You are on page 1of 73

21.

Određivanje cijena faktora


proizvodnje i raspodjele
dohotka

Analiza određivanja udjela faktora proizvodnje u ukupnoj proizvodnji privrede tijekom određenog
razdoblja predmet je proučavanja teorije raspodjele dohotka. Ako radi jednos-tavnosti
pretpostavimo da postoje dva faktora proizvodnje, rad i kapital, njihovi se uđjeli definiraju na
sljedeći način

|udio rada "| = W „~ Judio

kapitala

gdje je w = nadnica
r =cijena uzimanja kapitala u zakup L =ko!ičma
upotrijebljenog rada K = količina upotrijebljenog
kapitala X = vrijednost proizvodnje u privredi
Udjeii faktora ovise o stanju tehnologije koja određuje proizvodnu hinkciju i o relativnim
cijenama faktora.
U drugom smo poglavlju vidjeli da proizvodna funkcija određuje tehnički efikasne kombinacije
faktora za proizvodnju različitih razina proizvodnje. Te kombinacije određuju intenzivnosti faktora,
koje se mjere kapitalnom opremljenošću rada (K/L). Intenzivnost faktora u proizvodnji bilo kojeg
dobra ovisi o lakoći razmjene faktora. Vidjeli smo u drugom poglavlju da je mjera jakosti supstitucije
faktora, elastičnost supstitucije koja se definira kao
_ %promjenajC/Z d(K/L)/(K/L) ° %promjena
MRTSLiK ~ d(MRTS)/(MRTS)
U drugom smo poglavlju također vidjeli da izbor poduzeća jedne između svih tehnički efikasnih
kombinacija faktora, ovisi o relativnim cijenama tih faktora. Ravnoteža se poduzeća definira
dodirom izokvanti i izotroškovnih linija, to jest, jeđnakošću nagiba izokvanti (MRTSLiK) i nagiba
izotroškovnih linija (w/r).

MRTSL k = — r

437
Određivanje cijene faktora proizvodnje..

Prethodnim odrednicama raspodjele dohotka moramo nadodati tehnološki napredak koji obično
mijenja intenzivnost faktora u proizvodnji različitih dobara. Na primjer, ako je tehnološki napredak
kapitalno potrošan, doći će do određene supstitucije kapitala za rad, koja će dovesti do povećanja
udjela kapitala u ukupnom proizvodu privrede.
Ukratko možemo pisati
/ proizvođna\ [ w \ (tehnološki
{ funkcija J ' I r I ' I napredak

raspodjela dohotka
Postoji čvrsta međuovisnost triju odrednica raspodjele dohotka, koja proizlazi iz či-njenice da
tehnologija i tehnološki napredak utječu na potražnju i ponudu faktora koje određuju njihove cijene.
U prvom ćemo odjeljku ovog poglavlja ispitati određivanje cijena varijabilnih faktora
proizvodnje na savrseno konkurentnim tržištima kao i na tržištima s različitim stupnjevima
nesavršenosti. U drugom ćemo odjeljku raspraviti odnos elastičnosti supstitucije proizvodnih faktora
i njihovih udjela i učinke tehnološkog napretka na raspodjelu dohotka. U zadnjem ćemo odjeljku
raspravljati o nekim dodatnim temama koje se odnose na raspodjelu dohotka. Raspravljat ćemo o (a)
određivanju cijena faktora kad je ponuda fiksna i povezanim poj-movima ekonomske rente i
kvazirente, (6) glavnim faktorima koji određuju razlike između nadnica i (c) problemu "iscrpljenja"
ukupnog proizvoda privrede isplatama faktora.

I. ODREĐIVANJE CIJENA FAKTORA


Mehanizam određivanja cijena faktora u osnovi se ne razlikuje od mehanizma određivanja cijena
dobara. Cijene faktora se određuju na tržištima na temelju sila potražnje i ponude. Razlika leži u
odrednicama potražnje i ponude proizvodnih faktora.
Ekonomisti devetnaestoga stoljeća grupirali su uiaganja faktora u četiri grupe: zemlju, rad,
kapital i poduzetništvo. Cijene su se tih faktora zvale renta, nadnica, kamata j profit. Posebni je dio
teorije istraživao svaku od tih cijena. Međutim, budući da postoje zajednički čimbenici koji tvore
pozadinu određivanja cijene faktora, može se izgraditi opći okvir za analizu cjenovnog mehanizma
bilo kojeg proizvodnog faktora. S tim u skladu, teorija koja se razvija u ovom odjeljku prikazana je
posve općenito tako đa je primjenjiva na sve faktore proizvodnje. Budući da je rad najvažniji faktor
obično ćemo govoriti o "potražnji za radom" ili o "ponudi rada". Međutim, čitatelj bi takve izraze
trebao protumačiti kao da se odnose na "potraznju za proizvodnim faktorom" i na "ponudu
proizvodnog faktora".
U ovom ćemo se odjeljku baviti cijenom varijabilnih faktora. Određivanje cijene faktora kad je
ponuda fiksna istraživat će se u trećem odjeljku.
Prvo ćemo ispitati određivanje cijena faktora na savršeno konkurentnim tržištima pro-izvoda i
faktora. Potom ćemo olabaviti pretpostavku o savršeno konkurentnim tržištima i raspravljati o
određivanju cijena na tržištima s različitim stupnjevima nesavršenosti.

A. ODREĐIVANJE CIJENA FAKTORA NA SAVRŠENO KONKURENTNIM TRŽIŠTIMA

U ovom ćemo dijelu razviti takozvanu teoriju raspodjele na temelju graničneproizvodnosti. Ona se tako
zove jer se na savršeno konkurentnim tržištima proizvoda i faktora faktorima plaća vrijednost
njihovih graničnih fizičkih proizvoda (vidite u nastavku).
Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 439

Već smo rekli da se cijena faktora, w, određuje tablicama njegove ukupne potražnje i ponude.
Ukupna potražnja je suma (agregat) potražnji pojedinačnih poduzeća za proizvodnim faktorom. Isto
tako, ukupna je ponuda faktora suma ponuda pojedinačnih vlasnika faktora.
U skladu s metodologijom prethodnih poglavlja prvo ćemo izložiti potražnju za radom samo
jednog poduzeća. Potom će se agregatna potražnja izvesti zbrajanjem pojedinačnih potražnji. Isti će
se pristup primijeniti za dobivanje tržišne ponude. Prvo ćemo izvesti ponudu rada pojedinačnog
potrošača. Potom će se agrgatna ponuda rada izvesti zbrajanjem pojedi-načnih krivulja ponude.

1. Potražnja za radom na savršeno konkurentnim tržišt ima

Potražnju za radom ćemo istražiti u dva slučaja: (i) kad je rad jedini varijabilni faktor proizvodnje i
(ii) kad postoji nekoliko varijabilnih raktora.
(i) Potražnja poduzeća za samo jednim varijabilnim faktorom Naša analiza
polazi od sljedećih pretpostavki:
(a) Na savršeno konkurentnom tržištu proizvodi se samo jedno dobro X Stoga je cijena Px zadana
za sva poduzeća na tržištu.
(b) Cilj je poduzeća maksimizacija profita.
(c) Postoji samo jedan varijabilni faktor, rad, čije je tržište savršeno konkurentno. Stoga je cijena
usluga rada, w, zadana za sva poduzeća. To znači da je ponuda rada pojedinačnim poduzećima
savršeno elastična. Ona se može označiti pravcem koji proizlazi kroz w i koji je paralelan s
vodoravnom osi (SHka 21.1.). Prema tekućoj tržišnoj nadnici poduzeće može zaposliti (uzeti u
zakup) bilo koju željenu količinu rada.

Slika 21.1.

(d) Tehnologija je zadana. Relevantni se dio proizvodne funkcije prikazuje na Slici 21.2. Nagib
proizvodne funkcije je granični fizički proizvod rada

Budući da vlada zakon varijabilnih proporcija (Vidite Poglavlje 2.), MPPL se smanjuje kad razina
zaposlenosti raste. Ako na svakoj razini zaposlenosti MPPL pomnožimo danom cijenom proiz-voda,
Px, dobivamo krivulju vrijednosti graničnog proizvoda VMP L (Slika 21.3.)- Ta krivulja pokazuje
vrijednost proizvodnje koju je proizvela dodatna jedinica upotrijebljenog rada.
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
440

VMPL = MPPL- Px
0 L 0L
Slika 21.2. SHka 21-3-

Budući da poduzeće maksimizira profit, ono će uzimati faktor u zakup tako dugo dok on viŠe
dodaje ukupnom prihodu nego ukupnom trošku. Stoga će poduzeće uzimati faktor u zakup sve do
točke u kojoj posljednja jedinica pridonosi ukupnom trošku koliko i ukupnom prihodu, jer se ukupan
profit ne može dalje povećavati. Drugim riječima, uvjet ravnoteže za maksimizatora profita na trzištu
rada je
MCL = VMPL
gdje je MCL granični trošak rada,
ili
w = VMPL 1
buđući da jeMCL = w zadano.
Na Slici 21,4. ravnoteža je poduzeća označena s e. Pri tržišnoj nadnici w poduzeće će maksimirati
svoj profit uzimajući u zakup f jedinica rada. To je zbog toga što Hjevo od /* svaka jedinica rada košta
manje od vrijednosti njezina proizvoda (VMPL > w). Stoga će se profit

1 Formalno izvođenje ravnoteže poduzeća Proizvođna funkcija je


Ukupni se trošak sastoji od rarijabilnog troSka w ■ l \ fiksnog troSka F
C = W■L + F
Prihod poduzeća je R ~ PX - X = PX ■ [ytz)J Poduzeće žeji maksimirati svoj profit
XI = R - C
n = pxx=px- [fc)] ~ ~ Z - L + F)
IzjednaCavajući prvu derivaciju funkcije profita s obzirom na rad s nulom dobivamo
dn - (dX\ -
dL " [dl Sredujući dobivamo
_ , đX .
PX ■ {MPPL) = W (budući da —- = MPPjj
ili
VMPL = w Q.E.D.
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
441

poduzeća povećati kad se unajmljuje više radnika. Obrnuto, desno od T VMPL < w i stoga se profiti
smanjuju. Proizlazi da su profiti u maksimumu kad je VMPL = w-
Ako se tržišna nadnica poveća na W\ poduzeće će, da bi maksimiralo profit (u točki e\ na Slici
21.5. Wi = VMPL), smanjiti potražnju za radom na h (Slika 21.5.)- Isto tako, ako nadnica padne na u%
poduzeće će maksimirati profit povećavajući zaposlenost na l2.
Iz prethodne analize proizlazi da je krivulja potražnje poduzeća za samo jednim varijabilnim
faktorom njegova krivulja vrijednosti graničnog proizvoda.
Za ilustraciju prethodne rasprave razmotrite sljedeći numerički primjer.
Pretpostavite proizvodni proces koji sadrži fiksni iznos postrojenja (na primjer deset strojeva)
koji uzrokuju ukupni fiksni trošak 50 funti i rad koji je jedini varijabilni faktor. Proizvodna se funkcija
specificira na temelju informacija iz prva četiri stupca Tablice 21.1. Stupac 6 pokazuje ukupni prihođ
(=X • Px), a stupac 10 uključuje ukupni varijabilni trošak (= L • w). Konačno stupac 12 pokazuje profit
poduzeća (U = R — TVC — FC).
Potražnju za radom koja maksimira profit poduzeća može se odrediti ili upotrebom krivulja
ukupnog prihoda i ukupnih troškova ili upotrebom tabiice VMPL i dane nadnice, koja određuje
ponudu rada pojedinačnom poduzeću.

1. Pristup ukupni prihod — ukupni troškovi


Profit je u maksimumu kad je razlika između ukupnog prihoda i ukupnog troŠka najveća. U našem
se primjeru to događa kad se upotrebljava devet jedimca rada. Prema tome, to rješenje odgovara
položaju maksimalnog profita poduzeća.
Pristup ukupni prihod—ukupni trošak prikazan je na Slici 21.6. Na toj slici vidimo da se
maksimalna udaljenost između dviju krivulja pojavljuje kad poduzeće upotrebljava devet jedinica
rada. Na toj razini zaposlenosti jednaki su nagibi krivulja ukupnog prihoda i ukupnih troškova.
Nagib je krivulje ukupnog prihoda granični prihod dodajne jedinice rada, a nagib je krivulje ukupnih
troškova nadnica, koja je na savršeno konkurentnim tržištima jednaka graničnom trošku rada. Stoga
je uvjet ravnoteže poduozeća na tržištu faktora
MRPL = w =MCL
Budući da je
_I£
o o o o o o o o o o o
l A r t i A ^ N i A H i n N N m
ii

U o o o o o o o o o o o
i1 f< —' (N <N tM CO PO


o o o o o o o o o o o
^ r c o r g o o ^ c o r N ^ o o r-'
Si i-< M N N (O fO

413 O O O O O O O O O O O

& S 6S o o o o o o o o o o o
l A I A I A I A I A I A i A I A I A I A I A

5 «. K

50
6j
o o o o o o o o o
a
11
rH i—i t—i i—i i-'

1
o o o o o o o o o o o
II * O X x t " C 0 O O C 0 ^ C 0 O
M < f > m _ C 0 C \ G \ O O r H
3
oooooooooo

X_-^MOC0O^C>J

o o c c ^ c o o o o o x r - c o o
C M m u - i O C 0 O , G \ O O r - <

O—'NN-I^IA-Oh-COCNO

13
■3
O O O O O O O O O O O

9Š*
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
443

i da je prema đefiniciji
Px • (MPPL) = VMPL
ravnotežni uvjet možemo pisati kao
VMPL = w
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
443

To je isti rezultat kao i onaj koji smo prethođno dobili.2 2. Pristup

pomoću VMPL
Na Slici 21.7. prikazujemo VMPL iz našeg numeričkog primjera. Ponuda rada pojedinačnom
poduzeću je pravac Si koji prolazi kroz danu nadnicu od 40$. Dvije se krivulje sijeku u točki e. Ta
točka određuje potražnju za radom (/ = 9). U njoj je profit poduzeća u maksimumu.

