You are on page 1of 132

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Odsjek za historiju

Nedim Mehić
Mezeji
Završni diplomski (magistarski) rad

Mentor: Prof. dr. Salmedin Mesihović

Sarajevo, 2015
SADRŽAJ:

1.UVOD......................................................................................................................................3

2.HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA..............................................................................................7

3.KRATKI PREGLED SJEVEROZAPADNE BOSNE U PRAHISTORIJI SA POSEBNIM


OSVRTOM NA MEZEJSKO PODRUČJE..............................................................................12

4.MEZEJI U IZVORNOJ GRAĐI............................................................................................15

5.ADMINISTRATIVNO-PRAVNI POLOŽAJ CIVITAS MAEZEIORUM.............................21

6.DRUŠTVENO POLITIČKI ODNOSI SA RIMOM I VELIKI ILIRSKI USTANAK..........27

6.1.ODNOSI SA RIMOM............................................................................27

6.2.VELIKI ILIRSKI USTANAK................................................................30

7.EKONOMSKE PRILIKE NA TERITORIJI MEZEJA.........................................................36

8.KOMUNIKACIJA NA PROSTORU MEZEJA....................................................................45

9.NASELJA NA PROSTORU MEZEJA.................................................................................51

9.1.SPLONUM..............................................................................................51

10.EPIGRAFSKI SPOMENICI............................,...................................................................55

10.1.EPIGRAFSKI SPOMENICI SA TERITORIJA MEZEJA...................55

10.2.EPIGRAFSKI SPOMENICI NA KOJIMA SE POJAVLJUJE


ETNIČKO IME MEZEJA..........................................................................106

11.ANALIZA EPIGRAFSKIH SPOMENIKA NA TERITORIJU MEZEJA........................113

12.ZAKLJUČAK....................................................................................................................120

13.BIBLIOGRAFIJA..............................................................................................................124

KRATICE..............................................................................................124

IZVORI..................................................................................................124

LITERATURA.......................................................................................125

14.SUMMARY.......................................................................................................................131

15.BIOGRAFIJA....................................................................................................................132

2
1. UVOD

Prostor današnje Bosne i Hercegovine predstavljao je zatvoreniji prostorni okvir i


unutrašnjost je antičkim piscima bila slabo poznata, a razlog leži u odvojenosti planinskim
masivima. Doline velikih rijeka predstavljaju izuzetak. Tako imamo primjer doline Neretve
koja je imala veliku ulogu na prodiranje uticaja, a kasnije i na proces romanizacije. Proces se
odvijao i u dolinama drugih rijeka, kao npr.: Une, Sane, Vrbasa, Bosne i Drine.

Na prostoru Bosne i Hercegovine se izdvajaju i veći narodi kao što su Delmati, Daorsi,
Malkumani, Dezitijati, Breuci, Oserijati, Kolopljani, Mezeji, Japodi, a u svom historijskom
intervalu su naseljavali bosanskohercegovačko područje i Autarijati, Ardijejci, kao i drugi
narodi.

Kada je riječ o Mezejima, antički pisci ih označavaju kao narodnosnu pojavu koja se
razvila u sjeverozapadnoj Bosni. Njihova zajednica je vjerovatno izdefinisana u toku mlađeg
željeznog doba. Ipak pitanje etnogeneze zajednica, pa tako i etnogeneze zajednice Mezeja još
uvjek je otvoreno. Kada se govori o ranijim razdobljima, problem pretstavlja nedovoljna
istraženost. Brojni arheološki lokaliteti su istraženi samo parcijalno, a svjedočanstva antičkih
pisaca su ograničena. Mezeji kao narod su se na ovom području razvijali i nesumnjivo je da su
postojali na ovom području stoljećima. Razvili su političku tvorevinu, ali nisu postigli punu
državnu preobrazbu te su na kraju uklopljeni u rimski državni okvir koji ih je na kraju
apsorbovao.

Mezeji su živjeli i razvijali se na iznimno bogatom području, bar što se tiče bogatstva
sirovinama. Zemlja je bila plodna, uz mnoštvo riječnog bogatstva, šume, kao i rudnog
bogatstva, u prvom redu željezne rude. Kroz prostor koji su nastanjivali Mezeji su prolazili i
putevi koji su povezivali Jadransko more dalje i unutrašnjost. Mezeji su živjeli na ovom
prostoru kako u protohistorijskom periodu i u prijelazu u historijski period, antički period
rimsku vladavinu to jeste njihova zajednica je nastavila da traje i da živi. Mezeji su vjerovatno
bili značajni za razvitak ovog područja, a zna se da su po Pliniju Starijem autohtoni narod koji

3
je u sklopu Salonitanskog konventa, odnosno peregrinska civitas nabrojana po broju dekurija.
Oni su nabrojani u okviru Salonitanskog konventa i broj dekurija je iznosio 269.1

Razvoj Mezeja može se pratiti od protohistoriske faze, od razvoja na području


sjeverozapadne Bosne, formiranja zajednice u željeznom dobu, razvitku u antičko doba do
njihovog uključivanja u okvire rimske civilizacije. Period razvoja Mezeja obuhvata
vremensku distancu, koja je počela u IV stoljeću prije nove ere i nastavila se i u periodu
rimske vladavine. Ovaj proces prati njihov društveni i kulturni razvitak, a da bi se tema mogla
razumjeti na pravilan način, neophodno je odrediti i geografske granice, to jeste teritorijalni
okvir koji su nastanjivali. Osnova mezejske teritorije bila je naslonjena na tok Sane i srednjeg
Vrbasa. Granice teritorija pored ovih sjevernih su se nastavljale dalje uz rječicu Vrbanju –
preko Kozare – porječje Sane u Unu – prostor Une, koja je bila istočna granica Japoda,
odnosno zapadna granica Mezeja. Ta granica bi se prirodnom razdjelnicom nastavila na
planinu Grmeč, spuštajući se na izvor Sane, nastavljajući se na Plivu, odnosno granica se
naslanjala na tok Plive, što bi bila južna granica područja koje su nastanjivali Mezeji. Istočna
granica je išla uz tok Vrbasa, Čemernice i dalje uz rječicu Vrbanju. U ovom radu proučava se
njihovo spominjanje u historijskim vrelima, kao i uloga koju su imali u tim događajima,
određivanje životnog prostora koji su nastanjivali, te kakva je njihova interakcija bila s
drugim narodima koji su ih okruživali. Kako bi se tema mogla razumjeti, neophodno je
odrediti granice prostora na kojem su živjeli Mezeji. Posebno mjesto u proučavanju Mezeja
predstavlja određivanje prostora na kojem su živjeli i određivanje provincije u kojoj su živjeli,
jer nam historijska vrela daju dvojake podatke o Mezejima.

U radu se sagledava i njihov razvoj od kontakta sa Rimljanima, njihov uticaj i poziciju


u kojoj su djelovali u ključnom periodu u kojem se sve promijenilo. Zna se da su Mezeji dali
svoj doprinos ustanku, to jeste ratu od 6. do 9. godine, te je neophodno istražiti njihovo
učešće, stanje u ratu i posljedice koje je sve to imalo na Mezeje. Rad obuhvata dio koji je
vezan za jedan veoma turbulentan period koji se odnosi upravo na kontakt sa Rimljanima,
ratove i upravo rat od 6. do 9. godine, a koji je predstavljao gubitak samostalnosti.

Posebno mjesto za istraživanje predstavlja i ono čime su se Mezeji bavili, tako da se


proučava samo stanište i utvrđuju se rudnici još iz željeznog doba, što je odredilo razvoj i
samih Mezeja prema rudarstvu. Proučava se komunikacija na prostoru Mezeja, rudnički

1
Suić, 2003, 420.
4
putevi, trgovački putevi, određivanje kuda su prolazili, šta su povezivali i kakav su uticaj na
Mezeje imali.

Za istraživanje naroda na prostorima Ilirika pored historijskih vrela koriste se u velikoj


mjeri epigrafski natpisi, tako da se za proučavanje područja moraju analizirati i epigrafski
spomenici, koji pokazuju kakvi su društveni odnosi bili, koje su bile djelatnosti kojima su se
bavili, kakav je bio uticaj stranaca, te kakvo je bilo mjesto Mezeja u rimskoj državi. Analiza
spomenika pomaže nam da odredimo i osnovne faze romanizacije, a natpisi na spomenicima
su omogućili da se vidi i pregled božanstava koja su štovana na ovom prostoru u periodu
rimske uprave. Korištenjem epigrafskog materijala pokušalo se doći do odgovora o uređenju
područja na kojoj su živjeli Mezeji, kakvi su odnosi bili sa susjedima i između njih. Epigrafski
spomenici za razliku od pisanih jesu konfuzni, ali su jako važni jer nas približavaju običajima
starosjedilaca.

U radu se najviše koristi hronološka metoda, tako da se sagledava razvoj ovog


područja koji su nastanjivali Mezeji i njihov razvoj. Sagledava se hronološki doticaj sa
Rimljanima i na kraju i samo uključivanje u okvire rimske države. Izvršena je i analiza
spomenika da bi se vidjele faze uključivanja u državu i interpretatio romana božanstava.
Epigrafski spomenici govore dosta o religiji i kultovima na području Mezeja, od najstarijih
domaćih kultova, te rimskih i istočnjačkih kultova. Analizom spomenika može se
rekonstruisati njihova priča, da li su stanovnici ovog područja stupali u vojsku, mornaricu,
jesu li se miješali sa doseljenicima, čime su se bavili, te poređujući podatke sa spomenika u
ovom radu donijet će se zaključci koji se vežu za prošlost ilirskog naroda Mezeja. Analizira se
kvalitativna i kvantativna metoda, a one podrazumijevaju brojnost i kvalitetu izvora, tako da
se ove metode provlače kroz čitav rad prilikom analiziranja izvora.

Cilj rada je da se približe Mezeji kao narod, da se prikaže njihova uloga i važnost u
historijskim događajima, jer Mezeji su bili velika skupina i svakako jedan od jačih činilaca
događaja koji su se ovde odvijali i da se pokaže da su nepravedno zanemareni. Rad je nastao
da bi se naglasila važnost Mezeja kao naroda, ali i ovog dijela Bosne i Hercegovine u tom
periodu. U radu se pokušava ukazati na važnost naroda, koji je na neki način zapostavljen,
određivanje njihovog staništa, te kojoj su provinciji pripadali – Dalmaciji ili Panoniji.
Analizom izvora i spomenika će se dokazati da Mezeji nisu jedan narod, te da se sastoji od
više etničkih zajednica. Cilj je da se izvrši sinteza svih pisanih izvora i epigrafskih spomenika

5
kako bi se dobila prava slika za izradu rada. Da bi analiza bila vjerodostojno izvršena,
potrebno je koristiti metode vanjske i unutrašnje kritike izvora kako bi se dobila prava istina.
Zahvaljujući metodi unutrašnje i vanjske kritike izvora, lakše je doći do kvalitetne i pouzdane
informacije. Pored unutrašnje i vanjske kritike izvora koristi se i tematska metoda kako bi se
sagledalo kretanje Mezeja.

6
2. HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA

Jedan od najvećih problema i prepreka za istraživanje antičke historije Bosne i


Hercegovine jeste slaba istraženost i slaba arheološka istraživanja jer prostor oko Sane ima
potencijala za dalja istraživanja. Dolaskom austrougarske uprave na područje Bosne i
Hercegovine (1878) kreće se sa arheološkim istraživanjem i proučavanjem historije ovih
krajeva. Istraživanja su vezana za osnivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine.
Nakon formiranja muzeja dolazi do organizovanijeg istraživanja. Rezultati istraživanja
objavljivani su počevši od 1889. godine u godišnjaku Glasink Zemaljskog muzeja. Pisani
izvori i epigrafski spomenici ne daju puno informacija o ustrojstvu, običajima, načinu života i
odnosima Mezeja sa susjednim narodima. Samo čitanje antičkih vrela ne daje puno
informacija, a epigrafski spomenici daju djelimične podatke, na osnovu kojih se obavljaju
dalja istraživanja i postavljaju nove teze. S počecima istraživanja kreću i prva istraživanja o
ilirskim narodima. Tako je Karl Patsch već u 19. stoljeću krenuo s proučavanjem Japoda.
Istraživanja su bila hodološka i svoje rezultate je objavljivao u Glasniku Zemaljskog muzeja.2

Pored Glasnika Zemaljskog muzeja važnu ulogu je imao i Godišnjaci Centra za


balkanološka istraživanja (CBI), Godišnjak Akademije nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine (ANUBiH), i knjige pod naslovom „Praistorija jugoslavenskih naroda“ (PJZ) u
nekoliko tomova koji se bave različitim razdobljima, a treba istaći i rad Alojza Benca pod
naslovom „O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji“ objavljenog u
Praistoriji jugoslovenskih zemalja 1987. godine.

Kada je u pitanju proučavanje historije Mezeja, jedan od osnovnih problema je što ne


postoji ni jedna monografija o njima, niti dovoljno arheoloških istraživanja, da bi se mogli
doseći dijelovi njihove historije koji nisu poznati u pisanim izvorima. Prvi koji je izvršio
istraživanja na području koji su nastanjivali Mezeji bio je Vjenceslav (Vaslav) Radimsky koji
je bio rudarski satnik. Radove na tu temu je objavljivao u Glaniku Zemaljskog muzeja 1891.
godine.3 Radimsky je ispitivao područje Sane, a da se radilo o dobro postavljenom planu
istraživanja u ovoj ranoj fazi pokazuje i to što je ova studija postala temelj narednog
istraživanja i poznavanje ovog područja u rimsko doba. Objavljivanjem svojih studija o

2
Patsch, 1896, 113-140 i 1898, 335-364.
3
Radimsky, 1891, 431- 445.
7
istraživanju Bišće polje kod Mostara, visoravan Rakitno i dolina Sane s brojnim antičkim
naseljima, Radimsky je postao utemeljitelj arheološke topografije u Bosni i Hercegovini.
Radimsky je ucrtao na kartu brojne lokalitete koji su trebali biti istraženi. Radi se o dolini
Sane, kao i okolnim mjestima, Prijedor, Ključ, Jajce, te područja gdje su bile gradine, kao i
lokalitete gdje je mogla biti rudarska aktivnost.4

Nakon istraživanja koje je obavio Radimsky, svoja istraživanja obavljao je Franjo


Fiala, koji na području Sane boravi 1895. i 1896. Godine. Svoja istraživanja objavljuje u
Glasniku Zemaljskog muzeja, koja su obuhvatala istraživanja ravnih grobova kod Sanskog
Mosta, te arheološki materijal koji je tom prilikom pronašao. 5

Znanje o Mezejima, i fenomenu njihovog postojanja, kao jedinstvenog naroda nije ni u


narednom periodu sistematizirano, a nije ni dovoljno istraženo. Kada je riječ o Mezejima radi
se samo o parcijalnim istraživanjima, parcijalnom promatranju i izučavanju arheoloških
pojava i procesa. Puna istraživanja Mezeja, prostora kojeg su nastanjivali i njihovog razvoja
nisu postojala. Prvu, najstariju sintezu o Mezejima, daje Franjo Fiala koji objavljuje pregled
historije ilirskog područja, gdje spominje i Mezeje, ali vrlo kratko.6

Od istaknutih naučnika u ranim godinama istraživanja je svakako i Karl Patsch.7 On se


bavio problemom Mezeja i pokušavao je odrediti područje koje su Mezeji nastanjivali.
Također su se ovim problemom bavili Wilhelm Tomaschek8 i Kiepert Hischfierld9, koji su
područje Mezeja ustanovili na sjeverozapadu Bosne. Potrebno je navesti da je Patsch,
nadovezujući se na podatke o Japodima, posebno poglavlje posvetio i Mezejima, stavljajući ih
na područje od Vrbanje i Vrbasa pa do Bosne, s naglaskom na činjenicu da su pripadali
dalmatinskim narodima.10

Jedan od istaknutih istraživača je bio i Sergejevski, koji se uključio u aktivnosti


Društva prijatelja starina u Jajcu. Kao rezultat te saradnje je istraživanje oko Jajca i Šipova i
otkriće nekoliko objekata.11 Sergejevski se bavio i segmentom rudarstva i svoju je studiju

4
Radimsky, O nekojim prahistorijskim i rimskim gragjevnim ostacima u području rijeke Sane u Bosni, 1891,
431-454.
5
Fiala, 1896, 219-272 i 1897, 281-307.
6
Fiala, 1896, 219-272.
7
Patsch, 1896, 113-140.
8
Tomaschek, 1880, 497-528.
9
Hischfierld, 1983-1914.
10
Patch, 1989, 335-364.
11
Sergejevski, 1940, 7-14.
8
bazirao na jedan region i to područje sjeverozapadne Bosne u članku „Rimski rudnici željeza u
sjeverozapadnoj Bosni.“12

Svakako jedan od najznačajnijih i najeminentnijih stručnjaka koji se bavio tematikom


topografije prostora današnje Bosne i Hercegovine u antičko doba bio je Esad Pašalić. On je
napisao više radova, o antičkoj komunikaciji, naseljima i ekonomiji, koji su objavljeni u
zborniku Pašalićevih radova.13 Zbornik sadrži radove koji se bave pitanjima antičkih
komunikacija, naselja i ekonomije, te se u kontekstu toga dotiče i pitanja Mezeja. Jedno od
važnih djela mu je rad pod nazivim „O antičkom rudarstvu u Bosni i Hercegovini.“14 Rad je
podjeljen prema rudonosnim zonama: srednjobosanska, zapadnobosanska i istočnobosanska,
što je i danas ostala osnovna podjela. Đuro Basler je surađivao na istraživanju sa Pašalićem,
pa su tako zajedno istražili rimski metalurgijski pogon u Blagaju na Japri, zajedno sa
dijelovima naselja, a rad je objavljen pod nazivom „Rimski metalurški pogon i naselje u dolini
Japre“.15 Basler, se bavio arheološkim istraživanjima i svoje radove je objavljivao u Glasniku
Zemaljskog muzeja, od tih radova vrijedno je istači rad Nalazi novca iz predrimskog doba u
Japri.16

Potrebno je spomenuti i Mađara koji se bavio izučavanjem Ilira i Dalmacije, a rječ je o


Géza Alföldi, koji u radu „Die Personnennamen in der römischen Provinz Dalmatia“
spominje i Mezeje.17

Među značajne istraživače spada i Bojanovski koji je istraživao nalazište


metalurgijskog pogona u Starom Mejdanu na Sani, kao i druge lokalitete na području koje su
nastanjivali Mezeji. Bojanovski je i kroz svoja djela dao veliki doprinos za izučavanje
prostora Bosne i Hercegovine u antičko doba, a samim tim i prostor koji su nastanjivali
Mezeji. Posebno su bitna djela Dolabelin sistem cesta i u rimskoj i Prilog za topografiju
rimskih i predrimskih komunikacija u rimskoj provinciji Dalmaciji.18 Od Bojanovskog se
ističe i djelo „BiH u antičko doba“, gdje je dao poseban osvrt na Mezeje i prostor koji su
nastanjivali, dio djela pod naslovom Mezeji i njihova zemlja (Civitas Maezeiorum), a najviše

12
Sergejevski, 1963, 85-102.
13
Pašalić, 1975.
14
Pašalić, 1954, 47-75.
15
Basler, 1975-76, 121-216.
16
Basler, 1972/3, 261-271.
17
Alföldi, 1969, 87.
18
Bojanovski, 1974 i 1987.
9
se bazira na rudarska područja.19 Bojanovski je dao doprinos i u svojim radovima „Antičko
rudarstvo u Bosni u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora“20 te u članku „Baloie -
Rimski municipij u Šipovu na Plivi“.21

Historiografija se na Mezeje uglavnom osvrtala u vidu kada se nabrajaju narodi koji


su živjeli u Iliriku. Tako i u sva tri izdanja knjige Aleksandar Stipčević „Iliri“ Mezeje gotovo
da i ne spominje, samo kada se nabrajaju narodi koji žive tu.22 Od stranih stručnjaka ističe se
Wilkes, u svojim „Ilirima“ se odnosi prema Mezejima na sličan narod kao i Stipčević,
istražuje se prostor na kojem su živjeli, ali ih spominje samo u nabrajanju naroda. Wilkes koji
je dao monografiju History of the provinces of the Roman empire, London.23 Kao vrijedan
članak o međaškim natpisima, Wilkes je napisao i Boundary stones in Roman Dalmatia, gdje
spominje Emantine i Sepeutes 24

Jedan od najznačajnijih autora koji se bavio rudarstvom na prostoru Mezeja je svakako


Borivoje Čović. On se u nizu članaka bavio tematikom rudarstva, koje je objavljivao u
Glasniku Zemaljskog muzeja. Vrijedi posebno istaći njegov rad u Praistoriji Jugoslavenskih
zemalja V, pod nazivom Grupe Donja Dolina- Sanski Most,25 te posebno članak objavljen u
Radovima simpozijuma Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do
početka XX vijeka pod nazivom Prahistorijsko rudarstvo i metalurgija u Bosni i
Hercegovini26. Za naše istraživanje važan je i članak Alojza Benca O etničkim zajednicama
starijeg željeznog doba u Jugoslaviji, također objavljenog u Praistoriji Jugoslavenskih
zemalja.27

Za istraživanje je posebno važan i Arheološki leksikon BiH, koji je objavljen u III


toma 1988. godine, a autori koji su učestvovali u pisanju i koji su dali svoj doprinos
proučavanja sjevrozapadne Bosne i područja na kojem žive Mezeji su Đuro Basler, Borivoje
Čović i Ivo Bojanovski.28

19
Bojanovski, 1988, 266-304.
20
Bojanovski,1999, 133-175.
21
Bojanovski, 1974, 347-369.
22
Stipčević, 1989.
23
Wilkes, 1969.
24
Wilkes, 1976, 267.
25
Čović, 1987, 232-288.
26
Čović, 1999, 57-88.
27
Benac, 1987, 737.802.
28
Basler, 1988, 15-16.; Čović. 1988, 21-26.; Bojanovski, 1988, 29-35.
10
Enver Imamović se bavio općenito prostorim Bosne i Hercegovine, pa tako u svom
djelu „Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine“ koje objavio
1977, obrađuje spomenike sa područja koje su natanjivali i Mezeji.29

Autori koji su se bavili istraživanjima susjednih naroda Mezeja dotiču se i Mezeja, pa


tako imamo Zdravka Marića koji je istraživao Japode, i u radu „Istočne granice Japoda“
30
spominje i Mezeje, kao i Boris Olujić u radu „Japodi“31

U savremenoj historografiji problematikom Mezeja sporadično se bave i autori koji


pišu o Panoniji poput Alke Kunić – Domić, koja se u svoja dva rada Literarni izvori za
iliričke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturalis Historia Plinija Starijeg i
Bellum Panonicum (12 - 11 pr.kr.) posljednja faza osvanja južne Panonije, dotiče se i
tematike Mezeja.32

U novije vrijeme Salmedin Mesihović u svojim djelima se bavi i problematikom


Mezeja, doduše u manjoj mjeri, ali se osjeća potreba da se Mezejima posveti više prostora i da
se istakne njihova uloga u prošlosti. Tako u djelu ANTIQVI HOMINES BOSNAE u jednom
dijelu se bavi i epigrafskim spomenicima sa prostora koji su nastanjivali Mezeji,33 a i u djelu
RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA kroz ratna dejstva obraća pažnju i na Mezeje,34 koji su
učestvovali u ratu, te se daju natuknice da nisu bili samo nijemi posmatrači. Za izučavanje
Mezeja važan je i članak Mesihovića Plinijevske peregrinske civitates na prostoru današnje
Bosne i Hercegovine,35 u ovom članku definira pojam dekurije, te određenu pažnju poklanja i
Mezejima.

Mezeji kao narod su jako loše istraženi, njihov uticaj na historiski razvitak je ignorisan,
ostavljeni su sa strane kao da su bili nijemi posmatrači svega što se dešavalo na ovim
prostorima, to jeste na području današnje Bosne i Hercegovine. Pitanje Mezeja nikad nije
monografski obrađeno, a ni članci o tako brojnom narodu nisu pisani, što je sa obzirom na
njihovu brojnost i ulogu u historijskim procesima jako neobično.

29
Imamović. 1977.
30
Marić, 1975, 39-44.
31
Olujić, 2007.
32
Domić – Kunić, 2006, 59-164.
33
Mesihović, 2011, 301-368.
34
Mesihović, 2011.
35
Mesihović, 2011, 7.
11
3. KRATKI PREGLED SJEVEROZAPADNE BOSNE U PRAHISTORIJI
SA POSEBNIM OSVRTOM NA MEZEJSKO PODRUČJE

Prostor jugoistočne Evrope je naseljen još od paleolita, samim tim i prostor


sjeveroistočne Bosne je bio naseljen i podložan uticajima drugih kultura pored onih lokalnih,
te pokazuje kontinuitet naseljenosti preko paleolita, neolita, bakarnog, bronzanog i željeznog
doba, kao i u kasnijim periodima. Sjeverna Bosna je arheološki slabo poznata da bi se granice
kulturnih zona mogle jasno povući. Ipak ovaj prostor je povezan sa kulturom polja sa urnama
sjeverne Bosne, a izdvajaju se dvije glavne grupe: Zecovi – Donja Dolina i Vis – Pivnica.36
Sjevernu Bosnu karakteriše povezanost za panonsku nizinu, slivovi rijeka idu na sjever i
pripadaju Savskom slivu. Može se suditi samo na osnovu skromnih arheoloških ostataka tek s
kraja neolita kada se se u ovim krajevima javljaju nosioci sopotsko-lengurske kulture.37

Znatno dinamičniji razvoj obilježava kasni eneolit, koji je u Bosni okarakterisan


prisustvom vučendolske kulture. Naselja u zapadnoj Bosni su skoncentrisana oko Sane, te u
južnim dijelovima centralne Bosne prelazi u sarajevsku regiju. 38 Ove dvije grupe nalazišta se
iskazuju kao dvije varijante, odnosno kao dva posebna tipa: kao zapadnobosanski i
južnobosanski u okviru vučedolske kulture.

Čović smatra da je vodeću ulogu u razvoju zauzela upravo sjeverozapadna Bosna sa


dva centra u dolini rijeke Save, a drugi na samoj rijeci Savi u Donjoj Dolini. Sa željeznim
dobom dolazi do izražaja prirodno bogatstvo ovog kraja: ležišta željezne rude i velike šume,
koje su davale drugu osnovnu sirovinu za proizvodnju željeza, drvo i drveni ugalj.39

Osnovne geografske kulturne zone u bronzano doba Bosne i Hercegovine su sjeverna


Bosna, centralna Bosna i istočna Bosna i Hercegovina. U sjeverozapadnoj, kao i u cijeloj
sjevernoj Bosni, stanje istraženosti je pokazivalo znatno zaostajanje.40 Kasnije se osjeća uticaj
koji je dolazio preko Save, to jeste sa sjevera, kultura polja sa urnama.41 Ove krajeve Čović
stavlja u takozvanu prijelaznu zonu, kako se poznati arheološki materijal nije mogao svrstati u

36
Čović, 2010, 278.
37
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 17.
38
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 19.
39
Čović, 1976, 170.
40
Čović, 2010, 278.
41
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 19.
12
jedinstvenu kulturnu kategoriju. On se po nekim osobinama vezuje za nalazišta istočne
jadranske obale, a s druge strane i prema kulturnim grupama Podunavlja i centralnog Balkana.
Ta zona je obuhvatala područje sjeverne Hercegovine, te južne i centralne Bosne, kraška polja
zapadne Bosne i sjeverozapadnu Bosnu.42 Istražena nalazišta ne pružaju neku specifičnu
dokumentaciju o oblicima privrede i društvene organizacije u ovoj zoni. Za ovu oblast je
karakteristično da ista populacija, produžava život i u željezno doba. To je vidljivo na
kontinuitetu mnogih naseobina, osobito na područiju grupe Donja Dolina - Sanski Most.43

Razvija se proizvodnja željeza na čitavom prostoru oko Sane, Une i Vrbasa, i vjerovatno
već u ovom periodu područije od Sane do Vrbasa je naseljeno Mezejima. Oko Une žive
Japodi, dok se područje oko Donje Doline pripisuje Oserijatima.44 Od četvrtog stoljeća prije
novog vijeka snažni su uticaji koji se ogledaju u importovanim ili preuzetim dijelovima
nakita, pojavi keltskog oružija i pojave sive keltske keramike. Društveni razvoj tokom
željeznog doba vodio je do jačanja lokalnih i do stvaranja većih nadplemenskih zajednica, kao
što je zajednica naroda Mezeja, a poznati su još od antičkih pisanih izvora, kao i Japodi,
Oserijati, Breuci, Desitijati, Delmati, Autarijati.

O elementima duhovne kulture populacije željeznog doba znatno smo bolje


informisani, nego o onima ranijeg doba. U oblasti religije nesumnjivo je da je i dalje značajnu
ulogu imao kult mrtvih. U prvim stoljećima željeznog doba jasna je podjela:

-u sjevernim krajevima dominira incineracija,

- u južnim inhumacija.45

U razvijenom željeznom dobu, u sjeverozapadnoj Bosni može se pratiti prodor


inhumacije, mada je i dalje zastupljena incineracija.46 Arheološki materijal bronzanog i
željeznog doba, s nekih nalaza sjeverne i sjeverozapadne Bosne kao što su pećina Hrustovača
na Sani, Donja Dolina na Savi, Zecovi kod Prijedora, pokazuju svoju specifičnost u osnovi
kojih leži kultura žarnih polja (-fenomen u arheologiji poznat pod nazivom KPŽ). Ova kultura

42
Čović, 1983, 170.
43
Arheološki leksikon, 1988, karta 2, regija 10.
44
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 24.
45
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 25.
46
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 25.
13
se razvila u okviru kasnog brončanog doba, od nekog 13. stoljeća pa do kraja 8. stoljeća prije
nove ere, a nosioci po svoj prilici nisu pripadali jedinstvenom etničkom kompleksu.47

Oblici kulture žarnih polja manifestuju se u keramičkoj proizvodnji i obradi metalnih


proizvoda.48 Keramička roba na području mezejske zajednice ima osobine kulture žarnih
polja, i incineraciju koja je tradicija kulture žarnih polja.49 Kultura žarnih polja, naziv je za
obred spaljivanja pokojnika i pohranjivanje pepela u žare koje se jednostavno ukapaju u jame
unutar grobalja, zajedno sa nakitom, oružjem i oruđem. U sklopu duhovne kulture moguće je
pratiti kult predaka i obožavanje prirode. Pojavljuje se od kasnog brončanog doba i raširila se
u Podunavlju, Alpama, sjevernom Balkanu i po srednjoj Europi, a već od početka srednjeg
brončanog doba postoji niz kulturnih grupa, kao što su Virovitička, grupa Zagreb, Velika
Gorica, Dalj, a među njima i grupa sjeverne Bosne. Kultura sjeverne Bosne se prostirala u
pravcu istok-zapad, sjeverna joj je granica Sava,a južna zahvata područje oko srednjeg toka
rijeka Bosne i Vrbasa, a sama kultura vremenom sve manje ispoljava uticaj iz kulture sjeverno
od Save.50 Zbog arheoloških nalaza i zbog obreda spaljivanja mrtvaca – incineracija zna se da
su Mezeji nasljednici kulture žarnih polja.

