenje ciiindra. Brave na onoj strani koja gieda prema vani nije imala
nikakva ostecenja, ali se zato vidjelo tragove busenja na onoj sfrani koja gleda prema
unutarnjem dijelu garaze, i to duz rubova supljine za cilindar. Navedeno znaüi da je
brava busena s obicnim svrdlom koje se moze nabaviti u ducanu, promjera B do
10 mm, ito s dva busenja koja su vodena koso odozgo prema dolje.Oba busenja su
zaustavijena ne stjenki kucista brave, a vrsena su s unutarnje strane brave, dakle s
unutarnje strane garaze.

164
Ovjereni pdjevod s njernackog jezika Stranica 165 od 238

(6) Kada je svjedok Prates u kaznenom postupku protiv sebe suocen s ovim nalazom
rekao je kako je rijec o zabuni vjestaka. Reakcija tadasnjeg optuzenika Pratesa na
navode vjestaka proizlazi iz opisa svjedoka dr. Schneidera te konstatacija u presudi
Visokog zemaljskog sude u Münchenu od dana 16. srpnja 2008, godine protiv Kru-
noslava Pratesa.

(7) Nakon objave presude protiv njega dana 16. srpnja 2008. godine, Krunoslav
Prates ponovo mijenja prikaz radnji u vezi promjene brave. U dopisu upucenom
vjestaku Kulzeru koji dopis nosi ocito pogresan datum 8. veljace 2008. godine svoj
iskaz o cinjenicama mijenja na nacin da je najprije pokusao odstraniti cilindar na na-
cin da ga busi s unutarnje strane garaze. Kako mu to nije uspjelo poduzeo je jos je-
dan pokusaj horizontalnim busenjem s vanjske strane i bez ostecivanja brave. U tu je
svrhu u potpunosti prema unutra otvorio desno krilo garaznih vrata i pritisnuo ga
prema zidu kako bi imao otpor. Na taj je nacin imao uspjeha. Kaze da se vise nije
tocno sjecao tih zbivanja i da je nakon 25 godina bio zaboravio da je najprije pokusao
odstraniti cilindar s unutarnje strane.

Navedeno je utvräeno temeljem dopisa Krunoslava Pratesa vjestaku Kulzeru koji do-
pis nosi datum 8. veljace 2008. godine. Svjedok Krunoslav Prates potvräuje da je
sastavio predmetni dopis vjestaku i da mu ga je i poslao.

(8) U dopisu vjestaku Kulzeru od dana 4. studenog 2014. godine svjedok Krunoslav
Prates najprije ponavfiüa da je izvrsio jedan pokusaj busenja s unutarnje strane vrata
koji je propao. Nakon toga probusio je cilindar s vanjske strane. Navedeno proizlazi
izdopisa od dana 4. studenog 2014. godine.

165
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranisa 'l66 od 236

(9) Predmetne cinjenicne navode Krunoslav Prates ponovio je kao svjedok pred ovim
Senatom. Osim toga, ovdje je prvi puta rekao kako je prilikom promjene pomagao i
Stjepan Burekovic. Najprije je pokusao izvaditi cilindar na nacin da ga izvuce s
vanjske strane. Nakon toga izvrsio je pokusaj busenja s unutarnje strane, a Stjepan
Burekovic tom je prilikom drzao vrata. Meäutim, i ovaj je pokusaj propao jer je bilo
previse tamno. Nakon toga pritisnuo je vrata prema unutra na zid te s busilicom busio
horizontalno s vanjske strane. Promjenu cilindra koju je bio zatrazio Stjepan Bureko-
vjc izvrsio je jer su bili zavrseni svi radovi na knjigama koji su se trebaii obaviti u tim
prostorijama; jedino je bilo preostalo da Stjepan Burekovic odnese na uvezivanje
pripremljene kupove papira. Promjenu cilindra nije naveo pred sucem istrage jer
zastupnik Glavnog drzavnog odvjetnika nije vjerovao njegovom iskazu da su knjige
bile gotove. Bojao se kake mu bez dokaza nitko nece vjerovati. Nakon promjene
cilindra predao je Stjepanu Burekovicu dva kljuca novog cilindra. Jedan je kljuc
zadrzao on, uslijed cega su — kao i prije — u optjecaju bila tri kljuca drvenih vrata.

(10) lako se ovaj svjedokov iskaz o cinjenicama po pitanju promjene cilindra seda
slaze s objektivnom situacijom tragova koju je opisao vjestak Kulzer, visi policijski
inspektor, ovaj Senat ne poklanja vjeru navodima svjedoka.

Ponasanje svjedoka prilikom davanja iskaza u ovoj je tocci protuslovno te svjedok
svoj iskaz prilagoäava aktualnoj situaciji materijalnih dokaza. Mogucnost pocinitelja
da pristupe na mjesto pocinjenja djela imala je kljucnu uiogu kako u istraznom
postupku tako i u kasnijem kaznenom postupku protiv Krunoslava Pratesa. Unatoc
tome Krunoslav Prates ovaj problem spominje tek na tadasnjoj glavnoj raspravi te
zatim jos i mijenja iskaz. Ovaj Senat ne prihvaca rupe u sjecanju ne koje se Kruno-
siav Prates poziva jer ih sam Prates obezvrjeäuje stalnim dodavanjem novih detalja.

Prilikom saslusanja nekoliko dana nakon ubojstva njegova oca Damjr Burekovic na
pitanje tko je u posjedu kljuceva mjesta pocinjenja djela nista ne govori o tome da je
kratko vremena prije toga izvrsena promjena kljuca iii pripadajuceg cilindra u garaz-
nim vratima. Naprotiv, naveo je kako kljuc drvenih garaznih vrata imaju Krunoslav
Prates, njegov otac te Eva Kajix te da ani nemaju nikakve daljnje kljuceve.

166
An<6
Ovjereni prijevod s njemacjrog jezijra Siranica j67 od 238

Kako je i za svjedoka bilo razvidno da predmefno pitanje ide za time da se utvrdi tko
je imao pristup mjestu poäinjenja djela ovaj je Senat uvjeren da bi svjedok spominjao
promjenu cilindra ukoliko se ista stvarno dogodila. Stjepan Burekovic tako nesto bi i
bio ispricao svome sinu buduci su prema iskazu Damir Burekovica 2ivjeji u zajed-
nickom stanu te su smatrali da su ugrozeni.

Osim toga, Eva Kajix je navela kako je nakon zavrsetka radova sortiranja otkljucala
garazu s kljucem koji je bio u njezinom posjedu jer je nekoga htjela pitati sta je s nje-
zinom placom kojuceka.

c) Konstatacija da su barem dva pocinitelja u tijeku prijepodneva dana 28. srpnja
1983. godine poslije 5.30 sati, a prije 11.30 sati dosis na mjesto pocinjenja djela te-
melji se na tome sto je svjedok Prates iskazao da je u 5.30 sati posljednji put bio ta-
mo. Kako je smrt Stjepana Burekovica nastupila oko 11.30 sati Senat iz ovih okol-
nosti dolazi do zakljucka da su pocinitelji u meäuvremenu usli u tiskaru.

Kako je Krunoslav Prates skupa sa svojim bratom posljednji put na dan pocinjenja
djela oko 5.30 sati usao u te prostorije i tada nije zapazio nikakve promjene niti oso-
be, ovaj je Senat uvjeren kako su pocinitelji tek poslije toga trenutka usli u predmetne
prostorije.

d) Drugaciji nacin pristupa garaznim prostorüama nego li putern (kopije) kljuca garaz-
nih vrata Senat temeljem tragova na bravi garaznih vrata ne smatra plauzibilnim.

Navedeno se temelji na sijedecim razmatranjima:

aa) Svjedok Krunoslav Prates je prilikom napustanja prostorija u ranim jutarnjim sa-
tima dana 28. srpnja 1983. godine dva puta zakljucao garazna vrata. Nakon toga
dana 28. srpnja 1983. godine vise nije ulazio u doticne prostorije. Ovaj nalaz proizlazi
iz iskaza Krunoslava Pratesa.

167
rf Tsr'F
Oviereni priietrod s niemaokoo jezika 8tranioa t68 od 238

bb) Kao sredstvo otvaranja vrata nije mogla biti koristena niti obicna (plasticna) karti-
ca za bankomat jer nos brave s 22 mm previse duboko upada u prihvatnik. Ovaj na-
laz proizlazi iz navoda vjestaka Kuizera na koje se ovaj Senat oslanja.

cc) Isto tako ne dolazi u obzir ni to da su vrata otvarana uz pomoc ravnog odvijaca
prislonjenog s vanjske strane koji se potom progura ispod obloge vrata kako bi podi-
gao krilo vrata i kraj sipke za zatvaranje.

Takvu je verziju i mogucnost otvaranja vrata pred ovim Senatom iznio Krunoslav Pra-
tes da bi porekao verziju vjestaka po kojoj je jedino bilo moguce otvoriti vrata s
kljucem iii kopijom kljuca. Svjedok istice kako je predmetna vrata u zakljucanom sta-
nju.mogao otvoriti i uz pomoc odvrtaca dugackog cca. 30 cm kojega je imao u svome
alatu. Tvrdi kako je to radio povremeno kada bi zaboravio kljuc: tada je s odvrtacem
prolazio ispod krila vrata, potom je potisnuo oba krila vrata, ispipao gdje je sipka u
rupi u podu te na kraju podigao istu. Uslijed toga se onda i pomaknula poluga za
zatvaranje na sredini predmetne sipke.

Senat nije slijedio navode Krunoslava Pratesa. Naspram njegovih navoda, vjestak
dipl.-inz. Peter Kuizer navodi kako otvaranje garaznih vrata uz pomoc odvrtaca koje
je opisao Krunoslav Prates tehnicki nije moguce. Temeljem postojeäih fotografija uz
izvjestaj s lies mjesta pocinjenja djela iz 1983. godine, kao i fotografija izraäenih
2006. godine te saznanja stecenih prilikom ocevida originalnih garaznih vrata u sklo-
pu izrade misljenja o promjenu cilindra, vjestak je izradio madel garaznih vrata koja
sada vise ne postoje. Predmetni modal postavio je u sudnici te je Senat mogao pro-
matrati svjedoka Pratesa pri pokusajima da na tom modelu primijeni svoju najnoviju
verziju otvaranja vrata. Predmetni pokusaji ostaii su bez uspjeha.

Vjestak nadalje istice sljedece: ukoliko se izmeäu metalnog praga ubacenog u pod i
donjeg ruba vanjske obloge vrafa provuce odvrtac te se zatim pokusa dohvatiti kraj
sipke koji je smjesten u udubini poda, na tarn bi odvrtacu biia sva tezina krila vrata.

168
Ovjereni pi-ijevod s njemackog jezika Srranica 169 od 236

Potom bi se moralo podici vrata i pokusati dohvatiti kraj sipke koji se pak ne moze
vidjeti. Uspjeti s time je nemoguce jer se mora savladati dva prava kuta, a cak ikada
bi se predmetnim odvrtacem dohvatilo kraj äipke vise ne bi bilo moguce podici pred-
metnu sipku jer na odvrtac djeluje sva tezina krila vrata. Senat je prihvatio ove uvjer-
ljive navode vjestaka.

dd) Dana 29. srpnja 1983. godine niti na zeljeznim vratima prema stubistu niti na ga-
raznim vratima nije bilo nikakvih znakova provale, a sto je utvrdeno temeijem poda-
taka svjedoka Feistl koji je tada bio policijski sluzbenik stanice Weilheim, kao i teme-
Ijem pregleda fotografija oba vrata.

Cilindar marke Häfele koji je bio ugracTen u desnim garaznim vratima je prema tadas-
njem stanju tehnike bio siguran protiv provala; Nije rijec o cilindru koji. bi bio zasticen
s karticom. Profilni cilindar i kanaii cilindricne jezgre za uvodenje kljuca nisu pokazi-
vali nikakve vanjske znakove koji bi odstupali od uobicajene uporabe,

Navedeno je utvrdeno temeljem navoda vjestaka dipl.-inz. Weilhammera koje ovaj
Senat slijedi. Gvaj vjestak koji je vec godinama poznat sudu i u ciju je strucnost ovaj
Senat uvjeren naveo je kako se vec 1983. godine kao vjestak bavio pregledavanjem
brave te da je u meßuvremenu pregledao preko 1.000 brava. Godine 1983. je naloge
za vjestacenja odraßivao u suradnji sa svojim instruktorom Rudijem Kleinom koji je
na tom podrucju bio vrlo iskusan. Vjeätak je iskazivao u skladu s naprijed prikazanim
konstatacijama te je rekao da je firma Häfele proizvodila vrlo kvalitetne cilindre. I ci-
lindar i brava predani su mu dana 12. kolovoza 1983. godine u sklopu istrage zbog
ubojstva na stetu Stjepana Burekovlca od jedne sluzbenice Bavarskog zemaljskog
kriminalistickog ureda.

ee) Garazna su vrata barem jednom otvarana uz pomoc kopije kijuca. CiTindar marke
Häfele ugraden u desnom krilu garaznih vrata pokazivao je brazde na glavicama jez-
grenih iglica koje nastaju u slucaju koristenja kopije kjjuca. Kako unutarnji dio brave
osim ovog ostecenja nije pokazivao nikakva daljnja ostecenja ista su prouzrocena
koristenjem kopije kljuca.

169
Ovjereni prijevod a njernackog jezika Stranioa l70 od 238

Navedeno proizlazi iz nalaza vjestaka Wejjhammera koji navodi da je prilikom preg-
leda jezgrenih iglica pod mikroskopom utvrdio da glavice jezgrenih iglica koje pokre-
ce kljuc osim uohicajenih tragova koristenja pokazuju i brazde. Kako nije bilo nikakvih
daljnjih stets predmetne su brazde jedino mogle nastati koristenjem kljuca koji ne
pripada predmetnom cilindru; tipicne su u slucajevima koristenja kopije kljuca. Takva
kopija ima ostre rubove koji na gjavjcama jezgre prouzrokuju sasvim indjvjduajna
oätecenja. Za razliku od toga, originalni su kljucevi glatki i bruseni, a s tim u vezi oso-
bito firma Häfete radi vrlo eiste. Sve to nije slucaj kod koristene kopije kljuca, a i lose
brusena kopija kijuäa ispunjava funkciju da kljuca bravu —jedino sto malo zapinje.

Moguce je da stete na vrhovima jezgrenih iglica nastanu uslijed nekih drugih radnji,
primjerice ukoliko se koristi mehanicki iii elektricni alat za zatvaranje, iii ukoliko se
koristi uredaje za izradu kopije kljuca. U takvom bi slucaju, medutim, nastale i daljnje
stete kojih u ovom slucaju nema. Ukoliko se radi s mehanickim iii elektricnim alatima
za zatvaranje dodatno nastaju stete na stjenkama jezgrenih iglica te na kanalima
jezgrenih iglica kojih u ovom slucaju nema. Ukoliko je stetu na vrhovima jezgrenih
iglica prouzrocio osteceni originalni kljuc, isti je trebao prouzrociti i ostecenje stjenki
kanala kljuca kojih u ovom slucaju takoder nema.

ff) Ovaj je Senat uvjeren kako ovi tragovi koristenja kopije kljuca nisu nastali od
jednoga od kljuceva koje je Krunoslav Prates dohio kada mu je nekretnina predana
1981. godine; sva tri kljuca koje je dobio bili su originaini kljucevi.

Navedeno proizlazi iz toga sto se prHikom primopredaje nekog objekts u pravilu pre-
daju originalni kljucevi. Novome korisniku ovo je u pravilu vazno jer zeli zastiti objekt
od neovlastenog pristupa. Bfväi posjednik, svjeäok Gesierich, nije rekao niäta sto bi s
time bilo u suprotnosti.

170
Oviereni priievod s niemackoo tezika Stranica 'l7'I oti 238

Ovaj Senat smatra kako takav zakljucak ne pobijaju niti sljedece okolnosti

(1) U dijelu u kojem je u zapisniku o oduziinanju predmeta utvrdeno da su Krunosla-
Vu Pratesu vraceni sigurnosni kljucevi „firme Hafele', prema uvjerenju ovoga Senata
rijec je o ocitoj gresci u pisanju (umjesto rüeci „Häfele'). Iz pogresno napisane rijeäi
„Hafele" ovaj Senat ne izvodi zakljucak da je rijec o kopiji kljuca iTipiratki.

(2) Oa se u predmetnom zapisniku navode samo sigurnosni kljucevi, a bez navo-
denja serijskog broja, takoder ne vodi do zakljucka da je rijec o kopijama kijuca. Na-
protiv: serijskih brojeva nije bilo niti na originalima kljuca garaznih vrata.

Ovo se najprije temelji na podacima svjedoka Ernsta Hälkera koji je naveo kako je
prije umirovljenja dugo godina radio za firmu Häfele. Naveo je kako na kljucevima
nerna serijskih brojeva ukoliko cilindar nije zasticen sigurnosnom karticom; serijski
broj je naveden samo na kljucevima cilindara koji su zasticenih sigurnosnom karti-
com te se kljuä za takav cilindar moze naruciti samo uz predocenje sigurnosne karti-
ce. Na takvom se kljucu onda otiskuje isti serijski broj kao i na ostalim kljucevima koji
su od pocetka izdani za taj osigurani cilindar.

Da cilindar garaznih vrata nije imao sigurnosnu karticu iskazao je svjedok Krunoslav
P rates.

e) isto tako Senat ne smatra plauzibilnim da su pocinitelji usli u prostorije tiskare kroz
zeljezna vrata.

aa) Zeljezna vrata nisu pokazivala nikakve mjerodavne tragove nasilnog otvaranja.
Unutrasnji dio necilindricne brave u tim vratima pokazivao je tragove struganja i gre-
banja koji su nastali kada su predmetna vrata u akciji vatrogasaca 1982. godine otva-
rana uz pomoc zicane kuke, a o cemu je iskazivao svjedok Gesierich. Konstatacije o
ostedenju ove necilindricne brave temefiüe se na navodima vjestaka Weilhammer koje
ovaj Senat slijedi.

171
Ovjereni prijevod s niemackog jezika Stianica 172 od 238

Moguce je da nasilno otvaranje brave zeljeznih vrata od strane pocinitelja nije ostavi-
lo nikakve uocljive tragove. Medutim, ovaj Senat ne polazi od takve mogucnosti:
pocinitelji tada ne bi morali prevladati samo ova vrata nego i.vrata stubista uslüed
cega bi postojao preveliki rizik da budu otkriveni. Osim toga pocinitelji bi morali znati
da pored garaznih vrata postoji jos jedna mogucnost pdistupanja prostodijama tiskare.

bb) Isto tako, zeljezna vrata nisu zjapila otvorena; da su zeljezna vrata dana
28. srpnja 1983. godine oko 5.30 sati bila zakijucana temelji se na navodima svjedo-
ka Krunoslava Pratesa. Isti je iskazao da je u to vrijeme usao u prostorije po jedan
plan kojega je plastificirao dan ranije. Tom prilikom u prostorijama nije uocio nikakvih
posebnost. Kako su zeljezna vrata uvijek bila zatvorena te ih se koristilo samo kako
bi se islo po postu, a Krunoslav Prates morao je proci neposredno pored tih vrata,
Senat je uvjeren da bi primijetio da su vrata protivno uobicajenoj praksi zjapila otvo-
rena.

2. Konstatacije pod tockom i. III.2

a) U prijepodnevnim satfma dana 28. srpnja 1983. godine Stjepan Burekovic napusta
stan na adresi St,-Cajetan-Str. 26 u Münchenu u kojem stanuje zajedno sa svojim
sinom kako bi autom otisao za Wolfratshausen. Namjeravao je u tamosnjoj poslovnici
poste preuzeti po5tu iz pretinca nakladnicke kuce „Kroatisches Buch" [„Hrvatska knji-
ga"j, u prostorijama tiskare Krunosiava Pratesa u Wolfratshausenu pohraniti pismena
te nakon toga naci se sa svojom djevojkom na voznji brodicom po rijeci Isar.

Navedeno je utvrdeno temeljem iskaza Damira Burekovica koji kaze kako su njegov,
otac i on u rujnu iii listopadu 1982. godine na posti u Wolfratshausenu unajmili pos-
tanski pretinac za svoju nakladnicku kucu;,Kroatisches Such". Predmetni pretinac
praznili su u razmacima od jednog do tri dana, i to u razlicito vrijeme.

Da je Stjepan Burekovic namjeravao prije susreta sa svojom djevojkom koji je bio
zakazan za 11,30 sati na jednom mostu u Wolfratshausenu otici po postu koja se
nalazila u postanskom pretincu u Wolfratshausenu, kao i u prostorije tiskare u Wol-
fratshausenu, proizlazi i iz navoda svjedokinje Herte Stoßberger koja je navela da ju
je Stjepan Burekovic u sklopu telefonskog razgovora dana 28. srpnja 1983. godine
zamolio za pomicanje susreta na 12.00 sati, a kao obraziozenje naveo je kako ne
zna hoce li stici do 11.30 sati odraditi svoje posiove u uredu u Wolfratshausenu.

