You are on page 1of 20

TEORIJA NASTAVE KNJIŽEVNOSTI I JEZIKA 2

JEZIK

1. Nastava dijalektologije.

U nižim razredima osnovne škole uče se prve znanstvene činjenice iz dijalektologije, a
kasnije, u višim razredima, sustavnije se upoznaju činjenice i daju se primjeri iz dijalektalne
književnosti. U srednjim se školama, tj. gimnazijama, odvija cjelovito učenje dijalektologije.

Dijalektologija se u nastavu uvodi zbog kulturoloških – proizlazi iz uloge i važnosti narječja
u hrvatskoj kulturi i metodičkih razloga – proizlazi iz potrebe za što boljim iskorištavanjem
zavičajnog idioma za svladavanje standardnog jezika.

Svrha dk sadržaja: svijest o njihovoj ulozi u komunikacijskoj i stvaralačkoj praksi te o njihovu
odnosu prema standardnom jeziku.

2. Nastava morfologije.

Morfologija je nauk o oblicima. Iz praktičnih razloga u osnovnoj školi morfologija se obično
svodi na uže područje: na deklinacijski i konjugacijski sustav s fonološkim promjenama i o
osnovnim obavijestima o vrstama riječi. Morfologiju treba sustavno učiti u osnovnoj i srednoj
školi: u nižim razredima učenik se samo uvodi u morfologiju – na razini otklanjanja
pogrešaka i na razini spoznavanja osnovnih pojmova (riječ, imenica, glagol, prezent, perfekt,
futur, pridjev); u višim razredima uče se sve vrste riječi, deklinacija imenskih riječi i
konjugacija; u srednjoj školi osnovnoškolsko morfološko znanje se proširuje, usustavljuje,
povezuje s tvorbom riječi, sintaksom i stilistikom, uči se i stručno nazivlje (morfem, morf,
alomorf...)

3. Poteškoće u morfologiji.

Duga i kratka množina (vuki-vuci, duhi-dusi), sibilarizacija, akuzativ za živo i neživo, genitiv
množine e-vrste s višesuglasničkim osnovnim završetkom (naranča – genitiv: naranača,
naranča, naranči; svjedodžba – genitiv: svjedodžba, svjedodžaba, svjedodžbi), vokativni
nastavci (gospodin Pavić – gospodine Paviću), instrumental imenica i-vrste (s mišlju, s
poviješću), alomorfi u pridjevnoj i zamjeničkoj deklinaciji, izgovor genitiva množine u
pridjevnoj deklinaciji, prezentski nastavci, pisanje i izgovor futura I. (bit će, biti će, biće),
sklonidba brojeva (nakon dva/tri mjeseca – dvaju, triju, četiriju), kondicional (mi bi išli) itd.

4. Nastava sintakse.

Sintaksa je nauk o rečenici. U nižim razredima usvaja se pojam rečenice, subjekta, predikata,
glagola kao jezgre rečenice, glagolska lica i vremena; u višim razredima uči se rečenični
ustroj, sklapanje rečenica nizanjem, spajanjem i uvrštavanjem, službe riječi u rečenici; u
srednjim se školama razvijaju dva pravca sintaktičke nastave: 1) gimnazijski – obuhvaća
sintaksu u cjelini, usutavljuje se sintaktičko znanje stečeno u osnovnoj školi te se dopunjuje u

1

vezi sa semnatikom i stilistikom; 2) usmjereni – usustavljivanje znanja stečenog u osnovnoj
školi podređeno je komunikacijskim potrebama u vezi sa strukom.

5. Razine pristupa sintaksi.

1. razina riječi – riječ kao polazište, riječ kao riječ, vrste riječi, tvorbeni načini i značenja u
odnosu prema sintagmama, rečenicama ili kontekstu.

2. razina sintagme – zanima nas rezultat slaganja, struktura viša od riječi, a niža od rečenice,
samostalna sintagma dolazi u elipsama i naslovima i tada se tretira kao rečenica.

3. razina rečenice – metodički postupci u proučavanju rečenice u nastavi sintakse: a)
genetička analiza ili raščlamba (ostvaruje se u postavljanju pitanja o vršitelju radnje, kreće
se od izvora rečenice, a zatim se otkrivaju rečenični članovi), sintagmatska analiza rečenice
(ostvaruje se u razlaganju rečenice na subjektni i predikatni skup, razvija logičko mišljenje),
obavijesna analiza (temelji se na razlikovanju teme i reme, rečenično stablo-vizualna analiza
rečenice, lik, predodžba, stablo od formula, znakova, simbola),
komparativni/transformacijski postupak u razmatranju rečenice (različite preoblike
rečenice i njihove usporedbe, koristan za kulturu govorenja, kulturu pisanja i za jezičnu
naobrazbu)

4. razina teksta - osnovna škola (niži razredi - izdvajanje rečenica koje sadrže bitne misli
zapažanje logičkog jedinstva rečenice u tekstu; viši razredi – paralelne veze ostvarene
anaforičkim subjektom, predikatom, objektom ili lančane veze ostvarene leksičkim
ponavljanjem, zamjenicama i sinonimima, vezani tekstovi s jednakim subjektom,
komunikacijska povezanost rečenice u tekstu, intonacija teksta) srednja škola: paralelne
veze u opisnim i pripovjednim strofama, lančane veze ostvarene različitim leksičkim
jedinicama, različiti oblici komunikacijske povezanosti rečenica, intonacija vezanog teksta.

6. Nastava leksikologije.

Leksikologija je znanstvena disciplina koja proučava leksik. Najzanimljivija je učenicima
zbog igre riječima i njihova značenja. Sustavno se uči u 4. razredu gimnazije. Od 5. razreda
osnovne škole do 4. razreda gimnazije uči se jezični sustav, jezični znakovi, sporazumijevanje
i komunikacija. Nastava obuhvaća: jednostačnost i višeznačnost riječi, homonimiju i
sinonimiju, anonimiju i antonime, homonimiju i homonime, vremensku raslojenost leksika –
opći ili općeuporabni leksik, stručno nazivlje i termini, aktivni leksik, pasivni, prostorna
raslojenost leksika – lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi, žargonizmi, funkcionalna
raslojenost leksika – fonostilistika, fonostilem, semnatostilistika, morfostilistika,
sintaktostilistika, leksičko posuđivanje, prilagodba posuđenica, leksička norma i
leksikografija.

