You are on page 1of 366

U rednik:
GUSTAV KRKLEC

Štamparski zavod »Ognjen Ptica«, Zagreb

U ZATVORU

Kao i svakog ipodneva čuo sam otključavanje ćelija, prije no
sto je gunđavi starješina .straže zazvečao svojim ključem u mo­
joj bravi i produžio dalje. Otvorio sam vrata i izišao sa zdjeli­
com u ruci po juhu. Odmah sam opazio, da je u ćeliju desno od
moje doveden neki novi. Prije dva dana našli su u njoj nekog
veselog, malog novinara obješenog. Naime, to mi je ispričao
starješina straže. Odmah mi je .bilo sumnjivo, da je taj nelju­
bazni službenik došao u neuobičajeno vrijeme, da me uz mnogo
riječi obavijesti o tom događaju. Inače nisi taiko povjerljiv! po­
mislio sam. Osim toga teško je bilo povjerovati, da bi vedri
novinar počinio samoubojstvo. Poznavao sam ga od jednog po­
sjeta Stuttgartu, gdje je bio urednik nekog komunističkog lista.
Možda jedan sat kasnije nešto je zasuštalo pred mojim vratima.
Skočio sam od svog posla, pravljenja kesica, i šapnuo kroz
pukotinu vrata: »Sto je?«
Glas jednoga čistača, komuniste, odvrati šaptom: »Tvoj su­
sjed se nije objesio. Po cijelom zatvoru se priča, da ga je pogubio
Gestapo,«
Svi smo žalili za onima, koje je umorila tajna policija.
Moj novi susjed bio je krupan, no držao se jako pogrbljeno
i zurio je pred sebe. Taj nije politički! mislio sam. Inače bi se
držao uspravno i smješkao. Skoro tri četvrtine zatvorenika u
našem odjelu bili su komunisti. Mi smo ležali u samicama i bilo
nam je strogo zabranjeno da razgovaramo.
Došla su dva čuvara s velikim čabrom juhe i davala jednom
po jednom njegov dio u zdjelicu.

5

Novi me pogledao raširenim očima, dodirnuo lijevom rukom
uho i rekao gotovo bezglasno: »Probili su mi oba bubnjića. Ništa
ne čujem.«
Tek tada sam prepoznao Emila, berlinskog radnika, koji je
dobro i živo mogao govoriti. Kakve li promjene! Gledao me
ukočeno i preplašeno svojim tamnim očima.
U međuvremenu sam dobio svoju juhu, ušao u ćeliju, i vrata
su se zatvorila.
Dok sam jeo, razmišljao sam o tome, kako bi mogli da po­
mognemo Emilu. Dobro što je odmah pokušao da mi nešto sa­
opći. Najgori su bili zatvorenici, koji nikoga nisu gledali niti
primjećivali, da im netko pokazuje simpatiju. U prvom redu je
to bilo s tako zvanim seksualnim prestupnicima. Samo jedamput
sam doživio, da je komunist počeo sve sumornije gledati pred
sebe. Uskoro je izašlo na vidjelo, da se preobratio. Trebao je što
više biti pušten na slobodu i ostati povezan s nacistima. Kod
njega smo odmah primjetili, da nešto nije u redu. Emilov slučaj
je sigurno bio drugačiji. Njegov ukočeni pogled je pokazivao
samo, da su ga nacisti užasno zlostavljali. Moralo mu se sa svih
strana pokazivati prijateljstvo.
Zazvonilo je prodorno. Podnevna pauza je završila, te se opet
moralo raditi.
Iznenada netko otključa. Uđe vedar mlad činovnik, meni
nepoznat.
»Jeste li vi Vieth von Golssenau?« upita.
»Da«.
»Vaše umjetničko ime je Ludwig Renn?« Na moje potvrđi­
vanje glavom nastavi: »Čitao sam vašu knjigu »Rat«. No, nešto
ne razumijem. Iz nje govori takvo plemenito uvjerenje! K tome
vaše ime, i vi ste bili oficir, kapetan mislim. Kako onda možete
biti komunist? Ja sam SAovac i još mlad. Želio bih nešto da
naučim.«
Tako mi još nijedan SAovac nije prišao. Sve u svemu, čuvari
zatvorenika su bili najgluplji ljudi na svijetu, većinom bivši
podoficiri.
Mladi SAovac mi je i dalje govorio: »Oficiri-plemići su i
prije obično ipak bili na strani Adolfa Hitlera. Zašto onda vi
sjedite? Zbunio se i dodao: »Za jednoga gospodina kao što ste
vi, ne kaže se »sjediti«. Mislim: zašto ste osuđeni?«