47
Vinski-Gasparini, 1983, 547.
48
Bojanovski, 1988, 266.
49
Benac, 1987, 797.
50
Vinski-Gasparini, 1983, 619.
14
4. MEZEJI U IZVORNOJ GRAĐI

Pitanje etnografske slike sjeverozapadne Bosne povlači određena pitanja, da li se


Mezeji svrstavaju u Ilire ili Panone, da li su i Panoni Iliri ili je geografski pojam, da li su bili
panonski ili dalmatski narod, kao i da li je riječ o jedinstvenom narodu ili je riječ o zajednici
više naroda? Prostor koji su naseljavali Mezeji je duboko u zaleđu Jadranskog mora, te iz tog
razloga Grci koji su osnivali kolonije nisu bili upoznati sa njima, kao ni sa Breucima,
Kolopljanima, Oserijatima... Kasnije će rimski izvori da ih navode kao Panonem, a ne kao
Ilire, što je vjerovatno pogrešno jer su taj prostor naseljavali Iliri.51 U prilog tome ide i
činjenica da su oni prvobitno naseljavali Ilirik, koji je kasnije iz vojnih i administrativnih
razloga podjeljen u provincije Dalmaciju i Panoniju.52 Prije nego je prostor podijeljen na
Dalmaciju i Panoniju, dva izvora nam govore o narodima koji se označavaju kao Panoni, a to
su Apijan53 i Strabon.54 Sve narode koje je Strabon nabrojao u Panone, osim Breuka i
Andiziata, kasnije su po Pliniju ubrojani u Dalmaciju. Oni koriste ime Panoni da bi označili
grupu naroda koji su živjeli između Japoda, Dalmata i srednjeg Dunava. Od strane Rimljana
su ubrajani u Ilirik, i kao takvi su dio ilirske historije. Apijan sam smatra dijelom Ilira, kao
neki podskup. S toga prostora sjeverozapadne Bosne je u ranoantičkom periodu bio naseljen
sa više ilirskih naroda, od kojih nas posebno zanimaju Mezeji, a o čemu svjedoče pisani
izvori.55

Pisani izvori koji govore o etnografiji Ilira mogu se podijeliti na dvije osnovne
skupine.

Prvu skupinu činili bi izvori koji se odnose na doba političke samostalnosti Ilira i
početak principata, te bi se u ovu skupinu ubrajali Polibije, Livije, Strabon, Apijan i Kasije

51
Savremena ilirologija zastupa stav da se o Ilirima ne može govoriti u značenju jednog naroda već samo u
kontekstu etnosa koji objedinjuje više različitih naroda.
52
Brigić, 2014, 34.; Apijan tačno definira prostor koji naseljavaju Iliri i tu uvrštava i Panoniju. App, II.
53
The Paiones are a great people living on the middle Danube extending from the Iapodes to the Dardanians;
they are called Paiones by the Greeks, but Pannonians by the Romans. They are counted by the Romans...
App.III 14.
54
...people of the Pannonians who are Breukoi, Andizetoi, Ditiones, Peiroustai, Mazaioi, Daisitiatai, as well as
other smaller peoples as one goes south as far as the land of the Ardiaioi. Strabo V, 3.
55
Apijan Aleksandrijski (Appianus Alexandrinus), Plinije Stariji (Gaius Plinius Secundus Maior), Kasije Dion
Korkiranin ( Dio Cassius Cocceianus), Strabon (Strabo), Ptolomej (Ptolemaios)
15
Dion. Od navedenih izvora Mezeje spominju Strabon i Kasije Dion.56 Apijanovo djelo
„Illyrike“ je bogato brojnim imenima naroda, ali ih nije odredio geografski. Ipak Apijan ne
spominje Mezeje, već ih vjerovatno stavlja u Panone. Kasije Dion ima samo šest etničkih
zajednica Ardijeji, Desitijati, Delmati, Japodi i Mezeji, svi narodi su smješteni u Dalmaciji, za
njega su Mezeji ethnos Dalmatikon.57

Drugu skupinu izvora činili bi izvori koji govore o Ilirima pod rimskom vlašću.
Predstavnici ove skupine su Plinije Stariji i Ptolomej. Veliko enciklopedisko djelo Plinija
Starijeg, Naturalis Historia, je jedinstven izvor informacija, u kojoj daje najkompletnije
podatke za proučavanje etnografije rimske provincije Dalmacije, koja se dijelila na tri
konventa sa sjedištima u Scardoni (Skradin), Saloni i Naroni. Područije koje su naseljavali
Mezeji pripadalo je Salonitanskom konventu.58 Pored Mezeja salonitanskom konvektu su još
pripadali Delmati, Deuri, Dicioni i Sardeati.59 Pored salonitanskog konvekta Plinije Stariji je
sve civitates koje spominje sistematizirao u još dva konvekta, i to skardonitanski (Liburni i
Japodi) i naronitanski (Kerauni, Glindicioni, Melkumani, Naresi, Skirtari, Sikuloti,
Ardijejci/Vardei).60

Ime naroda Broj dekurija Brojnost po Brojnost na osnovi


Gabričevićevoj formuli porodičnih zadruga
Delmati 342 51 300-68. 400 cc 85.000
Deuri 25 3.750- 5.000 cc 6.000
Dicioni 239 35 850-47.800 cc 60.000
Mezeji 269 40 350-53.800 cc 67.000
Sardeati 52 7.800-10.400 cc 13.000
Salonitanski konvent Ukupno 927 139.050-185 400 cc 231.000

Tabela 1, prikaz naroda koji su živjeli u Salonitanskom konventu

56
Strab. VII 5,3; Api. III 16; Dio. Cass XLIX 38,1
57
LV, 32,4.
58
Salonitanski kovent je obuhvatao današnju zapadnu Bosnu, na sjeveru do ušča Sane u Unu, južno Unom sve
do središnje Dalmacije sa gradom Salonom, istočno do Vrbasa, sve do Cetine.
59
Plin. III NH: Petunt in eam iura viribus discriptis in decurias CCCXLII Delmataei, XXV Deuri, CCXXXIX
Ditiones, CCLXIX Maezaei, LII Sardeates. In hoc trectu sunt Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitatavproeliis
cestella. Petunt et ex insulis Issaei, Colentini, Separi, Epetini. Ab his castella Peguntium Naraste, Oneum.
Narona colonia tertii conventus a Salona LXXXV milia passuum, adposita cognominis sui fluvio a mari XX milia
passuum M. Varro LXXXIX civitates eo ventitasse auctor est. ; Suić, 2003, 420.
60
Mesihović, 2011, 59.
16
Mezeji su unutar svog konventa bili drugi po brojnosti, što se može vidjeti po broju
dekurija,61 Mezeji su imali 269 dekurija, a Delmati 342, nakon njih su bili Dicioni sa 239
dekurija. Na osnovu podataka koje nam daje Plinije o Salonitanskom konventu vidimo da su
Mezeji po brojnosti odmah iza Delmata, Mezeji sa 269 dekurija, a Delmati 342 dekurije, što
samo pokazuje jakost Mezeja kada se uzme u obzir koliki su značaj imali Delmati. Za Mezeje
se može potvrditi da nisu bili jedan narod već skupina zajednica. Ovu tvrdnju nam potvrđuje
epigrafski spomenik sa teritorija Mezeja, da se postave međaši među Sapuaatima i
Ematinama.62 Od izvora Velej Paterkul Mezeje ne spominje u svome djelu, mada je pisao o
ovom području. Značajno mjesto je posvetio panonskim i dalmatinskim narodima, jer je
pratio Tiberija u njegovim pohodima i nastojao mu se dodvoriti. Razlog može biti što je Velej
pratio Tiberija, o njegovim pohodima i subjektivno izvještavao, a Germanik je vodio
odvojene operacije od Tiberija. Postoji mogućnost da je Velej namjerno prešutio ulogu
Germanika i njegov uspjeh na ratištu, što je prevagu u ratu odnjelo na rimsku stranu.
Učestvovanje Mezeja u ratu kao brojnog i moćnog naroda, sa razvijenom svješću, društvom,
privredom te bogatim resursima predstavljalo je jednu od bitnih stavki za vođenje rata. Kasije
Dion spominje Mezeje za razliku od Veleja, kao ustanički narod i kao veliki narod, pa je i
pobjeda nad njima morala biti zabilježena. Ptolomej geograf iz 2. stoljeća nove ere, u svom
djelu Geografija (Gsografike hyfegesis) navodi u Dalmaciji niz naroda, od kojih su u
današnjoj Bosni i Hercegovini živjeli: Iapydes, Mazaioi, Derriopes, Derrioi, Sindaroi,
Dittiones, Daoursoi, Melkomenioi, Narensioi, Derriopes i Sikoulotui.63

Mezeji kao narod su se mješali i sa drugim zajednicama, a i pripadnici drugih naroda


su postajali dijelom veće grupacije, pa tako imamo primjer na epigrafskom spomeniku gdje je
Dasij, sin Bastarna, Mezej. Bastarni su narod germanske pripadnosti, koji je naseljavao
područje između istočnih Karpata i Dnjepra, a to je područje na krajnjim sjeveroistočnim
granicama Balkanskog poluotoka. Možda se Bastarn doselio među Mezeje i postao pripadnik
mezejske civitas, a kao stranac je nazivan svojim etničkim porjeklom. On je vjerovatno bio

61
dekurija (lat. decuria, prema decem deset) u rim. doba, isprva skupina ili odio od 10 ljudi. Podjela na dekurije
primjenjivala se kod senatora i sudaca, a poslije u vojsci i kod svih staleža i udruga, Mesihović pretpostavlja da
„plinijevska“ dekurija odgovara skupu od deset familija, gdje bi svaka familija mogla biti ekvivalent
tradicionalnoj obiteljskoj zajednici. Mesihović, 2011, 2.
62
L(ucius) Arruntius / Camil[l]us [S]cri/[bo]nia[n]us le[g(atus)] pr[o] / pr(aetore) C(ai) [C]ae[s]aris
Au[g](usti) /5 Germanici iudicem / dedit M(anium) Coelium 7(centurionem) / leg(ionis) VII inter Sapuates
/ [et La]matinos ut fines / [rege]ret et terminus p[on(eret)] CIL III, 9864a
63
Ptol, II 16, 5.
17
oženjen Mezejkom, a njihov sin Dasij je identificiran sa mezejskom pripadnošću. Natpis nam
upravo dokazuje da Mezeji nisu bili zatvorena zajednica i da su apsorbovali strance.64

Pored pisanih izvora za Mezeje su važni i epigrafski spomenici na kojima se


spominju.65 Upravo sa epigrafskih spomenika zna se da su Mezeji uzimani u službu
mornarice još za vrijeme cara Klaudija (Tiberius Claudius Caesar Augustus, 41-54. godine),
i to u Ravensku flotu.66 Ovaj natpis sa datacijom od 5. IV. 71. god. n. e. navodi podatak o
Platoru, sina Veneta, Mezej (Platori Veneti f., centurioni, Maeseio) koji je časno otpušten
iz ratne mornarice, ravenske flote u rangu centuriona. On potvrđuje prisustvo Mezeja,
pripadnika jednog kontinentalnog ilirskog naroda i u mornaričkoj službi. Uskoro su ih
počeli regrutirati i u dalmatinske augzilijarne jedinice (coh. V Delmatarum u Germaniji, a
coh. VI i VII Delmatarum u Mauretaniji)67. Većina je tih vojnika gotovo pa sigurno pomrla
daleko od teritorije Mezeja, a ako se neki i vratio u domovinu, bio je romaniziran
dugotrajnom službom u vojsci.
Na epigrafskim spomenicima se vidi i proces romanizacije, kao i da se zadržavalo
prisustvo domaćeg identiteta. Tako na jednom natpisu imamo dva brata, od kojih je jedan
dobio rimsko građanstvo, dok drugi brat i otac su još uvjek sa domorodačkom pripadnošću.
Na ovom spomeniku imamo primjer postepenog toka romanizacije, a sam je natpis nastao
vjerovatno za Hadrijanove vladavine (Publius Aelius Traianus Hadrianus, 117.-138.) ili
neposredno nakon nje.68
Sa epigrafskih spomenika postoji i dokaz da je na prostoru koji su naseljavali Mezeji
postojala peregrinska civitates, kao i municipij.69 Na natpisu iz Samniuma se nalazi
epigrafski dokaz o postojanju mezejska peregrinska civitas. Riječ je o natpisu izvjesnog

64
ILJug III, 1927; [Das]sius Bastarni / [f(ilius) do]mo Maezaeus / [mile]s coh(ortis) I Belgarum 7 (centurion) /
[Rest]ituti sig(nifer) annor(um) /5 [---] stip(endiorum) XV t(estamento) f(ieri) i(ussit) curav/[it] Valerius
Maxi/[min]us heres
65
CIL IX 2564; CIL VIII 9384; CIL XIII 7581; ILJUG III 9384
66
CIL XVI, 14 = CIL III, p 850 (p 1959)
67
CIL VIII, 9377 Dazas Sceni f(ilius) Ma[eze]/ius eques coh(ortis) VI Delma/tarum turma Licconis /
annorum XXVII stipendiorum X; CIL VIII, 9384 Liccaius Carvi f(ilius) natione Ma/ezeius eques coh(ortis) VII
Delma/tarum vixit annis XXX
68
CIL III, 13984; Aeli(o) Nepos et / Dasas Abbo/nis (filii) patri caris/simo qui vixit /5 ann(os) LXX b(ene)
m(erenti) memoriam p(osuerunt)
69
CIL IX, 2564; [Imp(eratori) Caesa]ri Vespasia[no] / [Aug(usto) pont(ifici)] max(imo) trib(unicia)
potes[t(ate) VI] / [co(n)s(uli) VI desig]n(ato) VII imp(eratori) XIIII p(atri) p(atriae) c[ens(ori)] / ex
testam[ent(o)] /5 [...] Marcelli 7(centurionis) leg(ionis) XI Cl[aud(iae)] / [pr]aef(ecti) civitatis
Maeze[iorum] / [...]iatium praef(ecti) c(o)hor(tis) III Alp[inor(um)]/ [...]manorum IIvir(i) i(ure) d(icundo)
quinqu[enn(alis)] / [patr]oni coloniae
18
Marcela (Marcellus), legionara i centuriona XI. legije70 stacionirane u Dalmaciji do 69. god.
n. e., pronađenom u Bovianum Undecimanorum-Samnium.71 Sam natpis je ustvari prilično
oštećen i nedostaju mu čitavi dijelovi teksta, ali ipak na osnovu onoga što je ostalo može se
iz sačuvanog dijela teksta sigurno odgonetnuti da je natpis datiran po Vespazijanu
(najvjerojatnije oko 75. god. n. e.), i da je Marcel, kao centurion XI. legije bio prefekt
civitas Mezeja i još jedne civitas, od čijeg imena je ostao očuvan i jasno čitljiv samo zadnji
dio-IATIVM, koji se rekonstruira kao DAESITIATIVM. Znači u obliku koji je identičan
onom koji se nalazi na solinskom natpisu. Odmah zatim se spominje ponovo upravljanje u
svojstvu prefekta kohortom III. Alpinorum i još jednom zajednicom od koje je isto tako ostao
sačuvan samo zadnji dio imena-MANORVM, što se isto rekonstruira u oblik
MELCOMANORVM.72
Da to što Mezeji pripadaju salonitanskom, a Dezitijati naronitanskom konventu
nema veze s Marcelovom prefekturom dokazuje i to što je on bio prefekt i Melkumanima, a i
to što je Marcel bio prefekt (neka vrsta nadzornika i kontrolora) Auksilijarne III. Alpske
konjičke kohorte, koja je možda bila stacionirana na Humcu. U slučaju natpisa iz
Bovianuma mi možemo sa velikom sigurnošću smatrati da njegovi tvorac i naručilac nisu
bili ni etički, ni narodnosno, a ni jezički (u smislu maternjeg jezika) povezani sa
Mezejima.73

Zahvaljujući jednom natpisu iz Šipova, na kojem se pojavljuje izraz decreto decurionum


može se pretpostaviti da je tu bilo sjedište jednog municipia. Samim tim na prostoru Šipova i
doline Plive je moguće sa velikom sigurnošću pretpostaviti postojanje jedne municipalne
jedinice74. Bojanovski pretpostavlja, na osnovu arheoloških nalaza koji su pronađeni na
području Šipova, te na osnovu antičkih substrukcija, od kojih je ona u Gromilama bila
vjerovatno centar da je municipij u Šipovu nosio naziv Baloie.75 Međutim, činjenica je da
Pojtingerova karta spominje pored naselja Baloie, još niz naselja koji bi se mogli
smjestiti u mezejsko i okolno područje kao što su : Sarute, Indenea, Leusaba, Lamatis. Po

70
od 42. god. n. e. sa dodatkom Claudia pia fidelis C.P.F, koji je imala i VII. Legija
71
U Arheološkom leksikonu BiH, Tom I, 1988:33 se potpuno pogrešno navodi da je Marcellus centurio bio
pripadnik VII. legije C.P.F.
72
CIL IX 2564
73
Mesihović, 2011,305.
74
CIL III13982=AE 1975, 0676 ] L(?)LV /[mat]ri / [opti]mae et / [pie]ntissimae /5 [v]ivae / [pos]uerunt
/[l(ocus)] d(atus)d(ecreto) d(ecurionum) (italic, CIL staviti na kraju)
75
Bojanovski, 1974, 108.
19
Truhelki rimsko naselje u Šipovu bi bilo Sarrite (Sarute)76, a Patsch u Šipovo locira Pelvu,77
putnu stanicu/naselje koje se spominje u Antoninovom Itinerariju.78 Za ovaj grad se smatra da
je u rang municipija bio izdignut za vrijeme Hadrijana, mada Wilkes smatra da je možda
izdignut i ranije u vrijeme Trajana.79

76
Truhelka, 1892, 318-319.
77
Patsch, 1894, 769.
78
Truhelka, 1892, 320; Patsch, 1894, 769.
79
Wilkes, 1969, 273.
20
5. ADMINISTRATIVNO – PRAVNI POLOŽAJ CIVITAS MAEZEIORUM

Uzimajući podatke o Mezejima potrebno je odrediti i prostor na kojem su Mezeji


živjeli. Autor kao što je Ivo Bojanovski im daje jedan veliki prostor koji su naseljavali. Mezeji
su bili veći narod po brojnosti, i po broju dekurija kojih je po Pliniju bilo 269.80 Po brojnosti
su bili odmah iza Delmata. Mezeji nisu bili jedinstven narod, nego su bili sastavljeni od
mnogih zajednica, a dokaz za ovu tvrdnju može se pronaći u sačuvanom spomeniku, to jeste
međaškom kamenu.81 Područije na kojem su živjeli Mezeji je pripadalo Salonitanskom
konventu u njegovom sjevernom dijelu Prostor nije tačno određen, a Ivo Bojanovski polazeći
od Strabonove vijesti da su im zapadni susjedi Japodi82, koji su naseljavali teritorij od Une na
zapadu, prostor Mezeja treba tražiti istočno od Japoda. Po Bojanovskom Mezejima je
pripadala sjeverozapadna Bosna, a određuje da su nastanjivali teritorij od Grmeča do Kozare
na sjeveru i Vlašića na jugoistoku. Kroz njihov teritorij su tekle rijeke Sana, Vrbas i
djelomično Una, a na istoku Vrbanja.83 Smatra da je i teško raspravljati o populaciji čiji
identitet nije dovoljno potvrđen pisanim izvorima, pa bi po njemu Strabonov podatak o
panonskoj pripadnosti Mezeja tumačili ne u etničkom smislu, nego da u geografskom smislu
pripadaju Panoniji.84

Ovo prostrano područije bi obuhvatalo današnje opštine Bosanski Novi, Krupa,


Prijedor, Sanski Most, Ključ, Šipovo, Jajce, Kotor Varoš, Mrkonjić grad, te djelomično i
Banjaluku, te prostoe gotovo do Cazina i Velike Kladuše.

80
Suić, 203, 420.
81
CIL III, 9864a
82
Strab. VII 5,3
83
Bojanovski, 1988, 266.
84
Bojanovski, 1988, 296.
21
Slika 1: preuzeta iz Škegro 1991, 53 ( položaj granice Dalmacije i

Panonije po različitim autorima)

Ivo Bojanovski iznosi različita shvatanja antičkih pisaca, poput Strabona koji ih stavlja
u Panoniju, ipak ne odbacuje mogućnost da su Mezeji pripadali Dalmaciji.85

Šešel Kos smatra da su Breuci dolazili do Save, Ardireti da su smješteni između


Drave i Dunava i da su ova dva naroda bili stanovnici Panonije, a ostali narodi koje spominje
Strabon ulazili su u sastav provincije Dalmacije.86 Zna se da je Bojanovskom bio poznat i
podatak Plinija Starijeg koji takođe spominje Mezeje, a koji ih smiješta u Salonitanski
konvent sa 269 dekurija. Ako se uzme, u obzir da je salonitanski konvent pripadao Dalmaciji,
a Plinije je pouzdaniji izvor, i geografski prostor koji su naseljavali Mezeji bi pripadao
provinciji Dalmaciji. U Dalmatinske narode Mezeje stavlja i Dion Kasije kada govori o
Germanikovom pohodu, da je pobijedio i uznemiravao Mezeje.87 I autori kao što je Čović ih
smiješta u Panoniju, i navodi da bi Mezejima pripadalo porječje Sane i krajevi dalje prema

85
Bojanovski, 1988, 296-297.
86
Šešel Kos, 1997, 376-377.
87
Dio.Cass. LV 32,4.
22
istoku, možda do donjeg toka Vrbasa, oko Banja Luke. Sjeverno od njih bi bio jedan ogranak
Oserijata, a zapadno Japodi.88

Na početku se polazilo od tvrdnji da je prostor Sane bio granični prostor Japoda, kao
njihova istočna granica, a tu je tezu iznio Patsch, a za njim Fiala i Wilkes.89 Ova teza je
odbačena, a istraživanjem arheološkog materijala prostor oko rijeke Sane nikako nije mogao
pripadati Japodima.90 I Olujić smatra da je prostor oko Sane pripadao Mezejima, a da je
prostor Une istočna granica Japoda.91

Mesihović ipak smatra da su nakon podjele jedinstvene provincije Ilirik (Illyricum) na


samom kraju Velikog Ilirskog ustanka od 6. do 9. godine nove ere Mezeji naseljavali
provinciju Dalmaciju. On navodi da je podjela izvršena na kraju ustanka, te da je to urađeno
kako bi se stvorila brža i efikasnija uprava, te da je to učinjeno iz istog razloga kao i sa
Mezijom.92 Wilkes takođe smatra da se podjela desila prije 14. godine nove ere, jer su i
namjesnici Dolabela i Blez stupili na svoja mjesta. Prije Dolabele postojala još dva
namjesnika i to Vibija Postumija, odmah poslje sloma organizovanog ustaničkog otpora i
Lucija Elija Lamija za period od 12. do 14. godine nove ere.93 Mesihovićeva konstatacija da
se podjela desila na kraju ustanka ima najviše logike i svoju potvrdu ima u imenovanju
namjesnika, samim tim je i najrealnija opcija.94

Međutim tačna granica između Panonije i Dalmacije nikad nije tačno određena,
granica je zavisila od raznih okolnosti i sigurno da nije mogla biti samo ravna linija, osnova je
bila raspored peregrinskih civitates, koje su ulazile u sastav pojedinih područija. Najvažnije
vrelo za proučavanje jeste popis ilirskih naroda i njihovih civitatesa u dijelu Plinija Starijeg
Naturalis Historia95, a koje se odnosi na sredinu prvog stoljeća nove ere. Tako bi civitates
Breuka, Kolopljana, Oserijata, Kornakata i Sirmijcima i Armantinima pripadali Panoniji, a
civitates Mezeja, Dindara, Japoda i Dezitijata Dalmaciji. Granice su vjerovatno nasljeđene još
iz predrimske faze. Najviše interesuje podatak o Mezejima koji navodi da su oni naseljavali
Dalmaciju. Mesihović smatra da je granica između Dalmacije i Panonije vjerovatno išla

88
Čović, 1976, 169.
89
Fiala, 1899, 128; Patsch, 1899, 164-165; Wilkes, 1969, 158.
90
Čović, 1987, 232-286.
91
Olujić, 2007, 111.
92
Više o podjeli Ilirika: Mesihović, 2010, 87-100.
93
Wilkes, 1969, 81-82.
94
Mesihović, 2010, 87-100.
95
PS. NH III: 139-144; 147-148.
23
rijekom Drinjačom, odatle na planine Javornik i Konjuh, pa bi se spustila na Krivaju i išla uz
donje ušće u rijeku Bosnu. Pratiti granicu zapadno od rijeke Bosne je malo teže, ali se može
pretpostaviti da je granica išla na gornji tok Usore, pa narječicu Vrbanju, pa preko Kozare.
Tako bi banjalučko područje sjeverno od planine Čemernice i Manjače pripadalo Panoniji, a
porječje Plive, srednjeg toka Vrbasa i Sane Dalmaciji.96

Slika 2: Preuzeto iz Mesihović, 2011, naknadno ucrtana granica između Dalmacije i Panonije na prostoru BiH po
Mesihoviću

Osnova mezejske teritorije bila je naslonjena na tok Sane i srednjeg Vrbasa. Granice
teritorija pored ovih sjevernih su se nastavljale dalje uz rječicu Vrbanju - preko Kozare - i
porječje Sane u Unu - prostor Une koja je bila istočna granica Japoda, odnosno zapadna
granica Mezeja. Ta granica bi se prirodnom razdjelnicom nastavila na planinu Grmeč,
spuštajući se na izvor Sane, nastavljajući se na Plivu, odnosno granica se naslanjala na Plivu,
što bi bila južna granica područja koje su nastanjivali Mezeji. Istočna granica je išla na Vrbas,
Čemernica i dalje na rječicu Vrbanju. Ovim bi se dobio zatvoreni krug životnog teritorija

96
Mesihović, 2011, 301.
24
Mezeja, koji je bio obilježen prirodnim granicama, planinama i rijekama. Treba istaći da
sjeverna granica predstavlja i granicu Dalmacije i Panonije, što ne isključuje da je dio Mezeja
živio i preko granice, u Panoniji. U centru teritorija se nalaze Sana i Majdan planina, koji su i
obilježili razvoj Mezeja, koji su se najviše bavili rudarstvom. Narodi s kojima su Mezeji
graničili i vjerovatno imali političke i trgovačke odnose su bili:Japodi( Iapodes), Kolopljani
(Colopiani), Oserijati (Oseriates), Desitijati( Daesitiates), Deuri, Dicioni (Ditiones) i Sardeati
(Sardeates).97

Slika 3: granice Mezejskog teritorija prirodnim granicama

(kartu izradio Nedim Mehić)

Ovo prostrano područje danas bi pokrivao dio prostora Bosanske Krajine i omeđeno
je prirodnim granicama. Sam pogled na područje u kojem su Mezeji živjeli nam pokazuje da
su se pojedini dijelovi nejednako razvijali. U sjeverozapadnom djelu mezejska zemlja je bila
bogata rudama, što je razvitak ovog područja usmjerilo još u predrimsko doba, a rudišta su se

97
Mesihović, 2011, slika 1.
25
nalazila još u području između Plive i Crne rijeke. Na ovom području su i u rimsko doba
radili rudarski kopovi i topionice.98

Ovaj prostor se prvi put suočio sa rimskim trupama tek kad su Rimljani probili barijeru
koju su činili Dalmati i Japodi i to 33. godine prije nove ere. Moguće je pretpostaviti da su
pojedini dijelovi ovog područija bili nezavisni sve do rata od 12. do 9. godine99 kada je
Tiberije100 u okvir Rimske države uveo i panonske zajednice. Mezeji su zahvaljujući pitomoj
zemlji u dolini Sane i svom rudnom bogatstvu, te komunikacijskim putevima i otvorenosti
prema drugim područjima bili dosta brojan narod i vjerovatno imali visok stupanj razvijenosti.
Oni su predstavljali jednu političku i teritorijalnu jedinicu i prije rimskih osvajanja, a i unutar
rimske Imperije, sa izraženom sviješću o svojoj pripadnosti.

