You are on page 1of 8

1.

UVOD

Korozija je fizikalno hemijsko međudjelovanje metala i njegove okoline koje uzrokuje


promjenu osobina sistema, te može dovesti do oštećenja funkcije metala, okoline ili tehničkog
sistema koji oni čine.
Korozija (lat. Corrodere = nagristi) je nenamjerno trošenje konstrukcijskih materijala pod
hemijskim, mehaničkim i biološkim djelovanjem okoline.
Korozija je danas jedan od važnih uzročnika svjetske krize materijala i energije i uzrok je
znatnih gubitaka u privredi svake zemlje.

2. OPĆENITO O KOROZIJI

Studije u SAD-u, Japanu i državama Europske unije pokazuju da je korozija jedan od najvećih
uništivača ljudskih dobara.
Godišnji troškovi korozije iznose i do 4.5% bruto društvenog proizvoda razvijenih zemalja.

Slika 1. Direktni troškovi korozije prema istraživanju u SAD-u za 2003 godinu

Ovi podaci nisu cjeloviti budući da njima nisu obuhvaćene sekundarne štete nastale od korozije,
npr. nesreće, ugroženost zdravlja ljudi, gubici u proizvodnji, teške ekološke katastrofe,
propadanje spomeničke baštine i dr.

1
Slika 2. Posljedice djelovanja korozije

Direktni troškovi izazvani korozijom


 zamjena korodirane opreme (gubitak materijala i energije)
 održavanje i provođenje zaštite (trošak zaštitnog materijala i ljudskog rada)

Indirektni troškovi izazvani korozijom


 zaustavljanje proizvodnje/pogona (izgubljena dobit)
 gubitak proizvoda (curenje iz tankova i cjevovoda)
 smanjenje stupnja iskoristivosti – efikasnosti
 onečišćenje/kontaminacija proizvoda i okoliša

2
Slika 3. Troškovi nastali uslijed djelovanja korozije

Neke od metoda određivanja brzine korozije su navedene u nastavsku seminarskog rada.

3. METODE MJERENJA BRZINE KOROZIJE

3.1. Gravimetrijsko mjerenje

Gravimetrijska metoda je izravna metoda određivanja brzine korozije. Zasniva se na mjerenju


mase uzorka prije i nakon korozijskog djelovanja čime se dobiva masa metala otopljenog
uslijed korozijskog djelovanja. Brzina korozije se izračunava prema izrazu :

∆𝑚
𝐵𝑘 =
𝐴∆𝑡

Gdje je 𝐵𝑘 prosječna brzina korozije tijekom ispitivanja, A površina ispitivanog uzorka, ∆𝑚


promjena mase uzorka, ∆𝑡 vrijeme trajanja ispitivanja.

Gustoća korozijske struje se računa prema izrazu:

𝑧𝐹𝐵𝑘
𝑗𝑘𝑜𝑟 =
𝐴𝑀

Gravimetrijska metoda je vrlo pouzdana za određivanje brzine korozije, no u usporedbi s


elektrohemijskim metodama je sporija jer je vrijeme izlaganja uzorka korozivnom mediju duže.

3
Gravimetrijska metoda daje samo informaciju o jednolikoj koroziji po cijeloj površini
materijala, dok o drugim oblicima korozije primjerice o rupičastoj (pitting) koroziji ne daje
nikakve informacije. Metoda je opisana normom ASTM G31 (1990).
Vršeno je ispitivanje određenih uzoraka i bilježena je brzina djelovanja korozije i djelotvornost
inhibitora.
Uzorci koji su korišteni u ispitivanju su pločice ugljičnog čelika, oznake AISI 4130, MIL-S-
1879, ukupne površine 12.19 cm2.

Sastav čelične pločice je:

Element Postotak
(%)
ugljik 0.28 - 0.33
krom 0.8 - 1.1
mangan 0.7 – 0.9
molibden 0.15 – 0.25
fosfor 0.035 max
silicij 0.15 – 0.35
sumpor 0.04 max

Prethodno izbrušene, ispolirane i odmašćene pločice se stavljaju u spremnike u kojima se


nalazi 100 mL 3.5 % otopine NaCl sa i bez inibitora odgovarajuće koncentracije.

1. Priprema uzoraka
Uzorci ugljičnog čelika se izbruse brusnim papirom finoće 1200 i 1600 te se zatim isperu
destiliranom vodom i metanolom, osuše i odredi im se masa sa tačnošću ± 0.1mg.

