MESCEMA

KATOLICI U MEŠĆEMI
ŠERIJATSKA VJENČANJA KATOLIKĀ:

PRIMJER ŽUPE SKOPJE
U SREDIŠNJOJ BOSNI
Ante Škegro
Apstrakt
Župne matične knjige, službeni dopisi biskupā i franjevačkih provincijala žup
nicima i utjecajnim osobama odnosno institucijama, franjevački ljetopisi i kro
nike, registri (sidžili) islamskih vjerskih sudaca kao i druga vrela, zabilježila su
veliki broj šerijatskih brakova koje su sklopili katolici na području otomanske
Bosne. I ti su brakovi uvelike otežavali pastoralno djelovanje katoličkom kleru
koji ih nije smatrao valjanima, slabili su moral puka iz kojeg su potjecali pa
rovi koji su ih sklapili a u konačnici izravno poticali islamizaciju. U matičnim
knjigama župe Skopje, koja je obuhvaćala šire područje gornjeg toka rijeke
Vrbasa u zapadnom dijelu središnje Bosne, registrirano je više desetaka šerijat
skih vjenčanja. Prvo datira iz 1760. a posljednje iz 1843. g.
Klučne riječi: Katolička Crkva, otomanska Bosna, katolička župa Skopje, še
rijatska vjenčanja katolikā
Uvod
Šerijatska vjenčanja kao jednu od brojnih pogibli koje su ugrožavale opstanak

katolikā u otomanskoj Bosni, istaknuo je 1815. g. i upravitelj Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni biskup fra Augustin Miletić (1813.-1831.) u
svom dopisu1 kojeg je uputio austrijskom konzulu u Travniku potpukovniku
1
Dragutin Kamber, Patnje i poteškoće katoličkog klera, prema izvještaju biskupa Miletića
godine 1815. Vrhbosna, 1942., 5-15, 58-62, 92-103; Nikić, 2003., 404-440.
ISSN 1330-7487
BOSNA FRANCISCANA
ČASOPIS FRANJEVAČKE TEOLOGIJE
SARAJEVO
Godina XXII • Broj 40
40
Sarajevo, 2014.
140 Ante Škegro
Jakobu Van Alexanderu Paulichu (1817.-1820.).2 Problem je nastajao kada bi

po šerijatu vjenčani parovi htjeli sklopiti i katolički brak, jer su samim takvim
vjenčanjem bili ekskomunicirani iz Katoličke crkve.3 Za povratak u Crkvu,
što je bio preduvjet za katoličko vjenčanje, trebalo je ispuniti sankcije koje je
propisao još Tridentski koncil (1545.-1563.). Među njima je bila i ta da su se
civilno vjenčani parovi morali razdvojiti od postelje i zajedničkog življenja,
kako bi se očitovala slobodna volja udadbenicā za sklapanje braka.4 Oni koji
nisu željeli izvršavati propisane pokore, znali su tužakati katolički kler – pa i
upravitelje Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni – islamskim vjerskim
i državnim prvacima,5 zbog čega su im i životi bivali ugroženi6 a gdjekad su i
glave gubili.7 Odbijanje katoličkog klera da bezuvjetno vjenčava parove koji
su sklopili šerijatski brak tumačeno je kao prezir i omalovažavanje islamskih
“sudaca i meskita” koji su tobože “pogrdili njihov veliki ćitab ili kuran pred
kojim su njihove perfidne sluge, kmetovi ili štićenici bili vjenčani”.8 Iz istih su
razloga svećenici završavali u tamnicama, iz kojih su izbavljani uz strahovite
napore i ogromne novčane izdatke kako njih samih tako i svekolikog katolič
kog puka.9 Matične knjige župe Skopje bilježe da su svećenike gdjekad ugro
žavali i po šerijatu vjenčani katolici pa i za vrijeme služenja sv. misā.10 Takve
su katolike, koje biskup Miletić naziva perverznima odnosno kršćanima samo
po imenu,11 morali i silom vjenčavati pa i u nazočnosti samih muslimana.12
Šerijatska vjenčanja katolikā podrivala su moral katoličkih zajednica iz kojih
su potjecali oni koji su ih sklapali, jer su i oni svoje žene mogli otpuštati kada
i kako su htjeli pa i pred samo dvojicom muslimana bez odlaska na islamska
2
Nikić, 2003., 418-420; Pandžić, 2004., 235-236.
3
Miletić, 1828., 7.
4
Sessio 24. caput 6: de Reformatione Matrimonii. Miletić, 1828., 7.
5
Jelenić, 1927., 80-82.
6
Nikić, 2003., 419-420.
7
Prilog br. 1.
8
Nikić, 2003., 418.
9
Nikić, 2003., 419, 423.
10
Prilog br. 2.
11
Nikić, 2003., 418.
12
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., br. 6: Die 25. F(e)br(ua)
rii 1772. Ja fra Šimun iz (S)kopja župnik vinča na silu Ivana sina pok(oinog) Antone Vido
vića (sa) Selaca s Adrianom ćerju pok(oinog) Tome Milićevića iz Ričice. Svidoci Useinaga
Bišćanin i Asan baša Trakus; nr. 14: Die 25. Octobris 1772. Ja f(ra) Antun Lepan parok
združi u svetome sakramenu od ženidbe brez nijednoga navištenja zašto se natiraše Turci s
velikom pritnjom, ubio i(h) Boog, ništa ne manje niti (j)e bilo kakve zaprike, nitie otimata,
sam privatim bi vinča to jest Mio sin Jure Gargasovića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Matie
od Mašića i Anica ćer pok(oinog) Vida Cvitanovića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Matie od
Šurlina. Biše svidoci Nikola Bulaić i mnogi drugi. +.
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 141
sudišta,13 uzimati druge pa i više njih.14 U konačnici to je bio primamljiv put

ka islamizaciji. Da se s ovom pojavom gdjekad nisu znali nositi ni katolički bi
skupi, potvrđuje upit bosanskog biskupa fra Franje Baličevića (1588.-1615.),
kojeg je 1600. g. uputio papi Klementu VIII. (1592.-1605.), kako postupati s
katolicima vjenčanim po šerijatu.15 Posredstvom bečkog carskog dvora pred
stavku samome sultanu u Carigrad, među ostalim i zbog šerijatskih vjenčanja
katolikā, uputio je 1838. g. vikar Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni
biskup fra Rafael Barišić Oćevac (1832.-1846.).16 Da nije imala nekog učinka
potvrđuje i slučaj utamničenja župnika župe Brotnjo iz zapadne Hercegovine
fra Petra Šunjića 1843. g. u Stocu u istočnoj Hercegovini zbog šerijatskog
13
Matasović, 1927., str. 249, br. 1409: “1819. Udžet kadijin od vezira potvrdjen i pridan gvar
dianu fra Marku Šekimi kako je njeka Kate (Costichia) na sudu ispovijedila da se je kod
kadije bila vjenčala za Jozu Kaurina i kako je on nju prid Turcima pustio, nit je mogla sʼ
njim skladovati i tako on opet otišao u kaure i da u tome nije kriv gvardian, nitji po sebi na
silu razpustio. – VII. 1100.”
14
Jelenić, 1990., 157-158: [1838. g.] “Sudci zvani kadije, sklapaju ženidbe med katolicima,
koji im se god prijave, i to u drugom stupnju rodstva ili s drugom kojom mu drago zaprie
kom, pa i naravnom, vjenčavaju ih, samo kad im se plati, i to sve proti Božjim i crkvenim
zakonima; i time šire put čestim otimačinama djevojaka, strahovitim svetogrdjima, koja
mladji katolici počinjaju. Otimlju, naime, djevojke rodice, izpunjuju na njima svoje strasti i
tad ih vode kadijama, prije već podkupljenim, i prietnjom i silom natjerane sile ih, da sklope
nezakonitu ženitbu. Njeki pako kršćani, kojim su dodijale njihove žene, ili strašću zavedeni,
odgone ih od sebe, svoje žene, a druge si uzimlju i vjenčavaju ih pred kadijom; ili zadržeći
obadvie kod sebe u svedjernom suložništvu i preljubu živu. Ovo Turci rado čine, ili da na
gomilaju blaga ili iz mržnje prama našoj svetoj vjeri, jer ženitbe, kojih se i oni zgražavaju
u svojoj sljedbi, ove u našoj vjeri rado dopušćaju. Nakon toga sile naše svećenike, da one
svetogrdne ženitbe, učinjene proti božjim i čovječjim zakonima, odobre, i to da izvedu, prie
te, šibaju, u tamne tamnice bacaju, novac iziskuju; inače ih obtužuju kao preziratelje zakona
Muhamedova. Neizbrojna zla protiču (sic!) proti našoj svetoj vjeri, a štete proti svećenicima
od ove neobuzdane drzovitosti vjenčavanja katolika.”
15
Horvat, 1909., god. 1600., br. 67, str. 75: “Bosanski biskup Francisco di Stefani priložene
upite fratara provincije bosanske, u kojima žele razjašnjenja, kako imadu postupati s katoli
cima, koji otpraviše svoje žene, pa uzeše druge, kako s onima, koji se uopće ne vjenčahu u
crkvi, kako u mješovitim ženidbama izmegju katolika shizmatika i Turaka. Ti su i slični upiti
bili upravljeni na njega a on se u ovoj lih crkvenoj stvari obratio na papu”.
Jelenić, 1915., 157-158: “Suci, zvani kadije, sklapaju ženidbe među katolicima, koji im se
16
god prijave, i to u drugom stupnju srodstva ili s drugom kojom mu drago zaprijekom, pa i
naravnom, vjenčavaju ih, samo kad im se plati, i to sve protiv Božjim i crkvenim zakonima;
i tim šire put čestim otimačinama djevojaka, strahovitim svetogrđima, koja mladi katolici
počinjaju. Otimaju naime djevojke rodice, ispunjuju na njima svoje strasti i tad ih vode
kadijama, prije već potkupljenim i prijetnjom i silom natjerane sile ih, da sklope nezakonitu
ženidbu… Nakon toga sile naše svećenike da one svetogrdne ženidbe, učinjene protiv Bož
jim i čovječjim zakonima, odobre, i to da izvedu, prijete. Šibaju, u tamne tamnice bacaju,
novac iziskuju; inače ih optužuju kao preziratelje zakona Muhamedova”.
“njeki pako kršćani, kojim su dodijale njihove žene, ili strašću zavedeni, odgone ih od sebe,
svoje žene, a druge si uzimlju i vjenčavaju ih pred kadijama; ili, zadržeći obadvie kod sebe,
u sveđernom suložništvu i preljubu živu…”.
142 Ante Škegro
vjenčanja Kate Jerković iz Vionice kod Čitluka u zapadnoj Hercegovini s

Mijom Grepom iz Višića kod Stoca, iako se bila zaručila a potom i sklopi
la katolički brak s Andrijom Soldom iz Krućevića kod Čitluka.17 Premda su
gdjekad i sami bosanski veziri (primjerice 1799. g.) zabranjivali šerijatska
vjenčanja katolikā, ni od toga nije bilo osobite koristi.18 Ipak, nisu se svi ka
tolici koji su sklapali šerijatske brakove vjenčavali u Katoličkoj crkvi, pa su
zbog toga i umirali ekskomunicirani19 ili su odrješenje od ekskomunikacije
odgađali do smrti.20 Neki nisu sklapali ni šerijatska niti kršćanska vjenčanja,
nego su živjeli u konkubinatu pored živih bračnih drugova.21
Prisilna udaja katolkinjā za muslimane
Katoličke djevojke i žene na udaju su, posebice za muslimane, prisiljavali i

islamski vjerski i državni prvaci odnosno njihovi feudalni gospodari,22 dajući
im za muževe one koje su im sami odabirali.23 Kako bi se spasile od takvih
udaja neke su se uz velike napore i ogromne materijalne izdatke njihovih ro
ditelja i rodbine, povlačile po islamskim sudištima od kadije do paše i vezi
ra.24 Unatoč strahovitim torturama i mučenjima poneke bi i uspjevale, poput
Lucije Barevac iz Jajca i drugih djevojaka iz jajačkog kraja početkom 18. st.25
17
Jolić, 2009., 327-328.
18
Matasović, 1930., 238.
19
Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883),
god. 1833., br. 81: Prusacz Mense 9bri 1833. Paulus Lovrich, qui apud Judicem infidelem
contraxerat matrimonium, et in tali concubinatu immemor prorsus propria salutio vixe-
rat per 23. annos deinde in ebrietate in dumeto penes viam expiravit Sine luce sine cruce
aet(atis) suae circa 65. annam (sic!).
20
Prilog br. 3.
21
god. 1865., br. 212: Privor die 27. Aprilis 1865. Decessit ex hac vita Magdalena uxor Lau-
rentii Livajić, quae vivante legitimo viro, utebatur illegitimo Thoma Majić, quocum etiam in-
simul convivebat, nullatenusque per plures Parochos ad Separationem adduci potuit, sicque
in misero statu vitam terminavit, anno aet(a)tis circiter 53. Sepulta extra coem(eterio) Fide-
lium in Privor.
22
Baltić, 2003., 59: “Istog vrimena [1770. g.] silovahu turci jajački jednu divojku krstjansku
imenom Anđu Pilipovića iz Pijavica, da ju poturče obećajuć joj gospodsku udadbu. Divojka
sa svom snagom otimaše se, niti ikako na to htede privoljiti. Odkud Jajčani odpišu paši
u Travnik, koji ju sebi dobavi, i pitaše uzrok što neće; koju kad ne mogoše niti pritnjam
okrutnim niti obećanjem od vire katoličke odvratiti, pridade je dizdaru (čuvaocu grada) koja
malo posli nikako pobiže u zemlju krstjansku u Sinj, u Dalmaciju. Okrutni paša travanjski,
zapovidnik sve Bosne, s kadijom oglobi tri župe: Jajce, Dobretiće i Kotor. Uze na silu 1200
groša: Jajce pulu dade, druge dvi pulu.”
23
Prilog br. 4.
24
Škegro, 2011., 107-109.
25
Jelenić, 1913., 19-23; Radoš, 2010., 63-78.
Izbjegavanje prisilnih vjenčanja pa i za katoličke mladoženje, gdjekad bi se

izrodilo u prave avanture. Takav je bio i slučaj Magdalene Pereš Vuksanović
odnosno Franice Slavonke (1606.-1670.) iz Jelaški kod Vareša u srednjoj Bo
sni (prisilno udate 1624. g.), koja je život okončala u samostanu sv. Siksta i
Dominika u Rimu.26 Kako bi zadovoljili “svoje životinjske strasti” s kakvom
katoličkom djevojkom muslimani bi pronalazili ili kupovali “za malo novca
jednoga ili dva svjedoka iz redova najprostijeg ološa, sljedbenike svoje pr
ljave sekte muslimanske, poduče o poslu i s njima se pojave kod sudišta i tu
perfidno izjave da je dotična djevojka izjavila u njihovoj prisutnosti da želi
prijeći na muslimansku vjeru, ali da se ne usuđuje to učiniti iz straha od rodite
lja, rođaka i svećenika.”27 To je bilo dovoljno da se takve djevojke i žene, iako
otete, njihovi zaručnici, muževi i rodbina povlače po islamskim sudištima sve
do vezirskih dvora u Travniku kako bi se spasile od takvih udaja.28 Nijekanje
obećanja prijelaza na islam, odnosno odbijanje vjenčanja s muslimanima, nije
im bivalo od osobite koristi, jer su na islamskim sudovima bila mjerodavna
samo svjedočenja muslimana. Poslije takvih sudišta slijedilo je uvjeravanje i
nagovaranje od strane “najperfidnijih imama i meskita” koji bi ih podvrgavali
najrafiniranijim kušnjama i mukama, dok od njih ne bi iznudili priznanja da
su tobože namjeravale prijeći na islam te ih i danju i noću poučavali islamskoj
vjeri. “Ako pak, uz pomoć Božju, djevojka odoli svim tim neljudskim i zlo
činačkim kušnjama, tada, da ju se izbavi iz grabežljivih kandža tih paklenih
vukova, traže ogromne i gotovo neprocjenjive svote novca, i, ako se to ne
isplati, siromašna djevojka ostaje u vječnom ropstvu kod onoga kojemu ju je
nepravedni sudac predao. Siromašni redovnici i katolici u takvim i sličnim
žalosnim slučajevima, nerijetko žrtvuju veći dio svoga oskudnog imanja da
otkupe te siromašne duše koje su tuđom zloćom osuđene na pakao.”29 Osobita
opasnost prijetila je onim katolkinjama koje su bile obdarene fizičkom lje
potom.30 Ukoliko bi i uspjele pobjeći od svojih islamskih “muževa”, njihove
su obitelji, katolički puk i kler najgroznijim prijetnjama (nabijanje na kolac,
vješanje i sl.) prisiljavani da im ih vraćaju.31 Kad bi bile vraćene nerijetko bi
26
Jelić, 1904., 161-193.
27
Nikić, 2003., 421.
28
Prilog br. 5.
29
Nikić, 2003., 422.
30
Mažuranić, 1997., 47-48: “Najnestretnije (su) one djevojke kojim je narav ljepotu podijelila:
jerbo nikakav se momak ne smije u nju ni gledati, a kamoli da bi je uzeo za ženu. S toga uzroka
su sve najljepše prisiljene poturčiti se. Čuo sam još o tom razgovaraju Turci veleći: Ima i u
šokaca mnogo prekrasnih djevojaka, al neće da se turče! A ovo je sve prator kriv, dženabet!”.
Mišura, 2011., 21: “Turčinu je iz Hapstića [Kandija - Bugojno] za oko zapela zgodna Miloš
31
– Švrakina djevojka. Doznavši za to roditelji su je, kako bi izbjegli nasilje i sramotu, uputili rod
bini u Dalmaciju. Kako zbog toga strahovita zlodjela nad kandijskim katolicima, a posebice nad
Anđinom rodbinom nisu prestajala, vraćena je iz Dalmacije pa se pohotni Turčin njome ipak ože
nio. O ovom se događaju očuvala predaja među Anđinim potomcima u Hapstićima, kao i među
potomstvom njezine sestre Ane koja se 1860. udala za Iliju Udovičića – Mišuru u Kandiju.”
144 Ante Škegro
ih usmrćavali ti isti “muževi”, njihova rodbina odnosno drugi ubojice.32 Ka

tolici i njihovi dušobrižnici po cijelom su Apostolskom vikarijatu u otoman
skoj Bosni, pa čak i pravoslavci, teško kažnjavani kako zbog stvarnih tako i
zbog izmišljenih bjegova katolkinja prisilno udanih za muslimane.33 Tako su,
primjerice, katolike Travnika, Skopja (Gornji Vakuf), Rame, Kupresa, Livna,
Duvna, Roškog Polja kod Duvna i njihove svećenike do gole kože 1813. g.
oplijenili kajmekam Derviš-beg Atlagušić i vezir Ali-paša Derendeli zbog iz
mišljenog bijega žene nekog muslimana u Dalmaciju koja je bila katolkinja.34
Premda je to bilo opasno kako po njihov tako i po život njihovih roditelja,
rodbine, svećenika i svekolikog katoličkog puka, registrirani su i povratci isla
miziranih žena na katoličanstvo.35 Svojevrsnu zaštitu od prisilne islamizacije
odnosno udaje za muslimane pružalo im je tetoviranje kršćanskih simbola,
posebice križa, po vidljivim dijelovima tijela, osobito po rukama, vratu pa i
po licu odnosno čelu.36 Ipak, nisu sve katolkinje prisilno udavane za muslima
ne. Potvrđuje to čak i narodna pjesma,37 slučajevi Jele Udovičić iz Rašeljaka
kod Duvna nakon čije su udaje za nekog Murata iz Ljubuškog u zapadnoj
Hercegovini na islam prešli njezini sestra i brat,38 Anice Oćevac iz Vareša i
njezine majke Stažije Živković koje su 1760. g. istovremeno bile konkubine
sarajevskog paše Hadži-Mehmedovića.39 Doduše ne na području otomanske
32
Nikić, 2003., 422.
33
Nikić, 2003., 437.
34
Nikić, 2003., 423-424.
35
Prilog br. 6.
36
Truhelka, 1894., 241-258.
37
Jukić, 1973., br. 38, str. 490: “Majka Maru na zlo nagovara: / Poturči se, moja kćeri draga! /
Nećeš postit petka ni subote, / Ni korizme od sedam nedjeljah, / Ni četvere kvatre u godini. /
Odgovara svojoj majci Mare: / “Neću majko, vjera ti je moja! / Volim postit petak i subotu /
I korizmu od sedam nedjeljah, / I četvere kvatre u godini, / Negʼ ramazan od trideset danah.
/ U Turčina baš ni svetca nejma; / Dva bajrama u godini danah, / I ne znaju kad im barjam
dodje, / Već gonjanju po nebu mjeseca, / Kano lovci po gorici zeca.”
38
Liber Baptismatorum Liber primus Capellaniae Localis Graboviczae, sv. 1, str. 21, br. 81:
Rasheglczi die 1a Februarii 1835: Ego Fr(ater) Franciscus Laus Sacras cerem(onias) exple-
vi Super Thomasiam filiam Antonii Çirko, et ejus L(egitimae) C(oniugis) Mathie Pavich;
quam domi ablluit Natalis Pavich; Matrina f(uit) utraque vice Helena Udoviçich+, omnes
de Rasheglczi. + Jela Udovičić poturčila se divojkom za Murata iz Ljubuškoga; dao joj
jabuku, zatim za njim usrnula ni spuškom ni s nožem ne bi je ustavio. Opet sestra joj i brat
poturčili se. Fra Frano Bašadur s(vojom) r(ukom). Podatak je u Maticu krštenih Grabovica
sv. 1. str. 21 upisao fra Frano Dobretić-Bašadur, župnik župe Grabovica (1883.-1890).
Benić, 2003., 207: “Iste godine [1760.] ali nešto poslije to jest na 10., miseca jula, oko 14.
39
poturči se Anica, kći pok. Šime Oćevca, iz Vareša, i Stažije, od /obitelji/ Živkovića iz Jela
šaka, koja inače bijaše žena Grge Grgića iz varoši; u dobi života od osamnaest godina po
prilici. Koja bi sutradan odvedena u Sarajevo od paše Hadži-Mehmedovića s nadom vinčat
ju za se. Ama, zaštobo isti paša držao je očito, od njekoliko godina, Stažiju, iste Anice mater,
za konkubinu, zato turski ćitab ne ht/i/ju da vinča za pašu, već drži obidve uza se, i zar služi
se obidvima za konkubine. Takva stvar se ranije nije čula! Da izgubi viru i da to učini aman
Bosne, šerijatska vjenčanja sklapali su i katolički svećenici, poput nekog don

Aleksandra iz Valpova u Slavoniji koji je to učinio tijekom prvog kvartala 17.
st.40 U otomansku Bosnu neki su prispjevali kako bi prešli na islam, poput pri
mjerice 1710. g. don Ivana Junio iz Korčule nakon što je umorio muža svoje
konkubine.41
Udaja muslimanki za katolike
Prelazak muslimanki na katoličanstvo, odnosno vjenčanja s katolicima sve

do sloma osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. g., bilo je po ži
vot opasno. Stoga takvi brakovi nisu ni sklapani kod kadije. Potvrđuje to i
slučaj kćeri nekog spahije iz Draževog Doca kod Gornjeg Vakufa iz 1777.
g.,42 zbog čijeg su bijega u Dalmaciju s katoličkim slugom njezinog oca do
kosti oglobljeni katolici a neki i obješeni.43 Zbog toga je iz župe Skopje po
bjegao i njezin župnik, pa je tamošnje katolike pastorizirao tko je imao priliku
i hrabrosti.44 Iz istih razloga župnici su i ranije bježali iz svojih župa, poput
primjerice 1703. g. don Marka Adrijaševića župnika župe Popovo u istoč
noj Hercegovini te don Petra Miloševića župnika župe Trebimlja kod Stoca.45
Rijetke udaje muslimanki za katolike u vrijeme osmanlijske okupacije bile su
moguće jedino izvan granica Osmanlijskog Carstva.46 No, i ona bi se znala
izroditi u prave diplomatske sporove pa i oružane pogranične sukobe.47 Za
posljedicu su mogle imati smrt bilo kojeg kršćanina, bilo gdje na području
bi uzrok mati joj Stažija; jerbo joj milo bijaše da rečeni pašo imade prijateljstvo s njezinom
kćerju; a Turčin omalit ne zna!”
40
Vanino, 1940., 76-77; Prilog br. 7.
41
Vidović, 2000., 674; Prilog br. 8.
42
Bogdanović, 2003: 201; Prilog br. 9.
43
Benić, 2003: 290; Baltić, 2003: 77; Prilog br. 10.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1777., br. 14: Die 19 Octobris
44
1777 14. Ego Fr(ater) Antonius Leppan Delegatus Ill(ustrissi)mi ac Re(evere)nd(issi)mi

Fr(atr)is Marci Dobretich Epis(co)pi Eretrianensis, et Vicarii Apostolici in Bosna Othomana,
praemissis, quae ad Sponsalia Spectant, et una tantum denuntiatione, ab Legitimas, ac Cano-
nicas causas /:Scilicet: persecutio Turcica expullit Parochum; nec in praesenti alter adest:/
Conjunxi in Matrimonium Petrum filium defuncti Joannis Ivancovich, et Franciscae a Na-
renta: cum Anna filia Defunctorum, Simeonis Busdoancića (sic!), et Florianae Bosgnacovich
/:habito prius mutuo consensu amborum, per verba de prasenti:/ Coram pluribus Testibus, et
praecipue Joanne Jurichevich et Mattheo Ivancovich cum Benedictione ut in Misali.
45
Sivrić, 2003., 38-39.
46
Gujić, 1995., 238: “Hrđavu sliku na Alibega [Kapetanovića, ljubuškog muselima od 1848.
do 1858.] baca i slučaj sa muslimankom Kadom Mumunagić, koja je jedino zbog njegovog
nečovječnog postupka ostavila muža, pobjegla u Dalmaciju, prešla na katoličku vjeru i udala
se za svoga slugu, a to je bio veliki skandal onoga vremena u ovim krajevima; Prilog br. 11.
47
Škegro –Rimac – Martinović, 2012., 9-34.
146 Ante Škegro
Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni.48 Rijetka krštenja i udaja musli

manki za katolike na području Apostolskog vikarijata registrirana su nakon
uspostave austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini 1878. g. No, i tada bi
se znala pretvoriti u diplomatsko-vjerske sporove. Takav je, primjerice, bio
i slučaj Fate Omanović (Darinke Prijatelj) iz mjesta Kuti - Bijelo Polje kod
Mostara, koja je zbog izbjegavanja udaje za nekog muslimana Mešu 1899.
g. pobjegla od kuće. Premda se krstila u Trstu i udala za nekog Slovenca u
Mariboru (Slovenija),49 zbog nje su pravi “mali rat” protiv Katoličke crkve u
Bosni i Hercegovini vodili najistaknutiji islamski prvaci i državna vlast Au
stro-Ugarske.50 Muslimanke su se krštavale i udavale za katolike i prije i po
slije Fate Darinke Omanović. Među njima su bile i kćer Mehe Divjana koja se
1879. g. krstila i udala za Josipa Novaka s Gorice u Rami,51 kćer Huse Šafre
iz Doljana u Rami koja se također krstila 1879. g.,52 kćer Ismaila Durakovića
koja se 1878. g. krstila i udala za Andriju Kordića iz Blizanaca kod Čitluka u
zapadnoj Hercegovini, kćer Jašara Džukića također iz Blizanaca koja se 1881.
g. krstila te udala za Tomu Jerkovića iz Bijakovića kod Čitluka.53
Svjedočenje kadijskih sidžila
Sklapanju šerijatskih brakova katolika doprinosila je i činjenica da se mla

denci pred kadijom odnosno mulom nisu morali osobno pojaviti kako bi
se vjenčali. Uglavnom su ih predstavljali zastupnici pa i opunomoćenici
zastupnika!54 Primjerice od 57 brakova registriranih u maglajskom sidžilu,
koji obuhvaća vrijeme od 1816. do 1840. g., posredstvom zastupnika odnosno
svjedoka sklopljeno ih je 28, od čega 9 kršćanskih.55 Na sklapanje šerijatskih
brakova kršćane je motiviralo i to što su oni predstavljali samo privatno-prav
ni ugovor, koji se lako sklapao a još lakše razvrgavao.56 Nije se radilo ni o
kakvom vjerskom obredu a pogotovo ne o nerazrješivosti braka kakav je onaj
koji je sklopljen u Katoličkoj crkvi. Mogućnost njihovog lakog razvrgavanja
bila je itekakav mamac za šerijatska vjenčanja katolika, tim više što islamsko
48
Baltić, 2003., 201; Prilog br. 12.
49
Kadić, 1940., 6. Prilog br. 13. O slučaju Fate Omanović (Darinke Prijatelj) također: Prona
đena je Fata Omanović, zbog koje je došlo do Džabićevog vjerskog pokreta b. h. muslimana,
Jugoslavenski list, od 16.8.1940., str. 7; Neispunjeno obećanje cara Franje Josipa koji nije
uspio pronaći nestalu Fatu Omanović, Jugoslavenski list, 17. augusta 1940., str. 7.
50
Vukšić, 1994., 156-159.
51
Prilog br. 14.
52
Prilog br. 15.
53
Jolić, 2009: 330-331.
54
Sidžil tešanjskog kadiluka, XII.
55
Maglajski sidžili, 190.
56
Filipović, 1963., 192.
bračno pravo ni za razvod ne predviđa odlazak kadijama odnosno mulama.57