Slika 21.7.

Poduzeće je u ravnoteži kad izjednači VMPL s tržišnom nadnicom. Kad se tržišna nadntca
poveća jednakost se Wi i VMPL javlja lijevo od e. Obrnuto kad nadnica padne na w2 jednakost s
krivuljom VMPL javlja se desno od e. Stoga je krivulja vrijednosti graničnog proizvoda krivulja
potražnje za radom pojedinačnog poduzeća.

2 Uocite da je na savršeno konkurentnim tržištimaitfJSPi = VMPL. To ne vrijedi za nesavrsena tržišta proizvoda. (Vidite str. 541)
Određivanje cijene Jaktora proizvodnje...
444

(ii) Potražnja poduzeća za nekoliko varijabilnib faktora


Kad ima nekoliko varijabilnih faktora proizvodnje krivulja VMP nekog faktora nije njegova krivulja
potražnje. To je zbog toga što se različiti faktori upotrebljavaju istodobno za proizvodnju dobara tako
da promjena cijene jednog faktora dovodi do promjena zapoš-Ijavanja (upotrebe) drugih faktora.
Posljednje promjene, zauzvrat, pomiču krivulju MPP faktora čija se cijena inicijaino promijenila.
Pretpostaviie da se nadnica smanji. Novu ćemo potražnju za radom izvesti pomocu analize
izokvanti.

Promjena nadnice ima općenito


tri učinka: učinak supstitucije, učinak
proizvodnje i učinah maksimizacije
profita. Ispitajmo te učinke pomoću
Slike 21.8.

0 L, B' L
Slika 21.8.

Pretpostavite da poduzeće u početku proizvodi količinu proizvodnje Xi pri kojoj se maksimizira


profit kombinacijom faktora Kh£i~ Zadane (početne) cijene faktora su m i n. Njihov odnos određuje
nagib izotroškovne linije AB. Pretpostavimo sada da nadnica padne (na w2) i da je nova izotroškovna
linija AB' (cijena kapitala ostaje konstantna). Poduzece, pomoću istih izdataka, može sada proizvesti
veću količinu proizvodnje označenu izokvantom X2 upotrebom količine kapitalaJ^ i rada£2- Taj se
rezultat izvodi iz dodira nove izotroškovne linije AB' s najvišom izokvantom koja je, u našem primjeru,
X2.
Kretanje iz et u e2 može se rastaviti na dva posebna učinka-. učinak supstitucije i učinak proizvodnje.
Da bismo shvatili ta dva učinka povlačimo izotroškovnu liniju paralelnu s novom izotroškovnom
linijom (AB') tako da ona odrazi novi odnos cijena i dodiruje staru izokvantu Xx. Diralište (tangentnost)
je u točki a na Slici 21.8. Prijelaz iz ex u a je učinak supstitucije: poduzeće će supstituirati jeftiniji rad za
relativno skuplji kapital i proizvoditi originainu razinu proizvodnje X\. Stoga se upotreba rada
povećava s _ i na _._*. Međutim, poduzeće neće ostati u a. Kad se nadnica smanji poduzeće može kupiti
ili više rada ili više kapitala ili više obaju faktora. S tim u skladu poduzeće će proizvoditi veću količinu
proizvodnje X2, upo-trebljavajući K2 jedinica kapitala i L2 jedinica rada. Povećanje upotrebe rada s L\
na L2, koje odgovara prijelazu s a na e2, je učinak proizvodnje.
Točka e2 nije kt>načna ravnoteža poduzeća. Ona bi to bila kad bi poduzeće trošilo isti iznos novca
kao i u početku. Međutim, kad bi ukupni troškovi ostali konstantni poduzeće ne bi maksimiralo profit.
Određivanje cijene Jaktora proizvodnje...
444

Poduzeće će povećati svoje izdatke i proizvodnju da bi maksimiziralo profit. Da bismo to shvatili


pretpostavimo da je početna ravnoteža poduzeća određena točkom
Određivanje cijena faktoraproizvodnje... 445

H na Slici 21.9., u kojoj jeMC


poduzeća jednak cijeni proizvodaX
Smanjenje nadnice pomiče krivulju
MC prema dolje i desno, pa se
proizvodnja pri kojoj se maksimira
profit savršeno konkurentnog
poduzeća poveća na X$. To
0 XT X3 X zahtijeva povećanje izdataka koje je
Slika 21.9. jednako osjenčenoj površini
X\HGX$. Stoga se izotroškovna
linijaA-f' na Slici 21.8. mora pomaknuti paralelno još dalje na
udaljenost koja odgovara povećanju izdataka poduzeća. Nova se izotroškovna linija sada može
odrediti dijeljenjem povećanja (dodatka) ukupnih troškova cijenom kapitala, r, i dodavanjem
rezultata razmaku OA. Nova je točka, A', na okomitoj osi okomiti odsječak tražene izotroškovne
linije. Položaj je nove izotroškovne krivulje poduzeća sada određen, jer je izotroškovna linija
paralelna s linijom AB'. Konačna se ravnoteža poduzeća označava toČkom dodira (tangentnosti)
nove izotroškovne iinije A'B" s izokvantom koja označava razinu proizvodnje X pri kojoj se
maksimizira profit (točka e^ na Slici 21.10.).
Ukratko, učinak supstitucije smanjenja nadnice uzrokuje smanjenje MPPL jer se manja količina
kapitala kombinira s radom. Međutim, učinak proizvodnje i učinak maksimiziranja profita dovede do
povećane upotrebe obaju faktora.3 Prema tome, oba ta učinka uzrokuju da se MPPL rada pomakne
prema gore i desno. Općenito učinak proizvodnje i učinak mak-simizacije profita više nego

fii

0 -fflt, -a B' B" L

Slika 21.10.

nadoknađuju ucinak supstitucije, pa je konačni rezultat smanjenja nadnice pomak krivulje MPPL rada
desno. Budući da je cijena finalnog proizvoda, PX, dana, VMPL se pomiče desno kad se u proizvodnom
procesu upotrebljava nekoliko varijabilnih

3 Taj rezultat vrijedi uvijek dok rad nije inferiorni faktor. Vidite C. E. Ferguson, "Inferior Factors and the Theories of Production and
Lnput Demand", Economica (1968).
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
446

faktora. Pomak je prikazan na Slici


21.11. Nova ravnotežna potražnja za
radom označena je točkom B na VMPL2.
Ponavljanjem prethodne analize za
različite nadnice možemo generirati niz
točaka kao što su A i B. Geometrijsko je
mjesto tih točaka potražnja poduzeća za
rađom kad je varijabilno nekoliko
faktora. To se kadkada navodi kao
dugoročna potražnja poduzeća za
radom.
L

vmpl \ vmpl} vmpl;


Sažeto, potražnja je poduzeća za
0 samo jednim varijabilnim faktorom
Slika 21.11. njegova krivulja VMP. Potražnja za
nekim faktorom, kad je varijabilno nekoliko faktora, je geometrijsko mjesto točaka koje pripadaju
pomaknutim krivuijama VMP. Ta je dugoročna potražnja za faktorom negativno nagnuta, jer. kad se
sve uzme u obzir, tri učinka promjene cijene faktora moraju uzrokovati da tražena količina faktora
varira obrnuto od cijene.4
Prije nego nastavimo korisno je sažeto prikazati odrednice potražnje pojedinačnog poduzeća za
varijabilnim faktorom. Potražnja za varijabilnim faktorom ovisi o:
1. Cijeni faktora. Što je veća cijena faktora manja je potražnja za njegovim uslugama.
2. Graničnom fizičkom proizvođu faktora, koji se izvodi iz proizvođne funkcije.
3. Cijeni dobra koje faktor proizvodi. Sjetite se da je VMPL umnožakMPfi i cijene dobra, Px.
4. Količini drugih faktora koji se kombiniraju s radom. Povećanje faktora s kojima se rad
kombinira pomaknut će MPPL prema van desno i stoga povećati njegovu krivulju VMPL (i
obrnuto).
5. Cijenama drugih faktora, jer će te cijene određivati njihovu potražnju (i stoga potražnju za
radom).
6. Tehnološkom napretku. Tehnološki napredak mijenja granični ffzički proizvođ svih faktora, i
zbog toga njihovu potražnju. O tom će se faktoru još raspravljati u odjeljku II.

4Rigorozan dokaz rog iskazaviditi u C E. Ferguson, "Production, Prices and the Theorv of Jointlv Derived Input Demand Functions".
Economica (1966); C. E. Ferguson, "Inferior Factors and the Theories of Production and Input Demand", Economica (1968); C. E. Ferguson,
Tbe Neoclassical Tbeory of Production and Distribution (Cambridge Universitv Press, 1969); C. E. Ferguson and Thomas R. Saving,
"Long-run Scale Adjusments of a Perfectlv Competitive Firmand Indusirv", American Economic Review (1969)
Određivanje cijena faktora proizvodnje,. 447

(iii) Tržišna potražnja zafaktorom

U prethodnim smo odjeljcima izveli krivulju potražnje pojedinačnog poduzeća za faktorom. Sljedeći
je korak upotrijebiti krivulje potražnje pojeđinačnih poduzeća za izvođenje krivulje tržišne potražnje
za faktorom.

o /, /2 4'
Slika 21-12. Potražnja samo jednog poduzeća
Slika 21.13- TržiŠna potražnja za radom
Tržišna potražnja za
faktorom nije jednostavni vodoravni zbroj krivulja potražnje pojedinačnih poduzeća. To je zbog toga
što će sva poduzeća nastojati upotrijebiti više faktora čija se cijena smanjuje i tako povećavati svoju
proizvodnju. Stoga se ponuda dobra pomiče prema dolje udesno i dovodi do pada cijene dobra, Px.
Budući da je cfjena jedna od komponeti krivulja potražnje pojedinačnih poduzeća, te se krivulje
pomiču prema dolje ulijevo. Slika 21.12. pokazuje krivulju potražnje d\ pojedinačnog poduzeća za
radom. Pretpostavite da je u početku nadnica W\. Poduzeće je u točki a na njegovoj krivulji potražnje
i upotrebljava /: jedinica rada. Kad zbrojimo upotrebu rada svih poduzeća, dobivamo ukupnu
potražnju za radom pri nadnici W\. Točka je A na Slici 21.13- jedna točka na krivulji tržiŠne potražnje
za radom.
Pretpostavite potom da se nadnica smanji na w2, Kad se ništa drugo ne bi mijenjalo, poduzeće bi
se kretalo uzduž njegove krivulje potražnje d\ do točke b' i povećalo upotrebu rada na V2. Međutim,
ostale stvari ne ostaju jednake. Kad se nadnica smanji, sva poduzeća traže više rada i povećana
zaposlenost dovodi do povećanja ukupne proizvodnje. Krivulja se tržišne ponude proizvedenog
dobra pomiče prema dolje udesno, a cijena se dobra (uz danu potražnju) smanjuje. Smanjenje cijene
dobra smanjuje vrijednost graničnog proizvoda rada na svim razinama zaposlenosti. Drugim
riječima, krivulje se VMPL (krivulje pojedinačnih potražnji za radom) pomiču prema doije. Na Slici
21.12. nova je krivulja potražnje dz. Kad se nadnica smanji na w2 poduzeće nije u ravnoteži u točki b'
(na originalnoj krivulji d\) već u točki b na novoj krivulji potražnje d2. Kad se vodoravno zbroje sva
poduzeća dobivamo točku B tržišne krivulje potražnje. Kad se smanjenje cijene dobra ne bi uzelo u
obzir, precijenili bismo potražnju za radom koja proizlazi iz smanjenja nadnice. Na Slici 21.13. točka
Određivanje cijena faktora proizvodnje,. 447

B1 prikazuje potraŽnju za radom na trŽiŠtu kad se cijena đobra ne mijenja. Međutim, imajte na umu
da ta točka ne pripada tržišnoj krivulji potražnje za radom.

2. Ponuda rada (varijabilnog faktora) na savršeno konkurentnim tržiŠtima

U ovom ćemo se dijelu usređotočiti na izvođenje tržišne ponude varijabilnog faktora. O ponudi fiksnog
faktora i njezinim utjecajima na tržišnu cijenu tog faktora raspravljat će se u đrugom odjeljku.
Određivanje cijene faktora proizvodnje...
448

Najvažniji su varijabilni faktori sirovine, poluproizvodi i rad. Prva dva su dobra. Stoga se njihova
tržišna ponuda izvodi na temelju istih načela kao i ponuda bilo kojeg dobra. Međutim, ponuda rada
zahtijeva drugačiji pristup.
Prije svega pretpostavljamo da je rad homogeni faktor: sve su jedinice rada identične. Ta će se
pretpostavka olabaviti u drugom odjeljku u kojemu ćemo raspravljati o uzrocima razlika između
nadnica.
Osnovne odrednice tržišne ponude rada su:
(a) Cijena rada (nadnica)
(b) Ukusi potrošača, koji određuju njihovu razmjenu između dokolice i racla
(c) Veličina stanovništva
(d) Udio radne snage u ukupnom stanovništvu
(e) Profesionalna, obrazovna i geografska distribucija radne snage.
Odnos između ponude rada i nadnice određuje krivulju ponude. Ostale se odrednice mogu
promatrati kao faktori pomaka krivulje ponude. Budući da nas zanima krivulja ponude,
pretpostavljamo da su sve druge odrednice zadane (to jest, koristimo klauzulu ceteris paribus) radi
toga da bismo se usredotočili na nagib krivulje ponude.
Tržišna ponuda je zbroj ponude rada pojedinaca. Stoga počinjemo izvođenjem ponude rada
samo jednog pojedinca.

(i) Ponuda rada pojedinca

Ponuda rada pojedinca može se izvesti analizom krivulja indiferencije.