2. Provedba ispitivanja
Pripremi se 3.5 % otopine NaCl. Uzorak ugljičnog čelika se važe, a zatim se izlaže
djelovanju navedene otopine sa i bez dodataka određene koncentracije inhibitora. Nakon 10
dana uzorci se vade iz otopine te se nastali korozijski produkti uklanjaju upotrebom otopine
za dekapiranje.

3. Čišćenje uzorka nakon ispitivanja


Otopina za dekapiranje se priprema sa 1 mol dm-3 HCl uz dodatak komercijalnog inhibitora
S-11. U tako pripremljenu otopinu uzorci ugljičnog čelika se uranjaju na nekoliko minuta
kako bi se odstranili svi korozijski produkti, uz što manje gubitke samog metala, te se osuše
i važu.

4. Proračun brzine korozije i djelotvornost inhibitora


Brzina korozije se dobije prema prethodnom izrazu, a stupanj djelotvornosti inhibitora se
određuje iz podataka za brzinu korozije prema slijedećoj jednačini.

𝐵𝑘0 − 𝐵𝑘𝑖
𝑧= ∙ 100 %
𝐵𝑘0

Gdje su:
𝐵𝑘0 − brzina korozije bez inhibitora, kg m-2 s-1
𝐵𝑘𝑖 – brzina korozije uz dodatak inhibitora, kg m-2 s-1

4
3.2. Polarizacijsko mjerenje

Karakteristika polarizacijskih mjerenja jest da se na sistem djeluje signalom izvana te se prati


odziv sistema. Postoje dva načina izvođenja polarizacijskih mjerenja:

Potenciostatička - Na mjernoj se elektrodi upotrebom posebnog uređaja - potenciostata


uspostavlja određeni potencijal, a mjeri se struja odziva sistema.

Galvanostatička - na mjernoj elektrodi se s pomoću galvanostata uspostavlja određena struja i


mjeri se napon odziva sistema. Naneseni potencijal odnosno struju moguće je s pomoću
posebnog uređaja kontinuirano polako mijenjati i pratiti odziv, pa se u tom slučaju radi o
potenciodinamičkim i galvanodinamičkim mjerenjima.

Taffelovi dijagrami

Primjenom vanjskog izvora napona čelična se armatura u betonu polarizira na potencijal ±250
mV do ±300 mV u odnosu prema korozijskom potencijalu te se mjeri struja odziva. Uređaj se
sastoji od potenciostata i tri elektrode. Centralnom brojačkom elektrodom (CE) polarizira se
armatura u betonu koja služi kao radna elektroda (WE). Referentna elektroda obično je kalomel
ili srebro- srebrni klorid polućelija .

Slika 4. Šematski prikaz uređaja za polarizacijska mjerenja

Pri mjerenju uzorak se najprije polarizira anodno (pozitivnim potencijalom) te odmah nakon
toga katodno. Na taj se način dobije dijagram ovisnosti dobivene struje o primijenjenom
potencijalu (tzv. Taffelov dijagram). Linearni se dio Taffelova dijagrama ekstrapolira te presjek
s Ekor daje struju korozije ikor. Metoda Taffelovih dijagrama široko se primjenjuje pri
proučavanju korozije metala uronjenih u otopine, ali kod armiranog betona nailazi se na
teškoće. Primjena vanjskog potencijala u anodnom smjeru može izazvati tačkastu koroziju, što
mjerenje čini destruktivnim. Katodnom polarizacijom dolazi do pogrešaka uzrokovanih
kapacitivnim efektima. Zbog toga se metoda ne primjenjuje široko za određivanje stepena
korozije (ikor). Međutim, dobivaju se korisne informacije o djelovanju dodataka betonu,
identifikaciji kloridima izazvanog sloma pasivnog filma na čeliku, djelovanju inhibitora
korozije.
Ciklička polarizacija su u osnovi Taffelovi dijagrami, ali je opseg primijenjenog potencijala
drugačiji, a potencijal se nanosi i u suprotnom smjeru. Nanošenjem potencijala u oba smjera
dobiva se petlja histereze. Za anodne se polarizacije na metalnoj površini razvija lokalna

5
korozija, dok katodna polarizacija nastoji zaustaviti pokrenuti razvoj lokalne korozije. Mjerenja
se uglavnom obavljaju u otopinama koje simuliraju pornu vodu betona sa soli u otopini ili bez
nje. Metoda se koristi za određivanje tendencije za razvoj tačkaste korozije. Iz dijagrama se
može odrediti tačkasti potencijal (Etač) kao potencijal kod kojeg dolazi do nagle promjene struje.