172
AT~u
Ovjereni prijevod s njemackeg jezika Skanica 173 ad 23S

b) Prije susreta sa svojom djevojkom predviäenog za 11.30 sati, Stjepan Burekovic
svoj je osobni automobil ostavio na parkiralistu ispred dvorane „Loisach" u Wol-
fratshausenu malo udafjeno od prostorija tiskare.

Nakon sto je u prostorijama tiskare dana 29. srpnja 1983. godine oko 13,30 sati Kru-
noslav Prates pronasao les Stjepana Burekovica te je pokrehuta istraga, policija je
pronasla predmetno vozilo na tom parkiralistu, i to u zatvorenom stanju.

Prema vjerodostojnim navodima svjedoka Feistl ovo je osobno vozilo pronaäeno na
predmetnom parkiralistu u sklopu pretrage mjesta pocinjenja djela dana 29. srpnja
1983. godine. Da je osobno vozilo bilo zakljucano proizlazi iz biljeske policijskog
sluzbenika Maiera od dana 29. srpnja 'l983. godine iz koje takoäer slijedi da je osob-
no vozilo u trenutku otvaranja dana 29, srpnja 1983. godine u 16.55 sati bilo potpuno
ohlaäeno.

Ovaj je Senat uvjeren kako je Stjepan Burekovic svoje osobno vozilo prije svoje smrti
dana 28. srpnja 1983 godine ostavio upravo tamo. Osim toga, svjedokinja Herta
Stoßberger navodi kako su se biii dogovorili da ce svako doci za Wolfratshausen
svojim osobnim vozilom. Naime, s tim u vezi svjedokinja iznosi vjerodostojno da su
namjeravali ostaviti jedan od auta u Wolfratshausenu a drugim se odvesti za Bad
Töiz kako bi se nakon voznje gumenjakom iz Bad Tölza za Wolfratshausen jednim
vozilom mogli vratiti po ono vozilo koje bi ostavili u Bad Tölzu.

c) Kljucem kojega mu je bio predao Krunoslav Prates, Stjepan Burekovic je otkljucao
vrata desnog krila garaze koje su kao i inace bila dva puta zakljucana te je kroz pre-
dmetna vrata usao u prostorlju garaze.

aa) Stjepan Burekovic jedino je bio u posjedu kljuca ovih vrata. Iz navedenog razloga
nije pokusao uci u prostorije kroz zeljezna vrata do kojih se samo moglo doci.kroz
vrata za ulaz u stubiste.

bb) Senat je uvjeren da je krilo vrata garaze u trenutku dolaska Stjepana Burekovica
kao i inace bilo zakljucano dva puta. S tim u vezi Senat slijedi svjedoka Krunoslava
Pratesa koji navodi da je krilo redovito zakljucavano dva puta te da je on tako i pos-
tupio kada je dana 28. srpnja 1983. godine naputio garazu.
QF~Ts
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 174 od 238

Zbog svojih boravaka u tiskari Stjepanu Burekovicu bilo je poznato da se vrata za-
kljucavaju dva puta. Kako se Stjepan Burekovic bojao atentata jugoslavenskih tajnih
slu2bi, on po uvjerenju ovoga Senats u slucaju uocavanja promjena u uobicajenom
stanju zakljucanosti ovih ulaznih vrata ne bi ni usao u prostorije. Isto tako ne bi usao
u prostorije da su vrata prilikom njegova dolaska zjapila otvorena. Da ga je netko pra-
tio iii da su njemu nepoznate osobe boravile u garaznom dvoristu ne bi otkljucac vra-
ta. Iz navedenih razloga Senat je uvjeren kako su neposredni pocinitelji ponovo dva
puta zakljucali garazna vrata kako ne bi „ustrasili" zrtvu ciji su kasniji dolazak oceki-
vali i odvratili je od ulaska'.

Boravak Stjepana Burekovica u prostorijama tiskare Krunoslava Pratesa drzan je u
tajnosti. Ova je okolnost bila poznata samo malom krugu osoba (izmedu ostalcg tis-
karu Lenku, ucenicama koje su radile na sortiranju, Krunoslavu Pratesu te njegovoj
bract 2eljku i Hrvoju), a sto je iskazao Damir Burekovic. Kako je iskazala Herta
Stoßberger, cak niti ona kao njegova djevojka nije znala adresu predmetnih prostori-
ja.

Osim toga, Stjepan Burekovic je prilikom svojih voznji bio jako oprezan, gledao je
prati li ga se te zbog straha od atentata nikada nije izravnim putern vozio do svog
stana; sve to vjerodostojno je iskazala svjedokinja Herta Stofl,berger. I kada je dola-
zio u prostorije tiskare dr.. Ivana Jelica redovito nije parkirao ispred njih vec negdje u
naselju, a sto je iskazao svjedok dr. Jelic.

cc) Kako je Stjepan Burekovic sukladno dogovoru s Krunoslavom Pratesom samo
htio ostaviti clanak namijenjen objavi na fotokopirnom uredaju marke,Gestettner FB
12' koji se nalazio na kraju srednje prostorije na lijevoj strani (gledano s ulaza u pros-
torije garaze), Senat je uvjeren da je iza sebe ostavio otvorena vrata.

Takvo postupanje, naime, zahtijevalo je samo malo vremena. Fotokopirni uretlaj o
kojem je rijec od ulaza bio je udaljen cca. 12 metara. Situacija osvjetljenja bila je sla-
ba;

174
Ovjereni priievcd a njernackog,'ezika Srranica 175 od 238

prednja garazna prostorija nije imala umjetno osvjetljenje. Prirodni izvori svjetla bili su
u otvorenom desnom krilu vrata u prednjem dijelu te u svjetlosnim otvorima u straz-
njoj tiskarskoj prostoriji; kroz ove potonje, meßutim, jedva da je ulaziio svjetla. Preki-
dac svjetfa za urecTaje osvjetljenja u srednjoj prostoriji te u tiskarskoj prostoriji nalazio
se u srednjoj prostoriji lijevo od zeljeznih vrata. Do tamo Stjepan Burekovic se morao
kretati bez umjetnog svjetla. Osim toga, a gledano s ulaza u garaznu prostoriju, foto-
kopirni uredaj na kojem je Stjepan Burekovic htio pohraniti pismena nalazio se samo
nekoliko koraka iza predmetnih zeljeznih vrata. Iz navedenih razloga ovaj je Senat
uvjeren kako je Stjepan Burekovic iza sebe ostavio otvorena vrata te se uputio pre-
ma fotokopirnom uredaju. Unatoc svom opreznom ponasanju ostavio je kljuc u cilin-
dru u krilu garaznih vrata.

Konstatacije o prostornoj situaciji te o mjestu na kojem se nalazio fotokopirni uredaj
proizlaze iz navoda svjedoka Dirnberger, visi policijski inspektor, te svjedoka Feistl,
glavni policijski inspektor, fotografija s mjesta pocinjenja djela i skica mjesta po-
cinjenja djela

Na den pocinjenja djela bilo je suncano vrijeme, a sto su vjerodostojno iznijeli svje-
dok Krunoslav Prates i svjedokinja Herta StoSberger. Ukoliko se desno krilo garaznih
vrata otvori svega 45 stupnjeva predrnetne se prostorije osvjetljavaju toliko da se
prepoznaje obrise predmeta koji se naiaze u prostorijama, toiiko da je Stjepan Bure-
kovic mogao prepoznati hodnik izmedu predmeta te da se mogao kretati predmetnim
prostorijama sve do kraja srednje prostorije.

Navedeno je utvrdeno temeljem ocevida trodimenzionalne rekonstrukcije mjesta
pocinjanja djela uz sudjelovanje vjestaka Brekera. Vjestak je demonstrirao situaciju
osvjetljenja do koje se dode kada se ove osnovne podatke upise u srodni program.

3. Pohranjivanje pismena na fotokopirnom uredaju u srednjoj prostorüi
(konstatacije pod tockom l.ltk3)

Prema uvjerenju ovoga Senate, Stjepan Burekovic sukladno dogovoru s Krunosla-
vom Pratesom ostavlja svoj clanak napisan nakon susreta u gostionici „Simbacher
Hof' dana 24. srpnja 1983. godine na fotokopirnom ureßaju u srednjoj prostoriji. Radi
se o dokumentu opsega tri stranice koji je napisan na stroju, sadrzi rukopisne napo-
mene i nosi naslov „ZASTO SAM SE KANDIDIRAO ZA HNV".

175
257b
Ovjereni prijevod a njemackog jezika 'Stranica 176 od 236

a) Prilikom rada na mjestu pocinjanja djela od dana 29. srpnja do 2. kolovoza 1983.
godine na fotokopirnom urecTaju nadeni su papiri formata A4 spojeni spajalicom, a
sadrzavajj su strojni slog opsega osern stranica pisan srpsko-hrvatskim jezikom te s
rukopisnim ispravcima. Na prvoj stranici na pocetku teksta kemijskom je olovkom
napisano ime „Stjepan Burekovic'.

Navedeno je utvrdeno temeljem navoda svjedoka Dirnberger, visi pojjcjjskj inspektor,
kao i temeijem slika s mjesta pocinjanja djela.

b) Ove papire formata A4 mogao je ostaviti samo Stjepan Burekovic, a sto proizlazi
iz povijesti koje im prethodi te iz iskaza svjedoka Damira Burekovica na koje smo se
vec osvrnuli. Trece osobe iii cak sami pocinjtejjj za to ne dolaze u obzir.

c) Prema uvjerenju Senata predmetno je pismeno dio aservata broj 1 skupine aser-
vata broj 2 — trostranog pismena napisanog na stroju na kojem su plavom kemijskom
olovkom izvrseni rukopisni ispravci. Predmetno pismeno nosi naslov „Stjepan Bure-
kovic" koji je nalog pisan plavom kemijskom.olovkom, a u iducem redu strojno su na-
pisane rijeci: „Zasto sam se kandidirao za HNV".

Usporedba naslovnog lista ovoga aservata s naslovnim listom pismena ostavljenog
na fotokopirnom uredaju na fotografrjj broj 14 izvjestaja s mjesta pocinjanja djela ko-
jega je sastavio visi policijski inspektor Dirnberger pokazuje da su oba naslovna lista
identicna

Na pocetku teksta naiazi se rukopisno dodani tekst. Oba naslovna lista imaju pet
podjednako dugacka stavaka, prt cemu je pocetak svakoga stavka koji je pisan stro-
jem u usporedbi s rubom ostatka teksta pomaknut u desno. Oba naslovna lista imaju
isti lijevi i desni rub stranice. U oba dokumenta vidljivi su identicni strojni ispravci u
ob(iku precrtavanja strojno pisanih rijeci. Osim toga u oba se teksta vidi identicne ru-
kopisne ispravke.

176
Ovjereni prijevod a njemackotj jezika Stranica 177 od 238

Kako proizlazi iz prijevoda, predmetni se clanak bavio razlozima kandidature Stjepa-
na Burekovica za HNV i objasnjava planirane daljnje aktivnosti.

Gvaj je Senat uvjeren kako je predmetni dopis izracTen od strane Stjepana Bureko-
vica nakon susreta u gostionici Majic dana 24. srpnja 1983. godine, i to kao reakcija
na krivotvoreni intervju u krivotvorenom izdanju broj 14 tiskovine „Nova Hrvatska."

4. Radnje u prostorijama Krunoslava Pratesa u Wojfratshausenu na stetu Stjepana
Burekovica (Konstatacije pod tockama l.iii.4 i 5)

a) Dva pocinitelja pucaju iz pistoija

Prema uvjerenju ovoga Senats, dva su pociniteija za djelo upotrijebila polu-
automatske pistolje: jeden cehoslovacki pistolj „Ceska" modei 50 iii 70 s metcima ka-
libra 7,65 mm te jedan pistolj kalibra 22 mm, eventualno talijanski pistolj marke „Be-
retta" model 71 iii neku od varijacija ovog modela (modeli 70 S, ?4, 75 iii 76), a nije
moguce iskljuciti niti druge vrste oruzja. U sklopu samoga incidenta, u prostoriji su
ispalili osam hitaca: sedam hitaca iz oruzja kalibra 22 m te jeden hitac iz oruzja kalib-
ra 7,65 mm.

Broj ispaljenih hitaca (osam) proizlazi iz broja cahura pronadenih u sklopu pretrage
mjesta pocinjenja djela u toj prostoriji, a o kojoj su pretrazi govorili svjedoci Dirnber-
ger i Feistt, te iz fotografija.

Konstatacije o vrsti upotrijebljenog oruzja najprije se temeije na navodima vjestaka
dr. Jana Eckerta, vjestaka za streljivo oruzje i tragove streljivog oruzja u Saveznom
kriminalistickom uredu. Vjestak Axel Manthei, inzenjer za tehniku oruzja u Kriminoio-
sko-tehnickom institutu referade za oruzje Bavarskog zemaljskog kriminalistickog
ureda dopunio je navode dr. Eckerta na nacin da osim modela 71 dolaze jos u obzir i
modeli 70 S, 74, 75 i 76 pistolja Beretta iii neka druga vrsta oruzja.

177
Oviereni prijevod s njemackog jeztka Skanica 178 od 238

b) Ozlijede od hitaca i odreäivanje kalibra:

Stjepana Burekovica pogodilo je barem pet ispaljenih hitaca. Dva su hitca pogodila
straznji dio trupa, jedan je hitac okrznuo potiljak, a äva su hica odzada prodrla u ruke.
Navedeno proizlazi iz navoda vjestaka prof. dr. Eisenmenger, specijalista sudske
medicine, obducenta i dugogodisnjeg predstojnika instituts za sudsku medicinu
Sveucilista u Münchenu koji je münchenskom pravosuäu poznat iz mnogobrojnih
kaznenih postupaka i u ciju strucnost nema nikakvih sümnji. Njegove navode po-
tvräuju i navodi vjestaka lsenbartha koji je u dijelovima koze'zapazio ulazne i izlazne
rane te djelomicno i naslage olova, a pored toga na odjeci zrtve jos i prostrijelne rupe
s djelomicnim naslagama olova. Temeijem fotografija koje su jzraäene u sklopu ob-
dukcije, kao i temeljem vrska lubanje kojega je vjestak prof. dr. Eisenmenger
predocio Senatu te u prisutnosti sudionika postupka objasnio ozlijede kostiju, Senat
je bio u mogucnosti shvatiti njegove zakljucke.

Tri su ozlijede prouzrocene metcima kalibra 22 mm. Daljnje ozjjjede nije moguce pri-
pisati jednom odreäenom kalibru, uslijed cega je moguce da metak kalibra 7,65 mm
nije prouzrocio nikakvu ozljedu. Navedeno se temelji na iskazima vje5taka Axela
Manthei-a, inzenjera za tehniku oruzja u Kriminolosko-tehnickom institutu referade za
oruzje Bavarskog zemaljskog kriminalistickog.

c) Ozlijede od udaranja

Nakon sto je Stjepan Burekovic pao te se u konacnici zaustavio na estrihu u garaznoj
prostoriji u neposrednoj blizini iza otvora desnog krila vrata pored drvene palete koja
je zbog slijeda zbivanja bila pala na pod, treci pocinitelj mu je zadao nekoliko udara-
ca u glavu, i to ostrim predmetom za udaranje kao sto su mesarska sjekira (satara) iii
borbeni noz. Uslijed toga je pretrpio nekoliko proboja skalpa i vrska lubanje kao i
bocnih dijelova kostane lubanje s dubinskim ozljedama lijeve polovice maloga mozga
te dubinskom ozljedom lijeve sljepoocnice.

178
Ovjereni prijevod e njernackog jezika Stranice 179 od 238

Navedeno je utvräeno temeljem navoda vjestaka prof. dr. Eisenmenger. Kako lijeva
kore maloga mozga te lijeva sljepoocnica pokazuju tanke dubinske prodore te ako se
uzme u obzir utvräene defekte kostiju, kao oruäe za pocinjenje djeia u obzir dolazi
samo predmet s ostrim rubovima (bridovima) poput mesarske sjekire (satare) iii bor-
benog noza. Za razliku od toga, lopata iii lopata na prekiapanje nisu prikladni za pro-
uzrociti takvu ozljedu jer je njihov rub previse sirok. isto tako moze iskljuciti koristenje
capina za pribijanje leda )er njegova ostrica nije prikladna da prouzroci prohijanja ko-
ja lzgledaju kao prorez. Ozjijede koje su zrtvi nanesene na podrucju lijeve straznje
sljepoocnice i regije glave prouzrocene su udaranjem dok je lezala na podu, a sfo
proizlazi iz stupnja i polozaja ozljeda.

Senat je uvjeren kako pocinitelji za udaranje nisu koristili nikakav daljnji predmet u
obliku neke drvene palice. Cestice koje su u sklopu obdukcije naäene u razderotini
nisu od drva. Doduse, vjestak prof. dr. Eisenmenger je iskazao kako uslijed cestica
koje je u sklopu obdukcije nasao u zvjezdastoj razderotini iznad visokog sredista
straznjeg dijela glave, a koje eventualno jesu od diva, ne moze iskljuciti da je zrtva
dodatno udarana i takvim oruäem za udaranje: Meäutim, ispitivanje stranih cestica
naäenih u sklopu obdukcije u toj razderotini pokazalo je da je rijec o nekoliko srednje-
crvenih krhotina lake (lastila); navedeno proizlazi iz navoda vjestaka dr. Benicke, vi-
seg graäevinskog savjetnika. Stoga je ovaj Senat uvjeren kako ove krhotine laka po-
tjecu od ostrobridnog oruäa za udaranje.

Da je oruäem za udaranje upravljao jeden treci pocinitelj proizlazi iz toga sto su na
mjestu pocinjenje djela bila prisutna tri pocinitelja, a to je utvräeno temeljem tragova
prijenosa krvi (o tome vise u nastavku). Vjerojatno je da je treci pocinitelj koristio
oruäe za udaranje.

179
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Strantca 180 od 238

d) Redosffjed nanosenja ozljeda:

aa) Stjepanu Burekovicu pocinitefji su najprije nanijeli ozljede prouzrocene metcima,
a zatim ozlijede glave koje potjecu od ostrobridnog predmeta za udaranje. Nakon
toga Burekovic se vi5e nije micao.

Navedeno se temelji na iskazima vjestaka prof. dr. Eisenmenger. Da su zrtvi najprije
nanesene ozljede prouzroöene metcima, a tek potom ozljede prouzrocene uda-
ranjem slijedi iz toga sto su rane u lubanji u podrucju gdje je zbog udaranja dosfo do
proboja skalpa s glatkim bridovima imale samo siaba podlijevanja krvi. To je posljedi-
ca gubitka krvi uslijed prostrjelnih ozljeda. Unatoc pretrpljenim ozljedama uzrokova-
nim hitcima, Stjepan Burekovic jos je puno minuta bio u stanju djelovati i kretafi se.
Tek nakon sto je pretrpio znatne ozljede glave i mozga koje su ozljede uzrokovane
udaranjem sigurno vise nije mogao niti hodati niti stajati. Udarci su ga pogodili u
onom polozaju u kojem je i pronacTen u garaznoj prostodiji.

bb) Prvu ozijedu koja je krvarila, a koja je bila prouzrocena hitcima pocinitelja, Stje-
pan Burekovic je pretrpio dok se nalazio u srednjoj prostoriji. S tog se mjesta kretao
(natrag) u pravcu garaznih vrata i biva dalje upucan. Bfjzu garaznih vrata peda te
lijeze na estrih-pod, i to poprecno prema garaznim vratima. Tamo su mu nanesene
ozljede udaranjem, a on je tarn prilikom lezao na podu jer je glava bila nagnuta pre-
ma desno, a fice koso na lijevo u pravcu poda.

Navedeno je utvrdeno temeljem tragova krvi koji pripadaju zrtvi, a koje su prouzrocili
pocinitelji. Predmetni tragovi pokazuju kretanje u pravcu garaznih vrata. S tim u vezi
potrebno je iataknuti sijedece:

(1) Nepostojanje tragova krvi u tiskarskoj prostoriji

Temeljem vjerodostojnog iskaza svjedoka Josefa Dirnbergera koji je nakon po-
cinjenja djeia vodio pretrazivanje mjesta pocinjenja djela (mjesta zlocina) utvrcTeno je
da u tiskarskoj prostoriji nije bilo krvavih tragova. lako je svjedok Dirnberger rekao da
je na rudu kompresora koji se nalazio u toj prostoriji utvrdio crvenu mrlju, isti je ta-
ko<Yer naveo kako se vise ne sjeca je li pretpostavljao da je rijec o kapijici krvi. Svje-
dok Feist) koji je takoder sudjelovao u pretrazi mjesta pocinjenja djela niste nüe mo-
gao reci s tim u vezi jer se vise ne sjeca takve mrlje. Uzimajuci u obzir malu velicinu

180
Ovlereni priievod e njernackog jezika Srranica 181 od 238

(mrlja) i nedostatak fotografije iste, ovaj je Senat uvjeren da predmetna crvena fleka
ne predstavlja kapljicu krvi zrtve.