Na vodoravnoj osi Slike 21.14. mjerimo raspoložive sate za dokolicu (i rad) u danom razdoblju.
Na primjer, u danu maksimalno ima OZ sati, koje pojedinac može upotrijebiti za dokolicu ili za rad.
Na okomitoj osi mjerimo novčani dohodak. Nagib pravca iz Z na bilo koju točku okomite osi prikazuje
cijenu sata rada. Na primjer, kad bi pojedinac radio svih OZ sati i zarađivao ukupni dohodak OF0,
cijena bi za sat rada iznosila

Slika 21.19.
Određivanje cijene faktora proizvodnje...
448

w= nagib
or0
OZ pravca
ZY0

Slika 21.20.
Određivanje cijene faktora proizvodnje...
448

Što je pravac strmiji veća je cijena rada po satu.

Slika 21.21.
Određivanje cijene faktora proizvodnje...
448

lll
M.
0 CBA Z I. Sati dokolice

Slika 21.22.
Određivanje cijena faktora proizvodnje,.
449

Krivulje indiferencije prikazuju preferencije pojedinca između dokolice i dohotka. Na primjer,


na krivulji indiferencije II. na SHci 21.14. pojedinac je indiferentan između OB sati dokolice i BZ sati
rada (koji mu donose dohodak BN) i OC sati dokolice i CZ sati rada (za koje ostvaruje dohođak CAf).
Kad je nadnica wx pojedinac je u ravnoteži. On radi AZ sati, zarađuje dohodak AA'(= OA") i troši
OA sati na dokolicu. Ako se nadnica poveća na w2 pojedinac će raditi više sati (BZ > AZ), zarađivati
veći dohodak (BB') i imati manje sati (OB) za dokolicu. Ponuda rada može se dobiti iz geometrijskog
mjesta ravnotežnih točaka A', B\ C' i tako dalje. Ta je krivulja ponude prikazana na Slici 21.15.

it Međutim, pri nekoj se


višoj nadnici ponuđeni sati
rada mogu smanjiti. Na
l* B*C* L primjer, na Slici 21.16.
pojedinac će raditi BZ sati
kad se nadnica poveća na
w4- To je jednald broj sati
broju kad je nadnica bila
SLika w2. Kad se nadnica još
poveća (na w5), ponuđeni
sati se još više smanjuju:
oni se varaćaju natrag na
AZ. Taj model odgovara
na veće nadnice dovodi do
krivulje ponude za radom
koja je zavinuta prema
0 CB A Z natrag (Slika 21.17.).
sati dokolice

Slika 21.23.
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
450

I \
w

I !1 1
30 1A BCL
Slika 21.17.

Do u>3, povećanja nadnica stvaraju poticaj za povećanu ponudu rada. Međutim, veće nadnice ne
stvaraju pobudu za veći broj sati rada. Razlog za to ponasanje je činjenica đa veći broj radnih sati
implicira manji broj sati dokolice. Kad nadnica raste raste i dohodak pojedinca. To radniku
omogućava da ima veći broj slobodnih aktivnosti. Međutim, vrijeme je za te aktivnosti kraće. Zbog
toga se, iznad određene veličine nadnice, ponuda rada smanjuje kad radnik više voli svoj dohodak
upotrijebiti za veći broj dokoličarskih aktivnosti.

(ii) TržiŠna ponuda rada


Iako postoji općenita suglasnost da krivulja ponude rada pojedinca ima oblik zavinut prema natrag,
ekonomisti se razmimoilaze glede oblika agregatne ponude rada. Nekoliko pisaca tvrdi da u kratkom
roku tržišna ponucia kvalificiranog rada može imati segmente s pozitivnim i segmente s negativnim
nagibom. Međutim, u dugom roku ponuda mora imati pozitivan nagib, jer će tržišta na kojima su
nadnice visoke privući mlade Ijude. Isto tako, stariji se radnici mogu prekvalificirati i mijenjati
poslove ako je nadnični poticaj dovoljno jak. Drugi pisci smatraju da prema natrag zavinuta krivulja
ponude rada može biti tipična na većini tržišta bogatih nacija. Kad životni standard raste ljudi
smatraju da im se ne isplati teže raditi da bi ostvarili veći dohodak koji se zahtijeva za veću dokolicu
dok god nemaju vremena da uživaju u dokoličarskim aktivnostima. Prema tome, kad dohoci dosegnu
razinu koja se zahtijeva za udoban životni standard, radnici postavljaju veće zahtjeve (u pregovaranju
o radu) za veći broj praznika, dulje odmore, kraće radne sedmice, manji broj radnih sati po danu
umjesto za sve veće nadnice povezane s većim brojem radnih sati.
Cini se da je pozitivna agregatna ponuda rada općenit slučaj Čak i za bogate narode. Veće
nadnice mogu potaći neke Ijude da rade manji broj sati, ali će u dugom roku i privući nove radnike na
tržište.

3. Ođređivanje cijene faktora na savršenim tržištima

Kad su dane krivulje tržišne ponude i tržišne potražnje za faktorom, njegova se cijena određuje
sjecištem tih dviju krivulja.
Na Slici 21.18. ravnotežna je nadnica uf i ravnotežna razina zaposlenosti Le.
Vidimo da je model tržišta valjan za određivanje ravnotežne cijene dobra ili proizvodnog faktora.
Razlika između određivanja cijene dobra i određivanja cijene faktora leži u odred-nicama potražnje za
varijabilnim faktorima i metodi koja se upotrebljava za izvođenje ponude rada. Potražnja za faktorima
je izvedena potražnja, u smislu da se potražnja za uslugama faktora temelji na potražnji za dobrima za
čiju se proizvodnju faktori upotrebljavaju. Ponuda
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
451

rada se ne određuje troškom poput


ponude dobara. Ona upliće stajališta
pojedinaca prema radu i dokolici.

B. ODREĐIVANJE CIJENE
FAKTORA NA NESAVRŠENO
0 L" L KONKURENTNIM TRŽIŠTIMA
Slika 21.18.
Cijena faktora, kad postoje
nesavršenosti na tržištima roba i faktora, određuje se istim
mehanizmom kao i u slučaju savršeno konkurentnih tržišta: potražnja i
ponuda određuju cijenu faktora i razinu njegove upotrebe. Međutim, odrednice su potražnje i
ponude različite u slučaju tržišnih nesavršenosti.
Razmotrit ćemo Četiri modela s različitim vrstama nesavrsenosti. U prvom ćemo modelu
pretpostaviti da poduzeće ima monopolističku moć na tržištu proizvoda i da je tržiŠte faktora
savršeno konkurentno. Potom ćemo uzeti u obzir nesavršenosti u potražnji za faktorom. Posebno
ćemo ispitati slučaj poduzeća koje ima monopolističku moć na tržištu proizvoda i monopsonističku
moć na tržištu faktora. Treći je model slučaj bilateralnog monopola: poduzeće ima monopolističku
moć i sindikati kontroliraju ponudu. Konačno četvrti se model odnosi na slučaj poduzeća koje uopće
nema monopsonističku moć i koje se susreće s ponudom rada koju nadziru sindikati.
Prethodni su modeli proširenja teorije određivanja i raspodjele dohotka pomoću gra-nične
proizvodnosti.

Model A. MonopoIistiČka moć na tržiŠtu proizvođa

(a) Potražnja monopolističkogpoduzeća za samojednim varijabilnim faktorom

U ovom modelu pretpostavljamo da poduzeće upotrebljava samo jedan varijabilni faktor, rad, Čije je
tržište savršeno: nadnica je zadana i ponuda je rada pojedinačnom poduzeću savršeno elastična.
Međutim, poduzeće ima monopolističku moć na trŽiŠtu dobra koje proizvodi. To podrazumijeva da
je potražnja za proizvođom poduzeća nagnuta prema dolje i da je granični prihod manji od cijene na
svim razinama proizvodnje (Slika 21.19 ).
Pokazat ćemo da u tim uvjetima potražnja pojedinačnog poduzeća za radom nije krivulja VMPL
već krivulja graničnog priboda proizvoda, koja se definira kao umnoŽak MPPL i graničnog prihoda od
prodaje proizvedenog dobra:

MRPL - MPPL • MRX


Određivanje cijene faktora proizvodnje,.
452

Slika 21.19- NesavrŠeno tržiŠte proizvoda SHka 21.20. SavrŠeno tržište faktora

Izvođenje krivulje graničnog prihoda proizvođa za rad možemo ilustrirati numeričkim primjerom iz
prethodnog odjeljka, s tom razlikom da cijena proizvedenog dobra opada kad se proizvodnja
povećava. Relevantni podaci su dani u Tablici 21.2.
VMPL( = MPPL ■ Px) se navodi u stupcu 8, a MRPL(= MPPL * MRX) u stupcu 9- Zapažamo da je
VMPL > MRPL. Na Slici 21.20. krivulja VMPL leži iznad krivulje MRPL na svim razinama To je zbog
toga što je Px > MRX na svim razinama proizvodnje i zaposlenosti. I krivulja VMPL i krivuljaMRPL
imaju negativan nagib jer se njihove komponente (MPPL, Px iMRx) smanjuju kad proizvodnja raste i
cijena proizvoda opada.

Matematičko izvođenje krivulje MRPd

Pokazat ćemo da je MRPL = MPPL ■ MRX.


1. Neka je funkcija potražnje za proizvodom

Ukupni je prihod poduzeča


a granični prihod TR = P • Qx
X

dQ* dQx dQx


MRX = PX + Qx^ ®
*dQ*

2. Proizvodna funkcija u kojoj je samo rad varijabilan faktor je

MPPi je
# = MPPL (5) aL
3. Prema definiciji granični je prihod proizvoda rada promjena ukupnog prihoda koja se pripisuje
jediniČnoj promjeni rada

al
0
Of n
O i ^AOl OAVf iA O ' O r - l
li -'CO
O O ^ ^ O O
l A N r
| H N N i f i t f l i O i O m N N
4 II c
Određivanje cijene faktora proizvodnje,.
452

i]o & 0 O O
SONPTir^'-llAOSfAl^i
"—1 M N N m
O O O
- l l A Zi "—
fO ""C
1 O O O O O

"'f
s 1 o
1 A
i a o o o o o o o o o o
- | ~ 3
J " - -
i -ioiMNpnfn-^ o

f|| -
l1l l £ a * u - o o o o o o o o o o
O i A i A i A I A t A l A I A I A I A I A 1 A

s i O O O O O O O O O O O
o
1
1 » f H « » t
5' I t < i ^ N 13 ~ "
o
( M
©
i 2f3,o \ r~
1 111 «
K) T™< O IA ( d NH

■ s
o o

111
( N

1 ofioo h >o in f (fi H o r-i o


1 - 1
i • ^ v s o o o ^ o o v o
13Š o
M
o

1* 1f * s5 & i 1
fizički

1 0 0 « A - *, - ( J ' O r - 0 0 - < J ' O » A


K O '^ C\ l A i - " t - - ' ^ ( M O
XKrada MPP L

■5. l - l
troizvodnja

1 ( M r-t I-I r - i ri r - i
Granični

o o o o - ^ c o o o c o ^ n a j o
MfAlA^ O C O O \ C > \ O O r H r !
proizvod
kapitala

- i
(jedinice)

r H r - "
Ukupna

5| w g O
f f \
n
O
N (ft f 1 A > 0 N C O
1 - -
o o o o o o o o o o o
Jedinlce fiksnog
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
454

}
= PX ■ + Q>
d(TR) dQx „

Budući da je TR = Px • Qx, derivacija ukupnog prihoda s obzirom na rad je


dPx dQ3
dl
dL
dQx dL

dP3
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
454

Medutim, iz (3) proizlazi


Određivanje cijene faktora proizvodnje..
454

dL =
MPPL
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
454

iiZ(2)
dPs
[P' + Q
*'&\
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
454

=MR
Zbog toga je MRPL = (MPPL)
• (MPX) Q. E. D.

Sada ćemo pokazati da je potražnja za radom krivulja graničnog prihoda njegova proizvoda.

Podsjetimo se da u našem
modelu pretpostavljamo da je
tržište rada savršeno kon-
w kurentno. Zbog toga je ponuda
rada pojedinačnom poduzeću
savršeno elastična. Ona je na Slici
21.21. prikazana vodoravnom
linijom SL koja prolazi kroz tržišnu
nadnicu w.
Kao maksimizator profita
poduzeće će biti u ravnoteži u
točld e i zapošljavati A jedinica
rada. U toj je točki
MRPL = MCL = w
SHka 21.21- Drugim riječima, poduzeće je u
ravnoteži na tržištu faktora kad upotrebljava jedinice rada do točke u kojoj je granični prihod
proizvoda rada jednak njegovu graničnom trošku. (Podsjetite se da je na savršenom tržištu rada MCL =
w).
Točka je ravnoteže e jer se profit poduzeća maksimira kad je zaposlenost l\. Lijevo od e jedinica
rada dodaje viŠe prihođu poduzeća od iznosa svog troška. Zbog toga se poduzeću isplati povećavati
njegovu upotrebu. Obrnuto, u bilo kojoj točki desno od e đođana jedinica rada pridodaje više
ukupnom trošku nego ukupnom prihodu. Prema tome, poduzeće koje
Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 455

maksimira profit (kad ima monopolističku moć na tržištu proizvoda) upošljavat će rad do točke u
kojoj je granični prihod proizvoda jednak nadnici.
Prethodna se analiza može ponoviti za bilo koju danu nadnicu. Zbog toga je, kad se upotrebljava
samo jedan varijabilni faktor, krivulja graničnog prihoda proizvoda krivulja potražnje monopolista za
tim proizvodom.
U našem numeričkom primjeru poduzeće maksimira svoj profit upošljavajući šest jedinica rada.
Na toj je razini zaposlenosti MRPL ~ w = 40Lstg) a ukupni su profiti (350Lstg) u maksimumu.

Formalno izvođenje ravnoteže monopolističkog poduzeća Poduzeće želi

maksimirati svoj profit


n = R - c=px • g« - (WL + p)

uz danu funkciju potražnje i

funkciju proizvodnje

Prvi uvjet za maksimizaciju n je da derivacija n s obzirom na L bude jednaka nuli


dPx dQ*

dQx dL

d
-§t=MPPL | ^ + ft^-i*
dW dQx
-w=0

Preuređujući dobivamo Pokazali smo da je Zbog toga je

(MPPL) ■ (MRX) = w ili MRPL = w


Poduzeće maksimira profit kad upošljava jedinice rada do točke u kojoj je MRPL = w Q. E. D.