6

Eaz-veseljavao me taj novi službenik. Izgleda da je bio do­
broćudna ovčica. »Osuđen sam zbog jednog članka u vojno poli­
tičkom Časopisu »Aufibruch«.*
»O čemu je bio članak?«
»O načinu vrbovanja vojnika i taktici u vrijeme Fridricha
Velikog.« Promatrao sam djelovanje tog otkrića na SAovea
s nekom zluradošću.
Zbunjeno je pogledao u pod i zatim opet podigao pogled.
»Ali čini mi se da to nije nikakav prijestup.«
»Ja također ne mislim, da je pisanje o tome prijestup. No,
kada su me htjeli zatvoriti, morali su imati neki povod.«
SAovac je šutio.
Nisam mu kazao svu istinu. Kad su nacisti htjeli nekoga za­
tvoriti, a nisu imali nikakvog razloga, tada su ga obično strpali
u koncentracioni logor. No u mom slučaju to ne bi imalo svrhe.
Htjeli su da me pridobiju. Zato se sa mnom nije smjelo previše
loše postupati. Već nekoliko puta je dolazio k meni nacistički
advokat, da me pita da li sam razmislio o toj stvari.
SAovac je opet digao glavu i upitao: i»Je li istina da ste
zamolili knjige o povijesti ratova iz knjižnice?«
»Točno. Svatko, tko dođe u zatvor, mora ispuniti jedan upit­
ni arak i navesti što ga interesira.«
»Nije li to vanredno? Cak i u zatvoru vam daje nova država
mogućnost da se dalje Izgrađujete.«
Morao sam se nasmiješiti. To, što se moglo dobiti nešto za
čitanje, bio je ostatak nešto čovječnkjeg perioda Wedmarske Re­
publike, no to nisam želio staviti mome suparniku pod nos.
Vrata su se otvorila, sluga pogleda unutra. »Gospodine na-
redniče, čovjek pokraj, Emil Rammler, treba da bude naknadno
upisan u popis ljudi, koji idu sutra liječniku. Poslovođa, koji
mu je dodijelio posao, mogao mu je davati samo znakove, pa je
rekao: »Nemam vremena da zbog jednog jedinog učim govor
pomoću znakova. Najprije ga mora malo liječnik liječiti!«
»Dobro« — odvratio je mladi službenik.
»Odmah idem Rammleru.« Tada mi se opet obratio: »Uvje­
ren sam, da čete se još naći uz nas. Svi službenici to kažu, a i
načelnik također, jer ste opet počeli da proučavate povijest
;rata.«
♦ Aufbruch-kretanje, polazak, preoravanje

7

Sjeo sam i nastavio da previjam moje šarene, naštampane
kesice za kavu. Nedavno je otkriveno, da je netko u njima pisao
misirskim slovima ugovorene znakove. Najčešće bi dolazile rije­
či »Crkni Hitleru!« Istraga povodom toga bila je neuspješna,
samo smo se mi zatvorenici veselili, a moj susjed sa suprotne
strane, Alex, mi je naveče došaptavao: »Na to još nisam došao,
Ja također lijepim kesice.«
Taj Alex je bio najznačajnija figura našeg odjela, i vjero­
jatno je njegov kriminalni slučaj bio najčudnovatiji u čitavom
velikom zatvoru. On je bio još mlad čovjek tako divovskog uz­
rasta, da je ispunjavao cijela vrata ćelije, kada bi u njima stajao.
Na-s dvojica smo imali najveća stopala u odjelu. Kad je koji od
nas dao svoje cipele na popravak, dobio je ogromne rezervne
cipele, koje su Alexu odgovarale, no meni su bile prevelike.
Tvrdilo se, da su veličine 47. Cjelokupnoj njegovoj veličini od­
govarale su i njegove snažno ruke i velika glava. Potjecao je sa
sela, a imao je nešto seljačkog u sebi. Istodobno je njegovo ni
malo lijepo lice bilo stalno radosno i puno potstrijeka, tako da
čovjek nije znao u koji sloj stanovništva da ga uvrsti.
Profesionalni kradljivci su poštovali tog čovjeka kao svoj
veliki uzor, jer je on trebao da prizna pred sudom toliko rafini­
rane metode provaljivanja, da su morali isključiti javnost, kada
je došlo do raspravljanja o tim stvarima. Suci su se bojali da
bi mogli i drugi provalnici učiti od njega. Dakle, sigurno se do­
bro razumio u provaljivanje. Nejasno je samo bilo, da li je
sudjelovao u provali, zbog koje se sam optuživao. To je bila
velika krađa oružja, zbog čega su ga mnogi nazivali pljačkašem
oružja. Naprotiv, suci su stekli utisak, da se on zbog te stvari
optuživao da prikri je prave počinitelje, po svoj prilici članove
komunističke partije. Kako mu to nisu mogli dokazati, morali
su ga osuditi.
Razumljivo, da zbog toga nije bio uvažavan samo kod lopova
zbog njegovih neobičnih sposobnosti u njihovom zanatu, već je
i kod političkih bio upravo obljubljen. K tome je bdo čovjek
s umjetničkim sklonostima. Zato je zamolio dozvolu da stavi
štafelaj u svoju ćeliju i slika navečer poslije završetka rada.
Čudili smo se, da su mu to dozvolili, jer je navodno načelnik
tog krila zatvora osjetio poštovanje pred pravilnim, valjanim
karakterom diva. Osim toga što je slikao, pravio je navečer, od