98
Sergejevski, 1963, 92-102.
99
Mesihović, 2007, 244-275.
100
Tiberius Claudius Nero Caesar (16. novembra 42 p.n.e. - 16. marta 37. godine) je bio istaknuti vojskovođa, a
od 14. do 37. godine i drugi Rimski car.
26
6. DRUŠTVENO – POLITIČKI ODNOSI SA RIMOM I VELIKI ILIRSKI
USTANAK

6.1. Odnosi sa Rimom

Društvene i političke prilike na Balkanu bile su uslovljene političkim, društvenim i


kulturnim promjena na prostoru grčko – rimskog svijeta. Uticaj je na cijelom prostoru
Balkana bio vidljiv, a ilirski narodi u unutrašnjosti sjeverozapadnog Balkana, pogotovo u
današnjoj Bosni i Hercegovini, su od druge polovine V stoljeća prije nove ere bili pod stalnim
uticajem helenističke kulture.101 Kao primjer, služi slučaj s ilirskim narodom Daorsi, koji su
bili i duže pod uticajem helenističke kulture. Intenzitet uticaja se pojačava osnivanjem niza
kolonija na Jadranu, te jake trgovačke veze sa grčkim i italskim svijetom uslovljavaju
promjene na kulturnom i društvenom nivou. Kao što je poznato kulturološki uticaj se
najsporije probija, ali se najviše zadržava i pravi najveće promjene. Zapad Bosne, kao i
središnji dio, bio je u većoj mjeri izložen etrursko- italskom uticaju, dok je grčki uticaj imao
više odjeka u jugoistočnoj Bosni.102 Stalne prijetnje perzijske vojske mijenjaju politički
razvitak grčkih, makedonskih, tračkih, a samim time i ilirskih zajednica. Rezultat toga je bilo
jačanje političkih jedinica i njihovo usložnjavanje. Zasebno pitanje jeste i uticaj Kelta i
njihova uloga u stvaranju etničke slike na ovim prostorima. I sam uticaj Kelta i njihov prodor
u Bosnu sa sjevera, te potvrđeni keltski susjedi Ilira Skordisci su od 310. godine prije nove ere
naseljavali prostor oko ušća Save u Dunav. Naseljavajući taj prostor Kelti prekidaju
autarijatski razvitak što je direktno dovelo do slabljenja ilirskog elementa na tom prostoru, ali
ostavlja prostor za uzdizanje Ardijejaca i Dardanaca.103 Time započinje doba „ Ilirske
države“ pod dinastijom Agronida. S dolaskom na vlast kralja Pleurata oko 260. godine prije
nove ere i posebno njegova sina Agrona ostvaruje se najslavniji dio ilirske samostalnosti i
dolazi do jačanja Ilirske države. Ta će država za vladavine ovih vladara biti u središtu
političke igre balkanskih država i novog političkog faktora koji je tada stupao na političku
scenu - Rima.104

101
Imamović, 1977, 36.
102
Mesihović 2007, 181.
103
Marić, 1966, 65.; Papazoglu u svom razmatranju je mišljenja da Dardanci i dolaze na političku scenu kada
Autarijati silaze sa nje, a Ardijejci jačaju. A da je element koji je učestvovao u formiranju dardanskog elementa
bio autarijatski. Samim tim što Autarijati nisu bili jedan pojedinačan narod, njihovim slabljenjem i seljenjem na
scenu stupa masa dotad nepoznatih naroda na teritoriji koju su nekad zauzimali Autarijati kao što su Dindari,
Dezitijati... Papazoglu, 1969, 71-97.
104
Stipčević, 1989, 40.
27
Rim se najprije pojavio na zapadnoj obali Jadranskog mora u toku III stoljeća prije
nove ere, a nakon toga i na istočnoj obali. To je označilo početak burnih i teških borbi, koje će
dovesti do rimske okupacije ilirskog prostora. Od 229. godine stare ere započinje rimsko
zaposjedanje zapadnobalkanskih i panonskih zemalja i uništavanje ilirske države. Kroz tri
rimsko-ilirska rata u periodu od 229. do 167. godine prije nove ere, u kojima su Rimljani
izlazili kao pobjednici slabi ilirski politički savez i dovodi do nestajanja Ilirske države. Prvi
rimsko-ilirski rat trajao je od 229. do 228. godine prije nove ere, drugi rimsko-ilirski rat trajao
je od 219. do 218., a treći se odigrao 168. godine prije nove ere, kada se Gencije morao
predati. Kralj sa cijelom porodicom odveden je u Italiju. Bio je to kraj Ilirskog kraljevstva i
jedan od odlučujućih koraka prema rimskoj okupaciji ilirskih zemalja.105

Na potpunu kontrolu Rim će čekati još stoljeće i pol, ulazeći u stalne borbe sa pojedinim
ilirskim zajednicama. Jačanje Delmata, Japoda, Mezeja i Dezidijata kao posljednjih pravih
neprijatelja Rima na ovom području Balkana, će držati rimsku vojsku zauzetom još dugi niz
godina. U narednom periodu su vodili ratove protiv Dalmata, Ardijejaca, Plerejaca, Histra,
Japoda...

Nakon dugotrajnih borbi protiv Ilirskih naroda, pogotovo protiv Dalmata, Rimljani su
odlučili da povedu kampanju, koju je predvodio sam Oktavijan. Oktavijanov pohod na Ilirik
je zabilježen u više izvora, kao što su Apijan, Dion Kasije, Strabon, Velej Peterku.106 O tome
kakvi su bili Oktavijanovi ciljevi, motivi i krajnja ostvarenja postoje različita mišljenja, od
toga da je samo držao vojsku na vježbi i da se priprema za buduće sukobe, do toga da je cilj
bio osigurati granicu do Dunava. U sukobe sa Oktavijanom su ulazili samo pripadnici velikih
naroda: Delmati, Dezitijati, Mezeji i u izvjesnoj mjeri Japodi.107 Svakako najvažnije epizode
Oktavijanova ratovanja jesu pokoravanje Japoda, opsada Metuluma, te ratovanje protiv
Delmata.108 Rat je započeo u 35. godine prije nove ere upadom sa sjevera u zemlju Japoda.
Jedno za drugim padali su uporišta Japoda Menetium, Avendo, Arupium, Terponus i Metulum.
Izgleda da je u Metulumu bilo i središte sred Japoda, a nalazio se na planinskom lancu Velika
i Mala Kapela.109 U napadu na njega ranjen je i sam Oktavijan. Nakon toga je produžio prema
Sisciji, a nakon toga je krenuo i protiv Delmata.110 Delmati koji su se borili protiv

105
Stipčević, 1989, 44.
106
App, III, 16-21; Cas.Dio 49, 34-38; Strab IV, 6; Vell. Pat. 2, 78.
107
Busuladžić, 2011, 15.
108
Olujić, 2007, 96.
109
Šašel Kos, 2005, 403.
110
Ibidem, 422-450.
28
nadmoćnijeg neprijatelja su upotrebljavali dvostruku taktiku, utvrdili su se u gradinama i
pružali otpor, dok su istovremeno vodili partizanski rat i napadali neprijatelja. Oktavijan je
ipak bio oprezan i polako napredovao, osvajajući Synodium i Andretium, pa je stigao i pred
Setoviju gdje je bila glavnina delmatske vojske i tu se odigrala odlučujuća bitka Delmata za
neovisnost. Nakon duže opsade Delmati su morali 33. godine prije nove ere pristati na predaju
i teške uslove. Bio je to kraj Delmatske i kraj nezavisnosti Ilira. Oktavijan je konačno uspio
potčiniti cijeli zapadni Balkan, dovršivši osvajanje zemlje koju su naseljavali Iliri. Mogao ju
je konačno 27. godine prije nove ere predati Senatu.

Postavlja se pitanje kakvu su ulogu imali sami Mezeji u Oktavijanovim pohodima, da li


su se suprostavljali, bili protiv nove vlasti, ili su mirno prihvatili novonastalu situaciju. Kada
se posmatraju izvori može se zaključiti i jedno i drugo, pa tako Dion piše da su se Salasi,
Tauriski, Liburni i Japodi odrekli skupnog plaćanja danka Rimljanima, te napadali i susjedna
područja.111 Možda su u ovom slučaju i Mezeji bili ti koji su napadani, jer su graničili sa
Japodima, a mirno su dočekali Oktavijana. Ova teorija i nema neko uporište zbog brojnosti i
veličine samih Mezeja. Više je moguće da su pružali otpor samo što ih izvori direktno ne
spominju, već indrektno. I sam Dion govori da je Oktavijan slavio svoj trijumf, a prvi dan je
slavio trijumf nad Panonima, Delmatima, Japodima i susjednim narodima i nekim Galima.112
Apijan navodi među narodima koji su Oktavijanu pružili najveći otpor Salase, Sigeščane,
Delmate, Dezitijete i Panone.113 Gdje su u tome Mezeji? Nakon napada na Delmate
Oktavijanove trupe su se okrenule prema sjeveru, dublje u zapadnu Bosnu. Apijan spominje
Derbanoe koji su se predali i poslali taoce, a dalje kaže da su se na isti način kao i Derbenoi,
Oktavijanu prilikom njegovog napredovanja sporazumno predali i drugi narodi.114 Ti
Derbanoi su možda Deuri, koje spominje i Plinije Stariji.115 Mesihović je mišljenja da su
Derbanoi ustvari Dezitijati.116

Ako postoji podatak za nastavak kampanje sa Derbanoima sasvim je logično da


pretpostavimo da su se i drugi narodi koji su se predali pripadali ovom području. Može se
zaključiti da je najvjerovatnije riječ o narodima koji su ulazili u sastav kasnijeg Plinijevog
Salonitanskog konventa, kao što su Dicioni, Sardeati, a naravno i Mezeji. Mezeji zbog svoje

111
Cass.Dio, 49, 34,2.
112
Ibidem 51, 21,5.
113
App III, 17.
114
Ibidem, 28.
115
Plin NH III, 142.
116
Mesihović, 2007, 259.
29
brojnosti i zbog područja na kojem su živjeli, te bogatstva prirodnih dobara, teško bi bilo
moguće da ih Oktavijan zaobiđe te da veliki i brojan narod ostavi. Teško bi i bilo pretpostaviti
da bi Rimljani, a posebno Oktavijan previdio takvu situaciju da Ilire u unutrašnjosti ostave
nezavisne.

Sa 27. godinom prije nove ere nije završilo konačno realiziranje rimskih planova
vezanih za Ilirik. Na prostoru je i dalje dolazilo do pobuna protiv rimske vlasti. Od tih pobuna
potrebno je spomenuti onu iz 12/11. godine prije nove ere kada su se pobunili Delmati. Iako
je ova pobuna brzo ugašena ona je izazvala prebacivanje Ilirika 11. godine prije nove ere iz
senatske u carsku nadležnost.117

6.2. Veliki ilirski ustanak

Nakon Oktavijanovog pohoda, Rimljani su počeli da eksploatiraju pokorene zemlje, što je


bila svojina domaćeg čovjeka, postala je svojina Rimljana. Uz vojsku su došli razni trgovci,
zelenaši i drugi izrabljivači, što je izazvalo nezadovoljstvo kod domaćeg čovjeka. 118 Sve je
ovo izazvalo niz manjih pobuna koje su bile uvod u ono što će se desiti od 6. do 9. godine.
Takve su bile pobuna Delmata 16. godine stare ere, upad Noričana i Panona u Istru, manji
ustanak 14. godine stare ere u Panoniji, a 12. godine je izbio ustanak u cijeloj Panoniji. Tada
je August predao zapovjedništvo Tiberiju, a rat je nazvan Bellum Pannonicum i trajao je sve
do 9. godine stare ere.119 Ove pobune bile su predznak onoga što će se desiti kasnije.

Ustanak od 6. do 9. godine bio je posljednji pokušaj da se Rimljani istjeraju iz Ilirika i


da se ilirski narodi oslobode. Ustanak se imenovao na različite načine, kao dalmatinsko-
panonski, Veliki ilirski ustanak i Batonov rat. Povoda za ustanak je bilo više, prvenstveno
ekonomske prirode, ubiranje poreza novčanih i u vidu robe, uzimanje rudnika od domaćeg
stanovništva, dolazak stranaca, trgovaca, špekulanata, zelenaša i drugih poduzetnika,
iskorištavanje domaćeg stanovništva. Povodi za ustanak nisu bili neki pokreti za slobodu, već
naraslo nezadovoljstvo iskorištavanjem od strane Rimljana. Neposredni povod je bio
novačenje koje su Rimljani provodili u dinarskim zemljama, a samim tim i među

117
Cass.Dio Liii 12, 7-8; LIV. 34, 4.
118
Imamović, 1977 , 43.
119
Bojanovski, 1988, 48-49.
30
Desitijatima.120 Iako se u prvoj fazi rata ne spominju Mezeji može se pretpostaviti da su imali
određeni doprinos, naravno kad se uzme njihova brojnost i prostor koji su nastanjivali.
Bojanovski je mišljenja da Dion Kasije, kada govori o Delmatima koji su se pobunili,
vjerovatno misli na sve ili na većinu naroda u Dalmaciji.121 U te narode bi svakako spadali i
Mezeji.

U proljeće 6 godine u gornjem toku rijeke Bosne, na teritoriju koji je pripadao ilirskom
narodu Dezitijata, bila je upaljena iskra koja će u naredne tri godine i protresti zapadni Balkan
pa i čitavu Rimsku Imperiju, a s njime predodrediti i buduću historiju ne samo bosanskih
prostora, nego i zapadnog Balkan. Početkom 6 godine n.e., Rim pod vodstvom prvog rimskog
cara Augusta (Gaius Julius Caesar Octavianus, 27.prije n.e.-14.n.e.) nalazi se u punoj snazi,
sve zemlje Sredozemlja i najveći dio Evrope nalaze se pod rimskom vlašću. Iliri balkanske
unutrašnjosti su već decenijama ranije bili pokoreni i primorani da uđu u sastav rimske države
i da izmiruju čitav niz obaveza. Imperija je zahtijevala da potčinjeni domorodci redovno
plaćaju poreze, da šalju regrute koji će zajedno sa rimskim legijama ratovati širom tada
poznatog svijeta, da Rimskoj državi i pohlepnim zakupcima koji su dolazili iz svih krajeva
prepuste svoja rudna bogastva. Posebno su oblasti današnje Bosne bile zanimljive Rimljanima
zbog njihovih rudnika zlata, a i rimska provincijalna uprava se nije ustručavala da se
prekomjerno bogati na račun domaćeg, sve siromašnijeg stanovništva služeći se svim
sredstvima. Od ilirskih naroda je i oduzimana zemlja kako bi se na nju naselili kolonisti i
veterani imperijalnih vojski.122 Pored svih nevolja domaće stanovništvo je bilo iskorištavano
od strane zelenaša, trgovaca i trgovine robljem, nezadovoljstvo naroda je raslo. Samo se
čekao povod koji je došao u vidu regrutacije domaćeg stanovništva koje je naredio Tiberije
(Tiberius Claudius Nero Caesar, 14.-37.godine), radi rata protiv Germana.123 U unutrašnjosti
Bosne, na dezijetskom području okupila se regrutovana domorodačka vojska koja je trebala
biti poslana na ratište, za Tiberijev pohod na Kelte.124 Međutim vidjevši svoju snagu
skupljena vojska je istupila protiv Rima. Predvođeni dezitijatskim političkim i vojnim
dužnosnikom Batonom domaće stanovništvo se okrenulo protiv rimskih oficira i lokalnog
garnizona. Na početku se manji dio digao na ustanak i tada im je u stvari, pokazano da se

120
Mesihović, 2011, 153-194.
121
Bojanovski, 1988, 50.
122
Ferjančić, 2002, 21-193.
123
Mesihović, 2011, 159
124
Bojanovski, 1988, 50.
31
može boriti protiv Rima. Baton i njegove jedinicie su predstavljale inicijalnu kapsulu.125
Vijest o pobuni je brzo putovala i pobuna se raširila na mnoštvo drugih ilirskih naroda. Opće
ilirski ustanak se brzo širio po provinciji Ilirik, uništavajući lokalne rimske garnizone,
koloniste, trgovce i zelenaše. Nakon centra pobune u dezitijatskom području, pojavilo se i
novo središte ustanka kod Breuka sa svojim vojskovođom koji se takođe zvao Baton.126
Breuci su živjeli u sjeveroistočnoj Bosni i istočnoj Slavoniji. Ovo sve je uzrokovalo rat koji će
trajati tri godine.

Danas postoje dva zaokružena izvorna izvještaja o ratu iz 6-9 godine nove ere. Prvi je
Velej Paterkul koji je bio viši rimski oficir u tome ratu. Nešto obimniji i precizniji je izvještaj
Kasija Diona koji je kasnije bio namjesnik provincije Dalmacije, u čiji sastav je ulazio veći
dio današnje BiH. Ovo su dva glavna izvora o ustanku, a po njima možemo detektirati par
naroda Ilirika koji su se pridružili i aktivno učestvovali u ustanku. Velej Peterkul spominje
Dezitijate i Piruste, a Kasije Dion Dezitijate, Breuke i Mezeje.127 Pored njih dvojice, danas
raspolažemo i sa podacima o tome ratu koje su ostavili i drugi rimski pisci kao što su
Svetonije, Plinije Stariji, te Flor sa par natpisa iz toga vremena. Iz svih izvora može se jasno
rekonstruisati sam tok toga teškoga trogodišnjeg rata. Ali pored ove dvojice vođa, šta je bilo
sa predstavnicima drugih naroda koji su ravnopravno učestvovali u ustanku? To što u
izvještajima rimskih historičara pojavljuju imena dezitijatskog i breučkog vođe, ne znači da i
drugi narodi kao što su Mezeji nisu dali važne pojedince, zapovjednike i druge istaknute
ličnosti.

Baton Dezitijatski uvidjevši da se samo zajednički mogu oduprijeti Rimljanima, odlazi


kod drugog, breučkog Batona i stvara vojno-politički savez i tako ujedinjuje ilirske narode.
Širenje ustanka iz središnje Bosne je zahvatilo i Mezeje, koji su bili aktivni učesnici ustanka,
Mezejski uticaj je bio i na njima pograničnim oblastima japodske zajednice. Radi toga su
Rimljani angažovali veliku vojnu silu od 15 legija i isto toliko pomoćnih snaga. Ponovo su
mobilizirali veterane, doveli mnoge dobrovoljce, plaćenike, trupe vazalnih kraljeva.
Oslobađali su svoje robove kako bi ih uvrstili u vojsku. Sve ukupno u toku rata angažovali su
blizu 190 000 dobro naoružanih i obučenih vojnika pod vodstvom Tiberija. Tiberije je brzo
sklopio mir sa Markomanima i Kvadima da bi slobodno krenuo na Ilirik. Takva profesionalna
armija se uputila protiv naoružanog naroda, istina ujedinjenog ali ipak bez snabdijevanja i bez

125
Mesihović, 2011, 187.
126
Cass.Dio LV, 29,3
127
Vell. II CXV, 4; Cas. Dio LV, 29, 2-3,32,4; 34,4
32
dobre obučenosti i discipline. Tiberije je brzo došao do Siscije i tu se utaborio, a odugovlačio
je sa napadom na ustanike, vjerujući da će glad i druge nedaće oslabiti njihove snage.128
Nastupilo je jedno od najtragičnijih razdoblja na ovim prostorima, jer su rimske snage
nastupale veoma surovo protiv ustanika koji su primjenjivali i gerilsko-partizanski način rata,
uništavajući i istrebljujući stanovništvo. Nezadovoljan Tiberijevom taktikom poslao je August
Germanika za njegova pomoćnika i onda su započele ofanzivne akcije širokih razmjera.
Borbe su bile na sjeverozapadnom dijelu ratišta, na prostoru Une i Sane, a to je bilo u
neposrednoj zoni odgovornosti Batona Dezitijatskog. Na ovom području su se vodile teške
borbe. Ova područja su od sedme godine bila prostor glavnih borbenih aktivnosti i pokreta
protuustaničkih snaga. Germanik je vodio operacije na sjeverozapadnom području, poglavito
usmjeren na područje Sane i mezejski teritorij. Mezeji su bili velik i brojan narod i oni su bili
najvažniji bedem koji je sa sjeverozapada štitio unutrašnjost, odnosno pozadinu ustaničkog
područja. Po Dionu Germanik je udario na Mezeje, pobjedio ih u bitci i opustošio njihovu
zemlju.129 Tako bi Germanik 7. godine pokorio Mezeje i možda okupirao njihovu zemlju ili
bar jedan njen dio. Po Dionu pobjeda spada u 7. godinu, dok se po Veleju Peterkulu da
zaključiti da se to desilo početkom 8. godine. Ali to nije baš jasno mada je Dion hronološki
pouzdaniji, pa je vjerovatno da je na kraju 7. godine. Na osnovu njegovog teksta nije jasno da
li je došlo do okupacije mezejskog teritorija ili jednog njenog dijela, poraza Mezeja ili o
jednoj pobjedi koju je ostvario Germanik. Učestvovanje Mezeja u ratu, kao moćnog i brojnog
naroda, sa razvijenim društvom i bogatim resursima je bilo vrlo važno za ustaničko vođenje
ustanka. Takođe su i za protuustaničke trupe Mezeji predstavljali jedan od glavnih stubova
otpora i njihovo isključivanje iz rata ili težak udarac za njih je predstavljao i težak udarac za
ustanak sam po sebi. Ipak neke činjenice govore da rimska vojska nije zagospodarila
mezejskim teritorijem. Južne, planinske oblasti mezejske teritorije su ostale slobodne do prvih
mjeseci 9. godine. To dokazuje i Germanikova Pounjska ofanziva. Germanikove trupe kreću
na slobodno Pounje, a to ne bi bilo moguće da nije postojala slobodna teritorija i direktna
komunikacija između dinarskog ustaničkog središta i Pounja. Da je kompletna mezejska
teritorija bila okupirana to bi značilo da su Rimljani prodrli duboko u dinarski pojas, a to se
nije desilo sve do ofanzivnih operacija u prvoj polovini 9. godine. Mezeji su se vjerovatno
nastavili boriti sve do kraja samog ustanka i da su do ljeta 9. godine uspješno branili planinske
prelaze u ustaničko središte. Vjerovatno da je došlo do okupacije djela mezejske teritorije,

128
Stipčević, 1989, 50.
129
Cass. Dio 32,4
33
dok su one južnije i istočne oblasti ostale slobodne. Rimska vojska je vjerovatno zauzela
ravnije prostore. Ipak u tim ravničarskim prostorima su se nalazili pojedini rudarski i
metalurški centri, pa je taj gubitak ustanicima bio težak strateški udarac i gubitak sirovina.130
Mesihović je iznio mogućnost da je Germanik pobijedio mezejsku vojsku van mezejske
teritorije, gdje su Mezeji držali određenu zonu ratišta ili su vršili neke prepade pa bili
pobjeđeni od trupa kojima je zapovjedao Germanik. U ovom slučaju ne bi ni došlo do
okupacije mezejskog teritorija.131

Težinu rata pojedine ustaničke vođe nisu mogle izdržati i u ljeto 8. godine. Jedna od
odlučujućih bitki se odigrala na rijeci Bathinus, gdje je Baton Breučki poražen. Mezeji su
pretrpjeli poraz 8.godine na rijeci Bathinus.132 Kralj Breuka Pinnes je zahtijevao da se borba
nastavi, ali njegov vojskovođa Baton nije vidio način da Iliri pobijede tako snažnu vojsku, pa
je predložio vojnicima da se predaju Rimljanima, a i Kralja Pinnesa predadoše. Baton Breučki
je napustio zajedničku borbu i prešao Tiberiju i Rimljanima. Rimljani u znak zahvalnosti
priznaše Batona za vođu Breuka. Drugi vrhovni starješina ustaničkog Saveza, Baton
Dezitijatski nije mogao preći preko izdaje i prodro je u Panoniju, uhvativši Batona Breučkog
koji je izveden pred narodni sud. Sud ga je osudio na smrt. Ipak ovo nije vratilo Breuke u
redove ustanika, pa se Baton Dezitijatski vratio u Dalmaciju da sam nastavi borbu. 133 Protiv
njega je krenuo Germanik sa brojnom i dobro izvježbanom vojskom. Nakon teških borbi u
kojima su Iliri koristili teško prohodni teren za vođenje gerilskog rata, uspjeli su Rimljani
osvojiti gradove Splonum, Seretium i druge, a Germanik je doživio i jedan neugodan poraz
kod Raetiniuma. Ipak rimska premoć je bila prevelika i naredne 9. godine, rimski
zapovjednici Tiberije i njegov nećak Germanik su započeli konačne ofanzive kako bi ugušili
ustanak. U ljeto 9. godine, rimske trupe su osvajale posljednja uporišta ustanika, od kojih
posebno treba istaći Andetrium u današnjoj Dalmaciji i Ardubu u središnjoj Bosni.134
Posljednji herojski otpor Rimljanima pružili su Iliri u gradu Ardubi, dok su Rimljani jurišali
na zidine grada, ilirske su se žene da ne bi pale u zarobljeništvo, bacale sa djecom u plamen
što je zahvatio grad.135 Kada je potpuno slomljen ustanički otpor, i kada je Baton vidio da je
dalji otpor nemoguć, stupio je u pregovore sa neprijateljem. Predavši se Rimljanima nije za

130
Mesihović, 2011, 329-332.
131
Mesihović, 2011, 344.
132
Busuladžić, 2011, 15-16.
133
Mesihović, 2011, 367.
134
Imamović, 1977, 43-44.
135
Mesihović, 2011, 409-410.
34
sebe ništa tražio, nego da samo njegovim vojnicima budu pošteđeni životi. Tiberiju se u
septembru 9. godine predao i sam Baton Dezitijatski, a na upit rimskog vojskovođe i budućeg
cara zašto su se pobunili Baton Dezitijatski je odgovorio: “Vi (Rimljani) ste krivi za ovo, vi
ste poslali za čuvare vaših stada ne pse ili pastire, nego vukove”136

Tiberije ga nije dao pogubiti, nego ga je poslao u izgnanstvo u Ravenu gdje je i umro.
Plamen koji je progutao Ardubu, progutao je i nade Ilira da će povratiti svoju slobodu.
Posljedice rata koji je uništio skoro polovinu ilirskog stanovništva. Ohrabreni teškim ratom
koji su Rimljani vodili sa Ilirima, samo nekoliko dana nakon predaje Batona Dezitijatskog
germanska plemena su digla ustanak i porazili rimsku vojsku u Teutoburškoj šumi i tako
oslobodili Germaniju od rimske vlasti. Rim nakon rata sa Ilirima više nije imao snage ni
mogućnosti da povrati svoju vlast istočno od Rajne.137

136
Cass. Dio LVI,16, 3
137
Mesihović, 2011, 444.
35
7. EKONOMSKE PRILIKE NA TERTORIJU MEZEJA

Zemlje antičkog Ilirika, a samim tim i prostor današnje Bosne i Hercegovine obiluje
raznovrsnim rudnim blagom koje se u različitim oblicima eksploatisalo još od preistorijskog
vremena, što pokazuje da su stanovnici ovog kraja, Mezeji razvili znatnu rudarsku kulturu i
obradu željeza.138 Proučavanje rudarstva i metalurgije, zauzima istaknuto mjesto u izučavanju
prošlosti zemlje Bosne i Hercegovine.

Rudna su bogatstva uz strateške razloge rimskim osvajačima bila jedan od razloga za


stavljanje pod kontrolu ilirskog područja. Teško je pisati o rudarstvu u predrimskom periodu
jer većina izvora koji govore o ovoj djelatnosti odnose se na rimsko doba. Sasvim je sigurno
da su Rimljani bili upoznati sa rudnim bogatstvom pa je ekspanzija bila potaknuta i tim
znanjem.139 Dolaskom Kelta u Podunavlje sredinom 4. stoljeća prije nove ere, u krajeve
sjeverno od Save i uspostavljanje trgovinskih veza sa njima, odigrali su određenu ulogu, te su
imali uticaj i na proizvodnju željeza, posebno u tehnološkom smislu. Upotreba željeza postaje
opća djelatnost, a obrada se usavršava. Ovaj uticaj je naravno imao svoj odnos i na Mezeje,
koji su se nalazili južno od Save. Alati za kopanje kao i za obradu ruda su pronađeni u velikim
količinama, a troska i peći za taljenje u mnogim ilirskim gradinama. Direktan dokaz taljenja i
prerade željeza predstavljaju nalazi željezne troske.140 Na području rimske Dalmacije
iskorištavalo se zlato, srebro, željezo, olovo, cink. Nakon stavljanja pod kontrolu rudarskih
područja Rimljani su započeli eksploatisati plemenite metale, u prvom redu zlato, a kasnije se
intenzivira i proizvodnja srebra i željeza. O opsegu i eksploataciji govore tragovi na terenu, ali
i izvori. Tako Plinije navodi da je u vrijeme cara Nerona bilo slučajeva kada se u samo

jednom danu dobijalo i do 17 kilograma čistog zlata: invenitur aliquando in summa tellure

138
Pašalić, 1954, 56.
139
Smatra se da je veća eksploatacija ruda na tlu Bosne i Hercegovine počela u kasnom eneolitiku što govore i
nalazišta Zecovi kod Prijedora, Debelo Brdo kod Sarajeva, Gradina Alihodže u dolini Bile i Gornja Tuzla.
Čović, 1999, 63-71.
140
Troska je uz željezne proizvode najvažnija dokumentacija kojom raspolažemo. Čović nalaze troske svrstava u
dvije grupe, u onu u tankom sloju na većim prostorima, što ukazuje na dugotrajne ekstezivne površinske
eksploatacije željezne rude i drugu tzv. troskovišta veće i deblje naslage koje ukazuju na intenzivan rad talionica.
Čović, 1999, 80.
36
protinus rara felicitate, ut nuper in Delmatia principatu Neronis singulis diebus etiam
quinquagenas libras fundens.141

Mezeji su živjeli na prostoru sjeverozapadne Bosne. Taj prostor je pripadao


Zapadnobosanskoj oblasti kome su pripadali rudnici u porječju Sane i Japre i predio Majdan -
Sinjakovo – Mrkonjićgrad sa rudama željeza i bakra. 142

Glavni rudnici srebra su se nalazili u istočnoj Bosni, oko današnje Srebrenice. Uz zlato
i srebro, bosanski rudnici su snabdijevali Rimljane još jednim važnim metalom - željezom.
Glavna rudišta su se nalazila na prostoru sjeverozapadne Bosne, oko današnjeg Prijedora,
Sanskog Mosta i Bosanskog Novog (bazeni Sane i Japre).143

Rimski rudnici željeza u provincijama Dalmaciji i Panoniji često su bili pod


zajedničkom upravom, a ponekad su bili izdavani i pod zakup. Može se zaključiti da su
panonsko-dalmatinski rudnici željeza bili od presudnog značaja za odbranu rimskog limesa
zbog kovanja oružja. Eksploatacija ruda se nije prekidala, ali prvi podaci o eksploataciji
potiču iz 1. stoljeća nove ere, s carevima Nervom, Trajanom i Hadrijanom, a iz natpisa u
Noriku144 koji je postavio Q. Septueius. Iz ovog spomenika se saznaje da je rječ o krupnom
zakupniku koji je držao rudokope u Noriku, Panoniji i Dalmaciji. Sami rudnici pripadali su
državi. Posljednji na kojima se spominje zakupnik je iz 201., a na natpisima Terra Mater iz
209. i kasnijih godina više se ne spominju zakupci-conductores. Umjesto njih ferarijama
upravljaju carski povjerenici- procuratores Augusti. Ova promjena se morala desiti u ovom
periodu između 201.- 209. godine. Rudnici i topionice na području Mezeja su od ovog perioda
pripadale carskom fisku, a rudnikom je upravljao vilicus stručni upravitelj.145 Pašalić je na
osnovu epigrafskog spomenika u Crkvinama kod Blagaja zaključio da su početkom 3. stoljeća

141
Plin, Nat His 33/67
142
U unutrašnjosti definiraju tri rudarska arela. Srednjobosanska oblast koja je obuhvatala područje oko Gornjeg
Vakufa, porječje Lašve, distrikt Fojnica-Vareš i Kreševo. Na ovom terenu se eksplatisalo srebro, zlato, olovo i
željezo. Zapadnobosanskoj oblasti su pripadali rudnici u porječju Sane i Japre i predio Majdan - Sinjakovo –
Mrkonjićgrad sa rudama željeza i bakra. U istočnoj Bosni su areali Srebrenica i Sasi davali kvalitetno srebro.
Pašalić, 1975, 335.
143
Glavni panonsko-dalmatinski rudnici željeza i topionice ( oficinae ferrariae ) nalazile su se u jugozapadnom
dijelu Panonije, te u sjeverozapadnom i središnjem dijelu Dalmacije, to jeste područje sjeverozapadne Bosne, na
Banovini u Hrvatskoj, te u središnjoj Bosni. Glavni metalurški centar je cijelo vrijeme bila Siscia. Da je tako
svjedoči činjenica kako se jedino u njoj nalazila stanica za prikupljanje poreza od željeza ( statio vectigalis
ferrariarum ) na čelu sa predstojnikom ( praepositus ) u rangu carskog upravitelja ( procurator Augusti ), a bili
su angažovani i niži činovnici kao što je rizničar, o čemu svjedočanstvo imamo na epigrafskom spomeniku. CIL
III 3953
144
CIL III 4809
145
Sergejevski, 1963, 99.
37
u zapadnoj Bosni postojala dva carska metalurška pogona, jedan na Sani, a drugi na Japri. Što
se tiče eksploatacije željeza iz rudnika najintenzivnije je bilo od druge polovice drugog
stoljeća pa do prve polovine četvrtog stoljeća, a najintenzivnije za vrijeme cara Marka
Aurelija (Imperator Caesar Marcus Aurelius Antoninus Augustus, car od 161.-180. godine)
zbog ratova sa Kvadim, Markomanima i Sarmatima, kada je trebala velika količina željeza za
proizvodnju oružja. Za proizvodnju je bilo važno što je Marko Aurelie dao da se izvrši
reforma rudarstva prilikom koje su svi panonski i dalmatinski rudnici stavljeni pod upravu
jednog carskog upravitelja (procurator metallorum Pannonicorum et Dalmaticorum).146 Kada
je riječ o teritoriji koju su nastanjivali Mezeji, njima je stanište bilo u sjeverozapadnoj Bosni.
U sjeverozapadnom dijelu zemlja je bila, a i sada je bogata rudnim bogatstvom, kao što su
željezo i bakar. Upravo to bogatstvo rudom je ovo područje usmjerilo na rudarski razvitak još
u predrimsko doba.147

Željezo se u antici uveliko eksploatisalo u širem sanskom području. Željezo je ovde


kopano i stoljećima prije Rimljana, a sa rimskim osvajanjem su rudarsko-metalurške
aktivnosti intenzivirane. Glavni rudnici željeza i metalurški pogoni u sanskom području su se
nalazili u Ljubiji i Starom Majdanu kod Sanskog Mosta Nema sumnje da su glavni rudari u
ovom predjelu regrutovani upravo iz redova Mezeja.