Budući da je

prethodni se ravnotežni uvjet može napisati u obliku


(MPPL) • (Px) (l ~ = ut
Taj oblik pokazuje odnose između cijene dobra, cijene faktora, elastičnosti potražnje i proizvodne
funkcije.

(b) Potražnja monopolističkog poduzeća za varijabilnim faktorom kad se upotrebljava nekoliko faktora
Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 455

Kada se u proizvodnom procesu upotrebljava više od jednog varijabilnog faktora potražnja za


varijabilnim faktorom nije krivulja graničnog prihoda proizvoda već se tvori iz točaka na
pomaknutim krivuljama MRP.
Određivanje cijene faktora proizvodnje.
456

Analiza je slična analizi iz prethodnog odjeljka. Pretpostavite da je tržišna cijena rada w\ i da je


njegov granični prihod proizvoda dan s MRP\ (Slika 21.22.). Monopolističko poduzeče je u ravnoteži
u toČki.A i zapoŠljava l\ jedinica rada. Kad bi nadnica pala na wz i kad se ostale stvari ne bi mijenjale,
poduzeće bi se pomaknulo uzduž njegove krivulje MRP\ u točku A\ Međutim, ostale stvari ne ostaju
iste. Pad nadnice ima učinak supstitucije, učinak proizvodnje i učinak maksimiziranja profita, kao i u
slučaju savršeno konkurentnog podu-zeća. Neto je rezultat tih učinaka pomak krivulje graničnog
prihoda proizvoda udesno (općenito) To dovodi đo ravnotežne točke B. Tvoreći za različite razine
nadnice w točke kao što su A i B, dobivamo krivulju potražnje za radom.

Zaključujemo da su
krivuije potražnje za faktorima
negativno nagnute bez obzira
na uvjete konkurencije na
tržištu proizvoda.

MRPX MRPZ SUka 21.22.


MRPL w,

W2
0

(c) TržiŠna potražnja za radom i trzišna ponuda rada


Tržišna je potražnja za faktorom zbroj krivulja potražnje pojedinačnih monopolističkih poduzeća. Pri
agregiranju tih krivuija, međutim, moramo uzeti u obzir njihov pomak kad cijena faktora padne: kad
sva monopolistička poduzeća povećavaju proizvodnju, tržišna cijena pada. Krivulje pojedinačne
potražnje i krivulje graničnog prihoda proizvedenog dobra pomiču se lijevo. Grafičko izvođenje
krivulje tržišne potražnje za radom potpuno je isto kao ono na Slici 21.13. (str. 447), s tom razlikom
što se krivulje pojedinačne potražnje temelje na graničnom prihodu proizvoda faktora (a ne na
vrijednosti graničnog proizvoda kao u slučaju savršeno konkurentnog tržišta proizvoda na kojemu je
Px zadana za sva poduzeća).
Na tržišnu ponudu ne utječe činjenica da poduzeća imaju monopolističku moć. Stoga je, kao što
je izveđeno ranije, tržišna ponuda rada zbroj krivulja ponude pojedinaca.
TrŽišna cijena faktora određuje se presjekom tržišne potražnje i tržišne ponude. Prema tome,
analiza se ne mijenja. Međutim, postoji jedna važna razlika. tržišna se potražnja temeiji na MRPi a ne
na VMPL. To znači da se, kad poduzeća imaju monopolističku moć, faktoru plaća njegov MRP koji je
manji od VMP. Taj je učinak Joan Robinson5 nazvala monopolističkom eksploatacijom. On se za
pojedinačno poduzeće prikazuje na Slici 21.23. i na Slici 21.24. za tržište rada

5 Joan Robinson, TJje Economics of imperfect Competition (Macmillan, 1933).


Određivanje cijena faktora proizvođnje... 457

Slika 21.23. siika 21.24.

Prema Joan Robinson proizvodni se faktor eksploatira ako mu se plaća cijena manja od
vrijednosti njegova graničnog proizvoda (VMP). Vidjeli smo da će maksimizator profita upošljavati
faktor sve do točke u kojoj dodajna jedinica ne pridodaje jednaki iznos ukupnom trošku i ukupnom
prihodu.
Za savršeno je konkurentno poduzeće
VMPL~MRPL
Lijeva strana prethodne jednakosti je
VMPL = MPPL - Px
a desna
MRPL = MPPL ■ MRX
Međutim, u savršenoj konkurenciji je
PX=MRX
pa je
VMPL = MRPL
Prema tome, kad je tržiŠte dobra savršeno konkurentno ponašanje poduzeća koje maksimira profit
dovodi do plaćanja faktorskih cijena koje su jednake vrijednosti graničnog proizvoda (VMP) faktora.
Međutim, uvjet ravnoteže monopolističkog poduzeća je
MRPL = MPPL ■ MRX = iv
i MRX < Px, tako da se faktori plaćaju manje od vrijednosti njihova graničnog proizvoda. Razlika bb'
na Slici 21.23. i wćwm na Slici 21.24. pokazuje da ponašanje nesavršeno kon-kurentnog poduzeća koje
maksimira profit uzrokuje da cijena faktora bude manja od vrijednosti njegova graničnog proizvoda.
Osim toga, razina je zaposlenosti manja u in-dustrijama koje nisu savršeno konkurentne (£ c > Z,„).
Argument Joane Robinson o "eksploataciji" ne može se olako prihvatiti. Činjenica da rad dobiva
manju nadnicu u industrijama u kojima je konkurencija nesavršena odražava nag-nutost krivulje
potražnje poduzeća prema dolje do koje dolazi zbog privržene odanosti potrošača. Diferencijacija
proizvoda odražava potrošačevu želju za raznolikošću: potrošači žele biti u prilici da biraju
proizvode koji se mogu supstituirati. Posljedica je te želje razlika
458 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

između crjene i graničnog prihoda i niža nadnica. Stoga je niža nadnica cijena koju potroŠaČi moraju
platiti da bi imali raznolikost istog proizvoda i ne može se promatrati kao eks-ploatacija rada od
strane poduzeća. Jedino ako je diferencijacija proizvoda pretjerana ili ako je potrošačima nameću
velike korporacije, argument bi se o eksploataciji rada na mono-polističkim tržištima mogao prihvatiti.

Model B. Poduzeće ima monopolističku moć na tržištu dobra i monopsoničku moć na tržištu faktora

(a) Ravnoteža monopsonista koji upotrebljava samo jedan varijabilni faktor


U ovom je siučaju potražnja pojedinačnog poduzeća za radom ista kao i u Modelu A. Drugim riječima,
potražnja monopsonističkog pođuzeća za radom je MRPL.

Međutim, ponuda
rada pojeđinačnog
poduzeća nije savršeno
elastična, jer je poduzeće
veliko. Radi
jednostavnosti
pretpostavljamo da je
poduzeće monopsonist
(to jest, jedini kupac) na
tržištu rada. U tom
o l Slika 21.25. slučaju ponuda rada ima
pozitivni nagib: kad
monopsonist povećava upotrebu rada on mora
platiti veću cijenu (Slika 21.25.). Ponuda rada
pokazuje prosječni izdatak ili cijenu koju monopsonist mora platiti na različitim razinama
zaposlenosti. Kad tu cijenu faktora pomnožimo razinom zaposlenosti nalazimo ukupni izdatak
monop-sonista za faktor. Međutim, za ravnotežu monopsonista relevantna veličina je granični izdatak
za kupnju đodajne jedinice varijabilnog faktora. 6 Granični trošak je promjena ukupnog izdatka (na
faktor) koja proizlazi iz uzimanja u zakup dodajne jedinice faktora. Uzimanje u zakup dodajne
jedinice faktora povećava ukupni izdatak na faktor više od cijene te jedinice jer se sve prethodne
uposlene jedinice plaćaju po novoj većoj cijeni. Stoga krivulja graničnog troška leži iznad krivulje
ponude (ili krivulje prosječnog troška).7
Granični izdatak je razlika ukupnog izdatka za uzastopno veće razine zaposlenosti faktora. Tablica
21.3 ilustrira računanje tablice graničnog izdatka za rad. Iz Tablice 21.3 vidi se da je, zbog toga što

6Pretpostavlja se da se u proizvodnom procesu upotrebljava samo jedan varijabilni Jaktor.


7To je zrcalna slika odnosa cijene i graničnog prihoda: krivulja potražnje pokazuje cijenu dobra-V, aMR* leži ispod krivulje potražnje za
sve razine proizvodnje.
458 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

cijena po jedinici faktora raste kad se povećava zaposlenost, granični je izdatak (ME) faktora veći od
njegove cijene na svim razinama proizvodnje. Krivulja ME ima pozitivan nagib i leži iznad i lijevo od
krivulje ponude faktora. Kad se pretpostave linearni odnosi to implicira da je nagib krivulje ME veći
od nagiba krivulje ponude.
Određivanje cijena faktora proizvodnje... 459 Tablica 21-3 Ukupni i granični izdatak rad

Jedinica Cijena Ukupni Granični


rada rada izdatak na izdatak na
rad rad
1 4 Lstg 4 Lstg -Lstg
2 5 10 6
3 6 18 8
4 7 28 10
5 8 40 12
6 9 54 14
7 10 70 16
8 11 88 18
9 12 108 20
10 13 130 22

Formalno izvođenje krivulje ME

1. Funkcija ponude faktora je


w = ft(L) (1) Njezin je nagib đw/dL i po pretpostavci je dw/dL >
0. Ukupni je izdatak na faktor
TE= w ■ L

2. Prema definiciji granični je izdatak promjena TE kad se L promijeni za jednu jedinicu


UB <*(TE) dL dw
ME = —-------= w ■ — + L ■ ——
dL dL dL
m
r dWv(2)
}
ME= w + L ■ —
dL

Budući da je
dw
— > 0, I > 0 i w > 0 dL
proizlazi da je ME veći od w za bilo koju vrijednost od L .
3- Nagib funkcije ponude je
dw
> 0
dL

Nagib krivulje ME je

d(ME) _ dw_
dw ~ dL
' dw dL d2w
+L
dL dL dL
ili

d(ME) _ dw_ d2w dL ~ 2 ' dL + 1 '


dI }

Stoga ME ima strmiji nagib od funkcije w (ili SL), kad se pretpostave Iinearne funkcije Q.E.D.
460 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

Pođuzeće je u ravnoteži kad izjednaćt granični izdatak na faktor s njegovim MRP. To je na Slici
21.26. prikazano točkom e. Dokaz ravnoteže temelji se na definicijama krivulja i MRPL. U točki e
granični je izdatak (koji je granični trošak) za rad jednak graničnom prihodu proizvoda rada. Lijevo
od e jedinica rada dodaje više prihodu nego trošku rada. Stoga se poduzeću isplati uzimati u zakup
dodane jedinice rada. Desno od e dodana jedinica faktora košta više od prihoda koji on donosi
poduzeću. Stoga se profit smanjuje. Proizlazi da se profit maksimira zapošijavanjem one količine rada
(/e na Slici 21.26.) pri kojoj je ME jednak graničnom prihodu faktora.
SUka 21.26.

T/
ME

7
1 9
X \
MRPL
L

Nadnica koju poduzeće plaća za 4 jedinica rada je wF. Određena je točkom na krivulji ponude
koja ođgovara točki ravnoteže e. Rečeno drugačije, wp je ravnotežna nadnica koja odgovara
ravnotežnoj razini zaposlenosti (/e na Slici 21.26.).
Kad poduzeće ima monopsonističku moć na tržištu faktora ono faktoru plaća cijenu koja je
manja (ne samo ođ njegove VMP} već još manju) od njegova MRP. To uzrokuje monop-sonističku
eksploataciju koja je još nešto pored monopolističke eksploatacije. Vidjeli smo da monopolistička
eksploatacija izvire iz činjenice da je potražnja za dobrom negativno nagnuta tako da je MRX < Px.
Vlasnicima se faktora u tom slučaju plaća cijena koja je jednaka MRP faktora i manja od VMP faktora.
MonopsonistiČka eksploatacija proizlazi iz monopsonističke moći poduzeća i nešto je pored
monopolističke eksploatacije. Da bi se to ilustriralo prikladno je poći od ravnotežne nadnice kad su
tržišta proizvoda i faktora savršeno konkurentna. Na Slici 21.27. krivulja VMP je krivulja industrijske
potražnje za radom8 a krivulja SL tržišna ponuda rada (neovisna o bilo kojoj aktivnosti sindikata).
Potražnja i ponuda sijeku se u točki A a ravnotežna je nadnica wc. Radnicima se plaća vrijednost
njihova graničnog fizičkog proizvoda (VMP).
Potom pretpostavite da je tržište dobra monopolističko dok je tržište faktora savršeno
konkurentno. Sada je krivulja MRP tržišna potražnja za radom. Ona je suma pomaknutih
pojedinačnih krivulja potražnje za radom. Tržište rada je u ravnoteži u točki B (Slika 21.28.). Razlika
između wc i wM je "monopolistička eksploatacija". Svaka jedinica rada dobiva svoj MRP koji je manji od
VMP. Zbog monopolske moći poduzeća, cijena dobra će biti veća a potražnja

8Sjethe se da je tržiSna potražnja za radom suma pomaknutih krivulja potražnje pojedinačnih poduzeča za radom kao i toga da se cijena
dobra smanjuje kad poduzeća zbog smanjenja nadnice povećavaju svoju proizvodnju.
Određivanje cijenu faktora proizvodnje..
461

w za
dobrom
manja.
Stoga će i
potražnja
za radom
biti manja.
Prema
0 Le L 0 Lu Lc L tome,
Slika 21.27. Savršeno konkurentno Slika 21.28. Monopolistička rezuitat
iržiŠte rada eksploatacija wc - wja "mono-
polističke
eksploatacije" je niža nadnica i niža razina zaposlenosti.