(2) Tragovi krvi u srednjoj prostoriji

Na radnickom stoiu u srednjoj prostoriji lijevo i desno od stezaca koji se terno nalazi
na gornjoj strani toga stola, a koja je strana izraäena u drvu, kao i na samom ste-
zacu, naäeno je nekoliko kapi krvi koje su se bile osusile. Pri tome je rijec o centrifu-
galnim (trzajnim) kapima cüi je smjer gibanja isao od srednje prostorije u pravcu ga-
razne prostorije. U nastavku u pravcu garazne prostorije fezale su jedna iza druge jos
dvije osusene kapi krvi, i to na podu od estriha pored tepiha s istocne strane hodnika.
l ove su kapi centrifugalne kapi ciji je smjer gibanja isao od srednje prostorije u prav-
cu gara2ne prostorije.

(3) Tragovi krvi u garaznoj prostoriji

Na tiskarsko-tehnickom stroju koji je bio prekriven plasticnom folijom na desnom
prednjem rubu plasticnog pokrova bio je cijeli niz kapi krvi, i to vecinom u pravcu go-
re-dolje. Na jednom kartonu neposredno ispred ova dva stroja s unutarnje sirene
ovog kartons koji je bio otvoren nalazilo se nekoliko kapi krvi, i to vecinom u pravcu
odozgo prema dolje. Nadalje, i na podu od estriha izmeäu ova dva stroja bilo je neko-
liko kapi krvi. Svi tragovi krvi imali su smjer gibanja od unutrasnjosti prema garaznim
vratima.

Na dijelu skupova papira kojih je ukupno bilo devetnaest takoäer su pronaäene kapi
krvi i mrlje krvi. Predmetni skupovi papira sezali su do ruba poda od tepiha na kojem
je naäen lee Stjepana Burekovica. Svi tragovi krvi pokazivali su smjer koji je dolazio
iz unutrasnjosti, a prema garaznim vratima. Tragovi krvi bili su najintenzivniji na
tiskarskim proizvodima koji su stajali uz sjeverozapadni rub tepiha.

181
rf758 ii
Ovjerenj gdjevod e ejemaskag jezika Straniea 182 od 238

Na podu od estriha u garaznoj prostoriji ispred nogu lesa koji je lezao na podu bilo je
nekoliko osusenih, velikih kapi krvi koje su lezale jedna pored druge.

Na istocnim vratima garaze u sjeveroistocnom kutu predmetne prostorije je do visine
od 150 cm naßen veliki broj krvnih mrlji s pravcem od koso lijevo gare prema desno
dolje.

(4) Ove konstatacije u vezi tragova krvi temelje se na navodima svjedoka Dirnberger
i Feistl te na fotografijama jzradenjm u sklopu pretrage mjesta pocinjanja djela. Ovaj
je Senat uvjeren kako su sluzbenici za tragove Dirnberger i Feistl pouzdano i prema
vanjskom izgledu ocijenili kako utvrcTeni tragovi predstavijaju krv. Prema vlastitom
iskazu, svjedok Feistl je od 1974, godine do'umirovljenja kao policijski sluzbenik ra-
dio na poslovima poput osiguravanja tragova iii rads na mjestu pocinjenja djela. S tim
u vezi koiegama je i drzao strucnu nastavu. Nekoliko je godina bio nacelnik toga
odjela. Dana 29. srpnja 1983. godine radio je na prvoj pretrazi mjesta pocinjenja djela
te na osiguranju dokaza na mjestu pocinjenja djeia, a u sklopu nastavka pretrage
mjesta pocinjenja djela i osiguravanja tragova sto je uslijedilo od 31. srpnja do
2. kolovoza 1983. godine radio je zajedno sa svjedokom Dlrnbergerom koji je tada-
kako sam navodi — bio policijski sluzbenik u Bavarskom zemaljskom kriminalistickom
uredu.

Osim toga, ovaj je Senat uvjeren da-se ovi tragovi mogu pripisati slijedu zbivanja
pocinjanja djela (odvjjanju kaznenog djeja} te da potjecu od ozljeda Stjepana Bure-
kovica. Navedeno se temelji na navodima vjestaka prof. dr, Peschel. Vjestak prof, dr.
Peschel, specijalista sudske medicine, naveo je kako prilikom analize tragova nije
naisao na tragove koje nije moguce pripisati ozljedama zrtve,' koristenom orudu za
pocinjenje djela i uzroku smrti kada se uzme u obzir navode svjedoka u vezi tragova
na mjestu pocinjenja djela, konacni polozaj lesa, fotografije i navode vjestaka prof. dr.
Eisenmengera. Osim toga nije vidio nista sto bi upucivalo na to da ovi tragovi koji se
odnose na djelo potjecu od pocinitelja djela iii nekih trecih osoba.

182
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 183 od 238

Poiozaj tragova potvräuje odvijanje kaznenog djela koje pocinje u srednjoj prostoriji
te se pomice prema naprijed u garaznu prostoriju do mjesta gdje je naäen.les. Sve
do garaznog prostora Stjepan Elurekovic se kretao uspravno i takav je dosao nepo-
sredno pred garazna vrata. Kada je zrtva lezala na podu u poiozaju u kojem je pre-
minula i u kojem je pronaäena vise je puta udarena u glavu.

Navedeno je utvräeno temeljem iskaza vjestaka prof. dr. Peschel, specijalista sudske
medicine, u ciju strucnost ne treba sumnjati. Pored obuke za specijalistu sudske me-
dicine ciji program obuhvaca i osnove analize tragova krvi, ovaj je vjestak pohaäao i
posebne tecajeve za analizu tragova krvi u SAD-u. Od sredine 90ih godina proljog
stoljeca forenzicno radi na ovome podrucju. Vec je deset godina voditelj radne skupi-
ne za analizu tragova krvi Sveucilista u Münchenu te.je izradio program naobrazbe
za predmetno podrucje.

Vjestak je iskazao kako je anafizu tragova krvi izradio na temelju fotografija sastav-
Ijenih u sklopu pretrage mjesta pocinjenja djeia, trodimenzionalne simulacije mjesta
pocinjenja djela koristeci predmetne fotografije, kao i temeljem obdukcijskog naiaza s
opisom ozljeda, uzevsi pri tome u obzir navode vjestaka prof. dr. Eisenmengera i is-
kaze svjedoka. Takoäer je obratio paznju na cinjenicu kako fotografije s mjesta po-
cinjenja djela i pretrage istoga iz 1983. godine nisu snimljene prema danasnjim stan-
dardima. Iste nisu izracTene prema mjerilu te nije moguce iskijuciti da je doslo do
izoblicenja rubova. Vjestak je najprije poäao od radne hipoteze da je sve sto izgleda
kao krv stvarno krv zttve te da ima veze s mjestom pocinjenja djela, a potom je prili-
kom izrade' analize iragova krvi provjerio drzj ii ova hipoteza vodu. Uslijed toga kap
na rudi zbog saznanja iz dokaznog postupka nije smatrao validnom te ju u svojim
razmisljanjima u vezi odvijanja kaznenog djela nije uzeo u obzir.

Polozaj i situacija govore u prilog odvijanja kaznenog djela koje pocinje u straznjem
dijelu te se zatim pomice prema naprijed — prema mjestu gdje je les nacYen. Navede-
no proizlazi i iz toga sto su nakupine krvi pokazale odgovarajuci smjer gibanja, a po-
red toga velicina i broj tragova krvi postaju sve blizi sto se dolazi blize mjestu prona-
laska lese. Koristenje polu-ostre odnosno tupe sile moguce je dokazati na mjestu
gdje je les naäen. Potrebno je uzeti u obzir kako je Stjepan Burekovjc sve do mjesta
pronalaska fese imao uspravno drzanje tüeja. Ukoiikd kap krvi pada odozgo prema
dolje, na horizontalnoj povrsini nastaje okrugla fleka, i to iz razloga sto se krv u padu

183
Ovjereni prijevcd a njemackcg jezika Siranica 188 od 238

oblikuje kao kugle. Ukoliko se ozlijeäena osoba krece, onda u pravcu njezina kre-
tanja nastaju pojedinac:ne mrlje krvi koje izgledaju poput paukove mreze. Tragovi krvi
naäeni na stezacu te na podu u neposrednoj blizini definitivno imaju komponentu
gibanja te dokazuju da se zrtva iz srednje prostorije kretala prema izlazu.

Dok su u srednjoj prostoriji bili tek pojedinacni tragovi krvi, i to na radnom stolu, ste-
zacu i na podu u neposiednoj blizini, broj tragovi krvi i njihova velicina rastu prema
izlazu. Sto se dolazi blize garaznim vratima, dakle konacnom pofozaju zrfve, to broj i
velicina tragova krvi na pojedinim skupovima papira u garatnoj prostoriji postaju sve
veci. Isto tako, i tragovi krvi s istocne strane na jednom plasticnom pokrivacu, na kar-
tonu te na podu u neposrednoj blizini.tih predmeta u garaznoj prostoriji imaju kompo-
nentu gibanja, podjednako kao i tragovi krvi na kupovima papira. I to je dokaz da se
Stjepan Burekovic kretao iz unutrasnjosti prostora prema garaznim vratima. Jedino je
bifo moguce tragove krvi na zidu iznad gleve lese definitivno pripisati udarcima u gla-
vu. Rijec je o tragovima odbacivanja koji potjecu od oruäa pocinjanja djela. Iz toga je
moguce zakljuciti da je nekoliko udaraca zadano u ozljedu gleve koja je vec krvarila.
S naäenim tragovima krvi moguce je uskladiti to da je Stjepan Burekoviä najprije za-
dobio prostrijelne rane u leäa, a potom pretrpio ozljede na rukama.

e) Vrednujuci sve okolnosti, ovaj je Senat uvjeren kako su barem dva pocinitelja u
tami cekala na Stjepana Burekovica te da je terno osoba koje je pucala ispalila prvi
hitac na Stjepana Burekovica, a koji ga je hitac pogodio, Ovo proizlazi iz sfjedecih
razmisljanja:

aa) Jos dok se naiazio u srednjoj prostoriji izravno iza zeljeznih vrata (gledano iz nje-
govog smjera hodanja), Stjepan Burekovic je zbog jednog hitca svakako pretrpio je-
dnu ozljedu koje je krvarila. Navedeno dokazuju tragovi krvi koji su tamo naäeni: trag
prijenosa krvi odmah iza zeljeznih vrata, s desne strane hodnika tragovi krvi na rad-
nom stolu te na stezalici koja je tamo bila postavljena i, u nastavku, kapi krvi na podu
od estriha. Svi hitci ispaljeni za vrijeme odvijanja kaznenog djela prodrii su,u njega
kroz straznju stranu tijela.

184
Ovjareni prüevod a njemackog jezika Stranica 185 od 238

bb) Okolnost da je Stjepan Burekovic odlozio ölanak na fotokopirnom ureäaju koji je
stajao na jugo-istocnoj strani srednje prostorije potvräuje da do tog trenutku nije bio
napadnut i da nije bio primijetio pocinitelje.

cc) Buduci je zrtva — a sto potvräuju tragovi krvi — vec neposredno poslije zeljeznih
vrata u blizini mjesta ostavljanja clanka pretrpjela ozljedu koja je krvarila i koja joj je
nanesena odzada (svi su hitci ispaljeni odzada) Senat je zbog ukupnih okolnosti
uvjeren da se u tom trenutku barem jeden pocinitelj sa streljivim oruzjem naiazio iza
Stjepana Burekovica.

dd) Tiskarska prostorija koja je bila polozena poprecno na ostale prostorije bila je
jako udaljena od izvora svjetla koje je prodiralo kroz otvorena garazna vrata. Gledano
iz uze srednje prostorije, tiskarska prostorija se je sirila. U ovakvim okolnostima Stje-
pan Burekovic nije mogao vidjeti pocinitelje koji su se nalazili u tiskarskoj prostoriji.
Okolnosti su bile idealne za iznenadni napad; pocinitelji su mogli sacekati zrtvu koje
nista nije slutila.

Senat je uvjeren kako je Stjepana Burekovica prvi hitac pogodio kada se okrenuo da
bi otisao iz garaze. Htio je postivati dogovor s gospoäom Stoßberger;. nije poznato da
je namjeravao odraditi jos nesto u garazi, a takvo sto ne bi ni bilo piauzibilno jer su
radovi na tiskanju knjige vec bili zavrseni.

ee) Zamislivo je, doduse, da je prvi hitac pogodio Stjepana Burekovica kada se jas
nije bio okrenuo da bi napustio tiskaru. To bi, meäutim, pretpostavljalo da je hitac
dosao iz pravca garaznih vrata, a u to se ne uklapaju vec opisani tragovi. U tom bi
slucaju Burekovic iii pobjegao u pravcu prostorije tiskare gdje, meäutim, nisu naäeni
tragovi krvi, iii bi se uputio prema otvorenom izlazu u pravcu pocinitelja odnosno
pobjegao prosavsi pored njega — sto je jos manje plauzibilno. Naime, niti jedna zrtva
nece trcati prema napadacu koji puca kako bi na taj nacin smanjila udafjenost
pucanja. Put kretanja zrtve shvatljiv je temeljem tragova krvi. Meäutim, svi su hitci
ispaljeni odzada (s leäa). Da su svi ovi hitci ispaijeni samo u onom trenutku u kojem
je Burekovic — okrenut leäima prema izlazu — stajao pored fotokopirnog ureäaja, a ne
kasnije dok je bjezao, ovaj Senat smatra vrlo neplauzibilnim. Pored navedenog ne-
dostaju tragovi barbe na tom putu koji bi bili plauzibilni da se zrtva kretala u pravcu

185
Ovjereni prijevod s njernackog Iezika Stranica 186 od 238

pocinitelja. Tiskarski proizvodi koji su bili uskladisteni u tom podrucju (listovi formats
A 4 koji nisu bili uvezani vec samo poslozeni u kup) tijekom cijelog odvijanja kazne-
nog djela ostali su gotovo netaknuti, a sto proizlazi iz sljedeceg:

Izmedu predmeta postavljenih sa zapadne i istocne strane srednje prostorije nalazio
se hodnik sirok svega metar odnosno 3,5 m. Meäu kupovima papira bilo je moguce
utvrditi samo mali nered, a ostali predmeti (kanistar, provizorni stoi za pisanje, stoli-
ca,.papir) nisu pokazivali nikakav nered koji bi ukazivao na borbu. Ovaj je Senat uvje-
ren kako blagi nered ne ukazuje na fizicki sukob koji bi se ocekivao kod ovakvih do-
gaäaja. Naprotiv, ovaj blagi nered nastao je u sklopu zbivanja nakon pocetka radnji
kaznenog djela kada je zrtva bjezala od poäinitelja koji su se prethodno bili sakrili u
tiskarskoj prostoriji, a pocinitelji su blago dodirnuli te kupove dok su prolazili odnosno
trcali pored njih.

Konstatacije o izgledu hodnika i njegovoj konfiguraciji te o izgledu i dimenzijama
predmeta koji su se tamo nalazili temelje se na podacima svjedoka Dirnbergera te na
slikama s mjesta pocinjenja djela.

ff) Isto tako ovaj Senat ne polazt od toga da je daljnji supocinitelj koji je prilikom po-
cinjenja djela upotrijebio vatreno oruzje najprije bio izvan tih prostorija. Naime, u tom
bi slucaju postojala opasnost da jedan pocinitelj prilikom ocekivane razmjene vatre
ozlijedi iii cak ubije drugog pocinitelja. Stoga je Senat uvjeren kako je i drugi pocini-
telj, naoruzan sa svojim oruzjem kojim je pocinjeno djelo, sakriven u tiskarskoj
prostoriji cekao dolazak zrtve,

gg} Izgleda, doduse, moguclm da je treci pocinitelj koji je oruäem za udaranje Zrtvi u
daljnjem slijedu zbivanja, dok je zrtva lezaia na podu, zadao udarce u glavu takoäer
cekao dolazak zrtve skupa sa svoja dva supocinitelja u tiskarskoj prostoriji i bio sakri-
ven kako bi se izbjeglo da on biva ozlijeäen dok njegovi supocinitelji ispaljuju hitce u
pravcu pristizuce zrtve. Senat, meäutim, ne moze iskljuciti da je ovaj pocinitelj najpri-
je boravio izvan tih prostorija negdje u biizini zgrade, izvana promatrao zbivanja te se
tek onda ukljucio u radnje kada se Stjepan Burekovic nalazio u garaznoj prostoriji.
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 187 od 238

f) U neposrednom pocinjenju djela u prostorijama Krunoslava Pratesa sudjelovala su
tri pocinitelja. Navedeno proizlazi iz tragova prijenosa krvi pronaäenjh na mjestu
pocinjenja djela te iz oruzja koristenog za pocinjenje djela — dva pistolja i jedno
ostrobridno oruäe za udaranje.

Odmah iza zeljeznih vrata se na podu od estriha nalazio fragment krvavog otiska ci-
pela. Daljnjj krvagi otisci cipela naäeni su u garaznoj prostoriji na podu od tepiha uz
zapadni zid ispred kupova papira koji su tamo lezali te ispred vrata garaze. Navede-
no je utvräeno temeljem iskaza svjedoka Feistl.

Ovi tragovi stopala potjecu od pocinitelja; nije ih prouzrocio nitko drugi.

Svjedok Marinus Steigenberger, policijski sluzbenik policijske ispostave u VVol-
fratshausenu, pouzdano je naveo kako je zajedno s lijecnikom hitne medicine dr. Ar-
noldom usao u prostorüe kroz zeljezna vrata. Obojica su pazila da ne stvore odnosno
da ne uniste tragove; nastojao je da tako postupi i lijecnik. Primijetio je krvave trago-
ve stopala te izricito upozorio svoje kolege na to. Pretrazio je cipele Krunoslava Pra-
tesa i njegovog brata Hrvoja po pitanju zalijepljene krvi, ali nije utvrdio nista takvoga.

Svjedok dr. Arnoid vjerodostojno iskazuje kako je u prostorije usao zajedno s poli-
cijskim sluzbenikom. Pazio je da ne stvori nikakve tragove. Primijetio je krvave otiske
tenisica i na to ukazao policijskim sluzbenicima. Kaze da su predmetni tragovi bili
svjezi. On si je siguran da isti nisu mogli potjecati od osoba koje su se nalaziie u
prostoriji. On sam nije nosio tenisice.

Svjedok Feistl je vjerodostojno iskazao da je les lezao u lokvi krvi. Rub lokve krvi po-
ceo se susiti. Unutar prostorija on je u srednjoj prostoriji u razini zeljeznih vrata te u
garaznoj prostorüi ispred garaznih vrata i na tepihu ispod tiskarskih proizvoda osigu-
rao krvave tragove cipela. Rijec je o dva manja fragmente cipela te o jednom veiikom
tragu cipele. Izvan prostorija nije utvrdio nikakve tragove.

187
Ovjereni prijevod a njernackog jezika Stranioa t 88 od Z38

Ove tragove prijenosa krvi potrebno je pripisati trima raziicitim tenisicama, a to je
utvräeno temeljem navoda vjestaka dipl. inz. Kufzera, inzenjera strojarstva i krimina-
listickog sluzbenika u Kriminalisticko-tehnickom institutu Bavarskog zemaljskog kri-
minalistickog ureda.

g) Senat je, doduse, uvjeren kako su dana 28. srpnja 1983. godine tri poöinitelja bita
na mjestu pocinjenja djela i unutar njega, Meäutim, a kako je nakon pretrazivanja
arhiva iskazao vjeßtak prof. Nielsen u vezi jednog drugog slucaja pasivizacije izvrse-
ne otmicom, piauzibiinije je da je broj operativno aktivnih osoba bio veci. Ovo vrijedi i
onda ukoliko Senat poäe od toga da je likvidacija Stjepana Burekovica bila „ciljana",
a ne „samo" rezultat neuspjele otmice. U prilog veäeg broja Ijudi govore vec same
logisticka razmisljanja (vozac, zamjensko osoblje).

Meäutim, Senat je ostao uskracen za utvräenje tocnog broja Ijudi u,,ekipi". Isto tako
mu je uskraceno utvrditi tko je izabrao i sastavio „ekipu" i od kuda su te osobe dolazi-
le. Cak je i moguce da su isti izabrani tek u Njemackoj, i to iz redova dijaspore. Kako
bi to, meäutim, bilo povezano s rizicima jer bi se clanovi ekipe tek morali upoznati,
ovaj Senat polazi od toga da je rijec o „sigurnom Ijudstvu" kojega su SDS i SDB mogii
procijeniti sa sigurnoscu. Navedeno iskljucuje da su izabrani pripadnici kriminalnog
miljea koji je tada postojao u SFRJ )er se takvim osobama ne moze upravljati u mili-
metar tocno — a upravo to se traziio. Osim toga, postojala bi opasnost da se takvi
pocinitelji kod kojih uvijek prijeti opasnost hapsenja gdje god i od koga god zbog vlas-
tite koristi hvale pocinjenjem toga djela iii se naprosto izlaju. Sve to govori u prilog
angazmana „pouzdanog"ijudstva koje slusa.