Rudišta su se nalazila između Plive i Crne rijeke, a tu su u rimsko doba radili rudnici i
topionice. Tradicija iz predrimskog doba se održala i do današnjeg vremena, kao što je Stari
Majdan, koji je bio poznat po bogatstvu i preradi željezne rude. Hamdija Kreševljaković
navodi da se ove aktivnosti nastavile i u srednjem vijeku, sve do osmanskog perioda.148
Upravo iz ovoga se može vidjeti kontinuitet u bavljenju stanovništva ovog područja
rudarstvom i obradom metala u različitim periodima. Naravno treba napomenuti da je ovo
područje osim rudom obilovalo i vodom, plodnim zemljištem, šumom i pašnjacima.

Japransko područje se takođe istaklo u iskopavanju željezne rude. Pored nje


eksplatisao se još bakar i olovo. Rimski novac, keramika, te epigrafski spomenici svjedoče o
kontuiranim rudarskim aktivnostima. Upravnici su većinom bili stranci i to nam potvrđuju
epigrafski spomenici.149 Rudari su vjerovatno bili regrutovani od lokalnog mezejskog
stanovništva, od ranije vičnog rudarstvu. Ara koja je pronađena se diže za zdravlje
146
Škegro, 1998, 89.
147
Fiala, 1897, 306.
148
Kreševljaković, 1953, 29.
149
ILJug 779
38
konduktora, a dedikant joj je vilik Calimorphus, koji je najvjerovatnije orijentalac. Ovu aru
koja je podignua za vrijeme konzula Nonija Arija Mucijana i L. Anija Fabijana, može se
datirati u 201. godinu.

Kao i u Starom Majdanu i u dolini Japre nalazile su se talionice željeza, a manje u


dolinama Japrice i Vojskave.150 Ovom području rudarskog distrikta Japre jednim dijelom su
pripadali i rudnici željezne rude koji su se nalazili oko Ljubije.151 Metalna ruda se i ovde
prerađivala još u predrimsko doba, a procvat su doživjeli u vrijeme Carstva. Ova rudarska
područja nisu bila samo lokalnog značaja već i od većeg značaja za Carstvo. Rudnici na Sani i
Japri bili su blizu Panonskog limesa i značajni za opskrbu željezom tvornica oružjem. I u
području na Sani nalazilo se značajno središte rudarstva i metalurgije u Starom Majdanu kod
Sanskog Mosta. Troskovište kod Starog Majdana zauzima površinu od nekih 6 hektara. Sam
pogon je bio lociran na povoljnom položaju, bogatstvo šume i vodoe koja je tekla pored
samog pogona je bio evidentan. Gotova roba se mogla otpremati niz Sanu i Unu u Savu i dalje
u veće centre. Sa tog mjesta je vodio i magistralni put koji je išao od Salone do Siscie.152
Manji pogoni dijelovali su i niz Sanu, u Donjoj Sanici, Sosini, Šehovcima, u Staroj Rijeci i
drugi.153 Bogata rudišta željeza ležala su i oko Ljubije i Stare rijeke koja su aktivna i danas.
Glavnina rudače se dobijala iz Majdanske planine. Metalurgija je imala bogatu tradiciju, a
talionica u Starom Majdanu djelovala je i kroz III i IV stoljeće, a djelovala je i u V stoljeću.154

Rudarski predio na Japri i oko Sanskog Mosta obiluje ostacima rimskih rudnika
željeza. Sav prostor ovde je rudonosna oblast. Željezne rude ima svuda, a naročito su bogata
nalazišta oko Starog Majdana, Ademuše i Briševa. Od Japre na zapadu do Sanskog Mosta na
istoku teren je pokriven ostacima rudarstva - željeznom troskom.155 Ta troska se može naći
svuda, ali većinom u tankom sloju, dok je na nekim mjestima troska skupljena na veće gomile
kao na Japri i kod Starog Majdana. Dolina Sane i Japre bila je nastanjena Mezejima, i na
ovom i na ovom prostoru su nađene ogromne količine troske koje bi na mezejskom prostoru
moglo biti i preko četrdeset milijona tona. Može se zaključiti da je II i III stoljeće
predstavljalo epohu privrednog uspona, zbog željeza i bogatstva šume.156

150
Truhelka, 1890, 96.
151
Sergejevski, 1963, 92-102.
152
Bojanovski, 1999, 151.
153
Bojanovski, 1988, 279.
154
Bojanovski, 1988, 280.
155
Sergejevski, 1963, 87.
156
Sergejevski, 1963, 94.97.
39
Slika 4: Preuzeto iz Sergejevski, 1963, 87. , položaji rudnika

Da su to pretežno ostaci antičkog rudarstva vidi se što se u toj trosci često nađu
antičke stvari ili rimski novac. Neki od najvažnijih nalaza iz rimskog perioda je u Šehovcima
kod Sanskog Mosta. Tamo je nađena rimska topionica, a u njoj i bakarni novac Konstancija
II.157 U Ljubiji je nađeno 4 kilograma sitnog novca, nešto alata i posude.158 Nesumnjivo je da
je Ljubija, ili oko Ljubije postojao administrativni centar rudnika. Postoje autori kao što je
Škegro koji iznosi teoriju da ovi rudnici u sjeverozapadnoj Bosni pripadaju provinciji
Panoniji.159 Međutim zbog činjenice da su bili na teritoriji provincije Dalmacije logično je
zaključiti da su pripadali provinciji Dalmaciji gdje su se i nalazili.

Zanimljivo je da su usred troskovišta u Starom Majdanu otkopani ostaci pravougle


zgrade, koja je bila većih dimenzija i solidne izrade. Pred njom su otkopana i četiri

157
Radimskky, 1891, 437
158
Sergejevski, 1963., 87
159
Škegro, 199, 111-119.
40
žrtvenika.160 Pitanje namjene zgrade u troskovištu, pred kojom su nađene i votivne are u
počast Sedatu i Nemezi. Sergejevski je u zgradi vidio hram božice Majke Zemlje. 161 Basler
ipak smatra da ni hram ni ured ne bi bili usred tresetišta, te da je zgrada najvjerovatnije zgrada
talionice.162 Basler je vjerovatno u pravu, da je zgrada bila dio talionice, a da su are bile
smještene ispred na nekoj vrsti trijema. Među nalazima se ističu žrtvenici patronima oficine
Sedato Augusto et Nemesi Piae. Na natpisima sa ovih ara se prvi put spominju strukovna
udruženja metalurga, osnovana na vjerskoj osnovi.

1) Sedato / aug(usto) pro sal(ute) / Aureli/5 Vilici / col/l)eg(ium) / v(otum)


s(olvit) libens m(erito)

Aru je posvećenu bogu Sedatu, postavio za zdravlje veliki Aurelije kolegij radnika
oficine. Ovo je prva posveta Sedatu na tlu današnje Bosne, Domaševski smatra da je Sedat
božanstvo vatre, a kult božanstva vatre ima puno opravdanja u pogonu, u kojem se na vatri
talio kamen i pretvarao u željezo. Istog mišljenja je i Imamović samim tim što se kao
dedikanti javljaju kolegiji, koji su Sedata štovali kao zaštitnika svoje djelatnosti.163 Sedat je
božanstvo karakterističnije za Panoniju, a u tezi da li je ilirsko ili keltsko moglo bi se
pretpostaviti da je riječ o ilirskom božanstvu.164 Na prostoru Dalmacije Sedat je poštovan
jedino na prostoru Sane i Japre, gdje su živjeli Mezeji, a razlog treba tražiti u tome što je to
jako rudarsko središte, a i što je tu granica Dalmacije i Panonije pa se vjerovatno raširilo.

Druga ara je po sadržaju jednaka ovoj prvoj:

2) Sedato / Aug(usto) / pro sal(ute) / Aureli vil(ici) / 5 collegius / v(otum) s(olvit)


l(ibens) m(erito)

Treći žrtvenik je postavljen u čast cijelog kolegija i posvećen je božici Nemesi.

3) Nemes / i / Piae / in hon / o/ r/ em colleg(ii) / et lanuari / 5vil(ici) Lanuarius /


ex corpore / posuit

160
Basler je učestvovao u istraživanju i navodi da je građevina srednje veličine, , izduženog oblika, zidana od
lapora, dužina objekta je iznosila oko 16,5 m, te da su žrtvenici stajali prislonjeni na zid i okrenuti prema Starom
Majdanu. Basler, 1976, 154
161
Sergejevski, 1963, 96
162
Basler, 1976, 158
163
Imamović, 1977, 103
164
Imamović, 1977, 104
41
Na području Mezeja je nađen i ovaj spomenik koji potvrđuje da se štovao i kult
boginje Nemese. Spomenik podiže u čast kolegija i vilika koji se zvao Januarije podiže osoba
koja je također nosila to ime. Iz natpisa se ne zna koji je to kolegij u čiju se čast podiže
spomenik. Ovde se radi o rudarskom području, a u samom tekstu se navodi viši rudarski
službenik villicu. Spomenuti kolegij se vjerovatno odnosi na udruženje rudara, ili na neku od
popratnih djelatnosti. Nemesa je bila čisto grčko božanstvo, štovala se kao boginja čuvarica
svakog reda i poretka i kao božanstvo svemirske ravnoteže, a kasnije i kao boginja pobjede.165

Postoje još votivnih spomenika bez natpisa, a prilično su i oštećeni. Datiranje je


moguće izvršiti na prva tri spomenika, s natpisima. Prva dva sudeći po imenu vilika Aurelius
mogu se datirati u 2. stoljeća nove ere, a treći spomenik je možda malo mlađi.

Kult Terra Mater je također bio raširen. Svi spomenici su nađeni u rudarskim
područjima, a sve are koje su pronađene pripadaju vremenskom razdoblju od 201. do 268.
godine. Interesantno je da se na šest ara, na posvetama nalazi standardna datacija: X Calendas
maias, a to je vjerovatno bio datum kada je rudarsko područje Sane i Japre, odnosno na
području Mezeja, bilo organizovano kao metalla publica. Boginja Terra Mater spada u stara
rimska božanstva. Kao božanstvo zemlje, ona je bila vezana za plodnost zemlje, kako raslinja
tako i rudnog bogatstva. Spomenici joj se javljaju na području Mezeja, a to je opravdano jer je
ovo rudarsko područje. Imamović je mišljenja zbog perioda kada se javljaju spomenici i na
ovom području da je u pitanju jedna radna grupa koja se našla na ovom području, u vrijeme
reorganizacije ili pojačanog intenziteta u rudnicima.166

U Japri su slavljena i božanstva Dolihen i Kastor, orijentalna božanstva, što upućuje


na prisustvo rudara i topioničara sa Orijenta.167

Pored ruda unutrašnjost Ilirika je obilovala vodom, šumom i drugim prirodnim


potencijalima. Tako je i samo područje koje su nastanjivali Mezeji obilovalo rijekama,
šumama i pašnjacima. Trgovina se također obavljala, a za to nam kao dokaz služe ostaci
opeke, pa tako znamo da je na ovo područje roba stizala iz Siscije. U ruševinama rudarskih
pogona u dolinama Sane i Japre bilo je ugrađeno dosta opeke sa žigom SISC(ia).168 Uvozu
opeke je odgovarao riječni transport Savom, Unom i Sanom, te cesta koja je povezivala

165
Imamović, 1977, 224.
166
Imamović, 1977, 188.
167
Imamović, 1977, 271.
168
Pašalić, 1975, 292.
42
Sisciju i Salonu. Ovdje je uvožena i keramika iz radionica, pogotovo iz Siscije. To su razne
posude i svjetiljke, a Basler evidentira sedam takvih svjetiljki, od kojih tri nose žig FORTIS,
svjetiljka sa žigom CERIALIS, sa žigom L..L...C... i svjetiljka sa žigom NERI.169 Pored
ovoga trgovalo se vjerovatno poljoprivrednim proizvodima, predmetima od metala i metalnim
poluproizvodima. Što se tiče poljoprivrede na ovom području u antici malo toga se može
saznati iz epigrafskih materijala. Ipak postoje tragovi kulta božanstva vina Libera (Dionisa)
tako da su se stanovnici mogli hraniti i grožđem, a možda su se bavili i uzgojem i trgovinom.
Podaci za sjevernu i centralnu Bosnu govore o više vrsta pšenice i ječma, zobi, prosu i
nekoliko mahunjača. Možda su neka područja imala viškova i za trgovinu ili razmjenu, a
stočarstvo je također imalo važnu ulogu.170

Stočarstvo je kao privredna grana bila jedna od najvažnijih privrednih grana u životu
ilirskog stanovništva na prostoru provincije Dalmacije. Plodna zemlja, te obilje pašnjaka
pogodovali su razvoju ove djelatnosti. Uzgoj sitne stoke (koze i ovce) dominirao je kod
većine naroda sa ovih prostora. Samo ime Delmata dovodi se u vezu sa albanskom riječi
delme, što znači ovca, to nam pokazuje koliko je važan bio uzgoj stoke. Što se tiče stočarstva
indikativno je prisustvo spomenika rimskog božanstva Silvana, boga neobrađene zemlje i
međa, zaštitnik pastira i stada. Ispod ovog božanstva se krilo staro ilirsko božanstvo Pan, koje
je izjednačeno sa Silvanom.171 Stanovništvo je vjerovatno iskorištavalo brdske pašnjake jer su
za to imali sve uslove. Može se zaključiti da su se i zbog bogatstva šuma bavili
iskorištavanjem istih. Ipak za sve nam ovo nedostaje epigrafskih dokaza, kao i drugih izvora.
Stočarstvo je kod Ilira bila vrlo važna grana privrede. U neposrednoj blizini mezejskog
područja, već na prelazu iz II u I milenij imamo arheološke dokaze o intenzitetu stočarstva.
To je u sojeničkom naselju Ripču na Uni, gdje je iskopano 3000 kostiju koje pripadaju svinji,
isto toliko koje pripadaju ovci i kozi, 400 komada koje potječu od govečeta i 100 kostiju koje
pripadaju ostalim domaćim životinjama.172 Sama blizina ovog lokaliteta nam gotovo sigurno
potvrđuje da se ova vrsta stoke gajila i na prostoru Mezeja. Samo stoka je korištena za
razmjenu, ishranu i odjevanje. Sa područja Sanskog Mosta potječu cijevi mjeha u obliku
konjskih glava, što također pokazuje na stočarsku orjentaciju.173

169
Basler, 1977, 134; Škegro, 1991, 77.
170
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 25.
171
Imamović, 1977, 55.
172
Imamovic, 1987, 25.
173
Imamović, 1987, 34.
43
Mezeji koji su živjeli u jako bogatom kraju, bar što se tiče prirodnih resursa imali su
uslove za razvitak. Područje je bilo bogato rudama, što je i uslovilo razvoj ovog kraja i
orijentiralo bavljenje stanovništva rudarstvom. Pored ruda šumsko bogatstvo je impozantno,
kao i bogatstvo vodom. Pašnjaci su također bili rašireni i svakako je bila jedna od najvažnijih
djelatnosti stanovništva. Ipak položaj domaćeg stanovništva dolaskom nove vlasti nije bio
idealan. Domaće stanovništvo je bilo u podređenom položaju, sa epigrafskih spomenika se
vidi da su stranci bili na pozicijama, upravljali rudnicima i kontrolisali proizvodnju. Lokalci
su bili radna snaga u rudnicima. Rim je preuzeo kontrolu nad ekonomijom, a lokalno
stanovništvo se uklopilo u to.

44
8. KOMUNIKACIJA NA PROSTORU MEZEJA

Rimljani kao praktični ljudi su uvjek pokušavali izvuči najbolje, a tako je bilo i sa
putevima. Ne samo da su gradili nove i bolje, već su i one stare koje su zaticali, popravljali i
usavršavali. Kada su došli na ovo područje već su zatekli puteve koji su bili u upotrebi. Na
tom primjeru se vidi da su one koje su zatekli popravljali, usavršavali i nastavljali dalje
koristiti. Zaninović je obradio i odnos ilirskih puteva i gradina prema rimskim putevima, te je
na osnovu istraživanja došao do zaključka da u osnovi rimske putne mreže leži predrimska
saobraćajna mreža.174

Rimljani su gdje je god to bilo moguće zadržali, odnosno koristili stare puteve, pa se
može tvrditi da su osnovni pravci rimskih puteva nastali na staroj mreži ilirskih puteva ,
stočarskih puteva i staza po kojima su se kretali pastiri i promet iz unutrašnjosti prema obali,
samo što su ih Rimljani dizali na viši nivo. Širina rimskih puteva je iznosila na našim
područjima 3,5 - 4 metra, mada ima i širih. Tako je put Bigesta - Narona širi od 4 metra. Na
Dolabelinim175 putevima su se po pravilu mogla mimoići dvoja kola, osim na usponima i na
kršu gdje su putevi bili uži. Putevi širi od 4 metra nastali su poslje cara Hadrijana.176

Solinski natpisi svjedoče o izgradnji pet rimskih puteva u vrijeme Dolabeline uprave, koji
su izlazile iz Salone.177

Solinski natpis 1: CIL III, 3198a (p 2275, 2328,19) = CIL III, 10156 = CIL III, 3200 (p
2328,19)= CIL III, 10158= ILJug I, 262 (datacija 16/17. god. n. e.)

... ]AESARI DIVI AVGVSTI F / ... ]VSVTVS IMP PONT MAX / [....] POTEST XIIX
COS II / [....] A COLONIA SALONITAN[...] / 5 [....]IN [....] PROVINCIAE ILLYRICI ] / ?
.......? / CIVIVS VIAE MILLIA PASVVM SVNT / CLXVII MVNIT PER VEXILARIOS /

174
Zaninović, 1967, 24.
175
Dolabela je bio jedan od najznačajnih upravnika na Balkanu, Publije Kornelije Dolabela (Publius Cornelius
Dolabella), namjesnik provincije Gornji Ilirik/ Dalmacija. Dolabela je bio konzul 10. god.n.e., a u Dalmaciju je
upućen 14. god. n. e. Najosnovniji i najvažniji zadatak koji je Dolabela radio jeste izgradnja putne mreže kako bi
se povezala unutrašnjost s obalom i kako bi se vojska lakše kretala i držala netom umireno područje pod
kontrolom. Mesihović, 2010, 99-103.
176
Bojanovski, 1974, 35.
177
CIL III, 3198a, CIL III 3198b
45
LEG VII ET XI / ITEM VIAM GABINIANAM / 10 AB SALONIS ANDETRIVM
APERVIT / ET MVNIT PER LEG VII178

[Ti(berius) C]aesar divi Augusti F(ilius) / [Aug]ustus Imp(erator) pont(ifex) max(imus) /


[trib(unicia)] potest(ate) XIIX co(n)s(ul) II / [viam] a colonia Salonitan[a] /5 [ad f]in[es]
provinciae Illyrici ] / ?........?/ cuius via millia pasuum sunt / CLXVII munit per vexil(l)arios /
leg(ionum) VII et XI / item viam Gabinianam / 10 ab Salonis andetrium aperuit / et munit per
leg(ionem) VII

„Tiberije Cezar, božanskog Augusta sin, August, imperator, vrhovni svećenik, tribunske
vlasti 18, konzul dva puta, put od salonitanske kolonije do kraja Ilirske provincije ... čiji put je
167 milja izgradi jedinice VII i XI legije, takođe Gabinijev put od Salone do Andetrija otvori i
izgradi VII legija.“ 179

Solinski natpis 2: CIL III, 3198b (p 2275, 2328,19) = CIL III, 10156b = ILJug I, 263
(datacija 19/20 god. n. e.)

...]AESAR DIVI AVGVSTI•F / ]VGVSTVS•IMP•PONTIF•MAX / TRIB•POTEST•


XXI COS III / VIAM A SALONIS AD HE[…. ?] ASTEL[..?] /5 DAESITIATIVM PER
M?[…. …?]VVM / CLVI MVNIT / ET IDEM VIAM AD BATH?[…. ?]MEN / QVOD
DIVIDIT B[.] E[…. …..] IBVS / A SALONIS MVNIT PER […. ..] ASVVM /10 CLVIII /
--- // MVNIT AD IMVM MONTEM DITIONVM / VLCIRVM PER MILLIA
PASSVVM/ A SALONIS LXXVIID /15 P DOLABELLA LEG PRO / PR180

[Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(imus) /


trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III / viam a Salonis ad He[dum?] castel(lum) /5
Daesitiatium per mill[i]a passuum / CLVI munit / et idem viam ad Bath[inum? flu]men
/ quod dividit B[r]e[ucos Oseriat?]ibus / a Salonis munit per [millia p]assuum /10 CLVIII /
[et idem viam…. ..] / munit ad imum montem Ditionum / Ulcirum per millia passuum/ a
Salonis LXXVIID /15 P(ublio) Dolabella leg(ato) pro / pr(aetore)

178
CIL III, 3198a
179
Mesihović, 2010, 9.
180
CIL III, 3198b
46
„Tiberije Cezar, božanskog Augusta sin, August, imperator, vrhovni svečenik, tribunske
vlasti 21, konzul tri, put od Salone do dezitijatskog kastela He(...?) od 156 milja izgradi, i isto
put do rijeke Bosne koja razdvaja Breuke i Oserijate? od Salone izgradi u 158 milja...“181

Putevi koji su bili zgrađeni:

1. Prema granici ilirske provincije, dužine 167 rimskih milja, put A COLONIA
SALONITANA AD FINES PROVINCIAE ILLYRICI ( između 245-250 km)182

Ovaj put iz Salone je najduži od svih pet komunikacija koje su izgrađene za vrijeme
Dolabele. Put je završen već 16/17 god.n.e., s ciljem da se uspostavi veza sa Panonijom i sa
nedavno pokorenim narodima u unutrašnjosti (Delmati, Mezeji, Oserijati i drugi).183 Bila je to
osnovna komunikacija sjever-jug. Prema istraživačima Dolabelin put se u ovom pravcu
poklapa sa itinerarskim komunikacijama Salona - Servitium.184 Ovaj put je prolazio kroz
prostor koji je pripadao Mezejima. Ovo je bila izrazito rudarski put, jer je prolazio kroz
rudarski bazen, a odavde je vršena eksploatacija željezne rude za potrebe metalnih radionica u
Sisciji i Sirmiju.185

2. VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM

Izgrađena je 16/17 godine n.e., a izgradili su je pripadnici VII legije kao vezu sa XI
legijom i za nadzor nad pokorenim Delmatima. Ovaj prirodni pravac ide dolinama rijeka
Čikole, Vrbe i Sutine, te je povezivala Sinjsko i Drinsko polje. Via Gabiniana je vodila
pravcem stare autohtone ilirske komunikacije koja je povezivala najznačajnije delmatske
utvrde i naselja. Međutim put koji bi zadovoljavao potrebe vojske nije izgrađen prije
Dolabele, a to pokazuje i Solinski natpis da ga je gradila VII legija.186

3. Treći put je bio prema dezitijatskom kastelu He... dužine 156 rimskih milja (
između 229 - 234 km)

181
Mesihović , 2010, 10.
182
Rimska milja je iznosila prema današnjoj milji između 1450 - 1500 m.
183
Bojanovski, 1974, 41
184
Itin. Ant 268-269; Tab. Peut. VII
185
Škegro, 1991, 80
186
CILL III 3200=10156
47
Ovaj put je izgrađen 19/20 godine n.e., a kasnije će biti produžen do Argentarie187 i imao
je veliki ekonomski značaj. I Pašalić je mišljenja da je na ovom pravcu bila magistrala i da je
išla od Salone do Argentariuma.188

4. Prema rijeci Bathinus, koja dijeli Breuke i možda Oserijate dužine 158 rimskih
milja (između 232-237 km.).
5. Prema Dicionskoj planini Ulcira, dužine 77,5 rimskih milja ( 123-116km.).

Kao što se vidi na natpisima put su gradili pripadnici VII189 i XI legije, a vjerovatno su
gradili i priključne puteve uz dodatne radnike, strane kao i domaće. Dolabela je računajući
ove puteve koji su se protezali u unutrašnjost bio zaslužan za više od 500 rimskih milja.
Možda je Dolabela zaslužan i za izgradnju puta od Narone prema unutrašnjosti, i od Salone
do Narone, mada nema potvrde za to u vidu epigrafskih spomenika. Dolabela je bio
namjesnik provincije od 14 do 20 godine n.e., a iza sebe je ostavio uređenu upravu i mrežu
puteva. 190

187
Bojanovski, 1974, 45.
188
Pašalić, 1975, 51.
189
Tončinić, 2011.
190
Mesihović, 2010, 103.
48
Slika 5: Dolabelin sistem puteva, preuzeto iz Bojanovski, 1974, karta V

Posebno je interesantan ovaj dio koji se odnosi na trasu Salona - Siscia, koji je prolazio
kroz područje Mezeja, od Sanskog Mosta do Dubice, idući jednim dijelom dolinom rijeke
Sane. Vjerovatno da je i bio put Salona – Burnum – Grab - Donji Unac - Petrovačko polje -
dolina Sane - Una. Ovaj put Salona - Burnum odgovara po Tabuli, a do Graba Dolabelinom
putu solinskog natpisa dugoj 77,5 rimskih milja. Dalje je cesta vodila preko Vidovića,
Donjeg Unca, Oštrelja, i Petrovačkog polja te u dolinu Sane, a potom dolinom do njenog
ušća u Unu.191 Put Salona - Siscia, nađeni miljokazi nose ime cara Klaudija, a Pašalić
navodi da je na njima Tribunicia potestate VII, što pokazuje da je ovaj put završen 47/48.
godine nove ere. Po natpisu je iz Salone.192 Prva dionica ovog puta bila napravljena za
vrijeme cara Tiberija.193

191
Arheološki leksikon, Tom I, 1988, 154.
192
CIL III, 13335 ; CIL III 3138b
193
Bojanovski, 1974, 54.
49
Ovo područje je Rimljanima bilo važno zbog svog prirodnog bogatstva u prvom redu
željezne rude, a i zbog bogatstva šumom. Zbog toga je išlo još priključnih puteva koji su se
vezivali na ovaj osnovni, a koji su spajali važne rudarske lokacije. Jedna trasa je vodila od
Sanskog Mosta prema Novom, povezujući tako Stari Majdan i Ljubiju. Druga od Prijedora
prema Novom povezujući Blagaj na Sani. Radimsky je pretpostavio da je dolinom Sane
pravcem Sanski Most - Prijedor prolazio rimski put, a da je cijelo područje Sane u rimsko
doba imalo gustu mrežu puteva, te da je i iz Japre preko Novog vodio jedan put.194 Miljokaz
koji je nađen kod Ključa potvrđuje da je put kroz mezejsko područje prošao 47/48 godine n.e.
za vrijeme vladavine cara Klaudija ( 41.-54.). 195
Kopjenica, Ključ :
Ti(berius) C[l]a[udius Imp(erator)] / Caesar Aug[u]stus / Germanic[u]s / pont(ifex)
max(imus) tr(ibunicia) po[t(estate)] VII /5 imp(erator) XIIII c[o(n)s(ul) I]III p(ater)
pa(triae) / cen[s]or / LXI 196
Miljokaz pokazuje da je završena za vrijeme cara Klaudija. Međutim natpis iz Salone,
to jeste sektor Salonis as montem Ditionum upućuje da je bio izgrađen za vrijeme Tiberija. Na
osnovu ovoga jasno je da je i ovaj put dio intenzivnog rada, koji je počeo u vrijeme cara
Augusta, a koji su nastavili njegovi prvi nasljednici.197
Još jedan vid komunikacije je bio od presudnog značaja, a to je riječna komunikacija.
Primarno se koristila Sana i Sava. Ovaj vid komunikacije je bio najekonomičniji. Sanom i
Savom mogla se roba dopremati do Siscije i Sirmija. Transport Sanom je mogao ići manjim
brodicama, a pretovar se mogao vršiti i u Praetoriumu u Suvaji kod Dubice.198

194
Radimsky, 1898, 95.
195
Mesihović, 2011, 326.
196
CIL III, 13335
197
Bojanovski, 1974, 206-212.
198
Bojanovski, 1981, 22.
50
9. NASELJA NA PROSTORU MEZEJA

Dolina rijeke Sane na pravcu Sanski Most-Prijedor bogata je raznim arheološkim


nalazima, istraživanjem prahistorijskog naselja u pećini Hrustovača južno od Sanskog Mosta
pokazuju da je ovo naselje postojalo još u vrijeme kada se prelazilo na upotrebu metala.