Konačno, pretpostavite da je
poduzeće monopsonist na tržištu
rada i monopolist na tržištu
proizvoda. Njegova je ravnoteža
na Slici 21.29- prikazana točkom
C. Poduzeće izjednačava ME rada
i njegov MRP (točka e na Slici
21.29 )- Da bi maksimiralo profite
poduzeća plaća još nižu nadnicu
(ws) i dalje smanjuje svoju
zaposlenost (Ls). Mono-
o La L Slika 21.29- psonistiČka eksploatacija
prikazuje se razlikom između
konkurentne i monopsonističke nadnice, ivc — ws. Ta ses razlika
može rastaviti na dva dijela. Dio WcWM posljedica je monopolske
moći poduzeća. On bi postojao Čak i kad poduzeće ne bi bilo
monopsonist na tržištu rada. Stoga se taj dio jedinstveno ne pripisuje monopsonističkim elementima.
Međutim, dio je wswM posljedica monopsonističke moći poduzeća na tržištu rada. Ta moć poduzeću
omogućava da plaća nižu nadnicu od MRP rada.
Ukratko.

(a) Na savršeno konkurentnim tržištima faktoru se plaća njegova VMP.


(b) Ako poduzeće ima monopolističku moć na tržištu proizvoda ali ne i moć na tržištu faktora,
faktoru se plaća njegov MRP < VMP.
Određivanje cijenu faktora proizvodnje..
461

(č) Ako poduzeće ima i monopolističku moć na tržištu proizvoda i monopsonističku moć na tržištu
faktora, faktoru se plaća cijena koja je čak niža od njegova MRP. To je osnovna
462 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

značajka monopsonističke eksploatacije. Cijena faktora se određuje iz krivulje SL tako da faktor


ne dobiva svoj MRP, koji je doprinos ukupnim primanjima poduzeća.9
U prethodnoj je analizi pretpostavljeno da tržišna ponuda rada ne ovisi o sindikatima. Ta će se
pretpostavka ublažiti u modelu bilateralnog monopola, koji će se istražiti u sljedećem odjeljku.
Proširimo sada Model B na slučaj monopsonista koji upotrebljava nekoliko varijabilnih faktora.
(b) Ravnoteža monopsonista koji upotrebljava nekoliko varijabilnih faktora
U Poglavlju 3- smo pokazali da poduzeća, kad su tržišta faktora savršeno konkurentna, minimira
trošak kad upotrebljava kombinaciju faktora za koju je
MPPL _ w_
MPPK ~ r
ili
MPPL MPPK w
r
Ako su tržišta faktora monopsonistička, promjene iznosa upotrijebljenih faktora uzrokuju promjene
cijena faktora. Stoga w i r nisu dane. Monopsonist mora paziti na granični trošak faktora. Može se
pokazati da će monopsonist koji upotrebljava nekoliko varijabilnih faktora upotrijebiti kombinaciju
faktora u kojoj je odnos MPP i ME jednak za sve varijabilne faktore. Kbmbinacija s najmanjim
troškovima dobije se kad je granična stopa tehničke supstitucije (MRTSL,*) jednaka odnosu graničnih
izdataka na faktore. 2a slučaj dvaju faktora ravnotežni se uvjet monopspnista može izraziti na sljedeći
način

MRTSL,K =
MPPK MEK ili
MPPL __
MPPK MEL

^^^^

VMP

Slika 21.30.

MEK

9Opseg monopsonisucke eksploatacije ovisi o strukruri tržiSta dobra. Na primjer, na Slici 21.30 prikazujemo i slučaj poduzeća koje je
monopsonista na tržiStu rada i koje svoj proizvod prodaje na savrSeno konkurentnom tržištu. Ravnoteža se postiže u točki G.
0
MonopsonistiČka eksploatacija je ukupna razlika wC — wp, jer u ovom slučaju nema "monopolističke eksploatacije". Prema tome, grafička
se analiza moie primijeniti na sve vrste trziSnih organizacija (na sve stupnjeve nesavršenosti).
Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 463

Dokaz
1. Pretpostavite đa je potražnja za proizvodom monopolističkog poduzeća Px - f \(Q*) Proizvodna funkcija je
Qx=f2(LtK)

Funkcije su ponude faktora za monopsonistu


w=UL) i r=MK)
2. Funkcija profita je
n= Px Qx - K r - Lw
Da bi se maksimirao profit prve derivacije funkcije profita s obzirom na dva faktora moraju biti
jednake nuli
Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 463

an dw ~d~L =
0)
dQx dP_ P x ' dPx dQ,
w+L
BL dL + Ut
' dQx ' dL 0
dr
an d (2)
Px
dK Ux
dQx dK r+K
BK K =0
Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 463

Kad (1) preuredimo dobivamo


Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 463

dP, dw dL
Px + Q* ■ w+L
dL dQ>
Određivanje cijena faktora proizvodnje.. 463

Međutim, pokazali smo da je


dL dw dPs
P* + Q = MRX i ( w + L ■ -jj-j = MEL
dQ
(3) (4)
(MPPL) ' (MRX) = MEL
Zbog toga je Isto tako, iz izraza

(MPPK) ■ (MRX) = MEK


(2) dobivamo
Kad (3) podijelimo sa (4) nalazimo da je
MPPL _ M£L MPPK
~ MEK (5)
fii
Q. E. D.
MPPL _ MPPK MEL
MEK
Očito da je uvjet za kombinaciju faktora s najmanjim troškovima za savršena trzista ^aictora
, MPPL W\
(NAIME MPP~K~ 7 )

P°sebni slučaj izraza (5), jer je na savršenim tržištima faktoraM£z - w IMEK - R-^odel C. Bilateralni monopol
J?. *om modelu pretpostavljamo da su sva poduzeča organizirana u jedinstvenu udrugu koja > e»uje kao
monopsonist, dok je rad organiziran u radničkom sindikatu koji djeluje Kao ^Onopolist. Stoga imamo
model u kojemu su sudionici dva monopola, jedan na strani ^°nude i jedan na strani potražnje.
464 Određivanje cijene faktoraproizvodnje...

Bilateralni monopol se općenito javlja kad se samo jedan prodavatelj (monopolist) suočava sa
samo jednim kupcem (monopsonistom). Primjer bilateralnog monopola je slučaj samo jednog
rudarskog poduzeća za vađenje urana i sindikata rudara za vađenje urana u malom gradu.
Pokazat ćemo da je rješenje bilateralnog monopola "neodređeno". Model daje samo gornju i
donju granicu unutar kojih će se ugovaranjem odrediti nadnica. Ishod se pre-govaranja ne može
pouzdano znati. On će ovisiti o vještini pregovaranja, političkoj i ekonomskoj moći sindikata i
poduzeća i mnogim drugim faktorima.
Na Slici 23.31. monopsonistova (samo jednog kupca) krivulja potražnje je Db. To je MRPL faktora
koji se traži. Sa stajališta monopolista (sindikata) ta krivulja (Db) prikazuje njegovu krivulju prosječnog
prihoda. Stoga tu krivulju označavamo sa Db — ARS (krivulja prosječnog prihoda prodavatelja).
Prodavateljeva (sindikatova) krivulja MRS može se izvesti uobičajenom grafičkom tehnikom. MRS će
ležati ispod ARS (i sjeći će vodoravnu liniju na njezinoj sredini).

Ponuda rada na koju nailazi monopsonist je prema gore nagnuta krivulja SL. Ona pokazuje
prosječni izdatak (prosječni trošak) na rad za monopsonistu. Krivulja koja odgovara toj ME. koju smo
izveli u prethodnom odjeljku.
Sa stajališta monopolista (sindikata) krivulja SL je njegov granični trošak. Kao što je naznačeno u
šestom poglavlju monopolist nema krivulju ponude. Međutim, ako se pret-postavi da se monopofist
ponaša kao da njegovu cijenu određuju snage izvan njegove kontrole (to jest, ako se ponaša kao
savršeno konkurentni prodavatelj), tada se krivulja AfCs može promatrati kao krivulja njegove
ponude.
Kad su dane prethodne krivulje troška i prihoda možemo naći ravnotežno stanje svakog
sudionika na tržištu. Monopsonist (savez proizvođača ili posiovođstvo poduzeća) maksimira svoj
profit u točki F gdje je njegov granični izdatak na rad (MEb) jednak graničnom prihodu proizvoda
rada. Stoga će monopsonist željeti unajmiti LF jedinica rada i platiti nadnicu wF.
S druge strane, monopolist (sindikat) maksimira svoj profit (dobitke) u točki U, u kojoj je njegov
granični trošak jednak njegovu graničnom prihodu. Stoga će monopolist (sindikat) biti voljan
ponuditi Lu jedinica rada i prihvatiti nadnicu w!t.
Određivanje cijena faktora proizvodnje... 465

Cijena koju želi monopsonist (poslovodstvo poduzeća) donja je granica cijene. Ona bi se mogla
ostvariti samo kad bi on mogao prisiliti monopolistu — prodavatelja da se vlada kao savršeni
konkurent. Cijena koju želi monopolist — prodavatelj, wu, gornja je granica cijene. Ona bi se mogla
ostvariti kada bi on mogao prisiliti monopsonistu — kupca da se vlada kao savršeni konkurent.
Budući da se ciljevi dvaju monopolista glede cijene ne mogu ostvariti, cijena su i količina na
tržištu bilateralnog monopola neodređene. Drugim riječima, ekonomska analiza ne može dati
jedinstveno rješenje tržišta bilateralnog monopola. Jedini je rezultat ustanovljenje gornje i donje
granice cijeni. Razina na kojoj će se cijena naći ovisi o vještini pregovaranja i moći sudionika. Moć se
svakog sudionika određuje njegovom mogućnošću da nanese gubitke suprotnoj strani i njegovom
mogućnošću da se odupre gubicima koje mu nanosi oponent. Stoga mogućnost štrajka (radnika) ili
isključivanje radnika (od strane poduzeća), financijski položaj sindikata i poduzeća, opće stajalište
javnosti prema mogućem štrajku ili isključenju i drugi raktori igraju važnu ulogu u određivanju
pregovaračke moći monopolista.
Istraživanje procesa kolektivnog ugovaranja između sindilcata i poduzeća ide izvan obuhvata
ove knjige. Ono zahtijeva sveobuhvatno poznavanje institucionalnog okvira unutar kojega djeluju
sindikati i poslovodstva kao i proučavanje opsežne Iiterature o kolektivnom ugovaranju. Za
zainteresiranog su čitatelja reference uldjučene u bibliografiju (stranica 567).

Model D. Konkurentni kupac — poduzeće u odnosu na monopolski sindikat


U tom se modelu pretpostavlja da poduzeća nemaju nikakvu monopsonističku ili mono-polističku
moć. Međutim, radna je snaga udružena u sindikat i ponaša se poput monopolista. Situacija je
prikazana na Slici 21.32. Krivulja SL pokazuje granični trošak ponuđenog rada (kao i u slučaju
bilateralnog monopola). Krivulja je tržišne potražnje za radom DL agregatna krivulja VMPL) koja se
izvodi iz zbroja krivulja potražnje pojeđinačnih poduzeća. Ta je krivulja i krivulja prosječnog prihoda
za sindikat, iz koje se na uobičajen način izvodi krivulja graničnog prihoda sindikata MRS.
Nadnica na tržištu ovisi o cilju sindikata. Ispitat ćemo tri najčešća cilja kojima sindikati
teže.

(a) Maksimizacija
zaposlenosti. Najviša se
razina zaposlenosti
definira presjekom
krivulja ponude i
potražnje. Stoga će
sindikat zahtijevati
nađnicu w (na Slici
21.32.). Poduzeća će,
kao prihvatitelji
cijene, maksimirati
svoj profit
\ izjednačavanjem w i
MRS SHka 21.32. VMPL. Stoga će
ukupna zaposlenost biti 0X.
Određivanje cijene faktoraproizvodnje..
466

(b) Maksimizacija ukupnih nadnica. Ako sindikat teži k maksimizaciji ukupnih nadnica on mora
postaviti nadnicu na razinu pri kojoj je granični prihod (sindikata), MRS, jednak nuli. Tada je
ravnoteža sindikata u <?i (na Slici 21.32). Sindikat će tražiti nadnicu W\ i zaposlenost će biti L\.
(c) Maksimizacija ukupnih dobitaka sindikata kao cjeline. Postizanje tog cilja nalaže da sindikat traži
nadnicu na razini koja odgovara jednakosti granicnog troška i graničnog prihoda sindikata.
Ravnoteža sindikata je u točki e2 (na Slici 21.32). Nadnica će biti w2 a razina zaposlenosti L%.
Ukratko, kad poduzeća nemaju monopsonističku moć, cilj sindikata određuje nadnicu i razinu
zaposlenosti.
Zanimljivo jeispitati jesu li sindikati korisni svojim članovima. Općenito se vjeruje dajesu. U
ovom ćemo odjeljku pokazati da to nije nužno istinito. Učinak aktivnosti sindikata posebice ovisi o
tome imaju li poduzeća monopsonističku moć i o elastičnosti potražnje za radom.
1. Konkurentni kupac—pođuzeće u odnosu na sindikat
U prethodnom smo paragrafu vidjeli da sindikat može ostvariti različite ciljeve. Sada ćemo ispitati
jesu li članovi sindikata imućniji kada se ti ciljevi ostvare.
Slika 21.33- prikazuje ravnotežu savršeno konkurentnog tržišta rada. Tržišna potražnja za radom
je agregatna VMPL, a ponuda rada ima pozitivan nagib. Ravnotežna je nadnica wc i razina
zaposlenosti L. To je maksimalna zaposlenost kad se poduzeća ponašaju tako da maksimiraju profit.
Pretpostavite sada da je radna snaga organizirana u sindikat. Sto sindikat može učiniti za svoje
članove? Očito je da sindikat ne može povećati razinu zaposlenosti. Zbog toga je jedina alternativna
akcija da traži povećanje nadnice. Viša nadnica može biti nadnica koja maksimira ukupnu dobit,
nadnica koja maksimira prihod ili neko drugo kompromisno rjeŠenje više nadnice i niže zaposlenosti.