Senatu takoäer nije bilo moguce utvrditi koiiko je vremena prije utvräenja trenutka
pocinjenja djela, a ovo utvräenje uslijedilo je tek protekom dana 27. srpanj 1983. go-
dine, „ekipa" boravila u Münchenu. Senat je, meäutim, siguran da „ekipa" nije tek on-
da krenula iz Jugoslavije kada je Krunoslav Prates protekom 27. srpnja 1983. godine
javio optuzeniku Perkovicu koje planove zrtva ubojstva ima za prijepodnevne sate
28. srpnja 1983. godine.

188
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 189 od 238

U to vrijeme nije bilo otvorenih granica. Rizik da bi „ekipa" iii dijelovi ekipe mogli biti
zaustavljeni prillkom prijelaza preko austrijske iii njemacke granice bio je previse ve-
lik. Stoga Senat smatra sigurnim da su pocinitelji vec boravili u Münchenu.

5. Uzrok i vrijeme smrti (konstatacije pod tockom l.jj.6)

Konstatacüe o uzroku smrti temelje se na uvjerljivim navodima vjestaka prof. dr.
Eisenmengera cije podatke ovaj Senat slijedi. Vjestak je naveo kako je smrt nastupila
i zbog krvarenja kako prema unutra tako i prema van, a koje je krvarenje nastupilo
zbog ozlijede.pluca uzrokovane jednim hitcem i zbog paralize mozga uzrokovane
udarcima. Svaki je uzrok sam za sebe bio smrtonosan.

Vrüeme smrti Stjepana Burekovica takoäer proizlazi iz navoda vjestaka prof. dr.
Eisenmengera, kao i iz navoda svjedoka Reinhoida Feistla, Eduarda Hubera, Merte
Stoßberger i Damjra Burekovica te iz fotografija mjesta pocinjenja djela. Prema na-
vodima vjestaka prof. dr. Eisenmengera, smrt Stjepana Burekovica nastupila je dana
28. srpnja 1983. godine izmeäu 9.30 sati te 13.30 sati, vjerojatnije izmeäu 10.30 sati i
11.30 sati u garaznoj prostoriji u Wojfratshausenu. Bitna poveznica za odreäivanje
vremena nastupa smrti jesu temperatura na mjestu pronalaska lesa i u tijelu mrtvog
koji su opisani na pocetku obdukcije, njegova tjelesna tezina te izrazenost mrtvacke
ukocenosti. Kako je mrtvacka ukocenost na pocetku pregleda dana 29. srpnja 1983.
godine vec bila nastupila u potpunosti, proizlazi da je izrnedu nastupa smrti i prekida
mrtvacke ukocenosti sigurno proslo vise od osam sati. Medutim, nije proslo vise od
48 sati jer mrtvacka ukocenost jos nije pokazaia nikakvih naznaka popustanja. Prije-
nos mjerodavnih podataka — kod mjerenja dana 29. srpnja 1983. godine u cca. 16.30
sati temperatura okolice 20,6 stupnjeva, temperatura debelog crijeva24,7 stupnjeva,
tjelesna tezina 78 kg — za tjelesnu tezinu izmedu 70 i 80 kg daje vjerojatan trenutak
smrti 27 sati prije mjerenja, za tjelesnu tezinu od 70 kg te do 31 sat prije mjerenja za
tjelesnu tezinu od 80 kg, dakle vremensko razdoblje koje pada u dan 28. srpnja
1983. godine jzmeäu 9.30 sati i 13.30 sati. Kako je tjelesna tezina iznosila 78 kg vri-
jeme je blize ranijem trenutku. Vjerojatno vrijeme smrti je dana 28. srpnja 1983. godi-
ne u vremenu izmedu 10.30 i 11.30 sati.

189
Ovjerent prijevod a njernackog jezika Stranica 190 od 238

Kako je Stjepan Burekovic uslijed udaraca pretrpio masivne ozlijede Iubanje visa nije
bio u stanju hodati iii stajati. Smrt je nastupila najranije dvije minute i najkasnije 15
minuta nakon nanosenja ozljeda, a sto je moguce odrediti temeijem izasle kolicine
krvf.

Da je les Stjepana Burekovica lezao na podu od estriha te bio odjeven s Ijetnom ko-
su(jom kratkih rukava (bez polkosulje), hlacama, carapama i muskim cipelama pro-
izlazi iz fotografija s mjesta pocinjanja djela. Da su dana 29. srpnja 1983. godine vla-
dale Ijetne temperature proizlazi iz navoda svjedoka Feistla i Eduarda Hubera, Da su
i dana 28. srpnja 1983. godine vladale izrazito Ijetne temperature proizlazi iz navoda
svjedoka Krunoslava Pratesa i Herte Stoßberger. Osirn toga, iz iskaza svjedoka
Feistla slijedi.kako je les iezao na podu od estriha.

Kako je naveo svjedok Damir Burekovic, Stjepan Burekovic je u tijeku prijepodneva
napustio svoj stan u Münchenu da bi se sastao sa svojom djevojkom. Taj se dan htio
u 11.30 sati susresti sa svojorn djevojkom Hertom Stoßberger na jednome mostu u
Wolfratshausenu, a sto proiziazi iz iskaza svjedokinje Stoßberger. Prije tog susreta
htio je pohraniti jedan clanak u prostorijama Krunoslava Pratesa u Wolfratshausenu.
Posijednji je put dana 28. srpnja 1983. godine oko 10.50 sati telefonski razgovarao
sa svojom djevojkom Stoßberger.

Ovaj je telefonski razgovor utvrden temeljem iskaza svjedokinje Stoßberger u sklopu
saslusanja na policiji te na glavnoj raspravi.

6. Da su neposredni pocinitelji uspjeli pobjeci s mjesta pocinjenja djela te da do da-
nasnjeg dana nisu pronadeni proizlazi iz izvjestaja svjedoka Friedieina koji je tada bio
jedan od istrazitelja Bavarskog zemaljskog kriminalistickog ureda. Temeljem iskaza
svjedoka Damira Burekovica utvrdeno je da je nakon djela nedostajao kljuc vrata koji
je pripadao zrtvi. Senat je uvjeren kako su pocinitelji prilikom napustanja prostorija taj
kljuc nakon zakljucavanja vrata izvadili iz cilindra i ponijeli ga sa sobom kako bi
sprijecili rano otkrivanje djela.

190
Ovlereni prijevod e nlernackog jezika Stranica t 91 od 238

Xl. Vrednovanje dokaza u vezi zbivanja poslije pocinjenja djela
(konstatacije pod tockom J.)

1. Teiefonski razgovori izmedu optuzenika Perkovica i K. Pratesa
(konstatacije pod tockom J.l)

a) Telefonski kontakt izmedu K. Pratesa i optuzenika Perkovica u vecernjim satima
dana 28. srpnja 1983. godine (konstatacije pod tockom J.l.1)

Konstatacije se temelje na iskazu svjedoka Krunoslava Pratesa koji je s tim u vezi
iskazivao kako je navedeno. Istaknuo je kako je nakon okoncanja saslusanja dvojice
podnositelja zahtjeva za dobivanje aziia u Zirndorfu, a sto je biio oko podneva, za-
jedno sa svojim bratorn otisao u blizinu Nürnberga. Terno je sve do vecernjih sati iz
jedne olupine vadio rezenme dijelove za svoj auto. Na povratku je u firmi TKT u
Münchenu predao plan po kojega je u ranim jutarnjim satima bio otisao u svoje
prostorije u Wotfratshausenu te je vecerao u McDonald's-u. Kada je oko 22 sata sti-
gao do svoga stana u Geretsriedu, supruga mu je rekla za nekoliko telefonskih pozi-
va kod kojih se culo dva uzastopna zvonjenja, a kada bi podigla slusalicu nitko se
nije javljao. Nakon sto se Prates bio vratio doma, predmetno je zvonjenje uslijedilo
ponevno, ali protivno dogovoru u pola sata. Stoga je pretpostavljao kako je njegov
oficir za vezu Perkovic nervozan i da zeli hitno razgovarati s njime te je — unatoc is-
crpljenosti i umoru — nazvao optuzenika Perkovica iz jedne javne govornice u Ge-
retsriedu. Perkovic je najprije htio znati zasto Prates te veceri nije reagirao na njego-
ve opetovane znakove zvonjenja. Kaze da ga je takoder pitao gdje je bio taj dan te
ima li neceg novog. Takoder je pitao zasto se — kako je bilo dogovoreno — u protekla
dva tjedna nije javio telefonski. Cinjenicno se barem dva tjedna nije bio javio svome
oficiru za vezu jer je imao previse drugog posla. Obavijestio je Perkovica o svom
dnevnom rasporedu.

191
Ovjereni prijevod a njeraackog jezika Siraoica 192 od 238

b) Telefonski razgovor izmeäu Krunoslava Pratesa i optuzenika Perkovica dana
30. srpnja 1983. godine (konstatacije pod tockom J.I.2)

Konstatacije se temelje na podacima svjedoka Krunoslava Pratesa koji je iskazivao
na navedeni nacin. Rekao je kako je Perkovica nazvao taj dan, i to iz javne govornice
u Münchenu. Perkovic ga je pitao za podatke o svjedokovom putovanju na susret na
Mallorci u kolovozu koji je susret vec bio dogovoren mjesecima te su uskladiTi datum i
vrijeme susreta. Ove mu podatke nije mogao javiti u sklopu telefonskog razgovora
dana 28. srpnja 1983. godine jer je let knjizio tek kasnije. Perkovic je veä bio obavjes-
ten o ubojstvu Stjepana Burekovica. Pitao ga je da li je kod njega sve u redu.

c) Vrednovanje telefonskih razgovora (konstatacije pod tockom J:1.3)

Senat je uvjeren kako su ovi telefonski razgovori za optuzenika Perkovica imali svrhu
dohiti informacije koje su navedene u konstatacüama pod tockom J.l.3. Ovo se'
postupanje uklapa u plan pocinjenja djela te se temelji na naumu zastiti pocinitelja
djela i sprijeciti probleme koji bi SDS-u i Krunoslavu Pratesu mogfi proizaci iz istrage.

Ovaj Senat ne poklanja nikakvu vjeru navodima svjedoka Pratesa da se protivno do-
govoru preko dva tjedna nije telefonski javio svom oficiru za vezu jer je imao prevlse
drugog posla. Naprotiv, Senat je uvjeren kako se svjedok zbog straha od znacajnih
posljedica drzao svih uputa svog oficira za vezu. „Ponudu suradnje sa Sluzbom dr-
zavne sigurnosti" nije odbio jer se bojao za svoj zivot. Isto tako, Senat ne poklanja
vjeru njegovim navodima koji se odnose na razlog zasto je optuzenik Perkovic zahti-
jevao povratni poziv, Naprotiv, optuzeniku Perkovicu je bilo stalo do stvarnog mjesta
boravka Krunoslava Pratesa dana 28. srpnja 1983. godine te do faze u kojoj se nala-
zi njemacka istraga.

192
Ovjereni prttevod e niemackog iezika Stranica 193 od 238

2. Reakcüe u SDB-u nakon obavijesti o ubojstvu Stjepana Burekovica
u Njemackoj (konstatacije pod tockom J.ll.}

Ove se konstatacije temelje na navodima svjedoka Ivana.Lasica koji je iskazao slje-
dece:

„Od mjeseca ozujka 1983. godine bio sam nekih pola godirie naceinik Drugog odjela
SDB-a. Za ubojstvo Burekovica saznao sam dan poslije. Zvali su me iz Ministarstva
vanjskih poslova te ml je kolega istoga ranga rekao: „Danas ti je jeden manje". Ja
sam pitao sta to znaci, a on mi je rekao da je ovaj ubijen u Münchenu te da Nijemci
optuzuju nasu sluzbu. Bio sam sokiran te sam pitao o korne je rijec. Rekao mi je:
INA-direktor. Time je u nasim krugovima bilo jasno na koga se misli. Obavijestio sam
svog nadreäenog Sräana Andrejevica koji je kruzio u svome uredu i rekao: „Moramo
odmah obavijestiti ministra." On je imao slobodan pristup Dolancu te smo izravno
otisli ministru. On je rekao Dolancu kako ja moram podnijeti obavijest. Ja sam podnio
obavüest — i to da Nüemci otvoreno optuzuju nasu Sluzbu — a Dolanc me otvoreno
pitao sta je s ekipom. To je bio moj drugi sok. Ja sam rekao kako ne znam nista vise
te da cu ga obavijestiti olm saznam vise. Dolanc je rekao da ce Nijemci cijelu stvar
staviti na sva zvona jer su to radili i do sada. Dolanc je rekao: „Moramo prestati s ti-
me. Lipozorio sam Franju da moramo prestati s time. Vec smo se blamirali s onim
djetetom u Italiji." Kada je rekao Franjo mislio je na Herljevica, Dolancovog prethod-
nika. Izgleda da je Colak znao vise pojedinosti te me moj nadreäeni uputio na njega.

Narednih dana se nisam trudio saznati nove informacije osim onih koje su ionako
stizale u Sluzbu. Sa Colakom sam razgovarao nekih sat vremena nakon razgovora s
ministrom. Rekao je da je cuo da sam bio kod ministra te da ne trebam biti iznena-
äen. Pitao me jesam li bio u kontaktu s Perkovicem, a sto sam zanijekao. Cak nüe niti
sjeo te je potom otisao u svoj ured.

Kada ga se suocava s ranijim navodima: tocno je da sam u uredu Andrejevica neko-
liko dana nakon Colakove izjave cuo: Ekipa je kompletna. Meäutim, ne mogu reci da
se to odnosi na ekipu na koju je mislio Dolanc. Susreo sam Colaka i Andrejevica ka-
ko ujutro zajedno napustaju zgradu Sluzbe — mozda kako bi se susreli s ekipom. Me-
äutim, ne mogu to sa sigurnoscu povezati s Burekovicem.

193
Ovlereni prüevod s njemackog lezika Stranioa 194 od 238

I iducih dana, mozda cak i mjeseci nisam razgovarao s Perkovicem. Nakon toga bio
sam na sluzbenom sastanku u Zagrebu; ja sam bio inicirao predmetni razgovor, Pi-
tao sam ga u vezi predmeta Burekovic te mu ukazao na to da Nijemci otvoreno vode
istragu protiv nas. Pitao sam ga ocekuje li probleme. On je slegnuo ramenima i pitao
zasto bi njemu trebali nastati problemi. Ja sam na to rekao da sam mislio na naseg
suradnika. On je uzvratio kako to ne vidi, jedino mozda zbog kljuca, 'ali kljuc je imalo
vi5e osoba — medu njima i Burekoviceva Ijubavnica. Kljuc je smatran polazisnom
tockom za pokretanje poiicijske istrage; radilo se o kijucu tiskare u kojoj je Burekovic
proizvodio svoj propagandni materijal. Takve je kijudeve sluzba cesto nabavljala bez
da se odmah radilo u ubojstvu."

U dijelu u kojem se ovaj iskaz odnosi na vlastita zapazanja ovoga svjedoka, Senat
predmetni iskaz smatra potpuno tocnim. Svjedok se, doduse, vidno trudio umanjiti
svoju vlastitu ulogu i svoja saznanja. Stoga je itekako moguce da svjedok zna vise
nego sto zeli reci. Medutim, iskaz kojega je dao u sebi je smislen, navodi detalje te
se ukiapa u sliku koju je ovaj Senat stekao o jugoslavenskoj tajnoj sluzbi. l spomin-
janje kljuca od strane optuzenika Perkovica pred svjedokom Lasicem uklapa se u
naprijed prlkazanu primopredaju kljuda od svjedoka Pratesa k optuzeniku Perkovicu.
lsto tako, nije vidljiv razlog zasto bi svjedok Lasic neopravdano doveo u vezi s
ubojstvom Burekovica i SDB i optuzenika Perkovica.

3. Javni prikaz ubojstva kao obracuna unutar iseljenistva od strane jugoslavenske
Sluzbe drzavne bezbednosti (konstatacije pod tockom J.lll)

a) Konstatacije pod tockom J.lll.1 temelje se na dva dopisa od dana 1. i 2. rujna
1983. godine, kao i na iskazu vjestaka prof. Nielsena koje oyaj Senat slijedi. Vjestak
istice kako su predmetni dokumenti dio akcije „Kvadrat". Kako proizlazi iz dokumen-
tacije predmetne akcije, rijec je o operativnoj akciji SDB-a za nadziranje centra BND-
a u Pullachu.

194
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica t 95 od 238

b} Konstatacije pod tockom J.III.2 temelje se na izvjestaju Milke Vukasinovica od da-
na 28. rujna 1983. godine o navodima suradnika Viktora o susretu s BND-ovim rad-
nikom Neumannom dana 19. i 20. rujna 1983. godine u Grazu. Prema navodima vje-
staka prof: Nielsena i ovaj je izvjestaj dio akcije „Kvadrat" o kojoj postoji dokumenta-
cija u Hrvatskom drzavnom arhivu.

X!I. Vrednovanje iskaza svjedoka

Senat je saslusao veliki broj svjedoka, dijelom u sudnici a dijelom putern video-linka.
Ovo potonje nije islo na stetu ocjene vjerodostojnosti jer su predmetni prijenosi imali
takvu kvalitetu da su svi sudionici u postupku mogli jako dobro promatrati p ona
sanje '
doticnih osoba prilikom davanja iskaza.

Kako je izmedu pocinjenja djela i giavne rasprave proslo znatno vise od 30 godina,
neki su svjedoci imali rupe u sjecanju. Doticnima u pravilu je bilo moguce pomoci na
nacin da ih se suoci s ranijim iskazima. Uslijed navedenog rupe u sjecanju samo u
malom opsegu daju povoda ne slijediti neke svjedoke. Situacüe u kojima je dosio do
toga navedene su u presudi. Uostalom je Senat i zato siijedio svjedoke iz neposred-
nog okruzenja zrtve te iz kruga policijskih sluzbenika koji su radili na tom predmetu
(na iznimke jos cemo se osvrnuti) jer su njihovi iskazi postali pouzdani najkasnije on-
da kada ih se suocilo s ranijim iskazima, a kod tih svjedoka nüe bilo vidljivo da su
osobno zainteresirani po pitanju ishoda ovoga postupka. Veliki dio saslusanih poli-
cijskih sluzbenika vec je u mirovini.

Vrijeme koje je protekio izmedu djela i glavne rasprave za svjedoke nije bilo izgublje-
no. Zivjeii su svoj zivot te su prihvatili da su dozivljaji u vezi pocinjenog djela i doziv-
Ijene istrage u 1983. godini postali dio njihove osobne proslosti. Utoliko u krugu oso-
ba oko Stjepana Burekovica postoji samo iznimka u osobi svjedoka Andresa Jelica
cija su osobna povijest te povijest njegove obitelji, njihova povezanost s hrvatskim
iseljenistvom te razvoj Hrvatske unutar SFRJ doveli do toga da je razvio nostalgican
pogled na svoga strica Banka i oca Ivana. To, medutim, ne mijenja niste na pitanju
vjerodostojnosti njegovih zapazanja. Zakijucno ovaj Senat istice kako je slijedio
saslusane svjedoke iz okolice zrtve iii iz kruga istrage koja je voßena desetljecima, a
Ovlereni prijevod s niernackog jezika
paar
Stranica 196 od 238

bez da je smatrao potrebnim kod svakog svjedoka pojedinacno navesti zasto je po-
vjerovao njegovom iskazu.

Pod tockama B, C i D presuda utvrduje cinjenice koje ulaze u povijest Jugoslavije i
Hrvatske, sigurnosnih struktura u socijalizmu te iseljenistva. Kako proizlazi iz vredno-
vanja dokaza pod tockom L.lll.2, o tim kompleksima konstatacija saslusan je veliki
broj svjedoka iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gare i Srbije. O vjero-
dostojnosti njihovih iskaza opce su konstatacije navedene terno gdje su ti iskazi pos-
tali mjerodavni. Ovo vrüedi i za svjedoka Trazivuka cüi se iskaz odnosi na uni die
samog odvijanja kaznenog djela. Vjerodostojnost je razmatrana terno gdje su iskazi
to zahtijevali, a to vrüedi i za svjedoka Bozidara Spasida.