Kadijski sidžili registrirali su šerijatska vjenčanja kršćana diljem otomanske
Bosne. Iz njih proizilazi da su šerijatska vjenčanja više sklapali bosanski nego
hercegovački katolici. Primjerice u sidžilu mostarskog kadije, koji obuhvaća
vrijeme od 1635. do 1793. g., registrirana su 4 kršćanska braka. Kod mostar
skog kadije brak su posredstvom zastupnikā 1763. g. sklopili Nikola Mihajlov
iz Kanberagine mahale i Dostinja Sadžak čiji je zastupnik bio musliman,58
Damjan Arapović i udovica Stipanija Radić iz Slipčića kod Mostara,59 Đuro
Jovanov iz Lišana kod Mostara i Nasta Ivanova iz Prigrađana kod Mostara čiji
su zastupnici također bili muslimani60 te 1764. g. Martin Piponić iz Rakitna
kod Posušja kojeg je kod kadije zastupao otac mu Ivan i Jȍza Dumandžić
čiji su zastupnici bili muslimani.61 Sidžil nevesinjskog kadije, koji obuhvaća
vrijeme od 1767. do 1775. g., evidentirao je jedan šerijatski brak kojeg su
sklopili kršćani. Sklopili su ga 1770. g. Cvita Džamonja s Carine u Mostaru
i Petar Kosovac iz mostarske Ćose hodžine mahale uz osam muslimanskih
svjedoka.62 Uz to isti je sidžil 1771. g. registrirao i otmicu Savke Stipanove iz
Lukovice kod Fatnice (Bileća).63
Kadijski sidžili otkrivaju da su bosanski katolici sklopili znatno više še
rijatskih brakova od hercegovačkih katolika. U sidžilu maglajskog kadiluka,
koji obuhvaća vrijeme od 1816. do 1840. g., registrirano je 9 kršćanskih bra
kova - četiri pravoslavna i pet katoličkih. Katolici Ilija Markov iz Grahovika
kod Travnika vjenčao se 1820. g. kod kadije s Ivkom Jozipovom iz Maglaja.
Iliju je kod sklapanja tog braka zastupao brat mu Niko a Ivku brijač Mehmed.64
Katolici Filip Matijin iz Ularica kod Doboja i Kata Božina iz Belagovice (Ba
legovca) kod Dervente osobno su 1820. g. sklopili brak kod maglajskog ka
dije.65 Isto su 1824. g. učinili i katolici Matoš Ivanov i Matija Jozina koji
su bili iz Ćehajića kod Tuzle. Svjedoci su im bila dvojica muslimana.66 Kod
maglajskog kadije rješavana je i otmica kćeri Nikole Janića iz Paklenice kod
Doboja koju je 1839. g. oteo Đuro Čiković iz Boljanića.67
Po šerijatskim se sudovima povlačilo i zbog rješavanja otmice kršćanki,
primjerice zbog Goje Lazarove iz Paklenice kod Doboja koju su 1839. g. oteli
57
58
Sidžili mostarskog kadije, 94.
59
60
61
62
Sidžil nevesinjskog kadije, 11.
63
Sidžil nevesinjskog kadije, 30.
64
Maglajski sidžili, 195-196.
65
66
67
148 Ante Škegro
neki Nikola, Jovan Gostić i otac mu Gosto,68 Mihulke (Mićulke) kćeri Jove
Savića iz Rakovca otete iste godine od strane Nikolinog sina Nede koji je ti
jekom otmice polomio kosti njezinoj majci,69 Milice - žene nekog Riste koju
su za njegovog života oteli Jovan Korlarić i Vasilije Nikolić iz Konapljenika
(Konopljišta) kod Paklenice.70
Akteri sklapanja braka kod kadijā i mulā
U odgovoru austrijskom konzulu von Paulichu biskup fra Augustin Miletić

ističe da su se po šerijatu vjenčavali “većinom stranci i izbjeglice sa raznih
strana” koji nisu mogli dokazati svoje slobodno stanje kako bi mogli sklo
piti crkveni brak odnosno “sinovi ove nesretne pokrajine, ali vrlo zločestoga
života i upregnuti … i jedni i drugi u službu nekoga od ovih prepotentnih
saracena”.71 Uglavnom se radilo o imgrantima iz Dalmacije zbog kojih je bi
skup Miletić skopjanskim župnicima i kapelanima uputio 50-tak pisama. No,
nije se radilo samo o župi Skopje, nego i drugim dijelovima Apostolskog vi
karijata u otomanskoj Bosni. Dalmatinske se prebjege i okrivljuje da su među
katolike Apostolskog vikarijata donijeli običaj otimanja odnosno umaknuća
djevojaka i žena kojima su se ženili.72 Šerijatska vjenčanja bila su česta i na
području koje je bilo pod jurisdikcijom franjevačkog samostana sv. Katarine
u Kreševu u središnjoj Bosni.73 Tu su se katolici kod kadijā i mulā, najčešće
zbog otmice djevojaka i žena, vjenčavali do 20. st.74 Među primjerima otmice
djevojaka od strane katolikā u župi Skopje ističe se slučaj Ive Laštrić, koju je
25 godina prije nego se s njom 1812. g. vjenčao u Katoličkoj crkvi oteo Dal
matinac Bernard Bulaić nastanjen u Bistrici kod Gornjeg Vakufa.75 Katolici
68
69
70
Maglajski sidžili, 228-229.
71
Nikić, 2003., 419.
72
Zirdum, 2006., 14: “U širem izvještaju istoga biskupa (fra Pavla Dragičevića) 1756., spomi
nje se tvrđava u Bosanskom Brodu i vojni garnizon u Derventi. Kritiziraju se pridošli kato
lici iz Dalmacije, koji su doselili tjerani glađu i drugim neprilikama, zbog nemara oko krš
ćanskog nauka i prošnje, umjesto da sami rade. Oni su sa sobom donijeli i običaj umaknuća
djevojaka, koji je onamo kažnjavan velikim novčanim kaznama, a u Bosni samo crkvenim,
na koje se oni nisu puno obazirali”
73
Usp. Filipović, 1963., 185-195.
74
Filipović, 1963., 186.
75
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1812., br. 109: Bistricza
Die 7 Augusti 1812 Premis(sis) 3bus Denuntiationibus in 3bus Diebus Festivis nuloque
Can(onico) impedimento Detecto, prius absoluti ab excomunicatione ob raptum vivundo
25. annos Michi concesum ab illustrissimo et reverend(issimo) D(omino) Gregorio de Va-
res vicario Apost(olic)o in Bosna. Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich interogavi Barnardinum
filium P(ii) D(efuncti) Giorgi Bulaich et ejus L(egitimae) C(oniugis) hellene Radichia et
Joannam filiam P(ii) D(efuncti) Francisci Lastrich, et ejus L(egitimae) C(oniugis) P(ie)
koji su otimali djevojke i žene jednako su, kao i oni koji su sklapali šerijatske
brakove, upadali u ekskomunikaciju iz Crkve.76 Pod crkvene kazne potpadali
su i oni koji su otmičarima pomagali u otmicama djevojaka i žena odnosno
sudjelovali na svadbama koje su slijedile nakon njih.77 Da bi se mogli vjenčati
u Katoličkoj crkvi najprije su trebali biti odriješeni od ekskomunikacije,78 baš
kao i izvršiti pokore koje su određivali vikari Apostolskog vikarijata u Bosni79
odnosno od njih ovlašteni svećenici.
Šerijatska vjenčanja katolikā prema matičnim knjigama župe Skopje
Matične knjige vjenčanih župe Skopje donose brojne razloge zbog kojih su
katolici sklapali šerijatska vjenčanja. Među njima je bilo i nastojanje da se
D(efuncte) Marie Rubichia habito eorum Mutuo Cons(ens)u perverba depresenti in Matri-
monium Cognug(si) coram Testibus vid(elicet) Martino Gudegl et Joanne Glavoçevich.
76
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1806., br. 183: Czarniche die 29
Maj 1806 Premissis 3bus denuntiationibus in 3bus diebus Festivis et prius absoluta ab exco-
municatione Proper raptum Ego Fr(ater) Elias interogavi Joane(m) filium pii Def(uncti)
Elie viczkovich, et ejus L(egitime) Conj(ugis) Ursule Quassinovich, et Giorigiam filiam
Petri Struich et ejus L(egitimae) Elene Barstilovichia eorum Mutuo consensu per verba
depresenti in matrimonium copulavi coram Testibus vid(elicet) Andrea Bargnich et Petro
Glavoçevich.
77
Škegro, 2013., br. XXVIII: “U svim brezakogniim, i ottimaçinom imajuse pomgnivo
istraxivat, i pobilixit svi oni kojisu bili uzroczi, i pomagaçi od brezakogná, od otimaçina
etc. Svattovi, Piercxie, gostbeniczi, jegnghe etc. etc. jerbo niedno od ovizi nejmase propustit
brez pokaragna, i brez pokòre pristojne pro gravitate criminum”; nr. XLVI: “Razumiese da
i nagovaraoczi i pomagaçi, i piercxie, i svattovi, akosu kakvi bili, nejmajuse propustit brez
pokaragna, i brez pedipsà uçili. Kojesu po sebbi zasluxili; jer da nie vichniká i pomagaçá
magnebi bilo u nashemu Puku tvardoglavomu brezakogna, i brezakonikà”.
78
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1812. br. 104: Sebexich die
29. Jun(ii) 1812 Premissis 3bus Denun(tiationi)bus in3bus diebus festivis Primum abso-
luti araptu (sic!) ame P(ater) Elia Glavoçevi (sic!) Michi concesum ab illus(trissimo) et
Rev(eren)d(issim)o Vicario Ap(osto)l(i)co Agustino Gregorio devares (sic!); nulloque
can(oni)co impedimento Detecto ingruetiam ad Paretela interogavi Eliam filium Duimi Si-
mis et ejus L(egitimae) c(oniugis) P(ie) D(efuncte) Lucie Lizetovichia et Joannam filiam
P(ii) D(efuncti) Giorgi Radichia et ejus L(egitimae) C(oniugis) Lucie Vuçichia prius habito
eorum Mutuo cons(ens)u perverba de presenti in Matrimonium copulavi coram Testibus
vid(elicet) Martino Gudegl et Joane Glavoçevich.
79
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1806., br. 9: Vakup die 30.
x(ecem)bris 1806 Premissis 3bus denuntiationibus in 3bus diebus festivis et completa Peni-
tentia imposta obraptam ab Illust(rissimo) et Reverend(issimo) Episcopo Augustino Mille-
tich et Publice absolutionem prius Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich Parochus interogavi
Xrixantium filium Def(uncti) Antoni Vukovich et ejus fiorine Donichia, et Josepham filiam
Laurenczi czitanovich (sic!) P(ii) D(efuncti) et ejus L(egitimae) Joanne sabglichia omnes
de Dalmatia habitoque eorum mutuo cons(ens)u per Verba de presenti nuloq(ue) allia in-
vento impedimento juxta concilium Trident(inum) in Matrimonium Copulavi coram Testibus
vid(elicet) Andrea Bargniack, et Petro Glavoçevich.
150 Ante Škegro
katoličke djevojke i žene spasu od prisilnog prevođenja na islam odnosno od

udaje za muslimane, da bi se ozakonile postojeće bračne zajednice, kako bi se
zaobišlo protivljenje roditelja i rodbine sklapanju braka s određenom osobom,
da bi se ozakonila incestuozna bračna veza, kako bi se ozakonio brak s otetim
mladenkama i dr. Katolici su se kod kadija i mula vjenčavali i zbog izravne
prisile muslimana, u strahu od “Turaka” odnosno “Saracena”, “usljed nemara”
mladenaca pa i bez ikakvog razloga. Najčešće je to bilo zbog svojevrsne zašti
te od prisilne islamizacije odnosno vjenčanja katolkinja za muslimane, što je
bila stalna opasnost koja im je prijetila u Otomanskom Carstvu.
- Spašavanje katolkinja od prisilne udaje za muslimane:

Matične knjige župe Skopje prvo šerijatsko vjenčanje katolikā registrirale su
u kolovozu 1760. g. U pitanju je bila ženidba Pavla Mialjevića i Kate Vodopije
iz Grnice kod Gornjeg Vakufa. Očito sa znanjem skopjanskog župnika fra Ilije
Lašvanina, prvo su sklopili šerijatski brak a potom su se vjenčali u Crkvi. Na
šerijatsko vjenčanje odlučili su se zbog toga što su Turci mladenku oklevetali da
se rekla poturčiti.80 Ta je kleveta slutila velike nevolje kako za mladenku tako i
za njezinu rodbinu odnosno kršćansku zajednicu iz koje je potekla.
Sa znanjem apostolskog vikara u otomanskoj Bosni biskupa fra Pavla Dra
gićevića (1741.-1767.) skopjanski župnik fra Brno Petrović vjenčao je 1763.
g. Juru Andrića s pravoslavkom Stipanijom Ivanicom Spremo, koja je s pra
voslavlja prešla na katolicizam. Šerijatski brak sklopili su kako bi spriječili
mladenkino prisilno prevođenje na islam.81
Skopjanski župnik fra Stipan Kovačević vjenčao je 1769. g. Grgu Miliće
vića iz Ričice kod Gornjeg Vakufa s Ružicom Marinović iz Grnice kod Gor
njeg Vakufa. Šerijatski brak prethodno su sklopili kako bi spriječili otmicu
mladenke od strane muslimana.82
80
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1760., br. [20]: Na 1760. na 21.
kolovoza. Vinča ja fra Ilia Lašvanin Pavla Mialjevića iz Garnice s Katom kćerju Stipana
Vodopie iz istoga sela. Brez niednoga navišćena zašto bi taka potriba Turci obvrgoše divoiku
da se rekla poturčiti, a nie rekla. I tako im se bi potriba parvo u kadie vinčati pa se potle u
paroka. Svidoci biše Domin Miaćević i Nikola Jurićević iz Voljica.
81
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1763., br. [18]: Die 22. majrtij
1763. Po dopušćenu pri(svitloga) Gos(podina) Dragićevića bis(kupa) diumenskoga i vikara
apošt(olsko)ga u Bosni vinča Juru sina pok(oinog) Ilie Andrića i pok(oine) Lucie s Ivanicom
ćerju Ilie Spremee. Ovu dovede Bog iz arka(šć)ja u stado svete majke Carkve ovu naučivši
nauku Isosovu i karstivši Sab(en)dicione nadivši (j)oj imme Ivanica a pria se zvala Stipania.
Biše svidoci Luka Lučić s Ilovače iz Travnika i Miat Andrić. Ovu ozgor rečenu isti nje(n)
otac (i) turci otiaše poturčit, ali (j)e obrani Bog i ja o(tac) fra Barno parok ovoga vrimena s
karstjani vinčavši u kadie ka i prie, paak ja poslie po naredbi svete majke Carkve rimske i
tako osta i obrani se i onna istaa i junački u stadu Isusovu i ova veoma dobro slidii put od
spasenja, ako dovarši ovako bit dobro po nje(nu) dušu, ako Bog da.
82
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1769., br. 20: Die 5. Februarij
1769. Ja fra Stipan Kovačević parok p(er) v(erba de) p(resentis) vinča Gargu sina Tome
Nakon prethodnog sklapanja braka kod “izvanjskog sudca” (apud profanum

judicem) [kadije] zbog straha da mladenku ne otmu “Saraceni”, kojeg su obavili
s njegovim znanjem - skopjanski župnik fra Josip od Bihaća krajem rujna 1797.
g. vjenčao je Grgu Čolića s Paloča kod Gornjeg Vakufa i Ivu Škorić.83
Nakon prethodnog odrješenja koje im je krajem siječnja 1835. g. podijelio
vikar Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni biskup fra Rafael Barišić
Oćevac, crkveni brak sklopili su Marko Sudar rečeni Jukić iz Podkalina kod
Bugojna i Kata Levarda iz Glavica kod Bugojna. Kata je prijetila da će prijeći
na islam i udati se za muslimana ako joj se ne dopusti sklapanje braka s Mar
kom, koji se prethodno bio vjerio s njezinom rođenom sestrom Ružom, zbog
čega je izbila i javna sablazan.84
Pod prijetnjom sklapanja braka kod “izvanjskog sudca” [kadije] biskup fra
Rafael Barišić Oćevac od rodbinskih veza odriješio je Ivu Juričevića iz Voljica
kod Gornjeg Vakufa i Magdalenu Miač Žulj iz Ripaca u Rami, koji su se crk
veno vjenčali krajem siječnja 1839. g.85
- Ozakonjenje postojećih bračnih zajednica:

Po odobrenju biskupovog delegata fra Pavla Tomasovića, skopjanski žup
nik fra Antun Lepan vjenčao je 1772. g. Ivana Jazidžića i Ivanicu Tadić koja
je bila iz Duvna. Bračni život otpočeli su bez crkvenog vjenčanja, zbog čega
su sklopili šerijatski brak.86
Milićevića iz Ričice s Ružicom kćerju Matia Marinovića iz Garnice brez nijednoga navište
nja jer taka potriba koju su otili Turci poturčiti tako u kadie vinčani. Na vinčanju bi svidok
Frano Jurićević iz Voljica.
83
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 5: Die 24. 7bris 1797.
Ob timore Saracenorum, qui conspiraverant Puellam rapere, ac in Suam nefariam Sectam
perducere, ideoq(ue) necessitate coacti apud Profanum Judicem contraxerunt meo tamen
Scitu Vid(elicet) Gregorius filius piè def(uncti) Joannis Çolich de Paloç, et Anne Knexe-
vich; Joannamq(ue) filia Pauli Scorich, et Marthe Duich à Livno, modo autem ex hac Pa-
rochia; et postmodum premissa sacrament(a)li Confessione nulloq(ue) Can(noni)co imp(e)
d(imen)to detecto eos p(er) verba depresenti interogavi, eorumq(ue) mutuo consensu habito
Clandestinè copulavi Ego Fr(ater) Joseph à Biach Diff(inito)r Prov(inci)e et Parochus co-
ram Testibus Vid(elicet) Joanne Lonçinovich, et Martino Çolich de Paloç, omnes.
84
Prilog br. 16.
85
Prilog br. 17.
86
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., br. 11: Die 20. Julij 1772.
Ovi zaručnice koi slidiu po dopuštenju o(ca) p(oštovanog) fra Pavla Tomasovića vikara
Foranoga (vacante sede) odriši od proklestva u koje su upali, po decretu biskupovu budući
brez obznanjenja svoga pastira vodali se i u kadie vinčali se. Ja fra Antun Lepan parok
skopjanski, brez navištenja u carkvenu združi u svetome sakramentu od ženidbe Ivana sina
pokojnoga Pavla Jazidžića i Mandeh od Barbarića s Ivanicom ćerju pok(oinog) Garge Ta
dića i Kateh od Batarila (divojka je iz župe Duvanske). Biše svidoci Pilip Marinčić, Frano
Jurićević i Ilia Knežević.
152 Ante Škegro
Nakon što ih je od ekskomunikacije odrješio skopjanski župnik fra Andrija

Alaupović zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije], skopjanski
kapelan fra Mato Antunović krajem veljače 1827. g. vjenčao je Petra Grgića iz
Goruše kod Bugojna i Anicu Bilanić iz Livna.87 Iz pisma biskupa fra Augusti
na Miletića upućenog skopjanskom župniku fra Andriji Alaupoviću proizilazi
da je Petar bio austrijski vojni prebjeg u Bosnu te s Anicom živio “u bludnosti,
u brezakognu, i u proklestvu”.88
Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog šerijatskog
vjenčanja kod fojničkog kadije, skopjanski kapelan fra Augustin Kalem po
četkom rujna 1827. g. vjenčao je Juru Zeca iz Prološca kod Imotskog - nasta
njenog u Rostovu kod Travnika i Magdalenu Bilokapić koja je bila iz Dicma
kod Sinja. Katolički brak sklopili su pet godina iza šerijatskog vjenčanja i
bolesti koja ih je snašla.89
Nakon odrješenja od ekskomunkacije u koju su upali vjenčavši se “kod
Turaka”, početkom veljače 1828. g. crkveni su brak sklopili Stipo Bošnjak
rečeni Pilipović iz Šuginih Bara kod Gornjeg Vakufa i Iva Bilić iz Durbegović
Doca kod Gornjeg Vakufa.90
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 109: Gorusha die 26a
87
Febr(uarii) 1827. Praemisso examine et approbatione in Doctrina X(rist)tiana factisq(ue) 3bus

denuntiationibus 3bus diebus festivis ad Normam s(acrissimi) Conc(ilii) Trid(entini) ac nullo
Can(oni)co imp(e)d(imen)to detecto; praemissa deinde per R(everendum) P(atrem) Andream
Allaupovich publica absolutione a Majnori excomunicatione in quam mox dicendi incurrerant
ob contractum Matrimonium coram Judice profano, Sacramentali Conf(essio)ne et Com(munio)
ne postmodum a contraentibus praemissa tandem Ego Fr(ater) Matthaeus Antunovich So-
cius Parochi jussu ejusdem interrogavi de consensu in Matrimonium Petrum fil(ium) Petri
Garghich ex Gorusha ejusq(ue) leg(itimae) consortis d(e)f(unc)tae Lucae Ivankovic ex Par-
tibus trans=Savanis, Nec non Annam fil(iam) Mathaei Bilanich de Livno ac ejus leg(itimae)
Cons(ortis) Helenae Nikolich ex eodem loco, quorum mutuo liberoq(ue) consensu habito per
v(er)ba de praesenti expresso illos vinculo Matrimonii ligavi Juvenem cum virgine; eisq(ue)
benedixi. Testes fuere Josephus Viczich de Fojnicza et Mathaeus Ivanovich ex Dalmatia.
88
Škegro, 2013., br. XXXVIII.
89
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 67: Rostovo Georgius
fil(ius) def(uncti) Andreae Zecz de Proloxacz in Dalmatia, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis)
Rosae Gudegl de eodem loco aestu libidinis ductus die 8. 7bris 1827. coram prophano Ju-
dice Fojniczae contraxit iniquam matrimonium cum Magdalena fil(ia) def(uncti) Andreae
Bilokapich de Diczmo in Dalmatia, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Vitae Millunovich
de eodem loco, ac in hoc damnabili statu immemores propriae salutis per 5. fere annos
perseverarunt, donec ambo gravissima infirmitate opressi, paenitentiam se adimpleturos
si super vixerint firmiter promittentes die 5. Julii 1832. a me Fr(atr)e Augustino Kallem
Capellano loci fuerunt ab Excomunicatione absoluti, ac ad consudum eorum aeternae salu-
ti, praetermissis o(mn)ibus denuntiationibus ex concessione Adm(inistratoris) R(everendi)
P(atris) pro Vicarii Ap(osto)lici data R(everndo) P(atri) Parocho loci. Certificato tamen
prius utriusq(ue) statu libero, in legitimum matrimonium copulati fuerunt, coram Testibus
Josepho Kokich et Chrysantho Kokich ambo de Rostovo.
90
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828., br. 143: Shughine
Barre die 6. Febr(uarii) 1828. Premissis o(mn)ibus et Si(n)gulis praemittendis, nulloq(ue)
Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog vjenčanja “kod

Turaka” (coram Turcis) jer su bili u duhovnom srodstvu, skopjanski župnik
fra Marijan Jakovljević vjenčao je sredinom veljače 1828. g. Jozu Nemčića
iz Vrpeći kod Bugojna i Magdalenu Bartulović iz Studenaca kod Imotskog.91
- Izbjegavanje protivljenja roditelja i rodbine sklapanju braka

Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog vjenčanja kod
“bezbožnog sudca” [kadije], kod kojeg su se vjenčali zbog protivljenja mla
denkinih roditelja njihovoj ženidbi, skopjanski kapelan fra Toma Stipeljević
vjenčao je sredinom kolovoza 1796. g. Antu Katavića iz Sebešića kod Travni
ka i Magdalenu Uložnik iz Rame.92
Deset dana potom, iste 1796. g., skopjanski župnik fra Josip od Bihaća
vjenčao je Luku Filipovića s Ružom Vukadinović - obadvoje s Paloča kod
Gornjeg Vakufa. Prije toga sa župnikovim su znanjem sklopili šerijatski brak,
jer su se vjenčanju protivili njihovi roditelji.93
Početkom veljače 1797. g. katolički brak sklopili su Andrija Glavaš i Ivka
Tustonjić obadvoje s Lužana kod Gornjeg Vakufa. Zbog protivljenja mladenkinog
canonico imped(imen)to detecto: praemissa item publica praemitentia, ac absolutione ab

excom(unicatio)ne, in quam incurrerant ob prius contractum Matrimonium apud Turcas,
Idem Supranominatus P(ater) Capellanus copulavit Stephanum fil(ium) Philippi Boscgnak,
alias Pilipovich de villa Supra nominata, ejusq(ue) ejusq(ue) (sic!) L(egitimae) C(oniugis)
Rosae Jurletich de Bistricza; cum Joanna fil(i)a Jacobi Bilich de Duradbegov dolacz,
ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Luciae Bulaich de Ramma, iisdemq(ue) utopte Virginibus,
dedit Solemnem nuptialiem Benedictionem Testes fuerunt Jacobus, et Andreas Boscgnak.
91
Prilog br. 18.
92
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god., 1796., br. 111: Die 17. Augusti
1796. Consentiente Puella, contradicentib(us) autem Parentib(us) in cassum, ideo necce-
ssitate coacti de Licentia Parochi apud Profanum Judicem contraxerunt, ideoque omissis
omnib(us) premitendis nulloq(ue) tamen Can(oni)co Imped(imen)to detecto premissis prius
sacram(en)tis confessionis Scilicet, et communionis. R(everendus) Pater Thomas Stipeglie-
vich à Cottor Socius Parochi interrogavit Antonium fil(ium) Antonii Kattavich à Sebexi
chi ejusque L(egitimae) C(oniugis) quondam Lucie Radich à Busovaça, et Magdalenam
fil(iam) Elie Uloxnik, et Rose Banovich ambobus de Ramma, nunc autem ex hac Par(o)
ecia; eorumq(ue) mutuo consensu habito p(er) verba de presenti eosq(ue) matrimonialiter
copulavit presentib(us) duobus testib(us) Antonio, scilicet, et Jacobo Kattavich à Sebexichi.
93
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 112: Die 26. Augusti
1796. Plusquam Cosentiente Puella, ab utrunq(is) contrariis Parentib(us) neccessitate com-
pulsi de delectores Scitu meo apud profanum Judicem contraxerunt, ideo omnib(us) omissis
premitendis, nullo tamen can(oni)co Impedimento detecto, premissa prius Sacram(en)tali
Confessione; Ego Fr(ater) Joseph à Biach Dis(c)r(etus) actualis Provi(nci)e et Parochus
interrogavi Lucam filium Gregorii Filipovich à Paloc, ejusq(ue) Legit(imae) Conjugis Lu-
cie Malekinovch à Duvno, et Rosam fil(iam) Natalis Vucadinovich, ejusq(ue) Legit(ime)
Conj(ugis) piè defuncte Luce Krixanovich, om(ne)s a Duvno et nunc autem à Paloç eorum
mutuo consensu habito p(er) verba de presenti eos in matrimonia conjunxi presentibus duo-
bus notis testibus Vid(elicet) Tadheo Filipovich, et Joanne Jurichevich à Voglicze.
154 Ante Škegro
oca i roditelja mladoženje tome braku, sa znanjem skopjanskog župnika fra