Iskopavanje nekropole i naselja u Sanskom Mostu pokazuje da je ovde još u V i IV


stoljeću stare ere, postojalo ilirsko naselje, stanovnici su se bavili rudarstvom i metalurgijom.
Tragovi naselja iz prahistoriskog doba i rimskog perioda su nađeni i sjeverno od Sanskog
Mosta, oko Starog Majdana, u Oštroj Luci, Staroj Rijeci i dalje niz Sanu kod Ališića, Zecova,
Čarakova, kod Prijedora i na još nekim mjestima uz Sanu.199 Uz obale Japre postoje ostaci
rimskih naseobina i brojna troskovišta, koji nam govore o širokoj rudarskoj aktivnosti, a na
području Crkvina ustanovljeni su ostaci rimskih građevina. Na području Bosanskog Novog
nađeni su ostaci rimskih zgrada što bi moglo upućivati na naselje. U Bosanskom Petrovcu su
nađeni ostaci građevina iz rimskog perioda, a sama okolina obiluje gradinama iz
prahistoriskog doba.200 Što se tiče razvitka Mezeja posebno je važan Splonum.

9.1. Splonum
Splonum je jedna od najinteresantnijih lokacija na prostoru Dalmacije. Njegov najstariji
spomen je vezan za Veliki Ilirski ustanak od 6. do 9. godine n.e. a spominje ga Dion Kasije.201

Splonum se spominje i na epigrafskim spomenicima: CIL III, 2026,202 CIL III, 1322203;
CIL III, 8783204. U njima se spominju i municipalni činovnici, pa je nesumnjivo da je

199
Pašalić, 1960, 12.
200
Pašalić, 1960, 12.
201
Cass. Dio L, 11, 1-2
202
T(ito) Flavio / T(iti) f(ilio) Tro(mentina) / Agricolae / decur(ioni) col(oniae) Sal(onitanae) /
aedili IIvir(o) iure / dic(undo) dec(urioni) col(oniae) Aequi/tatis IIvir(o) q(uin)q(uennali) disp(unctori) /
municipi(i) Riditar(um) / praef(ecto) et patron(o) coll(egii) / fabr(um) ob merita eius coll(egium) /
fabr(um) ex aere conlato / curatori rei pub(licae) Splonis/{s}tarum trib(uno) leg(ionis) X G(eminae) P(iae)
F(idelis)
203
D(is) M(anibus) / T(itus) Aur(elius) Aper Delmata(!) princ(eps) / adsignat(us) ex m(unicipio)
Splono / vix(it) ann(os) XXX Aur(elius) Sat/tara lib(ertus) patr(ono) optimo p(osuit)
204
D(is) M(anibus) Ael(io) Restoriano / eq(uo) p(ublico) decur(ioni) Ilviro / et q(uin)q(uennali) munic(ipii)
[Bu]/tatium(?)dis[p(unctori)ci]/vitat(is)Naron[ens(ium)]/q(uinquennali)municipp(ium)Azina[tium]/Splonistaru
m Ar[upin(atium)] / et Ael[i]ae Procili[anae(?)] / defunct(ae) ann(orum) [...] / Albia Crisp[ina(?)
51
Splonum bio važno mjesto. Ovo naselje se razvilo u središte upravno-administrativne jedinice
municipium Splonistarum čije je postojanje evidentirano upravo spomenutim natpisima.

Po Dionu, koji opisuje Germanikovu ofanzivu spominje i značajno ustaničko uporište


Splonum.205 U Splonumu se uz veliki broj branilaca nalazilo i civilno stanovništvo, što govori
da je riječ o nekom bitnijem i većem naselju. Sudeći po Dionovom tekstu Splonum je
predstavljao veće i razvijenije naselje koje je posjedovalo i dobro utvrđeni akropolj koji
Germanik nije osvojio napadom, nego predajom branilaca i to kad su se povukli u
unutrašnjost utvrđenja. Navodi da je dobro zaštićeno, kako prirodom, tako i zidinama i da je
imao puno branilaca. Osvajanje Splonuma nije bilo moguće ni uz pomoć sprava za osvajanje,
a ni uz pomoć napada, to jeste juriša. Tek kad su se branioci povukli u unutrašnjost utvrđenja i
predali, Splonum je pao. Splonum je vjerovatno imao dvostruki prsten zaštite, a vjerovatno je
imao i dobru prirodnu zaštitu. Ovo naselje se smještalo na različita mjesta unutar provincije
Dalmacije, zavisi koji istraživač, pa je smještan i na Stari Majdan na Sani, kod Otočca,
Šipovo... Splonum se morao nalaziti u polukrugu od Raetinum, koji se najčešće smješta na
lokaciju Golubića kod Bihaća jer je nakon Splonuma Germanik napao ovu utvrdu, kako
navodi Dion.206 Germanik se kretao u pravcu Splonum – Raetinum – Seretion. Seretion je
napadnut nakon prve dvije utvrde. Nakon što su ova tri naselja zauzeta, ostala su lakše padala.
Dion ih ne navodi po imenima. Iz ovog se može zaključiti da su ova tri naselja predstavljala
okosnicu odbrambenih linija na sjeverozapadnom ratištu.

Lokalizacija Splonuma predstavlja posebnu teškoću. Samo naselje je smještano na


različite lokacije, od različitih autora ( Stari Majdan na Savi, Vital kod Otočca, Šipovo,
Komine kod Pljevalja)207 tako je Tomašček Splonum smjestio na Sani kod Starog Majdana, a
sličnog mišljenja je bio i Pašalić koji je smatrao da je Splonum bio mezejski grad koji se
nalazio na Sani i da je bio važan rudarski i upravni centar.208 Međutim za smještanje
Splonuma u Stari Majdan nema relevantnih dokaza, pa ni epigrafskih potvrda iz samog
Majdana.

coniugi] /incompara[bili et fi]/liae infelicissim[ae] / et sibi


205
Cass.Dio LVI, 11, 1-2
206
Cass. Dio LVI, 11, 3
207
O različitim ubikacijama kod Pašalić, 1975, 411-414; Arheološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 103;
Bojanovski, 1988, 255, fus. 36, 290-291.
208
Pašalić, 1975, 411-414.
52
Zbog epigrafskog natpisa gdje se Splonum spominje, a koji se nalazi u Kominama209
kod Pljevlja, pojedini autori su ga povezali sa municipium S. a među njima je i Wilkes.210

Bojanovski je dao dvije lokacije na kojima bi se mogao nalaziti Splonum. Teoretski ga


smješta u Unac211, a razlog što ga tako daleko smješta je zato što je smatrao da su Mezeji bili
pokoreni još 7. godine nove ere. Zna se da su Mezeji ipak nastavili da se bore do kraja rata i
da su i dalje predstavljali važnu odbrambenu liniju. Smještanje na Uncu je ipak malo
predaleko od mogućeg položaja. Prije ove lokalizacije Bojanovski je smještao Splonum
nedaleko od Une, slično navodi i Mesihović.212 Mesihović dalje smatra kako bi se Splonum
trebao nalaziti u polukrugu zapad-sjeverozapad-sjever-sjeveroistok u odnosu na Raetinum na
koji je Germanik krenuo nakon zauzimanja Splonuma, jer je nelogično da uđe u dubinu
neprijateljskog teritorija pa da se kasnije vraća. Međutim ako je područje dejstva bilo Grmeč,
može se smatrati da za lokalizaciju Splonuma i Seretiona ne bi trebalo isključiti šire prostore
Grmeča. Splonum bi gravitirao prema srednjem toku Une. Seration bi se mogao lokalizirati u
gornjem toku Une. Borbe su primarno vođene na Grmeču, dok je Germanik operaciju započeo
213
iz zone utoka Sane u Unu, odnosno sa mezejskog teritorija na koje je i ranije upadano.
Mesihović daje i nekoliko lokacija na kojima je Splonum mogao biti smješten:

1. Kekića Glavica, Gornji Petrovići, Bosanska Krupa, sa platom 11 000 m2.


2. Dubrovnik ( Marešova ili Pilipovića glavica) Grmuša-Srbljani, Bihać sa
platoom 320 x 165m.

Čak i da je Splonum dublje u unutrašnjosti mezejskog teritorija, južnije od Raetinuma,


možda i postoji mogućnost da je da je Germanik izveo vojnu taktiku koja se i danas koristi u
vojnim pohodima, to jeste stvaranje džepa, a to je da se presječe i izolira neko neprijateljsko
područje, što bi moglo objasniti i to da je Germanik prvo osvojio Splonum i stvorio džep i
onda krenuo u osvajanje izoliranog teritorija. Mada lociranje Splonuma na teritoriji Grmeča
ima svoju pozadinu, a samo smještanje na Kekića Glavicu treba uzeti u razmatranje, jer
odgovara opisu kako ga je Dion opisao. Pitanje mjesta gdje se nalazio Splonum ostaje
otvoreno i dalja istraživanja možda ponude tačnu lokaciju, do tada se ne može sa sigurnošću
tvrditi da se nalazio na prostoru Mezeja. Za lociranje Splonuma ima i drugih mjesta koji su

209
CIL III 8783
210
Wilkes 1969, 282.
211
Bojanovski, 1988,256.
212
Bojanovski, 1974b, 359; Mesihović, 2011, 561.
213
Mesihović, 2009, 9.
53
samo djelimično istraživani, a možda je bio u centru Mezejskog teritorija, oko Sane. Za
lociranje ima dovoljno gradina, kao što je gradina Budimlići – Japra, Sanski Most, koja je bila
dobro utvrđena i imala opkop, ili gradina Kljevci - Karanovići, Sanski Most, koja je bila
smještena na vrhu jednog brijega, čiji je plato sa svih strana bio opasan kamenim bedemom, a
sa najugroženije sjeverne strane je bio još jedan polukružni bedem.

Na ovom teritoriju postoje još mnoge gradine koje su bile naseljene i u predrimsko
doba, a neke od njih su Šehovci, Kijevo, Oštra Luka, Ališići, Zecovi, te Knežopolje, Strigovi
Jasenju i dalje prema sjeveru ka Sani.214 Dalje prema Ključu se izdvajaju Vrlika i Mala
gradina, te uzvodno od Ključa Gromile, a u Donjem Ribniku, Velagićima, i u Gornjoj Sanici,
sva naselja su uz putove.215 Na Crnoj rijeci nizvodno od Mrkonjić Grada razvila su se
najmanje tri značajna naselja, Majdartu, u Mrkonjić Gradu i u Bjelajcu. Sva tri naselja su se
razvila zbog obrade željeza, a u dolini Vrbanje naselja su nastala vjerovatno zbog
eksploatacije šume, dva su takva naselja u Špirugama brežuljak zvani Crkvine, a drugo je
Pobrđe.216

Kod Banja Luke je svakako zanimljivo naselje Castra, a sam naziv bi upućivao da se tu
nalazio i garnizon, odnosno da se nalazila stanica konzularnih beneficijara. To znamo po
epigrafskom spomeniku koji je postavio konzularni beneficijar po imenu Lucije Sicinije
Makrin. Prisutnost beneficijara provincije Pannoniae Superioris u Banjoj Luci upravo
pokazuje da se ove negdje i nalazila granica između Gornje Panonije i Dalmacije. Ovo nam
može potvrditi da se i jedan dio Mezeja i njihovog teritorija vjerovatno našao u Panoniji.
Castra je na početku vjerovatno bilo utvrđenje ili logor na putu Salona - Servitium, a kasnije i
kao značajno naselje.217

214
Radimsky, 1891, 431-445.
215
Bojanovski, 1974, 216-219.
216
Bojanovski, 1988, 300-301.
217
Bojanovski, 1988, 338.
54
10. EPIGRAFSKI SPOMENICI

10.1. ANTIČKI EPIGRAFSKI SPOMENICI SA TERTORIJA MEZEJA

1.
ILJug II, 775
Troska, Stari Majdan, Sanski Most

Literatura : Paškvalin,1969, 167, br. 3, Tbl. I, sl. 3; Imamović, 1977, 432 - 433, sl. 205;
Škegro, 1997, 100, br. 105; Bojanovski, 1988, 280, fus. 11, Mesihović, 2011:335-336

NEMES PIAE / IN HONO/EM COLLE / ET IANVARI /5 VIL IANVARIVS / EX


CORPORE / POSSVIT
Nemes[i] Piae / in hono[r] /em colle[g(ii)] / et Ianuari(i) /5 vil(ici) Ianuarius / ex corpore
/ possuit(!)
Namesi svetoj u čast colegij i Janarius, vilikus Januarius iz tjela posvečuje.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


preanomen
na natpisu
IANVARI Januarius - Rudarski službenik

IANVARIVS Januarius Nepoznato -

Slika 6.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:433, sl. 205

55
2.
ILJug II, 776
Troska, Stari Majdan, Sanski Most

Literatura : Paškvalin, 1969:166 – 167, br. 2, Tbl. I, sl. 2; Imamović, 1977:346 - 347, sl.
62; Škegro, 1997:100, br. 104; Bojanovski, 1988:280, fus. 11, Mesihović, 2011:337

SEDATO / AVC / PRO SAL / AVRELI VIL /5 COLLEGIVS / V•S•L•M


Sedato / Aug(usto) / pro sal(ute) / Aureli(I) vil(ici) /5 collegius(!) / v(otum) s(olvit)
l(ibens) m(erito)

Sedatu uzvišenom, za zdravlje Aurelius vilikus kolegija zavjet ispunio rado po zasluzi.

Sačuvani oblik Ime osobe nomen Informacije


preanomen
na natpisu

AVRELI - Aurelius Rudarski službenik

Slika 7.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:347, sl. 62

56
3.
ILJug II, 777
Troska, Stari Majdan, Sanski Most

Literatura : Bojanovski, 1967 B:191 – 192, sl. 9; Paškvalin, 1969:165 – 166, br. 1, Tbl. I,
sl. 1; Imamović, 1977:344 - 345, sl. 61; Škegro, 1997:100, br. 103; Bojanovski,
1988:280, fus. 11, Mesihović, 2011:337-338

SEDATO / AVC / PRO SA / AVRELI /5 VILICI / COLEG / V•S•L•M


Sedato / Aug(usto) / pro sa[l(ute)] / Aureli /5 vilici / col(l)eg(ae) / v(otum) s(olvit) l(ibens)
m(erito)

Sedatu uzvišenom za zdravlje, Aurelius vilikus kolegija zavjet ispunio rado po zasluzi.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


preanomen
Na natpisu

AVRELI - Aurelius Moguće je riječ o istoj osobi


koja se pojavljuje na natpisu
ILJug II, 776

Slika 8. Slika 9.
Preuzeto sa www.muzejkozaraprijedor.com Preuzeto iz Imamović, 1977:345, sl. 61
15.4.2015. 15:00 h

57
4.
ILJug II, 779 = AE 1973, 0411
Ljubija, Prijedor
Literatura : Sergejevski, 1963:88, br. 1; sl. 1.; Imamović, 1977:422 – 423, sl. 189;
Bojanovski, 1988:280, fus. 9; Isto, 1999:140, sl. 5, Mesihović, 2011:338-339

TERRAE / MATRI / ACRVM / PROSALVT /5 C•IVLAGA /THOPI CON / FERRAR /


CALLIMO / PHVS•VIL / 10 V•S•XI K MA / IANO ET FABIAN
Terrae / Matri / [s]acrum / pro salut[e] /5 C(ai) Iul(i) Aga/thopi con(ductoris) /
ferrar(iarum) / Callimo[r]/phus vil(icus) /5 v(otum) s(olvit) XI K(alendas) Ma[i(as)] /
[Muc]iano et Fabian[o co(n)s(ulibus)]
Majci Zemlji svetoj, za zdravlje Gaj Julie Agatop, konduktor ferarija i Kalimort vilikus
zavjetuje XI kalendara maja, Muciano i Fabiano konzuli. 218
Sačuvani oblik Ime osobe nomen Informacije
Na natpisu

C•IVLAGA /THOPI Gaj Julije Agatop Iulius Rudarski službenik

CALLIMO / PHVS Kalimorf - Rudarski službenik

Slika 10.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:423, sl. 189

218
X Calendas maias, javlja se na više spomenika, a to je vjerovatno bio datum kada je rudarsko područje Sane i
Japre, odnosno na području Mezeja, bilo organizovano kao metalla publica. Boginja Terra Mater spada u stara
rimska božanstva, kao božanstvo zemlje, ona je bila vezana za plodnost zemlje, kako raslinja tako i rudnog
bogatstva. Spomenici joj se javljaju na području Mezeja, a to je opravdano jer je ovo rudarsko područje.
Imamović je mišljenja zbog perioda kada se javljaju spomenici i na ovom području da je u pitanju jedna radna
grupa koja se našla na ovom području, u vrijeme reorganizacije ili pojačanog intenziteta u rudnicima. Imamović,
1977, 422.
58
5.
AE 1973, 0412. = ILJug II, 778.
Brdo, Ljubija, Prijedor
Literatura : Sergejevski, 1963:89-90, br. 3; sl. 2.; Imamović, 1977:422 – 423, sl. 190,
Mesihović, 2011:333-334

TERRAE MAT / SACRVM / PRO SALVTE / IMP•CAES•MA /5 AVR•/ AVC•IVLI /


ROC PER IANV / VM ET BAS / VIL
Terrae Mat(ri)] / sacrum / pro salute / Imp(eratoris) Caes(aris) Ma(rci) /5
Aur(eli) [Antoni]/[[ni]] Aug(usti) Iuli(anus) [--] / [p]roc(urator) per Ianu/[ari]um et
Bas[sianum?] / vil(icus)
Majci Zemlji svetoj, za zdravlje Imperator Cezar Marku Aureliu Antoniu uzvišenom
Juliu, prokurator za Julianusa i Bosniuma vilikus.
Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije
Na natpisu

IVLI Julianus - Rudarski službenik

IANV Januarius Nepoznato Moguće ista osoba kao i na


natpisu ILJug II, 775 iz
Troske, Stari Majdan kod
Sanskog Mosta.

BAS Basianum Nepoznato Rudarski službenik

Slika 11.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:423, sl. 190
59
6.
ILJug II, 780 = AE 1973, 0413. (B)
Brdo, Ljubija, Prijedor
Literatura : Sergejevski, 1963:90, br. 4; sl. 3; Imamović, 1977:424 – 425, sl. 191;
Mesihović, 2011:340-341

RAE MATRI / AC / SALVTE IMP / I AVR SEVE/5RI PFAVG / AESIAE AVG /


PRIMV M/RCVS AVC / IL MAXI /10 AELIANO COS / KAL MAI
[Ter]rae Matri / [s]ac(rum) / [pro] salute Imp(eratoris) [Caes(aris)] / [Marc]i
Aur(eli) Seve/5[ri Alexand]ri P(ii) F(elicis) Aug(usti) / [et Gnae]ae S[e]iae Aug(ustae)
/Primu[s] M/ [a]rcus Aug(usti) / [v]il(icus) Maxi[mo II et]/10 Aeliano
co(n)s(ulibus) / [XI] Kal(endas) Mai[as]

Majci Zemlji svetoj, za zdravlje Imperatoru Cezaru Marku Aureliju Severu Aleksandru
Piu Sretnom i Uzvišenom i Geneju Seie Uzvišenom, Primus Markus Augusti vilikus
Maksime II i Aliane konzulat, XI kalendara maja.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

PRIMV M/RCVS Primus Markus - Rudarski službenik

Slika 12.
Preuzeto iz Imamović, 1977:425, sl. 191

60
7.
ILJug II, 781 = AE 1973, 0414. (B)
Brdo, Ljubija, Prijedor
Literatura : Sergejevski, 1963:90-91, br. 6; sl. 4; Imamović, 1977:424 – 425, sl. 192.
Mesihović, 2011:341-342

RAE MATRI / IMP CAES / EVERI / PII FEL AVC /5 AVC / NIC MA / PROC AVC N /
S VILOFF / LE AN III ET DIONE II COS
[Ter]rae Matri / [pro sal(ute)] Imp(eratoris) Caes(aris) / [M(arci) Aur(eli) S]everi
/ [Alex]/[andri] Pii Fel(icis) Aug(usti) /5 [et Mamaeae] Aug(ustae) / [s(ub)? c(ura)?
---]Nic[o]ma[chi] /[---] proc(uratoris) Aug(usti) n(ostri) / [---]s vil(icus)
of(ficinae) f(errariae) / [Imp(eratore) A]le[x]an(dro) III et Dione II co(n)s(ulibus)

Majci Zemlji za zdravlje Imperatoru Cezaru Marku Aureliu Severu Aleksandru Piu
Sretnom Uzvišenom i Meamei Augusta ?? Nikomah --- prokurator Augusta našeg ...
vilikus oficina ferarija Imperatora Aleksandra III i Dione II konzulata.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

NIC MA Nikomah - Rudarski službenik grčko


orijentalnog porijekla

Slika 13.
Preuzeto iz Imamović, 1977:425, sl. 192

61
8.
ILJug I, 157. = AE 1958, 0063.
Brdo, Ljubija, Prijedor
Proljeće 1954. god.

Literatura : Sergejevski, 1957:110 - 111; 124 - 125, br. 2, tab. 1, 4; Isto, 1963:89, br. 2;
Imamović, 1977:418 – 419, sl. 186; Bojanovski, 1999:141, sl. 6, Mesihović, 2011:342-
345

TERRAE MATRI SAC/RO SALVTE D N / MP L SEP SEVERI P R / AVC ARAB


ADIAB PAR /5 M AVR ANTONINI AVC / …. / IVLIAE AVC M C ET AVC / TITI …
ERECVNDVS PROC / AVCC ED CALLIMORPV M /10 VIL FER LENDAS MAIAS /
POMPEIAIANO ET I
Terrae Matri sac(rum) / [p]ro salute d(ominorum) n(ostrorum) [I]/mp(eratoris)
L(ucii) Sep(timii) Severi P[e]r(tinacis) / Aug(usti) Arab(ici) Adiab(enici) Par(thici)
[et] /5M(arci) Aur(eli) Antonini Aug(usti) / ….. / Iuliae Aug(ustae) m(atris)
c(astrorum) et Aug(ustorum) / Titi(us) [V]erecundus proc(urator) / Augg(ustorum) et
Callimorp(h)u(s) M…/10 vil(icus) fer(rariarum) [XI Ka]lendas Maias / Pompeiaiano
et [Av]i[to co(n)s(ulibus)]

Majci Zemlji za zdravlje gospadara našeg Imperator Lucije Septimije Sever Uporni
Arapski, Parčanski i Marku Aureliju Antoninu Uzvišenom ... Julija Uzvišena majka,
kamp Augustov, Titij Verekund prokurator Augustov i Kalimorf M... vilikus XI
kalendara maja, Pompeiano i Avito konzuli.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

TITI … ERECVNDVS Titij Verekund - Rudarski službenik

CALLIMORPV Kalimorf - -

62
Slika 14.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:419, sl. 186

9.
ILJug I, 158. (B) = AE 1958, 0064. (B)
Brdo, Ljubija, Prijedor
Proljeće 1954. god.
Literatura: Sergejevski, 1957:111-112; 124-125, br. 3; tab. 2, 2; Isto, 1963:90, br. 5;
Imamović, 1977:420 – 421, sl. 187; Bojanovski, 1988:274, Mesihović, 2011:344-345

RRAE MATRI / RO SAL•D•N•IMP M / AVR SEVERI / ... I P F•AVC ET /5 EAE AVC


MATRI / CASTR•S•C MI / MACRI• V E PRO/ HELIODORVS VI / FF FER POS•XI K
M /10 ODESTO•II•ET PROBO CO

[Te]rrae Matri [s(acrum)] / [p]ro sal(ute) d(omini) n(ostri) Imp(eratoris) M(arci) /


Aur(eli) Severi [Alexan]/[dr]i P(ii) F(elicis) Aug(usti) et [Iuliae] /5 [Mamma]eae
Aug(ustae) matri[s] / castr(orum) s(ub) c(ura) M(arci) I(ulii) / Macri(ni) v(iri) e(gregii)
pro[c(uratoris)] / Heliodorus vi[l(icus)] / [o]ff(icinae) fer(rariae) pos(uit) XI K(alendas)
M(aias) /10 [M]odesto II et Probo co(n)[s(ulibus)]

Majci Zemlji svetoj za zdravlje gospodara našeg Imperatora Marka Aurelija


Severa, Aleksandra Pia Feliksa Uzvišenog i Julie Mamae majke Augustove,
63
kamp pod Marko Julije Markin ljudi ... maja, prokurator Heliodor vilikus oficine
ferarija podiže XI kalendara maja, Modest i Prob konzuli.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MI / MACRI Marko Julije Makrin Iulius Rudarski službenik

HELIODORVS Heliodor - Rudarski službenik grčko –


orijentalnog porijekla

Slika 15.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:421, sl. 187

64
10.
ILJug I, 159 = AE 1958, 0065. (B)
Brdo, Ljubija, Prijedor

Proljeće 1954.god.
Literatura : Sergejevski, 1957:112; 124-125, br. 4. ; Isto, 1963:92, br. 9;
Imamović,1977:420 – 421, Mesihović, 2011:346

E MAT / VRI / TII / …. /5 PP /.../


[Terra]e Mat[ri] / [---]uri / [---] / tii[....] / ... /5 [---]pp / [---]

Majci Zemlji ---

11.

ILJug I, 163 = AE 1958, 0066

Miloševići, Cikote, Prijedor

Ljeto 1955. god.

Literatura : Sergejevski, 1957:116-118; 124-125, br. 8, Tbl. III; Škegro, 1997:100,


br.106; Bojanovski, 1988:272, Mesihović, 2011:346-347

D ET PERPETVAE SE- M/CVRITATI/ TATONIAE•PROCV/ LAE•ANN•XXXIII CON


/5 PITENT•AVR SVRVS / VET•LEG•X•G•EX BF ET / MM•AVR III•OPTATVS

/ ET FIRMINIANVS MA /TR• INFELICISSIME/10 ET LIBERT•AVR BAOSVS / ET

SVMPA•ET ZIPANDVS / ET•QVINTVS ET CARO/NI• LIBERT Q / HH F C

D(is) et perpetuae se- M(anibus) /curitati / Tatoniae Procu/lae ann(orum) XXXIII con(iugi)
/5 pitent(issimae) Aur(elius) Surus / vet(eranus) leg(ionis) X G(eminae) ex
b(ene)f(iciario) et / m(agistri) m(unicipii) Aur[e]lii Optatus / et Firminianus ma/10tr(i)
infelicissim(a)e /10 et libert(i) Aur(elii) Baosus / et Sumpa et Zipandus / et Quintus et
Caro/ni libert(o) q[ui et] / h(eredes) f(aciendum) c(uraverunt).
65
Bogovima i vječnim Manima zašto Tatonija Prokula živjela 33 gosine, suprig Aurelije Surus
veteran legije X Gemine korisnik i magistar municipija Aurlije i Firmian majke nesretne i
oslobođenik Aurelije Boasus i Sumpa i Zipandus i Kvint i Karon oslobođeni, koji nasljednici
učiniše pobožni.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


Na natpisu

TATONIAE PROCV/5 LAE Tatona Prokula Domorodačko porijeklo Živjela 33 godine

AVR SVRVS Aurelije Surus Aurelius Suprug Tatone Prokule i


veteran X. legije Gemina

AVR•OPTATVS Marko Aurelije Optat Aurelius Sin Tatone Prokule

FIRMINIANVS Firmian Aurelius Sin Tatone Prokule

AVR•BAOSVS Aurelije Baosus Aurelius Oslobođenik porodice Aurelija

SVMPA Sumpa Aurelius Oslobođenik porodice Aurelija

ZIPANDVS Zipandus Aurelius Oslobođenik porodice Aurelija

QVINTVS Kvint Aurelius Oslobođenik porodice Aurelija

CARO/NI Karon Aurelius Oslobođenik porodice Aurelija

Ovo je jedan od najzanimljivijih natpisa, prvo jer se na njemu nalazi spomenuto devet osoba,
od toga čak pet oslobođenika. Druga zanimljivost je što on indicira postojanje municipalne
jedinice u prijedorskom području, u kojoj je bila naseljena navedena aurelijevska veteranska
porodica. Možda je ova municipalna jedinica imala i aurelijevski epitet u svome imenu, jer
bi njeno osnivanje bilo vezano za nekog od aurelijevskih careva.

66
Slika 16. Slika 17.
Preuzeto sa www.muzejkozaraprijedor.com Preuzeto iz Sergejevski,1957:Tbl.III
15.4.2015. 15:00h

12.
CIL III, 13240. (B) = ILJug I,161. (B) = AE 1958, p. 21 s. n. 65. (B)
Briševo, Ljubija, Prijedor
Do 1893. god.
Literatura : Sergejevski, 1957:114-116, br. 7, Tbl. II, sl. 3; Sergejevski, 1963:91, br. 7;
Imamović, 1977:402 – 403, sl. 159, Mesihović, 2011:348

DEO LIBER / ATRI SAC / LVTE D / ... /5... / EVERAE AVGN / SCCO TIANI FIR /
IPRAVGN / VCVNDVSVILFER AR /10 XI KAL M
[I(ovi) O(ptimo) M(aximo)] Deo Liber(o) / [Terrae M]atri sac(rum) / [pro
sa]lute d(ominorum) [nn(ostrorum)] / ----- /5 ----- / [M(arciae) S]everae Aug(ustae)
n(ostrae) / s(ub) c(ura)] Co[ss](i)tiani Fir/[m]i pr(ocuratoris) Aug(ustorum)
n(ostrorum) / [I]ucundus vil(icus) fer[r]ar(iarum) /10 XI Kal(endas) M(aias) [..... ]

67
Jupiteru Najboljem, Največem bez boga, Majci Zemlji svetoj za zdravlje gospodarima
našim --- ---Marka Severa Augusta našeg, pod Konstantinom Firma, prokurator Augusta
našeg, Jukund vilikus ferarija, XI kalendara maja.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


Na natpisu

CO TIANI FIR Kositan Firm - Rudarski službenik

VCVNDVS Jukund - Rudarski službenik

Slika 18.
Preuzeto iz Imamović, 1977:403, sl. 159

13.
CIL III, 13239 = ILJug I, 162. = AE 1958, p. 21 s. n. 65.
Briševo, Prijedor
Do 1893. god.
Literatura : Radimsky, 1891 B:439; Sergejevski, 1957:112-114, br. 6; tab. 1, 3; sl. 1;
Sergejevski, 1963:92, br. 8; Imamović, 1977:352 – 353, sl. 76; 426 – 427, sl. 193,
Mesihović, 2011:349

68
MAT / MI / NO II / ESCALINIO /5 SVPCVR / … / ROMERC / IVSVILOFF / RR XI
KAL /10 M… / … /
[Terrae] Mat/[ri ---]mi / [---]no[--]ii[---] / [--]Escalinio(?) /5[---] sup(!) cur(a) / [------
] / [p]ro(curatoris) Merc/[ur]ius vil(icus) off(icinae) / [fe]rr(ariae) XI Kal(endas)
/1O M(aias) [---] (?) / [------](?)