7. Nastavni pristupi i postupci (leksičke vježbe).

- zapažanje riječi u tuđim i vlastitim tekstovima

2

u nastavi pravopisa. a s glasovnom se problematikom usko veže i pravogovor i pravopis. narječja. Nastava fonetike i fonologije. razreda osnovne škole. otkrivaju nastavke za umanjenice i uvećanice.stvaranje tekstova s leksičkim ciljevima . a u trogodišnjim zastupljena je samo u 1. u 3. fonostilistiku. podjela narječja. U osnovnoj školi ona se proučava nesustavno. u 2.sastavljanje rječnika . Nastava tvorbe riječi.čitanje rječničkih odlomaka leksikološke i leksikografske literature . Gradivo o glasovima u srednjoškolskoj nastavi dijeli se na fonetiku. ćirilici i latinici. ali u čvrstoj vezi s drugim nastavnojezičnim područjima: početnim čitanjem i pisanjem (izgovor glasova kojih nema u učeničkoj imanentnoj gramatici). Tvorba riječi dio je nastave morfologije. Nastava povijesti hrvatskog jezika. fonologiju. a od 1995: u osnovnim školama uči se pojam standardnog jezika. sufiksalna. tvorba kratica. Fonetsko-fonološko i fonostilističko znanje stječe se u početnom čitanju i pisanju.. spomenike na glagoljici. u nastavi pravogovora. fonološke pojave u srednjoj školi treba promatrati na razini 1.. 10. Do 1990. nastavi književnosti i nastavi usmenog i pismenog izražavanja.. pravopisna problematika. u nastavi usmenog i pismenog izražavanja. 9. razredu 16. slaganjem. hrvatska pisma.računalne igre 8. U strukovnim četverogodišnjim školama gradivo je propisano kao i za gimnazije. O povijesti hrvatskog jezika dobivamo temeljna znanje od 5. prefiksalna. u nastavi gramatike.pisanje o riječima . glagoljaše i latiniste. stoljeće do 18.. stoljeće. stoljeća. razredu 19. Spoznaje o tvorbi učenici stječu u nastavi gramatike i pravopisa. scenske i filmske umjestnosti. nastavi knjižvene. U srednjoj školi tvorba riječi proučava se sustavno: tvorbene i netvorbene riječi (tvorba izvođenjem. razredu uči se povijest do 15. U srednjoj školi u gimnazijama u 1. odnos hrvatskog i srpskog. standardnog jezika.predstavljanje rječnika i leksikografske građe . borba za ravnopravnost jezika. važnija leksikografska djela. morfologijom. razredu i obuhvaća početke pismenosti. U nižim razredima osnovne učenici zapažaju da imenice ženskog roda većinom završavaju na –a. suvremenog književnog 3 . godine nezastupljena je ili skromno zastupljena. Sustavno teoretsko upznavanje fonetike i fonologije zadaća je nastave u srednjoj školi. počeci pismenosti i prvi spomenici pismenosti te pravopisni priručnici i časopisi. društveni i politički položaj hrv. a u 4. u višim razredima tvorba riječi povezuje se sa stilom i rječnikom tako da se postupno obuhvaćaju najplodniji sufiksi prema njihovoj uporabnoj čestoći s obzirom na dob učenica i mogućnost povezivanja s pravopisom i gramatikom.). značajke pojedinog razdoblja. stoljeće + periodizacija. razredu 20.predavanje o riječima . pravopisom i pravogovorom.

naglasak. dž.pravogovorne (artikulacijske. . 14. otvornika e. procesi. Razine pristupa fonološkim sadržajima (načini učenja). dvoglasnik ije. o. sva četiri naglaska pravilno izgovoriti. današnjih hrvatskih narječja. diktati. dvoglasnika ije. Spoznaje o fonetici i fonologiji stječu se na dvjema didaktičkim razinama: a) na teoretskoj razini (pojmovi.. Pravogovor. teoretsko stjecanje znanja o stilu i stilistici. Pravopis.jezika. 12. dodavanje slova. pravila) i b) na praktičnoj razini (vježbe. iskorištavanja stanki. 11. tuđe riječi). jedrenika h. zamjene (fonema ili sloga). dometanja (fonema ili sloga). ikavizmi u književnom djelu Marina Držića). Akcenatske vježbe: naglasak. Analiza konkretnih tekstova i zapažanje novih stilističkih svojstava. što više riječi sa č i ć). Prepisivanje. Fonološke vježbe. Nastava stilistike je troslojna. tempa.. premetanja (fonema ili sloga). vježbe dopunjavanja (dijakritički znakovi. 4 . veliko početno slovo. pojave. razlikovanje dugih i kratkih slogova. 2. Vježbe: a) teoretske vježbe – fonetičke (spoznavanje govornih organa i tvorbu glasova koji čine poteškoće u izgovoru). zvučni pokusi (npr. vježbe sastavljanja (npr. Intonacijske vježbe: vježbanje rečeničnog naglaska. dodavanje velikog slova. jezika starijih hrvatskih pisaca koje proučavaju u književnosti. Troslojna nastava stilistike. rečenične melodije.  fonološke (problematika glasovnih promjena i funkcija fonema u govoru) – fonostilističke (promatranje stilske učinkovitosti glasova). osnovna pravila. ć. istraživačke vježbe (npr. vježbe proklize. razlike č-ć. registra i jačine glasa. stilističke). Artikulacijske vježbe: potrebne su vježbe za izgovor a) slivenika č. reprodukcija stečenog znanja). Poistovjećivanje i razlikovanje (vježbe prepoznavanja. b) praktične vježbe – pravopisne (rečenični znakovi. 13. izostavljanja (fonema ili sloga). intonacijske. akcenatske. intonacija). 3. razlika izmešu govorene i pisane riječi. sastavljeno i rastavljeno pisanje. problemske vježbe (strijelati ne pomilovati – koje je pravo značenje te rečenice). primjena stečenog znanja u vlastitoj praksi. 15. a. riječi). đ. stvaralačka primjena).

vrste – pismeno i usmeno obraćanje najmlađima. pisanje za auditivne medije. 18. Opisni tekstovi – zasnivaju se na zapažanju pojava u prostoru  oblici: subjetnivni (doživljajni popis) i objektivni (znan. monološke). izvješće) 3. 17. pisaca i knjiž. osnovnih znanja o stilu i stilistici koji omogućuju: 1) prepoznavanje i prosudbu stiliskih osobina i vrijednosti pojedinih tekstova. eksplikacija) 5 . formulaciji rečenice. zanima nas stil pisanog i usmenog izražavanja u svim vrstama i oblicima jezičnog priopćavanja. Tri vježbena stupnja iz stilistike. oblikovanju osnovnog tona s obzirom na tip slušateljstva/čitateljstva. vršnjacima. 2. versifikacijske. govorenje mikrofonom. pisanje za graf. Vježbe mogu biti: a) lingvostilističke (fonostilističke.16. grafostilističke. estetska/književno-teoretska (u nastavi knjiž. funkcionalno iskorištavanje stečenih spoznaja za oblikovanje vlastitog stila u govorenju i pisanju. stilskih sredstava. Vrste tekstova. 2. njihov obzor očekivanja. Stil – način izražavanja. lingivstička (u nastavi jezika). morfostilističke. genetička/stilistika pojedinca (promatra uzorke zašto se netko služi ovim ili onim izrazom). tehnički opis) 2. 1. Izlagački tekstovi – pojave se identificiraju na temelju njihove složenosti ili razloženosti oblici: subjektivni (popularno predavanje) i objektivni (definicije. deskriptivna/stilistika izraza (promatra strukture i njihovo funkcioniranje u jezičnom sustavu) 2. dijaloške. sažetak. b) po kriteriju tekstovnih vrsta (prozne. d) medijske (govorenje pred nazočnom javnošću. stilske osebujnosti i stilske pripadnosti. mogućnosti recepcije. c) kombinirani (ispreplitanje racionalnih i emocinalnih stilskih značajki – popularno-znanstveni i novinski/publicistički). S obzirom na cilj 1) EMOCIONALNI/AFEKTIVNI stil (želi djelovati na maštu i osjećaje pomoću određenih stiliskih sredstava). Nastava stilistike. sintaktostilističke. Polazište je odnos priopćivača prema svijetu kojega je i sam dio. Svrha učenja stilistike – stjecanje naobrazbe tj. pisanje za audiovizualne medije). vježbe vrijednosnih prosudaba stilskih izbora u tekstu i vježbe uporabe određenih stilskih sredstava u vlastitom stvaralaštvu. Prema odnostu na izraz i onoga koji se njime služi: 1. medije. RACIONALNI/INTELEKTUALNI (izražajna sredstva koja brže djeluju na razum) a) znanstveni stil. leksostilističke. stručnoj publici i obraćanje publici različite naobrazbe i zanimanja). Pripovijedni tekstovi – zasniva se na zapažanju pojava i promjena u vremenu  oblici: subjektivni (od anegdote do romana) i objektivni (vijest.) i 2. b)administrativni. Vježbe zapažanja i prepoznavanja stilema. smjerova. semantostilističke). c) namjenske (razmišljaju o izboru riječi. U nastavi hrvatskog jezika 1.