8

dobrog papira što je služio za izradu kesica za kavu, raznovrsne
stvarčice, koje je potajno doturao svojim susjedima, da ih raz­
veseli.
Sjedio sam dakle uz svoj posao, prelamao kesice i prelazio
preko nabora koštanim nožem. Uz to sam razmilšjao o svom
razgovoru s novim iSA narednikom, To me je jako zabavljalo.
Ti službenici misle da se spremam opet preuzeti neku četu ild
bataljon u Hitlerovoj armiji. Nitko nije pomislio, da se bavim
vojnom naukom, da bih potukao Hitlera kad bilo i gdje bilo.
Svakako želim biti pripravan.
Oko podneva zazvmdalo je zvonce. Konac rada. Odmah za­
tim su brzo jedna za drugom otvorene ćelije. U ovom starom
pa tvoru ćelije nisu imale zahode. Zato smo mogli triput dnevno
napolje. Većina zatvorenika imala je poteškoća zbog nedovolj­
nog kretanja. No ja sam mogao triput, kad je bilo potrebno. I
kad ne bih morao, ipak bih izlazio, jer nam je izlazak omogu­
ćavao razgovor.
Upravo je nasuprot mene izišao Alex iz svoje ćelije. Požurio
sam .s izlaskom, jer sam želio s njim razgovarati.
Prišli smo naredniku, koji je stajao poput prometnika i uvi­
jek puštao po jednoga unutra, čim bi neki drugi izišao. Pret­
hodno sam samo namignuo Alexu. On mi se uvijek radostan,
s visine smijao svojim mladim licem.
Dok smo tada sjedili svaki između dva drvena zida, tiho sam
mu rekao: »Alex, ovdje je jedan novi. Poznam ga«.
»Je li dobar?«
»Da, dobar. Probili su mu bubnjiće.«
»Prihvatit ćemo ga. Poklonit ću mu navlaku za olovku. —
Jesi li već čuo, što se dogodilo u Spaniji. Veliki ustanak!«
O tome još nisam ništa znao.
Na putu u mojiu ćeliju strugao sam svojom zatvorskom pa­
pučom po probijenim željeznim pločama, kroz čije se rupe mo­
gao dolje vidjeti hodnik slijedećeg kata d šta više moglo se
pogledati sasvim do dolje. Lijevo, između vrata dviju ćelija,
stajao je čuvar. Dok sam prolazio pored njega, šapnuo je: »Kad
donesem večeru, pipni ispod pregače i izvuci van! Smjesta
sakrij!«
Namignuo sam mu.
Uskoro zatim došao je pred moja vrata. Dao mi je čaj u lon­
čiću, kruh i nešto margarina na limenom tanjuru. Uhvatio sam