Josipa od Bihaća i fra Ante Lepana izvanjskog vikara biskupa fra Grge Ilijića
Varešanina, prethodno su se vjenčali kod “bezbožnog sudca” [kadije].94
Početkom svibnja 1797. g. isti je svećenik, nakon prethodnog odrješenja
od ekskomunikacije, uz odobrenje fra Ante Lepana izvanjskog vikara biskupa
fra Grge Ilijića Varešanina, vjenčao tri para koji su prethodno brak sklopili
kod “bezbožnog sudca” [kadije]. Bili su to Petar Tomasović i Marta Zrinić
iz Donjeg Skopja (tj. Bugojna),95 Pilip Vicković i Tôma Nevistić također iz
Donjeg Skopja96 te Ivo Vidović i Jeronima Vicković.97
Nakon prethodnog dopuštenja biskupovog vikara fra Mate Iveke, skopjan
ski župnik fra Mato Krističević odrješio je od ekskomunikacije i sredinom
94
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 118: Die 7. Februa-
rii 1797. Omissis Omnib(us) denuntiationib(us) Puella cum Matre plusquam consentientes
Trib(us) autem multum contrariis, et contra easdes minaciter etiam cum juramento, et falsa
accusatione in posterum se facturos dicentib(us) ideoq(ue) meo consilio et acutoritate Vi-
carii Foranei apud profanum Judicem contraxerunt Scilicet Andreas filius Antonii Glavas
ejusq(ue) Legitime conj(ugis) Rose Volarevich, et Jacoba filia pie defuncti Gregorii Tusto-
gnich à Luxani, ejusq(ue) Legitime Conj(ugis) Catharine Bilich, et Ego Fr(ater) Joseph qui
Supra habito illorum mutuo consensu p(er) verba de presenti eos privatim in Matrimonio
confirmavi premissa prius Scramentali confessione coram testib(us) videlicet Joanne Gla-
vas, et Andrea Jozich à Gorgni vacup.
95
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 130: Die 7. Maji
1797. Omissis omnib(us) denun(tiationibus) ob prerecursum ad Profanum Judicem, pos-
tmodo ad auctoritate habita à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan ex Diff(inito)re et Vi-
cario Foraneo ab excomuncatione absolvi coram Populo, ac penitentiam injunxi, et postea
clandestine copulavi in Matrimonium Ego F(rater) Joseph à Biach Parochus, et Diff(inito)r
Prov(inci)e habito eorum consili consensu p(er) verba de presenti Videlicet Petrum fil(ium)
Petri Tomasovich ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Joanne Jagnich et Martham fil(iam)
Pauli Zrinich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Lucie Poczargnich presentib(us) Testib(us)
Didaco Martich, et Andrea Jozich, aliisq(ue) quam plurimis, e dogne Scopje.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 131: Die 7. Maji =97.
96
Omissis omnibus Similiter ob prerecursum ad profanum Judicem, postmodum autem habita

auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan ex Diff(inito)re et Vicario Foraneo ab exo-
municatione absolvi publicè et penitentiam injunxi, et postmodum clandestinè matrimonialiter
copulavi habito eorum consensu p(er) verba de presenti, Ego F(rater) Joseph à Biach qui Su-
pra nempe Philippum fil(ium) pie def(uncti) Petri Viczcovich, et Joanne Quasinovich, et Tho-
masinam fil(iam) piè def(uncti) Simonis Nevistich, et Lucie Gudegl à Duvno coram Testib(us)
Didaco Martich, et Andrea Jozich cum aliis plurimis ex Dogne poglie seu Scopglie.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 132: Die 7. Maji =97.
97
Omnib(us) omissis pariter ob recursu ad profanum Judicem habita autem postmodum aucto-
ritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan Vicario foraneo Ep(iscopa)li absolvi eos publice
ab excomuncatione injungendo eis pariter penitentiam publicam, postea autem clandestinè
conjunxi in matrimonium Ego F(rater) Joseph qui Sup(r)a prius interogando de eorum con-
sensu p(er) verba de presenti Scilicet Joannem fil(ium) Natalis Vidovich, et Lucie Passalich et
Hyeronimam fil(iam) Petri Viczkovich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Joanne Quasinovich,
coram Testib(us) Vid(elicet) Didaco Martich, et Andrea Jozich, aliisq(ue) plurimis &. &.
kolovoza 1801. g. vjenčao Nikolu Baltu s Jakom Budimir koja je bila iz Dal
macije. Šerijatski su brak sklopili jer su se Jakinoj udaji za Nikolu protivila
njezina braća.98
Brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su Ilija Bradić iz Gornjeg
Vakufa i Marija Tokić iz Gvožđana kod Fojnice. Od ekskomunikacije, u
koju su zbog toga upali, odrješio ih je i vjenčao krajem listopada 1827. g.
skopjanski kapelan fra Mato Antunović.99 Iz pisma biskupa Miletića upućenog
skopjanskom župniku fra Marijanu Jakovljeviću proizilazi da je Ilija odveo
Mariju mimo znanja njezinih roditelja i rodbine.100
Luka Kalem rečeni Čavlina iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa i Lucija Ra
dić rečena Jakimović vjenčali su se na “bezbožnom turskom sudu” [kadije].
Nakon odrješenja od ekskomunikacije, katolički brak skopili su sredinom si
ječnja 1828. g.101
Sredinom veljače 1833. g. skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević vje
čao je Marka Sučića iz Draževog Dola iz Biska u Dalmaciji i udovicu Anu
Glavaš s Lužana kod Gornjeg Vakufa, nakon odrješenja od ekskomunikacije u
koju su upali zbog šerijatskog vjenčanja.102
98
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 35: Die 16. Augu-
sti 1801. Omissis omnibus Den(un)t(iationi)bus, ob prius recursum illicitum ad Caddi
propter iniquum discensum Fratrum Puellae. Ego Fr(ater) Mattheus Christichevich Pa-
rochus, obtenta prius Licentia ab Adm(inistratore) R(everendo) P(atre) Mattheo Iveka,
Vicario Gen(era)le Ill(ustrissi)mi, ac R(everendisi)mi Domini Episcopi. Absolvi prius ab
Excommunicatione coram Populo, Nicolaum Balta Filium Giorgii ejusdem Cognominis, ac
ejus L(egitimae) uxoris Simone Pogaçich nec non Jacobinam Filiam Joannis Budimir, ac
ejus L(egitimae) Conjugis Urssulae Galich, omnes oriundi ex Dalmacia. Deinde privatim
eosdem per Verba de prersenti, in matrimonium Copulavi, nullo impedimeto Canonico alio
obstante. Coram Testibus Marco Knexich, ac Stephano Pilipovich omnes ex hac Parochia.
99
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 115: Gorgni = Vakuf
die 27a 8bris 1827 Praemissis o(mn)ibus de jure et consuetudine praemittendis; Premissa
item publica absolutione a Majori excomunicatione in quam mox dicendi incurrerunt ob
contractum Matrimonium coram judice Profano; Premissa postmodum a contrahentibus
Sacrim(onia)li Conf(essio)ne et Comm(unio)ne Ego Fr(ater) Matthaeus Antunovich Socius
Parochi jussu ejusdem palam interrogavi de consensu in Matrimonium Eliam fil(ium) Ni-
colai Bradich ex Gorgni = Vakuf ejusq(ue) leg(iti)mae Consortis Annae Topich de Trischi-
ani, ac Mariam fil(iam) Stephani Tokich ex Gvozgiani Parochia Fojnicensis et ejus leg(iti)
mae Conj(ugis) Catharinae Majstorovich ex Bistricza ex eadem Parochia, quorum Mutuo
liberoq(ue) Consensu habito per v(er)ba de presenti expresso illos vinculo Marimonii ligavi
Juvenem cum Virgine, eisq(ue) benedixi. Testes hujus copulationis fuere Joannes Bradich et
Thomas Jovalich ambo ex Gorgni = Vakuf.
100
Škegro, 2013., br. XLIII.
101
Prilog br. 19.
102
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1833., br. 101: Draxev dò Die
18. Febr(uarii) 1833. habita facul(ta)te ab Ill(ustrissi)mo pie defuncto Vicario Ap(osto)l(i)
co P(atre) Augustino Milletich, quam postea confirmavit R(everendus) P(arochus) Joannes
Skoçibushich Vicarius Ap(osto)licus Foraneus in litteris de d(and)o 4. Januarii a praemissa
156 Ante Škegro
Zbog srodstva i življenja u konkubinatu u kojem su dobili i dijete, šerijat

ski brak sklopili su Šimun Šimić i Magdalena Čavlina - obadvoje iz Dobrošina
kod Gornjeg Vakufa. Nakon odrješenja od ekskomunikacije krajem siječnja
vjenčao ih je 1836. g. skopjanski kapelan fra Petar Šorković.103
Po nagovoru duvanjskog župnika krajem veljače 1843. g. u Županjcu
(Duvno) su šerijatski brak sklopili Andrija Bernardić iz Roška Polja kod Duv
na i pravoslavka Ana Miljanić iz Sarajevskog Polja. Kod kadije su se vjenčali
kako bi se obranili od “bijesnih pravoslavaca” koji su se protivili tome vjen
čanju. Katolički brak sklopili su pred fra Bonom Perišićem, kapelanom župe
Skopje, u koju su preselili nakon sklapanja šerijatskog braka.104
Sredinom veljače 1868. g. vjenčani su Ivo Jurićević iz Voljica kod Gornjeg
Vakufa i Jela Mlakić iz Grnice također kod Gornjeg Vakufa, nakon prethodnog
oslobođenja od zapreke srodstva koju im je podijelio biskup fra Paškal Vuičić.105
- Vjenčanja s otetim mladenkama

Nakon odobrenja koje mu je podijelio biskup fra Grga Ilijić Varešanin za
odrješenje od ekskomunikacije zbog vjenčanja kod “bezbožnog sudca” [tj.
kadije], skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća početkom prosinca 1798. g.
vjenčao je Antu Medića i Petru Pašalić. Šerijatski brak sklopili su jer je mla
denka bila oteta. Od postelje i zajedničkog života nisu se rastavili ni godinu
dana kako bi sklopili katolički brak.106
publica paenitentia, et absolutione ab Excom(municatio)ne in quam inciderant anno 1828.

ob Matrimonium coram prophano Judice contractum praemissis item omnibus, et singulis
de jure praemittendis, nulloq(ue) canonico imped(iment)o detecto, ac renovato eorundem
mutuo matrimoniali consensu ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich Parochus in s(acrum)
Matrimonium conjunxi Marcum fil(ium) d(efunct)i Petri Suçich origine de Bisak in Dalma-
tia (sed ab impubertate domiciliatum in hac Parochia, et nunc habitantem in Villa Draxedv
dò.) ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Joannae Akrap ex Dalmatia; cum vidua Anna fil(ia)
def(unct)i Antonii Glavasc de Luxani, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Rose Nikolich de
Vilichia Pogle. Testes fuerunt Gregorius Palinich alias Duliba de Sultanovichi, et Marcus
Kaich alias Udoviçich famulus in Domo parochiali.
103
Prilog br. 20.
104
Prilog br. 21.
105
Prilog br. 22.
106
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1798., br. 41: Die 2. X(ecem)
bris 1798. Omissis omnib(us) denunt(iationibus) ob Raptum, et prerecursum ad profanum
Judicem nec puella intuto redita quasi integrum annum, postmodum autem habita facultate
ab Ill(ustrissi)mo D(omi)no, D(omi)no (sic!) Gregorio à Varess Episcopo Ruspensi et Vic(a)
rio Ap(osto)lico in Bosna Otthomana ab Excomunicatione absolvi coram Populo, et peni-
tentiam Jam ordinatam injunxi ac prescriptum ab eodem Ill(ustrissi)mo D(omi)no; premissa
Sacramentali confessione, Clandestine copulavi Antonium fil(ium) piè def(uncti) Natalis
Medich, et Rose Erczeg, cum Petronilla filia Jacobi Passalich, et Birgitte Garghich habito
eorum mutuo consensu, coram testib(us) Vid(elicet) Marco Omilich, et Didaco Martich à
Gollo=bardo. Ego F(rater) Joseph à Biach Parochus Scopjensis, et Diff(inito)r Prov(inci)e.
Brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su i Jozo Boškić iz Ričice

kod Gornjeg Vakufa i Iva Vranješ iz Ždrimaca kod Gornjeg Vakufa. Uzrok
tomu bila je otmica mladenke kao i podrška mladoženjine muslimanske gos
podarice. Nakon prethodnog odrješenja koje im je podijelio biskup fra Au
gustin Miletić, početkom srpnja 1829. g. po katoličkom obredu vjenčao ih je
skopjanski kapelan fra Bonaventura Marinović.107
Sredinom siječnja 1832. g. skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević vjen
čao je Iliju Milišića rečenog Šekerija iz Voljica kod Gornjeg Vakufa i Ivu
Majdandžić rečenu Jerković iz Privora kod Gornjeg Vakufa, zbog straha da
Turci ne otmu mladenku.108
Krajem veljače 1835. g. vjenčan je Marko Majdandžić iz Ždrimaca kod Gor
njeg Vakufa i Anđa Raič iz Kranjčića u Rami. Vjenčani su nakon odrješenja od
ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog šerijatskog vjenčanja.109
Početkom ožujka 1835. g. vjenčani su Jozo Budimir s Tihomišlja kod Gor
njeg Vakufa i Ruža Grabovac koja je potjecala iz Duvna, nakon prethodnog
odješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog braka sklopljenog “kod
turaka” (coram turcis). Nakon javne pokore odriješeni su od ekskomunikacije
jer su šerijatski brak sklopili još pred dvije godine.110
107
Prilog br. 23.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), 1832., br. 10: Voglicze die 12. Jan(uarii)
108
1832. Praemissis omnibus praemittendis praeter tertiam Denuntiation(ibus) quae ex praevia

licentia ob periculum raptus puella ex parte Turcarum habitoque mutuo matrimoniali consensu
libero ex utraq(ue) parte per verba de praesenti expresso Ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich
Parochus in S(acrum) Matrimonium conjunxi Eliam fil(ium) Thomae Milishich de V alias She-
keria de Voglicze, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Annae Juriçevich de eadem Villa, cum Jo-
anna filia d(efunct)i Petri Majdangich alias Jerkovich de Privor, et ejus L(egitimae) C(oniugis)
Cathar(inae) Leppan de Dobroshin, quibus sub Missae Sacrif(ici)o benedictio nuptialis data fuit
praesentibus testibus Paulo Milishich, et Gregorio Bradich de Gorgni Vakuf.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god., 1835., br. 92: [Die 25. Febr(uarii)
109
1835.] Xdrimczi. Marcum caelibem fil(ium) Michaelis Majdangich de Xdrimczi, ejusq(ue)

L(egitimae) C(oniugis) Clarae Grubishich de Boglkovacz, cum virgine Angela fil(ia) d(efunct)
i Joannis Raiç de Krançich Parochiae Rammensis, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Andreae
Gialtich de eodem loco. Testes fuerunt Philippus Perrich, ac Elias Grubisha de Boglkovacz
N(ota) B(ene) Quia puella adducta fuit ex Parochia Rammensi, et contraxit matri-
monium cum suo sponso apud Turcas; ideo auctoritate R(everendi) P(atris) Vicarii foranei
praevie paenitentiati, ac ab excommunicatione absoluti fuerunt tam sponsi, quam eorum
coadjutores, et in Parochia Rammensi denuntiationes facta fuerunt.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1835., br. 103: [Die 2. Martii
110
1835.] Teomiscgle Josephum fil(ium) Michaelis Budimir de Teomiscgle ejusq(ue) L(egitimae)

C(oniugis) Georgia Mashich de Dalmatia, cum Rosa fil(ia) Joannis Grabovacz origine de
Duvno, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Matihiae Bonich de Duvno. Testes fuerunt Michael
Budimir P(ater) Sponsi, ac Stephanus Ivosc de Okolische
N(ota) B(ene) Hi ante biennium Matrimonium contraxerant coram turcis post
Paenit(entiam) publicam absoluti fuerunt ab excom(unicatione) eorumq(ue) Denuntiationes
ommissa fuerant auctorit(ate) Ill(ustrissi)mi D(omi)ni Vic(arii) Ap(osto)lici
158 Ante Škegro
Skopjanski su se katolici zbog otmica po islamskim sudištima povlačili i

na samom kraju osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine. Među njima je
bio i bogati bugojanski trgovac Niko Batinić-Pavlović,111 koji je 1873. g. oteo
kćer Nike Jurkića iz Livna kako bi njome oženio sina.112
- Brakovi sklopljeni pod izravnom prisilom muslimana

Skopjanske matične knjige vjenčanih registrirala su i vjenčanja katolika
pod izravnom prisilom “Turaka”. Fra Šimun iz Skopja pod prisilom je 1772.
g. vjenčao Ivana Vidovića sa Seoca kod Gornjeg Vakufa i Adrijanu Milićević
iz Ričice kod Gornjeg Vakufa. Čak su i svjedoci na vjenčanju bili muslimani,
neki Usein-aga Bišćanin i Asan-baša Trakus.113
Skopjanski župnik fra Antun Lepan zbog “velike prijetnje” vjenčao je 1772.
g. Miju Grgasovića i Anicu Cvitanović, premda mladenka nije bila oteta.114
- Strah od Turaka, “Saracena” odnosno muslimana

Skopjanske matične knjige bilježe više šerijatskih vjenčanja sklopljenih
zbog “straha od Turaka”, “Saracena” odnosno muslimana. Nije precizirano
što se pod tim podrazumijevalo, premda nije teško pretpostaviti da se radilo o
strahu od otmice katolkinjā i njihova prisilna udaja za muslimane. Najstarija
bilješka o tome je s početka veljače 1768. g., kada je skopjanski župnik fra Sti
pan Kovačević u “strahu od Turaka” bez ijednog navještenja vjenčao Marka
Kovačevića iz Gornjeg Vakufa i Stanu Antunović iz Odžaka kod Bugojna.115
Nakon jednog navještenja (od potrebna tri) skopjanski župnik fra Antun
Lepan potajno je krajem sječnja 1773. g. “zaradi straha turskega” vjenčao
Jakova Bilaćevića i Jelu Milišić.116
Idem P(ater) Franc(is)cus Capellanus Sub Missa cum Be(ne)d(iction)e nuptiali copulavit.
111
Nikola Batinić-Pavlović, trgovac, preminuo 27. kolovoza 1896. g. u 84. godini života u
Bugojnu. Pokopan u Čaušlijama 28. kolovoza 1896. Usp. Matica umrlih Bugojno, sv. III,
1893.-1906., str. 37, br. 103.
112
Prilog br. 24.
113
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., nr. 6: Die 25. F(e)br(ua)
rii 1772.6. Po naredbi s(vete) m(ajke) C(arkve) vinča ja fra Šimun iz (S)kopja župnik vinča
na silu Ivana sina pok(oinog) Antone Vidovića (sa) Selaca s Adrianom ćerju pok(oinog)
Tome Milićevića iz Ričice. Svidoci Useinaga Bišćanin i Asan baša Trakus.
114
Bilj. br. 12.
115
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1768., br. 42: Die 9. Februarij
1768. Budući in periculo od Turaka i nesmiduć navistiti tako usudiv se ja fra Stipan Kovačević
parok p(er) v(erba de) p(resentis) vinča Marka sina Jozipa Kovačevića iz Vakupa Stanom
kćerju Andria Antunovića od Odžaka prid svidoci Jakovom Šendićem i Markom Kulukčića.
116
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1773., br. 17: Die 24. Januarij
1773. Ja fra Antun Lepan parok skopjanski navistivši jedan put ne mogući više zaradi strah
turskega, združi u sveti sakrament od ženidbe Jakova sina Nikole Bilaćevića i Šimunice od
Naredne 1774. g. skopjanski župnik je “zarad smutnje od Turaka” i uda

ljenosti koje su mladenci prešli kako bi sklopili brak, bez potvrde o neženstvu
vjenčao Andriju Ivankovića iz župe Velika u bosanskoj Posavini s Lucijom
Barišić.117
Po odobrenju skopjanskog župnika, kupreški kapelan fra Filip Gabrić
sredinom studenoga 1801. g. vjenčao je Lovru Barišića iz Donjeg Skoplja
(Bugojna) i Šimu Jakir koja je bila iz Brela kod Makarske, nakon prethod
nog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog sklapanja braka kod
“bezbožnog sudca” [kadije]. Kadiji ih je uputio župnik, zbog straha od Turaka
(“comminationibus Turcarum”).118
Krajem studenog 1802. g. bez ijednog navještenja vjenčan je Petar Tirić
iz Gornjeg Vakufa, zbog bojazni da mu ženidbu ne ometu Turci. O kakvom
se strahu radilo vidi se i iz toga što je župnik u matične knjige zaboravio čak
upisati mladenkino ime.119
Krajem veljače 1819. g. zbog straha od nasilja bahatih Turaka (praepo-
tentium Turcarum), a uz suglasnost apostolskog vikara fra Augustina Mileti
ća, skopjanski kapelan fra Andrija Alaupović vjenčao je Matu Ivoša iz Golog
Brda i Ivu Maras iz Gračanice.120
Marinovića s Jelom ćerju Luke Milišića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Kate. Svidoci Miat
Marinović, Petar i Stipan Ivanković i ovo bi pod muče.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1774., br. 8: Die 19. Januarij
117
1774. Isti dan kako gori. Budući izpunjena svaka koja se iziskuju od sv(ete) Carkve i ne
naodeći zaprike kakve zakonite, a budući taka potriba jedno zarad smutne od Turaka, drugo
zarad dalečine, vinča brez police Andriu brata rečenoga Jure Ivankovića iz Velike s Luciom
kćerju Antona Barišića i pokojne Mande od Bučića. Biše svidoci Pilip Milićević i Mara
Milićevića.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 39: Doglne Skopje.
118
Die 15 9bris 1801. Premissis omnibus 3bus Den(untiationi)bus Continuis tribus diebus Festi-
vis, et nullo interveniente Impedimento Canonico, auditis tamen importunis Comminationi-
bus Turcarum, Andream filium Andreae def(unc)ti Bariscich, Laurentium, et ejus L(egitimae)
Conjugis Lucie Kovaçevich a Radoboglja: Nec non Simeonam Filiam def(unc)ti Marci Jacir
a Brela: et ejus def(unc)tae Luciae Barcugljev prius ad profanum Tribunal Compareri jussi,
deinde per Venerandum Patrem Filippum Gabrich Capellanum Cuprisensem, eos Vinculo
Matrimoniis, per Verba de presenti, innodavi Curavi. Coram Testibus in Cupris asistentibus.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1802., br. 40: Vacuk (sic!),
119
die 23 9bris 1802. Ommisis o(mn)ibus Den(un)t(iationi)bus, 3bus diebus Festivis ob Cir-
cumsentionem Turcarum apparentem excogitatam imo Sparsam iniquo Animo probabilius a
Petro Tyrich, et nemine Contrario, Suum finem obtineati, Nullo tamen alio exacto Canonico
Impedimento; Ideo Franciscum filium Petri Tyrich, ac ejus L(egitimae) Conjugis (sic!).
120
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1819., br. 59: Fr(ater) Augusti-
nus Milletich Ord(inis) Fratrum Minorum S(ancti) P(atriarchi) Francisci de Observantia,
Dei et Apostolicae Sanctae Sedis gratia Episcopus Dauliensis et Vicarius Ap(osto)licus in
Bosna Argentino Otthomana Ad evitanda gravia damna ex parte praepotentium Turcarum
dispensamus duas denuntiationes Matrimoniales Matheo filio def(unc)ti Joannis Ivosc
Parochia Skopjensis, et Joannae filiae def(uncti) Chrysanthi Maras de eadem Parochia,
160 Ante Škegro
Skopjanski kapelan fra Bonaventura Marinović krajem veljače 1832. g.

vjenčao je Nikolu Milića rečenog Iviš iz Sebešića i Ivu Dadić iz Glavica kod
Bugojna. Po odobrenju skopjanskog župnika fra Marijana Jakovljevića pret
hodno su kod fojničkog kadije sklopili šerijatski brak kako bi mladenku spa
sili od Ibrišimbega Aračića iz Glavica kod Bugojna.121
- Nepoznati razlozi odnosno “usljed nemara” mladenaca

Matične knjige župe Skopje ne objašnjavaju zbog kojih je razloga sklopljena
većina šerijatskih brakova od strane katolika. Prije katoličkog vjenčanja, parovi
vjenčani kod kadijā i mulā morali su biti odrješeni od izopćenja u koje su upa
dali samim tim vjenčanjima. Prvo je registrirano 1778. g. Župnik fra Jozip Ivić
po pismenom odobrenju biskupa fra Marka Dobretića, upravitelja Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni (1772.-1784.), bez ijednog je navještenja potajno
vjenčao Miju Marasa i Jakovicu iz Studenaca kod Imotskog.122
Skopjanski župnik fra Ambrozije Vučković u svibnju 1778. g. vjenčao je
dva para koji su sklopili šerijatska vjenčanja, prethodno ih odrješivši od izop
ćenja u koje su upali zbog “u nemaru skopljenog braka kod svjetovnog suca”
quatenus iis non obstantibus, praemissa unica Denuncitatione, praemissisque omnibus aliis
de jure praemittendis, Si nullum Canonicum obstiterit impedimentum, matrimonialiter co-
njungi possint, ac valeant, hac Dispensatione una cum actu celebrati Matrimonii in libro
Copulatorum descripta.
Datum Fojniczae in Conv(en)tu S(anctu) Spiritus die 15. Februarii 1819.
Fr(ater) Aug(ustinu)s Ep(iscop)us Daulien(sis) et Vicar(iu)s Ap(osto)licus Bosnen(sis)
m(anu) p(ropria)
Gratis omnino quoad haec Curiam Ep(istopa)lem
De Mand(atu) D(omi)nis Suae Ill(ustrissi)mae ac R(everendissi)mae
Fr(ater) Marianus Jakovglievich Secret(arius) m(anu) p(ropria)
Golo Bardo = Die 22 Februarii 1819. Premissa unica tantum denuntiatione die Fe-
stivo, duabus aliis dispensatis ab Ill(ustrissi)mo, ac R(everendisssi)mo D(omi)no Augustino
Miletich ob causas mox Superius recensitas, nulloq(ue) can(oni)co Imp(e)d(imen)to detecto.
Ego Fr(ater) Andreas Alaupovich Soc(ius) R(everenci) Parochi interrogavi Mathaeum fili-
um def(unc)ti Joannis Ivosc de Gollo Bardo, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) pie def(unc)
tae Thomasiae Salapich de Proloxacz; nec non Joannam filiam pie defuncti Chrysanthi Ma-
ras, et ejus L(egitimae) C(oniugis) Josephae Bartulovich de Graçanicza, eorumq(ue) mutuo
consensu prius habito per verba de praesenti eosdem mutrimonii vicnulo innodavi cum be-
nedictione nuptiali; coram testibus, videlicet, Nicolao Ivosc, et Antonio Sceremet.
Prilog br. 25.
121
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 30: Die 25 Jan(uarii)
122
1778. Omnibus denuntiationibus omissis ex facultate ab Illus(trissimo) et Rev(eren)d(issi)

mo Do(mi)no Ordinario mihi scripto concessa Ego F(rater) Joseph Ivich de Duvno, Micae-
lem filium Philippi Maras, et Jacobam de Studenczi interrogavi eorumque mutuo consensu
habito p(er) verba de presenti privati in Domo cujusdem christiani matrimnio conjunxi prius
coram toto populo absolvendo eos a vinculo Excomunicationis, in quod propter crimen
conjunctionis apud judicem profanum prerecursum; presentibus testibus notis Luca nempe
Kesckich Phi(li)ppo Milichevich, Michaele Kakegl, et Petro Lagatar.
odnosno “sklopljenog nepotpunog bračnog ugovora kod kadije”. Bili su to

Frano Božić iz Crnića kod Bugojna i Jelena Petrićević123 te Andrija Ribičić iz
Duvna i Ivanica Zvirac s Paloča kod Gornjeg Vakufa.124
Po odobrenju biskupovog izvanjskog vikara i administratora Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni Ivana Skočibušića, skopjanski je župnik krajem
svibnja 1793. g., nakon oslobođenja od ekskomunikacije, bez ijednog navje
štenja potajno vjenčao Petra Kunkića s Pidriša kod Gornjeg Vakufa s nekom
Anđom Šećiević.125
Krajem svibnja 1793. g. na isti je način iz istog razloga potajno vjenčao i
Ivana Tustonju s Vickom Glavašević - obadvoje s Lužana kod Bugojna. Pret
hodno ih je tijekom sv. mise u Bistrici odriješio od ekskomunikacije u koju su
upali zbog šerijatskog vjenčanja.126
S odobrenjem izvanjskog biskupskog vikara fa Ante Lepana, skopjanski
župnik fra Ivan Mirčeta početkom veljače 1796. g. vjenčao je Petra Lepanovića
123
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 42: Die 14 Maij 1778.
Ego Fr(ater) Ambrosius Vucskovich Parochus habita Licentia ab Ill(ustrissi)mo ac R(e)
v(eren)d(issi) mo D(omi)no D(omi)no Marco Dobretich Ep(isco)po Eretrian(o) Etc. absol-
vi ab Excom(m)unicatione, in qua incurrerunt Contrahendo Matrimonium apud Profanum
judicem et Copulavi Eosdem in Matrimonium, nempe Franciscum Boxich a Loco Cernische
cum Helena filia Petri Petrichevich: testes fuerunt Georgius Sistov, et Joanna Ssistov omnes
a Loco Cernische.
124
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 43: Die 18 Maij
1778. Ego Fr(ater) Ambrosius Vuskovich Parochus obtenta Licentia ab Ill(ustrissi)mo ac
R(e)v(eren)d(issi)mo D(omi)no Marco Dobretich Ep(isco)po Eretrian(o) Et absolvi ab
Excom(m)unicatione in qua incurrerunt ob Contractu invalide Matrimonium apud Kadia:/
et Eosdem Copulavi in Matrimonium nempe Andream filium Joannis Ribicich a Duvno et
ejus Leg(itimae) Con(jugis) ursulae Barissich Cum Joanna filia Spiridionis Zviracz a Paloc
Praesentibus Hjeronimo Milunovich, et Rosa Marincich a Pidriss.
125
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), 1793., br. 64: Die 25. Maji 1793.
Ommissis omnibus denuntiationib(us) ob prerecursum ad profanum Judicem Kadia habita
postmodum licentia ab Adm(administratore) R(everendo) P(atre) ex Ministro Prov(inciae)
Vicario Foraneo Diocesani coram Populo inter Missarum Solemnia ab excomunicatione
absolvi, et penitentiam injunxi, ac interim clandestine in matrimonium conjunxi eos prius
interogando de muto consensu p(er) verba de presenti, nempe Petrum filium Joannis Kun-
kich à Pidrisc, et Angelam filiam quondam Micahelis Scechievich, presentib(ust) tetib(us)
Josepho Kunkich, et Joanne Marinçich.
126
1793. Ommissis omnib(us) denuntiationib(us) ob prerecursum ad profanum Judicem
habita postmodum auctoritate ab Adm(inistratore) R(everendo) P(atre) Joanne Scoçi-
bussich et Vicario Foraneo Episcopali inter Missarum Solemnia Bistrice celebrata co-
ram Populo ab excomunicatione absolvi, et penitentiam injunxi, ac tandem clandestine
matrimonio copulavi eos prius interrogando de muto consensu p(er) verba de presenti,
nempe Joannem filium quondam Gregorii Tustognich à Luxane, et Vitaliam filiam Na-
talis Glavassevich à Luxane Presentib(us) testib(us) Jacobo Tustognich, et Andrea Ju-
richevich à Voglice.
162 Ante Škegro
iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa i Ružu Bonić iz Ždrimaca kod Gornjeg