upute. dokazivanje teze (rješavanje problema). fikcijskog teksta. 21. jasnoća. pismena rasprava .4. znanstveni. zakoni) 19. priče nastaju na temelju vlastita doživljaja. publicistički. uz glazbu. razgovorni. lišeno svega subjektivnog. kritika) 5. Tekstovna vrsta koja izražava promjenu u vremenu i prostoru. dokazivanje tvrdnje.  PREPRIČAVANJE – reprodukcija pročitane ili odslušane priče svrha: što prikladnije obavijestiti čitatelja ili slušatelja o najvažnijem u određenom djelu ili što se čulo u priči o nekom događaju ili pojavi obilježja: jasnoća. usmena rasprava  sastoji se od tri stupnja: postavljenje tvrdnje (teze). što se očituje u lančanoj svezi među rečenicama. Vrste rasprava. Raspravljački tekstovi – zasniva se na prosudbi odnosa među pojmovi. misli se razvijaju logično.pričanje utemeljeno na stvaranju priče o zamišljenom ili zbiljskom događaju. bez komentara. kratkoća. književna djela.znanstveni tekst u kojem se razvija neka zaokružena misao i rješava neki problem: postavljanje teze (otkrivanje problema). 6 . Vrste: vijest i izvješće. Upućivački tekstovi – nakon zapažanja pojava u prostoru i mijena u vremenu. stvaralački čin. Funkcionalni stilovi. za pripovijedanje je važno vrijeme. 20. kratkoća i ujednačenost u iznošenju podataka vrste: informativno (cilj obavijestiti slušatelja o bitnim sastavnicama neke priče lišeno subjektivnih dodataka).rasprava) i objektivni (znan. sliku i sl. potvrđivanje ili odbacivanje teze (prihvaćanje najboljeg rješenja). Književnoumjetnički. stvaranje subjektivnog. točnost. savjeti) i objektivni (teh. sustavno se raščlanjuje tema.rasprava. objektivnost. postavljanje protutvrdnje (antiteze).priopćavanje zapažanja o stvarnim pojavama i promjenama u vremenu.  IZVJEŠĆIVANJE . predmetima  oblici: subjektivni (komentar. Vrste pripovijedanja. administrativni. emocionalnog. 2. propisi. Oblik stručnog i znanstvenog rada sa svrhom dokazivanja ili odbacivanja neke tvrdnje. pojavama. 1. njihove identifikacije i prosudbe priopćivač daje upute za djelovanje u budućnosti oblici: subjektivni (pouke. rekreativno (proširivanje ili oduzimanje elemenata izvornom tekstu)  PRIČANJE . usm.

osmišljavanje i vrednovanje sadržaja te omeđivanje teme i sadržaja) 7 . opisna jer se zasniva na opisu tih razlika. Vrste pogrešaka. vremena. alternacije ije/je (odnos jednine i množine. nelogično povezivanje rečenica tvorbene – tvorba riječi (npr. fotografije. događaji. komparativa. učenika i drugih sudionika u nastavi usmena riječ prenesena bilo kojim sredstvom pisana riječ predstavljena različitim načinima Nastavni izvor: svaki ostvaraj hrvatskog jezika bilo u usmenom ili pismenom obliku. prirodne pojave). 1) JEZIČNE – nastaju zbog nepoznavanja jezičnih normi a) gramatičke: morfološke – nenormativna upotreba prijedloga. sinkronijska jer ne prelazi okvire suvremenosti i didaktička jer izabire one razlike koje utječu na učenikovo osposobljavanje za komunikaciju na jezičnom standardu. sintaktičko-stilističke – narušavanje granice rečenice. komparativa. Razlikovna gramatika. nastaje miješanjem leksika koji pripada različitim funkcionalnim stilovima c) stilističke – narušavanje stilističke norme. u redu riječi i u rečenici. 24.22. pozitiva. glagolskih aspekata. strane riječi b) leksičke – narušavanje leksičke norme standardnog jezika. glagolskih oblika. superlativ) 2) NEJEZIČNE a) sadržajne – narušavanje semantičkog jedinstva teksta. gramatičko-stilističke. ispuštanje riječi ili zareza d) pravopisne – odstupanje od pravopisnih pravila. Prema tekstovnim nositeljima: živa riječ nastavnika. 23. posuđenice. riječi. padeža. podaci i obavijesti netočne Za otklanjanje se organiziraju tematsko-sadržajne vježbe (prikupljanje. komparativ. vježbe).pripremljena situacija (pokusi. PRIPREMLJENA STVARNOST . morfološko-stilističke – nepravilna upotreba vremena. načina. priroda. zamjenica. tuđice. sistematiziranje. nepotpun je. POSREDNA/TRANSPONIRANA STVARNOST (umjetnička djela. škola. motorista-motorist). Izvori tekstova za pismeno izražavanje. padeža. kaotično nizanje rečenica. tv). NEPOSREDNA STVARNOST (dom. Ostvaruje se ako sadržaj nije u skladu s temom. umanjenice i uvećanice. crtež. sročnost sintaktičke – u redoslijedu enklitika. koji po svojim gramatičkim obilježjima odstupaju od standardnojezične norme. Ona je razlikovna jer sadrži razlike. Za uočavanje potrebno je poznavati kontekst Vrste: leksičko-stilističke. Razlikovna gramatika opisuje jezične činjenice učeničkog govora.