Medutim, ukupno vrednovanje potrebno je kod svjedoka Krunoslava Pratesa. Vec u
svom kaznenom postupku Krunosiav Prates pouzdano je iskazivao o onim cinjeni-
cama za koje je pred 6. kaznenim senatom Visokog zemaljskog suda u Mgnchenu
smatrao da su za njega „bezopasne". Tako je od samog pocetka slobodno priznao
svojstvo suradnika jer si je bio svjestan cinjenice da je u meduvremenu nastupila
zastara kaznenog progona, Isto tako pouzdano je iskazivao o „sporednim ratistima"
zbivanja koja su se dogodila prije, za vrüeme i poslije pocinjenja kaznenog djela; do-
ticni su iskazi drzali vodu te su ih cesto potvrdivaia i druga dokazna sredstva. Ovo
vrijedi za njegov odnos s dr. Ivanom Jeiicem (i njegovoj obitelji) te s HhlO-om i njego-
vim tamosnjim aktivnostima. Isto tako, ovo vrijedi za njegov odnos s Josipom Perko-
vicem, osobito u doba rate u Jugoslaviji. Optuzenika Mustaca Krunoslav Prates upo-
znao je tek za vrijeme glavne rasprave pred ovim Senatom. Pouzdani su njegovi na-
vodi u vezi njegovog odnosa sa zrtvom, njezinim aktivnostima i njihove suradnje. Vrlo
slicno se ponasao i pred ovim Senatom. U tim „bezopasnim" dijelovima njegovog is-
kaza ovaj ga Senat slüedi.

196
Ovjereni prijevod e njernadkog jezika Stranica 197l od 238

Medutim, Krunoslav Prates do dana danaÄnjeg nije prihvatio, a kamo li da mu je sjelo
to sto ga je 6, kazneni senat dana 16. srpnja 20Q8. godine zbog ubojstva Stjepana
Burekovicaosudio na dozivotnu kaznu zatvora.Kako je iznio ovome Senatu, nada se
ponavljanju postupka i trazi mogucnosti opravdati takav zahtjev za ponavljanje
postupka. Uzimajuci u obzir navedeno postoje düejovi iskaza u kojima je pitanje vje-
rodostojnosti Krunoslava Pratesa problematicno (pitanje kljuca, pitanja kada ce Bu-
rekovic dana 28. srpnja 1983. godine doci u garazu, njegova komunikacija s optuze-
nikom Perkovicem u vezi toga). U tim dijelovima Senat je bio duzan provjeriti drzi'li
iskaz svjedoka vodu te je ii vjerodostojan. Predmetna je provjera usfijedila te je dala
rezultat protiv Krunoslava Pratesa. Ovi se dijelovi iskaza, doduse, odnose na srz do-
kaznog postupka protiv optuzenika. Medutim, Senat je bio u mogucnosti uz raz-
matranje problematicne izjave svjedoka Pratesa izvrsiti potrebna utvrdenja krivnje.

Xtll. Ukupno vrednovanje

Vazuci sve okolnosti ovaj je Senat uvjeren kako je Stjepan Burekovic dana 28. srpnja
1983. godine postao zrtva likvidacije naiozene od strane jugoslavenskog drzavnog
aparata, a u tome su sudjelovala oba optuzenika.

Ovaj rezultat koji je naprijed poblize prikazan proizlazi iz ukupnog vrednovanja svih
okolnosti:

1. U prilog oyom rezultatu govore tocke koje su obradene u okviru razmatranja doka-
za, a od kojih se u nastavku prikazuje najvaznije i navodi jos neke nove:

a) Polazeci od djela u Woifratshausenu potrebno je konstatirati kako je Stjepan Bu-
rekovic osim Krunoslavu Pratesu eventualno jos rekao Damiru Burekovicu da ce u
vrijeme pocinjenja djela biti na mjestu pocinjenja djela.

Herta Stoßberger je znala da. Stjepan Burekovic jas nesto zeli obaviti prije njihovog
planiranog susreta aii nije znala gdje se nalazi tiskara.

Niti kod Damira Burekovica niti kod Herte Stoßberger nije moguce utvrditi postcjanje
motiva zbog kojeg bi angaziraii ubojice da ubüu Stjepana Burekovica.

197
Qvjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 198 od 238

b) Kako je iz naprijed navedenih razloga opisanih u sklopu pojedinacnih vrednovanja
dokaza vjerojatno da je Stjepan Burekovic obavijestio Krunoslava Pratesa o planira-
nom boravku u tiskari u Wojfratshausenu, a nije razvidno da bi jos neka druga osoba
imala i priliku i motiv za ubojstvo, sve se ostale okolnosti bez proturjecja uklapaju u
cjelovitu sliku. Od predmetnih okolnosti ovdje se nabrajaju samo najvaznije:

aa) SDS SRH je nakon njegovog bijega maksimalnom snagom vodio istragu protiv
Stjepana Burekovica. Za provedbu ove istrage bili su odgovorni optuzenik Mustac
kao poiiticki nacelnik ove sju2be te optuzenik Perkovic kao nacelnik Drugog odjela
(neprijateljska emigracija). Vec kratko vremena nakon bijega Stjepan Burekovic je
postao istaknuta licnost hrvatskog iseljenistva te se spremao na kandidaturu za HNV
sto bi jos vise ojacalo njegov utjecaj, Osim toga je izazivao vlastodrsce svojim kritic-
kim knjigama.

bb) Svojim prikazom rezultata SDS-ove istrage pred politickim nositeljima odluka koji
su u Hrvatskoj izmec1u ostajog bili zastupljeni u Savjetu za zastitu ustavnog poretka,
optuzenik Mustac ocrtao je jasnu sliku Stjepana Burekovica kao neprijatelja. Stane
Dolanc u jugoslavenskim je medijima odradio svoje kada je znatno pretjerao u prika-
zu afere lNA te uloge Stjepana Burekovica u toj aferi.

cc) Suradnik SDS-a Krunoslav Prates bio je jedna od malobrojnih osoba kojoj je
Stjepan Burekovic vjerovao. Podrzavao ga je prilikom izdavanja njegovih knjiga te
kod izrade clanaka u tiskovini koju je izdavao HNO, a ciji je on bio glavni urednik. Bio
je vlasnik tiskare, mjesta pocinjenja djela.

dd) Optuzenik Perkovic bio je oficir za vezu Krunoslava Pratesa. Krunoslav Prates
svom je oficiru za vezu Perkovicu predao kopiju kljuca za mjesto pocinjenja djela.

ee) Prates je obavijestio optuzenika Perkovica kada ce Stjepan Burekovic doci na
mjesto pocinjenja djeia. O tome je Stjepan Burekovic bio obavijestio Krunoslava Pra-
tesa buduci je namjeravao na kasnijem mjestu pocinjenja djela pohraniti clanak koje-
ga je bio napisao, a koji je clanak trebao biti objavljen u tiskovini HNO-a.

198
Oviereni prijevod'snlemackog lezi
ka Stranica 199 od 238

ff) Ove informacije optuzenik Perkovic je izravno iii preko trecih osoba proslijedio ne-
posrednim pociniteljima djela.

gg) Ovi su, koristeci za to kopiju kljuca, usli u prostorije Krunoslava Pratesa te su na
mjestu pocinjenja djela sacekali svoju zrtvu. Na bravi su nadeni tragovi koristenja
kopüe kljuca, a slika tragova u garazi omogucuje zakljucak da su pocinitelji tarne bili
sakriveni i da su cekali svoju zrtvu.

hh) Ove miere SDB je pratio dezinformacijama koje je organizirao i prije i poslije
pocinjenja djeia. Predmetne su dezinformacije imale. i taj cilj da ubojstvo Stjepana
Burekovica prikazu kao obracun menu iseljenicima kako bi se moglo poricati odgo-
vornost SDB-a i SDS-a.

ii) Za vrijeme pocinjenja djeia Krunoslav Prates imao je alibi kojega je potvrdilo puno
ljudi. Uslijed toga nije postojala opasnost da bi mogle biti vodena istraga protiv njega
koja bi otkrila njegove kontakte sa SDS-om.

jj) i telefonski kontakti izmedu optuzenika Perkovica i Krunoslava Pratesa koji za-
pocinju u vecernjim satima dana kada je djelo pocinjeno, a ies jos nije naden te se
nastavljaju den poslije pronalaska lesa takoder potvrduju da su obojica sudjelovala u
provedbi djela. Pitanje u vezi mjesta boravka Krunoslava Pratesa koji je bio u posje-
du jednoga od tri kijuca drvenih vrata koji su sluzbeno bili u optjecaju utoliko je od
centrainog znacaja. Naime, u sklopu istrage je biio odlucujuce jesu li pocinitelji uspjeli
uci u prostodje bez ostavljanja tragova obijanja kako zeljeznih tako i garaznih vrata te
— osobito — kako je to uspjelo pociniteljima. Stoga je razumljivo da optuzenik Perkovic
zbog pocinjenog djeia jas posiije 22.00 sata stupa u kontakt s Krunosiavom Prate-
som. Rana tnformacüa o supljinama u njegovom alibiju te o pokretanju istraznog pos-
tupka protiv njega za SDS i SDB bili su od odlucujuce vaznosti. Postojala je, naime,
opasnost da se u sklopu eventualno pokrenute istrage protiv njega otkrije i njegov
rad za SDS te, u konacnici, njegovo sudjelovanje u ubojstvu. U slucaju ranog dobi-
vanja informacija o pokrenutoj istrazi protiv svojih supociniteija optuzenik, ali i Stane
Dolanc imali bi mogucnost u vezi ove osjetljive vanjskopoliticke aktivnosti poduzeti
protumjere te na taj nacin sprijeciti iii barem smanjiti vanjskopoliticku stetu. Osim to-
ga, takve su informacije bile vazne i za vrijeme prijeiaza „ekipe" preko drzavne grani-
ce.

199
Ovlereni priievod a nlemackog lezika Stranica 200 od 238

kk) Savezni sekretar unutrasnjih posiova Stane Dolanc je nakon sto je naden lee
Stjepana Burekovica bio u brizi za „ekipu" cime je mislio na pocinitelje. Stanko Colak
(SDö) stupio je u kontakt s optuzenikom Perkovicem, a u sto se uklapa situacija prije
putovanja za Luksemburg u svrhu primopredaje kopije kijuca (vidi pod I.IX.1.a.aa. (1)
(b)) koju svjedok Trazivuk opisuje u intervju-u tiskovini „Duga". Kako tamo navodi,
Stanko Colak je jako dugo s optuzenikom Perkovicem vijecao u Zagrebu, a nakon
toga svjedok Trazivuk dobio je nalog „procesljati" dokumentaciju u vezi Stjepana Bu-
rekovica te je potom uslijedio put za Luksemburg kako bi se izvrsila primopredaja
kijuca. Kontakti izmedu Stanks Colaka (SDö) i optuzenika Perkovica u vezi Stjepana
Burekovica te ubojstvo potonjeg potvrduju da su bili ukljuceni u ubojstvo.

II) Planiranje ubojstva nekog iseijenika za SDS/SDö, a osobito za optuzenika Perko-
vica, nüe predstavljalo jedinstvenu akcüu.

S jedne strane, optuzenik Perkovic vec je prije toga dao Josefu Mü[leru nalog ubiti
jednog iseljenika (vidi pod L.lll,2.c.dd). Kako je cijela stvar unatoc razotkrivanju od
strane njemacke policüe dobro zavrsila, a radnik SDS-a se nakon razmjene mogao
vratiti u SFRJ, ne moze biti nikakve rijeci o ucinku zastrasivanja.

S druge strane, ubojstvo Burekovica se uklapa u seriju ubojstava koja su drzavna
tijela SFRJ pocinila na njemackom tlu (vidi s tim u vezi tocke D.i.2. i L.lll.2).

2, Pored okolnosti koje su vec navedene u sklopu vrednovanja pojedinih indicija,
nastavno navedene okolnosti u sklopu cjelokupnog vrednovanja ne proturjece pacini-
teljstvu:

a) Nije bilo moguce utvrditi koliko je kljuceva izvorno biio izdano za zeljezna vrata i
cilindar koji je u trenutku pocinjenja djela bio ugraden u garaznim vratima. Utvrdeno
je kako su u trenutku'pocinjenja djeia u optjecaju bila cetiri kljuca garaznih vrata (po
jeden su kljuc imali Krunoslav Prates, Eva Kaiix i Stjepan Burekovic, te kopija za ne-
posredne pocinitelje) kao i dva kljiica zeljeznih vrata (jedan je kljuc lezao u srednjoj
prostoriji, a jedan je kljuc imao domar za nepredvicTene situacije). Originalne kijuceve
Krunoslav Prates dobio je od prethodnog posjednika, svjedoka Gesiericha. Kako,
mecTutim, nema indicija (kao sto je naprüed navedeno) da bi ubojstvo pocinile neke
druge osobe, okolnost da su eventualno postojali daljnji kijucevi iii da je bilo vise ko-
pija kljuca nema odlucujuce znacenje.

200
Ovjereni prijevod e njemackog jeaka Stranica 201 od 238

b) isto tako nisu nacTene indicije da je neka druga tajna sluzba nafozila ubojstvo Stje-
pana Burekovica. Ovo osobito vrijedi za nastavno navedene tajne sluzbe:

aa) Prema uvjerenju ovoga Senate ne dolazi u obzir da je predmetno ubojstvo izvrsio
BND. Za takvo sto nije vidljiv motiv. Stjepan Burekovic je od travnja 1975. godine do
sijecnja 1983. godine bio suradnik BND-a. Suradnja je sporazumno okoncana u
sijecnju 1983. godine, a sto proizlazi iz izvjestaja sa susreta od dana 14. sijecnja
1983. godine. Za BND je razlog za obustavu suradnje bio u tome sto se Stjepan Bu-
rekovic nije drzao uputa — protivno uputi BND-a izdavao je svoje knjige.u kojima je
kritizirao rezim. Stjepan Burekovic je pak okoncao suradnju zbog straha od atentata
jugoslavenske tajne sjuzbe iii ostalih organizacija. Ovo je utvrdeno temeljem mis-
ijenja BND-a od dana 3. ozujka 2015, godine.

bb) Isto take suvise le apstraktno da je ubojstvo uslijedilo po vojnim obavjestajnim
sluzbama Jugoslavije — primjerice zbog toga sto je zrtva izdala neke jugoslavenske
vojne tajne BND-u.

(1) Druga uprava generalstaba Saveznog sekretarijata narodne obrane ne dolazi u
obzir vec iz razioga sto operacije u vezi izdaje vojne tajne nisu ulazile u njezinu nad-
leznost; Druga uprava generalstaba imala je zadatak sakupljati informacüe o naoru-
zanim vojnim formacijama potencijalnih agresora kako bi sprüecija iznenadni napad.

Konstatacije o podrucju nadleznosti temelje se na podacima svjedoka Milane Damja-
novica. Prema vlastitom kazivanju, svjedok je nakon zavrsetka vojne obuke od 1975.
do 1991. godine bio vojnik Jugoslavenske narodne armüe. U razdoblju od 1978. do
1983. godine bio je atase vojnog zrakoplovstva u veleposlanstvu SFRJ u Londonu, a
na kraju je radio u operativnom centru u Beogradu u Drugoj upravi general5taba.
Oruzane snage napustio je 1991. godine na vlastiti zahtjev u cinu pukovnika.

201
Ovjereni prijevod a njemackorj jezika Siranica 202 od 238

(2) KOS je bio zaduzen za zastitu vojnih postrojenja, zastitu predsjednika drzave na
putovanjima u inozemstvo te za zastitu i nadziranje pripadnika i civilnih radnika
vojske. Medutim, KOS-u nije bilo dozvoljeno zbog izdaje vojnih tajni poduzimati mjere
iii provoditi istrage protiv civila; za takvo äto iskljucivo su bile nadlezne sluzbe drzav-
ne sigurnosti. Stoga upletenost KOS-a u likvidaciju ne dolazi u obzir, makar je KOS u
inozemstvu imao vlastitu suradnicku mrezu.

Konstatacije o nadleznostima KOS-a temeije se na podacima svjedoka Marjaha
Kranjca koji je od 1962. godine radio u Upravi bezbednosti JNA te je od 1984. do
1987. godine bio nacelnik jednog tamosnjeg odjeia. Nadalje, ove se konstatacije te-
melje na navodima svjedoka Aleksandra Vasitjevica koji je od 1965. do 1988. godine
radio u Upravi bezbednosti JNA. U skladu s nadleznostima, operativna obrada „Brk'
protiv Stjepana Burekovica koju je optuzenik Mustac u svojstvu nacelnika SDS-a
SRH odobrio dana 7. srpnja 1982. godine odnosila se i na istrazivanje pitanja je li
Burekovic bio suradnik neke inozemne obavjestajne sluzbe.

Nakon sto su postali vidljivi indiciji za sumnju u eventualnu izdaju vojnih tajni, KOS se
krajem 1982. godine usredotocio na to da utvrdi eventualno nastalu stetu„da je ukio-
ni prikladnim mjerama te da poduzme preventivne mjere kako bi sprijecio buduce
stete. Po nalogu saveznog sekretara za obranu, Branka Mamule, KOS i Uprava bez-
bednosti krajem 1982. godine pokrecu istragu koja treba utvrditi stetu koja je za JNA
prouzrocena eventualnom izdajom. Tako se izmedu ostaiog utvrdilo da je Stjepan
Burekovic izdao tehnicke detalje o vojnim spremnicima nafte, uslijed cega je BND
saznao koliko dugo bi jugoslavenske zalihe izdrzale u slucaju rata. Na podzemnom
aerodromu u Bihacu pojacana je kontraobavjestajna sluzba te je postavljen novi ter-
minal goriva.

202
gi~v x
Ovjereni pdlevod s niemackog lezika Stranica 203 od 238

Ove se konstatacije temelje na navodima svjedoka Milana Damjanovica koji je iska-
zao da je do svojih saznanja dosao kroz razgovore s vojnim nacelnikom vojne oba-
vjestajne sluzbe, admiralom Doje.

Sto se tice posljedica eventualne izdaje tajne za radnu organizaciju INA, ovaj Senat
slijedi navode vjestaka Nielsena. Vjestak istice kako je u ozujku 1984. godine u INA-i
odrzan jedan sastanak na kojem su bili predstavnici JNA i RSUp-a (Repubiickog sek-
retarijata unutrasnjih poslova SRH) — meclu njima i optuzenik Mustac kao nacelnik
SDS-a. Svrha sastanka hila je ta da se postigne sporazum o osiguravanju podrucja
rada u kojima radna organizacija INA radi za JNA.

cc) Nisu se pokazale indicije da je likvidaciju nalozila obavjestajna siuzba Saveznog
sekretarijata inostranih poslova. Osim toga, za takav nalog nije razvidan niti motiv.

c) Prema uvjerenju Senata pocinitelji izvorno nisu.planirali otmicu koja je propaia ka-
da se pristupilo pocinjenju djela.

Svjedok Dusan Stupar navodi kako mu je pokojni Zeljko Raznatovic zvan „Arkan"
ispricao da je sudjelovao u pocinjenju djela. Plan je bio izvrsiti otmicu Stjepana Bure-
kovica iz Njemacke za Jugoslaviju. Meäutim, ta je otmica eskalirala. Svjedok nadalje
navodi da je od jedne druge osobe cije ime nije bio spreman navesti saznao da je
pokojni Boräe Bozovic zvan „Giska" toj drugoj osobi rekao da je sudjeiovao u namje-
ravanoj otmici koja je, meäutim, eskalirala.

Uzimajuci u obzir sijed radnji pocinjenja djela (odvüanje kaznenog djela) te ozlijede
koje su nanesene zrtvi, nemoguce je prihvatiti da je rijec o otmici koja je eskalirala a
koja bi se, primjerice, provela iz razloga da se Stjepanu Burekovicu sudi zbog veleiz-
daje. Koristenje streljivog oruzja te oruäa za udaranje, kao i cijelo odvijanje kaznenog
djela govore protiv planirane otmice. Veä je napad uslijedio odzada, i to ispaljivanjem
hitca na zrtvu neposredno nakon sto je Burekovic polozio clanak na fotokopirni stroj.
Daljnji su hitci pogodili zrtvu izmeäu ostalog u potiijak te u trup (u gornjem dijelu tijela
u podrucju lijevih pluca i kriza). Sve i da su pocinitelji Xrtvu najprüe pogodili samo u
podrucju ruku, ovaj je Senat uvjeren kako se nije radilo o planiranoj otmici. Naprotiv,
tada bi se upotrijebilo sredstva za osamucenje zrtve, a oruzje bi sluzilo samo kao
sredstvo za zastrasivanje.

203
Ovjereni prijevod e njemackog jezika Stranica 204 od 238

Da nije moguce iskljuciti da je djelo pocinjeno uz pomoc jedne lopate na preklapanje
ne potvrduje niti hipotezu o otmici niti da je rijec o spontanom djelu. Naprotiv, ovaj je
Senat zbog situacije tragova te koristenja streljivog oruzja temeljem sveukupnog
vrednovanja uvjeren da je bilo planirano ubojstvo.

d) Okojnost da istraga koje je protiv Stjepana Burekovica bila pokrenuta u sklopu
operativne obrade „Brk", a kojom je obradom upravljao Centar SDS-a Zagreb, nije
obustavljena odmah poslije Burekoviceve smrti ne pobija to da je rijec o likvidaciji
koju je nalozio SDS SRH, a u kojoj su likvidaciji sudjelovali optuzenici te s kojom je
bio sugiasan Savezni sekretarijat unutrasnjih poslova. Predmetna istraga, naime, nije
bila ogranicena samo na Stjepana Burekovica. Naprotiv: obuhvacala je siroku skupi-
nu osoba i organizacija s kojima je Burekovic imao koritakt kako bi ustanovila njihovu
upletenost u zbivanja.