0 £.,1 L 0 /, / L
Slika 21.33- Tržište rada Slika 21.34. Potražnjapoduzeća za radom
Pretpostavite da sindikat poveća nadnicu na w'. Krivulja ponude postaje slomljena krivulja
w'ASL na Slici 21.33- Drugim riječima, sindikat može krivulju ponude rada pretvoriti u vodoravnu
liniju na razini nadnice koju on zahtijeva dok ta Iinija ne dosegne početnu krivulju ponude. Na Slici
21.34. nova je ravnoteža poduzeća u e'. Tu je w' — VMPL- Stoga će svako poduzeće smanjiti potražnju
za radom. Tržišna je ravnoteža nova točka presjeka E\ (Slika 21.33.) potražnje i nove krivulje ponude.
Određivanje cijene faktoraproizvodnje..
466

Na razini nove nadnice zaposlenost se smanjila za iznos LL\ i ukupan je broj nezaposlenih jednica
rada E\A.
Određivanje cijena faktora proizvodnje... 467

Ukratko, učinak je povećanja nadnice smanjenje fazine zapslenosti. Članovi sindikata koji su
izgubili posao u slabijem su položaju ukoliko se ne povećaju ukupne nadnice i ukoliko ih sindikat
podjednako ne raspodjeljuje svim svojim članovima (zaposlenim i nezaposlenim). Da li će se ukupne
nadnice nakon povećanja nadnice povećati ovisi o elastičnosti potražnje za radom. Ako je potražnja
neelastična mogućnost sindikata da poveća nadnicu povećat će ukupna primanja (nadnice)
zaposlenih Čianova. Ako sindikat ta veća primanja preraspodijeli svim svojim članovima, jasno je da
je djeiovanje sindikata korisno. Međutim, ako je potražnja za radom elastična, smanjit će se ne samo
ukupna zaposlenost već i ukupne plaće. Članovi sindikata kao cjelina bit će u slabijem položaju
premda će oni koji ne gube posao biti bogatiji zbog toga što im je sindikat osigurao veću nadnicu.
Stoga učinci djelovanja sindikata nisu nužno korisni njegovim članovima kad poduzeća nemaju
monopsonističku moć.

2. Monopsonističko poduzeće—kupac u odnosu na sindikat


Kad poduzeća imaju monopsonističku moć na tržištu rada sindikat može uldoniti dio ukupne
monopsonističke eksploatacije koja se isključivo pripisuje monopsonističkoj moči pođu-zeća—kupca.
Sindikat također može povećati ukupne nadnice ili povećanjem nadnica (ali ne iznad razine na kojoj
je potražnja za radom neelastična) ili povećanjem zaposlenosti ili na oba načina. Ispitajmo sada
podrobnije učinke sindikalne djelatnosti.
Radi jednostavnosti pretpostavite da na tržištu rada postoji samo jedno poduzeće — kupac
(monopson). Budući da je rad organiziran u sindikat imamo slučaj bilateralnog monopola. Međutim,
pretpostavit ćemo da sindikat ne pokuŠava maksimirati svoje dobitke. Umjesto toga ćemo istražiti
dva alternativna cilja za koja se pretpostavlja da ih sindikat može ostvariti bez da ode u neodređenost
modela čistog bilateralnog monopola.
2a početak pretpostavite da rad nije organiziran u sindikat tako da se ravnoteža postiže u točki e
na Slici 21.35., gdje je MRPL jednak graničnom izdatku za rad.

Ravnotežna
nadnica je w i
ravnotežna
zaposlenost L.
SUka

21.35-

Slika

21.36.
L L, L LL
Potom pretpostavite da se radnici organiziraju u sindikat.
(a) Cilj je sindikata da maksimira razinu zaposlenosti. Da bi ostvario taj cilj sindikat utvrđuje nadnicu
na razini w' (Slika 21.35-)- Ponuda rada je sada slomljena krivulja w'e\SL, a krivulja se graničnog
izdatka tvori iz dva prekidna segmenta w'ei i AMEL. Poduzeće je u ravnoteži u točki e\ u kojoj je
MRPL = MEL. 2aposlenost se povećava nali. Budući da se
468 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

i nadnica i razina zaposlenosti povećavaju povećavaju se i ukupne nadnice (Otv'eiLi > OwaL).
Svaki radnik prima nadnicu jednaku njegovu MRPL. Stoga djelovanje sindikata uklanja
eksploataciju koja se isključivo pripisuje monopsonu. Međutim, ne uklanja se "monopolistička
eksploatacija".
(b) Cilj je sindikata da za početnu razinu zaposlenosti L dobije maksimalnu nadnicu. Zbog toga
sindikat utvrđuje nadnicu na razini w" (Slika 21.36.). Krivulja ponude postaje slomljena krivulja
w"eB'SL a odgovarajući se MEL sastoji od dva prekidna dijela w"eBy i BMEL. Poduzeće je u
ravnoteži u početnoj točki e u kojoj je novi MEL jednak MRPL. Kao nadnica se plaća w" i
zapošljava se I jedinica rada kao i u razdoblju prije udruživanja u sindikat. Stoga je w"
maksimalna nadnica koja se može ostvariti bez smanjenja početne razine zaposlenosti (Z).
Ukupne se nadnice očito povećavaju (Ow"eL > OwaL). Štoviše, uklanja se dio monopsonistiČke
eksploatacije koji se isključivo pripisuje monopsonskoj moći poduzeća, jer je w" = MRPL.
Međutim, "monopolistička eksploatacija" koja se pripisuje monopolističkoj moći poduzeća
na tržištu proizvoda se ne otklanja.
(c) Ako sindikat pokuša ostvariti nadnicu veću od w"t zaposlenost će se smanjiti, a ukupne će
nadnice ovisiti o elastičnosti potražnje za radom. Ako je krivulja MRPL elastična, ukupne će se
nadnice smanjiti, a povećati ako je ta krivulja neelastična. O tim se učincima raspravljalo na 467.
stranici.
(d) Između dva ekstremna slučaja (a) i (b) sindikat može birati među politikama, koje dovode do
različitih povećanja i zaposlenosti i nadnice.
Iz prethodne rasprave proizlaze sljedeći opći zaključci:
Prvo. Ako poduzeća—kupci nemaju monopsonističku moć, sindikati mogu ostvariti povećanje
nadnice na štetu niže zaposlenosti. Je li taj rezultat koristan za sve članove sindikata ovisi o
elastičnosti potražnje za radom i o politikama raspodjele sindikata.
Drugo. Akopoduzeća—kupci imajumonopsonističku moć, akcije sindikata mogu otkloni-ti jedan
dio monopsonističke eksploatacije, onaj dio koji se isključivo pripisuje monopsonis-tičkoj moći
poduzeča. Međutim, drugi dio monopsonističke eksploatacije, onaj koji uzrokuje monopolska moć
poduzeća na tržištu proizvoda, djelovanjem se sindikata ne može ukloniti.
Treće. Ako poduzeća—kupci imaju monopsonisticku moć, sindikati u većini slučajeva mogu
povećati ukupne nadnice, ili povećanjem zaposlenosti ili povećanjem nadnice ili i povećanjem
zaposlenosti i povećanjem nadnice. Sindikat može naškođiti svojim članovima jedino ako je potražnja
za radom elastična i ako za poČetnu (prije organiziranja u sindikat) razinu zaposlenosti traži nadnicu
iznad maksimalne razine.

II. ELASTIČNOST SUPSTITUCIJE FAKTORA, TEHNOLOŠKI NAPREDAK I


RASPODJELA DOHOTKA
U ovom ćemo odjeljku ispitati kako supstitucija između faktora proizvodnje i tehnološki napredak
utječu na raspodjelu dohotka.

A. ELASTIČNOST SUPSTITUCIJE FAKTORA I UDJELI FAKTORA PROIZVODNJE


U prethodnom smo odjeljku proučavali odredice cijenu faktora. U ovom ćemo dijelu analizirati kako
promjene cijena faktora utječu na udjele faktora i raspodjelu dohotka. Kad se
Ođređivanje cijena faktora proizvodnje..
469

cijene faktora mijenjaju poduzeće će skuplji faktor zamjenjivati jeftinijim faktorom. To će ponašanje
koje maksimira profit dovesti do promjene odnosa K/L i zbog toga do promjene relativnih udjela
faktora u dohotku. Opseg tog učinka ovisi o reakciji promjene odnosait/l na promjene cijena faktora.
Mjera je te reakcije elastičnost supstitucije 10 o kojoj smo raspravljali u trećem poglavlju u vezi s
proizvodnom funkcijom.
Sjetite se da se elastičnost supstitucije definira kao ođnos postotne promjene kapitalne
opremljenosti rada, K/L, i postotne promjene granične stope supstitucije, MRTSLJK
d(K/L)/(K/L) (1) ° d(MRTSL,K)/(MRTSL,K)
Na savršenim tržištima faktora poduzeće je u ravnoteži kad izabere kombinaciju faktora u kojoj
je MRTS jednaka odnosu cijena faktora

MRTS L , K = J

Prema tome, kad su tržišta faktora savršena može se pisati da je elastičnost supstitucije u
ravnoteži
_ d(K/L)/(K/L) (2) ° d(w/ r)/ (w/ r)
Predznak je elastiČnosti supstitucije uvijek pozitivan (osim ako je a = 0) jer se brojnik i nazivnik
mijenjaju u istom smjeru. Kad se w/ r povećava rad je relativno skuplji od kapitala i to će potaknuti
poduzeće da rad zamjenjuje kapitalom tako da se odnos K /L povećava. Obrnuto, smanjenje će w/ r
dovesti do smanjenja odnosa K /L .
Vrijednost se o kreće od nule do beskonačno. Kađ je o = 0, faktore je nemoguće međusobno
zamjenjivati. K i L se upotrebljavaju u fiksnim odnosima (kao i input-output analizi) i izokvante
imaju oblik pravih kutova. Kada je o = oo dva su faktora savršeni supstituti: izokvante postaju
negativno nagnuti pravci. Ako je 0 < o < co faktori se mogu međusobno supstituirati u ođređenom
opsegu: izokvante su konveksne u odnosu na ishodište. Cobb-Douglasova proizvodna funkcija ima o
= 1 (vidite Poglavlje 3.). Općenito, što je vrijednost o veća, veća je mogućnost supstitucije između K i
L.
Elastičnost supstitucije o možemo klasificirati u tri kategorije:
cr < 1 : neelastična supstitucija
ct= 1 : jedinična supstitucija
o > 1 : eiastična supstitucija
Između prethodnih vrijednosti elastičnosti supstitucije i udjela faktora u dohotku postoji važan
odnos. Prema definiciji
Ođređivanje cijena faktora proizvodnje..
469

X udio w 'L udio r•K


Stoga je odnos relativnih rada udjela faktora kapitala X
470 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

udio radaZ _ wL
udio kapitalaA' rK

ili
udio radaZ _ (w/ r) (3) udio kapitala K ~ (K/L)
Iz (3) Iako nalazimo učinak promjene odnosa (w/ r) na relativne udjele dvaju faktora.
Pretpostavite da je a < 1. To podrazumijeva da dana postotna promjena odnosa (w/ r) dovodi do
manje postotne promjene kapitalne opremljenosti rada K /L . Stoga se izraz za relativne uđjele
povećava. Prema tome, ako je a < 1, povećanje odnosa w/ r povećava udio rada u proizvodu
(dohotku). Pretpostavite, na primjer, da je a = 0.5, Tada 10 postotno povećanje w/ r dovodi do 5
postotnog povećanja kapitalne opremljenosti rada K /L . Novi su relativni udjeli
(
wL\ _ (w/ r) (1 + 0.10) _ 1.10 (w/ r) lwL> rKJ
(K /L ) (1 + 0.05) ~ 1.05 ' (K /L ) * [rK
Jasno
novi odnos \ >'početnog odnosa^
relativnih udjelaj l relativnih uđjela
Ako je o > 1 promjena w/ r dovodi do manje postotne promjeneiT/Z, pase relativni udio rada
smanjuje. Pretpostavite, na primjer, da je a = 2. Kada se w/ r poveća za 20 posto kapitalna se
opremljenost poveća 40 posto. Novi je odnos uđjela

wLY _ 1.2 (wL\ (WL rK ) ~


1.4 [rK J K [rK
Jasno da je a > 1 relativni se udio rada smanjuje zbog povećanja odnosa w/ r.
Istim se načinom zaključivanja može pokazati da se relativni udjeliiTiZ ne mijenjaju kada je a = 1.
Ukratko, povećanje odnosa w/ r uzrokovat će da se udio rada u odnosu na udio kapitala
(a) poveća ako je a < 1
(b) smanji ako je a > 1
(c) ostane nepromijenjen ako je a = 1.
Smanjenje će w/ r imati obrnute učinke na udio rada u odnosu na udio kapitala.
Trebalo bi imati na umu da postoji obostrana uzročnost između w/ r i K /L . Promjene kapitalne
opremljenosti rada dovode do promjena relativnih cijena faktora i stoga do promjena udjela faktora u
ukupnom proizvodu. Učinci promjena odnosa K /L na udjele faktora mogu se istražiti pomoću
elastičnosti supstitucije. Analiza je analogna onoj koju smo upotrebljavali za promjene odnosa w/ r.
Iz prethodne je rasprave jasno da je pojam elastičnosti supstitucije vrlo važan u neoklasičnoj
teoriji raspodjele dohotka. Vrlo je koristan u istraživanju načina na koji promjene cijena faktora ili
promjene odnosa faktora utječu na udjele u dohotku. Zadane promjene w/ r uzrokuju promjene K /L i
obrnuto. Proizlazi da bi predviđanja o udjelima faktora zbog promjena jednog od tih odnosa bila
pogrešna kada se ne bi uzela u obzir mogućnost odgovarajućih promjena drugog odnosa.
Određivanje cijena faktora proizvođnje.. 471

B. TEHNOLOŠKI NAPREDAK I RASPODJELA DOHOTKA


Do sada smo pretpostavljali da je proizvodna funkcija zadana. Međutim, tehnološka se promjena
stalno zbiva. To pomiče proizvodnu funkciju i dovodi do promjena odnosa K/ L i do promjena
elastičnosti supstitucije. Stoga je važno uzeti u obzir i učinke tehnološkog napretka na udjele faktora.
U trećem smo poglavlju tehnološki napredak klasificirali u tri tipa: neutralni, kapitalno potrošni i
radno potrošni. Radi olakšanja ovdje reproduciramo relevantne grafičke prikaze (Slike 21.37., 21.38.,
21.39-)