8 . treći put za konačnu prosudbu i odluku o ocjeni i potrebnim primjedbama. prijave. rasprava). uputama. drugi put radi ispravljanja jezičnih i nejezičnih pogrešaka. razred: uporaba funkcionalnih stilova. opis zatvorenog prostora. određivanje semantičke jezgre teksta. razred: pismeno prepričavanje. povezivanje rečenica c) kompozicijske – narušavanje kompozicije teksta. 6. aktualno raščlanjivanje rečenice). samostalno tumačenje stranih i nepoznatih riječi. zapisnika. Što se tiče recepcije. KNJIŽEVNOST 1. dokazivanje. Svaka se zadaća čita tri puta . opis osobe s karakterizacijom. izvješćivanje (izvješće. organizacije teksta. pogrešni zaključci i sudovi . programski tekstovi. 5. 26. 3 pismene školske zadaće.Vježbe koje razvijaju logičko mišljenje – vježbe segmentiranja teksta. razred: vježbe pisanja odgovora na pitanja. sažimanje rečenica i tekstova. Ispravljanje učeničkih tekstova. logičke cjeline. vježbe sređivanja rečenice. pisanje zamolbe. Ključan je i pojam publike te horizont očekivanja koji predstavlja spremnost publike da na temelju svog prethodnog poznavanja književnosti prihvati novo djelo. . objašnjavanje.b) logičke – narušavanje logičkih zakonitosti teksta. programirani tekstovi. dopunjavanje i proširivanje rečenice. odjeljka kao kompozicijske jedinice. diktat. 3 pismene školske zadaće 7. s deformiranom rečenicom. pismo kao vrsta teksta. Ostvaruje se tako ako se sadržaj ne povezuje u jedinstvenu cjelinu. povezivanje rečenica u opisivanju. neadekvatnim umetanjem citata d) integracijske – ako se teme interpretiraju suprotno objektivnoj istini 25. Pismeno izražavanje u osnovnoj školi. razred: 30 sati godišnje pripada pismenom izražavanju (pismeno prepričavanje. savjetima.prvi put za stjecanje općeg dojma o sadržaju i pismenosti. čitatelj je važan faktor jer on povezuje i ispunjava praznine te izvlači zaključke. stvaralačko prepričavanje. ako ne postoji dokazni materijal za tvrdnju. Problemski pristup uspostavlja aktivan misaoni odnos prema pojavama i navodi učenike na samostalno istraživanje problema dok je nastavnik organizator stvaralačke i istraživačke djelatnosti. diktat. zahtjeva. stvaralački diktat. Problemsko-recepcijski pristup romanu. stvaralačko prepričavanje. opisivanje. Ostvaruje se: narušavanjem redoslijeda u iznošenju sadržaja. ako se tekstovne jedinice međusobno ne povezuju. komentar. 8.

3. socijalnim i kulturnim prilikama te povijesnome okviru. 4. U prvi plan stavlja se odnos književnosti i društva te se osposobljava učenika za spoznavanje tih odnosa i njegovog otkrivanja socijalne uloge književnosti. Predstavnici: Ljudevit Krajačić. Nastavnik je prenositelj podataka o piščevoj biografiji. Koriste se metodički postupci: lingvistička karakterizacija likova. fabularni tijek i obilježja fabule. Podrijetlo naziva problemsko-recepcijski pristup Prvi dio naziva podsjeća na problemsku nastavu te na odnos učenika i nastavnika prema romanu. Desanka Jeletić. Interpretacija romana u školi Utemeljitelji su Miroslav Šicel. Odrednice tih radova su naglašeno svođenje književnosti na sociološke osnove i sugeriranje provjerenih metodičkih modela u kojima bi se sociološka komponenta umjetničkih djela najsvrhovitije ostvarila. stvaralačku ličnost. povijesni kontekst i tradiciju. Nedostajale su samostalne stvaralačke recepcije romana. Učenik (potencijalni recipijent romana) bio je samo objekti od kojeg se očekivala reprodukcija tvrdnji koje je izricao profesor. Uzor mu je francuska metoda „obrazložbe tekstova“ koja se temeljila na stupnjevitu objašnjavanju teksta. pa i gotovo od rečenice do rečenice. Metoda se smatra uspješnom reformom jer je usmjerila nastavu književnosti na književno djelo koje je središte i ishodište nastavnog procesa. Cilj joj je da se pronikne u umjetnički smisao djela te obuhvaća inspiraciju djela. Dolazi od promjene u cjelovitom pristupu romanu i spoznaji da je djelo nedjeljiva cjelina koja podrazumijeva sklad elemenata od kojih je izgrađeno. Drugi dio naziva temelji se na Jaussovoj teoriji recepcije koja proučava načine na koje književno djelo postiže svoje efekte time što se opire ili udovoljava očekivanjima čitatelja koji postaje važan faktor jer on povezuje. Smatrala se najsvrhovitijim načinom učenja književnosti. školskoj interpretaciji i recepciji romana. potrebna je priprema učenika koju ne čini samo čitanje romana u cjelini. a učenik je primatelj gotovih informacija. Pozitivističko-sociološki pristup romanu. kao i pozitivističko-sociološka teorija poistovjećivala je pojmove nastavnik i predavač. stilistička raščlamba. Ivan Lopac. nego i niz drugih poslova usmjerenih prema spoznaji djela. 5. Eksplikacijski pristup romanu. etička interpretacija lika… 9 . od naslova pa dalje. ispunjava praznine i izvlači zaključke. U hrvatskoj je teoriji skromno došla do izražaja. svestranije i točnije objasni. lokalizacija.2. Zatim. riječi se treba promatrati kao stvarnost. Tumačenjem teksta razvija se učenikova književna i jezična kultura. učenik se osposobljava za samostalno čitanje i tumačenje teksta. od poglavlja do poglavlja. cjelovita interpretacija zahtjeva promjenu metodičkog sustava. okreće se tekstu s namjerom da ga što temeljitije. Ivo Frangeš i Dragutin Rosandić. Ovaj pristup prihvaća književnoumjetnički tekst kao glavni predmet svojeg bavljenja. Došlo je do promjena obilježja problemskog pristupa jer je u školi bilo nemoguće recipirati cjelovitu složenost romana već su njegova obilježja izdvajala profesori i stvaralački raspoloženi učenici. sadržaje treba razvrstavati u nekoliko nastavnih sati.