Navedeno je utvrcTeno temeljem vjerodostojnih navoda svjedoka Mise Deverica, refe-
renta u akciji „Brk" Centra SDS-a Zagreb. Uostalom, navedeno proizlazi i iz navoda
vjestaka prof. dr. Nieisena koji istice kako je Center SDS-a Zagreb u mjesecu ozujku
191)4, godine izradio plan provedbe daljnjih mjera protiv 34 osobe koje su imale kon-
takte sa Stjepanom Burekovicem. Protiv tih osoba primijenjene su razlicite mjere,
izmedu ostalog ispitivanja, pretrage i prisluskivanja kako bi se utvrdilo kolaboratere
Stjepana Burekovica u Jugosiaviji.

e) Da je optuzenik Josip Perkovic poslije ubojstva Stjepana Burekovlca uputio SDB-u
protestno pismo kojim ovaj Senat ne raspolaze i ciji mu sadrzaj stoga nije poznat, ne
iskljucuje niti njegovo pooiniteljstvo niti pociniteljstvo optuzenika Mustaoa. U tom pis-
mo navodno se radi o izvjestajima u medijima i giasinama koje su bile u optjecaju, a
po kojima je SDB kao neposredne pocinitelje bio izabrao kriminalce.

204
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 205 od 238

Navedeno je utvräeno temeijem vjerodostojnih iskaza svjedoka Tomislava Micica,
Jana Gabrisa i Branka Trazivuka. Svjedok Branko Trazivuk je iskazao kako su nakon
pocinjenja djela voäeni informativni razgovori s osobama iz kriminalnog miljea. Jedna
od njih navela je kako se jedna skupina kriminaiaca u Beogradu hvali da su oni poci-
nili to djelo. To je bio povod da zajedno s optuzenikom Perkovicem sastavi protestno
pismo upuceno Saveznom sekretarijatu unutrasnjih poslova cijeg se tocnog sadrzaja
vise ne sjeca. Kaze kako je Perkovic bio vrlo Ijut zbog postupanja savezne sluzbe
koje je u konacnici ugrozilo i njegovog suradnika. Svjedok Tomislav Micic kazao je
kako mu je optuzenik Perkovic u sklopu razgovora o ubojstvu Stjepana Burekovica
kazao da je nakon predmetnog ubojstva uputio protestni dopis saveznom SDB-u u
Beograd. I svjedok Jan Gabris je rekao kako mu je Perkovic govorio o nekom pro-
testnom dopisu. Meäutim, on taj dopis nije vidio.

Ovaj je Senat uvjeren kako je optuzeniku Perkovicu samo bilo stalo do ucinka kojega
su ovi medijski izvje5taji i ove glasine imali na jugoslavensku javnost jer su predmetni
izvjestaji i glasine dali naslutiti da pukotina kroz koju su iscurili lezi kod SDB-a. Zbog
toga je postojala opasnost povezivanja hrvatske Sluzbe drzavne sigurnosti s poctn-
jenjem ovoga djela, a na taj je nacin Perkovicev suradnik Krunoslav Prates mogao
doci u fokus istrage. Iz predmetnog dopisa ne proizlazi da njje osobno sudjeiovao u
pocinjenju djeia.

f) Okolnost,da osim svjedoka Trazivuka (a niti taj ovo nije iskazao pred sudom) niti
jeden bivsi radnik SDS-a (kao, primjerice, svjedoci Bego, Deverlc i Ljubicic) nije iska-
zao nista o planovima za ubojstvo Stjepana Burekovica i o samome ubojstvu takoäer
ne pobija to da je SDS inicirao predmetnu likvidaciju. Prema zakonskim propisima
koji su u vrijeme pocinjenja djela vrijedili u Jugosiaviji, likvidacije nisu bile dozvoljene.
U takve je akcije bio upucen samo mali krug Ijudi odgovornih za njihovu provedbu.
Pored toga nije iskljuceno niti to da saslusani svjedoci samo zato nisu iskazali ono
sto znaju kako bi stitiii svoje bivse kolege iii SDS odnosno kako bi sprijecili da se
kazneno goni njih osobno.

g) Nema indicija da je djelo pocinjeno iz osobnih razloga. Ne postoje osobe koje bi
imale takav motiv. Damir Burekovic, sin zttve, niste nüe iskazivao o sukobima u o-
sobnom okruzenju zrtve. Takoäer niti jedan drugi svjedok iz osobnog okruzenja zrtve
nije iskazivao tako nesto. Naprotiv, iz njihovih je iskaza moguce razabrati kako se

205
$7406
Ovjereni prijevod a njernackog jezika Stranica 2I36 od 238

Stjepan Burekovic nakon svog doiaska u Njemacku bez bilo kakvog konflikta i bez
poteskoca uklopio u situaciju-u njemackom drustvu i hrvatskom iseljenistvu.

h) Za ovaj Senat takoßer nije bilo razvidno da je ubojstvo Stjepana Burekovica pos-
Ijedica iii rezultat sukoba unutar hrvatskog iseljeni5tva te da ga je zbog tako neceg
ubio neki pripadnik iseijenicke zajednice. Cak nema niti indicija da su postojali takvi
sukobi oko njega iii s njime. Naprotiv, neposredno nakon sto je stupio i kontakt s dr.
lvanom Jelicem, Stjepan Burekovic je u hrvatskoj iseljenickoj zajednici stekao imidz
'koji je bio obiljezen simpatijama i divljenjem. S iseljenickom zajednicom nije morao
rjesavati nikakva financijska pitanja; bio je financüski sreßen. Politicki je zastupao
umjerenu poziciju s kojom se mogao sloziti i dr. Ivan Jelic. U vremenu koje je siijedi-
lo, njegove knjige i ostale publicisticke aktivnosti pojaca(e su osnovu za simpatije i
divljenje meßu hrvatskim iseljenicima, a sto je izmeßu ostalog vidljivo na primjerirna
njegova uspjeha na sajmu knjiga u Frankfurtu te njegovoj kandidaturi za HNV. Naj-
kasnüe 1983. godine vise nije bio samo nositelj simpatija vec i nada hrvatskih iselje-
nika koji su vjerovali da ce Burekovic uspjeti uciniti nesto sto malo karizmaticni dr.
Ivan Jelic godinama nije bio uspio: da prevlada atomizaciju hrvatskih iseljenika u iz-
razito male skupine. Pri tome mozda je igralo ulogu i to da su od bivseg gospodar-
skog menadzera u velikoj radnoj organizaciji ocekivali veci organizacijski talent. Jos
desetljecima nakon njegove smrti, u iskazima svjedoka iz redova bivse hrvatske ise-
Ijenicke zajednice primjetno je bilo odreßeno divljenje.

Ukoliko su pojedine osobe trazile blizinu Stjepana Burekovica, a on iii Damir Bureko-
vic su ih smatrali sumnjivim primjerice iz razloga sto su htjeli izraditi fotografije, moze
se pretpostaviti da su doticne osobe bili radnici iii suradnici neke jugoslavenske sluz-
be drzavne sigurnosti. Meßutjm, ovaj Senat nije nasao nikakve indicije da bi agresije
protiv Stjepana Burekovica potjecale iz redova iseljenistva.

i) Mogucnosti koju je navela obrana da je Stjepan Burekovic s pociniteljima dogovo-
rio susret u Wolfratshausenu jer je trebao nekoga tko bi dosao po njegovo vozilo koje
se nalazilo na pocetnoj poziciji voznje gumenjakom ovaj se Senat ne priblizava.
Obrana ovu mogucnosti zeli izvesti iz.toga sto je ispod lesa zrtve naßen njezin kljuc
vozila, a ujedno postoje indicije da je predmetno vozilo — uz pomoc kopije kijuca koju
je bio donio Burekovic — poslije pocinjenja djela pomicano i potom ocisceno od svih
tragova.

206
Ovjereni prijevod e njernackog jezika Siranica 207 od 238

S jedne strane, dogovor izmeäu Stjepana Burekovica i Herte Stoßberger prema nje-
zinom je kazivanju glasio tako da svatko sa svojim vozilo doäe za Wolfratshausen.
Na taj je nacin bilo vrlo jednostavno otici po vozilo koje bi se ostavi(o na mjestu po-
cetka voznje gumenjakom te nije bilo potrebe nekoj drugoj osobit predati kopüu
kljuca:

S druge strane, moguce je da je Burekovic iz nekih drugih razloga kod sebe imao
dva kljuca vozila te da su pocinitelji ukrali drugi kljuc vozila i njime pomaknuli vozilo
bez da su se prethodno dogovorili sa Stjepanom Burekovicem. Naime, ipak su poci-
nitelji nakon djela ukrali zrtvin kljuc garaze, uslijed cega je moguce da se na istom
snopu kljuceva nalazio i kljuc za vozilo.

j) Ne postoje nikakve opipljive indicije za varijantu koju je pdikazala obrana, a po kojoj
je Stjepan Burekovic sa svojim ubojicama dogovorio susret kod garaze u Wol-
fratshausenu da bi terno preuzeo gumenjak te eventualno daljnji pribor za izlet brodi-
com i rostilj nakon te voznje.

Iz toga sto u vozilu Burekovica nisu naäeni niti gumenjak niti ro5tilj ovaj Senat ne iz-
vodi zakljucak da je bio dogovorio susret sa svojim ubojicama kako bi preuzeo nave-
dene predmete. Naprotiv, plauzibilno je da je Burekovic namjeravao — neovisno o
tome je li to moguce iii nije — primjerice u Bad Tölz-u unajmiti gumenjak te ispeci ros-
tilj na posuäenom rostilju iii na otvorenoj vatri.

207
Ovjereni Orijevod s njernackoa jezika Stranica 208 od 238

M. Pravno vrednovanje

Optuzenici su ponaosob krivi zbog ubojstva pocinjenog kao posredni pocinitelji, a
sukladno paragrafima 211, 212, 25 st. 1 i st. 2 StGB-a.

i. Posredno pociniteljstvo

1. Savezni vrhovni sud u svome pravorijeku o kaznenoj odgovornosti clanova Nacio-
nalnog vijeca za obranu DDR-a za namjerna ubojstva bjegunaca koja su ubojstva
pocinjena od strane vojnika za nadzor granice (BGHSt. 40, str. 218. i sljedece) istice:

„(t) Ukoliko netko postupa bez zablude te ukoliko njie umanjena sposobnosl krivnje,
osoba f<o)a stoji iza njega (osoba koja djefuje iz pozadine) redovito nije posredni
pocinifejl. Ovo osobito vrj iedi u situacjiama u kojima neposredni pocinitej lvlada zbi-
vanjima i zeli vladati zbivanjima sveobuhvatno, i to ne samo pravno vec prjie svega
cinj enicno. Tada osoba koj a stoji iza nj ega u pravilu nema vlast nad dj elom.

(2) Postoje, mecrutim, skupine slucaj eva u kojima unatoc neograniceno odgovornom
neposrednom pocinitejlu doprinos osobe koja sfoji iza njega gofovo aufomatski do-
vodi do ispunjenja elemenata kaznenog djela koje ovaj potonji upravo i zeli postici.
Takvo sto moze se dogoditi ukoliko osoba koja djeluje iz pozadine koristi okvime
uvjete postojede zbog organizacjiskih struktura, a unutar kojih njezin doprinos dj elu
pokrece redovan slijed zbivanja. Takvi okvirni uvjeti s redovnim slijedom zbivanja
osohito dolaze u obzir kod drzavnih i poduzetnickih organizacjia te organizacija sfid-
nim poslovnim organizacjiama, kao i kada postoji hj ierarhjia davanja naloga. Ukoliko
osoba koja djefuje iz pozadine postupa u takvoj situaciji, a pri tome zna za ove uvjete
t e osobitoiskoristava bezuvjetnu spremnost neposrednog pocinitejla daispuni e l e -
mente djela, fe ukoliko osoba koje djeluje iz pozadine zefi postici uspjeh kao rezultat
vlastitog postupanja, ondaje ta osoha koja djefuje iz pozadine posredni pocinitejl.

Ta osoba posjeduje vlast nad djelom. Zbivanjima vlada znatnojace nego sto je
potrebno u nekim drugim konstelacijama u kojima se bez sumnji smatra daj e rjiec o
posrednom pocini
tejlstvu kao stoje slucaj kod upotrebe neograniceno odgovornog
alata koje ne moze biti pocinitej lsamo zato sto mu nedostaje osobna obveza iii sto
nema posebnu namjeru kojaje propisana zakonom. lsto tako,iu slucaju alata ko
jeje

208
Ovjereni prijevcd a njernackeg jeztka Stranica 209 ad 238

u zabludi iii alata koje nema krivnj u cesti su slucajevi kod kojih posredni pocinitejl
znatnomanje upravjla nastupanjem uspjeha nego u slucajevima opisane vrste.

iosoba koje djeiuje iz pozadine ima
U slucajevima o kojima je ovdj e potrebno odiucit
sveobuhvatnu vojludrzanja vlasti nad djelom kada zna da protupravna odiuka koju
dejos donijetineposredni poäinitej
l,a kojaje vec predodredena zbog okvirnih uv
jeta,
ne spj
recava ostvarenje uspjeha kojega zelipost
iciosoba koja djelujeiz pozadine.

Ukoliko se osobu koja djeluj e iz pozadine u takvim slucaj evima ne bi tretiraio kao
pocinitejla, takvo sto ne bi odgovaralo tezini njezinog doprinosa djelu, buduci da vrio
cesfo odgovornost ne opada sfoje vedi odmak od samog mjesfa pocin
j enja djela
vec, naprofiv, raste (E.-C. Schroeder, Pocinitej liza pocinitejla (Der Täter hinter dem
Tä terj, 1965., str. 166.'j,

Posredno pocinitejlstvo shvaceno na takav nacin nece dolaziti u obzir samo u slu-
cajevima zlouporabe drzavnih ovlasti ved i u slucajevima zlocina pocinjenih slicno
mafiji kod kojih prostorna, vremenska i hijerarhijska odvoj enost izmedu celnih osoba
organizacjie odgovomih za nalogei neposrednih pocinitejla proturjeci supocinitejlstvu
s podjelom rada.Na fajje naäin moguce rj
iesit
iiproblem odgovornosti u radu gospo-
darskih subjekata. Pored toga, posredno pocinitejlstvo shvaceno na takav nacin do-
lazi 'u obzir kod cinjenicnih stanja poput onoga koje je opisano u odluci BGHSt 3,
110, a u kojem pocinitej lsvjesno koristi protupravno djelujuci drzavni aparat kako bi
postigao vlastite cijleve.

je dobre iiizle vojle osohe koja neposredno djeluje, a na koje de pifanje u poj e-
Pitan
dinom sluäaju biti vrlo tesko odgovoriti kod takvog jresenja viäe nije bitno." (BGHSt.
40, 218, str. 236. i sjledeca).

Sukladno navedenom moraju biti ispunjene sljedece pretpostavke da bi se radilo o
posrednom pociniteljstvu:

a) Zbog organizacjjskih struktura postoji redovan slijed zbivanja.

b) Osoba koje djeluje' iz pozadine kao clan organizacije pokrece taj redovan slijed
zbivanja.

c) Osoba koja djeluje iz pozadine zeii postici uspjeh kao rezultat vlastitog djelovanja.

I
209
Ovjerent prijevod s nj ernackogjezika Stranica 210 od 228

2. Navedene pretpostavke u ovom su slucaju ispunjene:

a) Hrvatski SDS, podjednako kao i SDB, bili su organizacije obiljezene naglasenom
hijerarhijom u kojima je postojao redovan slijed zbivanja. Barem kada je rijec o likvi-
dacüama u inozemstvu, SDS i SDB bili su postavljeni na dvije hijerarhijski ureäene
razine; takva likvidacija samo je mogla uslijediti uz suglasnost Saveznog sekretarijata
unutrasnjih poslova unutar kojega je djelovao SDB. Postojala je mogucnost da ruko-
vodstvo Saveznog sekretarijata unutrasnjih poslova SDB-u dade naloge odnosno da,
u slucaju SRH, da rukovodstvo Sekretarijata unutrasnjih poslova preko centrale SDS-
a dade naloge koji ce sezati sve do pojedinih lokalnih nacelnika. Ovaj Senat, doduse,
nije uspio utvrditi da su osobe koje su djelovale na licu mjesta i izvrsili ubojstvo Stje-
pana Burekovica biTi radnici hrvatskog SDS-a. Meäutim, u svakom je slucaju radnik
SDB-a ifi SDS-a koji je nalozio izvrsenje ubojstva iii sastavio i nadzirao ekipu za
predmetno ubojstvo bio ovlasten dati upute placenim ubojicama koje su izvrsile
ubojstvo. Ovo doiazi do izrazaja u odlukama tipa kada ce pfacene ubojice napustiti
SFRJ, gdje ce boraviti do samog pocinjenja djela i kada ce krenuti natrag u Jugosla-
viju bez da postoji rizik otkrivanja. Placene ubojice ukljucene su u organizaciju samim
nalogom, primopredajom kljuca i dobivenim naiozima kako u vezi rnjesta tako i u vezi
trenutka ubojstva. Nije bitno je l i izmeäu placenih ubojica i SDS-a iii,cijelo-
jugoslavenskog SDB-a postojao sluzbeni radni odnos. Vec u velikom broju ranijih
slucajeva na hrvatske ise(jenike u Europi pocinjeni su atentati po nalogu SDB-a/SDS-
a. Predmetni atentati nisu, doduse, uvijek polucili uspjeh, aii se moze reci da je
postojalo redovno postupanje pocev od donosenja odluke na razini Saveza iii repub-
iika preko pdipreme pocinjenja djela od strane SDB-a/SDS-a (uhoäenje zrtve, prona-
fazak prikladnog mjesta i trenutka pocinjenja djela) sve do neposrednog pocinjenja
(izvoäenja) djela od strane odgovarajuce instruiranih pocinitelja.

b) Optuzenici su kao clanovi hrvatskog SDS-a pokrenuli ovaj redovan slijed zbivanja
kako bi se ubilo Burekovfca.

Optuzenik Mustac je u svojstvu politickog nacelnika SDS-a proslijedio odluku o
ubojstvu Stjepana Burekovjca optuzeniku Perkovicu te mu naredio da tu odluku pro-
vede u djelo, i to nakon sto je bila postignuta suglasnost sa Saveznim sekretarijatom
unutrasnjih poslova i njemu pripadajucem SDB-u.

210
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 211 od 238

Optuzenik Perkovic je u svojstvu naceinika Drugog odjela (neprijateljska emigracija)
centrale SDS-a ispunio predmetni nalog. Dao je sam nalog za ubojstvo iii izravno iii
preko trecih osoba neposrednim pociniteijima te je u tu svrhu osobito proslijedio in-
formacije koje su prostorno i vremenski omogucile pocinjenje, te kijuc garaze kao
kasnijeg mjesta pocinjenja djela, a sto je sve prethodno bio dobio od svog izvora-
svjedoka Pratesa.

Neposredni pocinitelji samo su djelovali kao izvrsno tijelo (izvrsitelji) i pri tome bili u-
kljuceni u jednu hijerarhiju u kojoj je njihova uloga bila cvrsto odreßena.

c) Optuzenici su i htjeli predmetni uspjeh kao rezultat vlastitog djelovanja.

Kod optuzenika Perkovica ovo postaje jasno po tome sto je nabavio kljuc garaze kao
kasnijeg mjesta pocinjenja djela te informacije koje su prostorno i vremenski omo-
gucile samo ubojstvo. Cvrsto je bio ukljucen u strukturu SDS-a te se vec bio popeo
na dosta visoki polozaj (nacelnik odjela u centraii). Pokazao je posebno zalaganje jer
je i nadalje vodio svjedoka Pratesa kao izvora — cak i nakon sto je preuzeo duznost
nacelnika odjela u centraii SDS-a. Mogao je i htio je da potpuna „pasivizacije" — i to u
obliku likvidacije — jednog hrvatskog iseljenika koji je kritizirao rezim bude uspjeh
hrvatskog SDS-a i njega samog buduci su odlucujuca sredstva koje su omoguciia
ubojstvo dostavljena od njegovog izvora Prafesa.

SDS SRH je 1982. godine postao mets kritika jer je trajalo nekoliko tjedana dok je
sluzbeno saznao za nestanak Stjepana Burekovica, a potom mu je trebalo jas doste
vremena dok je uspio lokalizirati Stjepana Burekovica u Münchenu. Akcija „Brk" nüe
bila pretjerano uspjesna. Istraga protiv Stjepana Burekovica zbog kaznjivog postu-
panja prema fNA-i nije dala zeljene rezultate. Stoga je likvidacija Stjepana Bureko-
vica optuzeniku Perkovicu pruzila osobnu mogucnost ispraviti ovaj „oziljak", te, osobi-
to, da dokaze kako je njegov Drugi odjel shvatio lekciju iz 1982. godine.