Majci Zemlji --- mi ---- Eskilin? --- pod prokuratorom Merkurij vilikus oficina
ferarije, XI kalendara maja---? ---?

Sačuvani oblik Ime osobe nomen Informacije


na natpisu

ESCALINIO Eskalin - Rudarski službenik

MERC / IVS Merkurij - Rudarski službenik

Slika 19.
Preuzeto iz Imamović, 1977:427, sl. 193
14.
ILJug I, 164.
Miloševići, Cikote, Prijedor
Literatura : Sergejevski, 1957:118-120, br. 9, sl. 3; Bojanovski, 1988:271, fus. 27,
Mesihović, 2011:350

D•M / VLP MATE/RA AN XXXV / AEL QVARTV /5 VXORI FE/CIT


69
D(is) M(anibus) / Ulp(ia) Mate/ra an(norum) XXXV / Ael(ius) Quartu(s) /5 uxori fe/cit
Bogovima Manima, Ulpija Matera, godina 35, Elije Kvart supruzi učini.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije

Na natpisu

VLP MATE/RA Ulpija Matera Ulpius -

AEL QVARTV Elije Kvart Aelius Suprug Ulpije Matere i


dedikant spomenika

Slika 20. Slika 21.


Preuzeto sa www.muzejkozaraprijedor.com Preuzeto iz Sergejevski, 1957:119, sl. 3
15.4.2015. 15:00h

15.
ILJug II, 764 = AE 1968, 0415. (B)
Majdanište, Maslovare, Novi Grad
Literatura : Sergejevski, 1965:7-15; sl. 1. 2a; Paškvalin, 1970:19 – 28; Imamović,
1977:440 – 441, sl. 215, Mesihović, 2011:351

70
I O M DET CAS // MAVRFLAVSSI / MDVSLM
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) D(olicheno) et Cas[to](ri?) // M(arcus) Aur(elius) Flav(iu)s
s(acerdos) I(ovis) [O] (ptimi) / M(aximi) D(olicheni) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)

Jupiteru, Najboljem, Največem, Dolihenu i Kastru, Mark Aurelije Flavije svečenik


Jupitera Največeg Najboljeg Dolihena zavjet ispuni rado po zasluzi.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MAVRFLAVS Marko Aurelije Flavije Aurelius -

Slika 22.
Preuzeto iz Imamović, 1977:441, sl. 215

16.
ILJug II, 765.
Japra, Crkvina, Maslovare, Novi Grad
Literatura : Imamović, 1977:312 – 313, sl. 4; Škegro, 1997:100, br. 107,
Mesihović, 2011:352

71
SILVANIS / AVG•SAC / CALLIMOR/PHVS•AVG /5 N•VERNA / DIS•P•V•S
Silvanis / Aug(ustis) sac(rum) / Callimor/phus Aug(usti) /5 n(ostri) verna / dis(???)
p(???) v(otum) s(olvit)

Silvanu uzvišenom svetom, Kalimorf Augusta našeg proljetni ??? ??? zavjet ispunio.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

CALLIMOR/PHVS Kalimorf - -

Slika 23.
Preuzeto iz Imamović, 1977:313, sl. 4
17.
ILJug II, 766.
Crkvina, Maslovare, Novi Grad
Literatura : Basler, 1977:143, Tbl. XVII, sl. 4.; Škegro, 1997:100, br. 108,
Mesihović, 2011:353

[---]PR AVG[---] / [---]IIII / [


[---]pr(ocurator) Aug[usti] / [---]IIII / [

--- prokurator Augusta ---

72
18.
ILJug II, 767.
Majdanište, Maslovare, Novi Grad
Literatura : Basler, 1977:156 – 157; Škegro, 1997:100, br. 109., Mesihović, 2011:353

Aurelius Aug[….
Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije
na natpisu

Aurelius Aurelije Aurelius Možda dio carskog imena

19.
ILJug II, 768.
Majdanište, Maslovare, Novi Grad
Literatura : Basler, 1977:Tbl. XVII, sl. 5; Škegro, 1997:101, br. 110, Mesihović, 2011:353

] / EA(?)[---] / CAL[---]

20.
ILJug II, 769.

Crkvina, Maslovare, Novi Grad


Literatura : Basler, 1977:149, Tbl. XVII, sl. 1; Škegro, 1997:101, br. 111.
Mesihović, 2011:353-354

CTOVALI(?)I(?)[---] / NDT[---] / [

21.
ILJug II, 771.
Crkvina, Maslovare, Novi Grad
Literatura : Basler, 1977:Tbl. XV, sl. 1.; Škegro, 1997:101, br. 113. Mesihović, 2011:352

MM / C•F•F / XXVI / ---


M(arc-) M[---] / C(ai) f(ili-) T[---] / XXVI[---] / [
73
Mark(o) M??? Gaj sin T--- 26 ---

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


Na natpisu

M Marko Nepoznato -

C Gaj Nepoznato Možda otac Marka

22.
ILJug II, 772.
Crkvina, Maslovare, Novi Grad
Literatura: Basler, 1977:143, Tbl. XV, sl. 2.; Škegro, 1997:101, br. 114., Mesihović,
2011:352

O ili D /--- / PROB / XXV /----


D(is)(?) [M(anibus)] (?) / [------] (?) / prob[---] / XXV[---]

Bogovima Manima ? --- ???-- 25

23.
ILJug II, 773.
Crkvina, Maslovare, Novi Grad
Literatura : Basler, 1977:Tbl. XV, sl. 3; Škegro, 1997:101, br. 115.
Mesihović, 2011:353-355

] / [---]S•MA(?)[---] / [---]L•AV[---] / [---]C(?)[---] / [

24.
ILJug II, 770.
Maslovare, Crkvina, Novi Grad
Literatura: Basler, 1977:142; sl. 6., Mesihović, 2011:355

]M[
74
25.
CIL III, 14972
Crkvina, Gornji Agići, Japra, Novi Grad
1897. god.
Literatura: Patsch, 1898 A:496 – 499, sl. 4 i 5; Sergejevski, 1934:7 – 8, br. 5; Imamović,
1977:462 - 463, sl. 249; Bojanovski, 1988:274, Mesihović, 2011:355-354

a) NI SVORVMQVE / OMNIVM / PHILOCY / RIVS LIB /5 EX VOTO / POSVIT / ET


TEMPV
]/ni suorumque / omnium / Philocy/rius lib(ertus) /5 ex voto / posuit / et temp[l]u(um)

??? sve Filokir oslobođenik zavjet postavi i hram


b) TITVIT / ID IVLI / IMP DN C / GORDIANO /5 AVC II ET / POMPEIANO / COS
[res]tituit / Id(ibus) Iuli(s) / Imp(eratore) d(omino) n(ostro) C(aesare) / Gordiano /5
Aug(usto) II et/ Pompeiano / co(n)s(ulibus)

Obnovi Idij Julij Imperator gospodar naš Cezar, Gordijan Augusto II i Pompejano konzuli.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

PHILOCY/RIVS Filokir - Oslobođenik

Slika 24. Slika 25.


Slike preuzete iz Imamović, 1977:249, a i b
75
26.
ILJug III, 1482.
Crkvina, Gornji Agići, Novi Grad
1921. god.
Literatura : Sergejevski, 1934:7 - 8, br. 5; Imamović, 1977:460 – 461, sl. 248,
Mesihović, 2011:356-354

SACR / PROSAL / MAAECILI / HILARIA /5 I….


sacr(um) / pro sal(ute) / Ma(rci) Aecili / Hilaria(e?) /5 i[------]

sveti za zdravlje Marcija Ecilija Hilarija ---

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MAAECILI / HILARIA Marcija Ecilija Hilarija Aecilius -

Slika 26.
Preuzeto iz Imamović, 1977:461, sl. 248

76
27.
AE 1983, 0738. (B)
Blagaj, Japra, Novi Grad
Literatura: Imamović, 1977:352 – 353, sl. 74, Mesihović, 2011:357-358

I•O•M / SACR / P•VO / LVSI /5 VS•S


I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / sacr(um) / P(ublius) Vo/lusi/5 us s(olvit) [l(ibens) m(erito)]

Jupiteru najboljem največem svetom Publije Volusije ispunio rado po zasluzi.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

P•VO / LVSI /5 VS Publije Volusije Volusius -

Slika 28.
Preuzeto iz Imamović, 1977:353, sl. 74

77
28.
ILJug III, 1479 = AE 1934, 0201.
Glavica, Blagaj Japra, Novi Grad
Literatura : Sergejevski, 1934:7, br. 4; sl. 4. ; Imamović, 1977:350 – 351, sl.73,
Mesihović, 2011:358-359

I O M CON / S ATORI / NI
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) Con/s[erv]atori / [---]ni[
Jupiteru, Najboljem, Največem čuvaru ---

Slika 29.
Preuzeto iz Imamović, 1977:351,sl.73

78
29.
ILJug III, 1480
Japra, Budimljić, Novi Grad
Literatura : Sergejevski, 1934:9, br. 7, Mesihović, 2011:359-360

D • I M / RES•TI•TV•TO• BE/NE•MERITO•MAR/ELACON•IVX /5
ME•MORIA•FECIT / VIXS• AN• LX
D(is) I(nferis) M(anibus) / Restituto be/ne merito Mar/[c]el(l)a(e) coniux / memoria(m)
fecit / vixs(it!) an(nos) LV

Bogovima podzemlja Manima, obnovila rado Marcela, za sječanje na supruga koji je živio
55 godina.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije

na natpisu

MAR/ELA Marcela Nepoznato -

- - Nepoznato Suprug Marcele i dedikant


spomenika

Slika 30.
Preuzeto iz Sergejevski, 1934:9
79
30.
ILJug III, 1481
Japra, Budimljić, Novi Grad
Literatura : Sergejevski, 1934:8 – 9, br. 6, Mesihović, 2011:360-361

D / MEMOR/RVNTI / ET MARC /5 S V I M C
D(is) [M(anibus)] / memor[iam fece]/runt i[…] / et Marc[…] / su[…]i m c[

Bogovima Manima za sječanje na ruke -----i Marko ---??

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MARC Marko Nepoznato -

Slika 31.
Preuzeto iz Sergejevski, 1934:8

80
31.
ILJug III, 1479a
Blagaj, Novi Grad
Literatura : Sergejevski, 1940 A:12, br. 2, sl. 3; Bojanovski, 1988:271, fus. 31,
Mesihović, 2011:361-362

D M / VLP NONN /TIONI•AN•XL / CAMP MARCIA/5NVS•V•S•ET / IVL•MARCIAN


/ PAREN•PII / I IVET
D(is) M(anibus) / Ulp(io) Nonn[a?]/ tioni an(norum) XL / Camp(anius) Marcia/5nus
v(ivus) s(ibi) et. / Iul(iae) Marcian[ae] / paren(ti) pii / i ivet

Bogovima Manima, Ulpije Noniton godina 40, Kampanije Marcijan za života sebi i Juliji
Marcijani roditelju ...??

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

VLP NONN /TIONI Ulpije Nontion Ulpius Otac dedikanta

CAMP MARCIA/5NVS Kampan Marcijan Ulpius Dedikant

IVL•MARCIAN Julija Marcijana Iulius Majka dedikanta

Slika 32.
Preuzeto iz Sergejevski, 1940 A:12, sl. 3;

81
32.
CIL III, 8376a (p 2127, 2328,159) = CIL III, 13242
Rakanske Barice, Novi Grad
Literatura : Truhelka, 1890:96 – 97, sl. 4; Patsch, 1893:87; Isto, 1895:578, fus. 1; Isto,
1898 A:494 ; Mesihović, 2011:362-363

MILITIAINSIGNIRAPTVSTRI/ETERIDE•SEXTA•SEDIBVSHIS /
SITVSEST•MISERABILIS HELI/...RVS HELIODORVS ET... /5
TIANEPARENTESMISERI FI
Militia insigni raptus tri/eteride sexta sedibus his / situs est miserabilis Heli/[odo]rus
Heliodorus et […] /5 […]tiane parentes miseri fi[
Ugrabljen za slavne vojne u osamnaestoj godini, položen je na tom mjestu jadni
Heliodor. Postaviše nesretnom sinu Heliodor i …tiane, roditelji.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu
HELI/...RVS Heliodor - Sin dedikanata spomenika.
Poginuo kao vojnik.
HELIODORVS Heliodor - Otac poginulog vojnika.
Moguće grčko – orijentalnog
porijekla.
[…]TIANE Katijana? Nepoznato Majka poginulog vojnika

Slika 33.
Preuzeto iz Truhelka, 1890:96,sl.4

82
33.
CIL III, 14336,3 (p 2328,179) (fragment cigle)
Rakanske Barice, Novi Grad
Literatura : Patsch, 1898 A:495 – 496, sl. 3; Isto, 1914:186, fus. 1, sl. 69; Mesihović,
2011:363-364

VIVAS E / QVI LATER / QVI EA CE


Vivas e[t ama] / qui later[cla fecit et] / qui ea ce(perit?

Život i ljubav koji kasnije naprave i koji se bilježi?

Slika 34.
Preuzeto iz Patsch, 1898 A:496.

34.

Crkvina, Maslovare, Novi Grad


Literatura : Sergejevski, 1934:28, br. 46; Basler, 1977:150, Tbl. XVII, sl. 3; Škegro,
1997:107, br. 161; Mesihović, 2011:364

SISC(ia), tegula

Slika 35.
Preuzeto iz Sergejevski, 1934:28, br. 46

83
35.

CIL III, 13237 p. 2270


Mujdžići, Jajce
1933. god.
Literatura : Sergejevski, 1938:103, br. 7; Isto, 1938 A:57 -58; Bojanovski, 1988:291,
Mesihović, 2011:310

MAXIM O / CARISSIMO / QVEM POSVIT / IN VIX VINCENTIA


Maxim[in]o/ carissimo / quem posuit / in [p(ace???)] vix(it) Vincentia

Maksimin dragi kojem je postavljen i ??? za života Vinkentia.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MAXIM O Maksimin Nepoznato Moguće suprug Vinkentie

VINCENTIA Vinkentia Nepoznato Dedikant spomenika

Slika 36.
Preuzeto iz Mesihović, 2011:311

36.

84
Gromile, Metaljka, Jajce
1937. god.
Literatura : Sergejevski, 1938:104, br. 8; Isto, 1938 A:62, Mesihović, 2011: 211

AIA QVIETIS / SIMA QVONDAM

Slika 37.
Preuzeto iz Sergejevski, 1938:104

37.
ILJug I, 148. Jajce
Literatura : Sergejevski, 1951:305-306, br. 10; sl. 8. (B); Bojanovski, 1988:291; 294, fus.49,
Mesihović, 2011:312

VREL / MARCEL / VS•PIIS


[--- A]urel[i---] / [---] Marcel[l---] / [---]us piis[sim---] / [

Aurelije Marcel --- --- ???

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


Na natpisu

[--- A]urel[i---] / [---] Marcel[l---] Aurelije Marcel Aurelius -

85
Slika 38.
Preuzeto iz Sergejevski, 1951:306, sl.8

38.
ILJug I,149
Carevo polje, Peratovci, Jajce

Literatura : Sergejevski, 1941:19-20, br. 3, sl. 3; Bojanovski, 1988:294, fus. 49;


Mesihović,2011:312

M• // ARSA / ORORI E/NFILCI /5 IOSE M/EMORIA P/OSVIC


[D(is)] M(anibus) // Arsa[e] / [s]orori e/nfilci(!) /5 Iose(s) m/emoria(!) p/osuit(!)
Bogovima Manima, Arsi žalosnoj i nesretnoj, Joses u sjećanje postavi.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

ARSA Arsa Nepoznato U nepoznatnom odnosu sa


Josesom

IOSE Joses - Možda jevrejskog porijekla

86
Slika 39.
Slika preuzeta iz Mesihović, 2011:313,
sl.3.3.4.

39.
ILJug I,150
Crkvina, Divičani, Jajce
1939. god.
Literatura : Sergejevski, 1951:305, br. 8.; Bojanovski, 1988:295, fus. 55, Mesihović,
2011:312

] / [---] FLAV[---] / [---]ADC(?)[---] / [

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije

na natpisu

FLAV[---] Flavije Flavius -

40.
ILJug I,151
Kuprešani, Jajce
1939. god.
Literatura : Sergejevski, 1951:305, br. 9; Tbl. I, sl. 3.; Bojanovski, 1988:294, fus. 49; 250,
Mesihović,2011:314

FELICIT[---]

87
Možda je riječ o imenu osobe.

Slika 40.
Preuzeto iz Sergejevski, 1951:Tbl. I, sl. 3

41.
ILJug III,1619. (B)
Mitreum, Jajce
Literatura : Sergejevski, 1937:15, br. 4; Imamović, 1977:450 – 451, sl. 234,
Mesihović,2011:314-315

INV
Inv[icto ?

Nepobjediv?

Slika 41.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:451, sl. 23.

88
42.

ILJug III, 1620


Crkvina, Divičani, Jajce

Literatura : Sergejevski, 1938:105, br. 9; Bojanovski, 1988:295, fus. 55,


Mesihović, 2011:315-316

D M / MAXI / LICI / --- /5 ICVE / LIV / ----


D(is) M(anibus) / [---] Maxi[---] / [--- infe]lici[ssi]/[mus? ---] /5 [---]icve[---] / [---]liv[--
-] / [------]

Bogovima Manima Maksim --- nesretni ----???

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MAXI Maksim Nepoznato -

Slika 42.
Preuzeto iz Sergejevski, 1938:105

89
43.
CIL III, 13981 = ILJug III,1618
Brdo, Katina, Jajce
Literatura : Truhelka, 1892 A:320, sl. 6; Patsch, 1894 A:766 – 767, sl. 3; Isto, 1910:190 –
191; Imamović, 1977:354 – 355, sl. 78, Mesihović, 2011:316-317

I O M / DEPVLSORI / AENEAS / PROCLIANVSAE /5 DEM RESTIT // LIBENS


I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Depulsori / Aeneas(?) / Proclianus ae/5dem restit[uit?] / [---
](?) libens
Jupiteru, Najboljem, Najvećem, Depulsoru, Eneja? Proklijan obnovi rado...
Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije
na natpisu

AENEAS / PROCLIANVS Eneja Proklijan Proclianus -

Slika 43.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:355, sl. 78

90
44.
CIL III, 9864a.
Vaganac (Janj), Vagan, Jajce
Literatura : Hörmann, 1890:306-308; Patsch, 1890:367-368; Bulić, 1890:408-412;
Bojanovski, 1974:115; Isto, 1988:267, fus. 6; 296;; Imamović, 1980:31 – 32; Mesihović,
2010:328 - 329
L•ARRVNTHVS / CAMIL VS CRI / NIA VS•LE PR / PR•C AE ARIS AV /5
GERMANICI•IVDICEM / DEDIT•M COELIVM 7 / LEG•VII•INTER•SAPVAT /
MATINOS•VTFINES / RET•ET•TERMINVS•P

L(ucius) Arruntius / Camil[l]us [S]cri/[bo]nia[n]us le[g(atus)] pr[o] / pr(aetore)


C(ai) [C]ae[s]aris Au[g](usti) /5 Germanici iudicem / dedit M(anium) Coelium
7(centurionem)/ leg(ionis) VII inter Sapuates / [et La]matinos ut fines / [rege]ret et
terminus p[on(eret)]

Lucije Aruncije Kamil Skribonijan, namjesnik cara, augusta Gaja Germanika (Kaligule),
odredi za sudiju Manlija Koelija, centuriona VII. legije, da uredi granice i postavi međaše
među Sapuatima i Ematinama.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

M COELIVM Marko Koelije Coelius Centurion VII. legije i arbitar u


međašnjim pitanjima.
Neilirskog porijekla.

Slika 45.
Preuzeto iz Hörmann, 1890:306

91
45.
Crkvina, Majdan, Mrkonjić Grad
Mart 1898.god.
Literatura : Patsch, 1900:176, sl. 7; Isto, 1902:107-108, fig. 45. Mesihović. 2011:318-319

RI BONO DEF / SEPVLTVS IN / N AN ORVM CX / FIXSIT


[--- pat]ri bono def(unctus) / [in ---] sepultus in / [---]n(---) an(n)orum CX / <v=F>ixit

---ocu dobrm umrlom ?? preminuo sa 60 godina --?

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

RI??? - Nepoznato Preminuo u 60. godini

Slika 46.
Slika preuzeta iz Patsch, 1900:176, sl. 7

46.
CIL III, 13238.
Bjelajce, Mrkonjić Grad
Oktobar 1969. god.
Literatura: Patsch, 1893:86; Bojanovski, 1988:272; 291; 298 – 300 i fus. 77 – 78,
Mesihović, 2012:319-320

92
D•M• / P•AEL•TER /LLE FILIE D / AN II? AEL /5 ET CASIA M /XIMA
D(is) M(anibus) / P(ubliae) Ael(iae) Ter[tu]/ll(a)e fili(a)e d(e)[f](unctae) / an(norum)
II? Ael(ius) [Maximus] /5 et Cas(s)ia M[a]/xima [p(osuerunt)]

Bogovima Manima Publije Elija Tertula kćerka umrrla sa 2. godine, Elije Maksim i
Kasija Maksima podižu

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije

na natpisu

P•AEL•TER /LLE Publija Elija Tertula Aelius Djevojcica umrla u 2. ili 3.


godini

AEL Elije Aelius Otac P. Elije Tertule

CASIA M /XIMA Kasija Maksima Cassius Majka P. Elije Tertule

47.
CIL III, 13984 = ILJug I,152.
Donja Pecka, Mrkonjić Grad
Literatura : Patsch, 1894 A:766, sl. 2; Sergejevski, 1951:310, br. 18; Tbl. II, sl. 1.;
Bojanovski, 1988:272; 285, Mesihović, 2011, 320-322

AELINEPOSET / DASASARBO/NISPATRICARIS / SIMOQVIVIXIT /5


ANNLXXBMMEMORIAMP
Aeli(o) Nepos et / Dasas Abbo/nis (filii) patri caris/simo qui vixit /5 ann(os) LXX b(ene)
m(erenti) memoriam p(osuerunt)
Elije Nepos i Dasas Abonis, sinovi najdražem ocu koji je živio 70 godina, zaslužnom u
sjećanje postaviše

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

AELINEPOS Elije Nepos Aelius -

DASASARBO/NIS Dasas Arbonis Domorodačko porijeklo Brat Elija Neposa

PATRI - Domorodačko porijeklo Otac Elija Neposa i Dasasa

93
Slika 47. Slika 48.
Preuzeto iz Patsch, 1894 A:766, sl. 2 Preuzeto iz Sergejevski, 1951:Tbl. II, sl. 1

48.
CIL III, 13983
Donja Pecka, Mrkonjić Grad
Literatura: Patsch, 1894 A:765, sl. 1; Imamović, 1977:352 - 353, sl. 77; Bojanovski,
1988:285, fus. 6 – 286, Mesihović, 2011, 322-323

I O VI OP / MAXI MO Iov(i)
Op(timo) / Maximo Jupiteru,
Najboljem, Najvećem Jupiteru

Slika 49.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:353, sl.77

94
49.
CIL III, 14976
Carevac, Pecka, Mrkonjić Grad
Literatura : Patsch, 1895:581 – 582, sl. 14; Bojanovski, 1988:272; 291,
Mesihović, 2011:323

MEMORI / LX•AVR / VSNSEME


] memori[ae def(unctae)] / [ann(orum)] LX Aur[elius] / […]us [i]n se me[renti f(ecit)]

Sječanje na pokojnog koji je živio 60 godina, Aurelije sin? Zaslužnom postavi

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

Aur[elius] Aurelije Aurelius- -

Slika 50.
Preuzeto iz
Mesihović,
2011:323, sl.
3.3.14

95
50.
AE 1975, 0677. (B)
Gromile, Šipovo
Literatura : Bojanovski, 1974 A:347 – 350, Tbl. I; Isto, 1988:289, fus. 15,
Mesihović, 2011:324

OLLINI / VG SAC• / VREL•VE/ VS•DEC• /5 COH•III A / ITERATA / STATIONE // L


P
[Ap]ollini / [A]ug(usto) sac(rum) / [- A]urel(ius) Ve/[r]us dec(urio) [eq(uitum)] /5
coh(ortis) III A[lp(inorum)] / iterata / statione // l(ibens) p(osuit)
Uzvišenom Apolonu, Svetom, Aurelije Ver, dekurion konjice 3. Alpske kohorte …. rado
postavi.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

VREL•VE/ VS Aurelije Ver Aurelius -

51.
ILJug III, 1624.
Šipovo
Literatura : Sergejevski, 1926:157 - 158, sl. 2; Imamović, 1977:384 – 385, sl. 132;
Bojanovski, 1988:290 -291, Mesihović, 2011:325

NERVA / SACR•EX VO / L PVBLICIVS / TELESPHOV /5 V•S•L•M


[Mi]nerva[e] / sacr(um) ex vo(to) / L(ucius) Publicius / Telespho[r]u[s] /5 v(otum)
s(olvit) l(ibens) m(erito)
Minervi, svetoj, Lucije Publicije Telesfor, zavjet učini rado zasluženoj

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

L PVBLICIVS / TELESPHOV Lucije Publicije Telesfor Publicius Moguće grčko – orijentalnog


porijekla

96
Slika 51.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:385, sl. 132
52.
ILJug III, 1623.
Šipovo
Literatura : Patsch, 1910:186, br.1; Imamović, 1977:354 – 355, sl. 79

IOM
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / [
Jupiteru, Najboljem, Najvećem

Slika 52.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:355, sl. 79

97
53.
ILJug III, 1625
Šipovo
Literatura : Patsch, 1910:186, br. 2, sl. 7; Bojanovski, 1974:109, fus. 326; Imamović,
1977:462 – 463, sl. 251; Mesihović, 2011:326-327

SEX•IVL / GRACI / LIS•V•S


// Sex(tus) Iul(ius) / Graci/lis v(otum) s(olvit)
Sekst Julije Gracil zavjet učini

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

SEX•IVL / GRACI Sekst Julije Gracil Iulius -

Slika 53.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:463, sl. 251

98
54.
ILJug III, 1626.
Crkvina, Šipovo
1931. god.
Literatura : Sergejevski, 1938:102, br. 6; Imamović, 1977:426 – 427, sl. 195; Bojanovski,
1988:290, Mesihović, 2011:327

GVSTO•ET / SA
[--- Au]gusto et [---] / sa[crum ---]
Uzvišenom i svetom...

Slika 54.
Slika preuzeta iz Imamović, 1977:427, sl. 195

55.
ILJug III,1627.
Gromile, Šipovo
1913. god.
Literatura : Sergejevski, 1926:155 - 157, sl. 1; Bojanovski, 1974:109, fus. 321; Isto, 1974
A:354, Tbl. VI; Isto, 1988:289 – 290, fus. 19,
Mesihović, 2011:328-329

C•MINICIO / L•FILIO•PAP•/ FVNDANO VII/ VIR•EPVLONVM•TRIB /5 LEG VII


FVLMINATAE/ QVAESTORI•TRIBVNO / EBIS PRAETORI•LEG / POLLINARIS /
PIAE /10 VR
C(aio) Minicio / L(ucii) filio Pap(iria) / Fundano VII/vir(o) epulonum trib(uno) /5
leg(ionis) VII (= XII) Fulminatae / quaestori tribuno / [pl]ebis praetori leg(ato) /
[leg(ionis) XV A]pollinaris / [---]piae[---] /10 [fidelis ---c]ur[atori

99
Gaj Minicije Lucie sin Paparie Fundana VII ?? tribun, legije VII kao i kvestor narodni
tribun, pretor legat Legije XV Apolinaris ??? vjerni skrbnik?

Spomenik je podignut u čast Gaja Minicija Fundana, konzula za 107. god. n. e. i legatu
XV. Legije Apolinaris. Nejasno je u kojem se kontekstu nalazi spomenut Minicije
Fundan i radi čega mu se podiže spomenik u okolici današnjeg Šipova. Možda je bio
patron određene zajednice ili familije koja se nalazila ili prebivala.219

Slika 55.
Preuzeto iz Sergejevski, 1926:155, sl. 1

219
Mesihović, 2011:328-329
100
56.
ILJug III,1628. (B)
Šipovo
1906. god.
Literatura : Patsch, 1910:186 -187, sl. 8; Isto, 1912:141, sl. 66, Mesihović, 2011:330

D M / TERTVLLAE / INFELICES / SIMAE DEF/5VNCE ANO/RVM XII / PL M


D(is) M(anibus) / Tertullae / infelices/simae(!) def/5unct(a)e an(n)o/rum XII / pl(us)
m(inus)
Bogovima Manima, Tertuli nesretnoj, preminuloj godina 12 više – manje

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

TERTVLLAE Tertula Domorodačko porijeklo Djevojčica umrla u 12. godini

Slika 56.
Slika preuzeta iz Patsch, 1910:186, sl.8

101
57.
ILJug III,1629
Šipovo
1906

Literatura : Patsch, 1910:137, br. 4, sl. 9; Isto, 1912:141-142, br. 4, sl. 67; Bojanovski,
1974:109, fus. 326, mesihović, 2011:330-331

M / M I / VIV
[D(is)] M(anibus) / [---]M[arcus????] I[ulius???] / [---]viv[

Bogovima Manima --- Marko Julije??? ---živio?

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

M I??? Marko Julije??? Iulius??? -

Slika 57.
Slika preuzeta iz Patsch, 1910:137, sl.9
58.
ILJug III,1630
Šipovo
1906. god.
Literatura : Patsch, 1910:137 - 138, br. 7, sl. 12, Mesihović, 2011:331-332

Iulius / sum cum/suetus(!) po/pulo me/ssem ar/bor[um] / [

Julije sam sa navikao! ljudi žetve stabla


102
Slika 58.
Slika preuzeta iz Patsch, 1910:188,sl.12

Spomenik sa kojega potiće ovaj fragment je sadržavao kalendar u kojem su mjeseci


prikazani slikovito.