umjetnička reprodukcija prema sjećanju. kazališna predstava. polemika. emocionalnost.utemeljen na književnoumjetničkom tekstu i dijafilm – blizak znanstveno. može biti u fiji doživljajne ili spoznajne motivacije za književno djelo. žanr (vrsta romana). književnoumjetnička priroda romana. scenske elemente te traži dodatna nastavna sredstva i metode. stil. 11. razvijanje likovne memorije. romaneskna tehnika. Vježbe transpozicije → prijenos doživljaja iz neposredne stvarnosti u zamišljenu stvarnost.. 7. dokumentarnost. te elementi publicističkog.popularnom tekstu. 20. Film u nastavi romana. Učenikova recepcija romana i okolnosti koje na nju utječu. b) estetski ./II. 9. → film kao sredstvo u nastavi književnosti → književni nastavni film: temelji se na književnom sadržaju i služi književnom odgoju i obrazovanju → 2 vrste: element film – 3-5 min. OŠ → putopis. samostalna izrada glazbala. Polazišta za metodičke sustave analize romana. podaci. usporedbe dvaju ili više romana iz istih ili različitih epoha. Prevladava u školskoj praksi i nema izvanknjiževnih elemenata b) teatrološka (scenska) koncepcija – pristupa drami kao scenskom djelu i u interpretaciju uključuje i izvanknjiževne. Uvodi učenika u doživljajno spoznajne zakonitosti scenske umjetnosti.. sadrži samo bitne elemente pojedine nastavne jedinice ili teme. anketna pitanja i odgovori. feljton (podlistak). biografija. Literarno-publicističke vrste u OŠ/SŠ. 8. Vježbe slušanja i razvijanja priče → praćenje fabule i predviđanje. st. može biti a) informativni – biografija pisca. 10. činjenice. jezik. kadrovi ilustriraju određene dijelove nastavne teme i usmjeravaju učenika na spoznavanje određenih pojava. Vježbe proizvođenja i prepoznavanja zvukova → asocijacije na zvukove. interpretacija tuđih odgovora i razgovor o njima. ulomci kritičkih napisa o reprezentativnim romanima. pamflet 10 . autobiografija esej. subjektivnost. kritika. dnevničko – memoarska proza. knijževnopovijesni kontekst u kojem je roman nastao. fabulativno – kompozicijska razina. njihovo istraživanje i analizu. reportaža. SŠ → životopis. Pet pitanja ili zadataka za scenski pristup dramskom tekstu. analiziraju se elementi literarnog u putopisu. idejno – tematska razina romana. Vježbe opisivanja slike → učenici govore o slici koju su gledali nekoliko sekundi. tj. likovi. rasprava. Vježbe opažanja i koncentracije → igrom se pogađa razmještaj stvari u prostoru. Kiklop → izložba romana iz kronološke ljestvice s kratkim životopisima i bibliografijama romanopisaca. Dvije koncepcije nastave dramske umjetnosti: / 2 pristupa dramskom tekstu a) literarna koncepcija – pristupa drami kao beletrističkom tekstu i interpretira je kao posebnu književnu vrstu te približava učenicima dramsko djelo kao književni tekst.6. Motivacija za recepciju romana 2.

kompoziciju… Domaća zadaća – prepričavanje teksta. ideju. Motivacija može biti razgovor o učeničkim iskustvima. Analiza teksta koja obuhvaća temu. promatranje ilustracija karakterističnih prizora. U gimnazijama načelo povezivanja književnosti i ostalih umjetnosti dobiva svoje teoretsko i povijesno određenje. Funkcija romana u školi Brojni učenici misle kako su roman i književnost suvišni u njihovoj izobrazbi i odgoju iako roman ima posebnu ulogu u ljudskom životu. 14. metodom rada na tekstu. Roman može donijeti i određene spoznaje. Polazišta mogu biti likovi. Roman služi i za razonodu te se povezuje ugodno s korisnim što se u problemsko-recepcijskoj koncepciji iskorištava za oblikovanje motivacija za čitanje romana. Funkciju romana teško je opisati jer je ona široka te ju je teško jezgrovito predočiti. On je u posljednja tri stoljeća najtraženija književna vrsta koja omogućuje spoznaju svijeta izvan poznatih prostora i vremena. struktura. širiti vidike. 13. a to je ujedno i smisao estetskog obrazovanja koje će se reflektirati u cjelokupnom djelovanju. pismena. 11 . Literarni tekst pruža mogućnosti da se progovori o likovnim i glazbenim djelima. izlaganje idejnih stavova bajke. Uopćavanje/ zaključak – na osnovi uočenih elemenata učenici izvode zaključke i sistematiziraju elemente koji se odnose na likove. metoda poticajne riječi uz koju učenici navode svoje asocijacije. kompoziciju. Interpretacija bajke. Na raznovrsnim umjetničkim ostvarenjima.osjećaja i misli pobuđenih tekstom (može biti usmena. jezik. karakteristike bajke kao književne vrste – to se postiže dijaloškom metodom. anketa). može oplemeniti mladog čovjeka i donijeti mu zadovoljstvo čitanja. metodom objašnjavanja. razgovor o likovima iz crtanog filma… Interpretativno čitanje bajke kojim se učenici emotivno angažira.12. stil. smjenjivanje fantastičnih i realnih motiva. Provjera doživljaja bajke . likove. spoznajama. Zadatak može biti i da učenici sami ilustriraju bajku. ali roman podučava i poučava. Objašnjava se veza književnog lika i djela iz likovne i glazbene umjetnosti. Posebno mjesto imaju književne ilustracije koje su specifične interpretacije djela. interpretacija likova i usporedna karakterizacija. zapažanja. fabula. učiti promicanju vlastite misli. osposobljavati za život. Najčešće se primjenjuje tematsko povezivanje umjetničkih područja. utjecati na odgoj i mišljenje. razumijevanja i ocjenjivanja. izvan vlastitog životnog iskustva. kompozicija. vježba personificiranja neživih predmeta. Metodički čimbenici u povezivanju nastave književnosti i drugih umjetnosti U Oš važan je likovno literarni paralelizam. doživljajima. učenik će razviti sposobnost doživljavanja. doživljavanju i shvaćanju pojedine ličnosti. Polazište je onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće doživljajnom svijetu čitatelja.

Enka. gledatelj ima posrednika. odnos ljudskog i animalnog. Prisutna je i izrazita feminizacija – gimnazijalke više zanima što roman znači danas. Boemsko društvo u kojem se kreće (Maestro. bliskost dobra i zla. recepcija romana ovisi i o vrsti srednje škole – veća je recepcija romana u gimnazijama nego u strukovnim školama jer učenici strukovnih škola smatraju da im čitanje romana nije potrebno za izučavanje struke. 19. neizvjesnost života. nemoć pred višom silom. Egzistencija i strah. jezičnih kalambura i dvosmislenosti. Gimnazijalcima je povijest recepcije veći izazov. Ne vole čitati didaktična djela nego realistična djela koja imaju veze sa svakodnevnim životom. Dramski lik u tom odnosu predstavlja lik u djelu. razmišlja o vlastitoj sudbini. 17. 16. lik o kojem čitatelj čita i kojeg zamišlja. osamljenost. Govorna karakterizacija 6 likova u Kiklopu. važnost uočavanja brojnih igra riječi. Oni rado čitaju moderne psihološke romane i romane s jako istaknutom etičkom karakterizacijom likova. On prima dramske situacije kao dio neposredne stvarnosti. 18. a nakon toga sami pišu esej na određenu temu. (Vivijana. nazočnost filozofije u pripovijedanju. Za razliku od njega.15. odnose među likovima. izgled pozornice. Također. život bez perspektive. U 1. Dijalozi među likovima često se svode na razmjenu literarnih citata. itd. a manje ih zanima povijest recepcije nekog romana. Glavna obilježja srednjoškolske recepcije romana Nesuvremeni romani teško izazivaju značajnu pozornost. de Montaignea. Ugo i Don Ferdinand) sudionici su raznih tučnjava i pijanih rasprava. Učenici čitaju eseje M. razredu gimnazije Esej je kraći umjetničko-znanstveni tekst raspravljačkog karaktera. autobiografičnost romana. o sutonu europske kulture i civilizacije. razredu obrađuje se povijest eseja i uče se osnovne karakteristike eseja. Čitatelj pred sobom ima samo tekst drame i na tom se tekstu temelji sve jer prema tekstu on zamišlja likove . a nastavni program tradicionalno propisuje tek 2-3 aktualna suvremena romana što je u suprotnosti s interesima učenika te životne dobi. a jedan drugome testiraju memoriju i erudiciju bizarnim pitanjima o pojedinostima iz književnih djela. mnoštvo simbola u romanu. civilizacija koja uništava čovjeka. Gledanje scenske izvedbe pruža nove mogućnosti doživljavanja i spoznavanja. Anksiozni intelektualac i boem Melkior Tresić stalno sniva. Čitatelj-gledatelj-dramski lik Taj je odnos jedan od elemenata dramske/scenske umjetnosti . ali i lik kojeg glumac predstavlja. tj. glumca koji prenosi dramski tekst pa gledatelj manje toga mora zamišljati. kiromant Atma) 12 . U svojim snovima i solilokvijima nadolazeću opasnost zamišljao u obličju jednookog Kiklopa koji vreba da proždere sve oko sebe. ali istodobno osjeća da to nije život nego njegova umjetnička konkretizacija. ESEJ u nastavi književnosti u 1. svenazočnost dramskih elemenata. kojeg prikazuje gledatelju. Također. Interpretacijski problemi u Kiklopu.