9

'Imao sam u svojoj putopisnoj bilježnici i ostalim knjigama zemljopisne karte svih dostupnih zemalja. Opet sam sakrio novine i izvadio svoju bilježnicu. što je s njima više egzercirao. Svake subote smio je morali predati zatvorskom učitelju. * Berlinske burzovne novine. 10 . izvadio sam novine i sjeo okrenut leđima prema vratima. da je »Berliner Borsenzeitung« list nje­ mačkog generalštaba i da zato povremeno sadržava i vojne članke. a također i one. obilježene mnogim pojedinostima. kako bih se jednom mogao da borim protiv Hitlera. On je trebao da podučava mlađe prestupnike.ga između grudiju i pregače. koji je imao okus nekakvih trava. Većina tako zvanih mladih prestupnika uostalom nisu bili neke propalice. iz kojih sam mogao doznati dosta o stvarnom stanju u svijetu. već također poli­ tički. izvukao novine. tako da se kroz prozorčić nije moglo vidjeti što sam čitao. Međutim u burzovnom dijelu su pisali prvorazredni stručnjaci članke. Taj učitelj je bio zli subjekt. U Baskiji. Već sam Skoro dvije godine zatvoren — bio je listopad 1934 — i znao-sam da kontrola dolazi stalno sve kasnije. U Madridu i 'Barceloni je bio opći štrajk. K tome sam uzimao i »Berliner Borsenzeitung. no on je to vršio na taj način. vjerojatno pametni i djelomično zaista načitani momci. nego što ih je nečem učio. da zavedu učitelja. U Barceloni je šia više proglašena Katalonska republika. Izgleda. koji je Čitao i podcrtavao nove za- bilješke. kad već držite te novine?« Nisam mu otkrio. To je također služilo mojem daljnjem iz­ građivanju na vojnom polju. već sam morao čekati dok sve ne utihne. Galiciji i Austriji su radnici također izašli na ulice. Jednu takvu bilježnicu smo smjeli imati.«* Jedan od narednika me jedanput upitao: »Špekulirate li vi na burzi. naglo se okrenuo i već ih gurnuo pod strunjaču. Prije svega ucrtavao sam glavne želje­ zničke pruge stranih zemalja. Te pojedinosti su služile. kad je narednik pogledao u ćeliju i zaključao. Nakon što sam pojeo svoju večeru i popio čaj. Njegovo otresivanje smo često čuli sve do našeg odjela. koji mnogo objašnjavaju. da zaista nije shvaćao čemu sam se trudio da napravim te znakove na karti. Još nisam smio da čitam. za koje sam znao da su u gradnji. Osim toga samo su prve stranice donosile tipičnu nacističku propagandu.

i smješkao se. reče tiho. Slijedećeg dana su zatvorenici govorili samo o Spaniji. Na (koncu ičlanka je stajalo: Kada to ne bi bila samo propaganda Sovjeta. odvratih. Kad bi se čovjek mogao tamo boritil Sasvim je svejedno da li protiv samih nacista ili protiv njihovih španskih saveznika.« Naravno. kruto uspravljen. Upravo je ulazio gluhi Emil.« »Nego?« »U koncentracioni logor. Kao da je pogađao moje misli. Nasmijao mi se. da vidim imam li u njoj kakvu točniju kartu Spanije.su tamo jako zainteresirani. To je hrabar mladić! Hoće li ga tamo mučiti do smrti? Tako hikav i odvažan čovjek je zaista opasnost za naciste. tada bi Busija bila najveći . no u veselom tonu: »Mene se ne može tako lako ubiti. tako da učitelj nije primjetio. U zahodu me zapitao Alex: »U Barceloni i Madridu je stvar pri kraju.« Digao se i pružio svoje snažne šake prema stropu cereći se.« Alex je upitao: »Tamo se vjerojatno bore čak i nacisti protiv asturskih radnika?« »Nemam nikakvih drugih vijesti osim onih. koje imate i vi*. Gdje leži Asturija?« »Na sjeveru Spanije.« Prestrašen. »Svrbe me šake. Htjeji smo mu u 11 .producent obojenih metala u svijetu. Tog večera sam listao po svojoj bilježnici. nagnuo sam se daleko naprijed i pogledao ga iza drvenog zida u lice. da ne idem na slobodu. ali u Asturiji se bori nešto poput Crvene Armije. nacisti . i kada bi oni zaista te ciljeve postigli. te meni važne stvari nisam pisao u bilježnicu. U sje­ vernoj Spaniji trebali su potajno graditi podmornice. Uostalom. čime se stvarno (bavim. Pomislio sam: Protiv stalnog gladovanja ne pomaže ni takva tjelesna snaga! I ja sam se digao i izišao iz prostorije. ali jučer su mi saopćili. Alex?« Nakon kraće šutnje on je odgovorio: »Uskoro ću biti pušten iz zatvora. no nisam našao ništa upotrebljivo. A ti.Tako sam tamo čitao točne brojke dmgog petogodišnjeg plana u Sovjetskom Savezu. Tamo su mnogi rudnici i talionice željeza.