59.
CIL III, 13237 add. p. 2270
Crkvina, Šipovo
Literatura : Truhelka, 1892 A:318 – 319, sl. 6; Patsch, 1910:185; Isto, 1912:139-140;
Sergejevski, 1952:43-46; tab. 1; sl. 1., Mesihović, 2011:332-333

FFL APOLLINARI ET HONORIO FILIIS CARISSI / ET FRONTINO FRATRI ET


MAXIME MATRI
FFll(avis) Apollinari et Honorio filiis carissi[mis] / et Frontino fratri et Maxim(a)e matri
[---?] / [
Flavijima Apolinaru i Honoriju sinovima najdražima i Frontinu bratu i Maksimi majci…

Sačuvani oblik Ime osobe nomen Informacije


na natpisu

FFL APOLLINARI Flavije Apolinar Flavius Sin dedikanta

FFL HONORIO Flavije Honorije Flavius Sin dedikanta

FRONTINO Frontin Flavius Brat dedikanta

MAXIME Maksima Nepoznato Majka dedikanta

- - Flavius Dedikant spomenika

103
Slika 59.
Slika preuzeta iz Truhelka, 1892 A:sl. 5

60.
CIL III, 13982. = AE 1975, 0676.
Sarići, Šipovo
Literatura : Truhelka, 1892 A:319 – 320; Patsch, 1894 A:768 – 769, sl. 4; Isto, 1910:185;
Isto, 1912:140; Bojanovski, 1974:109, fus. 325; Isto, 1974 A:352-353, sl. 1.; Isto,
1988:287 – 288, fus. 3, Mesihović, 2011:334

LLV / RI•/ MAE•ET• / NTISSIMAE /5 IVAE / VERVNT / D•D D•


]L(?)LV /[mat]ri / [opti]mae et / [pie]ntissimae /5 [v]ivae / [pos]uerunt /[l(ocus)] d(atus)
d(ecreto) d(ecurionum)220

220
Iako dosta fragmentaran ovaj natpisi ukazuje na postojanje jedne municipalne institucije– Vijeća
dekuriona.
104
L?Ri majci najboljoj i najljubaznijoj živoj podići je dao na ovom mjestu dekretom
dekuriona.
Sačuvani oblik Ime osobe nomen Informacije

na natpisu

LLV / RI??? - Nepoznato Majka dedikanta???

- - Nepoznato Dedikant spomenika

61.
ILJug III, 1662.
Srijeda, Gornji Ribnik
1828. god.
Literatura : Sergejevski, 1928:92 – 94, Tbl. I, sl. 3; Bojanovski, 1988:285,
Mesihović, 2011, 334-335

O• POS.... ΓAT / IOVINI..... O / IIOII....... SMACXI / MIAN...... OO..OCCA /5 SVSESI


NM SCLI / AVITAC .... MIT / IIII F..... PM.... / ..... SV C VISSIM / VXOR OVICIS
/10 MIEI IVI /.....
/ o[-]pos[---]tat / iovini[---]o / ioi[---]S Macxi/5mian(!) oo[-]occa/susesi n(?) M[a]scli
/ Avita c[---]mit / iiii[---] fpm[---] / [---] su c[---]vissim / uxor [---]ovicis /10 [---]miei[-
--]ivi / [
??? ??? Maksimijan! ??? Avita ???

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MACXI / MIAN Maksimijan Nepoznato -

AVITA Avita Nepoznato -

VXOR - Nepoznato Supruga možda dedikanta


spomenika

105
Slika 60.
Slika preuzeta iz Sergejevski, 1928:Tbl. I, sl. 3

10.2. EPIGRAFSKISPOMENICI NA KOJIMA SE POJAVLJUJE


ETNIČKO IME MEZEJA

1.
CIL IX, 2564
Boiano
Bovianum Undecimanorum, Samnium
Literatura : Patsch, 1896:134-135; Isto, 1898:362-364; Bojanovski, 1988:61, fus. 31; 147,
fus. 18; 267, Mesihović, 2011:304

RI•VESPASIA / MAX•TRIB•POTES / N•VII•IMP•XIIII•P•P•C / …….EX TESTAM /


5• MARCELLI•7•LEG•XI•CL / AEF•CIVITATIS•MAEZE /
IATIVM•PRAEF•CHOR•III•ALP / MANORVM•II•VIR•I•D•QVINQV / ONI
COLONIAE

106
[Imp(eratori) Caesa]ri Vespasia[no] / [Aug(usto) pont(ifici)] max(imo) trib(unicia)
potes[t(ate) VI] / [co(n)s(uli) VI desig]n(ato) VII imp(eratori) XIIII p(atri) p(atriae)
c[ens(ori)] / ex testam[ent(o)] /5 [...] Marcelli 7(centurionis) leg(ionis) XI Cl[aud(iae)] /
[pr]aef(ecti) civitatis Maeze[iorum] / [...]iatium praef(ecti) c(o)hor(tis) III Alp[inor(um)]
/ [...]manorum IIvir(i) i(ure) d(icundo) quinqu[enn(alis)] / [patr]oni coloniae

Slika 61. : rekonstrukcija teksta po Patschu, 1898:363

Imperatoru, Cezaru Vespazijanu Augustu, vrhovnom svećeniku, tribunske vlasti 6.


godina, izabranom konzulu 7. put, imperatoru 14. put, ocu domovine, cenzoru,...
testamentom... Marcel, centurion XI. Legije Klaudiju, Vjerne i Odane,... prefekt civitas
Mezeja i civitas Dezitijata, prefekt 3. Alpske kohorte i civitas Melkumana, duovir iure
dicundo, kvinkenales, patron kolonije...

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

MARCELL Marcel - .-

2.
CIL XVI, 14 = CIL III, p 850 (p 1959)
Solin
Salona
Literatura : Patsch, 1898:359; Bojanovski, 1988:269 – 270, fus. 19- 20,
Mesihović, 2011:306

107
Imp(erator) Caesar Vespasianus Aug(ustus) pont(ifex) / max(imus) tr(ibunicia)
pot(estate) II imp(erator) VI p(ater) p(atriae) co(n)s(ul) III desig(natus) / IIII
veteranis qui militaverunt in / classe Ravennate sub Sex(to) Lucilio Basso / qui sena
et vicena stipendia aut plura / meruerunt et sunt deducti in Panno/niam quorum nomina
subscripta
/ sunt ipsis liberis posterisque eorum / civitatem dedit et conubium cum // uxoribus quas
tunc habuissent cum / est civitas i(i)s data aut siqui caelibes / essent cum iis quas postea
duxissen<t=I> / dumtaxat singuli{s} singulas Non(is) April(ibus) / Caesare Aug(usti)
f(ilio) Domitiano Cn(aeo) Pedio Casco co(n)s(ulibus) / Platori Veneti f(ilio) centurioni
Maezeio / descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae in Capitolio
ad / aram gentis Iuliae de foras podio sinisteriore / tab(ula) I pag(ina) II loc(o) XXXXIIII
// Imp(erator) Caesar Vespasianus Aug(ustus) pont(ifex) / max(imus) tr(ibunicia)
pot(estate) II imp(erator) VI p(ater) p(atriae) co(n)s(ul) III desig(natus) / IIII
veterani(s) qui militaverunt in / classe Ravennate sub Sex(to) Lucilio / Basso qui sena
et vicena stipendia / aut plura meruerunt et sunt de/ducti in Pannoniam quorum
no/mina subscripta sunt ipsis libe/ris posterisque eorum civitatem / dedit et
conubium cum uxoribus / quas tunc habuissent cum / est civi/tas iis data aut siqui
caelibes essent / cum iis quas postea duxissent dum/taxat singuli{s} singulas Non(is)
April(ibus) / Caesare Aug(usti) f(ilio) Domitiano Cn(aeo) Pedio Casco co(n)s(ulibus)
/ Platori Veneti f(ilio) centurioni / Maezeio / descriptum et recognitum ex tabula / aenea
quae fixa est Romae in
/ Capitolio ad aram gentis Iuliae de / foras podio sinisteriore tab(ula) I / pag(ina)
II loc(o) XXXXIIII // T(iti) Iuli Rufi Salonit(ani) eq(uitis) R(omanis) / P(ubli) Vibi
Maximi Epitaur(i) eq(uitis) R(omani) / T(iti) Fani Celeris Iadestin(i) dec(urionis) /
C(ai) Marci Proculi Iadestin(i) dec(urionis) / P(ubli) Caetenni Clementis Salon(itani) /
P(ubli) Luri Moderati Risinitan(i) / Q(uinti) Poblici Crescentis Iadest(ini)

Imperatoru Cezaru Vespazijanu Augustu, vrhovnom svećeniku, tribunske moći 2 puta,


imperator, otac domovine, konzul 2 puta izabran, 4 puta veteranima i vojnicima u službi
Ravenske flote pod Sekstom Lucijem Bastom, koji su 26 godina usluge i više bili poslani
na put u Panoniju, imena su dole potpisana, njima, djeci i potomcima daje, građanstvo i
pravo zakonitog braka sa suprugama koje su tada imali ili ako su bili samci sa onima koje
su poslije doveli, naravno pojedini sa pojedinim Cezara Augusta sina Domicijana Gneja
Pedia Casca konzula, Plator Veneti centurion, sin Mezeja, časno otpušten iz vojske
potpisano i ovjereno sa bakarne ploče koja je pričvrćena na Kapitolu u Rimu, za vrijeme
roda Julija na pobjedničkom postolju, tabla 1, 2. strana na mjestu 44, Imperator Cezar
Vespazijan August, vrhovni svećenik, tribunske moći 2 puta, Imperator 6 puta, otac
domovine, biran za konzula 3 puta, 4 puta veteranima i vojnicima u službi u službi
Ravenske flote pod Sekstom Lucijem Bastom koji su odslužili 26 godina više bili poslani
na put u Panoniju, imena su dole potpisana, njima, djeci i potomcima daje, građanstvo i
pravo zakonitog braka sa suprugama koje su tada imali ili ako su bili samci sa onima koje
su poslije doveli, naravno pojedini sa pojedinim Cezara Augusta sina DomicijanaGneja
Pedia Casca konzula, Plator Veneti centurion, sin Mezeja, časno otpušten iz vojske
potpisano i ovjereno sa bakarne ploče koja je pričvrćena na Kapitolu u Rimu, za vrijeme
roda Julija na pobjedničkom postolju, tabla 1, 2. Strana na mjestu 44., Tit Jilije Rufus
108
Salonitanski konjanik rimski, Publije Maximus Vibi Epitauri rimski vitez, Tit Fani Celeris
Jedestin kapetan, Gaj Marko Prokuli Jedestin kapetan, Publi Kaetan Klement salonitanac,
Publi Luri Moderir Risintan, 5 Publija i rastućih Jadestina.

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

Plator Plator - Domorodačkog porijekla

Veneti Venet - Otac Platora

3.
CIL III, 6383
Salona
Literatura : Bojanovski, 1988:266, fus. 1; 272, fus. 39,
Mesihović,2011:307

L(ucius) Trebius L(uci) f(ilius) / Exoratus ann(orum) XII / L(ucius) Trebius Veter pat(er)
/ Pieris hunc titulum / posuit matercula / nato erepto a fa/to finibus Maezeis / nunc
siqu(i)d manes / sapiunt in mollibus um/bris conprecor ut ma/tris sit tibi gratus honos /
Coelia Pieris filio / et vi{i}ro posuit

Lucije Trebije Eksorat sin živio 12 godina, Lucije Trebije Veter Pier otac, ovaj naslov
postavi sa majkom rođen, a sudbina postavi Mezeju sada, šta god duhovi smislili i
lagane sjene smišljen za majku je čast Koeliju Pieris, sinu postavi

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

L(ucius) Trebius Exoratus Lucije Trebije Eksorat Trebius Dječak star 12 godina

L(ucius) Trebius Veter Pieris Lucije Trebije Veter Pier Trebius Otac L.T. Eksorata

Coelia Koelija - Majka L.T.Eksorata

4.
CIL VIII, 9377 (p 1983)
Caesarea, provincia Mauretania Caesariensis
Literatura : Bojanovski, 1988:266, fus. 1; 271, Mesihović, 2011:307-308

109
DAZAS SCENI F MA /IVS EQVES COH VI DELMA/TARVM TVRMA LICCONIS /
ANNORVM XXVII STIPENDIORVM X
Dazas Sceni f(ilius) Ma[eze]/ius eques coh(ortis) VI Delma/tarum turma Licconis /
annorum XXVII stipendiorum X
Dazas, sin Skena, Mezej, konjanik 6. Dalmatinske kohorte, turma Likonija, godina 27, u
službi 10 godina.

Sačuvani oblik na natpisu Ime osobe Nomen Informacije


DAZAS Dasas - Domorodačkog porijekla

SCENI Sken - Domorodačkog porijekla

Pored službe u mornarici, Mezeji su bili vrlo aktivni i u auksilijarnim jedinicama


stacioniranim širom Imperije.

5.
CIL VIII, 9384
Caesarea, provincia Mauretania Caesariensis
Literatura : Patsch, 1898:359; Bojanovski, 1988:266, fus. 1; 271, Mesihović, 2011:308

LICCAIVS CARVI F NATIONE MA/EZEIVS EQVES COH VII DELMA/TARVM


VIXIT ANNIS XXX
Liccaius Carvi f(ilius) natione Ma/ezeius eques coh(ortis) VII Delma/tarum vixit annis
XXX
Likaj, sin Karva, mezejske nacije, konjanik 7. Dalmatinske kohorte, živio godina 30.
Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije

na natpisu

LICCAIVS Likaj - Domorodačkog porijekla

CARVI Karv - Domorodačkog porijekla

6.
CIL XIII, 7581 (4, p 128) Wiesbadenn Aquae Mattiacorum, provincia Germania superior

Literatura : Patsch, 1910:180; Bojanovski, 1988:266, fus. 1; 271, Mesihović,2011:308-309


110
DASSIVS DA/ETORIS FIL / MAESEIVS / MIL COH V /5 DELMATARVM / AN
XXXV STI / XVI H S E
Dassius Da/etoris fil(ius) / Maeseius / mil(es) coh(ortis) V /5 Delmatarum / an(norum)
XXXV sti(pendiorum) / XVI h(ic) s(itus) e(st)
Dasije, sin Detora, Mezej, vojnik 5. Dalmatinske kohorte, godina 35., u službi 16 godina,
na ovom mjestu je.
Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije
na natpisu

DASSIVS Dasij - Domorodačkog porijekla

DA/ETORIS Detor - Domorodačkog porijekla

7.
ILJug III, 1927
Hardomilje, Ljubuški
Literatura : Patsch, 1910:180.; Isto, 1912:133, fig. 61; Bojanovski, 1988:266, fus. 1,
Mesihović:2011:309-310

IVS BASTARNI / MO MAEZAEVS / S COH I BELGARVM 7 / ITVTI SIG ANNO /5


STIP XV F I CVRA/ VALERIVS MAXI/ VS HERES
[Das]sius Bastarni / [f(ilius) do]mo Maezaeus / [mile]s coh(ortis) I Belgarum 7
(centurion) / [Rest]ituti sig(nifer) annor(um) /5 [---] stip(endiorum) XV t(estamento)
f(ieri) i(ussit) curav/[it] Valerius Maxi/[min]us heres
Dasius sin Bastarna, rodom Mezej, vojnik 1. Belgijske kohorte, centurion, signifer,
godina.... u službi 15 godina ....testamentom je odredio da se podigne spomenik, a za to
se pobrinuo Valerije Maksim nasljednik

Sačuvani oblik Ime osobe Nomen Informacije


na natpisu

IVS Dasij - Domorodačkog porijekla

BASTARNI Bastarn - Domorodačkog porijekla

VALERIVS MAXI/ VS Valerij Maksim - -

111
Slika 62.
Slika Nedim Mehić

Miljokazi :

Literatura: Mesihović, 2011:365

a) CIL III, 13334, Lanište, Ključ : LXVI[II]


b) CIL III, 13335, Kopjenica, Ključ : Ti(berius) C[l]a[udius Imp(erator)] / Caesar
Aug[u]stus / Germanic[u]s / pont(ifex) max(imus) tr(ibunicia) po[t(estate)] VII /5
imp(erator) XIIII c[o(n)s(ul) I]III p(ater) pa(triae) / cen[s]or / LXIX
Ovaj miljokaz potvrđuje da je kroz mezejsko područje rimska cesta prošla 47/48 god. n.
e., za vladavine cara Klaudije (vl. 41. – 54. god. n. e.)

112
11. ANALIZA EPIGRAFSKIH SPOMENIKA NA PROSTORU MEZEJA

Epigrafski spomenici u radu su poslužili kao vrijedan izvor, ali sami po sebi nisu tema
rada, tako da je u pitnju zbirna analiza epigrafskih spomenika. Na području koje su naseljavali
Mezeji do sada je otkriveno oko 78 osobnosti i van matične teritorije 14. Najviše je sa
nepoznatim genitilnim imenom ( 19= 24,3% ), državnih, vojnih i rudarskih službenika
evidentirano ukupno 18 (23%), a tu možemo uključujući i centuriona arbitra Koelija sa
natpisa CIL III, 9864a i konzula Fundana sa natpisa ILJug III,1627.
Državnih rudarskih službenika je bilo 16 (20,5 %), dok je osoba sa carskim gentilnim
imenom evidentirano 23 ( 29,4 % ). Evidentirana su i 14 osoba sa domorodačkim imenima,
šest oslobođenika, 3 osobe grčko-orijentalnog porijekla. Zanimljiv je i spomenik iz jajačkog
područja ILJug I, 149, gdje se nailazi i na jednog Jevreja. Hebrejsko i aramejsko ime
Iose/Jose je etimološki povezano sa hebrejskim Yosef, odnosno Josip, Josif i Jusuf, i bilo je
vrlo popularno u Mišnaik/Mishnah i Talmudskom periodima. Ime Yosef/Josip/Josif/Jusuf se
može prevesti kao “Bog je povećao/dodaje”. Ako je Joses jevrejskog porijekla, onda bi ovo
bio najraniji Jevrej (bar po porijeklu) koji se poznaje po imenu na prostoru današnje Bosne i
Hercegovine. Zanimljivo je da Joses spomenik diže posvećujući ga Bogovima Manima, a ne
u skladu sa abrahamističkim vjerovanjima, što je rezultat činjenice da on živi, vjerojatno
sam, u jednoj sredini koja je potpuno nejevrejska i samim tim se morao prilagođavati. Kada
se sagledaju spomenici vidi se da je najviše muškaraca i to 64, dok je prepoznato 12 žena i
dvije djevojčice. Od osoba, imena koja su poznata sa epigrafskih spomenika, koji su živjeli na
područiju koje su naseljavali Mezeji njih:
14 osoba je sa domorodačkim imenom, 20 ih je sa nepoznatim ili teško prepoznatljivim
genitalnim imenom, 3 osobe imaju julijevsko genitilno ime, 7 osoba je sa flavijevskim
gentilnim imenom, 6 osoba je sa elijevskim gentilnim imenom, 10 osoba je sa aurelijevskim
gentilnim imenom, 4 osobe su sa ulpijevskim gentilnim imenom, 8 osoba ima druga gentilna
imena, 3 osobe su sa grčkim imenom, 18 osoba su državni funkcioneri i službenici rudnika, 1
osoba je možda jevrejskog porijekla.
Na osnovi prezentiranog najviše je nosilaca carskih gentilnih imena (29 =29, 5 %),
od čega najviše ima osoba sa aurelijevskim imenom (8 = 8, 1 %). Rudnički pojas od Japre do
Ljubije je bio uzrokom i pojave znatnog broja stranaca, koji u natpisima dominiraju upravo
na ovom rudničkom pojasu od Japre do Ljubije. U rodnom pogledu veliku većinu opet
113
zauzimaju muškarci sa 76 osobnosti (od čega je jedan dječak sigurno mlađi od 15 godina) u
odnosu prema 13 žena (od čega su sigurno dvije djevojčice. Veliki debalans u rodnom
prezentiranju na natpisima je rezultat velikog broja natpisa koje postavljaju državni
funkcioneri i službenici, koji su u rimsko doba uvijek samo muškarci. Tamo gdje je
slabije prisustvo državnih funkcionera, rodni debalas je znatno manji. Na osnovu podataka sa
spomenika, vidljivo je da je najviše nosilaca carskih genitilnih imena ( 29 = 29,5 % ), od čega
najviše ima osoba sa aurelijavskim imenom ( 8 = 8,1%), ipak je to niži procenat nosilaca
aurelijevskog gentilnog imena u odnosu na druga područija. Rudnički pojas od Japre do
Ljubije je uzrok pojave znatnog broja stranaca, koji u natpisima na spomenicima dominiraju u
ovom području. U rodnom pogledu dominiraju muškarci, ali to je rezultat velikog broja natpisa
koje postavljaju državni funkcioneri i službenici, koji su u rimsko doba uvjek muškarci. Što se
tiče same građe preovladavaju votivni spomenici, od ukupno 68 spomenika njih oko 40 su
votivni. Posvećeni su u najvećoj mjeri Bogovima Manima (Dis Manibus), Majci Zemlji
(božanstvo Terra Mater), veliki broj spomenika je posvećen i Jupiteru (sa formulom Iuppiter
Optimus Maximus), Sedatu, Silvanu... ove spomenike su dizali rudarski službenici, koji su se
na taj način zahvaljivali.

114
Tabelarni prikaz i grafikon
- onomastika -

I. II. III. IV. V VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.


Oblast

Total

MiVMT 14 10 - - - - - 3 - 1 - - -

Mez. 78 4 3 5 3 4 8 4 3 19 6 1 18

Legenda :

I. Domorodačko porijeklo MiVMT – Mezejsko ime van mezejske teritorije


Mez. – Mezejsko područije
II. Julijevci

III. Flavijevci

IV. Ulpijevci

V. Elijevci

VI. Aurelijevci

VII. Druga gentilna imena

VIII. Grčka, helenizirana i orijentalna imena

IX. Nepoznato

X. Oslobođenici

XI. Jevrejska imena

XII. Državni funkcioneri i službenic


i (uključujući i rudarske službenike,
centuriona arbitra i konzula Fundana).

Tabelarni prikaz i grafikon


- rodni i starosni odnosi -

Viri Pueri Feminae Puellae


Total
Oblast

muškarci dječaci žene djevojčice

MiVMT 14 12 1 1 -

Mez. 78 64 - 12 2

115
Na nekim spomenicima se pojavljuje i etničko ime Mezeja, na njih 7, a to su Mezeji
koji su služili u vojsci. Sa spomenika možemo pratiti i proces romanizacije, odnosno
prihvatanja rimskog građanstva od strane drugih naroda, te širenje rimskog imena na daleke
prostore tada poznatog svijeta. Romanizacija je igrala značajnu ulogu u kulturno -
historijskom procesu jer je „biti Rimljanin“ sa sobom donosilo neke prednosti i olakšice
kojima je veliki broj ljudi, kada bi stekao uslove za takvo nešto, težio. Romanizacija je
historijska pojava koja se manifestuje na dva pravca, tj. pravno - politička romanizacija i
kulturološka romanizacija, koja je podrazumijevala prihvatanje tekovina mediteranske
kulture, načina života, latinskog jezika, rimske historije i tradicije.
Pravno – politička romanizacija predstavlja proces primanja rimskog građanstva od
strane peregrina, i zbog ovog dvojakog procesa, romanizacija je jedan od najvažnijih pratećih
fenomena rimske historije.221
Osoba koja je postajala rimskim građaninom, dobila bi odgovarajuće rimsko ime, nije se
morala odreći svog starog imena što je bio slučaj sa prvim generacijama, ali već kasnije se
postepeno odriču svojih starih imena i prihvataju nova rimska imena. U službenim
dokumentima i zapisima, kao i na epigrafskim spomenicima, ime rimskog građanina je
uključivalo praenomen i nomen, a slijedila ga je filijacija (ime oca u genitivu), naziv tribusa
ili naroda kojem je pojedinac pripadao te kognomen i agnomen (ukoliko ih je pojedinac
imao).222 Dakle, proces prihvatanja rimske kulture i tradicije je spor proces koji je tekao dugi
niz godina ako se uzme u obzir da on na prostoru bosanskohercegovačke Dalmacije počinje sa
carem Augustom i završava sa carem Karakalom. Na osnovu epigrafskih spomenika
navedenih u radu, primjećuje se proces prihvatanja rimskih imena među vojnicima, jer su
zapravo vojnici ti koji su možda i najviše doprinosili širenju rimske kulture s obzirom na to da
su naseljavali daleke prostore i na taj način doprinosili procesu romanizacije stanovništva.
Kulturno - historijski razvoj i proces romanizacije značajnu ulogu je imao i u duhovnoj
komponenti, jer je ilirski narod dugo vremena vezan svojim božanstvima te nije bilo
jednostavno da se primi neko novo „uvezeno“ božanstvo. Nakon dugotrajne vojne službe,
promjene su ipak bile vidljive. I dalje su se poštovali stari kultovi Silvana, ali u nešto
drugačijem obliku što se manifestuje kroz intepretatio Romana, gdje su poistovjećivana ilirska
božanstva sa italskim. Dakle, stoljećima prije nego su Rimljani naselili prostor Balkana, Iliri

221
Mesihović, 2011, 777.
222
Mesihović, 2011, 964 – 965.
116
su imali svoja autohtona božanstva koja nažalost zbog nedostatka literarnih izvora nisu u
potpunosti poznata. Proces interpretatio Romana se dešavao spontano i nije nametan od
strane rimske države.
Koliko se zna iz izvora prvi je Mezeje počeo novačiti car Klaudije. Dokaz imamo na
vjerovatno vojnoj diplomi CIL XVI, 14. Ovaj natpis sa datacijom od 5. IV. 71. god. n. e.
navodi podatak o Platoru, sinu Veneta, koji je časno otpušten iz ratne mornarice, ravenske
flote u rangu centuriona. Pošto je Plator poslije 26 godina otpušten iz služe to znači da je već za
prvih godina Klaudijeve223 vlasti unovačen. On potvrđuje prisustvo Mezeja, pripadnika jednog
kontinentalnog ilirskog naroda i u mornaričkoj službi. Kod Platora možemo vidjeti kako je
vojnička služba uticala na njega. On se nakon otpuštanja iz vojske nije vratio u svoj kraj, već
se naselio u glavnom gradu svoje provincije. Ovo samo pokazuje kako je vojska uticala i na
stanovnike, koji su primali običaje i religiju i sve je to uticalo na proces romanizacije. Civitat
je dobio od cara Vespazijana nakon što je otpušten iz vojske, za sebe i za svoju obitelj. Ovo
svakako nije bio i jedini osamljeni slučaj uspjeha jednog Mezeja u rimskoj vojnoj službi, ali je
nama jedini ostao zabilježen.

Prvi Mezeji s civitetom se javljaju u vrijeme cara Hadrijana. U Hadrijanovo vrijeme


počeli su služiti i u augzilijarnim jedinicama u domovini, kao, na primjer, Dassius Bastarni f.
domo Maezaeus, miles coh. I Belg{arum). Sva je prilika da je s Hadrijanovom politikom
davanja građanskih prava nastavio i Marko Aurelije, ali čini se da je najveći dio stanovništva
ta prava stekao tek dekretom iz 212. g. Većina domorodaca imala je peregrinski status još u
drugoj polovici 2. st., a o njihovoj konzervativnosti i održavanju domaćih običaja najbolje
govore antroponimi: Carvus, Daetor, Das{s)ius, Dazas, Liccaius, Plator, Scemis, Venetus,
eventualno i Bastarnus, sve imena poznata i kod Delmata, ali i kod Panonaca.224 Razlog što
slabije poznajemo prilike kod Mezeja je mali broj natpisa na nadgrobnim i votivnim
spomenicima domaćih ljudi. Oni su zbilja rijetki, a razlog se može tražiti u slaboj pismenosti,
propadanje nadgrobnih spomenika (lošija kvaliteta kamena) i sporije uključivanje u proces
romanizacije.
Sa spomenika možemo pratiti i društveno političke promjene, to jeste organizaciju
Mezeja, u vrijeme rimske uprave. U prijelazno vrijeme oni su sačinjavali jedinstven civitas,

223
Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus, car od 41. do 54.
224
Bojanovski, 1988,270.
117
pod nadzorom vojnog prefekta. To nam je poznato sa spomenika CIL IX 2564.225 Na tom
natpisu iz Samniuma se nalazi epigrafski dokaz o postojanju mezejske peregrinske civitas.
Riječ je o natpisu izvjesnog Marcela (Marcellus), legionara i centuriona XI. legije (od 42.
godine n. e. sa dodatkom Claudia pia fidelis C.P.F, koji je imala i VII. legija) , stacionirane u
Dalmaciji do 69. godine n. e., pronađenom u Bovianum Undecimanorum- Samnium.226 Sam
natpis je ustvari prilično oštećen i nedostaju mu čitavi dijelovi teksta.
Ono što se može iz sačuvanog dijela teksta sigurno odgonetnuti je da je natpis datiran
po Vespazijanu (najvjerojatnije oko 75. god. n. e.), te da je Marcel, kao centurion XI legije
bio prefekt civitas Mezeja i još jedne civitas, od čijeg imena je ostao očuvan i jasno čitljiv
samo zadnji dio-IATIVM, koji se rekonstruira kao DAESITIATIVM, znači u obliku koji je
identičan onim koji se nalazi na solinskom natpisu. Odmah zatim se spominje ponovo
upravljanje u svojstvu prefekta kohortom III. Alpinorum i još jednom zajednicom od koje je
isto tako ostao sačuvan samo zadnji dio imena-MANORVM, što se isto rekonstruira u
oblik MELCOMANORVM. Da to što Mezeji pripadaju salonitanskom, a Dezitijati
naronitanskom konventu nema veze u vezi Marcelove prefekture dokazuje i to što je on bio
prefekt i Melkumanima, a i to što je Marcel bio prefekt (neka vrsta nadzornika i kontrolora)
auksilijarne III. Alpske konjičke kohorte, koja je možda bila stacionirana na Humcu. U
slučaju natpisa iz Bovianuma mi možemo sa velikom sigurnošću smatrati da njegovi tvorac
i naručilac nisu bili ni etički ni narodnosno ni jezički ( u smislu maternjeg jezika) povezani
sa Mezejima.227
Također sa natpisa228 saznajemo o postojanju jedne municipalne institucije– Vijeća
dekuriona. Samim tim na prostoru Šipova i doline Plive je moguće sa velikom sigurnošću
pretpostaviti postojanje jedne municipalne jedinice.229 Bojanovski pretpostavlja da je
municipij u Šipovu nosio naziv Baloie. Međutim, činjenica je da Pojtingerova karta
spominje pored naselja Baloie, još niz naselja koji bi se mogli smjestiti u mezejsko i

225
[Imp(eratori) Caesa]ri Vespasia[no] / [Aug(usto) pont(ifici)] max(imo) trib(unicia) potes[t(ate) VI]
/ [co(n)s(uli) VI desig]n(ato) VII imp(eratori) XIIII p(atri) p(atriae) c[ens(ori)] / ex testam[ent(o)] /5 [...]
Marcelli 7(centurionis) leg(ionis) XI Cl[aud(iae)] / [pr]aef(ecti) civitatis Maeze[iorum] / [...]iatium
praef(ecti) c(o)hor(tis) III Alp[inor(um)] / [...]manorum IIvir(i) i(ure) d(icundo) quinqu[enn(alis)] / [patr]oni
coloniae CIL IX 2564
226
U Arheološkom leksikonu BiH, Tom I, 1988:33. se potpuno pogrešno navodi da je Marcellus centurio bio
pripadnik VII. legije C.P.F.
227
Mesihović, 2011:304.
228
]L(?)LV /[mat]ri / [opti]mae et / [pie]ntissimae /5 [v]ivae / [pos]uerunt /[l(ocus)] d(atus)
d(ecreto) d(ecurionum)
229
Bojanovski, 1974,108 – 110; 1974 A; 1988, 287 – 292.
118
okolno područje kao što su : Sarute, Indenea, Leusaba, Lamatis.230 Po Truhelki rimsko
naselje u Šipovu bi bilo Sarrite (Sarute), a Patsch u Šipovo locira Pelvu, putnu
stanicu/naselje koje se spominje u Antoninovom Itinerariju.231

Na sedam natpisa, koji su pronađeni van mezejske teritorije, a na kojima se


spominje mezejsko ime detektirano je ukupno 14 osobnosti (bez prefekta Marcela). Od toga
je sigurno deset osoba mezejskog ili nekog drugog domorodačkog porijekla, dok četiri
osobe i prefekt Marcel, najvjerojatnije nisu pripadali, niti bili porijeklom iz mezejske
zajednice. Od 14 detektiranih individualnosti 13 je muškog roda (od čega jedan dječak mlađi
od 15 godina), a jedna je žena.
Natpis ILJug III, 1927 otkriva jedan vrlo zanimljiv detalj. Dasij je sin osobe sa imenom
Bastarn. Pod nazivom Bastarni poznat je jedan narod germanske pripadnosti koji je
naseljavao područje između istočnih Karpata i Dnjepra, znači krajnje sjeveroistočne granice
Balkanskog poluotoka. Da li bi ovo značilo da se jedan Bastarn naselio među Mezeje,
postao pripadnik njihove civitas. Ova mogućnost je vrlo moguća, jer je njegovo ime ustvari
etnonim, što ukazuje da je kao stranac (iako je postao pripadnik mezejske civitas) bio
primarno zvan svojim nazivom svoga etničkog porijekla, a ne pravim osobnim imenom, koje
je bilo germansko i za Mezeje neobično, pa i teško izgovarati. Supruga Bastarna je vrlo
vjerojatno bila Mezejka, dok je njihov sin potpuno identificiran sa mezejskom pripadnošću.
Natpis ukazuje i na otvorenost ilirskih politija, odnosno peregrinskih civitates, za primanjem
i apsorbiranjem stranaca i da ilirski narodi nisu bili zatvorene zajednice zasnovane samo na
genetskom i rodovskom porijeklu.