Vakufa.127
Dan kasnije 1796. g. isti župnik pod istim uvjetima na isti način vjenčao je
i Božu Budimira s Marijom Keškić iz Zanesovića kod Bugojna.128
Skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća krajem svibnja 1798. g. vjenčao je
Lovru Levardića i Jelu Jurićević, prethodno ih odriješivši od ekskomunikacije
za što mu je odobrenje dao biskup fra Grga Ilijić Varešanin vikar Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni (1799.-1813.). U crkvenu kaznu upali su zbog
sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije].129
Skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća potajno je u lipnju 1799. g. vjenčao Stipu
Pipličića i Jelenu Margetić, nakon suglasnosti za odrješenje od ekskomunikacije
koju mu je dao fra Mato Iveka generalni vikar biskupa Grge Ilijića Varešanina. U
kaznu su upali zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije].130
127
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 106: Die 3. Februarii
1796. Ommissis omnib(us) denuntiationib(us) ob prerecursum ad Profanum Judicem, habi-
ta postmodum auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan et Deff(initore) act(uali)
Prov(inci)e et Vicario Foraneo Episcopali ab excomunicatione absolvi ac penitentiam in-
junxi, atque posmodum tandem clandestine matrimonio copulavi. Ego Fr(ater) J(oannes)
Mirçeta Parochus Scop(iensis) prius eos interrogando de mutuo consensu p(er) verba de
presenti, nempe Petrum filium Joannis Leppanovich à Dobrossin, ejusq(ue) legit(imae)
Conjug(is) Catharine Stipich à Paloç, et Rosam filiam piè def(unc)ti Michaelis Bonich à
Zdrimczi, ejusq(ue) Legit(imae) Conjug(is) Angele Zvirçevich, presentib(us) testib(us) Ge-
orgio Bulaich, et Jacobo Leppan.
128
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 107: Die 3. Febru-
arii 1796. Ommissis omnibus denutiationib(us) ob prerecursum ad Profanum Judicem,
habita postmodum auctoritate a R(everendo) P(atre) Antonio Leppan Dis(creto) actu(ali)
Prov(inciae) et Vicario Foraneo Epis(copa)li inter Missarum Solemnia Vilichia=Poglie ce-
lebrata publice coram populo ab excomunicatione absolvi, et penitentiam injunxi, ac tandem
clandestine matrimonio copulavi. Ego Fr(ater) Joan(nes) Mirçeta Parochus Scop(iensis)
eos prius interrogando de mutuo consensu p(er) verba de presenti, nempe Natalem filium
Michaelis Budimirovich à Zanesenovichi, ejus(ue) legit(imae) conjugis Magdalene Jela-
vich, et Mariam filiam Matthei Kesckich ejusq(ue) legiti(imae) quondam Marie Mattetich,
presentib(us) testib(us) Nicolao Harambassich, et Marco Budimir.
129
1798. Omissis omnib(us) denunc(iationibus) ob prerecursum ad Profanum Judicem, pos-
tmodum habita facultate ab Ill(ustrissi)mo, et R(everendissi)mo D(omi)no Gregorio à Vare-
ss Ep(isco)po Ruspensi ab excomunicatione absolvi coram Populo et Pentitentiam injunxi
jam ordinatam, ac premissa Sacramentali Confessione, postmodum clandestionè copulavi
Ego F(rater) Joseph à Biach et Diff(initor), et Parochus Laurentium fil(ium) piè def(uncti)
Matthei Levardich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) piè def(uncti) Vite Lorinçevich (sic!) et
Helenam fil(iam) Nicolai Jurichevich, ejusq(ue) Leg(itimae) conj(ugis) piè def(uncte) Lucie
Taslich prius habito eorum consensu p(er) verba de presenti. Testes fuerunt Didacus Mar-
tich de gollo=bardo, et Antonio Radoss de Czarniçje.
130
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1799., br. 57: Die 19. Junii
1799. Omissis Omnib(us) Denunt(iationibus) ob prerecursu ad Profanum Judicem, et habi-
ta postmodum auctoritate ab Adm(inistratore) R(everendo) P(at)re Mattheo Ivveka Vicario
Među brakovima sklopljenim kod “bezbožnog suca” [kadije] bio je i onaj

Jakova Šušnjare i Ive Grubišić, koje je u listopadu 1801. g. nakon odrješenja
od ekskomunikacije vjenčao skopjanski župnik fra Mato Krističević. Kadija
ih je vjenčao zbog “neugodnih zaruka”.131
Početkom siječnja 1804. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno
je vjenčao Antu Kolovrata i Ceciliju Jazidžić, nakon prethodnog odrješenja od
ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja šerijatskog braka.132
Nakon što ih je prethodno po odobrenju biskupovog vikara fra Mate Ivekića
odrješio od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja šerijat
skog braka, skopjanski župnik fra Ilija Glavočević početkom siječnja 1804. g.
vjenčao je Luku Milića s Vrsa kod Gornjeg Vakufa s Lucijom Dugić.133
Sredinom veljače 1804. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno
je vjenčao Matu Uložnika sa Zvizda kod Gornjeg Vakufa i Katu Klišanin,
prethodno ih odriješivši od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog
sklapanja šerijatskog braka.134
G(enera)le Episcopi, ab excomunicatione absolvi ac penitentiam injunxi premissa prius

Sacramentali Confessione; clandestine copulavi Ego F(rater) Joseph à Biach immediatus
Parochus, et Gvard(ian)us Stephanum Fili(u)m Josephi Pipliçich, ejusq(ue) Leg(itimae)
Conj(ugis) Joanne Zovkovich, et Helenam fil(iam) Gregorii Marghetich, ejusq(ue)
Leg(itimae) Conj(ugis) Lucie Mlicotich de Imoski, interogando eos de mutuo Consensu,
quem prius habito p(er) verba de presenti. Testes fuere Joseph Pater ut Sup(r)a et Scime(o)
n Sussgnarich de Jaggnid.
131
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 38: Voglicze In Mense
8bri 1801. Omissis o(mn)ibus Den(un)t(iationi)bus ob importuna Contracta Sponsalia, et
postea recursum ad profanum Judicem. Ego Fr(ater) Mattheus Christichevich Parochus,
habita prius Licentia ab Adm(instratore) R(everendo) P(atre) Mattheo Iveka, Vicario Ge-
nerale; absolvi ab Excommunicatione Jacobum filium def(unc)ti Michaelis Susgnar et Jo-
annam Martini Grubixich; Deinde eos per Verba de presenti Copulavi in matrimonium pre-
sentibus Testibus, Vid(elicet) Michaele Jurichevich, et Nicolao Nicolich.
132
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 97: Die 6. Jan(uarii)
1804. Omissis omnibus Denunciationibus quia ad Kadia prima obiverunt Ego Fr(ater) Elias
Glavoçevich Parochus, obtenta prius Licenita ab Ad(ministratore) R(everendo) P(atre)
Matthei Ivekich Vicario Generale absolvi prius a ab (sic!) excomunicatione coram Populo
Antonium Collovrat et czecilia jazigichia. Deinde privatim eosdem per verba de presenti
in Matrimonium Copulavi nulo impedimento allio o ostente (sic!), coram Testibus Petro
Collo=vrat josepho jazigich et Anna Bugliançich omnes ex ac (sic!) Parochia.
133
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 100: Die 10 Janu-
arii 1804 varse. Omissis omnibus Denuntiationibus quia ad Cadiam prima obtiverunt.
Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich Parochus, obt(en)ta prius Licentiam ab Adm(inistrato)re
Rev(eren)d(o) P(atre) Mattheo Ivekich vicario Ep(iscopa)le, De inde privatim per verba
De presenti in Matrimonium Copulavi Lucam filium Gregorii Milich ejus Leg(itimae) Rose
N. (sic!) et Luciam filiam Pii Andree Gudichia ac ejus Elene Petrovichia cora(m) Testibus
Paulo Milich et Marco Matich.
134
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 113: Zvizde Die 13
Febr(uarii) (Omissis) omnibus Denuntiationibus quia ad Kadiam obtiverunt. Ego Fr(ater)
164 Ante Škegro
Nakon prethodnog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog

prethodno sklopljenog šerijatskog braka, početkom svibnja 1804. g. skopjan
ski župnik vjenčao je Juru Levardić i Jelu Kelavić.135
Sredinom ožujka 1805. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno
je vjenčao Božu Svirčevića i Jelu Pravdić, koji su prethodno sklopili brak kod
“bezbožnog sudca” [kadije].136
Skopjanski župnik fra Marko Ostojić sredinom kolovoza 1822. g. vjenčao
je Ivu Milićevića iz Sebešića kod Novog Travnika i Josipu Pleić, nakon odr
ješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja braka
kod fojničkog kadije.137
Iz nepoznatih razloga Mato Nemčić iz Vrpeći i Anđa Antić s Kupresa sklo
pili su brak kod “bezbožnog sudca” [kadije], zbog čega su upali u ekskomuni
kaciju od koje ih je odrješio skopjanski kapelan fra Mato Antunović i vjenčao
početkom veljače 1827. g.138
Elias Glavoçevich obtenta prius Licentiam jam ab Ad(ministratore) R(everndo) P(atre)

Mattheo Ivekich vicario Generale deinde privatim, perverba depresenti (sic!) in matrimoni-
um Copulavi, Matheum Filium Elie Uloxnik et ejus Leg(itimae) Rose Banorichia, et Katthia
Filia Pii Def(unc)ti Antonii Klisanin ejusq(ue) Lucie Ojkavichia de vinicza, eorum mutuo
consensu per verba de presenti copulavi in matrimonio, coram testibus Petro Uloxnik et
Jacobo Kallem et Luciae Frankovichia.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 122: Glavicze die 4
135
Maij 1804 omissis omnibus Denuntiationibus, quia ad Cadiam Primo abiverunt. Ego Fr(ater)
Elias Glavoçevich; obtenta prius Licentiam Ab Ad(ministratore) R(everendo) P(atre) Mattheo
Iveka vicario Generale deinde privatim copula (sic!), prius Publice absolvi videlicet Giorgium
filium Pii Def(uncti) Matthei Levardich et ejus Leg(itimae) Vida Lorinçevichia, cum Ellena
Mariani Pii Def(unc)ti Kelavichia et ejus Joanna Molichi perverba de present(ti) inmatrimo-
nium co(niun)gi coram Testibus vid(elicet) Paulo Knesevich et Matthe(o) Knexevich.
136
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1805., br 52: Die 16. Martii
1805. Premissis 3bus renuntiationibus 3bus diebus festivis cotivanikam (sic!) in natura, pri-
us despesata apud Profanum judicum et postea apud Ecc(l)esiam Ego Elias Glavoçevich
interogavi Natalem filium Pie Def(uncti) Joannis Svirçevich et ejus Pie def(uncte) Marie
Dolichia, et Elenam filia(m) Pii fid(el)ii Luce Pravdichia, et Rose ejus Simichia, habito eo-
rum mutuo consensu per verba de presenti copulavi in Matrimonium private, coram testibus
vid(elicet) Jacobo et Francisco Martich..... (sic!).
137
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1822., br. 57: Sebjexic. Die 16.
Augusti 1822. Praemissa prius publica absolutione a majori Excomunicatione, in quam
mox dicendi incurerant ob Matrimonium contractum apud profanum Fojnicensem Judicem;
item approbatione in doctrina Christiana, sacra Sinaxi, nec non 3bus Di(e)bus nulloque
canonico imp(e)d(imen)to detecto: Ego Fr(ater) Marcus Ostoich Parochus hujus loci habita
facultate ab Ill(ustrissi)mo, et R(everendis)s(i)mo nostro Ordinario Joannem filium defuncti
Eliae Millichevich olim de Mujakovich, et ejus L(egitiame) C(onsortis) Annae Boscgniak,
nec non Josepham filiam Eliae Pleich, et legitimae ejus Conjugis d(e)f(unc)tae Simeone
Vukadinovich, quorum habito mutuo libero consensu, eosdem Matrimonii viculo innodavi
coram Testibus Georgio Shapina, et Gregorio Tommich de Vacup.
138
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1827., nr. 92: Varpech die 5a
Febr(uarii) 1827. Praemisso examine et utriusq(ue) approbatione in Doctrina X(risti)ana
Premda se njihov slučaj spominje u pismu kojeg je u ime biskupa fra Au
gustina Miletića skopjanskom župniku fra Marijanu Jakovljeviću uputio fra
Ivo Glavadanović,139 nije jasno zbog čega su se kod “bezbožnog sudca” [ka
dije] vjenčali Pavo Bubalo iz Gornjeg Vakufa koji je bio od Imotskog i Marta
Vuletić iz Krupe kod Gornjeg Vakufa. Nakon prethodnog odrješenja od ek
skomunikacije vjenčani su krajem siječnja 1828. g.140
Iz nepoznatog razloga brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su Sti
po Ramljak rečeni Grubiša iz Sebešića kod Novog Travnika i Matija Brkić s
Vrsa kod Gornjeg Vakufa. Nakon odrješenja od ekskomunikacije krajem veljače
1832. g. vjenčao ih je tijekom mise skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević.141
factisq(ue) tribus denuntiationibus tribus diebus festibvis intra Missarum Solemnia juxta
praescriptum s(acrissimi) Conc(ilii) Trid(entini) nulloq(ue) Can(oni)co imp(e)d(imen)to
detecto; praemissa item publica absolutine a majori excomunicatione in qua mox dicendi
incurrerant ob contractum Matrimonium coram Judice profano, sacramentali confessione,
sacraq(ue) Sinaxi postmodum a contrahentibus praemissa tandem. Ego Fr(ater) Matthaeus
Antonovich Socius Parochi jussu ejusdem palam interogavi de consensu in matrimonium
Matthaeum fil(ium) Josephi Nemçich ex pago Varpech ejusq(ue) legitimae Consortis d(e)
f(unc)tae Catharinae Matich de Duvno. Nec non Angelam filiam d(e)f(unc)ti Georgii Antich
de Kupris, et ejus legitimae Conj(ugis) Catharine Rastegoracz de Kupris; quorum mutuo
liberoq(ue) consensu habito per verba de praesenti expresso illos Matrimonii vinculo li-
gavi Juvenem cum Virgine, eisq(ue) Solemniter benedixi. Testes hujus copulationis fuere
Matthaeus Ivançevich et Philippus Budimir ambo ex hac Parochia Skopjensi.
139
Škegro, 2013., br. XLII.
140
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828., br. 128: Gorgni = Vakuff
die 29. Januarii 1828. Praemissis de Jure praemittendis, habitoque mutuo consensu Ma-
trimoniali p(er) verba de praesenti expresso, item facta absolutione abs excomunicatione,
quam incurerunt contrahentes Matrimonium coram profano Judice; qui supra in Matrimo-
nium coniunxi Paulum F(ilium) D(efuncti) Peri Bubalo ex Immota, eiusq(ue) C(oniugis)
L(egitimae) D(efunctae) Mandalenae Pashtennakovich ex eodem loco, et Martam F(iliam)
Bartholomaei Vuletich ex Krupa, eiusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Simonae Pipunich de
Rakitno. Testib(us) Luca Karogliakich, et Marcous Radich.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1832., br. 46: Sebeshich Prae-
141
missa approbatione in Doctrina Christiana tribusq(ue) Denuntiationibus tribus diebus fest

tivis nuloq(ue) can(oni)co imped(imento) detecto praemissa idem paenitentia publica ac
absolutione ab excommunicatione in quam inciderunt ob matrimonium coram profano Judi-
ce prius contractum; praemissa quoq(ue) Sacram(enta)li Conf(essio)ne, et Com(munio)ne,
ac habito mutuo contrahentium libero consensu die 27. Febr(uarii) P(ater) Michael Zubich
rogatus a Parocho sub Sacrificio Missae cum bened(ictione) nuptiali copulavit Stephanum
fil(ium) Georgii Ramgliak alias Grubisha de Sebeshich, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis)
Rosae Malekin de Ramma, cum Mathia fil(i)a Hieronymi Barkich de Varse, ejusq(ue)
L(egitimae) C(oniugis) Petronillae Kvesich de Erczegovina: praesentibus testibus Petro
Ramgliak de Sebeshich, et Josephus Filipovich de Jajcze.
Die 27. Februarii 1832. Praemissis omnibus, et Singulis de jure premittendis,
nulloq(ue) canonico imped(iment)o detecto, ac habito mutuo matrimoniali consensu per
verba de praesenti expresso Ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich Parochus sub Missae Sa-
crificio et cum bened(iction)e nuptiali copulavi in matrimonium sequentes.
166 Ante Škegro
Zaključak
Katolike su na vjenčanja kod kadija i mula, odnosno drugih islamskih duž

nosnika na području Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni, upućivali
brojni razlozi. Najčešći je bila svojevrsna zaštita po šerijatu vjenčanih djevo
jaka i žena od prisilne islamizacije odnosno vjenčanja za muslimane. Kad nije
bilo drugog izlaza, katolike su na šerijatska vjenčanja upućivali i katolički
svećenici, koji su u njima vidjeli i mogućnost izbjegavanja otpora roditelja i
rodbine sklapanju pojedinih brakova. Na sklapanje šerijatskih brakova odlu
čivali su se i sami parovi, uglavnom zbog zapreka koje su im priječile katolič
ka vjenčanja, kakve su primjerice bile otmice odnosno umaknuća mladenki,
blisko krvno srodstvo, neriješene prethodne bračne veze, mogućnost lakog
razrješavanja braka, poligamija i sl. Premda su samim sklapanjem šerijatskih
brakova upadali u kaznu ekskomunikacije iz Katoličke crkve, takvi su parovi
nastojali sklopiti i crkveni brak. Za to su prethodno trebali biti odriješeni od
ekskomunikacije te izvršiti kazne koje su propisivali upravitelji Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni odnosno drugi dostojanstvenici Katoličke crk
ve. Matične knjige vjenčanih župe Skopje, pisma župnicima i kapelanima te
drugi dokumenti potvrđuju da ih je većina pokore - koje nisu bile ni lake ni
jednostavne ni kratkotrajne, izvršila te se vjenčala u Katoličkoj crkvi. Poput
onih u župi Skopje, katolici su šerijatska vjenčanja sklapali i drugdje po Apo
stolskom vikarijatu u otomanskoj Bosni. O tome svjedoče sačuvane župne
matične knjige, prepiska apostolskih vikara sa župnicima i drugim odgovor
nim osobama Katoličke crkve na području Apostolskog vikarijata u otoman
skoj Bosni i drugdje, franjevački ljetopisi i kronike kao i druga vrela.
Prilozi
Prilog br. 1.
Svjedočanstvo o umorstvu katoličkog župnika
od strane kadije u Prozoru 1745. g.142
“Tako pri njegovoj (biskupa Dragićevića) viziti u Rami godine 1745. prvih
dana srpnja užasan se je prigođaj zbio. Taj prigođaj, u koliko se još živo sje
ćam čitane crtice u prvom protokolu, ovako se zbio: u selu Proslapu u Rami,
neki Mrižić opak i bezbožan oženio sina s curom, u koju se on isti kao udo
vac zaljubio, ali sluteć da ne će htjeti za njeg poći, isprosi je za sina i vjenča.
Poslije je od sina preotme, te je s njom griješno živio. Sin je donekle trpio taj
očev bezbožni postupak, pa kad nije mogo lijepim načinom oca od zlodjela
odvratiti, tuži ga župniku, no pokraj svih očinskih opomena pouka župnikovih,
ostane Mriža tvrdokoran u zloći nečuvenoj. Zato ga župnik prituži biskupu,
koji odredi, ako Mriža ne odustane od svog bezbožnog življenja s nevjestom
kroz vrijeme određeno, da ga porad javnog zločina javno izopći, da bi potom
vjernici spasonosni primjer imali. No Mriža je i dalje osto tvrdokoran. Kad
je rečene godine 1745. biskup došo u vizitu, opet je nastojo zabludjelu ovcu
privesti na put spasenja, te ga je pozvo: ali on nije htjeo doći svom nadpastiru,
nego je otišo svom gospodaru Rustanbegu Belajiću (čiji je valjda kmet bio) te
zajedno skuju urotu, kako će i biskupa i župnika skinuti s vrata. Tuže i biskupa
i župnika kod kadije u Prozoru, da Mrižiću otimaju ženu i sinu daju. Kadija
pozove župnika s biskupom na davu (parnicu) da se tužba riješi po šerijatu.
Župnik fra Jako iz Lašve i biskup odmah se zlu doslute, te biskup preko plani
ne k Skoplju u Dobrošin bijegom se ukloni, dočim je župnik moro pred kadiju
doći. Kad je fra Jako došo u konak (sudnicu), kojoj se pravije kaže mešćema
(meskeme), pred kadiju, našo je bega Belajića već sjedeć kod njega i Mrižu.
Kad je župnik pred kadijom stao davu trgati, upita ga kadija: Kako ti, fratre,
smiješ ženu otimati ovomu, pak je njegovu sinu davati? Na to fra Jako primjeti:
Efendija dragi, nije tako, nego taj oteo je ženu svome sinu te s njom živi, a ti
dobro, kadija, znaš, da se to protivi i Inđilu i šerijatu. Na to ko bijesan skoči beg
Belajić i k’župniku primaknuvši se zaviče: Zar tako krstu? Biva da ja Turčin
beg lažem, a ti krstu, da istinu govoriš, je li? Na to hitro trgne jatagan iz pasa, te
ga sjuri župniku sa strane po rebro. Župnik je užasno vrisnuo i štropoštao se, te
je na rukama po kadijinoj zapovijedi (da se iznese napolje) izdahnuo. Tim bude
parnica pred kadijom svršena po šerijatu: begu ništa: župnik zboden umoren,
bezbožnik u grješnom životu s nevjestom i dalje osto. Župnik je, čini mi se, na
Gmićima i ukopan. Biskup Dragićević, kad je razumio groznu smrt župnika fra
Jake, veoma je bio preneražen i potresen, te je Bogu zahvalio, da se na vrijeme
uklonio od sigurne, tako grozne nasilničke smrti.
142
Vladić, 2008., 113-115.
168 Ante Škegro
Prilog br. 2.
Zabilježba o ugrožavanju života katoličkog svećenika
od strane katolikā za vrijeme mise143
Zanesenovichi die 2 10bris 1841 / ex hac Zanesenovići, 2 prosinca 1841.: iznenad
vita mortali, ad aeternitatem transiit nom smrću iz propadljivog ovog života u
Matthaeus Ivosh, morte improvisa, et qu- vječnost prijeđe Mato Ivoš, koji je bio u
idem in triplici vinculo Excomunicatio- trostrukom okovu ekskomunikacije, prvo:
nis, primo, quod pistoletum recte direxe- jer je potegnuo pištolj na svećenika dok je
rit contra Sacerdotem Sacra in Ara agen- služio misu za svetim oltarom; drugo: jer
tem, 2o quod Sacerdotes apud Infideles je nevjernicima [muslimanima] tužakao
accusaverit, 3io quod violente rapuerit, svećenika; treće: jer si je silom ugrabio
Sibi coniugam, quam in profano tribunali ženu te ju vjenčao kod bezbožnog sudca
copulavit in tam miserabili, flebili, ac pe- [kadije]. U takvom bijednom, žalosnom
riculoso Statu annis fere quindecim vixit. i pogibeljnom stanju proživio je gotovo
Sepultus extra Coem(eterium) fidelium petnaest godina. Pokopan je izvan groblja
erat annorum 55 circiter. vjernih. Imao je oko 55. godina.
Prilog br. 3.
Zabilježba o odrješenju
od ekskomunikacije odgađane do smrti144
Kordichi die 7 Mai 1839 obiit Magdale- Kordići, 7 svibnja 1839.: preminu Man
na [Nedimovich] illegitima uxor Stephani da [Nedimović], nezakonita žena Stipe
Gijumur, quae vinculo excomunicationis Ćumura, koja je 20 godina živjela neis
ligata ob matrimonium coram Judice pro- povjeđena u okovima ekskomunikacije,
fano contractum 20 annis absq(ue) recon- zbog vjenčanja sklopljenog pred svjetov
ciliatione vivebat, nihilominus in extremis nim sudcem [kadijom]. Ali bez obzira na
constituta, sacerdotem vocavit, et ab exco- sve na kraju je pozvala svećenika, te je
municatione absoluta/: edicto prius jura- odrješena od ekskomunikacije/. Prethod
mento se repraesentandi Superiori Eccle- no se obvezala ako ozdravi, da će se naći
siastico, si reconvaluerit:/ Sacr(amen)tis pred višom crkvenom vlašću:/ Opremlje
Paen(i)t(entiae), extr(emae) Unct(ionis), na je sakramentima ispovjedi, posljed
ac benedictione Ap(osto)lica munita, qui- njom pomašću i papinskim blagoslovom,
bus perceptis illico expiravit. Sepulta in nakon kojih je odmah i izdahnula. Poko
Coem(eterio) loci. An(norum) 70. pana je u mjesnom groblju. Godina 70.
143
god. 1841., br. 469.
144
god. 1839., br. 84.
Prilog br. 4.
Zabilježba o udaji katolkinje za muža
kojeg joj je odabrao islamski feudalac145
Attestatio necrologica Svjedočanstvo o smrti
Universis, ad quos spectat, vel spectabit “Svima kojih se tiče, ili će se ticati. Ja
testor ego infra scriptus socius R(everendi) svjedok, dolje potpisani pomoćnik ča
Parochi Skopiensis, me a fide dignis catho- snog oca skopjanskog, od čestitih sam
liciis hujus Paroeciae incolis Petrus videli- katolika čuo, župljana ove župe - dakle
cet Chiurich, et Antonius Valigich audivis- Petra Ćurića i Ante Valiđića: da je neka
se Feminam quandam Luciam od Maricze žena Lucija rečena od Marice, podrije
dictam, e Dalmatia oriundam, circa annum tlom iz Dalmacije, koja je oko 1800. go
1800. ad villam hujus Parochiae Prussacz dine došla u mjesto Prusac zvano koje se
dictam pervenise, ibique apud Dominum nalazi u ovoj župi, te da se tamo prodala
Jurkasclich Saracenum servitio se manci- u službu gospodaru Saracenu Jurkašliću.
passe, et paulo post Turcico more, profugi Po turskom običaju, malo poslije je dana
quidam Dalmatae famulo ibidem suo, nup- za ženu nekom njegovom sluzi, prebje
tui traditam fuisse, quocum plures procre- gu iz Dalmacije, kojemu je brojnu djecu
avit proles, quae omnes elapso anno 1815. izrodila, a koju je minule 1815. godine
peste sublata sunt: post hos Mater quoque kuga svu pomorila. Poslije njih i njiho
ipsarum Lucia memorata miserrime sine va je majka, spomenuta Lucija, umrla
Luce, et sine cruce interiit, ejusque pesti- na vrlo bijedan način, bez svijeće i bez
ferum cadaver cum nemo sepulturae dare križa. Kako ju nitko nije htio pokopati,
vellet ac canibus dilaniatum devoratumque njezino su okuženo tijelo rastrgali i pož
fuit quemadmodum praefati ac fide digni derali psi, kako su mi prenijeli spomenuti
oculati testes, qui Luciam optime norant, i istinoljubivi očevidci, koji su Luciju do
retulerunt mihi. In quorum fidem etc. bro poznavali. U njihovoj vjeri itd.
Datum Skopje die ..... (sic!) Martii 1816. Dano u Skopju dana …. ožujka 1816. god.
Ego fr(ater) Georgius Zlokovich Ja brat Jure Zloković