Lokalizacija u umjetničku epohu Zlatarovo zlato Predviđena je lokalizacija djela u umjetničku epohu jer je važno razumjeti u kojim je povijesnim i društvenim okolnostima roman nastao. st. ljubavi. prati ih snimka tekstova. Mnogi kritičari isticali su da je Šenoa stvorio čitalačku publiku. gubljenje pamćenja. likovi obojani crno – bijelom tehnikom. Klara – fatalna žena. prihvaća li današnji prosječni čitatelj podjednako ovaj roman kao i generacije čitatelja u proteklih stotinjak godina. Odgojni zadaci za Zlatarevo zlato Učenik će na primjerima iz knjige zaključiti kako se dobro nagrađuje. pretvaranje seljaka u građana. naturalistički opisi. Problem povijesnoga i umjetničkoga u romanu. 24. izluđivanja. veliko. razlike u pristupu likovima. povijest zagrebačkih parnica i bitaka. neki su ga i oštro kritizirali.. kiparskim i arhitektonskim dostignućima toga vremena. Ulomci prikazani grafoskopom. kako 'zlato' nije samo materijalni pojam nego zlato može biti i neka osoba. 88% književnih kritičara u cijelom 125 godina dugom razdoblju prihvaćalo je taj roman kao značajno. romantični ili realistični roman. spoznati važnost djela za hrvatsku književnost. Naobrazbene zadaće za Zlatarevo zlato Naučiti kojem razdoblju djelo pripada. vrhunsko. odnos prema stvarnosti u romanu. bogaćenja. Nakon toga može uslijediti kratko izlaganje o najvažnijim glazbenim. Hrvatska bez bana 21. glavne i sporedne karakteristike likova. studente i odrasle čitatelje različitih zanimanja. upoznati se s karakteristikama likova i crno-bijelom tehnikom opisivanja. simpatije / nesimpatije prema likovima. Učenik će razmišljati o važnim općeljudskim problemima i o borbi za svoju slobodu. slikarskim. vrlo značajno. borba građana Zagreba i feudalaca iz okolice. satirički postupci. lokalizacija. postoji veliki izbor tekstova. 23. stoljeća. uvidjeti kako neki književni kritičari recipiraju likove iz Zlatarova zlata. još jednom porazgovarati o likovima. a tek 12% književnih kritičara nije hvalilo roman. uputiti učenike na istraživački rad na tu temu kod kuće. ponoviti značajke romana. problem subjektivnog prihvaćanja likova (promatrati ilustracije i prepoznati likove). fatalne žene.20. U istraživanjima usmjerenje je bilo na tri vrste recipijenata: učenike. a zlo kažnjava. grad – prijetnja ljudskoj osobnosti. uočiti značajke realizma i romantizma u djelu. Problemske situacije u Zlatarovu zlatu. reprezentativno umjetničko djelo. Sinteza: kritičari o likovima u Zlatarovu zlatu? Dio školske interpretacije koja se proteže kroz dva školska sata – sinteza kao dopuna prethodnih razmišljanja i zaključivanja s drugih gledišta. kako ljubav nadvladava sve zapreke. borba hrvatskih i njemačkih velikaša. kako knjiţevni kritičari recipiraju likove. a da su književnici iza njega stvorili našu književnost. Interpretativni problemi u U registraturi. upoznati se s biografijom pisca i njegovim opusom. romantični elementi. Nastavnik može prethodno dogovoriti s dvojicom učenika da pripreme kraće izlaganje o hrvatskoj književnosti 60-ih i 70-ih godina 19. Zagreb u 16. 22. razlike u govoru seljaka i građana. Sudbine. 13 . Zlatna bula.

kako zamišljaju scenu mišolovke. odlaganje konačnog razrješenja. Ako se odnose na sam tekst → kako učenici zamišljaju scenu (uvodnu ili završnu). 29. simboličan naslov . Prvi psihološki pravci u studiju književnosti bave se objašnjavanjem autorove ličnosti – projekcijom autorova duhovnog života u književno djelo. „Povratak F. predodžba likova poslije čitanja romana i gledanja tv-filma.objava rezultata i rasprava 14 . dekomponirana ličnost.interpretativno čitanje – jedan ili više učenika koji su se za to pripremili . Usporedba moderne obrade Hamleta s tradicionalnom. kako su prikazane nesretne sudbine. što misle o kostimima. prikazuje težak položaj umjetnika u svijetu što se može tumačiti kao prikaz autora i njegove duše. je li dobro prikazana dramska napetost. pitanje žene u drami. prikaz predstave u predstavi. manje radnje. nadovezivanje recepcija i međusobnog prožimanja umjetničkih djela realiziranih raznorodnim umjetničim izrazima. 27. pravo na ubojstvo / samoubojstvo. 28. pitanje pravog / odglumljenog ludila.novac – zlo. Brešan / Shakespeare. uloga predstave u predstavi. otuđenost. nerazumijevanje umjetnika. Ako su gledali predstavu → u kakvu je odnosu s tekstom. Latinovicza“ je romana o umjetniku.motivacija: razgovor o socijalnim i obiteljskim odnosima današnjice . Hamletova gluma ludila/ Ofelijino zbiljsko ludilo. Interpretacijski problemi za „Povratak Filipa Latinovicza“. je li scenografija prikladna. 25.istraživanje problema – samostalno: Je li Mika kriv? . nedostatak motivacije postupaka glavnog lika. odstupa od klasičnog romana jer ima drugačije likove.intelektualna stanka – za razmišljanje o dojmovima . puno ironije. je li djelo univerzalno i razumljivo današnjem čitatelju. Struktura nastavnog sata novele „Iz velegradskog podzemlja“ . odlaganje konačnog razrješenja. „Povratak Filipa Latinovicza“ u sklopu modernog romana Taj roman promatramo u sklopu psiholoških polazišta školske recepcije modernog romana.lokalizacija: novele u zbirku i u umjetničku epohu .je li se Filip uistinu vratio? 26. jesu li postojali važni razlozi za žestoke napade na ovaj roman nakon tiskanja u Vijencu. bolestan odnos prema zbilji. Nemoć pred vlastitim slabostima. pitanje duha Hamletova oca. kakav bi kostim trebao imati Hamlet. kakva im je bila glazbena pratnja. pritom se oslanjaju na estetičko učenje o empatiji (uživljavanju) – književno djelo prikazuje autorovu dušu. a čitatelj se isto uživljava u djelo. specifičan odnos prema majici. učenička i redateljeva recepcija romana. je li Hamlet dobro odglumio ludilo. Problemska pitanja za Hamleta.razgovor o interpretacijskim problemima . krivnja. kako bi prikazali duh Hamletova oca. nerazriješeno podrijetlo. Scenska pitanja za Hamleta.