230
Bojanovski, 1974, 109-110.
231
Truhelka, 1892, A:318 - 320; Patsch, 1894 A,769.
119
12. ZAKLJUČAK

Na osnovu raznih mišljenja autora koji se tiču Dalmacije i Panonije, može se zaključiti
da je ovaj prostor prošao kroz dugotrajan proces. Mezeji su bili jedan od bitnih ilirskih
naroda, kao što se može vidjeti iz njihove brojnosti i područja koje su zauzimali. Oni su bili
također okruženi sa druga dva velika ilirska naroda koja su obilježila razdoblje razvoja
zapadnog Balkana Japodima (Iapodes) i Dezitijatima (Daesitiates), a sigurno da su imali i
kontakta sa Dalmatima (Delmatae). Ovi veliki i brojni narodi su sigurno u međusobnom
odnosu obilježili ovo područje.

Svjedočanstvo o njihovom postojanju pruža ne samo pisana građa, nego i pronađeni i


vidljivi materijalni nalazi na području Mezeja. Postojali su ne samo kao narod, već i kao
politička jedinica, u vremenu kada se rimska vladavina stabilizirala na prostorima zapadnog
Balkana, njihovo ime je stalo zabilježeno u djelima antičkih pisaca i na natpisima.

Mezeji su nesumnjivo pripadali ilirskom kompleksu. Narod koji je nastanjivao današnju


sjeverozapadnu Bosnu, prostor gdje su se razvijali i prostor koji je uslovio njihov razvoj, ka
rudarstvu kao osnovnoj grani privrede kojom su se bavili. Oni su kao zajednica započeli svoj
razvoj i prije željeznog doba. Nasljednici su kulture sa urnama, kulture koja je bila zastupljena
na prostoru koji su naseljavali Mezeji, što je i potvrda njihove bliskosti i sa Panonijom. Ova
kultura će uticati na lokalno stanovništvo, odnosno populaciju koja je tada bila u fazi Predilira
i Protoilira. Uticaj ove kulture je sve do konačnog formiranja ilirskih zajednica u ovom djelu
Dalmacije i u Panoniji, a karakteristika ove kulture je ritual pokapanja. Proces incineracije će
u željeznom dobu zamjeniti inhumacijom, odnosno skeletnim pokapanjem. Zajednica je
razvitak produžila i u željezno doba, a u vremenu od mlađeg željeznog doba, od IV stoljeća
prije nove ere pa u narodnom periodu doživljavaju svoj razvitak i svoje mjesto u historijskim
procesima. Prostor koji su nastanjivali je dovodio do rasprava, ali danas se može tvrditi da su
oni nastanjivali prostor sjeverozapadne Bosne. Osnova mezejske teritorije bila je naslonjena
na tok Sane i srednjeg Vrbasa. Sjeverna granica njihovog teritorija je bila i granica između
Dalmacije i Panonije, to jeste na rječici Vrbanji, pa preko Kozare. Tako bi banjalučko
područije sjeverno od planine Čemernice i Manjače pripadalo Panoniji, a porječje Plive,
srednjeg toka Vrbasa i Sane Dalmaciji Granice teritorija pored ovih sjevernih su se
nastavljale dalje uz rječicu Vrbanju - preko Kozare - i porječje Sane u Unu - prostor Une koja
120
je bila istočna granica Japoda, odnosno zapadna granica Mezeja. Ta granica bi se prirodnom
razdjelnicom nastavila na planinu Grmeč, spuštajući se na izvor Sane, nastavljajući se na
Plivu, odnosno granica se naslanjala na Plivu, što bi bila južna granica područja koje su
nastanjivali Mezeji. Istočna granica je išla na Vrbas, Čemernica i dalje na rječicu Vrbanju.
Ovim bi se dobio zatvoreni krug životnog teritorija Mezeja, koji je bio obilježen prirodnim
granicama, planinama i rijekama. Treba istaći da sjeverna granica predstavlja i granicu
Dalmacije i Panonije, što ne isključuje da je dio Mezeja živio i preko granice, u Panoniji. U
centru teritorija se nalaze Sana i Majdan planina, koji su i obilježili razvoj Mezeja, koji su se
najviše bavili rudarstvom. Narodi s kojima su Mezeji graničili i vjerovatno imali političke i
trgovačke odnose su bili:Japodi( Iapodes), Kolopljani (Colopiani), Oserijati (Oseriates),
Desitijati( Daesitiates), Deuri, Dicioni (Ditiones) i Sardeati (Sardeates).232

Materijalni i pisani izvori su ključ razumjevanja procesa razvitka zajednica, naroda, ljudi
i uslovima života na određenom prostoru. Zahvaljujući antičkim piscima, danas imamo
sačuvanih tragova o ilirskoj historiji, jer nažalost Iliri o sebi nisu ostavili niti jedan poznati
pisani trag. Tu je riječ u početku o grčkim izvorima koji su pisali o Ilirima, a zatim i rimskim
izvorima koji Ilire spominju u svojim djelima o rimskoj historiji i u historiji rimskih
provincija Dalmacije i Panonije. U svim djelima tih antičkih pisaca, oni su nažalost o
Mezejima samo zabilježili po koju riječ, ili ih samo nabrojali u popisu ilirskih naroda. Ali i na
osnovu tih par riječi može se uz pravilnu analizu i metodologiju rekonstruisati dio prošlosti
Mezeja, kako bi dobili što jasniju sliku. Pored pisanih izvora jako su nam bitni i nadgrobni
spomenici, to jeste epigrafski spomenici koji su napravljeni od kamena i na kojima su
isklesane neke od informacija umrle osobe. Na osnovu toga mi možemo spoznati šta je
stanovništvo radilo, koja su božanstva štovali. Postoji i određen broj spomenika koji su
podizani vojnicima, kojima su podizani nakon smrti. Na spomenicima su osnovni podaci,
poput imena poginulog vojnika, imena oca, nekad i porijekla, gdje je služio i godine službe i
jedan ili više nasljednika koji podižu spomenik. Zahvaljujući tim podacima, te poznavanju
rimske historije, može se u određenoj mjeri shvatiti šta se dešavalo.

Mezeji su bili nezavisan narod u ilirskom kompleksu koji se bavio rudarstvom,


trgovinom, poljoprivredom, a svoje neovisno postojanje završavaju dolaskom rimske

232
Mesihović, 2011, slika 1.
121
vladavine, to jeste osvajanjem od strane Rima. Neovisnost Mezeja završava prvi rimski car
Oktavijan August, kada započinje konačno zaposjedanje Balkana. Nakon osvajanja Mezeji su
bili uključeni u jednu oblast sa unutrašnjom autonomijom, peregrinska civitas, koja nije
smirila Mezeje i ostale ilirske narode na zapadnom Balkanu koji su digli ustanak protiv Rima,
koji se pretvorio u rat. Naravno na strani ustanika su učestvovali i Mezeji koji su odigrali
jednu značajnu ulogu na sjeverozapadnom ratištu. Batonov ustanak ili Veliki ilirski rat je
počeo u proljeće 6. godine nove ere, a trajao je do 9. godine nove ere. Mezeji su podnjeli
velike žrtve, prostor koji su naseljivali je bio opustošen još Oktavijanovom kampanjom, koji
je prodro na teritorij Mezeja.

Ovaj rat se pokazao kao dijelnica za dalji razvoj Mezeja, kao i drugih ilirskih naroda,
nakon ovoga rata završava faktički period samostalnog razvoja i autohtonosti, a kreće period
romanizacije. To nije značilo da Mezeji postaju punopravni građani, ali i bez rimskog
građanstva su dali svoj doprinos razvoju na lokalnom nivou, ali i šire. Krajem drugog i
početkom trećeg stoljeća završava proves dobijanja rimskog građanstva, a samim tim prestaje
postojanje mezejske politije, a sa njom i mezejskog naroda koji doživljava asimilaciju od
strane antičkog svijeta i Rimske države. Nakon Batonovog ustanka kreće i razvoj ovog
područja u sklopu rimske države, rudnici doživljavaju unapređenje i dalji razvoj, grade se
putevi i usavršavaju postojeći. Mezeji i njihovi romanizirani potomci učestvuju u razvoju,
odlaze u vojsku. Mezeji su kao i ostali ilirski narodi vezali svoj dalji razvoj za Rim. Oni su
svoje cjelokupno postojanje vezali za prostor sjeverozapadne Bosne. Oni su bili
prepoznatljivi, i u antičkim izvorima, te su sigurno bili u razdoblju svog postojanja značajan
narod. Oni su zajedno sa okolnim narodima uticali na razvitak ovog područja, a zajedno sa
Dezitijatima i ostalim učesnicima Batonovog ustanka su ustali upamćeni i urezani u sjećanje
antičkog svijeta.

Mezeji kao i ostali narodi su polako prihvatali rimsku vlast i kulturu, sama služba u
vojsci im je omagućavala da nakon odsluženja vojnog roka od 25./26. godina, dobiju rimsko
građanstvo i steknu bolje uvjete za sebe i svoje potomke. Prihvatanjem rimskog građanstva
pružala se određenoj osobi prilika za napretkom. Nakon osvajanja Dalmacije i Panonije,
Rimljani su uspostavili svoju administraciju, te je započeo i proces romanizacije, kojom je
zajednica mogla napredovati. Uz romanizaciju je išla i interpretatio romana, odnosno
poistovjećivanje ilirskih domaćih božanstava sa rimskim. Tako je na području Mezeja imamo

122
raznih kultova pored Jupitera, štovan je i Silvan, Sedat, a najviše kult Majke Zemlje,
zaštitnice rudara, te mnogi drugi kultovi.

Ipak prostor koji su naseljavali Mezeji je slabije istražen od ostatka Dalmacije, što nam
pruža poteškoće za što bolje razumjevanje prošlosti.

123
BIBLIOGRAFIJA

Kratice:

 AARCHHUNG publikacija (Epigraphic database Heidelberg)


 AL BiH Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine
 ANU BiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
 ARR Arheološki radovi i rasprave, HAZU (ranije JAZU), Zagreb
 AV Arheološki vesnik
 BzN Beiträge zur Namenforschung
 CBI Centar za Balkanološka ispitivanja (časopis Godišnjak)
 GZM Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
 HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
 JOEAI publikacija (Epigraphic database Heidelberg)
 N.S. Nova serija GZM od 1945. sv. I – VIII; od sv. IX (1954. g.) naziva
se N.S. Arheologija (izdanja Glasnika Zemaljskog muzeja posvećenoarheologiji),
Sarajevo
 PJZ Praistorija jugoslavenskih zemalja, Tom I – V, glavni urednik
Alojz Benac, Sarajevo, ANU BiH, CBI
 VAMZ Vjesnik arheološkog muzeja u Sarajevu

Izvori :

1. Antoninov Itinerarij 1848.: Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, G.


Parthey-M. Pinder, Berlin: F. Nicolai
2. Apijan 1899: Appian, The Foreign Wars, The Illyrian Wars,
http://www.persus.tufts.edu/, bazirano na ed. Appian. The Foreign Wars. Horace
White, New York, The Macmillan company, 1899.
3. Apijan 2005.: Marjeta Šašel Kos, Appian and Illyricum, Situla 43, Narodni muzej
Slovenije, Ljubljana.
124
4. Corpus Inscriptionum Latinarum

5. Kasije Dion 1954-1955.: Dio Cass Roman History in nine Volumes, Earnest Cary,
LCL (2)
6. Plinije Stariji 1855.: Naturalis Historia, English translation of Pliny online: one
complete, by John Bostock and H. T. Riley (1855) at Persus
7. Plinije Stariji 1976.: prijevod Mate Suića u dodatku «Antički pisci» u knjizi «Antički
grad na istočnom Jadranu». Zagreb
8. Ptolomej Klaudije.: Ptolomej Klaudije, Geografija, tekst sa
http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Periods/Roman/Texts/Ptolomey
bazirano na transkriptu Dover editio, 1921, orginalno izdano 1932. od The New York
PublicLibrary, N.Y. sa naslovom: „Geography of claudius Ptolomey“.
9. Strabon 1976. : prijevod Mate Suića u dodatku «Antički pisci» u knjizi «Antički grad
na istočnom Jadranu». Zagreb
10. Strabo 1854.: The Geography of Strabo, H. C. Hamilton, W. Falconer, London, Henry
G. Bohn.
11. Velej Paterkul 1955.: Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, Frederick
W. Shipley, LCL
12. Valej Paterkul 2006.: Gaj Valej Paterkul, Rimska povijest, preveo i priredio Josip
Miklić, Zagreb

Literatura:

1. ARHEOLOŠKI LEKSIKON BIH, Tom (I -III), 1988.: Arheološki leksikon Bosne i


Hercegovine, Tom I- III; Mape 1-4; Sarajevo : Zemaljski muzej
2. ALFÖLDY 1969: Géza Alföldy, Die Personnennamen in der römischen Provinz
Dalmatia, BzN, N.F. Beiheft 4, Heidelberg
3. BASLER 1972/1973: Đuro Basler, Nalazi novca iz predrimskog doba u Japri, GZM,
sveska 27-28, arheologija (1972/1973), 261-271.

125
4. BASLER 1977: Đuro Basler, Rudnici i metalurški pogoni i naselja u dolini Japre,
N.S. Arheologija, sv. XXX/XXXI, 121-215.
5. BENAC 1964: Alojz Benac, Prediliri, Protoiliri i Prailirim Simpozijum o
teritorijalnom i hronološkom razgraničenju Ilira u praistorijsko doba, ANU BiH,
Posebna izdanja IX, CBI 1, 59.- 73
6. BENAC 1987: Alojz Benac, O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u
Jugoslaviji, PJZ V- željezno doba, 737.- 802.
7. BILIĆ – DUJMUŠIĆ 2004: Siniša Bilić – Dujmušić, Oktavijanova kampanja protiv
Delmata 34-33 god. pr. Kr.,doktorska disertacija. Sveučilište u Zadru, Odjel za
povijest
8. BOJANOVSKI 1988: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANU
BiH, Djela, LXVI, CBI, 6.
9. BOJANOVSKI 1974: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji
Dalmaciji, ANU BiH, Djela, XLVII, CBI 2.
10. BOJANOVSKI 1974:Ivo Bojanovski A, Baloie-rimski municipij u Šipovu na
Plivi, ARR VII. 347 –369+Tbl. I – VIII
11. BOJANOVSKI 1999:Ivo Bojanovski, Antičko rudarstvo u Bosni u svjetlu
epigrafskih i numizmatičkih izvora, Radovi sa simpozijuma «Rudarstvo i
metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do početka XX st.» 8-11 XI 1973,
Zenica, 133 – 175
12. BRIGIĆ 2014: Dženan Brigić, Istočni dio Donje Panonije u protohistoriji i
klasičnom periodu, neobjavljeni rad.
13. ČOVIĆ 1976 A.: Borivoj Čović, Metalurška djelatnost vučedolske kulture u Bosni,
ANU BiH, XIII, CBI 11. 105.- 115
14. ČOVIĆ 1976.: Borivoje Čović. Od Butmira do Ilira, Sarajevo

15. ČOVIĆ 1987.: Borivoj Čović, Grupa Donja Dolina- Sanski Most, PJZ, Tom V,
Gvozdeno doba. Sarajevo, 1987, 232-288.
16. ČOVIĆ 1983.: Borivoje Čović, Prelazna zona, PJZ, Tom IV, Sarajevo 1983, 170-
183.
17. ČOVIĆ 1984: Borivoj Čović, Bronzano i željezno doba, Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, II
izdanje, Sarajevo, 101. – 190.

126
18. ČOVIĆ 1999: Borivoj Čović, Prahistorijsko rudarstvo i metalurgija u Bosni i
Hercegovini, Rudarstvo i metalurgija u Bosni i Hercegovini od prahistorije do
početka XX vijeka, Zenica
19. ČOVIĆ 2010: Borivoj Čović, Bronzano doba sjeverne Bosne u svjetlu novih
istraživanja, GZM, godina 52, 277-286
20. DOMIĆ — KUNIĆ 2004: Alka Domić — Kunić, Literarni izvori za iliričke
provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturalis Historia Plinija Starijeg,
VAMZ, 3s, XXXVII 119 — 117, Zagreb
21. DOMIĆ – KUNIĆ 2006: Alka Domić — Kunić,Bellum Panonicum (12 -11 pr.kr.)
posljednja faza osvajanja južne Panonije, VAMZ, 3s, XXXIX, 59 — 164, Zagreb
22. FERJANČIĆ 2002: Snežana Ferjančić, Naseljavanje legiskih veterana u balkanskim
provincijama I-III veka, Balkanološki institut, Beograd
23. FIALA 1896: Franjo Fiala, Nekropole ravnih grobova kod Sanskog Mosta, GZM,
god. VIII, 219-270
24. FIALA 1897: Franjo Fiala, Nekropole ravnih grobova kod Sanskog Mosta, GZM,
knjiga 2, god. IX, 281-308
25. KREŠEVLJAKOVIĆ 1953: Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi,
Godišnjak zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
N.R. BiH
26. KOS 1998: Peter Kos, Leksikon antičke numizmatike, Hrvatski bibliografski
zavod, Zagreb
27. KIEPERT 1893: Hischfierld Kiepert, Formae orbis antiqui XVII, Berlin
28. IMAMOVIĆ 1977: Enver Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području
Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
29. IMAMOVIĆ 1980: Enver Imamović, Međašni natpisi na području rimske
provincije Dalmacije, Institut za istoriju, Prilozi, god. XVI, br. 17 / 1980, 27-59.
30. IMAMOVIĆ 1976: Enver Imamović, Eksploatacija zlata i srebra u rimskoj
provinciji Dalmaciji, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine,
XXI/XXVII. 7 – 27.
31. MESIHOVIĆ 2011: Salmedin Mesihović, Rimski vuk i ilirska zmija – posljednja
borba, Sarajevo
32. MESIHOVIĆ 2009.: Salmedin Mesihović „Prilozi antičkoj topografiji Bosne i
Hercegovine – dva toponima sa šireg jajačkog područja -“, Godišnjak Bošnjačke
127
kulturne zajednice„Preporod“, god. IX, Sarajevo, 171 – 185.
33. MESIHOVIĆ 2010: Salmedin Mesihović, ILIRIKE, Sarajevo
34. MESIHOVIĆ 2010b: Salmedin Mesihović, Aevum Dolabellae – Dolabelino doba,
CBI, knjiga XXXIX
35. MESIHOVIĆ 2011: Salmedin Mesihović, Antiqvi homines Bosnae, Sarajevo
36. MESIHOVIĆ 2011b: Salmedin Mesihović, Plinijevske peregrinske civitates na
prostoru današnje Bosne i Hercegovine, VAHD, 104, 55 - 78., Split
37. MIRNIK 1981.: Ivan A. Mirnik, Coin hoards in Yugoslavia, B.A.R. International
Series 95, Oxford.
38. OLUJIĆ 2007: Boris Olujić, Povijest Japoda, Srednja Europa, Zagreb
39. PANDŽA 2010: Novac na tlu Bosne i Hercegovine do konačne uspostave rimske
vlasti, magistarski rad.
40. PAŠALIĆ 1960.: Esad Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i
Hercegovini, Zemaljski muzej, Sarajevo.

41. PAŠALIĆ 1967.: Problemi ekonomskog razvitka u unutrašnjosti rimske provincije


Dalmacije, Simpozijum o Ilirima u antičko doba, ANUBIH, Tom V., Knjiga II., 111
– 137.
42. PAŠKVALIN 1969: Veljko Paškvalin, Rimski žrtvenici iz Starog Majdana,
GZM, N.S. Arheologija XXIV, 165 – 169.
43. PATSCH 1890: Carl Patsch, Megjašni natpis iz Bosne, GZM, god. II, sv. 4. 367 –
368.
44. PATSCH 1894: Carl, Novi i revidirani natpisi, GZM, god. VI, sv. 2. 341 - 358
45. PATSCH 1895: Carl Patsch, A, Legio VIII. Augusta, u Dalmaciji, GZM, god. VII, sv.
1. 143 – 145.
46. PATSCH 1896: Carl Patsch, Japodi, GZM, god. X, 335-364
47. PATSCH 1900: Carl Patsch, Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i
Hercegovine, GZM, god. XII, sv. 2, 169 – 193.
48. PATSCH 1902: Carl Patsch, A, Pojedini nalazi iz rimskog doba, GZM, god XIV, sv.
2, 1 – 16.
49. PATSCH 1910: Carl Patsch, Prilozi našoj rimskoj povjesti, GZM, god. XXII, sv. 1.
177 – 208.
50. PATSCH 1912: Carl Patsch, Archäologische-epigrafische Untersuchungen zur
Geschichte der römischen Provinz Dalmatien. WMBH XII, 68 – 167.
128
51. RADIMSKY 1891: Vjenceslav Radimsky, O nekojim prehistorijskim i rimskim
gragjevnim ostancima u području rijeke Sane u Bosni, GZM, god. III, 431-445
52. STIPČEVIĆ 1989: Aleksandar Stipčević, Iliri, povijest, život, kultura, I (1974) i II
dopunjeno izdanje (1989), Zagreb.
53. STIPČEVIĆ 1981: Aleksandar Stipčević, Kultni simboli kod Ilira: građa i prilozi
sistematizaciji, CBI, Posebna izdanja, knj. LIV, Sarajevo
54. SERGEJEVSKI 1926: Dimitrije Sergejevski, Epigrafski nalazak u Šipovu, GZM,
god. XXXVIII, 155 - 158
55. SERGEJEVSKI 1928: Dimitrije Sergejevski, Rimski kameni spomenici sa
Glamočkog i Livanjskog polja i iz Ribnika, GZM, god. XL, sv. 2, 79 – 97+Tbl. I
56. SERGEJEVSKI 1938: Dimitrije Sergejevski, A, Kasno – antički spomenici iz
okolice Jajca, GZM god. L, 49 – 63
57. SERGEJEVSKI 1951: Dimitrije Sergejevski, Novi i revidirani rimski natpisi,
GZM, N.S. VI. 301 - 310+Tbl. I – II
58. SERGEJEVSKI 1957: Dimitrije, Epigrafski nalazi iz Bosne, GZM, N.S. Arheologija
XII. 109
59. SERGEJEVSKI 1963: Dimitrije Sergejevski, Rimski rudnici željeza u
sjeverozapadnoj Bosni, GZM, N.S. Arheologija XVIII, 85 - 102
60. SUIĆ 1976: Mate Suić , Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb
61. ŠAŠEL JAROSLAV – ANA 1963: Jaroslav – Ana Šašel, Inscriptiones Latinae quae
in Iugoslavia inter annos MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt, Situla 5,
Ljubljana (ILJug I)
62. ŠAŠEL JAROSLAV – ANA 1978.: Jaroslav – Ana Šašel, Inscriptiones Latinae
quae in Iugoslavia inter annos MCMLX et MCMLXX repertae et editae sunt, Situla
19, Ljubljana (ILJug II)
63. ŠAŠEL JAROSLAV – ANA 1986: Jaroslav – Ana Šašel, Inscriptiones Latinae quae
in Iugoslavia inter annos MCMII et MCMXL repertae et editae sunt, Situla 25,
Ljubljana (ILJug III)
64. ŠAŠEL KOS 2005: Marjeta Šašel Kos, Appian and illyricum, Narodni muzej
Slovenije
65. ŠKEGRO 1997: Ante Škegro, Inscriptiones latinae et graecae Bosniae et
Hercegovinae, Op. Arch. 21, Zagreb, 85 – 116

129
66. ŠKEGRO 1994: Ante Škegro, Rimski rudnički novac, Opuscula arheologica, 18.
173 – 180.
67. ŠKEGRO 1998: Ante Škegro, Eksploatacija srebra na području rimskih provincija
Dalmacije i Panonije, Opuscula arheologica 22. 89 – 117.
68. ŠKEGRO 1999.: Ante Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb:
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.
69. TONČINIĆ 2011: Domagoj Tončinić, Spomenici VII legije na području rimske
provincije Dalmacije, Arheološki muzej Split
70. TRUHELKA 1890.: Čiro Truhelka, Rimske starine, GZM, god. II, sv. 1. 95 - 99
71. TRUHELKA 1890.: Čiro Truhelka, A, Rimski natpisi u Bosni i Hercegovini, GZM,
god. II, sv. 2. 188 -191
72. VUJAŠIN 1997.: Đuro Vujašin, Japodi, Narodna i univerzitetska biblioteka „Petar
Kočić“, Banja Luka
73. VINSKI – GASPARINI 1983.: Ksenija Vinski – Gasparini, Kultura polja sa žarama
sa svojim grupama, PJZ IV Bronzano doba, 574-646.
74. WILKES 1969.:J.J., Wilkes, Dalmatia, London
75. WILKES 2001.: J.J., Wilkes, Iliri, Split
76. WILKES 1969: J.J. Wilkes, History of the provinces of the Roman Empire –
Dalmatia, University of Birmingham , London.
77. WILKES 1976.: J.J., Wilkes, Boundary Stones in Roman Dalmatia I., The
Inscriptions, AV 25, Ljubljana, 258-274

130
SUMMARY

Dalmatia has been Roman province and today this territory would include not only
nowadays Dalmatia, but also the largest part of Bosnia and Herzegovina, Montenegro,
western Serbia, largest part of Croatia, and parts of Slovenia and Albania. The accent will be
on Bosnian part of province Dalmatia and territory which was inhabited by ethnical
community of Mezeji. Mezeji lived in northwest part of nowadays Bosnia and Herzegovina,
on the border with Roman province Pannonia and Dalmatia.

Basis of territory of ethnical community of Mezeji was leaning against the flow of
Sana and middle Vrbas. In the center of the territory are river Sana and mountain Majdan,
which are marked by the development of Mezeji who were mostly involved in mining. The
people with whom Mezeji bordered and probably had political and commercial relations
were: Japodes (Iapodes), Kolopljani (Colopiani), Osseriates (Oseriates), Desitiates
(Daesitiates), Deur, Dicioni (Ditiones) and Sardeats (Sardeates). One of the most significant
characteristics of this part of Dalmatia is complex of Urnfield culture, cultural influence of
this group will be felt through all the time until final forming of ethnical Illyrian communities
that were known to the Greek and Roman writers.

Written sources are the key for the understanding history and methodology to
reconstruct the past of Mezeji, in order to get a clearer picture. In addition to the written
sources are very important to use tombstones, those are epigraphic monuments which are
made of stone and on which are carved informations of deceased persons. On this basis, we
can know what the population was, which gods they worshiped. There are also a number of
monuments that were made to soldiers, which were raised after death. On the monuments are
basic information, such as name of the deceased soldier, father's name and origin, where he
served and the year of serving to the military and one or more successors to raise a
monument. Thanks to this information, and knowledge of Romans history it can help us to
understand what happened. Thanks to the sources and scientists, who are attempting to reveal
the past, parts of Illyrian history is known today. There is still a lot of archeological and
historical work to be done in order to truly understand the Illyrian past. Territory inhabited by
Mezeji is less explored than the rest of Dalmatia, which gives us difficulties for a better
understanding of the past.
131
BIOGRAFIJA

Nedim Mehić je rođen 05. 1. 1986. godine u Bugojnu gdje je završio osnovnu i
srednju školu. Filozofski fakultet u Sarajevu, odsjek za historiju upisuje nakon završetka
srednje škole, a završava 2011. godine, nakon čega je stekao zvanje Bakalaureat historije.
Master studij upisao je u septembru iste godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na
odsjeku za historiju, naučno usmjerenje, oblast Stari vijek.

U sklopu obilježavanja 1700. godišnjice Milanskog edikta učestvovao je na okruglom


stolu pod nazivom „Zemlje antičkog Ilirika prije i poslije Milanskog edikta“ sa radom „Istočni
dio provincije Dalmacije.“

132