0 L Slika 21-37. Neutralni tehnološki napređak


0 L Sfika 21.38. Kapitalno potrošni

0 L SKka 21.39- Radno potrošni


Tehnološki napredak pomiče izokvante prema ishodištu, jer se ista razina proizvodnje može
proizvesti manjim količinama faktora kad se on zbiva. Izokvante X, X, X 'na sve tri slike prikazuju
istu razinu proizvodnje. OR je zraka čiji nagib prikazuje konstantnu kapitalnu opremljenost rada K/ L .
Točke a,b i c pokazuju točke proizvodnje za danu kapitalnu opremljenost rada dok se zbiva
tehnološki napređak.
(a) TehnoloŠki napredak je neutralan kad se na konstantnoj kapitalnoj opremljenosti rada, K/ L ,
granična stopa tehničke supstitucije, MRTSLiK, ne mijenja. Budući da je u ravnoteži MRTSLjK —
w/ r proizlazi da se odnos K /L i odnos w/ r ne mijenjaju kad je tehnološki napredak neutralan.
(b) Tehnološki napredak je kaptitalno potrošan kad se na konstantnoj kapitalnoj op-remljenosti
rada, K /L , granična stopa tehničke supstitucije, MRTSLiK, smanjuje. To podrazumijeva da se u

novi pocetnog
odnos < odnosa udjela
faktora
Određivanje cijena faktora proizvođnje.. 471

ravnoteži odnos w/ r smanjuje, to jest, da se r povećava u odnosu na w, premda se K /L ne


mijenja. S tim u skladu smanjuje se odnos udjela faktora:

_ (w/ r) ' ~ (K/ L )


udjela faktora^
To je isto kao da se kaže da se udio rada smanjuje i udio kapitala povećava.
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
472

(c) Tehnološki napredak je radno potrošan kad se na konstantnoj kapitalnoj opremljenosti rada, K/L,
granična stopa tehničke supstitucije, MRTSLiK, povećava. Tada se u ravnoteži poveća odnos w/r
dok se zbiva tehnoloŠki napredak. To znači đa će se udio rada povećati i udio kapitala smanjiti.
Ukratko, reiativni udio rada se (d) povećava kad je tehnološki napredak radno potrošan, (6) ne
mijenja kad je tehnološki napredak neutralan i (c) smanjuje kad je tehnološka promjena kapitalno
potrošna. Obrnuto je istinito za relativni udio kapitala: taj se udio smanjuje kad je tehnološka
promjena radno potrošna, ostaje konstantan kad je tehnološka promjena neutralna i povećava kad je
tehnološki napredak kapitalno potrošan.
Prethodna analiza može biti pomalo zbunjujuća, jer se temelji na Hicksovim definicijama
različitih oblika tehnološkog napretka, koji se izražavaju pomoću konstantne kapitalne op-remljenosti
rada, K/L. Dobro je poznato da tehnološki napredak općenito dovodi do promjene kapitalne
opremljenosti rada, K/L. Činjenica je da su tijekom vremena odnosi K/L pokazali tendenciju povećanja
u svim industrijama, premda je ekspanzija kapitala po sektorima bila različita. To je kretanje navelo
marksističke ekonomiste da predvide povećanje udjela kapitala i stoga smanjivanje udjela rada. To se
predviđanje nije obistinilo. Udjeli su faktora tijekom vremena u većini razvijenih privreda pokazali
neobičnu stabilnost. Povećanje kapitalne op-remljenosti rada, K/L, proizišlo je iz povećanja w/r, što
očito u prethodno navedenim pred-viđanjima nije uzeto u obzir. Da bi se izbjegla takva pogrešna
predviđanja, učinke je tehnoioš-kog napretka poželjnije analizirati pomoću elastičnosti supstitucije
(vidite prethodni odjeljak).

III. NEKE DODATNE TEME O ODREĐIVANJU CIJENA


FAKTORA I RASPODJELI DOHOTKA
U ovom ćemo odjeljku raspraviti tri teme koje se odnose na plaćanja faktorima. Prvo ćemo istražiti
određivanje cijene fiksnih faktora proizvodnje i odgovarajuće pojmove ekonomske rente i kvazirente.
Potom ćemo istražiti neke osnovne faktore koji uzrokuju razlike između nadnica. Konačno,
raspravljat ćemo o problemu udjela faktora u odnosu na ukupnu vrijednost proizvodnje u privredi, o
problemu "iscrpljenja" koji već dugo vremena privlači pozornost ekonomista.

A. ODREĐIVANJE CIJENE FIKSNIH FAKTORA: RENTE I KVAZIRENTE 1.

Faktori koji imaju flksnu ponudu u dugom roku


U prethodnim smo se odjeljcima bavili određivanjem cijene varijabilnog faktora. Varijabilni faktori
imaju granični proizvod koji je osnovica određivanja njihove cijene u teoriji granične proizvodnosti
određivanja cijena faktora.
U ovom ćemo odjeljku istražiti kako se određuju cijene faktora čija je ponuda fiksna ili u kratkom
ili u dugom roku.
Fiksni faktori nemaju granični proizvod. Stoga se njihova cijena mora drugačije objasniti. Teorija
određivanja cijene fiksnih faktora temelji se na pojmu ekonomske rente. Ekonomska renta je isplata
faktoru povrh onoga što se zahtijeva da se faktor zadrži u tekućoj upotrebi. Drugim riječima,
ekonomska renta je isplata faktoru iznad njegova oportunitetnog troška. Kad faktor nema
alternativnu upotrebu njegov je oportunitetni trošak jednak nuli. Stoga je cjelokupna isplata faktoru
renta.
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
473

U đevetnaestom su stoljeću ekonomisti rentu pridruživali zemlji. Kasnije, međutim, pojam se


rente proširio na sve faktore proizvodnje: bilo koji faktor može dobivati ekonomsku renru.
Najbolji je primjer ekonomske rente isplata faktora Čija je ponuda potpuno neelastična. Na
primjer, ukupna površina tla neke zemlje, jezera, šume i rudne rezerve imaju fiksnu ponudu. Krivulja
ponude takvih faktora može se prikazati okomicom kao Što je ona SS' na Slici 21.40. Raspoloživa je
količina faktora fiksna bez obzira na njegovu cijenu. Možemo reći da cijena faktora čija je ponuda
fiksna uopće nema poticajnu funkciju, u smislu da ona ne može potaći vlasnike faktora da ponude
veću količinu faktora kad se njegova cijena poveća. Kao što ćemo odmah vidjeti, cijena faktora ima
samo alokativnu ulogu: ona osigurava upotrebu faktora tamo gdje je on najneophodniji.
Kad je ponuda faktora fiksna njegova se cijena određuje samo uvjetima potražnje, jer je njegova
ponuda konstantna količina. Pretpostavite, na primjer, da je đo prikladno za proizvodnju grožđa 0S
(Slika 21.40.). Kad potražnja za grožđem dovede do krivulje potražnje za zemljom za uzgoj loze D\,
cijena je zemlje (po jedinici) R\. Međutim, pretpostavite da se potražnja za grožđem poveća. To će
pomaknuti potražnju za posebnom vrstom zemlje na D2. Budući da je ponuda savršeno fiksna, cijena
će zemlje narasti nai?2- Ta je promjena rente za zemlju isključivo posljedica djelovanja snaga
potražnje. U tim uvjetima renta nije trošak koji ulazi u određivanje cijene grožđa već posljedica cijene
grožđa, koja, zauzvrat, dovodi do pomaka potražnje za faktorom (zemljom). Ukratko, renta je
određena cijena, za cijelu privredu. Za pojedinačno poduzeće (ili farmera), međutim, sve rente su
troškovi, jer poduzeće te rente mora platiti faktorima koji ih stvaraju radi toga da privuče i zadrži te
faktore, koje bi inače zaželjela druga poduzeća u industriji.
Ako fiksni faktor nema alternativnu upotrebu njegova je cjelokupna plaća renta: na
raspoloživost faktora u tekućoj upotrebi ne utječe činjenica je li njegova cijena visoka ili niska. Rečeno
drugačije, ako faktor nema alternativnu upotrebu njegov je oportunitetni trošak jednak nuli i ništa ne
treba platiti da ga se zadrži u tekućoj upotrebi. Stoga su sve isplate tom faktoru renta. Jasno je da
smanjivanje (ili smanjenje poreza) plaće fiksnom faktoru koji ima samo jednu upotrebu ne utječe na
njegovu ponudu.
Dohodak faktora čija je ponuda potpuno fiksna često se zove čista ekonomska renta.
Kad ponuda faktora ima određenu elastičnost, dio je njegove cijene renta. Da bismo to vidjeli
ispitajmo tržište faktora čije su krivulje potražnje i ponude prikazane na Slici 21.41. Ravnotežna je
cijena w i ravnotežna količina L .
474 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

Ukupna je isplata faktora (0w ) ■ (OZ) = 0Lew. Ta se isplata može rastaviti na dva dijela:
oportunitetni trošak faktora, to jest iznos koji se mora platiti faktoru da bi se OŽ jedinica zadržalo u
tekućoj upotrebi, i rentu faktora, to jest bilo koju isplatu iznad oportunitetnog troška. Znamo da
krivulja ponude prikazuje MC (granični trošak) nuđenja dodatne jedinice faktora. Zbog toga je iznos
koji se zahtijeva da se zadrži OŽ jedinica u tekućoj upotrebi OAeL. Ostatak, Aew, je ekonomska renta
faktora. On prikazuje isplatu iznad onoga što se zahtijeva da bi se svaka od OŽ jedinica trenutačno
upotrebljavala, Ekonomska je renta u tom smislu višak. Alfred Marshall zvao je tu ekonomsku rentu
"višak proizvođača". To je višak dohotka faktora iznad njegova oportunitetnog troška.10
Iz prethodne bi rasprave trebalo biti jasno da bilo koji faktor Čija ponuda nije savrŠeno elastična
zarađuje ekonomsku rentu. Sto je krivulja ponude faktora strmija, veća je eko-nomska renta. Ako je
ponuda savrŠeno elastična isplata faktoru uopće ne sadrži rentu. Cjelokupna je isplata oportunitetni
trošak. Ako je ponuda savršeno neelastična cjelokupna je isplata faktoru ekonomska renta.
Važno je zapaziti da to da li je isplata renta ili nije ovisi o: (a) elastičnosti ponude i (b ) alter-
nativnim upotrebama. Stoga u svakom slučaju treba biti jasno razmatramo li ponudu faktora
poduzeću, industriji ili cijeloj privredi. Na primjer, za privredu kao cjelinu svoj zemlji se plaća renta.
Njezina se ponuda ne bi promijenila kad cijene uopće ne bi bilo. Razmotrite potom "poljoprivredno
zemljište" koje se odnosi na ponudu zemlje nekoj "industriji". Budući da poljoprivredno zemljište ima
alternativne upotrebe u drugim industrijama (na primjer, stano-gradnji), cijena je poljoprivrednog
zemljišta za industriju i privredu djelomično renta i djelo-mično oportunitetni trošak. U tom bi slučaju
ponuda poljoprivrednog zemljišta imala pozitivni nagib. Međurim, cijena je poljoprivrednog
zemljišta koju plaća pojedinačni farmer oportuni-tetni trošak. Kao što smo objasnili ranije, za
pojedinačne su proizvođače sve rente troškovi.
Važno je znati je li neka isplata faktora renta ili nije. Jer ako je renta njezino smanjenje neće
utjecati na ponudu i upotrebu faktora. Dok naprotiv, ako isplata nije renta, njezino će smanjenje
vjerojatno promijeniti alokaciju sredstava.

2. Faktori čija je ponuda fiksna u kratkom roku

Neki su faktori u kratkom roku fiksni, dok u dugom roku postaju varijabilni. Isplata nekom faktoru
čija je ponuda u kratkom roku hksna zove se kvazirenta, jer ona iščezava u dugom roku (kad faktor
postane varijabilan) za razliku od renti koje postoje u dugom roku.
U kratkom se roku fiksni faktori ne mogu povući iz tekuće upotrebe i prebaciti u neku drugu
upotrebu u kojoj su plaće faktoru veće, dok se varijabilni faktori nesmetano sele na alternativne
upotrebe gdje su prinosi najveći. Prema tome, poduzeća plaćaju varijabilnim faktorima njihov
oportunitetni trošak (jer bi se u protivnom ti faktori preselili negdje drugdje), dok fiksni faktori
primaju ono što ostane iznad. Kvazirente su rezidualna isplata. Da bi to razumjeli istražujemo
kratkokročnu ravnotežu poduzeća na savršeno konkurentnom tržištu (Slika 21.42.). Pretpostavite da
je cijenaP. Poduzeće maksimira profit proizvodeći 0X jedinica proizvodnje za koje dobiva ukupni
prihod (TR) jednak površini OPeX.
Poduzeće plaća 0XBA = 7VCvarijabilnim faktorima. (Ono ne može platiti manje i zađržati ih u
upotrebi.) Fiksni faktori zarađuju ostatak (rezidual) ABeP. Taj je ostatak kvazirenta. Prema tome

Kvazirenta = TR - TVC

10 Alfred Marshall, Principles of Economics, osmo izdanje (Macmillan, New York, 1949), sir. 811.
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
475

Hc ATC

pc
AVC
ekstra profit TFC

X X
0

Slika 21.42.

Kvazirenta se može razdijeliti na dva dijela, ukupni fiksni trošak (površina ABCD na Siici 21.42.)
i ekstra (ili čisti) profit (DCeP). TFC je oportunitetni trošak fisknih faktora, to jest, dohodak koji bi se
ostvario kad bi se fiksni faktori koristili u svojoj najboljoj alternativnoj upotrebi (na primjer, u nekom
drugom poduzeću u istoj industriji koje plaća veće prinose na fiksne faktore). Ekstra profit je razlika
između kvazirente i TFC:

Kvazirenta = TFC + ekstra IT


ili

Ekstra IT = Kvazirenta - TFC


U dugom roku kvazirenta postaje jednaka nuli i poduzeće je u ranoteži. Ono ostvaruje normalne
profite.
Ukratko. Cijena se faktora čija je ponuda u dugom roku fiksna zove renta. Cijena faktora čija je
ponuda fiksna samo u kratkom roku zove se kvazirenta. Renta traje i u dugom roku, dok kvazirenta u
dugom roku iščezava jer faktor postaje varijabilan.