što nas stvarno zaokuplja. da se još zamjeri zatvorenicima. da mu pokazujemo naše prijateljstvo. Tako smo saopćili zasada gluhom Emilu. U mnogim takvim sitnim stvarima smo se to bolje razu­ mijevali.o imali malo šta da vidimo. da u jutro jedan drugom klimnemo glavom. smjesta srno primjećivali. svaka pismena 12 . da je prebrodio duševni po­ tres zadobiven uslijed gestapovskog zlostavljanja. Narednik je bio pakostan. Svi su oni bili nacisti. samo žele skrenuti pažnju sa svojih vlastitih zločina. budući da mu nismo mogli reći kako se treba držati. koji je čekao još samo mirovinu. jer sru nam nenadano zabranili. Već nakon tri dana Emil je sve shvatio i ponašao se isto kao i mi. pa smo se zaista morali odreći našeg jutarnjeg po­ zdrava.ćeliju prokrijiumčariti novine o 'borbama u Spaniji da bi ga naveli na veselije misli. No. nisu ga mogle nanovo potresti. koji je nadzirao. Dok smo tako stajali. da nam . Kako su u zatvoru politički sačinjavali dobro društvo. učinilo nam se previše opasno. koji su iskoristili svoj položaj u državi. pokušavali su ti prestupnici nacisti.se pri- krpaju. koje su sad prispjele. jer je on bio čovjek od šezdeset i pet godina. ništa nismo odgovarali d veselili se kako te budale ne primjećuju. pa su nam došaptavali prljave viceve ili viceve o Goringovoj taštini i proždrljivosti. U zatvoru sm.« п>Tišina unutra!« viknuo je narednik. da bude ljutoezna. Odmah je počeo nov način pozdravljanja. Osim toga. što je uprava zatvora više pokušavala da spriječi naše druženje. u kojemu smo osjetili nešto još ljepše od uobičajenog kimanje glavom. da se obogate. Cak ni loše vijesti iz Sipanije. Mi smo se smješkali. Po tome sam razaznao. U zahodu mi je Alex prišapnuo: »Kada oni grde divljaštvo. Medu njima je također bik> i ljudi. koji su politički i u koje može imati povjerenja. No mi se nismo na to obazirali. Zato smo se ograničili na to. On nije želio. To nam je dakako bilo otežano. Asturski rudari su morali nakon četrnaest dana na­ pustiti borbu. Sad su nacističke novine na razdražujući način opisivale zvjerstva pobunjenih Asturaca. Većina ostalih mrzovoljnih zatvorenika nije se ni trudila. pa smo bili vrlo pažljivi. Odmah smo shvatili taj pozdrav. čim je netko samo pomakao svoj maJi prst. koji su pronevjerili novce.

Ugurao sam se na klupu uza zid. »Imaš tuberkulozu kože?« upitah. hvala bogu. taj liječnik! — Zbog čega si ti ovdje Ludwig? »40 funti sam prelagan. na kojoj je već sjedio čovjek na čovjeku.« »Uprkos toga me čudi. kad god dođem. spošto je u cijelom velikom zatvoru bilo po­ znato. da je otprilike sto dvadeset funti moja normalna težina. da ti je nešto odobrio. Izišao sam i opet morao sjesti. Eto. i doveo me jedan činovnik zajedno sa Emilom. tako sam ti ja sad vitak i tanak tip. jer sam stekao utisak. »Zašto ste došli?« »40 funti sam prelagan. Obećao mi je dodatnu ishranu. stanje mu se jako pogor­ šalo. Morate dobiti dodatnu ishranu. • Liječnik je bio neki debeljko. Dakle. Od onda kada sam ga zadnji put ovdje vidio. Mnogi su mi kimnuli glavom. Mjesec dana kasnije. ti ih i trebaš! 40 funti!« Morao sam se nasmijati: »Jasno. samo nešto tiše.« Doktor uze jedan pretinac kartoteke i stade listati. više nikakvih novčanih do­ dataka. Izgleda da su ga ostali zatvorenici izbjegavah. da nas odvede natrag u ćelije. da je taj čovjek uglađen i potišten. kojemu je manjkao dio nosa i usana. jer su sigurno mislili. Pogledao me zlobno svojim izbuljenim očima.« 13 .« »Ideš li na zračenje?« »Ne. Usikoro sam bio pozvan. On je popisao pridošle i istovremeno pokušao sipriječiti zatvorenike da razgovaraju. dok ne dođe službenik. Šezde­ set i dvije kile. Nisam znao zašto je osuđen. liječnik urla na mene. nisam mu rekao. 40 funti premalo. da ima sifilis i da je ta bolest predazna. Stvarno. Visina sto osamdeset i dva. »Da.« Neki drugi se nagnuo na ovu stranu: »On je obično pseto. Za prestupnike nova država nema. Jedino prazno mjesto bijaše pokraj nekog čovjeka.« »No. ali bez uspjeha. Rado sam sjeo pokraj njega. U pretsoblju smo se javili naredniku saniteta. mi smo se i dalje zabavljali.prijava mu je stvarala poteškoće.« Prisilio je svoje pro­ stačko lice na ljubezan smiješak. tko sam 'bio. koji je opet kako lako čuo. Jaivio sam se za liječnički pregled.