. Naobrazbeni zadaci za Dunda Maroja Naučiti kojem razdoblju djelo pripada i značajke toga razdoblja u djelu. spoznati složenosti unutarobiteljskih odnosa. 15 . 34. Ona je taj cvijet s raskršća i nudi mu ili da pođe s njome u dvor ili da zajedno pođu lutati svijetom. odnos oca i majke. On u Francuskoj nenadano naiđe na slijepu djevojku Izabelu na jednom puteljku kao da je to sudbina htjela te se oni svide jedno drugome. navesti na razmišljanje o Mikinoj krivnji. uočiti negativne ljudske osobine – licemjerje. odnos majke i kćeri. uočiti značajke realizma i romantizma u djelu. povezati motiv povratka izgubljenoga sina s Biblijom i poukom obiju priča. razmišljati o odnosu sina prema ocu. Odgojni zadaci i interpretacija Matoševe novele Cvijet s raskršća Spoznati važnost upoznavanja vlastite okoline i života oko sebe. Odgojni i obrazovni zadaci za Iz velegradskog podzemlja Odgojni – potaknuti na razmišljanje o utjecaju alkohola na čovjekovo ponašanje i o utjecaju društvene sredine na pojedinca. upoznati se s karakteristikama likova te povezanosti karakteristika i radnje djela. potaknuti na razmišljanje o ravnopravnosti svih ljudi i prava na izbor i slobodu. škrtost. opis odnosa Laure i Mara (Laurin kostim). kako bi prikazali Rim. književni opus autora. opis Pometove spletke. Novela govori o čovjeku koji sebe naziva Solus i sam putuje svijetom jer ne voli gradove. upoznati se s biografijom pisca i njegovim opusom. opis uloge čarobnjaka u prologu. pohlepu. a Izabela simbolizira neiskvarenu ljubav. spoznati da slijepe osobe mogu upoznavati svijet oko sebe bez obzira na svoj nedostatak. opis Pometove trpeze. uopćavanje i zaključivanje . knjiž. o poštivanju starijih osoba te o štetnosti nemoralnog života. činu. Scenske zadaće za Dunda Maroja /8 scenski pristup Dundu Maroju Opis Pometova izgleda u 5. opis izgleda Dunda Maroja te koji bi ga glumac dobro odglumio. smjestiti novelu u zbirku i književno razdoblje (moderna). Njihov razgovor prekida djevojčin otac i odvodi ju u dvor. upoznati važnost borbe za izgubljenu ljubav te važnost poštivanja roditelja i starijih. 31. 32. uočiti poveznicu s Biblijom. određenje domaće zadaće – obrazložiti Mikinu krivnju 30. 33. opis odnosa Laure i Uga Tudeška. spoznati važnost novele u hrv. Odgojni zadaci za Dunda Maroja Učenik će na konkretnim primjerima uočiti kako novac utječe na ljude (kvari). Solus na latinskome znači 'sam' što savršeno opisuje lika otuđenoga od svijeta. no Solus misli da to nisu dobre ideje. Obrazovni – uočiti značajke novele. opis odnosa oca i sina te prikaz njihova sukoba na pozornici (Maroje i Maro). važnosti unutarnje slobode.

RAZNE ODGOJNE. Spoznati složenost unutarobiteljskih odnosa . Uočiti značajke realizma i romantizma u djelu . Uočiti odnos majke i kćeri . Naučiti zbog čega je djelo važno za hrvatsku književnost . Navesti na razmišljanje o Mikinoj krivnji NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA „Iz velegradskog podzemlja“ . Uočiti da se naslov djela ne odnosi na materijalno. Potaknuti na razmišljanje o utjecaju materijalizma na čovjeka . Uočiti da spletkaroši najčešće ne završe dobro ODGOJNI ZADACI ZA „Dundo Maroje“ . Potaknuti na razmišljanje o utjecaju alkohola na čovjekovo ponašanje .Uočiti kako novac može utjecati na ljude .Razviti kod učenika važnost poštivanja roditelja ODGOJNE ZADAĆE ZA „Cvijet s raskršća“ .Potaknuti na razmišljanje o ravnopravnosti svih ljudi .Uočiti važnost unutarnje slobode . Spoznati važnost novele za hrvatsku književnost . nego na zlatarovu kći .Uočiti da svi ljudi imaju pravo na izbor i slobodu . Uočiti odnos majke i oca .Spoznati da i slijepe osobe mogu upoznavati svijet oko sebe bez obzira na svoj nedostatak NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA NAGLASAK 16 . Upoznati društveno stanje tog vremena . Uočiti značajke novele .Potaknuti na razmišljanje o odnosu oca i sina .Spoznati važnost upoznavanja vlastite okoline i života oko sebe . OBRAZOVNE I SCENSKE ZADAĆE ODGOJNE ZADAĆE ZA „Iz velegradskog podzemlja“ .Povezati motiv izgubljenog sina s Biblijom .Uočiti negativne strane lagodnog života bez ikakvih odricanja . Spoznati važnost novele u hrvatskoj književnosti NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA „Zlatarovo zlato“ . Upoznati se s biografijom pisca i njegovim opusom ODGOJNE ZADAĆE ZA „Zlatarovo zlato“ . Naučiti kojem razdoblju djelo pripada . Upoznati se s karakteristikama likova . Navesti na razmišljanje o utjecaju društvene sredine na pojedinca . Potaknuti na razmišljanje o važnosti djela za hrvatsku književnost .

Potaknuti učenike na pravilnu upotrebu imperativa 17 . RAZREDU . Naučiti koje vrste objekta postoje (izravni. Razviti kod učenika svijest o važnosti učenja hrvatskog jezika . Uočiti u kojim padežima se pojavljuje izravni. a koja rječotvornih morfema . Prepoznati naglasni inventar u tuđem govoru ODGOJNE ZADAĆE ZA HRVATSKA NARJEČJA U 8. Koji morfemi postoje . morfologija . Osposobiti učenike za prepoznavanje objekta u tekstu . Naučiti pravila naglasnog sustava . . Osposobiti učenike za morfološku analizu NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA OBJEKT . Osposobiti učenike da na primjeru nauče razlikovati morfeme . Uočiti koje se glasovne promjene mogu provoditi u imperativu nekih glagola ODGOJNE ZADAĆE IMPERATIVA . Razvijati kod učenika tolerantan odnos prema svim narječjima . a u kojim neizravni NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA IMPERATIV . Osposobiti učenike za prepoznavanje naglasaka . Naučiti što je objekt . Uočiti uz koji rečenični član dolazi objekt . Navesti na razmišljanje kako upotreba imperativa može dovesti do toga da nas netko smatra neuljudnim . Spoznati koji naglasci postoje u hrvatskom jeziku . Naučiti što je naglasak (definicija) . Uočiti doprinos dijalekata bogatstvu hrvatskog jezika . Osposobiti učenike za razlikovanje standardnojezičnih i nestandardnojezičnih normi OBRAZOVNE ZADAĆE ZA MORFEM . Koja je uloga oblikotvornih. Razviti svijest o potrebi jezične naobrazbe . Naučiti tvorbu imperativa . Što je morf . . Potaknuti učenike na proučavanje i čitanje dijalektalnih tekstova . neizravni) . Koji su još nazivi za oblikotvorne i rječotvorne morfeme . Naučiti što je imperativ . Uočiti imperativ na primjerima iz nekih književnih djela ili sl. Osposobiti učenike za pravilno naglašavanje u govoru . Navesti na razmišljanje o vlastitoj upotrebi imperativa . Što je morfem. Osvijestiti važnost primjene naučenog .