211
Cvjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 2n2 od 238

Optuzenik Mustac je od lipnja 1982. godine bio politicki nacelnik SDS-a SRH. Kritika
upuäena SDS-uzbog nestanka Stjepana Burekovica nije ga pogaäala niste manje od
optuzenika Perkovica jer je 1982./1983. godine u pogledu svoje politicke funkcije na-
celnika u Republickom sekretarijatu unutrasnjih poslova kao „novak" bio izjozen po-
sebnom profilu zahtjeva. Pokusao je prema institucijama te tijelima Saveza ispuniti
ocekivanja nakon odobravanja operacije „Brk". Kako akcüa „Brk" nije mogle dati,ono
sto se ocekivalo, optuzenik Mustac na%so se u poteskocama osobito prema savez-
nom sekretaru unutrasnjih poslova Stani Dolancu koji se u vezi Stjepana Burekovica
vec bio „znatno izlozio" svojim nastupima u medijima. Uslijed toga je likvidacija Stje-
pana Burekovica i optuzeniku Mustacu pruzila osobnu priliku da spram Beograda i
Stane Dolanca koji je djelovao u Beogradu dokaze da je barem on, Mustac, u stanju
ispuniti politicku odgovornost za sigurnosna pitanja — kada vec sekretar unutrasnjih
posfova SRH Pavle Gazi nije u stanju nositi predmetnu odgovornost.

Optuzenik Mustac, doduse, nüe bio ukfjucen tako intenzivno u samo pocinjenje
ubojstva. Meäutim, osoba Stjepan Burekovic te afera lNA u bitnome su se ticali i nje-
ga. Tako je predstavljao SDS na sjednici Savjeta za zastitu ustavnog poretka dana
15. travnja 1983, godine na kojoj se obraäivaio Burekovica i aferu fNA. Takoäer u
nastavnom razdoblju predstavlja rukovodstvu Partije i drzave rad SDS-a i odgovara
za njega. Provedba odluke o ubojstvu Burekovica po SDS-u bila je vazna za njego-
vog nacelnika kako bi organizaciju prikazao kao snaznu i odanu sistemu, a optu2enik
Mustac na taj se nacin pokazao pouzdanim. Pri tome je imao i osobni interes u „pasi-
vizaciji" Burekovica koja je sukladno odluci donesenoj na saveznoj razini trebala
uspjeti na nacin da ga se ubije. Obzirom na politicku slabost republickog sekretara
unutrasnjih poslova Pavla Gazi, Mustac je bio neizostavna spojnica prema saveznom
sekretaru unutrasnjih poslova Stane Dolancu.

212
Ovjereni prijevod a njemackog jezika Stranica 213 od 238

II. Elementi ubojstva

Optuzenici su postupili kako podmuklo tako i iz nizih pobuda.

1. Podmuklost

Iz prikazanog neposrednog pocinjenja kaznenog djela (sacekusa u garazi} proizlazi
podmuklost. Stjepan Burekovic nije slutio nikakvo zlo te se zbog toga nije ni mogao
obraniti. Za njega je garaza u Wolfratshausenu predstavljala mjesto izvan opasnosti.
Garaza je bila vlasnistvo Krunoslava Pratesa kojemu je vjerovao jer je na kraju kraje-
va bio desna ruka dr. Ivana Jelica. Osim toga, Krunoslav Prates pomagao je Stjepa-
nu Burekovicu u garazi u vezi tiska njegove posljednje knjige koja je na kraju ostala
neobjavljena. Stjepan Burekovic nije ocekivao da bas u toj garazi vreba smrt. Iz na-
vedenog razloga nüe ni bio u stanju djelotvorno se braniti od napadaca koji su bili
naoruzani pistoljima. Toga su si bili svjesni i optuzenici. Optuzenik Perkovic nabavio
je kljuc garaze te ga proslijedio pociniteljima. Prema planovima upravo je kljuc omo-
gucio da pocinitelji izvrse podmuklo ubojstvo. Optuzenik Mustac znao je za okolnosti
pocinjenja djela te ih je odobravao.
'

Da je Stjepan Burekovic opcenito ocekivao napad jugoslavenskih tajnih sluzbi na
sebe ne iskljucuje element podmuklosti, Latenten strah zrtve tek onda uklanja ele-
ment podmuklost kada zrtva zbog tag straha u trenutku pocinjenja djela ocekuje ne-
prijateljski ein pocinitelja. Stoga sudska praksa i kod onih zrtava koje zbog neke
postojece konfliktne situacije iii zbog prijasnjih prijetnji trajno strahuju za svoj zivot tek
onda razmatra iskljucenost elementa podmuklosti kada su imali akuten razlog pret-
postaviti da bas seda neposredno predstoji teski napad na njihov zivot iii njihovo tijelo
kojega se stalno boje (BGH NStZ 2013, str. 337 s daljnjim izvorima). Do toga doiazi
tek kada je Stjepan Burekovic u garazi prepoznao pocinitelje te njihovu namjeru da
ga ubiju, a tada je za njega vec biio kasno, tim vise sto nije imao obrambenog oruzja.
Nesposobnost zrtve da se brani, a koja je posljedica podmukiosti napada moze, nai-
me, postojati i onda kada napadac otvoreno ide na zrtvu, ali je vremenski razrnak
izmedu prepoznavanja te opasnosti i samoga napada toliko kratak da zrtva vise ne-
ma nikakvu mogucnost bilo kako reagirati na napad (BGH, NStZ 2006., str. 96), U
ovom slucaju rijec je upravo o tome.

213
Ovjereni prijevod a njemackoa jezika St,"anica 214 od 238

2. Nize pobude

Nize pobude postoje ukoliko su motivi za pocinjenje ubojstva prema opcim moralnim
stavovima vrijedni prijezira i stoje na najnizoj stepenici. Kod vrednovanja zbivanja
potrebno je obratiti paznju na okolnosti pocinjenja djela te zivotne okolnosti i osobu
pocinitelja (BGHSt 35, str. 116., 127.; 47, str. 128., 130.).

a) Ukoliko postoji cijeli snop motiva mjerodavno je koji motiv cijelome djelu daje bitne
karakteristike i bitna obiljezja (BGH, NStZ 1993., str. 341.). U ovom slucaju pozadina
motiva da se ukloni protivnika rezima i agitatora koji se nalazi u usponu lezi u tome
da se predmetnom likvidacijom protivnicke osobe ocuva jugoslavenski i hrvatski ko-
munisticki rezim. U vezi toga stoji i motiv kojega trebe traziti u znacenju Stjepana Bu-
rekovica za SDS/SDB, buduci se u konacnici radi o suzbijanju „nepdijateljske emigra-
cije" i samim time o funkcioniranju socijalistickog rezima. Stage je ovaj motiv za
ubojstvo obiljezen time da je Stjepan Burekovic trebao biti ubijen u njegoyom
svojstvu protivnika rezima.

b) Stoga je u konacnici rijec o politickom motivu koji sam po sebi jas nije niza pobu-
da. Naprotiv, potrebno je uzeti u obzir posebnosti pojedinog slucaja.

aa) Dosadasnja sudska praksa u vezi politickih motive nastala je prije svega u kon-
tekstu rasisticke pozadine pocinjenih djela (primjerice BGHSt 2, str. 250., 254.: „zbog
politicke i rasne netrpeljivosti te u svrhu zastrasivanja politickih protivnika NSDAP-a").
Takva pozadina u ovome slucaju ne postoji.

bb) Dijelom se zastupa kako nedostojnost (da je vrijedno prijezira) u pravilu otpada u
slucajevima postupanja u (stvarnom iii barem prihvatljivo navodnom) javnom interesu
(vidi Schönke-Schröder koji upucuje na Vrhovni sud za britanski sektor, OGHSt 1,
str. 98.). Tvrdi se kako navedeno vrüedj osobito ukoliko je pocinitelj cak spreman
zrtvovati samoga sebe. Medutim, takvo je shvacanje suvise opcenito. Tesko je za-
mislivo da izvan razloga opravdavanja djela i iskljucivanja kaznjivosti propisanih pa-
ragrafima 32. i sljedecima StGB-a moze postojati javni interes da se ubije neku oso-
bu. Naprotiv, takvo bi shvacanje bilo unutarnji protuslov: protupravno i skrivljeno
ubojstvo neke osobe krsi pravni poredak pravne drzave i vec je zato protivno javnom
interesu. Stoga „prihvatijivo navodni" javni interes jos manje moze biti argument kojim
bi se moglo poreci nizu pobudu, Osim toga takvo vrednovanje ne moze biti prepuste-

214
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 215 od 2" 8

no sustavu koji — sto je u komunistickim sustavimo uobicajeno — ne podjüeze djelo-
tvornom pravnom nadzoru.

cc) Medutim, poveznicu za ocjenjivanje ovoga slucaju ima shvacanje kako je onda
rijec o nizim pobudama kada se pravo zrtve na zivot porice zbog njezine pripadnosti
odrecTenoj politickoj, socijainoj iii etnickoj skupini i kada ta osoba lisena svoje osob-
nosti u biti treba biti ubijena kao predstavnik te skupine (vidi BGH, NStZ 2004., str.
89.). Osim toga nize pobude postoje i onda ukoliko pofiticko uvjerenje kojem je optu-
zenik sluzbovao znaci da se bas svakom politickom protivniku porice samu vrijednost
kao 6ovjeka i njegovo ljudsko dostojanstvo, a ovaj politicki razlog nadopunjuje sebic-
no ocekivanje da ce djelo optuzeniku donijeti priznanje i nagradu (Vrhovnj sud za
britanski sektor, N JW 1950, 434),

c) Uzimajuci u obzir navedenu sudsku praksu mora se zauzeti stav kako je ubojstvo
StjepanaBurekovica noseno nizim pobudama.

Optuzenici su u Stjepanu Burekovicu gledaii drzavnog neprijatelja Jugosfavije koji je
morao biti likvidiran iz politickih razloga. Kao radnici hrvatske tajne sluzbe na taj su
nacin htjeli ocuvati jugoslavenski i hrvatski rezim koji su nakon smrti predsjednika
drzave Tita dana 4. svibnja 1980. godine bili zapaii u tesku krizu. Trebaio je usutkati
Stjepana Burekovica koji se javno suprotstavljao ideologiji samoupravnog socijalizma
koja je cinila teme(j tog drustvenog poretka. On do tada nije bio radio kao terorista i
tada nije bilo nikakvih indicija da ce u sklopu politicke borbe posegnuti za nasilnim
sredstvima. Eventualni strahovi zbog njegovih kontakata sa skupinom oko Luke Kra-
Ijevica u Augsburgu umjetno su ubaceni u prvi plan ali nisu imali realnog uporista i ne
stavljaju predmetno ubojstvo u neko bolje svjetlo. Stoga mjerodavni motiv ubiti kriti-
cara rezima zbog toga sto iz inozemstva zastupa samostalnost Hrvatske i agitira pro-
tiv jugoslavenske drzave stoji na najnizoj stepenici. Pri tome nije bitno jesu ii optuze-
nici bili uvjereni da rade na dobrobit svoje drzave. Ne mogu se uzeti u obzir ona
shvacanjakoja nisu u skladu s predodzbama jedne pravne drzave.

215
Ovfereni pritevad a njemackeg jezika Stranica 216 cd 238

Naprüed navedenom potrebno je dodati izdaju povjerenja (vidi s tim u vezi: BGHSt
52, str. 96.) koju su optuzenici pocinili uz pomoc njihovog jataka Krunosiava Pratesa.
Stjepan Burekovic je vjerovao Krunoslavu Pratesu. Smatrao je da u njemu koji se
ponasao kao vjeran i pouzdan borac za hrvatsku stvar ima lojalnog pomocnika za
ohjavljivanje svojih knjiga koje su kriticke prema rezimu. Da je upravo taj u suradnji s
drugim osobama planirao ubiti ga i hrvatskoj tajnoj sluzbi u tu svrhu predao kopiju
kljuca garaze bilo je izvan onoga sto je Burekovic mogao zamisliti.

Sve u svemu, motiv optuzenika dokazuje ocigledno nepostivanje zivota i osohnosti
drugog covjeka sto je prema opcem moralnom shvacanju vrijedno prijezira (vidi BGH,
NStZ 2004., str. 89.).

N. Odmjeravanjekazne

Kazneno djelo opisano paragrafom 211. st. 1. StGB-a predvida kaznu dozivotnog
zatvora.

Ne dolazi u obzir pomicanje okvira kazne iz razloga sto su optuzenici u trenutku
pocinjenja djela u potpunosti bili u stanju uvidjeti svoje radnje i upravljati svojim pos-
tupcima (bili sposobni odlucivati i rasucTivati).

Prilikom ukupnog vrednovanja djela i licnosti pocinitelja ovaj Senat ne dolazi do ocje-
ne da postoji posebna tezina kaznenog djela optuzenika u smislu par, 57a st. 1.
tocke 2. StGB-a. Ovaj je Senat uvjeren kako ne postoje indicije za okolnosti koje bi
imale posebnu' tezinu i zbog kojih bi trebalo razmatrati posebno tezak stupanj krivnje.

216
Jj7(ilC
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 217 od 238

O. Odluka o uracunavanju

Uracunavanje ekstradicijskog zatvora pretrpljenog u Hrvatskoj uslijedilo je u mjerilu
1:1 jer ne postoje indicije koje bi upucivale na to da kod hrvatskih optuzenika postoje
neke posebne okolnosti.

P. Odluka o troskovima

Odluka o troskovima temelji se na paragraftma 464, 465, 472 st. 1. recenica 1. i st. 4.
u vezi s paragrafom 471. st. 4. recenicom 2. StPO-a.

V, I'. V.I; v.r.
dr. Dauster lllini dr. Arnold
Predsjedavajuci sudac Sutkinja Sudac
Visokog zemaljskog sude Visokog zemaljskog suda Visokog zemaljskog sude

V.I.

Seckers dr. Lutz
Sutkinja Sudac
Visokogzemaljskog suds Visokogzemaljskog suda

/pesarokrogla ohlika s Oaearskieagrkopal Za istovjetnost prijepisa s izvornikom
Visoki zemaljski sud u Münchenu, 1.3.2017. godine
BAVARSKA
Iporpisaeoreak, aap, preeooireflal
VISOKI ZEMALJSKI SUD
Rueff, pravosudni tajnik
Sluzbenik za isprave sudske pisarne

217
I
Ovjereni ptijevod s njemackog jezika Stranica 21ä ad 23ä

Prijog l presudl: Kratak sadrzaj

A. Op c e napomene i povijest postupka...

B. Pov i jesti i ustavno uredenje Jugoslavije.

Okvirni povijesni podaci i drzavno uredenje Jugoslavije
1. O p cenito.
2. J e dnopartijski karakter socijalisticke Jugoslavije ..
3. Te ndencije liberalizacije tijekom sezdesetih godina .....
4. R a zvoj organizacije unutarnje sigurnosti
5. „Hrvatsko proljece"
6. Us t avna reforma 1974, godine...
7. O n a celu zakonitosti drzavnog postupanje u socijalistickoj

Jugoslaviji.. ...12

8. Gospodarskasituacija SFRJ pogetkom osamdesetih godina
proslog stoljeca,. ..13

9. Ne m iri na Kosovu .. ...14

II. sigurn
P o j edinosti organizacije tijela drzavne osti. ...15

1. Us t roj Saveznog sekretarijata unutrasnjih poslova
nakon ustavne reforme. ....15

2. Os t ale obavjegtajne sluzbe na razini Saveza koje su irnale dodira s

„neprijateljskom emigracijom"
3. Od nos sluzbi drzavne sigurnosti prema opcojoliciji...
p ....„17

4. Us t avna i upravna struktura Socijalisticke Republike Hrvatske
)f qAj'
Ovjereni pdjevod s njemackog iezika Stranica 219 cd 238

C. Si t uacija hrvatskog iseljenistva .. 20

povijest i unutarnja struktura hrvatskog iseljenistva ..
II. S t av drzavnih tijela prerna iseljenigkoj sceni. 23

D. P ostupanje jugoslavenskih sigurnosnih sluibi protiv emigracije ...

I. Opc e nito . . .....26

II. S t r ukture donosenja odluka o likvidacijama,. 27

E. Su r adnik l<runoslav Prates.. . 28

F. O s oba Stjepana Burekovica.. 30

G. Os obna situacija optugenika. 35

I. Osobna si
tuacüa optuäenika Zdravka Mustaca 35

II. Os b bna situacija optuzenika Josipa Perkovica. 36

fll. Sp o sobnost optuzenika shvatiti svoje radnje i upravljati istima ... .....37

H. R adnje koje prethode zbivanjima dana 28. srpnja 1983. godine .....

Dezinformacijska kampanja. ..38

li. Op erativna obrada Stjepan Durekovica: akcija „Brk" ..41

III. K a znena prijava 5luzbe drustvenog knjigovodstva Socijalistigke

Republike Hrvatske.. ..43
Ovjereni prijevod s nlemackag jezika Stranica 220 od 238

I. IJb o j stvo 5tjepana Burekoviga.. . 44

i. Od l u ka o ubojstvu Stjepana Burekovica;

motiv za ubojstvo. .....44

II. Sudjelovanje optuzenika Mustaca i Perkovica u ubojstvu
Stjepana Burekovida .. .48

iii. P r ovedba (izvrsenje) ubojstva ..

J. Zb i vanja poslije pocinjenja djeia.

I. Te l efonski razgovoriizmedu optuzenika Perkovica i
Krunoslava Pratesa poslije smrti Stjepana Burekovica .....
II. R e akcije unutar SDB-a nakon obavijesti o ubojstvu
Stjepana Burekovica
Ill. J ugoslavenske sluzbe drzavne sigurnosti javno prikazuju ubojstvo
kao obracun unutar iseljenistva.. .55

K. I s kazi optugenika u kaznenom postupku.. 56

L. Vr e dnovanje dokaza 57

I. Vre dnovanje dokaza za konstatacije pod tockom B: Povijest
i ustavno uredenje Jugoslavije. .57

II. Vre d novanje dokaza za konstatacije pod tockom C: Situacija

hrvatskog is
eljenistva .. ....64

III. V r ednovanje dokaza za konstatacije pod tockom D: Postupanje.
jugoslavenskih tijela drzavne sigurnosti protiv emigracije.....
IV. V r ednovanje dokaza za konstatacije pod tockom E: Suradnik
Krunoslav Prates ..... ....... 105

V. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom F: Stjepan Burekovic.. .......104

VI. V r ednovanje dokaza za konstatacije pod togkom G:
osobna situacija optuzenika ..... 106
3si~c
Ovjereni prijevod s niemackog jezika Stranica 221 od 238

Vll. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod todkom ik
Radnje koje prethode zbivanjima dana 28. srpnja 1983.. ....107

Vlll. Vrednovanje dokaza za konstatacije pod tockom(.I:
Odluka o ubojstvu Stjepana Burekovica, motiv za ubojstvo ..... ....115

IX. V r e dnovanje dokaza za konstatacije pod torkom I.ii: sudjelovanje

optuzenik
a u ubojstvu Stjepana Burekovica . . 128

X. Vr ednovanje dokaza za konstatacije pod tockom I.III:
provedba ubojstva 5tjepan Burekovica. .157

Xl. Vr e dnovanje dokaza za konstatacije pod tockom J: zbivanja

poslije pocinjenja djela . .191

XII. Vrednovanje iskaza svjedoka.. .195

Xlii. Ukupno vrednovanje .. .197

M. P ravno vrednovanje.

N . O dmjeravanjekazne ..... .... 216

O. Odluka ouracunavanju .. .... 217

P. O d luka o troskovima,. 217
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 222 od 238

Prilog ii presudi: Popis kratica

HDP Hrvatski drzavotvorni pokret

HNO Hrvatski narodni odbor

njegova tiskovina: Hrvatska drzava

HNV Hrvatsko narodno vijece

HRB Hrvatsko revolucionarno bratstvo

INA Industrija nafte
hrvatskopoduzece; 1993. godine najvece poduzece u SJRI

JNA Jugoslavenska narodna armija

KOS Kontraobavjestajnasluzba

NDH Nezavisna Drgava Hrvatska

OZN-a Od(j)eljenje za zastitu naroda
od rnjeseca svibnja 1944. do ozujka 1946. godine
naziv sluzbe drzavne sigurnosti

SDB Sluzba driavne bezb(j)ednosti

SDS Sluzba drzavne sigurnosti Republike Hrvatske

SFRJ Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija

SI D Sluzba za istrazivanje i dokumentaciju

podredena Saveznom sekretarijatu inostranih poslova
Ovjereni prüevod s njemackog jezika Slranica 223 od 238

SKJ Savez kornunista Jugoslavije

SRH Socijalisticka Republika Hrvatska

SSNO Sekretarijatza narodnu obranu

SSUP Savezni sekretarijat unutrasnjih poslova

UOea Uprava drzavne bezb(j)ednosti

Ujedinjeni Hrvati
Ov>ereni prilevod s niernackog lezika Stranica 224 od 2aa

Prilog III presudi: Popis osoba

Sreten Aleksic 1983. godine naceinik Drugog odjela Saveznog sekretari-
jata inostranih poslova

Zorica Aleksic pocinitelj pokusaja ubojstva na stetu Rasima Zenelaja da-
na 14. svibnja 1981. godine

Srdan Andrejevic 'l983. podsekretar u Saveznom sekretarijatu unutrasnjih
posiova

Dr. Arnold lijecnik hitne medicine

Nikola Aubele prisjednica u sudskom postupku protiv tadasnjeg optuze-
nika Krunoslava Pratesa

Vladimir Bakaric predsjednik Savjeta za za5titu ustavnog poretka

Rosemarie Bahoric zrtv a atentata dana 24. kolovoza 1972. godine u italiji za-
jedno s Tatjanom i Stjepanom Sevo

Dragan Barac supocinitefj atentata na Franju Goreta-

Gerhart Baum savezni ministar unutarnjih poslova od 1978. do 1982.