Socius Parochi Skopiensis, pomoćnik skopjanskog župnika,
de Mandato Ill(ustrissi)mi ac po zapovijedi presvijetlog i prečasnog
R(erendissi)mi D(omi)ni Epi(scopi) gospodina biskupa,
f(ratris) Aug(usti)ni Milletich vicarii brata Augustina Miletića moga apostol
Ap(osto)l(i)ci ordinarii skog vikara i ordinarija,
mei Col(endissi)mi et veritatem vrlo poštovanog; istinu
investigavi atque ita reperi meaque su- sam istražio i tako našao te potpisao
bscripsi m(anu)p(ropria) vlastitom rukom.”
145
Pismo biskupa fra Augustina Miletića kapelanu župe Skopje fra Juri Zlokoviću od 10. ožuj
ka 1816.
170 Ante Škegro
Prilog br. 5.
Zabilježba o izbavljenju Ane Zuić iz Gornjeg Vakufa
od otmičara Bećir-bega146 147 148 149
Travnik = Dolacz die 6a Februarii 1845 Travnik = Dolac, 6. veljače 1845.: Is
Paemissis prius omnibus de jure prae- punivši prethodno sve što je po zakonu
mitti solitis habito nempe trina intra Mi- i običaji, a pošto su također obavljena i
ssarum Solem(nia) denuntiatione habi- tri navještenja pod blagdanskim misama
to item sacram(entali) Confess(ione) ac kako ovdje u našoj tako i u Travničkoj
Com(munione) cum hic in nostra Parochia župi, i nakon sakramentalne ispovjedi i
tum Travnikiensis, habitoq(ue) mutuo ac pričesti, poslije uzajamnog i slobodnog
Libero contrahentium per verba de prae- pristanka javno izrečenog pred okuplje
senti expresso consensu. Illustrissimus ac nima, preslavni i vrlo poštovani gospo
R(everendi)ssimus D(omi)nus D(ominus) din, gospodin Rafo Barišić, biskup azo
Raphael Barishich Episcopus Azoti(ensis) tienski i apostolski vikar ovog vikarijata,
et Vicarius Ap(ostolicus) hujus Vicariatus vjenčao je Pilipa - zakonitog sina Petra
copulavit Philippum L(egitimum) f(ilium) Rozića iz Gornjeg Vakufa sa djevojskom
Petri Rozich de Gorgni Vakuf cum virg(ine) i njegove zakonite žene Jurke Antuno
et ejus Leg(itimae) Georgiae Antunovich ex vić rodom iz Rame, s djevojkom Anom
Ramma, cum virg(ine) Anna f(ilia) Antonii - kćerkom Ante Zuića iz Gornjeg Vakufa
Zuich de Gorgni – Vakuf et ejus L(egitimae) i njegove zakonite žene Marte Sićanić iz
Marthae Siçanich ex eodem loco. Quibus istoga mjesta, kojima je pod misnim slav
sub sacrif(icio) Missae Benedictio nuptia- ljem podijeljen ženidbeni blagoslov. Pri
lis data est. Presentibus testibus Matthaeo sutni svjedoci Mato Čuljak i Ivan Čolić.
Çuljak et Joanne Çolich. Kratka bilješka o ovome vjenčanju. Dok
Brevis de hac Copulatione historia Die 3a smo 3 veljače, zajedno s drugim zaručnici
Feb(ruarii) dum dictam Annam simul cum ma, spomenutu Anu namjeravali vjenčati s
reliquis copulandis jungere sacramentali- njezinim zaručnikom, Turci su je noć prije
ter voluissemus suo sponso nocte praece- toga oteli, te ju batinama mučili kako bi
denti per Turcas vi e domo sua fuit rapta, et se odrekla svoje vjere. Ujutro je puštena
cum nec verberibus cruciata fidem deserere iz kuće Bećir-bega. Unatoč takvog nasilja
vellet, mane e domo Becher=Begi dimissa, koje joj je nanešeno, navaljivala je u Trav
mox contra tantam violentiam sibi illatam nik, kako bi se zajedno sa svojim zaručni
Travnikium petiit, quaerelas apud Vezirium kom i s još nekim drugim osobama potu
Osman=Nuri Pasha depositura una cum Suo žila pred vezirom Osman=Nuri Pašom147.
Sponso ac aliis nonullis personis. Postquam Nakon što je harsoal148 bio izložen paši te
autem Harsoal sam Vezirio porexisset et cum pošto je i Bećir-beg saslušan, nakon mu
Becher Begh citato, Murafa seu Juditio steti- rafe149 ili presude, pred vezirom se protiv
sset, et suum sponsum suum virum esse con- svih Bećir-begovih podlosti izjasnila da
tra omnes calumnias Becher=Begi, declara- hoće da joj muž bude njezin zaručnik. Od
sset, coram Vezirio. Mox ab Eodem Sententia mah nakon njezine izjave presuđeno je u
146
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1845., br. 310.
147
Osman Nuri-paša upravitelj Vilajeta Bosna od 11. studenog 1844. do 1. studenog 1845.
148
Arzùhāl, arzòhāl = predstavka.
149
Muráfa, parnica, presuda.
pro parte Puella est lata, et saecure domum djevojčinu korist, te joj je zapovjeđeno da
cum Suo Sponso ire jussa, Sua Illustritus Eos bez straha ide kući sa svojom zaručnikom.
ibidem copulavit ut Supra... Stoga ih je vjenčala njegova svetost…
Prilog br. 6.
Zabilježba o povratku s islama na katoličanstvo
Ive Šistov iz Vesele kod Bugojna150
Golo Brdo. Die 6a Febr(uarii) 1861. Habita Golo Brdo, 6. veljače 1861.: Ovaj nai
prius in Scriptis ab Admodum R(everendo) me par što slijedi, već je zabilježio ča
P(atre) Ministr(o) Prov(incia)li Unaque sni otac provincijalni ministar ujedno i
Pro-Vicario Ap(osto)lico Antonio Vladić fa- apostolski provikar Ante Vladić: Ivana
cultate quoad Sequens par, nempe: Joannem mladića, zakonitog sina Andije Okada
fil(ium) L(egitimum) Cael(ibem) Andreae ra i Ivu djevojku, zakonitu kći pokojnog
Okadar, et Joannam fil(iam) L(egitimam) Petra Šistova iz Vesele i njegove zako
Virg(ine) Def(unc)ti Petri Šistov de Vesela, nite žene Anđe Lučić iz istog mjesta.
ejusque L(egitimae) C(onsortis) Angelae Rečena se Iva dva puta bila odrekla
Lučić de eod(em) pago; prodicta Joanna jedinstva Spasonosne Vjere u Krista
bis ejurata unice Salvifica Fide Christi Isusa te je bila prešla na prokletu mu
Jesu, transierat ad detestandam Matumetis hamedansku sektu. Nakon brojnih spa
Sectam; postque plurima Salutaria monita sonosnih opomena došavši k sebi, po
resipuit, et ad Sacra Ch(ristia)norum redi- vratila se svetome kršćanstvu. Nakon
it, ac peracta injuncta sibi poenitentia ab što je obavila zadanu joj pokoru zbog
aposthasia, ac Excommunicatione coram otpadništva od kršćanstva i izopćenja iz
populo absoluta facit; tandem dispensa- Crkve pred pukom je odriješena. Nakon
tis tribus Bannis, praemissaq(ue) Salutari što su tri puta bili naviješteni i pošto su
Confe(ssione) et Com(munio)ne habitoque obavili spasonosnu ispovijed i pričestili
Mutuo Matrimoniali Consensu libero, per se te javno izrekli uzajamnu i slobodnu
verba de praesenti expresso, a P(atro) Au- bračnu privolu, na kraju ju je pomoćnik
gustino Peara, Socio Parcohi intra Missa- župnika otac Augustin Peara vjenčao sa
rum Solemnia cum Bened(iction)e nuptiali gore rečenim mladićem Ivanom tijekom
cum Supra dicto Joanne juvene Matrimonio misnog slavlja te im podijelio ženidbeni
juncta fuit. Testes fuere Natalis Okadar, et blagoslov. Svjedoci su bili braća mladi
Petrus Okadar fratres. ća Božo i Petar Okadar.
150
Liber Copulatorum Capellaniae Localis de Scopje Inferius (1844-1883), god. 1861., br. 154.
172 Ante Škegro
Prilog br. 7.
Svjedočenje o katoličkom svećeniku koji je sklopio šerijatski brak151
Iste enim parochus [Alexander, parochus Onaj, međutim, svećenik [Aleksandar]
Syrmiensis] coram cadia in uxorem Ersi- koji je prije dvije godine kod kadije uzeo
cam acceperat biennio ante Patris adven- za ženu Eržiku, došao je k Ocu [Bartolu
tum magno cum scandalo catholicorum Kašiću, D. I.] s velikom sablazni katolikā
genueratque ex illa duos parvulos unica budući da je u jednom porodu s njom
parturitione. Accessit igitur miserrimus dobio i dvoje djece. Zbog toga je vrlo
iste, sic male uxoratus ad Patrem ut illum bijedan, tako zloslutno oženjen, došao k
dignaretur a suis criminibus per auditi- Ocu da ga on u općoj ispovijedi odriješi
onem generalis confessionis absolvere. od njegovih zločina. Otac mu reče, zar
Quid vis, inquit Pater, tantum scandalum hoćeš da takva sramota bude zaboravlje
secreta tantummodo poenitentia deterge- na i izbrisana samo po tajnom kajanju?
re et obliterare? Enimvero nequaquam U svakom slučaju smatram da nikako ne
sine publica satisfactione id esse facien- bi trebala biti učinjena bez javne zado
dum censeo. Publice ibis ad cadiam, ut voljštine. Kadiji ćeš ići javno, da ti on po
tibi suo more det scriptum libellum re- svome običaju napismeno izda potvrdu o
pudii; deinde coram catholicis promittes rastavi. Potom ćeš pred katolicima, pred
illam a te relinquendam esse adhibito iu- kojima ćeš izreći prisegu, obećati da ćeš
ramento, teque sacramentali confessione je ostaviti. Nakon toga ćeš po sakramentu
tantum sacrilegii scelus deleturum, po- ispovijedi biti odriješen samo od zlodjela
stremo publice coram populo ante altare svetogrđa. Potom ćeš javno pred pukom,
in templo S. Andreae poenitentiam postu- ispred oltara u crkvi sv. Andrije, zamoliti
laturum offerendo Patri libellum repudii. pokoru predočujući Ocu potvrdu o otpu
– Ergo profectus ad cadiam obtenuti Ho- štanju [Eržike]. – Kadiji je otišao da mu
gettum libelli repudii scriptum. Ad, quid on dadne pismenu potvrdu o otpuštanju
tandem illi cadia, iudex Turcicus, dixit ljubavnice. Ali, što mu je tada prijeteći
comminatusque est? Scio, inquit, optime rekao turski sudac - kadija? Kazao mu je,
ego latinos sacerdotes non debere esse dakle: ja dobro znam da latinski svećeni
uxoratos; quapropter do tibi liberam fa- ci ne smiju biti oženjeni. Stoga ti dajem
cultatem dimittendi illam; verumtamen slobodu da je možeš otpustiti. Međutim,
cavendum tibi est omnino, ne unquam budući da će tvoj brak s njom kod mene
amplius accedas ad ipsam; quodsi ad me biti razvrgnut, dobro upamti da joj više
delatum fuerit te cum ipsa rem habuisse, nikada ne smiješ pristupiti. U suprotnom
gravissimis poenis afficieris et in pecunia ćeš biti kažnjen ne samo najžešćim ka
plecteris. – Sic ille spopondit et acceptum znama nego i novčano oglobljen. – Obe
libellum ad Patrem detulit, a quo humani- ćavši, dakle, [da joj neće pristupati], uzeo
ssime exceptus sacramentalem adpud ip- je pismo te ga donio Ocu, koji ga je kod
sum domi confessionem perfecit et publi- njegove kuće vrlo uljudno ispovijedio te
ce die festo coram altari flexis genibus in se tijekom blagdana ispred oltara pred
populi conspectu detestatus suum crimen pukom javno na koljenima odrekao svo
obtulit Patri libellum repudii poeniten- jega zločina te primio pokoru i odrješenje
151
Autobiografija Bartola Kašića. Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. XV. Za tisak
priredio i bilješkama popratio dr. Miroslav Vanino D. I., Zagreb 1940., 76-77.
tiamque acceptavit salutarem magna cum s velikim olakšanjem. Nikada se više nije
submissione, neque unquam amplius au- usudio pristupiti otpuštenoj konkubini
sus est ad repudiatam concubinam acce- niti se zadržavao u onoj župi [Valpo
dere neque in illa parochia commorari, vo]. Otišao je jako daleko u drugu župu
sed in alteram abiit Sirmium versus satis u Sirmij [Srijemska Mitrovica], gdje je,
distantem atque in ea, non multo tempore ne poživivši mnogo nakon toga, okončao
commoratus, excessit e vita. Sed omitten- svoj život. No, nije se morao odreći spo
dum non est colloquium quod Turcae cum razuma kojeg su Turci uobličili s Ocem.
Patre fecerunt. Rogabant enim et obse- Ipak, uljudno su molili i preklinjali Oca
crabant Patrem humaniter, ne praecipe- da mu ne zapovijeda odnosno da župnika
ret cogeretve parochum dimittere uxorem, ne prisiljava da otpusti ženu, koja mu je
quae illi duos filios masculos uno partu rodila dva sina u samo jednom porodu.
pepererat. A se illum, inquit Pater, non Ja ga, kazao je Otac, nisam na to prisi
cogi, sed a lege christiana, quae prohibet lio. No, kršćanski zakon svojim latinskim
suis sacerdotibus latinis habere uxores, ut svećenicima zabranjuje da imaju žene, da
liberius in castitate Deo O. M. inservire bi slobodnije i u čednosti mogli služiti
possent. His auditis (iudicioque cadiae) svemogućem i uzvišenom Bogu. Nakon
nihil penitus de hoc negotio locuti sunt, što su to čuli (i po sudu kadije), ništa više
immo vero legis praescriptum laudave- nisu govorili nego su naprotiv hvalili taj
runt. Res ergo suum effectum consecuta zakonski propis. Ta, dakle, stvar bi okon
est nullo contradicente aut perturbante čana bez ikakvog protivljenja, smetnje
ne fieret repudiatio, quin immo omnes odnosno suprotstavljanja. Tako su i svi
catholici factum magna cum laetitia et katolici s velikim radošću i veseljem
voluptate collaudarunt comprobaruntque hvalili i priznavali cjelovito rješenje ove
omni scandalo dissipato. Ipsi quoque sablazni. Sami pak krivovjerci ne samo
haeretici rem non modo non improba- da zbog te stvari nisu prigovarali, nego
runt, verum etiam admirati sunt talem ac su i oni uistinu bili začuđeni činjenicom
tantam debere esse sacerdotum catholi- da katolički svećenici moraju tako i toli
corum castitatem. ko biti čedni.
Prilog br. 8.
Svjedočanstvo o ubojici don Ivanu Junio
iz Korčule koji je 1710. g. prešao na islam152
Dok smo tamo bili dozna biskup i cijela pokrajina žalostan i strašan slučaj.
Don Ivan Junio, plemić iz Korčule, svećenik, zaveden od sotone i grijeha, u
komu se je nalazio, dao je ubiti muža jedne žene (rečeno sa svim obzirom),
svoje konkubine i zakopati lješ u dvorište. Po najvišem nalogu generala u
Dalmaciji, preuzv(išenoga) Justina Riva započeo je proces, da se otkrije straš
ni zločin i bezbožni zločinac. Pošto je pomoću svjedoka odkrivena krivica
ubojice, on pobjegne u Rim, gdje ispovijedi svoje nemarnosti i zloću, te se
152
Vidović, 2000., 674; Slučaj don Ivana Junija ne nalazi se u originalu Dnevnika, nego u
posebnom pismu što ga je makarski biskup Nikola Bijanković poslao u Rim iz Splita 12.
listopada 1710.
174 Ante Škegro
povrati u Korčulu, odriješen od cenzure, ekskomunikacije i iregularnosti,

noseći svjedočanstvo papin “breve”, u kojemu je bilo tamošnjem biskupu
naloženo, da mu izda dozvolu misiti, makar je pod procesom, što doista bi
i izvršeno. Kad mu je ustanovljena krivica, bi prognan te se povuče u du
brovačku državu, odakle se drzovito premjesti u Mletke brigom i zaštitom
preuzv(išenoga) Kaval(era) Morsini del Giardino, te poslije nekog nespora
zuma s ovim, stavi se pod zaštitu drugog mletačkog plemića, koji ga uputi u
duhovnu pastvu u neka sela Italije. S tih strana nije više stigla nikakava vijest
o njemu, osim ove najstrašnije. Na dan Velike Gospe stigao je, a da se ne zna
ni od koga doveden, u selo Zaostrog, blizu Makarske, u vrijeme svetkovine,
kad dolaze mnogi kršćanski i turski trgovci. Služio je Misu, poslije koje je
u društvu desetorice turaka svukao svećeničke haljine, zatajio je vjeru Isusa
Krista i po odijelu primi Muhamedovu, te praćen od istih pobjegao u tursku
zemlju u krajinu Ljubuškog, biskupije Makarske. Ali tim nije svršio sve zlo.
Jadnik i nesretnik nezadovoljan vlastitom propašću, hoda okolo uznemirujući
nevinost i rušeći živu vjeru onih siromašnih vjernika. Ako se ovom zlu ne do
skoči, bojati se velike štete za vjeru i žalosti za dušu jadnog Pastira (biskupa)
nad vlastitim ovčicama, koje su povjerene njegovoj pastirskoj brizi.
Prilog br. 9.
Svjedočanstvo o progonu uskopaljskih katolika 1777. g. zbog bijega
kćeri nekog spahije iz Draževa Doca kod Gornjeg Vakufa153
“U augustu [1777. g.] najavši još prija jedan skopaljski spahija za momka jed
nog Dalmatina, za kojim se zaljubiviši /k/ćer rečenog spahije, utekoše obnoć
obodvoje u Dalmaciju. Bi Čengić u Travniku kajmekan paše Daginstanlije.
Čengića nagovori Mustaj-paša Skopljak da su tomu krstjani skopaljski sebet,
i da su je oni pridali, i kapelan od Skopja da je je krstio. Oglobi kajmekan sko
paljske krstjane i uze im 800 groša. Pak iz dvije kuće koje su blizu odžaka bile
spahije rečenog objesi u Travniku jednoga čovika i dva brata s materom. Al’
ni ovdi još ne svrši drama. Naumi Mustaj-paša objesit i kapelana od Skopja
u istom Skopju, ne vodeć ga u Travnik, imenom oca fra Petra Skalja. I da ga
lašnje ufati, posla mu teskeru da slobodno u župi stoji. Ali mu drugi Turčin,
prijatelj, dokaza da biži, inčije biti će obješen; i tako pobiže k Savi. Poznav
Turci da je kapelan pobignuo, pritegnu kajmekan sva tri gvardijana u Travnik
prijeteći im, ja l’ da kapelana pridadu, ja l’ će oni svi obješeni biti. Od koje
nesreće dok se oslobodiše, posli šesneast dana strahovite tavnice, štetovaše
900 groša.”
153
Bogdanović, 2003: 201.
Prilog br. 10.

Svjedočanstvo o vješanju nedužnih katolika zbog bijega kćeri
nekog spahije iz Draževa Doca kod Gornjeg Vakufa 1777. g.154
“Miseca kolovoza [1777. g.] jedan momak iz Dalmacije najamnik nikog tur
čina u selu Dražev-do (Skoplje) odvede divojku svog gospodara turčina koja
se htede pokrstiti i za rečenog momka udati. Dojde s njom u Split ali splićan
ska gospoda, na zapovid kapetana livanjskog, rečenu divojku vratiše i otcu je
pridadoše. (Prokleti lacmani!) Otac rečene divojke okrenu svu svoju vražiju
sržbu protiv župniku (o. Petru Škuljeviću, župnik skopaljski) koga turci biše
odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali rečenu
dovojku. Župnik ovo od nikog svog priatelja turčina pročuvši, pobiže u Dal
maciu. Turci doletivši kući župnikovoj, njega ne našavši, kano bisni psovali su
i bili krstjane obližnje. Zatim popanu četiri krstjanina i jednu ženu krstjansku
iz sela Okolišje, koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugam teškim
zatim na višalim obisiše, prave-zdrave.”
Prilog br. 11.

Zabilježba o krštenju Vasme - udovice Murat-bega iz Tuzle155
“Dana 12. ožujka 1871. godine Vasma, kći nepoznatih roditelja, udovica po
kojnog Murat-bega, porijeklom iz Tuzle u Bosni, ostavivši svoje mjesto Vi
dovice, koje broji 100 čisto katoličkih obitelji, ostavivši i svoju jedanaesto
godišnju kćerku, noću je pobjegla iz Bosne u naš kraj. Došavši u Vukovar
žarko je molila oca gvardijana, kao mjesnog upravitelja župe, da je krsti i
vjenča s njom zajedno odbjeglim rimokatoličkim mladićem Ivom Janjićem.
Otac gvardijan pomno ispitavši njezine ozbiljne nakane, te posavjetovavši se s
v(e)l(e)č(asnim) o(cem) Martinom Nedićem, župnikom i gvardijanom u To
lisi, te nakon nužne vjerske pouke, uz dozvolu Prečasnog Ordinarijata u Đa
kovu, pod rednim brojem 341, s nadnevkom 8. ožujka 1871. godine, svečano
sam je krstio u vukovarskoj župnoj crkvi svetih apostola Filipa i Jakova, na
djenuvši joj ime Marija. Kumovi su bili Ignac Andrić, tamničar i njegova su
pruga Roza rođena Lončarević, oboje rimokatolici. Pod istom svetom misom
primila je Prvu svetu pričest, a po završetku mise vjenčao sam ju s njezinim
mladićem Ivom Janjićem.”
154
Benić, 2003: 290; Baltić, 2003: 77.
155
Janjić, 2012., 28.
176 Ante Škegro
Prilog br. 12.

Svjedočanstvo o vješanju nedužnih katolika Duvna zbog
bijega kćeri Useina Bungurovića iz Privora kod Gornjeg Vakufa156
“Na 14. lipnja [1846.] jedan momak Mijat, sin Blaža Perkovića iz Privora,
župe gornjeg Skoplja, iz istog sela odvede curu tursku, ćer Useina Bunguro
vića, u Dalmaciu koja se u Splitu pokrsti i udade za istog momka. Ovi bižeći
u Dalmaciju prinoći blizu Županca, u Duvnu, u njekog krstjanina koga posli
nikoliko dana Ali-paša Stočević, krvoločni, obisi zato što je primio na konak
rečenu curu tursku. Turci pako Skopljaci roditeljie rečenog momka stave u
gvozdje, a njihovo imanje sve razčapaju. Ja ova (sic!) prikažem Adži Ćamil-
-paši koji odmah posla po zabita skopaljskog, koga grdno izkara vezir i čini
sve pustiti iz gvozdja i njihovo imanje njima povratiti. Živio dobri vezir!”
Prilog br. 13
Intervju Fate Omanović (Darinke Prijatelj) o bijegu od kuće
zbog izbjegavanja udaje za muslimana Mešu157
“Dakle, sve ću vam ispričati” – dodala je gđa Prijatelj miješajući poneku slo
venačku riječ. “Pojedina imena neću vam spominjati, ali vam već sad mogu
reći: ništa nije bilo bez moje volje…” To je gospođa još par puta ponovila,
prije svega nego li je otpočela svoju neobičnu priču… - “Bilo je to godine
1899. Moja majka, kojoj je bilo ime Merka, a koju sam neobično volila, bila
je umrla. Umalo iza toga, moj otac, Osman, ponovno se oženio. Maćeha,
čijeg se imena ne sjećam, unijela je u našu kuću novi red, i naš dotadašnji
život pun veselja i čobanske bezbrige, začas se pomutio… - Koliko je to
trajalo, ne sjećam se. Samo znam da su jednog dana zaklučili da me udaju.
Izabrali su mi momka, koji se zvao Meša, a kojeg ja nisam mogla očima da
vidim. Nekoliko puta, sjećam se, istukla sam ga, jer nije bio jači od mene…
A bilo je drugih, koji su mi se mnogo više sviđali od Meše…. - Oprostite
to je moj muž… - Imamo i sina. Sad mu je 19 godina. Završio je gimnaziju
s odličnim. - Nego stali smo kod Meše. Dakle, nisam ga trpila. - Odlučila
sam rađe u Neretvu nego za njega. To je upravo bilo i povod mome bijegu,
za koji, opet vam ponavljam niko nije kriv. - Vjerujem gospođo, ali što je
bilo dalje?... Odlučila sam, kako vam rekoh, na sve prije nego li za Mešu.
Tu svoju odluku ispričala sam prvoj komšinici, staroj Šinišićki, moleći je da
mi na neki način pomogne. - Tog istog dana kad sam joj ispričala svoju na
kanu i zamolila je da me spasi, stara je otišla u Mostar i vratila se pred noć.
Po dolasku kući bacila mi je kamenčić u avliju, što je značilo da me čeka.
Ili noćas ili nikad! - rekla mi je kad sam došla. - Ja nisam dvoumila. Polako
Baltić, 2003., 201.

156
R. Kadić, Fata Omanović – djevojče čiji je slučaj zatalasao Herceg-Bosnu otkriva svoju
157
dramatsku tajnu. Jugoslavenski list, 21. augusta 1940, str. 6.

sam se iskrala iz kuće i otišla Šinišićkama. - Jeste li bar znali gdje ćete? -
Nisam, a niti mi je ona rekla. Nego tek kad sam ušla u kuću, sakrili su me
na tavan. Tu sam provela neko vrijeme, a onda su me doveli u Bijelo Polje i
zatvorili u crkveni zvonik, gdje sam ostala do četiri ujutro. - Jeste li plakali
ili bar pitali gdje idete? - Nisam, kaže gđa Prijatelj, smješeći se. - A zatim?
- Odatle smo produžili dalje. U mojoj pratnji bila su dvojica muškaraca koje
nisam znala. Naćali smo pod strehama, dok nismo stigli u Imotski. Tu sam
ja zamijenila svoje dotadanje seosko odijelo i obukla dubrovačko. Poslije
smo, čega se tačno više i ne sjećam, krenuli dalje, dok napokon nismo došli
do Splita, gdje sam u jednom samostanu provela 4 mjeseca, a onda krenula
za Trst. - Već ste se bili pokrstili? – Ne, nisam. Za čitavo to vrijeme nisam se
bila pokrstila. Do Splita smo se, kako vam rekoh, krili, a u Splitu, dok sam
bila u samostanu, radila sam razne poslove. Bilo mi je lijepo. Prisustvovala
sam molitvama i slušala priče o mom novom životu. A tek u Trstu u urša
linskom (sic!) manastiru pokrstila sam se. To je obavljeno u najvećoj tišini.
- Jeste li znali da vas traže? - Jesam. Prvo u Splitu a zatim u Trstu. Sjećam
se da su časne sestre, koje su me mnogo volile, jednog dana došle plačući,
jer su naime ponovo o meni novine pisale. - Eto, gospodine, tako je bilo.
Vjera nije bila po srijedi, jer sam bila premlada da bi to mogao biti razlog.
Međutim sve ono što je kasnije uslijedilo nije bilo silom. Mislim na kršte
nje… - A znate li vi, gospođo, šta je radi toga na drugoj strani uslijedilo?
Znate li vi da je to bio događaj u kojem su učestvovale stotine hiljada ljudi,
radi kojeg su podnesene tolike žrtve, koji je trajao godinama, a čiji ste uzrok
bili vi? - Ja mislim da ja nisam bila uzrok. To je možda bio samo pogodan
momenat… - Izvinite, ali skoro sam zaboravio: Šta je, gospođo, bilo sa stra-
žarom Karamedićem koji je pokušao da interveniše glede vašeg nestanka, a
koji je također misteriozno isčezao, samo s tom razlikom što se on više nije
pojavio? – Vjerujte o tome nemam pojma. Rekla sam vam skoro sve, izuzev
nekih imena, koja nema smisla spominjati… - Još jedno pitanje, gospođo!
Kako ste došli na ideju da se javite svojoj porodici? - O tome sam već davno
mislila. Prije dvije godine interesovala sam se preko sestara u Bijelom Polju
o “mojim ljudima”. Javili su mi da su svi dobro, Inače, ja se nisam usudila
da pišem. Bojala sam se da se ne prepadnu. Znate kako je, to nije malo izne
nađenje!... Ali, nastavlja gđa Prijatelj s očitom radošču, oni će za dan-dva
biti ovdje. Sestri sam ponovo pisala da dođe, jer nije vjerovala da je to moje
pismo. Međutim moja je najveća želja da posjetim grob moje majke, koja je
bila jedna zaista krasna žena… I tu ću želju da sebi ispunim… Odužiću se
uspomeni svoje mladosti.” Fata Omanović, alias gđa Darinka Prijatelj, po
povratku iz Trsta gdje je živjela sve do 1910, došla je u Maribor. Tu se upo
znala sa gosp. Francom, čije je ime kasnije, godine 1920 i ponijela... Njihov
19-godišnji sin Nikola konac je te dramatske priče, čijeg početka gđa Dara
Prijatelj još ni danas ne može da shvati….
178 Ante Škegro
Pismo Fate Darinke Prijatelj sestri Begi, zvanoj Naila Omanović

“Ljubljana, 12 augusta (1940.).
Draga sestro,
Tebe se uvijek sjećam. Ja Te nikada nisam mogla zaboraviti. Davno je to
bilo, ali ja se uvijek sjećam na sve one dane i časove koje sam provela s to
bom u roditeljskoj kući. Čula sam da si živa, pa sam odmah odlučila da ti se
javim. Ako ikako možeš, da dođeš. Primite svi pozdrav. Iskreno pozdravi svu
našu rodbinu. Tvoja sestra Fata, sada Darinka Prijatelj, Ulica Ciglareva broj
2, Ljubljana”.158
Prilog br. 14.