naučiti kojim je pismom pisana Bašćanska ploča NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA SINONIME I SINONIMIJE . Spoznati da hrvatski književni jezik nije isto što i štokavsko narječje ODGOJNE ZADAĆE ZA HRVATSKO NARJEČJE . st. st. Naučiti koja narječja postoje u hrvatskom jeziku . Uočiti ulogu narječja u stvaranju hrvatskog književnog jezika ODGOJNE ZADAĆE ZA HRVATSKI JEZIK 15. Upoznati djela starih hrvatskih pisaca . . Naučiti kojim su pismima Hrvati pisali do 15. Naučiti značajke pojedinih narječja . st. Razviti kod učenika pozitivan odnos prema svim narječjima . Uočiti razlike sinonima i antonima . . činu 18 . . . Naučiti koji je prvi spomenik na hrvatskom jeziku . Opišite izgled Helene u 2. Potaknuti učenike na čitanje djela starih hrvatskih pisaca . Naučiti kakvi sinonimi postoje . st. - NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA HRVATSKA NARJEČJA . Potaknuti učenike na usporedbu jezika starih hrvatskih pisaca sa standardnim hrvatskim jezikom NAOBRAZBENE ZADAĆE ZA HRVATSKI JEZIK 15. Osvijestiti učenike o važnosti hrvatskih narječja . Potaknuti učenike na razmišljanje o bogatstvu hrvatskog jezika . Uočiti kojim su se jezicima Hrvati služili do 15. Razviti kod učenika osjećaj o bogatstvu hrvatskog jezika . Uočiti leksičko bogatstvo hrvatskih narječja . Uočiti u kojim se dijelovima Hrvatske govori kojim narječjem . Opišite Oberonovo ponašanje prema Titaniji . Naučiti što je sinonimija . Uočiti karakteristike jezika starih hrvatskih pisaca . Naučiti što je narječje . Upoznati se s poviješću hrvatskog jezika . Uočiti razliku između sinonima i homonima . Naučiti što su sinonimi . Osvijestiti potrebu stalnog učenja povijesti hrvatskog jezika . Osposobiti učenike za prepoznavanje sinonima u tekstu SCENSKE ZADAĆE ZA „San ivanjske noći“ (5 ČINOVA) .

Opišite odnos Antigone i Kreonta . Opišite dvoboj mačevima . Pometove spletke SCENSKE ZADAĆE ZA „Antigonu“ . kako bi prikazali završnu svenu Oresta i Elektre. . Opišite razgovor Hamleta i njegova oca (duha) . Opišite scenu pokopa Polinika (njega pokapa Antigona) SCENSKE ZADAĆE ZA „Hamleta“ (5 ČINOVA) . čin) . činu (odjeven u plemićku odoru) . Opišite u 1. Opišite prizor kad Skup otkrije da mu je netko ukrao blago koje je sakrio u grobnicu u crkvi . Opišite odnos majke i Hamleta . SCENSKA PITANJA ZA KRALJA EDIPA 19 . kakvu bi glazbenu pratnju osmislili. činu kad Kamilo izjavljuje ljubav Adrijani SCENSKI ZADACI ZA DRAMU ELEKTRA .Kako bi učenici osmislili scenografiju. kako bi prikazali i postigli dramsku napetost. Opišite mišolovku SCENSKE ZADAĆE ZA „Skup“ . Opišite odnos Demetrije i Helene (Hermija i Lisandar) . Opišite prizor u tamnici . Opišite odnos Laure i Mara . Opišite Pometovu trpezu . Opišite odnos oca i sina (Maroja i Mara) . Opišite odnos Laure i Uga Tudeška. kao bi prikazali na sceni susret Oresta i Elektre. kao bi prikazali svađu Elektre i njezine majke. Opišite ulogu čarobnjaka u prologu . Opišite izgled scene izvođenja „Pirama i Tizbe“ (5. Opišite Pometov izgled u 5. Usporedi izgled Antigone i Izmene . Opišite prizor kad sluge Zlati Kuma (Pasimah i Drijemalo) dođu pripremiti gozbu u Skupovoj kući . kakva bi bila kostimografija. Opišite scenu na groblju . Opišite kako su obrtnici predočili mjesečinu i zid SCENSKE ZADAĆE ZA „Dundo Maroje“ (5 ČINOVA) . Opišite odnos Adrijane i njena oca .

povezivanje naslova dramskog djela sa sadržajem. Kako bi prikazali scenu vladanja kuge. uočiti zbog čega je djelo važno za hrvatsku književnost. upoznati se s biografijom pisca i njegovim opusom. Problemi: pitanje autizma i bolesti u obitelji. PROBLEMSKA SITUACIJA ZA UROTU ZRINSKO-FRANKOPANSKU . kako bi prikazali završnu scenu samoubojstva i Edipovog vađenja oči. pitanje preljuba (Caddy). pitanje propadanja aristokrata. Roman je pun dramatičnih situacija i opširne radnje koja prati vremenski tijek poznatog događaja iz hrvatske povijesti. pitanje povezanosti ovog dramskog djela s Krležinom Agonijom. kakva bi bila glazbena pratnja.Problemi: pitanje nevjere. NAOBRAZBENI ZADACI ZA PLANINE . modernistički roman.U cijelom romanu nalazimo misli o domoljublju i željama za dobrobit svom narodu Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. kako bi osmislili kostime Edipa i Jokaste. Problemska situacija može se izvući iz stihova koji su i najava tragičnih događaja: «Naivk on živi ki zgine pošteno». - PROBLEMSKA SITACIJA ZA DRAMU BEZ TREĆEGA .Roman toka struje svijesti. . 20 . južnjački aristokrati pred raspadom. - PROBLEMSKA SITUACIJA ZA KRIK I BIJES . odrediti kojem razdoblju djelo pripada. kako bi prikazali scenu kada se Edipu iznosi proročanstvo. poveznica između moralnog propadanja i propadanja jedne obitelji.Uočiti značajke romana. pitanje ljubomore u braku. upoznati se s karakteristikama likova. pitanje povjerenja. pitanje samoubojstva. uočiti značajke tog razdoblja u djelu.