Kad me službenik opet prijavljivao naredniku, ovaj je
ustao sa svoje stolice i rekao mi. za njega neuobičajenim uljud­
nim tonom: »Vi ste dobili posjet. Odmah obucite svoje do-bre
suknene stvari!«
To je bilo vrlo značajno! Svakog mjeseca sam smio imati
samo jedan posjet, a termin još nije bio tu. Nije li to opet
možda nacistički advokat? Zadnji puta me pitao: »Da li bi
primili posjet von Rosenberga?«
Zabezeknuto upitah: »Von Alfreda Rosenberga, izdavača
»Volkischcn Beobachter«?«*
»Da, ministra«.
Smjesta mi je sinulo u glavi: Ministar ne posjećuje zatvo­
renika, nego bi me, čim bih rekao da, dao dovesti k sebi. Tada
bi me pozdravio pred svjedocima kao novog pristalicu nacista.
Što bih još zatim mogao učiniti? Ali ja se ne ću dati iznena­
diti na takav način!
Nagnuo sam se prema advokatu i nedužno i prijateljski
kazao: »Taj bi sastanak bio mučan gospodinu Rosenbergu isto
kao i meni. Bolje da ga izostavimo.«
Advokat -se na taj odgovor povukao. Tek poslije toga sam
mogao razmisliti, da li je bio dobar. Nisam li to izrekao pre­
više podrugljivo? Ili naprotiv odbijanje nije bilo dovoljno
oštro? Moj odgovor je omogućavao nova pitanja. Možda je bio
previše diplomatski. Namjerava li advokat, da mi danas opet
dođe s ponudom? Jasno, nacisti trebaju neko dobro ime za
svoje spisateljsko odjeljenje Reicha. Gospodin Blunck i slični,
u svijetu potpuno nepoznati ljudi, ionako su bili suviše bijedni.
Službenik, koji me odvodio, upita: »To je sigurno neka zna­
čajna ličnost, što vas posjećuje?«
»Ne znam tko je to,« odvra-tih.
Zašto je taj narednik pretpostavljao neku značajnu ličnost?
Odmah mi je postalo jasno, čim me narednik pustio u sobu
za razgovor i ostavio me sama nasuprot advokatu. Zatvorenika
se ne ostavlja samoga s posjetiocem, osim ako to nije naređeno
odozgo, vjerojatno s vrha nacističke stranke.
Advokat je bio, kao i uvijek, izvanredno obučen. Na posu-
vratku kaputa nosio je okruglu značku stranke s kukastim
krstom.
* Narodni promatrač

14

Sjedosmo.
»Kako vam je?« upita. »Izgledate malo blijedi.«
»To ne vrijedi ni spominjati!« odvratih i počekah, da iziđe
na vidjelo sa svojim nalogom.
»Prošlo je nešto vremena«, reče, »otkako smo se zadnji puta
vidjeli. Otada se mnogo toga izmijenilo, pa vjerojatno i kod
vas. Vi bi mogli dobiti posebnu amnestiju FOhrera, k tome
povratak vaše imovine i putnu ispravu.«
Ta je ponuda mogla dolaziti samo od Hitlera lično. Sto bih
trebao da počnem s putnom ispravom, kad bih bio posebno
amnestiran? Moji prijatelji u inostranstvu bi mi pljunuli u
.lice: Ti izdajice, što tražiš među nama?
Hladno odgovorih: »Posebna amnestija se ne dobiva bez
protuusluge. Kakav je uvjet?«
Advokat, koji je izgledao veseo, jer je mislio, da je igra
već dobivena, reče živahnim tonom: »Samo jedna sitnica. Pri­
majte strane pretstavnike štampe i recite, da vas nisu tukli.«
I ta tobožnja sitnica bila je suviše prozirna. Odgovorih:
»Nisu me tukli, i ne ču nikada tvrditi, da sam bio tučen. Ali
sve ostale političke zatvorenike u zatvorima gdje sam bio, tu­
kli su. Zato bi moja izjava dala krivu sliku, i svatko bi morao
pretpostaviti, da sam bio nacist. To ne mogu.«
Pristojno smo pružili jedan drugome ruke, i advokat ode.
Toga sam dana bio zadovoljan sa sobom, a ne kao nedavno,
kada je moj odgovoir mogao značiti, da bih pod izvjesnim okol­
nostima popustio. U stvari mojim odbijanjem bio je presječen
put daljim pregovorima. Kad bi nacisti konačno uvidjeli, da
me ne mogu pridobiti, da li bi me onda pustili na slobodu?.
Alex je, kao nepopravljiv, već dospio u koncentracioni logor.
Razmišljao sam o tome, dok .sam previjao vrećice, nanovo
i uvijek nanovo. No, ta pomisao me nije ozbiljno uznemiravala.
Jesam li mogao drugačije postupiti, nego jednostavno odbiti
ponudu. Razumljivo, da je bilo opasno, ali i u Prvom svjetskom
ratu je bilo teških situacija, u kojima nisam vidio nikakve mo­
gućnosti, da se izvučem živ; pa sam još ipak živ. Da'kle, valja
čekati!