B. NEHOMOGENi FAKTORl I RAZLIKE IZMEĐU NADNICA


U prethodnom smo odjeljku pretpostavili da su faktori homogeni. Međutim, u stvarnosti postoji
mnogo različitih vrsta rada i svaka pojedina vrsta iziskuje različitu cijenu. Određivanje cijene svake
vrste rada može se analizirati unutar općeg okvira koji smo razvili u prvom odjeljku. U ovom ćemo
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
475

odjeljku ukratko raspravljati o nekim faktorima koji objašnjavaju razlike između nadnica za vrste
rada koje su međusobno samo djelomični (nesavršeni) supstituti.
Ispitajmo prvo kako nastaje nadnična razlika. Pretpostavite da postoje samo dvije vrste rada,
kvalificirani i nekvalificirani i da svaki ima savrŠeno neelastičnu krivulju ponude. Tržišna potražnja
za svaku vrstu rada je krivulja agregatnog MRP, koja je izvedena iz zbroja krivulja graničnog prihoda
proizvoda pojedinačnih pođuzeća. Izvođenje je objašnjeno u prvom odjeljku.
Dva su tržišta prikazana na Slikama 21.43- i 21.44.
Ponuda kvalificiranog rada je nula ispod nadnice w„ koja prevladava na tržištu nek-
valificiranog rada. Kad bi nadnica za kvalificirani rad bila ispod wu nitko ne bi želio preuzeti trošak i
napor koji se zahtijevaju da se steknu znanja za tržište kvalihciranih radnika.
Presjek krivulja potražnje i ponude na svakom tržištu određuje ravnotežne nadnice. U ravnoteži
je razlika između kvalificiranog i nekvalificiranog rada wuws.
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
476

w
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
476

kvalificirani
rad
w S'

U'

0 u nekvalrficirani

Slika 21.43-
0
Određivanje cijene faktora proizvodnje..
476

Slika 21.44.

Uzroci se razlika između nadnica mogu klasificirati u četiri grupe: ( a) razlike u prirodi različitih
zanimanja, (b ) razlike u biološkim i stečenim sposobnostima različitih pojedinaca koje uzrokuju
razlike između njihovih graničnih proizvodnosti, (c ) razlike u cijeni proizvoda koje rad proizvodi i
(d) tržišne nesavršenosti.
Razlike koje proizlaze iz karakteristika zanimanja zovu se naknade ili izjednačavajuće razlike, jer
one predstavljaju isplate koje se obavljaju da bi se izjednačila neto plača i radnicima nadoknadile
razlike u njihovu poslu. Sljedeći faktori uzrokuju takve razlike.
1. Razlike u troškovima školovanja. Neka zanimanja zahtijevaju velike investicije u ško-lovanje,
dok druga za školovanje zahtijevaju mnogo manji izdatak. Fizičar mora utrošiti osam godina na
dodiplomsko i diplomsko školovanje. Za kirurga se može zahtijevati deset i!i više godina
školovanja. Tijekom se tog razdoblja gubi dohodak i moraju se snositi veliki troškovi
obrazovanja.
2. Razlike u troškovima obavljanja posla. Stomatolozi, psiholozi i liječnici općenito, na primjer,
zahtijevaju skupu opremu i izvrgavaju se velikim izdacima pri obavljanju svog posla. Da bi se
ujednačila neto naknada, takvi se "radnici" moraju plaćati više od drugih.
3. Razlike u jakosti teškoće ili neudobnosti rada. Na primjer, rudari rade u neudobnijim
uvjetima od poljodjelaca.
4. Razlike u riziku zanimanja. Na primjer, vozač automobilskih utrka ili pilot zrakoplova izlažu
se većim rizicima nego Školski nastavnik.
5. Razlike u broju sati koji se zahtijevaju za "odgovarajuću" praksu. Na primjer, od liječnika se
zahtijeva da ulože veći broj sati u uvježbavanje njihova zanimanja nego poštanski službenici.
6. Razlike u stabilnosti zaposlenja. Građevinski radnik i atletski trener podložni su čestim
otpuštanjima i zbog toga imaju malu sigurnost zaposlenja, dok stalni sveučilišni nas-tavnici
imaju visoku sigurnost zaposlenja.
7. Razlike u trajanju zaposlenja. Na primjer, boksači i nogometaši imaju kratak radni staž.
8. Razlike u ugledu različitih poslova. Na primjer, službenik ima veći ugled u društvu nego
vozač kamiona.
9. Razlike u okružju. Na primjer, inženjer se poslan u Aljasku ili politički nestabilnu afričku
zemlju mora platiti više od inženjera koji radi u Londonu.
10. Razlike u troškovima života različitih područja. Troškovi života općenito su niži u
malim nego u velikim gradovima.
Razlike u nadnicama proizlaze iz bioloških i stečenih razlika u kvaliteti rada koje različiti Ijudi
nude. Te se razlike zovu neizjednačne ili nenaknadne nadnične razlike jer su one
Određivanje cijena faktora proizvodnje..
477

posljedica razlika u graničnoj proizvodnosti pojedinaca. Ljudi se rađaju s različitim spo-sobnostima i


u različitim okružjima, koja uveliko određuju mogućnosti da razviju svoje prirođene kvalitete. Na
primjer, ne rađa se mnogo Ijudi s biološkim kvalitetama koje se zahtijevaju da postanu uspješni
tenisači ili kirurzi, pisci ili umjetnici. Relativno malo ih je koji imaju sredstva i mogućnosti da postanu
tenisači ili kirurzi ili umjetnici. Biološke i stečene razlike između ljudi glavni su razlozi da postoji tako
mnogo različitih nadnica čak i unutar istog zanimanja. Granične se proizvodnosti radnika razlikuju.
Glavni je uzrok nadničnih razlika cijena dobara koje rad proizvodi. Na primjer, zamislite dva
lovca, jednog koji Iovi tuljane i drugog koji lovi dabrove. Oba su lovca jednako kvalificirana.
Međutim, vrijednost se njihove proizvodnje razlikuje jer je cijena tuljanovih krzna veća od cijene
dabrovih krzna. U tom će slučaju razlika između isplaćenih nadnica dvama pojedincima biti jednaka
razlici između ukupnih vrijednosti njihovih proizvoda. Pretpostavite da pojedinac A (s
odgovarajućom opremom i stvarima) tjedno proizvodi količinu čija je vrijeđnost 5QQLstg, dok
pojedinacč? (s istom opremom i stvarima) proizvodi količinu čija je vrijednost 450Lstg. U ravnoteži bi
tjedna zarada pojedinca A bila 50Lstg veća od tjedne zarade pojedinca B. Kad bi razlika između
zarada bila manja od 50Lstg, poduzetnik bi zamijenio BsA, jer bi to vrijednosti proizvodnje dodavalo
50Lstg a troškovima manje od 50Lstg. Kada bi razlike između nadnica bila veća od 50Lstg poduzetnik
bi zamijenio A s B, jer bi smanjenje vrijednosti proizvodnje bilo 50Lstg dok bi smanjenje troškova bilo
veće od 50Lstg.
Konačno, razlika se između nadnica pojavljuje zbog tržišnih nesavršenosti. Nepotpuno znanje o
mogućnostima zaposlenja može u nekim podruČjima održavati visoke nadnice. Nepokretljivost rada
može prouzročiti nezaposlenost i niske nadnice u područjima gdje je potražnja za radom slaba.
Sindikati, zahtjevi za minimalnu nadnicu i điskriminacija manjina mogu također objasniti mnoge
nadnične razlike.
Razlike se između nadnica mogu tijekom vremena širiti i sužavati. Ako poslovi koji se više
plaćaju potaknu da stječu tražene kvalifikacije i ako uopće ne postoje sindikat ih slika profesionalna
udruženja koja bi spriječila ulazak na takve poslove, razlike će između nadnica imati tendenciju
smanjivanja. Prema Slikama 21.45- i 21.46, školovanje većeg broja prethodno nekvalificiranih radnika
pomaknut će krivulju ponude kvalificiranog rada desno i krivulju ponude nekvalificiranog rada
lijevo. Ti će pomaci povećati nadnicu nekvalificiranog rada i smanjiti nadnicu kvalificiranog rada i
stoga smanjiti razliku između nadnica na w\w'u. Sindikati i profesionalna udruženja opiru se takvim
kretanjima izjednačavanju. Pravila sin-dikata o šegrtovanju i zahtijevanje liječničke profesije da se
upisi na medicinske fakultete drže na niskoj razini ilustriraju snage koje ograničavaju ulazak u
različita zanimanja i pokušavaju zadržati ili povećati razlike između nadnica. S druge strane, politika
vlade da odobrava više stipendija i studentskih zajmova kao i da potakne tehničko obrazovanje ide za
tim da poveća ponudu inženjera i stručnjaka. Takve politike teže smanjiti razlike između nadnica ili
spriječiti da te razlike postanu veće.

C. PROBLEM "ZBROJIVOSTI": TEOREMI "ISCRPUENJA PROIZVODA"

Potkraj 1930-ih razvila se vrlo velika polemika o problemu jesu li cijene faktora, određene pomoću
teorije granične proizvodnosti, takve da je zadovoljen osnovni "računovodstveni" identitet
vrijednost trošak 4 - trošak
proizvoda rada T kapitala
478 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

0 U' U nekvaiificirani rad 0 kvalificirani rad


Slika 21.45- Slika 21.46.

ili
478 Određivanje cijene faktora proizvodnje..

[P • Q] = [w ■ Z] + [r • JC] (1)
Taj identitet zahtijeva da zbroj udjela faktora bude jednak jedinici. Kad (1) podijelimo s Q)
(P dobivamo

1=
K
w
P-Q p-Q
ili

(2)
1=
udio j_ udio rađa kapitala
Vrijednost se proizvoda mora iscrpsti isplatama faktora. Pitanje je da li teorija granične
proizvodnosti određuje cijene faktora tako da se ostvari osnovni identitet "proizvodnja = dohodak".
Odgovor je na to pitanje potvrdan ako jefizičkaproizvodnja iscrpljuje plaćanjem svakog faktora
njegovim graničnim fizičkim proizvodom, to jest, ako je
Q = (MPPL) • L + (MPPK) • K (3)

Ako obe strane pomnožimo s P dobivamo


PQ = (MPPL • P) • L + (MPPK ■ P) - K (4)

Međutim,
(MPPL • P) = vrijednost graničnog proizvoda rada (MPPK ■
P) = vrijednost graničnog proizvoda kapitala

PQ = vrijednost proizvodnje
Prema tome, iz (4) vidimo da će isplate faktorima iscrpsti vrijednost proizvoda, kad se faktorima
plaća cijena jednaka njihovim VMP. Drugim riječima, vidimo da teorija granične proizvodnosti
dovodi do točnog "zbroja" udjela faktora.

1. Eulerov teorem "iscrpljenja proizvoda"


Matematičar Leonhard Euler dokazao je da izraz (3) vrijedi za proizvodne funkcije koje predočavaju
konstantne prinose na opseg (to jest za proizvodne funkcije koje su Iinearno
Određivanje cijena faktora proizvodnje... 479

homogene). Eulerov teorem tvrdi da za proizvodne funkcije s konstantnim prinosima na opseg


vrijedi

f
gdje je

= MPPL i § = MPPK

Stoga teorija granične proizvodnosti zadovoljava uvjet "zbrojivosti"


Određivanje cijena faktora proizvodnje... 479

udio udio rada


kapitala =1

za poseban slučaj konstantnih prinosa na opseg.


Određivanje cijena faktora proizvodnje... 479

Dokaz Eulerova teorema

Proizivodna funkcija Q = f(L, K ) homogena je stupnju v ako vrijedi

f(XL,XK)=X v -f(L,K)
Diferencirajući s obzirom na X dobivamo

Kad su prinosi na opseg konstantni, v = l pa imamo

L ■ (MPPL) + K ■ (MPPK) = f ( L , K ) Budući

da je f ( L , K ) = Q đobivamo

Q= L (MPPL) + K ■ (MPPK)

Ukupne fizičke (realne) isplate faktorima iscrpile bi ukupnu fizičku proizvodnju.


Kad obe strane pomnožimo s P , cijenom proizvoda, vidimo da je u slučaju konstantnih prinosa na opseg

PQ = L ■ (MPPL • P ) + K(MPPK ■ P )

to jest, da isplata faktora u skladu s njihovom VMP iscrpljuje vrijednost proizvodnje i da je zbroj udjela faktora jednak
jedinici.
Eulerov teorem je identitet: on vrijedi za sve vrijednosti varijabli.

2. Clark-"Wicksteed-Walrasov teorem "iscrpljenja proizvoda"


Clark, Wicksteed i Walras pokazali su da pretpostavka o homogenoj proizvodnoj funkciji nije nužna
da se ispune tvrdnje teorije granične proizvodnosti. Njihov dokaz implicira da će, bez obzira na
proizvodnu funkciju, isplate faktora potpuno iscrpsti vrijednost proizvoda u dugom roku, ako se
faktorima plaća vrijednost njihova graničnog fizičkog proizvoda.
U dugom roku poduzeća proizvode u točki minimuma njihove krivulje LAC koja ima oblik slova
V i stoga su ispunjeni zahtjevi Eulerova teorema (vidite dokaz na kraju ovog odjeljka). CJark-
Wicksteed-Walrasov dokaz nije identitet, jer vrijedi samo za vrijednosti varijabli u dugoročnoj
ravnoteži. Osim toga, on vrijeđi za sve vrste proizvodnih funkcija, pa zbog toga pokazuje da
iscrpljenje proizvoda nije karakteristika posebnog slučaja Iinearno