Zabilježbe o krštenju kćeri Mehe Divjana
s Gorice u Rami i njezinih sinova159 160 161 162
Gorica 16. Febr(uarii) 1879. fere 17. Gorica, 16. veljače 1879.: ja brat Mijo
annor(um) Ego Fr(ater) Michael Franko- Franković krstio sam gotovo 17-godišnju
vić b(aptiza)vi Agnetem f(iliam) Parenti- Janju, kćer nevjerničkih muhamedanskih
bus infidelium Mahumetanorum Meho Di- roditelja Mehe Divjana i Eme Prcan.
vjan et Ema Parcan. M(atrina) fuit Maria Kuma je bila Marija Franković, rođena
Franković nata Alaupović a Fojnica. Alaupović, od Fojnice.160
Gorica die 11. Januar(ii) 1880. Nat(um) Gorica, 11. siječnja 1880.: Ja brat Ivan
5. huj(us). Ego Fr(ater) Joann(es) Bo- Božić krstio sam Stipana, rođenog 5.
žić bap(tizavi) Stephanum L(egitimum) ovog mjeseca, zakonitog sina Josipa No
F(ilium) Josephi Novak et Agnetis Divjan vaka i Janje Divjan koja je od nevjernič
parentum infid(elium) Muhamed(anorum). kih muhamedanskih roditelja. Kum je bio
P(atrinus) f(uit) Andreas Topić de Trišćani. Andrija Topić od Trišćana.161
Gorica die 29. Jan(uarii) 1882 /nat(um) Gorica, 29. siječnja 1882.: Ja brat Mijo
25. hujus/. Ego Fr(ater) Michael Franko- Franković, krstio sam Nikolu, rođenog
vich b(aptiza)vi Nicolaum f(ilium) Josephi 25. ovog mjeseca, sina Josipa Novaka i
Novak et Agnetis Divjan ejatis P(atrinus) Janje Divjan. Kum bi Nikola Franković
f(uit) Niclaus (sic!) Franković a Fojnica. od Fojnice.162
158
“Neispunjeno obećanje cara Franje Josipa koji nije uspio pronaći nestalu Fatu Omanović”,
Jugoslavenski list, 17. augusta 1940., str. 7.
159
Zahvalu za ovu bilješku dugujem mr. sc. Anti Iviću.
160
Matica krštenih župe Trišćani, god. 1879., br. 297.
161
162
Prilog br. 15.

Zabilježba o krštenju kćeri Huse Šafre iz Doljana u Rami 1879. g.163
Item Illustrissimus ac Reverendissimus Isto tako, preslavni i vrlo poštovani gos
Dominus D(omi)nus Frater Paschalis podin, gospodin brat Paškal Vuičić, bi
Vuicić Episcopus ut supra in hujusce skup kao i gore, u mjestu pučki zvanom
Paroeciae filiali villa “Doljani” dicta, “Ilijino”, u Mjesnoj kapelaniji zvanoj
in loco “Ilino” vulgo appellato, die 24 selo “Doljani” koja pripada ovoj župi,
Junii, recurente Festa Nativitatis s(ancti) tijekom svečane biskupske mise služene
Joannis Baptistae 1879: in pontificalibus tijekom proslave rođenja svetoga Ivana
solemniter baptisavit Mariam Virginem Krstitelja 24. lipnja 1879. g., krstio je
aetatis suae annorum 19. circiter, pro- djevojku Mariju staru oko 19 godina, ro
genitam ab infidelibus parentibus Huso đenu od nevjerničkih roditelja Huse Šafre
Šafro et denatam Kade Kubić, utroque de i Kade Kubić, koji obadvoje potječu iz
Doljani villa; Matrinae munere fungente mjesta Doljana. Krsna joj je kuma bila
pia Catholica Maria Alaupović de Foj- pobožna katolkinja Marija Alaupović iz
nica; et astantibus ac ministrantibus Re- Fojnice. Suslavitelji i poslužitelji misnog
verendis Patribus Paulo Paulović Secre- slavlja bili su časni oci: Pavao Pavlović
tario ejusdem Praesulis, Michaele Fran- biskupov tajnik, Mijo Franković zaslužni
ković b(ene) merito Magistro et act(uli) učitelj [franjevačkih novaka] i sadašnji
Parocho loci, Josepho Ćurić Adgr(egato) župnik kapelanije Doljani, Josip Ćurić
Prov(inciae) et Parocho Ramae, Joanne ispovjednik Provincije i župnik u Rami
Božić et Raphaele Ostoić cappelanis; te kapelani Ivan Božić i Rafo Ostoić. Na
nec non copiosa populi Fidelis multitu- kraju je s brojnim vjernim pukom, kojem
dine laude Domino Deo persolvente Ei- je podijeljen blagoslov, odana velika hva
demque benedicente!!! la Gospodinu Bogu!!!
Prilog br. 16.

Zabilježba o Kati Levardi iz Glavica kod Bugojna koja je prijetila da
će prijeći na islam ako joj se ne dopusti udaja za sestrinog zaručnika164
Gliubnich die 26. Jan(uarii) 1835. Pra Ljubnić, 26. siječnja 1835. Nakon pret
emissa approbatione ex Doctrina hodne provjere poznavanja vjerskih istina
Relig(ionis) trib(us) promulgationib(us), i triju navještenja oglašenih tijekom triju
tribus diebus festivis detectoq(ue) tan- blagdana te nakon otkrića zapreke javne
tum impedimento publica honestatio, sablazni od koje su odriješeni, kao što je
quod est dispensatum, ut infra apparet. dolje izloženo. Nakon prethodno obavlje
Praemissa sacr(amentali) conf(essione) ne ispovijedi i pričesti, poslije uzajamnog
et com(munione) habitoq(ue) mu- javno izgovorenog pristanka za sklapanje
tuo, contrahentium consensu per ver- ženidbe, uz ženidbeni blagoslov u sveti
ba de praesenti expresso in Sacr(um) sam brak združio Marka - sina Jure Suda
163
Matica krštenih župe Trišćani, god. 1879., br. 1. Zahvalu za ovu bilješku dugujem mr. sc.
Anti Iviću
164
180 Ante Škegro
Matrim(onium) conjunxi, cum nuptiali ra rečenog Jukić s Kalina [kod Bugojna] i

bened(ictione) Marcum fil(ium) Georgii njegove zakonite žene Jele Doljanin koja
Sudar, alias Jukich de Kalin, ejusq(ue) je bila od Sinja, sada iz Ljubnića [kod
L(egitimae) C(oniugis) Helenae Doglia- Bugojna], s Katom - kćerkom pokojnog
nin de Sign olim, nunc de Gliubnich, cum Jure Levarde iz Glavica [kod Bugojna] i
Catharina fil(ia) def(unct)i Georgii Le- njegove zakonite žene Jele Kelavić koja
varda de Glavicze, ejusq(ue) L(egitimae) je bila od Roška Polja [kod Duvna] sada
C(oniugis) Helenae Kelavich de Roscko iz Glavica, djevojku s mladićem. Svjedo
poglie, nunc de Glavicze caelibem cum ci su bili Jozo Sudar i Jozo Ljubas obad
Virgine. Testes erant Josephus Sudar, et vojica od Kalina.
Josephus Gliubas ambo de Kalin. Otac Rafo Barišić od Oćevije, reda
Fr(ater) Raphael Barishich ab Ochie- Manje braće opservanata svetoga Franje,
via, Ord(inis) Minor(um) Obs(ervantia) Božjom i milošću Svete Apostolske Sto
S(ancti) Francisci, Dei, et S(anctae) lice biskup azotenski i apostolski vikar u
Sedis Apostolicae Gratia Episcopus Bosni Srebreno-Otomanskoj kao i nekoć
Azoten(sis) et Vicarius Apostolicus in u biskupiji budimskoj.
Bosna Argentino=Othomana; ac in olim Marko Sudar iz mjesta Podkalin, koje
Episcopatu Budensi. se nalazi u župi Skopje, bio se zaručio s
Marcus Sudar ex pago Pod Kalin Pa- Ružom - kćerkom Jure Levarde iz mje
rochiae de Skopje Sponsalia cum Rosa sta Glavice iz iste župe. Nije moguće
fil(ia) Georgii Levarda ex pago Glavicze sa sigurnošću utvrditi iz kazivanja, niti
ejusdem Parochiae, nunc sponsis rem je sasvim jasno jesu li zaruke skopljene
non clare narrantibus certo resciri nequit uvjetno, odnosno jesu li od početka bile
utrum sponsalia sub conditione, an vero potpuno slobodne. Kata se bila zaručila
absolute initia fuerint, Rosa vero cum alio s drugim a Marko, koji je namjeravao
Matrimonium iniit Marcus autem cum sklopiti brak s Katinom rođenom sestrom
Catharina Germana sorore Rosae, nup- Ružom, došao je k nama skrušeno mole
tias celebraturus, pro beneficio dispensa- ći za milost odrješenja od zapreke javne
tionis super impedimento publicae hone- sablazni koja bi se mogla izroditi zbog
statis, si quod ex sponsalibus cum Rosa prvotno sklopljenih zaruka s Ružom - ro
initis exortum est, supplex ad Nos recu- đenom Katinom sestrom. Žurnim, pak,
rrit. Nos vero maturo judicio consideratis sudom prosuđujući razloge koje nam je
eorum Nobis propositis rationibus, quod iznio, budući da se govori da bi se djevoj
videlicet puella in periculo inter inimicos ka mogla preobratiti i među neprijatelje
crucis Christi versari dicatur, quodve hi Kristovog križa ukoliko ovi zaručnici ne
sponsi amore intenso colligati, facile se- budu svezani žarkom ljubavlju, te bi se
duci possint ad matrimonium illegitimum lako mogla odlučiti na sklapanje nezako
coram profano tribunali ineundum, salu- nitog braka kod izvanjskog suda [kadije].
tem animarum Jesu Christi pretiosissimo Imajući na umu spasenje duša otkuplje
Sangvine redemptarum Zelantes, et omnia nih predragocjenom Krvlju Isusa Krista
pericula, quantum in Nobis est avertere prolivenom za otkupljenje onih koje je
cupientes; vigore facultatum ab Ap(osto) žarko ljubio te da od svih pogibli odvra
lica S(ancta) Sede Nobis Sexto Idus Apri- timo one koji to žele. Ovlašću koju nam
lis 1832 ad beneplacitum Sac(rae) Con- je 19. travnja 1832. g. milosno podijelila
gregationis de Propaganda Fide, mise- Sveta Stolica i dobrohotnošću Svete kon
ricorditer concessarum, cum praedictis gregacije za raširenje vjere, spomenutim
Oratoribus Marco, et Catharina super moliteljima Marku i Kati zbog zapreke

dubio impedimento publicae honestatis, moguće javne sablazni, odriješujemo od
etiamsi certum foret, ex Sponsalibus orto sklopljenih zaruka, ako ih je i bilo, da im
dispensamus ut scilicet eo haud obstante, ne bi stajale na putu. Nakon što prethodno
praemissis, quae de jure, et consuetudine ispune sve što je uobičajeno po zakonu i
praemitti Solent. Si nullum aliud impe- običaju, te ako se ne bi otkrila nikakva
dimentum detectum fuerit, cum primis si druga zapreka, ponajprije ako žena nije
mulier non sit rapta vel si rapta loco jam bila oteta ili ako je oteta po ženidbenom
reddita tuto, matrimonium ritu, et in facie običaju mora biti sigurno vraćena kako bi
Ecclesiae contrahere, ac in eo perseve- se brak sklopio po običaju i okrilju Crk
rare possint, ac valeant Proles quoq(ue) ve, te da u njemu mogu ustrajati i da dje
quas benedicente Domino susceperint cu - ako ih bude po Božjem blagoslovu,
eadem S(anctae) Sedis auctoritate legi- prihvate te ih istom ovlašću Svete Stolice
timas pronuntiamus. Praecipimus vero, proglašavamo zakonitim. Zapovijedamo
ut hae Nostrae una cum actu celebrati da se ova naša odluka, zajedno sa zabi
matrimonii libro Copulatorum diligenter lježbom o sklapanju braka, pažljivo une
inserantur. se u Matičnu knjigu vjenčanih.
Datum Suttiscae in Conv(ven)tu Dano u Sutjesci u samostanu,

Nostrae Residentiae S(ancti) u našoj rezidenciji, svetog
Joann(is) B(aptistae) Duodecim Ivana Krstitelja,
Calendas Februarii 12 veljače
Anno reparatae Salutis 1835. godine Spasenja 1835.
Gratis omnino quoad hanc Sve besplatno od ove
Curiam Ep(isco)pa(lem). biskupske kurije.
Raphael Ep(isco)pus qui Rafael, biskup kao gore,
Supra m(anu) p(ropria) vlastitom rukom.
Ad gratiosum Po milosnoj zapovijedi
Mandatum Suae Ill(ustrissi)mae, njegove preslavne
ac R(everendissi)mae i prečasne
Domitionis vlasti.
Fr(ater) Angelus Shunjich Brat Anđeo Šunjić,
m(anu) p(ropria) Secretarius biskupov tajnik, vlastitom rukom.
Ep(isco)palis L(ocum) + S(igilli) Mjesto + pečata
Registratum Zabilježiti
182 Ante Škegro
Prilog br. 17.

Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Ivana Juričevića iz Voljica
kod Gornjeg Vakufa i Magdalene Miač Žulj iz Ripaca kod Prozora165
[Die 29: Jan(uarii) 1839] Fr(ater) Raphael 29. siječnja 1839. brat Rafael Barišić od
Bariscic ab Ochevia Ord(inis) Min(orum) Oćevije, reda Manje braće opservanata
Obs(ervantia) S(ancti) Francisci Dei, svetoga Franje, milošću Božjom i Svete
et S(anctae) Sedis ap(osto)licae Gratia Apostolske Stolice, biskup azotski i vikar
Ep(iscopus) Azot(ensis) et Vicarius ap(osto) apostolski u Bosni Srebreno-otomanskoj
licus in Bosna Arg(en)t(i)no Othom(ana) et i u nekadašnjoj Duvanjskoj biskupiji.
in olim Ep(iscopa)tu Dumnensi Udovac Ivan, sin pokojnog Andrije
Joannes f(ilius) Def(uncti) Andreae Juričevića iz sela Voljice [kod Gornjeg
Juriçevich ex Pago Voglicze Paroeciae de Vakufa] u župi Skopje, ponizno nam se
Skopje Vid(uus), cum Magdalena Virg(ine) obratio moleći odrješenje od zapreke
Def(uncti) Petri Miaç de Ripczi Paroeciae srodstva trećeg koljena izravne pobočne
Ramma sibi affine in 3tio gradu linea co- linije s djevojkom Magdalenom - kćer
llateralis aequalis Matrimonio inire desi- kom pokojnog Petra Miača iz Ripaca
derans pro beneficio Dispens(ationis) sub [kod Prozora] u župi Rama, s kojom želi
Imp(edimen)to ex gradu dicto affinitatis stupiti u brak. Mi, pak, imajući na umu
promanante supplex ad Nos recurrit. Nos spas duša otkupljenih predragocjenom
vero Salutem animarum Jesu X(hris)ti krvlju Isusa Krista, žurno razmotrivši
praetiosis Sanguine redemptarum relan- razloge koje su nam iznijeli, a to su: 1.
tes, consideratis maturo judicio eorum siromašni su, 2. ženik ima djecu iz prvo
Nobis propositis rationibus, quod videli- ga braka, pa zbog toga ne bi mogao naći
cet 1: pauperes sint. 2: quod Sponsus onu- drugu životnu družicu, 3. jer je ženik dje
stus sit prolibus ex primo Matr(imonio), vojku već odveo iz njezine kuće, pa je
ac pro inde his de rationibus aliam sibi ne želi ponovno vraćati kući, osim toga
sociam vitae invenire non possit. 3: de- prijeti i opasnost da se odluče brak sklo
mum quod sponsus Puellam jam a propria piti kod izvanjskog sudca [kadije]. Želeći
domo abduxerit, nec velit iterum domum spriječiti pogibao koja je pred nama, sna
redire, unde timet periculum ne pro co- gom ovlasti koju nam je 13. travnja 1832.
pulatione profano judici se sistand. Quod g. dodijelila apostolska Sveta Stolica i
periculum quantum in Nobis est aver- dobrotom Svete kongregacije za raširenje
tere cupimus, atq(ue) vigore facultatem vjere, milosno odriješujemo spomenute
ab ap(osto)lica S(ancta) Sede Sexto Idus molitelje Ivana i Magdalenu od zapreke
ap(rilis) 1832: ad beneplacitum S(anctae) srodstva u trećem koljenu izravne poboč
Con(grega)tionis de Prop(aganda) Fide ne linije. Da unatoč te zapreke, koja baš
nobis benigne concessarum cum prae- i nije uobičajeni ženidbeni običaj, mogu
dictis Oratoribus Joanne et Magdalena biti u crkvenom okrilju i u njemu ustra
Sub Imp(edimen)to aff(initati) gradu 3i: jati te čestito živjeti. Ispunivši najprije
linea collateralis aequalis misericorditer sve što je po zakonu i običaju propisano i
dispensamus: ut Scilicet eo haud obstante uobičajeno, te ako se ne bi otkrila kakva
Matr(imonio) ritu, et in facie Eccles(iae) druga zapreka - ponajprije ako žena nije
inire et in eo perseverare possint ac vale- bila oteta a ako je oteta mora biti vraćena
165
ant; premis(is) tamen prius omnibusq(ue) na sigurno mjesto. Istom ovlašću Sve
de jure et consuet(udine) praemitti Solent te Stolice proglašavamo i objavljujemo
et si nullum alium Imp(edimentum) de- zakonitim njihovu djecu ako ih bude po
tectum fuerit in primis vero si mulier non Božjem blagoslovu.
sit rapta, vel si rapta loco jam redita tuto. Naređujemo i zapovijedamo da se
Proles quoque si quas benedicente Do- ova naša odredba unese u Matičnu knjigu
mino Susceperint eadem S(anctae) Sedis vjenčanih spomenute župe Skopje, zajed
auctoritate legitimas hisce pronuntiamus, no sa zabilježbom o njihovoj ženidbi.
declaramusque.
Precipimus Precipimus (sic!) vero, ut Dano 8. siječnja 1839. godine u Sutjesci,
ha nostra una cum actu celebrati Matri- u našoj rezidenciji, u samostanu
monii Libro Copulatorum dictae Paroe- sv. Ivana Krstitelja.
ciae Skopjensis de verbo ad verbum dili- Rafael, biskup kao gore,
genter inserantur. vlastitom rukom.
Mjesto + pečata.
Datum Suttiscae in Conv(en)tu Po milosnoj zapovijedi njegovog
Nostrae Resid(entiae) S(ancti) Joannis preslavnog i prečasnog gospodstva,
Bap(tistae) die 8: Jan(uarii) A(nno) Brat Marko Kalamut, biskupov tajnik,
D(omini) 1839: vlastitom rukom.
Raphael Ep(isco)pus qui Supra
m(anu) p(ropria) Voljice: [29. siječnja 1839. fra Ante Vu
L(oco) + S(igilli) kadin, kapelan, vjenačo je] udovca Ivana
Ad gratiosum Mandatum Suae - sina pokojnog Andrije Juričevića i nje
Ill(ustrissi)mae ac R(everendissi)mae gove zakonite žene Marije Miličević iz
Dominationis Voljica, i djevojku Magdalenu - kćer po
Fr(ater) Marcus Kallamut kojnog Petra Žulja iz Ripaca u župi Rama
Pro=Secretarius Episcopalis M(anu) i njegove zakonite žene Petre Sučić iz
p(ro)p(ri)a Kovačeva Polja [kod Prozora]. Svjedoci
su bili Ivan Milićević iz Draževa Dola
Voglicze: [Die 29: Jan(uarii) 1839: [kod Gornjeg Vakufa] i Ilija Kalaica koji
P(ater) Antonius Vukadin soc(ius) je također od tamo.
R(everendi) P(atris) copulavit] Joannem
Vid(uum) f(ilium) Def(uncti) Andreae Ju-
riçevich, et eius L(egitimae) C(oniugis)
Mariae Milliçevich de Voglicze, et Mag-
dalena Virg(ine) f(ilia) Def(uncti) Pe-
tri Xugl de Ripcza Parochiae Rammae
ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Pe-
tronillae Suczich de Kovaçevo Poglie.
Test(es) f(uerunt) Joannes Milliçevich de
Draxev do: et Elias Kallaicza inde.
184 Ante Škegro
Prilog br. 18.

Zabilježba o odrješenju od zapreke duhovnog srodstva Joze Nemčića iz
Vrpeći kod Bugojna i Magdalene Bartulović iz Studenaca kod Imotskog166
Varpechi die 18. Februarii 1828 Omissis o(mn) Vrpeć, 18. veljače 1828. Ispustivši sva na
ibus Denuntiationibus Auctoritate Ill(ustrissi) vještenja po dopuštenju preslavnog gos
mi D(omi)ni Ordinarii, praemissi tamen aliis podina ordinarija, ispunivši prethodno sve
omnibus cum absolutione ab excom(municatio) drugo, s odrješenjem od ekskomunikacije
ne, in quam incurrerunt ob contractum Ma- u koju su upali zbog sklapanja braka kod
trimonium coram Turcis, et quidem cum Turaka kao i od zapreke duhovnog srod
imped(imento) Cognationis Spiritualis, cujus stva, potrebno je dolje upisati odrješenje.
tamen dispensationem inferius notandam obti- Ja brat Marijan Jakovljević, župnik, zdru
nuerunt; Ego Fr(ater) Marianus Jakovglievich žio sam u ženidbu Jozu - sina pokojnog
Parocus matrimonialiter conjunxi Josephum Joze Nemčića iz mjesta Vrpeć [kod Bugoj
filium de(func)ti Josephi Nemçich de villa Var- na] i njegove zakonite žene Božice Gašpar
pechi ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Nata- koja je bila od Roška polja [kod Duvna],
liae Gaspar de Roskopogle, cum Magdalena s Magdalenom - kćerkom pokojnog Mije
fil(i)a d(efunct)i Michaelis Bartulovich olim Bartulovića koji je bio iz Studenaca [kod
de Studenczi ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Imotskog] i njegove zakonite pokojne
d(efunct)ae Jacobae Bekavacz de eodem loco, žene Jake Bekavac koja je bila od istoga
Viduum cum Vidua. Testes fuerunt Jacobus Le- mjesta, udovca s udovicom. Svjedoci su
varda; et Elias Nemçich. bili Jakov Levarda i Ilija Nemčić.
Dispensatio Odrješenje
Fr(ater) Augustinus Milletich O(rdinis) Brat Augustin Miletić reda Manje braće
F(ratrum) M(i)n(orum) S(ancti) P(atriarchi) svetoga patrijarha Franje od opservanata,
Fr(ancisci) de observ(antia) Dei et S(anctae) milošću Božjom i Svete Apostolske Sto
apostol(icae) sedis Gratia Ep(isco)pus lice biskup daulienski i vikar apostolski u
Daulien(sis) et Vic(arius) apost(olicus) in Bosna Bosni Srebreno-otomanskoj.
Argentino othomana. Udovac Jozo - sin pokojnog Joze
Viduus Josephus f(ilius) D(efuncti) Josephi Nemčića koji je potjecao od Makar
Nemçich de Makarska, a pluribus annis in N(os) ske, više godina nastanjen u našoj župi
tra Paretia de Skopje domiciliatus, insano, ac Skopje, zaslijepljen bolesnom i požud
libidinoso amore Viduae Mandalenae F(iliae) nom pohotom prema udovici Magdaleni
D(efuncti) Michaelis Bartulovich de Studentii in - kćeri pokojnog Mije Bartulovića iz Stu
Dalmatia, parit(er) domiciliatae in eodem n(ost) denaca u Dalmaciji, također nastanjenoj
ra Paroecia, congluxinatus, quamvis priori eius u istoj našoj župi, iako je njezinom sinu
filio P(atri)nus fuerit in Confirmatione, adeo pro- ranije bio kum na krizmi, k tomu ju je
terve ac malitiose, justis No(t)is vivissimisq(ue) drsko i podmuklo oteo pred gotovo jednu
exhortationib(us) in contratium, repit is, ut an(n) godinu i uistinu bez bilo kakve prave po
i modo, et absq(ue) ulla vero necessitate coram trebe vjenčao na turskom sudu pred sko
Turcico Tribunali eam sibi jam ab uno fere an(n) ro jednu godinu. No, vođen istinskim ka
o copulaverit. Modo vero aliquali paenitentia janjem zbog nedopuštenog priležništva,
de tam illicito concubinatu ductus, ad nos cum došao je k nama s istom tom svojom pri
eadem sua concubina recursum fecit ambo ležnicom, obadvoje ponizno tražeći odr
166
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828. br. 152.
humillit(er) dispensa(tio)nem dictae spiritualis ješenje od rečenog njihovog duhovnog

eor(um) cognationis afflagitantes, eo q(uo)d non srodstva, jer bez neprilika i teške sabla
amplius sine incom(m)odo, graviq(ue) scanda- zni ne mogu biti međusobno razdvojeni,
lo ab in vicem sepa(ra)ri queant, cum preterea osim toga sama priležnica nema niti kuće
ipsa concubina, qua nec domum nec locum ad niti mjesta gdje bi bila smještena, a prije
sui dispositio(n)em habet, maximum inde peri- ti i ozbiljna opasnost da bi mogli sklopiti
culum incurreret necdum adhuc maioris concu- nezakoniti brak kod moćnijih Turaka, ali
binatus cum ipsis Turcis, sed et Fidei perdendae i izgubiti vjeru živeći u izvanbračnoj za
in Simili cum infidelib(us) contubernio; nemo jednici kao nevjernici; osim toga nitko je
e(orum)m ex christianis eam tam infame nec od onih kršćana tako ozloglašenu još od
juvenilis aetatis, pro uxore vellet habere, aut vel mladosti ne bi htio imati za ženu odno
in licito contubernio vellet habere secum. Nos sno htio imati sa sobom u zajedničkom
itaq(ue) haud eor(um) meritis quib(us)q(ue) zakonitom životu. Stoga mi, ponajmanje
undegueg(ue) carent, sed ad evitanda tam qu- njihovim zaslugama kojih da gotovo i
avia pericula aeternae praesertim damna(ti) nema - a da bi se izbjegla opasnost po
onis eorundem, pretiaq(ue) eor(um) an(n)uimus sebice od njihovog vječnog prokletstva,
et autoritate S(acri)ssi(mi) D(omi)ni N(ost)ri potvrđujemo i ovlašću presvetoga gos
Leoni Divina provid(en)tia Pap(ae) XII. Die podina pape našega Leona XII. date nam
15 aug(usti) 1824. ad beneplac(itate) S(acrae) 15. kolovoza 1824. dobrotom Svete kon
C(ongregationis) de Propag(anda) Fide No- gregacije za raširenje vjere, dobrostivo
bis attributa, cum iisdem Josepho Nemçich; et odriješujemo od rečene zapreke duhov
Magdalena Bartulovich in praefato impedimen- nog srodstva Jozu Nemčića i Magdalenu
to spiritualis cognationis benigne dispensamus, Bartulović, nakon što ispune sve i dr. izu
quatenus eo non obstante, praemissis o(mni) zev navještenjā od kojih ih također oslo
bus etc(etera) praet(er) Denunt(iation)ibus quas bađamo, te ako se ne bi protivila kakva
parit(er) dispensamus si aliud Cano(ni)cum druga kanonska zapreka - posebice otmi
Imp(edimentum) non obstiterit, raptus expecia- ca ili umaknuće odnosno ako je zaručni
tim, vel saltem si rapta non sit in potestate rap- ca bila oteta ne bi bili u mogućnosti zbog
tis Matrimonium legitime inter se contrahere, otmice jedno s drugim zakonito sklopiti
ac in eo perseverate possint, ac valeant. Item brak, u njemu ustrajati i u njemu zdravo
eadem auctoritate prolem forsan jam concep- živjeti. Isto tako ovom našom ovlašću
tam, ac in futuro suscipiendam, legitimam esse očito već začeto dijete kao i drugu djecu
decerni(mu)s ac declaramus. Volumus deniq(ue) koja će se roditi, potvrđujemo i progla
ut haec disp(ensatio) una cum actu celebrati šavamo zakonitima. Hoćemo konačno da
Mat(rimo)nii in Libro copulat(orum) eiusdem ovo odrješenje s bilješkom o vjenčanju
Paroeciae diligent(er) dispens describat. bude brižno odrješe unešeno u Matičnu
Datum Foniczae in N(ost)ro residentiali knjigu vjenčanih iste župe.
Conv(entu) S(acri) Spiritus Dano u Fojnici, u našoj rezidenciji,
Die 25. Januarii 1828. u samostanu Duha Svetoga
Fra(ter) Augus(tinus) Milletich Ep(isco) Dana 25. siječnja 1828.
p(us) Daul(iensis) Vicar(us) Ap(ostoli)cus Brat Augustin Miletić, biskup daulienski
in Bos(na) i vikar apostolski u Bosni.
De Mandato D(omi)nis Suae Ill(ustrissi) Po zapovijedi njegovog presvijetlog i
mae ac Re(verendissi)mae Fr(ater) Joannes prečasnog gospodstva, brat Ivan
Glavadanovich Sec(retarius) Ep(isco)p(a)lis Glavadanović biskupov tajnik
186 Ante Škegro
Prilog br. 19.

Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Luke Kalema rečenog
Čavlina i Lucije Radić rečene Jakimović obadvoje iz Dobrošina
kod Gornjeg Vakufa koji su prijetili da će sklopiti šerijatski brak167
Dobroshin. [die 4. Febr(uarii) 1828. … a Dobrošin. [4. veljače 1828. … ja brat
Me Fr(atr)e Mariano Jakovglevich Paro- Marijan Jakovljević župnik vjenčao sam
cho eadem die copulati fuerunt Sequentes istog dana …] Luku - sina Šimuna Ka
nempe] Lucas fil(ius) Simonis Kallem alias lema rečenog Čavlina i njegove zakonite
Çavlina, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) žene Jake Lepan iz Dobrošina [kod Gor
Jacobae Leppan de Dobroshin cum Lu- njeg Vakufa], s Lucijom - kćerkom Pe
cia fil(i)a Petri Radich alias Jakimovich, tra Radića rečenog Jakimović i njegove
ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Magda- zakonite žene Magdalene Pavić koja je
lenae Pavich de Narenta. Testes fuerunt od Neretve [Neretvica, Konjic]. Svjedoci
Joannes Çavlina et Marcus Leppan. Pra- su bili Ivo Čavlina i Marko Lepan. Re
edicti dispensati fuerunt in quarto gradu čeni mladenci odriješeni su od srodstva
Consanquinitatis, ut patet ex Sequente u četvrtom koljenu, kao što proizlazi iz
Dispensatione Fr(ater) Aug(ustinu)s Mille- priloženog odrješenja fra Augustina Mi
tich Ordinis Fratrem Minorum S(ancti) letića, reda Manje braće svetog patrijarha
P(atriarchi) Francisci de Observ(anti)a Franje od opsluženja, Božjom i milošću
Dei et Ap(osto)licae Sedis gratia Episco- Apostolske stolice biskupa daulineskog
ppus Dauliensis, et Vicarius Ap(osto)licus i vikara apostolskog u Bosni Srebreno-
in Bosna Argentino Othomana. otomanskoj.
Cum Lucas F(ilius) Simonis Çiavli- Dopušta se da se vjenčaju Luka - sin
na, allias Kallem, et Lucia F(ilia) Pe- Šimuna Čavline rečenog Kalem i Lucija
tri Radich, alias Jakimovich ambo de - kćer Petra Radića rečenog Jakimović,
Dobroshin Parochiae Skopiensis, licet obadvoje iz Dobrošina u župi Skopje,
juncti quarto gradu consanquinitatis koji su u četvrtom stupnju srodstva u
linea corallateralis aequalis; attamen izravnoj liniji. Kako nam je izložio časni
ita infascinati et obucati mutuo amore, otac župnik, zaslijepljeni i očarani među
animoq(ue) matrimonium intrahendi, sobnom požudom kojom su prisiljeni na
ut copulas quoque interse incaestuo- ženidbu, bojeći se da bi vjerojatno mogli
sas imperpetrare ausu temeraris, atten- neodgovorno pokušati ispuniti oskvr
taverint, prout Nobis fuit expositum a njenje svoje veze, te da su sada spremni
R(everendo) P(atre) Parocho, et quod bilo to ispravno ili ne dobiti odrješenje i
nunc parati sint p(er) fas nefasque aut zakonito se vjenčati u okrilju Crkve ili
obtinere dispensum et legitime contrahe- /:kako se i pretpostavlja:/ otići na izvanj
re in facie Eccles(iae) aut se praesentare ski turski sud te se tamo vjenčati s našom
profano Turcico Tribunali, ibidemq(ue) osudom, kao i ne baš malo njih nesret
contrahere cum nostri damno /:prout nika. Stoga ovlašću Apostolske stolice i
praevidetq(ue):/ atque vexsationibus dobrotom Svete kongregacije za rašire
haud paucios. Hinc hos moti partem nje vjere koja nam je data 15. kolovoza
suficientibus ra(ti)onibus Re(veren)di 1824. g., temeljem uvjerljivih razloga
P(atris) P(arochi) partim ad evitanda da- koje nam je izložio časni otac župnik,
167
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1824., br. 132, 3.
mna, vexas, scandala, et periculum Fa- dijelom da bi se izbjegla osuda, nemiri,

tus, prout sup(p)oni prudenti q(uo)d jam sablazni i opasnost od pogibli koja je već
concepti, humillimis praedictor(orum) na pomolu, kao i zbog poniznih molbi
incaestuosor(um) precibus annuentes spomenutih oskrvnitelja, milosno odrje
Auctoritate Apostol(icae) S(acrae) Sedic šujemo od izravnog srodstva u spome
nobis die 15. aug(usti) 1824. ad bene- nutom četvrtom koljenu Luku Čavlinu
placitum S(acrae) C(ongregationis) de rečenog Kalem i Luciju Radić zvanu Ja
propaganda Fide attributa cum iisdem kimović. Nakon što ispune sve što je za
Simone Luca Çiavlina, alias Kallem, et konom predviđeno, te ako se što drugo ne
Lucia Radich alias Jacimovich, in dicto usprotivi i ako se ne pojavi kakva druga
quarta gradu Consanguinitatis lineae co- zapreka - posebice otmica, neka se pred
llateralis aequalis benigne dispensamus, svojim župnikom i prikladnim svjedoci
quatenus eo non obstante, praemis(is) ma zakonito vjenčaju u okrilju Crkve da
omnibus de jure praemittendis, si nulla mogu u braku ustrajati i biti zdravi. Ujed
alius impedimentum non obstiterit, rap- no ovom našom ovlašću očito već začeto
tum praesertim, Matrimonium in faciae dijete kao i drugu djecu koja će se roditi,
Ecclesiae coram proprio Sacerdote et potvrđujemo i proglašavamo zakonitima.
idoneis Testib(us) legitime interse con-
trahere et in eo perseverare possint, ac Dato u našoj rezidenciji,
valeant. Item eadem auctoritate prolem u samostanu Duha Svetoga u Fojnici,
fors jam susceptam, aut decaetero sus- 13. siječnja 1828.
cipiendam legitimam esse decernimus ac Brat Augustin Miletić, biskup daulienski
declaramus. i apostolski vikar bosanski,
vlastitom rukom
Datum in Residentiali Mjesto + pečata
N(ost)ro Co(n)v(en)tu S(acri) Spiritus Po zapovijedi njegovog presvijetlog i
Foniczae die 13. Jan(uarii) 1828. prečasnog gospodstva,
F(rater) Aug(ustinus) Ep(isco)p(us) brat Ivan Glavadanović, biskupov tajnik,
Dauliens(is) Vicar(ius) Ap(osto)l(i)cus vlastitom rukom.
Bosnens(is) M(anu)p(ropr)ia
L(ocum) + S(igilli)
De Mandato Domm(in)is Suae
Ill(ustrissi)mae ac Re(vere)nd(issi)mae
F(rater) Joannes
Glavadanovich S(eceretarius Ep(isco)
palis M(anu propr)ia
188 Ante Škegro
Prilog br. 20.

Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva i ekskomunikacije Šimuna
Šimića i Magdalena Čavline iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa168
Dobroshin die 25 Januarii 1836 Praemi- Dobrošin, 25. siječnja 1836. Ispuniv
ssis omnibus de jure, aut consuetudine ši sve što je po zakonu i običaju, nakon
praemitti solitis sacramentali item Con- prethodno obavljenih uobičajenih ispo
fessione ac Communione, et nullo alio vjedi i pričesti i nikakve druge zapreke,
impedimento detecto /:nisi impedimento /:izuzev srodstva u četvrtom izravnom
Consanguinitatis in quarto gradu lineae pobočnom koljenu i da su sklopili brak
collateralis aequalis, quo non obstante kod izvanjskog sudca [kadije] u kojem
matrimonium celebrarunt coram Judi- su živjeli gotovo godinu dana te imaju i
ce profano, in eoq(ue) annum integrum dijete iz nezakonitog općenja, budući da
fere convixerunt prolemq(ue) et illegiti- rečeni imaju milost odrješenja koje će
mo concubitu habuerunt, sed benefici- biti dolje objašenjeno:/ nakon njihovog
um Dispensationis praedicti habuerunt, međusobnog javnog pristanka, ja brat
prout infra patebit:/ habito mutuo contra- Petar Ćorković župnikov pomoćnik ti
hentium consensu per verba de praesenti jekom misnog slavlja uz ženidbeni sam
expraesso: Ego Fr(ater) Petrus Chiorko- blagoslov u brak združio Šimuna - sina
vich S(ocius) P(arochi) in Sacrum matri- pokojnog Andrije Šimića iz Dobrošina
monium inter Missarum Solemnia cum [kod Gornjeg Vakufa] i njegove zakonite
Benedictione nuptiali Simonem fil(iu) žene pokojne Ive Bošnjak iz Uzričja [kod
m defuncti Andreae Shimich de Dobro- Gornjeg Vakufa] i Magdalenu – kćer po
shin, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) kojnog Šimuna Čavline iz Dobrošina i
defunctae Joannae Boshnjiak de Uzriçje, njegove zakonite žene Jake Lepan iz Do
cum Magdalena filia def(unc)ti Simo- brošina. Svjedoci su bili Mijo Petrović iz
nis Çavlina de Dobroshin, eiusq(ue) Dobrošina i Jure Paroda iz Ugarske.
L(egitimae) C(oniugis) Jacobae Leppan Brat Rafael Barišić od Oćevije,
de Dobroshin. Testes fuerunt Michael Pe- reda Manje braće opservanata, svetoga
trovich de Dobroshin et Georgius Paroda Franje, Božjom i milošću Svete Stolice
de Hungaria biskup azotski i vikar apostolski u Bosni
Fr(ater) Raphael Barishich ab Oche- srebreno-otomanskoj, kao i u nekadaš
via Ord(inis) Min(orum) obser(vantium) njoj Budimskoj biskupiji.
S(ancti) Francisci, Dei, et S(anctae) Sedis Šimun - sin pokojnog Andrije
gratia Ep(isco)pus Azotensis, et Vicarius Šimića iz mjesta Dobrošin u skopjan
Ap(osto)licus in Bosnia Argentino Otho- skoj župi, opsjednut opakom požudom
mana; ac in olim Episcopatu Buduensi pred izvanjskim je sudcem [kadijom],
Simon filius def(unct)i Andreae Shi- suglasno s njom sklopio brak sa Magda
mich a pago Dobroshin Paroeciae Skopi- lenom - kćerkom Šimuna Čavline, iako
ensis cum Magdalena filia Simonis Çavli- su u srodstvu u četvrtom koljenu izravne
na consentiente quidem, attamen sibi Con- pobočne linije. Želeći se vratiti u okrilje
sanguineam 4to gradu lineae collateralis Crkve, kajući se došao nam je sad, poni
aequalis, nefando libidinis aestu abreptus, zno moleći za dobročinstvo odrješenja od
coram profano tribunali matrimonium ini- spomenute zapreke srodstva.
168
vit; nunc vero facti paenitens ad sinum Eccle- Imajući u prvom redu spas duša
siae recipi, et pro beneficio dispensationis otkupljenih predragocjenom krvlju Isusa
super exposito Consanguinitatis impedimen- Krista i sve pogibli koje su nam izlože
to supplex ad Nos recurrit. Nos vero salutem ne ako njihove želje ne bi bile uslišane, a
animarum J(esu) C(hristi) praetiosissimo nakon što smo pomno prosudili njihove
sanguine redemptarum zelantes, et omnia pe- razloge koji su nam podastrijeti: primje
ricula quantum in nobis est avertere cupientes, rice ako bi zaručnicu Magdalenu njezin
consideratis maturo judicio eorum Nobis pro- nezakoniti muž otpustio teško da bi mo
positis rationibus; quod videlicet Magdalena gla naći drugog životnog druga, pogibao
sponsa dimissa a suo illegitimo viro vix alium bi bila i u tome ako bi zaslijepljeni vječ
vitae socium invenire posset; quodve pericu- no ostali u nezakonitom braku (s brakom
lum sit, ne obcaecati; in matrimonio illegiti- njihovih duša) ali ako je i dijete začeto.
mo, cum matrimonio animarum suarum, et Ovlašću koju nam je 13. ožujka 1834. g.
prolium si quas susceperint periculo, perpetuo dobrostivo podijelila Apostolska stolica
perseverent, vigore facultatum ab ap(osto)lica i Sveta kongregacija za raširenje vjere,
S(ancta) sede sexto Idus Aprilis 1832 ad bene- milosno odrješujemo od zapreke srod
placitum S(anctae) Congregationis de propa- stva u 4. koljenu izravne pobočne linije
ganda fide, Nobis benigne concessarum, cum spomenute Šimuna i Magdalenu. Nakon
praedictis Oratoribus Simone, et Magdalena što ispune sve što je po zakonu propisano
super imp(edimen)to Consanquinitatis gradus i što je uobičajeno te ako se ne bi otkrila
4i lineae collateralis aequalis, misericordi- nikakva druga zapeka, posebice ako žena
ter dispensamus, ut scilicet cohaud obstante nije bila oteta a ako je oteta mora biti vra
matrimonium, praemissis quae de jure, aut ćena na sigurno mjesto, neka se vjenčaju
consvetudine praemitti solent, si nullum aliud po običaju i u okrilju Crkve kako bi mo
imp(edimen)tum detectum fuerit, cum si mu- gli sigurno i zdravo živjeti. Ako koje di
lier non sit rapta, vel si rapta loco jam reddita jete bude začeto po Božjem blagoslovu,
tuto, ritu, et in facie Ecclesiae contrahere, ac ovlašću Svete Stolice proglašavamo ga
in eo perseverare possint, ac valeant. Proles zakonitim. Zapovijedamo da se ova naša
quosq(ue) quas benedicantae D(omi)no susce- odredba pažljivo unese u Matičnu knjigu
perint, eadem S(anctae) Sedis auctoritate legi- vjenčanih gore spomenute župe, zajedno
timas hisce pronunciamus. Praecipimus vero sa zabilježbom o ženidbi.
ut ha nostra una cum actu celebrati Matrimo-
nii Libro copulatorum dictae supra Paroeciae Dano 1. veljače 1835. g. u Sutjesci,
diligenter inserantur. u samostanu svetoga Ivana Krstitelja,
u našoj rezidenciji.
Datum Suttiscae in Conv(en)tu Od ove biskupske kancelarije
Nostrae Residentiae S(ancti) Joannis u cijelosti besplatno.
Bap(tistae) Idibus Februarii 1835. Gratis Rafael, biskup kao gore,
omnino quod hunc curiam Ep(isco)palem vlastitom rukom.
Raphael Ep(isco)pus qui supra Po zapovijedi njegovog presvijetlog
m(anu)p(ropria) i prečasnog gospodstva
Ad gratiosum mandatum suae Ill(ustrissi) brat Anđeo Šunjić, biskupov tajnik,
mae ac R(everendissi)mae Do(mi)nis vlastitom rukom.
Fr(ater) Angelus Shunjich Secret(arius) Zabilježiti
Ep(isco)palis m(anu) p(ropria)
Registratum
190 Ante Škegro
Prilog br. 21.

Zabilježba o vjenčanju Andrije Bernardića iz Roška Polja kod Duvna i
pravoslavke Ane Miljanić iz Sarajevskog polja169
Eadem hac die [Die 22a Februarii Istog ovog dana [22. veljače 1843.], ti
1843.], sub eodem Missae Sacrificio, jekom istog misnog slavlja, nakon pret
praemissa instructione, ac approbatione hodne pouke i ispita iz nauka rimsko-
e Doctrina R(oma)no – Catholica; prae- katoličke vjere, nakon dvaju navještenja
missis duabus denunciationibus /:nam /:treće je naime oprostio časni otac Lovro
tertia fuit per R(everendum) P(atrum) Karaula izvanjski biskupski vikar:/ na
Laurentium Karaula Vic(arium) Fora- kon što je prethodno i novoobraćenica
neum dispensata:/ Praemissa item a ne- također javno ispovijedila vjeru, /:kao što
oconversa publica fidei professione, /:ut slijedi dolje:/, nakon također njihovog
infra:/ Praemisso quoq(ue) a nubentibus uzajamnog i slobodnog javnog pristan
mutuo, ac libero consensu, per v(er)ba ka i sakramentalne ispovijedi i pričesti:
de praesenti expresso; ac Sacr(amen)t(a) ja brat Bonaventura Perišić pomoćnik
li Confessione, et Com(m)unione: Ego časnog oca župnika ovog mjesta, vjen
Fr(ater) Bonaventuar Perišić soc(ius) čao sam mladića Andriju – sina Jure
R(everendi) P(atris) Parochi h(uius) Bernardića od Roška Polja [kod Duvna]
l(oci) copulavi Andream Caelibem Fi(li) i njegove zakonite žene pokojne Ilijane
um Georgii Bernardić de Roško Polje, Bagić od istog mjesta s djevojkom Anom
eiusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) d(e) – kćerkom pokojnog Ostoje Miljanića
f(unc)tae Elianae Bagić de eodem loco; iz Sarajevskog Polja i njegove zakonite
ac Annam virginem fi(li)am d(e)f(un)cti žene Božice Santrač iz istog mjesta, pred
Ostoja Miljanić de Campo Seraliensi, svjedocima Ambrozijem Glavanovićem
ac eius L(egitimae) C(oniugis) Nataliae i njegovim sinom Stipom - obojica od
Santrač de eodem loco; Coram testibus Gornjeg Vakufa.
Ambrosio Glavanović, eiusq(ue) F(il)io Upamti dobro: Ova gore rečena Ana
Stephano, de G(ornji) Vakuf bila je grčkoga obreda ali ne u jedinstvu
N(ota) B(ene) Haec supra dicta An(n) [s Katoličkom crkvom]. Tijekom ovih tri
a fuit Graeci Ritus non unitorum, qua a ju godina u srcu je silno izgarala od želje
tribus ab hinc annis ardens desiderium da prijeđe u rimsko-katoličku vjeru, kao
semper in corde habebat transeundi ad što je i sama često puta izjavljivala pred
fidem R(oma)no-Catholicam, prout ipsa brojnim svjedocima, pa se Bog konačno
saepius coram pluribus fassa est, quod smilovao da joj se želja i ostvari. Naime,
dein votum suum in effectum deducere nikakva tjelesna pohota nije ju privukla
Deus illi concessit. Nam supradictum An- gore spomenutom zaručniku Andriji,
dream sponsum sibi n(on) ulla carnis pe- nego žar privlačnosti njegovog duha koji
tulantia illecta, sed interna spiritus s(u)i ju je uputio da lakše krene putem jedin
vocatione attracta, delegit, ut illo medi- stva i okrilja Svete Majke Crkve, odno
ante facilius ad S(anctae) Matris E(ccle) sno da ga lakše dovrši. Naime, bježeći
siae unionem, et gremium transiret; quod iz Sarajevskog polja stigla je k svome
et feliciter p(er)fecit: nam cum dessigna- zaručniku u Roško Polje u mjesto nje
to sponso suo e Campo Seraliensi profu- govog rođenja. Tu ih je župnik ohrabrio
169
giens, p(er)venit ad Roško Polje, locum da se, kako bi se jače obranili od bijesnih
Sponsi natalem; ubi hortante ejare Pa- šizmatika, vjenčaju u Županjcu [Duvnu]
rocho, pro severiori defensione sui c(on) kod izvanjskog sudca [kadije]. Potom su,
tra fors insultis schizmaticorum, in Župa- zanemareni od svoga preplašenog župni
njac apud profanum Judicem copulati; et ka, doselili kod nekih zaručnikovih rođa
tardius a proprio Parocho sibi metuente, ka u Skopjansku župu, gdje je primljena
neglecti, ad nam Skopjensem Parochiam primljena temeljem dopisā izvanjskog
com(m)igrarunt ad quemdam sponsi biskupovog vikara časnog oca Lovre
consanguineum. Ubi adepta adepta in- Karaule i zaručnikovog župnika. Nakon
scriptis facultate a R(everendo) P(atre) što je novoobraćenica poučena o potre
Laurentio Karaula Vic(ario) Foraneo bitim temeljima vjere, 19. veljače uoči
Ep(isco)pali, et a p(ro)prio sponsi Paro- šezdesete nedjelje, prije misnoga slavlja,
cho; traditviq(ue) necessariis neoconver- nakon što se pred vjernim pukom odre
sa Fidei rudimentis, die 19a Febr(uarii) kla raskolništva i nakon što je izjavila da
recurrente D(omi)nica Sexagessima, ante pristupa Rimsko-katoličkoj vjeri, ja brat
Sacrificium Missae, coram fideli populo Bonaventura Perišić pomoćnik časnog
ad ejurationem Schizmatis “et (Rom)ano- oca župnika skopjanskog vjenčao sam ih
Catholica” fidei publicam professionem također kao gore 22. veljače.
eam admisi, Ego F(rater) Bonaventura
Perišić Socius R(everendi) P(atris) Paro-
chi Skopjensi; et item die 22a Febr(uarii)
ut supra Copulavi.
192 Ante Škegro
Prilog br. 22.

Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Ive Jurićevića iz Voljica
kod Gornjeg Vakufa i Jele Mlakić iz Grnice kod Gornjeg Vakufa170
[Die 19. Febr(uarii) 1868.] Voljice [19. veljače 1868.]. Voljice [ja brat Ivan
[Ego Fr(ater) Joannes Jaranović Paro- Jaranović župnik vjenčao sam] mladića
chus copulavi] Joannem /:cael(ibem):/ Ivana – zakonitog sina pokojnog Marka
Leg(itimum) Fil(ium) Def(uncti) Marci Jurićevića iz Voljica [kod Gornjeg Va
Jurićević e Voljice, ejusq(ue) Leg(itimae) kufa] i njegove zakonite žene Ive Čuljak
con(iugis) Joannae Ćuljak e vilića – Po- iz Vilića Polja [kod Gornjeg Vakufa] s
lje cum Helena /:virg(ine):/ Leg(itima) djevojkom Jelom – zakonitom kćeri Iva
Fil(ia) Joannis Mlakić e Grnica, na Mlakića iz Grnice [kod Gornjeg Va
ejusq(ue) Leg(itimae) Con(iugis) Mag- kufa] i njegove zakonite žene Magdalene
dalenae Turić e Paloč; T(es)tes fuerunt: Turić s Paloča [kod Gornjeg Vakufa].
Matthaeus Arežina, e Voljice, et Petrus Svjedoci su bili Mato Arežina iz Voljica
Perić e Jaklići Par(ochiae) Ramensis. [kod Gornjeg Vakufa] i Petar Perić iz Ja
Praedicti dispensati fuere in quarto Gra- klića [kod Prozora] u Ramskoj župi. Re
du consangvinitatis ut patet ex sequenti čeni su odriješeni od srodstva u četvrtom
Dispensatione: koljenu, kao što slijedi u odrješenju.
Fr(ater) Paschalis Vuicić Ord(inis) Brat Paškal Vuičić, reda Manje bra
Min(orum) D(ominis) P(atriarchi) će patrijarha Franje, Božjom i milošću
Francisci Dei et Apostolicae Sedis gra- Apostolske stolice, biskup antifelenski i
tia Episcopus Antiphalensis, et Vicarius apostolski vikar u čitavoj Bosni otoman
Apostolicus in tota Bosna Othomano-Ar- sko-srebrenoj.
gentina. Budući da se mladić Ivan – sin po
Cum Joannes caelebs fil(ius) kojnog Marka Juričevića iz sela Voljice i
Def(uncti) Marci Juričević e Pago Volji- Jela – kćer Ivana Mlakića iz mjesta Grni
ce, et Helena virgo fil(ia) Joannis Mlakić ce, obadvoje iz župe Gornje Skopje, nisu
ex villa Grnica uterq(ue) Paroeciae de mogli vjenčati zbog zapreke srodstva u
Gornje – Skoplje nequeant vinculo Matri- četvrtom koljenu izravne linije, uputi
moniali jungi ob impedimentum consan- li su nam posredstvom svoga župnika
gvinitatis gradus 4ri lineae collat(eralis) zamolbe za dobročinstvo odrješenja od
aequalis, ideo Nobis medio sui Parochi gore rečene zapreke, podastirući nam
Supplices porrexere preces pro benefi- ove razloge: 1. otac moliteljice Jele po
cio relaxationis supradicti impedimenti, kopan je u turskom groblju zbog čega je
afferentes has rationes: 1o Quia oratrix svakodnevno napastovana te zbog toga
Helena habet Patris demum septam aedi- nema nijednog drugog mladića; 2. jer je
bus Turcicis, ac quibus quotidianas pati- molitelj Ivan ocrnjen te bi teško mogao
tur tentationes et ob hanc causam nullum naći drugu ženu.
alium amatorem habet: 2o Quia orator Stoga mi želeći se pobrinuti za spas
Joannes est fusci coloris et vix posset duša, a uzevši u obzir i njihove razloge
aliam invenire. /:ako su nam istinito izloženi:/ nakon što
Nos igitur saluti animarum prospi- smo žurno razmotrili, ovlašću koja nam
cere cupientes, eorumque rationibus /:si je dobrostivo dodijelila Sveta Stolica mi
170
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1868., br. 191, 3.
vera sunt exposita:/ mature ponderatis, lostivo odrješujemo spomenute molitelje

vigore facultatum Nobis a Sede Aposto- od rečene zapreke da im ne bude na putu,
lica benigne concessarum, cum praefatis obdržavajući ostalo što se treba obdrža
Oratoribus, in praenotato impedimen- vati, da u okrilju Katoličke Crkve mogu
to misericorditer dispensamus, ut eo- sklopiti brak i u njemu zdravo živjeti, ako
dem nonobstante, Matrimonium infacie se ne bi otkrila kakva druga zapreka, po
Ecclesiae Catholicae, servatis de reliquo najprije ako žena nije oteta a ako je oteta
servandis, contrahere possint ac in eo- ne može više ostati u otmičarevoj vlasti.
dem permanere valeant, si nullum aliud Potomke pak ako ih bude po Božjem
impedimentum detectum fuerit, inprimis blagoslovu, istom ovlasti Svete Stolice
si Mulier non sit rapta, aut si rapta, jam proglašavamo i obznanjujemo zakoniti
in potestate raptoris non existat. Sobo- ma. Napokon zapovijedamo časnom ocu
les quoque si quas benedicente D(omi) župniku da ovo odrješenje zajedno sa za
no susceperint, ejusdem S(anctae) Sedis bilježbom o vjenčanju unese u Matičnu
auctoritate legitimas fore declaramus knjigu vjenčanih.
pronunciamusque. Demum praecipimus
R(everendo) P(atro) Parocho, ut hanc Dato u našoj biskupskoj rezidenciji,
una cum actu Matrimoniali Protocollo u Brestovskom, 24. siječnja 1868. g.
copulatorum inserat. Po zapovijedi njegovog presvijetlog i
prečasnog gospodstva
Datum ex Residentia Nostra Episcopali Brat Bonaventura Barišić, biskupov
in Brestovsko die 24. Januarii 1868. tajnik, vlastitom rukom
De mandato Il(lusstrissimae) Mjesto + pečata
ac Rev(erendissimae) Dom(inicae) Suae Brat Paškal,
Fr(ater) Bonav(entura) Barišić m(anu) biskup
p(ropria) Prosecret(arius) Ep(isco)palis
L(ocum) + S(igilli)
Fr(ater) Paschalis
Ep(isco)pus
194 Ante Škegro
Prilog br. 23.