Dr. Dietrich Beyer biv5i sudac istrage Saveznog vrhovnog suda koji je dana
7. srpnja 2005. godine predocio tadasnjem okrivljeniku
Krunoslavu Pratesu nalog za uhicenje zbog sudjelovanja u
ubojstvu Stjepana Burekovica
Ovjereni prijevod s njernackog jezika Stranica 225 od 238

Stjepan Bilandzic clan Hrvatskog krizarskog bratstva; supocinitelj napada na
veleposlanstvoSFRJ dana 29. studenog 1962.godine

Vinko Bijic nacelnik SDS-a i podsekretar u Sekretarijatu unutrasnjih
poslova SRH od 1979. do 1982. godine

Svetislav Biluäic nacelnik Prvog odjela SDS-a od 1979. godine

Gojko Bosnjak zrtva atentata pokusanog dana 28. prosinca 1973. godine

Branimir Bracko nacelnik slovenske Sluzbe drzavne varnosti (sigurnosti) od
1980. bis 1984. godine

Ralf Breker vjestak bavarskog 2emajjskog kriminalistickog ureda; iz-
radio je trodimenzionalnu rekonstrukciju mjesta pocinjenja
djela s o bjasnjenjem svjetlosne situacije na mjestu
pocinjenja djeia

Bruno Busic hrvatski iseljenicki aktivist; 1978. ubijen u Parizu

Brunhiide Coblenz sudionik ubojstva Marijana Simundica dana' 13.rujna
1967. godine

Stanko Colak u trenutku ubojstva Brune Busica dana 16. listopada 19?8.
godine nacelnik Drugog odjela SDB-a, pa sve do 1983.
godine; u srpnju 1983. godine istodobno s Ivanom Lasi-
cem

Branko Cucovic optuzenik u slucaju ubojstva Orec dana 17.12.1977.

lvan Curak nacelnik Centra SDS-a Sarajevo od 1967. do 1972.
Ovjereni prijevad s njemackag jezika Stranica 226 ad 23S

Mirko Curie zrtva napada dana 9..travnja 1969.

Cvitanovic pocinitelj ubojstva u predmetu Simundic 13.9.1967.

INilan Damjanovic radnik Saveznog sekretarijata za narodnu obranu SFRJ
od 1975. do 1991. godine

fso Dautovski sudionik pokusaja ubojstva Rasima Zenelaja dana
14. svibnja 1981. godine

Miso Deveric od pocetka 1981. te u vrijeme pocinjenja djela 1983. godi-
ne nacelnik Drugog odjela Centra SDS-a Zagreb

Josef Dirnberger umirovljeni policijski sluzbenik, istrazitelj Bavarskog ze-
maljskog kriminaiistickog ureda koji je 1983. godine sudje-
lovao u pretrazi mjesta pocinjenja djela

Bj ube Dizdarevic osumnjicenza atentat na Matu Jozaka dana 27.studenog
1974. godine

Alija Bonllc radnik SDS-a, uhapsen zajedno s optuzenikom Perko-
vicem u listopadu 1975. godine prilikom susreta s Josefom
Millerom u Zürichu

Veselin Buranovic pred sjednik Savezno izvrsnog vijeda SFRJ od 1977. do
1982. godine

Damir Burekovic sin zrtve, u meduvremenu preminuo
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 227 od 238

Klaus von Dohnanyt drza vni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova od 1976. do
198'I.; prvi gradonacelnik grada Hamburga od 1981. do
1988. godine

Stane Dolanc ministar unutarnjih poslova SFRJ od svibnja 1982. do
svibnja 1984.; nakon toga clan Predsjednistva SFRJ

Jerko Dragin radnik SDS-a 1978. godine

Josip Drpic svakako nacelnik Centra SDS-a Zagreb u 1978. godini

lvan Drvis nacelnik protuobavjestajnog odjela vojne obavjestajne
sjuzbe od 1. srpnja 1992. do pocetka 2000.

Dr. Jan Eckert vjestak za streijivo oruzje i tragove streljivog oruzja

Prof. Dr. Eisenmenger sp ecijalista sudske medicine; prije predstojnik institute
sudske medicine; obducent

ivan Erzen od 1985. godine nacelnik slovenske Siuzbe drzavne var-
nosti

Reinhold Feistl umirovijeni policijski sluzbenik ispostave Wejiheim koji je
1983. godine sudjelovao u pretrazi mjesta pocinjenja djela

Petar Flekovic predsjednik Izvrsnog vijeca SRH od 1978. do 1982. godi-
ne; predsjednik Poslovodnog odbora INA-e od 1982. do
1990. godine
Ovjereni prijevod s n)emackog jezika Skanica 228 od 238

Armin Friedlein istrazitetj Zemaljskog kriminalistickog ureda protiv K. Pra-
tesa i optuzenika zbog sudjelovanja u ubojstvu St. Bure-
kovica

Jan Gabris ko-autor tzv. „Rekonstrukcije" SDS-a (ko-autor Josip Per-
kovic); 1983. radnik SDS-a; 1985. do 1990. radnik Drugog
odjela SDS-a

Ivo Galic pocinitelj atentata na Nahida Kulenovica dana 28. lipnja
'l969. godine

Pavle Gazi sekretar unutrasnjih poslova SRH od 1. srpnja 1982. do
rujna 1983. godine

Erika Gebhart domar zgrada u kojima su bile smjestene prostorüe Kru-
nosiava Pratesa (mjesto pocinjenja djela/mjesto zlocina)

Gottfried Gesierich pre t hodni posjednik prostorija Krunoslava Pratesa (mjesto
pocinjenja djela)

Bardosh Gervalla zrtva atentata 1981. godine

Jussuf Gervalla zrtva atentata 1981. godine

Josef Gilgenrainer umirovljeni policijski sluzbenik; sluzbenik prve akcije
(pretrage) policijske ispostave Wolfratshausen

Silvester Gorenc od 1966. do 1968. nacelnik slovenske Sluzbe drzavne
varnosti, od 1969 do 1972 sekretar unutrasnjih poslova
Socijalisticke Republike Slovenije, a poslije toga podsekre-
taru SSUP-u SFRJ s nadieznostivoßenja SDB-a
Ovjereni prijevod s njernackog jesika Srranica 229 od 238

Franjo Goreta pocinitelj atentata na konzula SFRJ Savu Milanovica dana
30. kolovoza 1966. godine; zrtva pokusaja atentata u
Saarbrückenu

Mirko Grabovac zrtva pokuäaja atentata dana 23. kolovoza 1969. godine

Engol Gutesa u 1983. godini suradnik SDS-a

Ernst Hälker nekoc radnik firme Häfeje (proizvodac cilindara)

Udo Hetlwag pojicüski sluzbenik, sluzbenik za vezu prikrivenih istrazi-
telja koji su vodili „literaturne razgovore s Krunoslavom
Pratesom

Franjo Herijevic Sekretar SSUP-a SFRJ od '!7. svibnja 1974. do svibnja
1982.; prethodnik Stane Dolanca

Eduard Huber sluzbenik za prvu akciju policijske ispostave Wojfrats-
hausenu

Georg Huber supocinitelj atentata na Franju Goreta

Dr. Branko Jelic lijecnik i predsjednik HNO-a od 1949. do 1972.

Dr. Ivan Jeliä brat dr. Branka Jelica; od 1972. godine do svoje smrti
predsjednik HNO-a

Andres Jelic sih dr. Ivana Je(ica; odvjetnik; u vrijeme pocinjenja djeia
vjezbenik u uredu odvjetnika Stumm
J7rrl e,
Ovjereni prijevod e njemackog jezika Stramoa 230 od 238

Vlado Jelic pocinitelj atentata na Mirka Grabovca dana 23. kolovoza
1969. godine

Mato Jozak zrtva atentata dana 27. studenog 1974. godine

Zeka Kadni zrtva atentata 1981. godine

Petar Kajic osumnjicenik atentata pocinjen na Matu Jozaka dana
27. studenog 1974. godine

Eva Kafix pomocna radnica kod tiskanja knjiga u garazi Krunoslava
Pratesa 1983. godine

Bozo Kelava sudioniknapada na njemacki konzulat u Chicagu dana
17. kolovoza 1978. godine

Petar Kegalj hrvatski iseljenik, prisutan u sklopu susreta odrzanog dana
24. srpnja 1983. godine u gostionicl „Simbacher Hof"; u
meduvremenu preminuo

Mile Kodjman sudioniknapada na njemacki konzufat u Chicagu dana
17. kolovoza 1978. godine

Damir Kos u 1999, godini predsjednik sudskog vijeca Zupanijskog
suda u Zagrebu; vodio kazneni postupak protiv optuzenika
Vinka Sindicica zbog ubojstva Bruna Busica i u tom je
postupkusaslusao oba optuzenika kao svjedoke

Ante Kostic zrtva atentata dana 9. fistopada 1981, godine

Bozo Kovacevic Nacelnik Prvog odjela Centra SDS-a Zagreb
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Siranica 231 od 238

Stanko Kovacevic hrva tski iseljenik, prisutan u sklopu susreta odrzanog dana
24. srpnja 1983. godine u gostionici „Simbacher Hof" u
Münchenu

Marijan Kranjic naceinik Devetog odjela sluzbe drzavne sigurnosti JNA u
Ljubljani

Marke Krizanovic radnik Drugog odjela Centra SDS-a Split od 1974. iii 1975.
do 1980. godine

Dragoljub Krnic nacelnik Centra SDS-a Qsijek od 1972. do 1979. godine

Nahid KuienoviM zrtva atentata dana 28. lipnja 1969. godine

Dip. Ing. Kuizer inzenjer strojarstva, vje5tak Bavarskog zemaljskog krimi-
nalistickog ureda

Adam Lapcevic sudionik atentata na Franju Goreta

Ivan Lasic nacelnik Drugog odjela SDB-a SSUP-a od 1983. do 1986.,
a 1983. godine (take i u srpnju 1983.) nekoliko mjeseci za-
jedno sa svojim prethodnikom Stankom Coiakom

Erhard Lenk tiskar knjige zrtve kaznenog djela u prostorijama Kruno-
slava Pratesa na proljece 1983. godine

Jakov Ljotic zrtva atentata dana 8. srpnja 1974. godine

Goren Ljubicic od 15. prosinca 1978. do 1984. inspektor Drugog odjela
Centra SDS-a Zagreb
Qvjereni prijevod s njemaCkog jezika Stranica 232 od 238

Budimir Loncar od 1973.do 1977. veleposlanik SFRJ u Saveznoj Repu-
blici Njemackoj, a potom veleposlanik Jugoslavije u Sje-
d ihjenim A merickim D rzavama. Posljednji minister
vanjskih posiova SFRJ

Stipan Majic 1 983. godine gostionicar gostionice „Simbacher Hof' u
Mönchenu, Wörthstraße 5; u meßuvremenu preminuo

Maks Manfreda glavni inspektor SDS-a od 1978. do 1980. godine

Axel Manthei inzenjer za tehniku oruzja u Kriminolosko-tehnickom insti-
tutu referade za oruzje Bavarskog zemaijskog kriminalis-
tickog ureda

Vid Maricic zrtva atentata dana 26. listopada 1968. godine

Veljko Mihovilovic sekretar Savjeta za zastitu ustavnog poretka SRH od
1978. do 'i988. godine

Blago Mikulic sudionik napada na konzulat SFRJ u Göteborgu dana
10. veljace 1971. godine

Savo Milanovic konzul SFRJ; ubijen dana 30. kolovoza 1966. godine u
Stuttgartu od Franje Goreta

Nikola Miliceviö zrtva atentata dana 13. sijecnja 1980. godine

Renata Milicevic u 2006. godini sudac istrage Zupanijskog suda u Zagrebu;
u postupku pravne pomoöi u sklopu kaznenog postupka
protiv tadasnjeg optuzenika Krunoslava Pratesa zbog
sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Burekovica proveia je
saslusanje optuzenika Mustaca u svojstvu svjedoka
/Fit .
Ovjereni prijevod a njemackoo jezika Slranica 233 od 238

Jozo Milos zrtva atentata dana 19. travnja 1979. godine

Viado Misic pocinitelj poku5aja atentata na Gojka Bosnjaka dana
28. prosinca 1973. godine

Marijan Modric od 1976. do 1986. godine radnik centra SDS-a Rijeka

Josef Müller suradnik SDS-a SRH; izmeäu ostalog odrzani susreti s
optuzenikom Perkovicem 1975, godine u Zürichu te 1977.
godine u Ludwigshafenu

Vilim Muic sekretar unutrasnjih poslova SRH od listopada 1983, do
1990. godine

Prof. dr. Christian
Axboe Nielsen . povijesni vjestak
i
Ratko Obradovic zrtva atentata dana 17. travnja 1969. godine

Jozo Orec zrtva atentata dana 17. prosinca 1977. godine

Jovan Osmajlic osumnjicenik atentata na Dusana Sedlara dana 16. travnja
1980. godine

Milutic Pavicic zrtva atentata dana 1. ozujka 1971. godirie

Vlado Pavlic osumnjicenik u predmetu ubojstva Orec dana 17. prosinca
1977. godine

Petar Penava postavio bombu u k uci i zdavaca Rolfa Schulza u
Starnbergu dana 9. kolovoza 198'I. godine
Ovjereni prijevod s njemackog jezika Stranica 234 od 238

Piof. Dr. Peschel specijalista sudske medicine, Institut za sudsku medicinu,
izradio nalaz tragova krvi

Buro Pesut nacelnik SDS-a i podsekretar u Sekretarijatu unutrasnjih
poslova SRH od 1986. do 1990. godine

Dr. Petar Piskac sekretar Centralnog komiteta SRH od 1978, do 1982. go-
dine

Jaksa Petric predsjednik Predsjednistva SRH 1985. godine

Hrvoje Prates brat Krunoslava Pratesa

Keti P rates razvedena supruga Krunoslava Pratesa

Krunoslav Prates presudom Visokogzemaijskog sude u Münchenu od dana
16. srpnja 2008. godine (post. broj: 6 St 5/05(2)) osuäen
zbog ubojstva Stjepana Burekovica; glavni tajnik HhjO-a;
suradnik SDS-a

Roman Pufahl zrtva pokusaja atentata dana 30. Iistopada 1975. godine

Ivan Pusnik radnik slovenske tajne sluzbe od 1980. do 1985. godine

Aleksandar Rankoviä sa vezni sekretar unutrasnjih poslova i dopredsjednik SFRJ
od 1946. do 1966. godine

Karl Riepertinger policijski sluzbenik; sluzbenik za vezu prikrivenih istrazi-
telja koji su vodili „literaturne razgovore" s K. Pratesom
Ovjareni prijevod a njemackog jezika Stranica 235 od 238

Bernd Robionek M.A. po vijesni vjestak

Mieden Roguljic radnik Centra SDS-a Zagreb tijekom osamdesetih godina
proslog stoljeca

Helmut Rosebrock bran itelj Krunoslava Pratesa u kaznenom postuPku zbog
sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Burekovica

Mila Rukavina zrtva atentata dana 26. listopada 1968. godine

Dane Sarac zrtva poku5aja atentata dana 17. srpnja 1975. godine

Bronislav Saranovic . o sumnjicenik atentata na Dusana Sedlara dana 16. travnja
1980. godine

Dr. Bernhard Schneider prisjednik i sudac-izvjestitelj u kaznenom postupku protiv
Krunoslava Pratesa zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepan
Burekovica

Dusan Sedlar zrtva atentata dana 16. travnja 1980. godine

Josip Senic 2rtva atentata dana 9. ozujka 1972. godine

Stjepan Sevo zrtva atentata dana 24. kolovoza 1972. godine u italiji za-
jedno s Rosemarie Bahoric

Tatjana Sevo zrtva atentata dana 24. kolovoza 1972. godine u Italiji

Marijan Simundic zrtva ubojstva dana 13. rujna 1967. godine
/7H5
Ovjereni prijevod a njernackcg jezika Stranica 236 cd 236

Srecko Simurina pdmocnik sekretara SDS-a od 1979. do 1985. godine

Vinko Sindicic suradnik SDS-a

Vladimir Soprek zrtva pianirane otmice 1975. godine

Bozidar Spasic 1983. godine inspektor Drugog odjela SDB-a SSUP-a

Vanja Spiljak trgovac; 1983. godine sef INA-Marketings

Marius Steigenberger po licijski sluzbenik, sluzbenik prve akcije policijske ispos-
tave Wolfratshausen

Herta Stoßberger djevojka zrlve

Rainer Strickler branitelj Krunoslava Pratesa u kaznenom postupku zbog
sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Burekovica

Dusan Stupar nacelnik Centra SDB-a grade Beograda krajem osamde-
setih godina proslog stoljeca

llija Svilar suradnikSDS-a, uhapsen zajedno s optuzenikom Perko-
vicem prilikom susreta s J o sefom Müllerom dana
22.studenog 1977.godine u Ludwigshafenu

Josip Broz Tito glavni tajnik Saveza komunista Jugoslavije i predsjednik
SFRJ 1945, do 1980. godine

Bata Todorovic .hrvatski iseljenik; dana 25, veijace 1972. godine iz Nje-
macke otet u Jugoslaviju
Ovjereni prijevod s njernackog jezika St;antca 237 od 238

Kresimir Toij zrtva atentata dana 26. listopada 1.968. godine

Branko Trazivuk od kraja 1981. do 1985. godine operativni radnik Orugog
odjelaSDS-a SRM, a nakon odlaska optuzenika Perkovic
a1985. godine nacelnik toga odjela do 1991. godine

Franjo Tudman predsjednik Republike Hrvatske od 1990. do 1999. godine

Hrvoja Urea zrtva atentata dana 26. tj. 27. rujna 1968. godine

Zlatko Uzelac sekretar unutrasnjih poslova SRM od 1979. do 1982.

llija Viksic zrtva atentata dana 6. lipnja 19?5. godine

Mihajlo Vlahovic zrtva pokusaja atentata dana 6. svibnja 1969. godine

Ante Vucic zrtva atentata dana na sebe, zenu i sina dana 21. listopa-
da 1969. godine

Jerko Vuckovic hrvatski iseljenik, prisutan u sklopu susreta odrzanog dana
24. srpnja 1983. godine u gostionici „Simbacher Hof" u
Munchenu

lvan Vucevic sudioniknapada na konzulat SFRJ u Göteborgu dana
10. veljace 'I 971,. godine

INila Vukoja pocinitelj atentata 'na Hrvoja Ursa dana 26./27. rujna 1968.
godjne
Ovjerenl prijevod s njemaökog jezika Stranica 238 od 238

Dip. inz. Weilhammer v je s tak Bavarskog zernaljskog krirninalistickog ureda; iz-
radio misljenje u vezi cilindra zeljeznih i garaznih vrata

Blagoje 2elic suradnik SDS-a 1978. godine

Rasim Zenelaj zrtva pokusaja atentata 14. svibnja 1981. godine

Bestäfiügungsvermerkr
Als in Bayern öffentlich bestellter und allgemeiri beeidigter Übersetzer Gir die kroatische Sprache
bestätige ich:
Die vorstehende Übersetzung des mir im Original vorgelegten und in der deutschen Sprache abgefass-
ten Schriftsrücks ist richtig und vollständig.'
Der Übcrsetzungist eine Kopie des betreiTcndcn Originals beigefügt.

57an"nla oj ve>e:
Usvojrttn> aiainogsi<dskog t><mar a ea I>rvatskij eeik «Bava> skoi potv> <f«jen<:
gornjrprij evod pis»>ena koje mi je preiioceno n ievo<ntkateje sastrn ije»o >n>nten>ackon>j e i-
ku isp> avante i potpnn.
P»')'evort><j e peiio-."e>ra presti ka pt edinetnog i~~ornikf r..

(U) >München(u), (dana) den 07.03.2017(.} Anton.lukiö, I.L.jfi>(.Fur.

rpF >'

. >ger-SteS„'-
5 ' on !>c>

s~ cpc '