Slika 5. Taffelov dijagram

Slika 6. Dijagram cikličke polarizacije

Linearna polarizacija
Kod metode linearne polarizacije na uzorak se primjenjuje napon na isti način kao kod
Taffelove metode, ali u mnogo manjem iznosu (Ekor±25 mV). Ovisnost struje o potencijalu bit
će linearna:
𝛽𝑎 𝛽𝑐 ∆𝑖
𝑖𝑘𝑜𝑟 = ∙
2,3 (𝛽𝑎 + 𝛽𝑐 ) ∆𝐸

Omjer struje primijenjene na armaturu i odzivnog potencijala Edev daje polarizacijski otpor Rp:

∆𝐸 𝐵 𝛽𝑎 𝛽𝑐
𝑅𝑝 = = ; 𝑔𝑑𝑗𝑒 𝑗𝑒: 𝐵 =
∆𝑖 𝑖𝑘𝑜𝑟 2,3 (𝛽𝑎 + 𝛽𝑐 )

Dobivena je Stern - Gearyeva relacija iz koje se poznavajući vrijednost B može izračunati struja
korozije:

6
𝐵
𝑖𝑘𝑜𝑟 =
𝑅𝑝
gdje su :

ikor – intenzitet korozije (µA/cm2)


B - vrijednost koja varira od 13 do 52 mV u većini metal/medij sistema.
Rp - polarizacijski otpor (kΩ)
Kada je određena struja korozije može se izračunati gubitak mase čelika primjenom Faradeyeva
zakona:

𝑖𝑘𝑜𝑟 𝑡 𝑊𝑚 /𝑉
gubitak mase (g/ cm2) =
𝐹

gdje su:

Wm - molekularna masa (g/mol)


T - vrijeme (s)
V - valencija
F - Faradeyova konstanta (96500 C)
Kod metode linearne polarizacije zahvaljujući malom primijenjenom potencijalu, izbjegavaju
se teškoće koje se pojavljuju kod metode Taffelovih dijagrama. Metoda je brza i sve se više
primjenjuje za određivanje stupnja korozije.

3.3. Elektrohemijska impedancijska spektroskopija

Metoda elektrokemijske impedancijske spektroskopije koristi se polarizacijom izmjeničnom


strujom. Uređaj koristi potenciostat koji snima i održava korozijski potencijal (Ekor) i spektralni
analizator za analizu izmjeničnog signala. Armaturna mreža koja služi kao radna elektroda s
pomoću potenciostata održava se na potencijalu Ecorr i na nju se primjenjuje sinusni napon (10
do 20) mV u širokom frekvencijskom opsegu. Promatra se odziv na ulazni signal koji je također
sinusnog oblika, no s određenim faznim pomakom u odnosu prema ulaznom signalu i razli-
čitom amplitudom. Elektrokemijski proces u betonu, posljedica kojeg je ovakvo ponašanje
odzivnog napona, modelira se električnim krugom prikazanim na idućoj slici.

Slika 7. Ekvivalentni krug za armirani beton

Impedancija ovakvog kruga data je jednačinom:

𝑅𝑡
𝑍 = 𝑅𝑒 +
1 + 𝑗𝜔 𝑐 𝑅𝑡
Gdje su:
ω - ugaona frekvencija ω=2πf (s -1 )
j - imaginarna jedinica

7
Re – omski otpor betona (elektrolita) (Ω)
Rt – ukupni površinski otpor (Ω)
C - ukupni površinski kapacitet (µF).

Još neke od metoda određivanja brzine opće korozije metala u specifičnom korozijskom okolišu
su :
-mjerenja na kvarc-kristalnoj mikrovagi
-mjerenja koncentracije otopljenog metala u korozijskom okolišu u zatvorenim i
otvorenim sistemima

ZAKLJUČAK

Vrlo je bitno upoznati se sa raznim metodama mjerenja brzine korozije radi uspostavljanja
optimalnih uslova, a krajnji cilj je da se proces korozije odvija što sporije. U ovom seminarskom
radu su objašnjene tri metode uz analitičko defnisanje parametara procesa.