Zabilježba o odrješenju od ekskomunikacije Joze Boškića iz Ričice
kod Gornjeg Vakufa zbog otmice Ive Vranješ iz Ždrimaca
kod Gornjeg Vakufa i vjenčanja kod kadije171
Riçicza – Dogna die 1. Julii 1829. Praemi- Ričica Donja, 1. srpnja 1829. Nakon pret
sso examine, et utriusque approbatione in hodnog ispita i provjere jednog i drugog
Doctri(na) X(hristia)na, praemissa etiam iz poznavanja kršćanske vjere i nakon
Contrahentium absolutione a censuris, njihovog odrješenja od zapreke u koju su
quas incurrerant ob factam coram Judice upali zbog vjenčanja kod izvanjskog sud
profano copulationem, ac peracta a Con- ca [kadije], nakon sakramentalne ispo
trahentibus Sacramentali confessione ac vjedi i pričesti, ispustivši navještenja od
communione; Omissis nihilominus De- kojih su također dobrostivo oslobođeni,
nuntiationibus in quibus Benigne dispen- kao što je dolje objašnjeno, a ne našavši
satum fuit, ut inferius apparebit, nulloque nikakvu drugu kanonsku zapreku, imaju
alio Canonico Imp(edimen)to detecto, ac ći također njihov međusobni pristanak,
habito mutuo matrimoniali consensu Ego ja brat Bonaventura Marinović - župni
Fr(ater) Bonaventura Marinovich socius kov pomoćnik, po njegovoj sam zapo
Prochi jussu ejusdem copulavi Josephum vijedi vjenčao mladića Jozu – sina Petra
filium caelibem Petri Bosckich de Riçicza Boškića iz Ričice [kod Gornjeg Vakufa]
et Def(unctae) Florae Matkovich de Trav- i pokojne Cvite Matković iz Travnika
nik; ac Joannam Virginem fil(iam) Georgii i djevojku Ivu – kćer Jure Vranješa iz
Vragnesc de Xdrimczi et Luciae Rakich ex Ždrimaca [kod Gornjeg Vakufa] i Lucije
eodem loco. Tes Quibus etiam Benedicti- Rakić iz istog mjesta. Svjed Podjelio sam
onem Nuptialem impertivi. Testes fuere im i ženidbeni blagoslov. Svjedoci su bili
Matthaeus Xugl, et Tomas Juriçevich. Mato Žulj i Toma Juričević.
Dispensatio Odrješenje
Fr(ater) Augustinus Milletich Ord(inis) Brat Augustin Miletić, reda Manje braće
Fr(atrum) Minor(um) S(ancti) svetoga patrijarha Franje od opsluženja,
P(atriarchi) Franc(is)ci de Observantia, Božjom i milošću Svete Stolice, biskup
Dei, et Apostolica S(anctae) Sedis Gratia daulienski i vikar Apostolski u Bosni Sre
Ep(isco)pus Dauliensis, et Vicarius Apo- breno-otomanskoj.
stolicus in Bosna Argentino-Othomana. Jozo - sin Petra Boškića iz mjesta Ri
Josephus filius Petri Bosckich de villa čice u župi Skopje, silom je oteo djevojku
Riçicza, Paroeciae de Skopje, vi rapuit pu- Ivu – kćer Jure Vranješa iz mjesta Ždrim
ellam Joannam filiam Georgii Vragnesc a ci u istoj župi da je uzme sebi za ženu uz
villa Xdrimczi ejusdem Paroeciae, idque zaštitu moćne svoje turske gospodarice i
ad effectum eam sibi in Matrimonium Su- svoje zaštitnice, s čijim ju je posredstvom
mendi sub potenti protectione turcicae cu- i vjenčao na turskom sudu. Nakon toga
jusdam Dominae, suae patronae, sicut et došao je k nama tražeći da ih tako oženje
revera tali medio jam copulavit illam apud ne vjenčamo i po našem katoličkom obre
turcicum tribunal; tum ad Nos recursum du. Ali kad smo ga s ogorčenjem otjerali,
fecit, ut eos sic ligatos, nostro etiam Cat- razmotrili smo je li po zakonu Svetoga
holico ritu conjungeremus. At vero cum Tridentskog koncila uopće moguće vjen
171
indignatione repulimus eum, reponentes, čati ih sve dok oteta djevojka ne bude
id stante Lege S(acnti) Tridentini Con(cilii) sasvim slobodna. Stoga smo njegovom
haud fieri posse donec rapta in plenam župniku pisali kako bi se ista djevojka od
suam libertatem restituta non fuerit; unde njega rastavila a tek potom, ukoliko bi u
ejus Parocho rescripsimus, ut se ita dispo- svojoj punoj slobodi pristala, da se vjen
natum, ac dein, si puella ex perfecta sua li- čaju i po našem obredu. Budući da ona
bertate consenserit, ritu nostro copulentur. silno moćna nevjerna gospodarica ništa
Verum cum prepotens illa infidelis Domina od toga ne dopušta, ne dozvoljavajući ni
nullam permittat ejusmodi, licet ad tem- njihovo razdvajanje kroz neko vrijeme,
pus Separationem, idem Parochus iterum župnik nam je po drugi put pisao, moleći
rescripsit, preces, et ejusdem puellae, et da se ne izloži ni ona djevojka ni on sam,
suas ipse porrigens, quatenus ad gravia kao i da bi se izbjegla prijeteća zla nera
utrique a tam irrationabili; ac praepotente zumne moćne gospodarice, ovlašću Apo
Domina imminentia mala obvianda, sedis stolske stolice od zapreke ove gore opisa
Apostolicae auctoritate super hocce raptus ne otmice dobrostivo odrješujemo, uko
impedimento benigne dispensemus, cum liko se pak sama djevojka svom svojom
puella ipsa jam pleno animo in hujusce dušom složi s ovom ženidbom i ako se
matrimonium consentiat, separatam inte- je držala potpuno odvojenom od postelje
rim a tam illegitimi sponsi toro se tenens. nezakonitog svoga zaručnika. Ukoliko su
Nos itaque si vera sint exposita, precibus nam istinito izložene, uslišujemo njihove
eorum annuimus /:gravibus, ac salutaribus molbe /:podvrgavajući najprije teškim i
poenis prius tam nefandum raptorem cum spasonosnim kaznama opakog otmičara
suis adjutoribus subjicientes:/ atque aucto- i njegove pomoćnike:/ ovlašću iste Apo
ritate ejusdem Apostolicae sedis, Nobis die stolske stolice date nam 26. svibnja 1816.
26. Maji 1816. durante munere nostro, seu g. tijekom našeg boravka, odnosno dopu
ad Beneplacitum S(acrae) C(ongregatiae) štenjem Svete kongregacije za proširenje
de Propaganda Fide concessa, cum iisdem vjere, dobrostivo odriješujemo od zapre
Josepho Boxkich, et Joanna Uragnesc in ke spomenute otmice Jozu Boškića i Ivu
dicto raptus impedimeno benigne dispen- Vranješ. Ukoliko pak bude dobrovoljnog
samus, dum modo revera ex parte puella i potpunog pristanka od strane djevojke,
fuerit consensus plene voluntarius, quate- i ukoliko se ona tomu ne usprotivi, na
nus eo non obstante, praemissis omnibus kon što prethodno ispune sve što je po
de jure premittendis, praeter Denuntiati- zakonu propisano, izuzev navještenjā od
ones, quas pariter dispensamus, si nullum kojih ih također oslobađamo, i ako se ne
aliud canonicum impedimentum obstiterit, bi pojavila kakva druga kanonska zapre
Matrimonium legitime inter se contrahere ka, mogu jedno s drugim sklopiti zakoniti
ac in eo perseverare possint, et valeant. Vo- brak i u njemu ustrajati te zdravo živjeti.
luus autem, ut haec dispensatio cum actu Hoćemo pak, da se ovo odrješenje sa za
celebrti Matrimonii in Libro Copulatorum bilježbom o ženidbi pažljivo upiše u Ma
ejusdem Paroeciae diligenter describatur. tičnu knjigu vjenčanih.
Datum Fojniczae die 17. Sep(embris) 1828.
Dano u Fojnici, 17. rujna 1828.
Registr(um) Zabilježiti
Fr(ater) Dominicus a Varesc Vicarius Brat Dominik od Vareša, generalni
G(enera)lis Ep(isco)palis biskupov tajnik, svojom rukom
m(anu) p(ropria)
196 Ante Škegro
Prilog br. 24.

Svjedočanstvo o otmici kćerke Nike Jurkića iz Livna172
“God(ine) 1873. Čudnovat događaj: Niko Pavlović s Bugojna odvede samu
curu, ćer pok(oinog) Nike Jurkića iz Livna. Ova cura bila je isprošena za Peru
Brnjića iz Livna. Pavlović htijo je da se za njegova sina cura rečena vinča;
parok skopaljski, po propisim crkovnim, nemogući ovo učiniti. Rad ovoga
velika gungula bi koliko u Livnu toliko u Skoplju. Mlogi za Pavlovića skoči
še, jer Pavlović čovik bogat, pristaša mlogo imadiaše. U Livnu bi vicekonzul
austrijski Dembiski, čovik zidarske lože, koji prihvati stranku Pavlovića. Svu
silu činjaše da se cura Pavloviću vinča, a Crkva ne dopušta, dok se prijašnji
ugovornik ne otrese i dok se cura ne stavi u prostost, jer je Pavlović držo u
svojoj kući, niti je hteo pusti na prostost. Za Pavlovića zauzmu se i turci, bezi
skopaljski, koji po svom muhamedanskom zakonu sude. Dok cura uniđe u
kuću sama odvedena, oli udovica, mora se za onog i vinčati, ne gledeći na
njezinu volju. Od ovoga ćemo i dalje govoriti. Pavlovića parnica hiđaše na
dugo. Crkva po svojim kanunim zahtivaše da curu pusti na slobodu da može
svoju volju slobodno izreći a Pavlović, čovik od naravi uorit i divljačan ali
odveć bogat, ne htede curu pustiti u slobodu, nego je sve držo u svojoj kući
pod stražom. Zato ga Crkva proglasi u prokletstvu. Ali tvrdoglavi čovik pogr
di i prokletstvo i vlast crkvenu. Turci, bezi skopaljski, svi skoče za Pavlovića
jer ih je Pavlović sa svojim dukatim dobro mitio. Primlogi krstjani, osobito
kmeti, nesmijući drugačie učiniti priko svojih bega, i oni skoče za Pavlovića,
prite i siluju paroka da vinča. Velika smutnja u Skoplju i u Livnu, koja svoj
Bosni zao primer davaše. Parnica dotira se do suda turskoga. (Turcim je naj
više veselje kad se krstjani zavade.) Krstjana 70 pečet pritišće protiva svojim
misnicim, kano da jim teški zulum čine; izmišljotina na stotine. Nitko bo ne
zna vragolije i laži izmišljavati ko turčin kad svoju lulu puši. A što turčin iz
misli u svojoj dimljivoj glavi, to pisar upiše na kartu, odmah šalje raji da svoj
pečet udare; a što upisano ondi, to nitko ne smije upitati, zar će, vele, turčin
slagati. Tako vam sve hodi na turskom sudu. Turci ovu parnicu po svom obi
čaju duljiše da se više zapetlja i da više dukata od Pavlovića dobiju. Sliedile
su sve što više smutnje, psovke i pogrđenja zakona crkovnih. Dok cura uteče
iz Pavlovića kuće u kapelu173 govoreći, da joj silu čini i da njezina volja nije
poći za Pavlovića, ali Pavlović skupi turke i krstjane, curu silom odvuku opet.
Turci sad kano lavi skoče, hoće da se za Pavlovića vinča. Travanjski mute
sarif Ali-paša, čovik hrđav, primi od Pavlovića mita 300 dukata, siluje da se
Pavloviću vinča. Cura bi dovedena na ovi sud centralni, travanjski. Ja sam
nastojo da se curi sloboda dodne (sic!) i ako u svojoj slobodni (sic!) rekne da
će Pavloviću, biće svršeno sve. Pustiše curu na slobodu; ovde u Docu svojoj
sestri. Cura reče, kako na sudu crkovnom tako i na turskom, da njezina nije
volja za Pavlovića. Ja ovo čujući, dobavim skrovito prijašnjeg njezina drago
172
Baltić, 2003., 380, 382.
173
Župnikova kuća.
ga iz Livna, Brnjića, za kog pokaza cura svoju volju i za ovoga je vinčam ko

vikar generalni biskupa. Tako se ova parnica Pavlovića – koja je svu Bosnu
usmrdila – dokonča, a turci ostadoše izvan sebe. Mogla se je krv velika pro
liti, kako su turci bili nasrtali sa svojim Pavlovićem, koji je istom sv. o. papi
telegraf za ovo kuco. Cura s pratnjom hode u Livno na brzu ruku, brez da joj
tko izajde na put.”
Prilog br. 25.

Zabilježba o vjenčanju Ilije Milića rečenog Iviš iz Sebešića kod Travnika
i Ive Dadić iz Glavica kod Bugojna koju je namjeravao oteti Ibiršimbeg
Aračić iz Glavica kod Bugojna174
Sebeshich die 23. Febr(uarii) 1832. Omi- Sebešić, 23. veljače 1832. Ispustivši sva
ssis tribus Denuntiationibus ob metum tri navještenja zbog straha od Turaka,
Turcarum, ut inferius dicitur, praemis- kao što se dolje navodi, nakon prethod
sa tamen sacram(enta)li Conf(ession) no obavljenih ispovjedi i pričesti i na
e et Com(munio)ne, habitoq(ue) mutuo kon uzajamnog slobodnog ženidbenog
contrahentium libero matrimoniali con- pristanka, kapelan otac Bonaventura
sensu P(ater) Bonaventura Marinovich Marinović tijekom misnog slavlja sa že
Capellanus sub sacrificio Missae cum nidbenim je blagoslovom vjenčao Nikolu
Bened(ictione) nuptiali copulavit Nicola- – sina pokojnog Ilije Milića rečenog Iviš
um fil(ium) d(efunct)i Eliae Milich alias iz Sebešića [kod Travnika] i njegove za
Ivisc de Sebeshich, ejusq(ue) L(egitimae) konite žene Ane Bošnjak koja potječe iz
C(oniugis) Annae Boscgnak de Hercego- Hercegovine s Ivom – kćerkom Ive Da
vina; cum Joanna fil(ia) Joannis Daddich dića iz Glavica [kod Bugojna] i njegove
de Glavicze, ejusq(ue) L(egitimae) zakonite žene Magdalene Rapović koja
C(oniugis) Magdalene Rapovich de Liv- potječe od Livna, mladića s djevojkom.
no, caelibem cum virgine. Testes fuerunt Svjedoci su bili zaručnikov brat Ivan Iviš
Joannes Ivisc frater Sponsi, et Georgius te Jure Pleić iz Sebešića.
Pleich de Sebeshich. Dobro upamti: Za spomenutom je dje
N(ota) B(ene) Praedictam puellam vojkom žudio neki turčin imenom Ibri
adamavit quidam turca nomina Ibrishim- šimbeg Aračić iz istog mjesta Glavice,
begh Araçich ex eadem villa Glavicze, qui koji je nama svećenicima najtežim prijet
nobis Sacerdotis sub gravibus minis prehi- njama branio da ju ne smijemo vjenčati
buit, nec eandem cum Christiano copule- ni s jednim kršćaninom, htijući da ona
mus, volens eam a lege christiana aposta- otpadne od kršćanskog zakona kako bi je
tare, subi copulare; nec ullis precibus, ac sa sobom vjenčao, nije se htio smiriti s
donis placari potuit. Ideo in tali discrimi- bilo kakvim molbama niti mitom. Stoga
ne Parochus P(ater) Marianus Jakovgle- je u toj smutnji otac Marijan Jakovljević
vich permisit Sponso, ut clam subductam župnik dopustio zaručniku, da krišom
puellam sibi copulet in tribunali turcico, dovedenu djevojku vjenča na turskom
quod peractum fuit coram Kadi Fojni- sudu, što je i bilo učinjeno kod fojničkog
censi, et statim postea legitimati fuerunt kadije, a ubrzo nakon toga ženidba im je
174
198 Ante Škegro
more catholico ut supra dictum fuit, omi- ozakonjena po katoličkom obredu, kao
ssis tamen denuntiationibus ex praehabita što je gore i rečeno. Sva su navještenja
licentia Ill(ustrissi)mi ac R(everendissi) ispuštena po prethodnom odobrenju
mi D(omi)ni Vicarii Ap(osto)lici def(unct) presvijetlog i prečasnog gospodina apo
i Augustini Milletich, quam post mor- stolskog vikara, pokojnog Augustina
tem ejusdem confirmavit Ad(ministrator) Miletića, koje je nakon njegove smrti
R(everendus) P(ater) Marcus Ostoich pro potvrdio i upravitelj Vikarijata časni otac
vicarius Ap(osto)licus Marko Ostojić, apostolski provikar.
Vrela i literatura
Liber Baptismatorum Liber primus Capellaniae Localis Graboviczae, sv. 1.
Liber Copulatorum Capellaniae Localis de Scopje Inferius (1844-1883). Matica vjenčanih
Mjesne kapelanije Donje Skopje (od 1844. do 1883. godine).
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790). Matična knjiga vjenčanih Župe
Skopje (od 1753. do 1790.).
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824). Matična knjiga vjenčanih Župe
Skopje (od 1790. do 1824.).
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883). Matica vjenčanih Župe Skopje (od
1825. do. 1883.).
Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883).
Matične knjige umrlih Župe Skopje Gornje od 1793. do 1883. g.
Librum hunc in quo nomina infantium Capellaniae Localis de Trjeshchiani in Sacro Bap
tismi fonte renatorum adnotantur legalem, et publica fide dignum documentum esse
testor Ego Fr(ater) Angelus Shunjich m(anu)p(ropri)a Secretarius Episcopalis. Mati
ca krštenih župe Trišćani.
Matica umrlih Bugojno, sv. III, 1893.-1906.
Maglajski sidžili 1816-1840. Prevele i priredile Dušanka Bojanić – Lukač Tatjana Katić,
Sarajevo 2005.
Sidžil nevesinjskog kadije 1767-1775. godine (regesta). Obradio Hivzija Hasandedić,
Mostar, 2009.
Sidžil tešanjskog kadiluka (1740-1752). Prijevod i obrada: Hatidža Čar-Drnda, Sarajevo, 2005.
Sidžili mostarskog kadije fragmenti iz 1044-1207. h. god. / 1635-1793. godine (regesta).
Obradio Hivzija Hasandedić, Mostar 2011.
Baltić, 2003: Jako Baltić, Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754–1882.,
Sarajevo – Zagreb 2003.
Benić, 2003: Bono Benić, Ljetopis sutješkog samostana. Priredio, latinske i talijanske dije-
love preveo, uvod i bilješke napisao dr. fra Ignacije Gavran, Sarajevo – Zagreb, 2003.
Bogdanović, 2003: Marijan Bogdanović, Ljetopis kreševskoga samostana. Priredio, la-
tinske i talijanske dijelove preveo, uvod i bilješke napisao dr. Fra Ignacije Gavran,
Sarajevo-Zagreb.
Filipović, 1963: Milenko S. Filipović, Sklapanje hrišćanskih brakova pred kadijama u tur
sko doba. Radovi, knjiga XX. Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje
istorijsko-filoloških nauka, knjiga 7, Sarajevo 1963.
Gujić, 1995: Kasim Gujić, Hrvatsko podrijeklo begovskih familija u Zapadnoj Bosni i
Hercegovini, u: Milenko Brkić, Prinosi hrvatstvu Bosne i Hercegovine (Zbirka teks
tova iz Napretkovih Kalendara), Studenci, 1995.
Horvat, 1909: Karlo Horvat, Monumenta historica nova historiam Bosnae et provinciarum
vicinarum illustrantia. Novi historijski spomenici za povijest Bosne i susjednih ze
malja. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXI (1909.) 1-104.
200 Ante Škegro
Janjić, 2012: Fra Vjenceslav Janjić, Ivo Krnjo i njegova gospoja, Katolički tjednik, godina
XI (XXXIII), br. 46, 18. studenoga 2012., 28-29.
Jelenić, 1913: Julijan Jelenić, Izvori za kulturnu povjest bosanskih franjevaca, Sara
jevo 1913.
Jelenić, 1927: Julijan Jelenić, Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebreničke,
Mostar 1927.
Jelenić, 1990: Julijan Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, II. Fototip izdanja iz 1915.,
Sarajevo 1990.
Jelić, 1904: Luka Jelić, Gragja za životopis Magdalene Pereš – Vuksanović, poznate pod
imenom Franice Slavonke. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 16
(1904.) 161-193.
Jolić, 2009: Robert Jolić, Stanovništvo Brotnja u tursko doba, Čitluk – Tomislavgrad, 2009.
Jukić, 1973: Ivan Franjo Jukić, Sabarana djela, knjiga II, Sarajevo, 1973.
Kadić, 1940: R. Kadić, Fata Omanović – djevojče čiji je slučaj zatalasao Herceg-Bosnu
otkriva svoju dramatsku tajnu. Jugoslavenski list, 21. augusta 1940, str. 6.
Kamber, 1942: Dragutin Kamber, Patnje i poteškoće katoličkog klera, prema izvještaju
biskupa Miletića godine 1815. Vrhbosna, 1942., 5-15, 58-62, 92-103.
Matasović 1927: Josip Matasović, Фојничка регеста. Сремski Карловци, 1927.
Mažuranić, 1997: Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu (ili kratak put u onu krajinu učinjen
1839.-40. po jednom domorocu, objavljen u Zagrebu 1842.), Hrvatski putopisi, Za
greb 1997.
Miletić, 1828: Naredbe, i Uprave biskupá namistniká apostolskí proshastí, i sadascgne-
ga, kojesu duxni imat prid oçima, i çesto napomignat púku katoliçanskomu u dneve
zabilixenè svi posctovani xupniczi, i gniovi pomochniczi po svim xupama bosansko-
ga viakriata aposctolskoga, sabrane, u uregene Od Prisvitloga, i Priposctovanoga
Gospodina Fra Augustina Milletichia biskupa daulianskoga, i namistnika
aposctolskoga u Bosni svoj, u Herczegovini, i u Posavini turskoj, i usctampane po
dospusctegnu Svetogh skuppa od rasciregna virre. U Rimu 1828.
Mišura, 2011: Stipan Mišura, Biser Uskoplja. Crtice iz prošlosti župe svetoga Ilije Proro-
ka u Kandiji (1875.-2010.), Zagreb-Kandija, 2011.
Nikić, 2003: Andrija Nikić, Sinteza turskih zuluma 1815., Događajnica Bosne i Hercego-
vine od 614.-1918., Mostar 2003., 404-440.
Pandžić 2004: Bazilije Pandžić, Augustin Miletić o poteškoćama katoličkog svećenstva u
Bosni i Hercegovini god. 1815., Spomen-spis. Povodom 90. obljetnice rođenja dr. fra
Ignacija Gavrana, Zagreb 2004., 235-236.
Radoš, 2010: Lucija Radoš, Prisilno poturčivanje katoličkih djevojaka u Bosni u prvoj
polovini 18. stoljeća na primjeru manifesta katolika iz Jajca. Rama – nekoć i danas.
Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Prozor – Rama, 18.-19. lipnja
2009., Prozor – Rama, 2010.
Sivrić, 2003: Marijan Sivrić, Migracije iz Hercegovine na dubrovačko područje (1667.-1808.),
Dubrovnik – Mostar, 2003.
Škegro – Rimac – Martinović, 2012: Ante Škegro – Marko Rimac – Suzana Martinović,
Diplomatski spor zbog jednoga katoličkog krštenja u Splitu 1745. godine, Pilar –
Časopis za društene i humanističke studije, VII/14 (2) (2012.), 9-34.
Škegro, 2011: Ante Škegro, Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg, Bo-
sna franciscana: časopis Franjevačke teologije Sarajevo, XIX/35 (2011.), 105-122.
Škegro, 2013: Ante Škegro, Pisma u ostavštini biskupa fra Augustina Miletića apostol
skog vikara u otomanskoj Bosni u Fojničkom samostanu Duha Svetoga, Bosna fran-
ciscana: časopis Franjevačke teologije Sarajevo, XXI/39 (2013.), 221-341.
Truhelka 1894: Ćiro Truhelka, Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini. Glasnik Ze-
maljskog muzeja u Bosni i Heregovini, 6 (1894.) 241-258.
Vanino, 1940: Autobiografija Bartola Kašića. Građa za povijest književnosti hrvatske, knj.
XV. Za tisak priredio i bilješkama popratio dr. Miroslav Vanino D. I., Zagreb 1940.
Vidović, 2000: Don Radovan Jerković život i djelo. Prigodom 100. godišnjice rođenja i
50. godišnjice mučeničke smrti (1900.-1950.). Priredio dr. don Mile Vidović, Met
ković 2000.
Vladić, 2008: Jeronim Vladić, Urežnjaci iz Rame, Rama-Šćit, 2008.
Vukšić 1994: Tomo Vukšić, Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercego-
vini. Povijesno-teološki prikaz. Mostar, 1994.
Zirdum, 2006: Andrija Zirdum, Uvod. Povijesne prilike u vrijeme nastanka najstarijih ple
hanskih matica. U: Mijat Jerković, Hrvati plehanskoga kraja sredinom XVIII. stolje-
ća (1742.-1771.), Sarajevo – Plehan, 2006.
202 Ante Škegro
The Sharia law marriages of Catholics

in the parish of Skopje in Central Bosnia
Abstract
The Parish Registers, official letters sent by Bishops and Franciscan provincials to the
parish priests and to influential people and institutions, and the Franciscan chronicles,
Islamic court registers (sijils) of Islamic religious law judges as well as other sources,
have recorded a number of marriages in accordance with Sharia law contracted by
Catholics within the territory of Ottoman Bosnia. These marriages greatly burdened
the pastoral work of the Catholic clergy who didn’t consider these marriages to be
valid and the marriages weakened the moral of the people from whom the married
couples originated, therefore spurring the process of islamisation. In the Parish Regis
ters of the Skopje Parish, which comprised the broader area of the upper Vrbas River
in the western part of the central Bosnia, dozens of marriages according to Sharia law
were registered. The first one was registered in 1760 and the last in 1843.
Keywords: Catholic Church, Ottoman Bosnia, Skopje Catholic Parish, The marriages of
Catholics according to Sharia law

MESCEMA

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MESCEMA

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KATOLICI U MEŠĆEMI

ŠERIJATSKA VJENČANJA KATOLIKĀ:

Šerijatska vjenčanja kao jednu od brojnih pogibli koje su ugrožavale opstanak

Jakobu Van Alexanderu Paulichu (1817.-1820.).2 Problem je nastajao kada bi

sudišta,13 uzimati druge pa i više njih.14 U konačnici to je bio primamljiv put

vjenčanja Kate Jerković iz Vionice kod Čitluka u zapadnoj Hercegovini s

Prisilna udaja katolkinjā za muslimane

Katoličke djevojke i žene na udaju su, posebice za muslimane, prisiljavali i

Izbjegavanje prisilnih vjenčanja pa i za katoličke mladoženje, gdjekad bi se

ih usmrćavali ti isti “muževi”, njihova rodbina odnosno drugi ubojice.32 Ka­

Bosne, šerijatska vjenčanja sklapali su i katolički svećenici, poput nekog don

Udaja muslimanki za katolike

Prelazak muslimanki na katoličanstvo, odnosno vjenčanja s katolicima sve

1777 14. Ego Fr(ater) Antonius Leppan Delegatus Ill(ustrissi)mi ac Re(evere)nd(issi)mi

Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni.48 Rijetka krštenja i udaja musli­

Svjedočenje kadijskih sidžila

Sklapanju šerijatskih brakova katolika doprinosila je i činjenica da se mla­

bračno pravo ni za razvod ne predviđa odlazak kadijama odnosno mulama.57

Akteri sklapanja braka kod kadijā i mulā

U odgovoru austrijskom konzulu von Paulichu biskup fra Augustin Miletić

Šerijatska vjenčanja katolikā prema matičnim knjigama župe Skopje

katoličke djevojke i žene spasu od prisilnog prevođenja na islam odnosno od

- Spašavanje katolkinja od prisilne udaje za muslimane:

Nakon prethodnog sklapanja braka kod “izvanjskog sudca” (apud profanum

- Ozakonjenje postojećih bračnih zajednica:

Nakon što ih je od ekskomunikacije odrješio skopjanski župnik fra Andrija

Febr(uarii) 1827. Praemisso examine et approbatione in Doctrina X(rist)tiana factisq(ue) 3bus

Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog vjenčanja “kod

- Izbjegavanje protivljenja roditelja i rodbine sklapanju braka

canonico imped(imen)to detecto: praemissa item publica praemitentia, ac absolutione ab

oca i roditelja mladoženje tome braku, sa znanjem skopjanskog župnika fra

Omissis omnibus Similiter ob prerecursum ad profanum Judicem, postmodum autem habita

Zbog srodstva i življenja u konkubinatu u kojem su dobili i dijete, šerijat­

- Vjenčanja s otetim mladenkama

publica paenitentia, et absolutione ab Excom(municatio)ne in quam inciderant anno 1828.

Brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su i Jozo Boškić iz Ričice

1832. Praemissis omnibus praemittendis praeter tertiam Denuntiation(ibus) quae ex praevia

1835.] Xdrimczi. Marcum caelibem fil(ium) Michaelis Majdangich de Xdrimczi, ejusq(ue)

1835.] Teomiscgle Josephum fil(ium) Michaelis Budimir de Teomiscgle ejusq(ue) L(egitimae)

Skopjanski su se katolici zbog otmica po islamskim sudištima povlačili i

- Brakovi sklopljeni pod izravnom prisilom muslimana

- Strah od Turaka, “Saracena” odnosno muslimana

Naredne 1774. g. skopjanski župnik je “zarad smutnje od Turaka” i uda­

Skopjanski kapelan fra Bonaventura Marinović krajem veljače 1832. g.

- Nepoznati razlozi odnosno “usljed nemara” mladenaca

1778. Omnibus denuntiationibus omissis ex facultate ab Illus(trissimo) et Rev(eren)d(issi)

odnosno “sklopljenog nepotpunog bračnog ugovora kod kadije”. Bili su to

iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa i Ružu Bonić iz Ždrimaca kod Gornjeg

Među brakovima sklopljenim kod “bezbožnog suca” [kadije] bio je i onaj

G(enera)le Episcopi, ab excomunicatione absolvi ac penitentiam injunxi premissa prius

Nakon prethodnog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog

Elias Glavoçevich obtenta prius Licentiam jam ab Ad(ministratore) R(everndo) P(atre)

missa approbatione in Doctrina Christiana tribusq(ue) Denuntiationibus tribus diebus fest­

Katolike su na vjenčanja kod kadija i mula, odnosno drugih islamskih duž­

Ego fr(ater) Georgius Zlokovich Ja brat Jure Zloković

povrati u Korčulu, odriješen od cenzure, ekskomunikacije i iregularnosti,

Prilog br. 10.

Prilog br. 11.

Prilog br. 12.

Baltić, 2003., 201.

dramatsku tajnu. Jugoslavenski list, 21. augusta 1940, str. 6.

Pismo Fate Darinke Prijatelj sestri Begi, zvanoj Naila Omanović

Prilog br. 14.

ih usmrćavali ti isti “muževi”, njihova rodbina odnosno drugi ubojice.32 Ka

Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni.48 Rijetka krštenja i udaja musli

Sklapanju šerijatskih brakova katolika doprinosila je i činjenica da se mla

Zbog srodstva i življenja u konkubinatu u kojem su dobili i dijete, šerijat

Naredne 1774. g. skopjanski župnik je “zarad smutnje od Turaka” i uda

missa approbatione in Doctrina Christiana tribusq(ue) Denuntiationibus tribus diebus fest

Katolike su na vjenčanja kod kadija i mula, odnosno drugih islamskih duž