Život je tekao dalje isto kao i do sada, samo što je meni
postalo bolje. Zapravo, ja sam još prije nekog vremena trebao

15

prijeći u tako zvani prvi stupanj zatvorenika. To su namjerno
zaboravili, da mi ne ibi pružili s tim povezane prednosti. Kad
bi im to bila namjera, molba za prijelaz ne bd imala mnogo
izgleda na uspjeh. No, ja sam je usprkos toga podnio, i na
moje zaprepaštenje dobio sam ga. Sad sam mogao za vrijeme
dnevne šetnje u dvorištu da hodam i razgovaram zajedno
s ostalima.
Prvog dana moje povlastice otišao sam s bijelom trakom,
koja ide uz nju, na šetnju u dvorište. Jedan iz prvog stupnja
mi pruži -usueret ruku i smjesta me zaokupi, doik su mi drugi
namigivali i davali do znanja, da se tu krije neka opasnost.
Taj čovjek, kojega još nikada nisam vidio, vjerojatno je bio
doušnik, koji me trebao nadgledati. Toga dana ga se nisam
mogao riješiti. Bio je trkač i nacist. Pretpostavljam, da je
sjedio zbog nekog imovinskog prekršaja. Dok mi je on dosa­
đivao svojim pričicama s trkališta, promatrao sam ostale, koji
su prema propisu šetali u parovima po zavojitim puteljcima
vrta. Promatrao sam tko koga pogledava. I po načinu gledanja
sam si mogao stvoriti sliku, koji su bili komunisti. Tu mi je
prije ostalih upao u oči neki zdepasti čovjek s čvrsto zatvore­
nim ali ne i surovim ustima i ozbiljnim očima.
Upravo je on bio taj, koji me drugog dana oslobodio do­
sadnoga trkača i odmah počeo govoriti nešto pametno. ..
»Dudwig, ti si održavao vojne kurseve? Vidio sam po ustanku
rudara u Asturiji koliko je važno pripremiti se na tako nešto.
Možeš li mi ispričati nešto o tome?«
»Vidjet ćemo. Kako se zoveš?«
»Heinz Kupran.«
Premda sam bio siguran, da je Heinz sasvim pošten, ipak
sam se htio raspitati o njemu. Prethodno sam ga upitao zašto
je osuđen. To je bila otprilike ista priča, kakovu ,su mi pričali
svi politički; također o strašnom batinanju prilikom nacistič­
kog preslušavanja.
Kad smo toga dana smjeli izaći, uredio sam tako, da sam
došao pored nekog bivšeg poslanika zemaljske skupštine, koji
je radio u istom gradu kao pekar, u .kojemu je Kupran bio
zidar.
»Poznaješ li nekog Heinza Kuprana?« upitah ga.
»Da, on preko u baraci suce užad. Gadan posao! Mnogima
od njega krvare vršci prstiju.«

16

»Može Li mu se vjerovati?«
>Da, s njim je sve u redu.«
Nakon tog obavještenja pričao sam Heinzu skoro svako­
dnevno o astunskom ustanku rudara. To nije bio prvi kurs o
uličnoj borbi i oružanom ustanku, koji sam održao u zatvoru.
Kad su me doveli u Leipzig, da mi sudi državni sud, bio je
zatvor u Bethovenovoj ulici nazvan Bethovendiele, tako pre­
pun, da «sam morao bi»ti zatvoren u jednu samicu s još dvoji­
com zatvorenika.
Dok je otključavao ćeliju, zlovoljno me upitao stari klju­
čar: »Hoćete li se slagati?«
Pogledao sam otbojiou zatvorenika i rekao: »Pa, »tuči se ne
ćemo!«
S tom dvojicom sam također održao kurs. Smijali smo se,
kako za njeg nema boljeg mjesta od nacističkog zatvora. Na­
polju je bio još jedan stražar, koji se brinuo, da mi lijepo
ostanemo sami.

OTMICA

Tako je došao kraju ostatak moga tamnovanja, a da nisam
znao hoće .li me osloboditi ili zatvoriti u neki koncentracioni
logor. Tada se pojavio na moje veliko iznenađenje advokat i
opet govorio sa mnom nasamo, po -nalogu s visokih nacističkih
položaja.
»Vi ćete sad ipak izaći«, počeo je, »a novi život vam je ne­
poznat. Ja vam nudim, da se prvo malo odmorite u mojoj
kući.«
Aha, pomislio sam, zlatan kavez u kojem bih trebao biti
pri dobij en za naciste! To je ipak bolje od koncentracionog
logora. Л ni tako me ne ćete pridobiti.
Prihvatio sam poziv.
Nekoliko dana kasnije donijeli su mi u ćeliju upitni arak
Gestapoa. U njemu sam morao navesti, gdje ću stanovati na­
kon otpuštanja. Naveo sam advokatovm adresu.
Odmah zatim su nacisti u svojim nastojanjima oko mene
počinili gniješku. Naime, advokat mi je saopćio, da bi bilo
opasno, kad bi Gestapo saznao, da ću se uputiti k njemu. Stoga

2 Španski rat 17

bih morao odmah nakon otpuštanja smjesta otputovati u Ber­
lin. Tamo bi po mene došla njegova žena i potajno me dovela
autom u njegovu kuću.
Poslije tog saopćenja smijući se šetao sam gore dolje po
mojoj ćeliji. Ja bih trebao da u to povjerujem! Zar mi je advo­
kat želio dokazati svoju ličnu simpatiju time, što je inscenirao
otmicu moje obljubljene ličnosti i postupao kao da će me
izbaviti nadzora nacističkog rukovodstva? Ili nije znao, da je
Gestapo već obaviješten, gdje ću ja boraviti?

Otpuštanje je išlo glatko. Na vratima me dočekala prija­
teljica, koja je za vrijeme moga tamnovanja učinila za mene
sve, što god je mogla. Ona je mogla kao vanstranačka ličnost,
da učini svašta, a činila je svim svojim srcem. «»Tvoj vlak ide
tek za tri sata«, reče. »Idemo na kolače!«
Mala kavana je u to vrijeme bila prazna, i neprijatna ko­
nobarica je odmah opet nestala iz radnje.
Moja prijateljica je počela potiho: Tebe je posjetio neki
advokat«.
»Odakle to znaš?«
»Ah, to baš nije tako jednostavno. Taj advokat ima zeta,
koji je oženjen Jevrejkom, a i inače baš ne voli naciste. Taj
je. otkrio nešto malo o tvom slučaju nekom poznatom. Preko
njega je to opet doznao neki tooj rođak — ti znaš koga mislim,
Heinrich von Welck, — koji je to rekao meni, da ti to ччаорсит.
Advokat je došao -k tebi po Goebelsovom nalogu.«
»To sam i mislio.«
Smijala se: »Reci mi, kako ti je »pošlo za rukom, da velvki
rukopis o tvom djetinjstvu pošalje uprava zatvora meni?«
»Zbog lijenosti nekog Činovnika. Dok sam se još nalazio u
istražnom zatvoru, smio sam kupovati papir, a i imao sam
dosta vremena da pišem. Kada sam bio osuđen, morali su moji
kovčezi biti poslani u kaznionu. Narednik me pozvao, da ispita
sadržinu prtljaga. Kada je otvorio veliki kovčeg i zagrabio u
nj, vidio je, da tamo leži daleko više od hiljadu Ispisanih stra­
nica. Preplašeno je rekao: »Sve to moram pročitati!« Malo je
razmišljao, i zatim me zamolio za pristanak, da taj kovčeg
pošalje mojoj rodbini. Tada ne bi morao sve to čitati. Doduše,

18

ja sam mislio, da bi .baš tada morao da čita, no nisam se dao
moliti dvaput. Blesavko mi je još i zahvalno dao rukai.«
Tako smo čavrljali i smijali *se u tkavani. Zatim sam se
brzim vlakom odvezao u Berlin, da im omogućim otmicu.

U mojem alatnom kavezu bilo mi je saisvim dobro. Nisam
morao izdržati mi mnogo nacističke propagande, jer je advokat
bio malo kod kuće, a i tada je većinom bio umoran i nije baš
pazio na ono. što preda mnom govori svojoj ženi. Svakog tjed­
na je jedamput letio u London d očito je bio veza između na­
cista i sir Henry a Deterdinga, engleskog kralja naifte, koji je
bio poznat po tome, što je nacistima davao znatne sume novaca.
Na golfu se sastao i s engleskim ministrom vanjskih poslova.
Kad je o rezultatima tih razgovora htio izvjestiti Hitlera, za­
tekao ga je u pretsoblju RLbbentrop i izvještaj preuzeo na sebe.
Zaključio sam iz tog slučaja, da je advokat govorio s en­
gleskim ministrom vanjskih poslova po nalogu Ribbentropa
i da je vjerojatno postigao visok položaj u diplomatskoj ;službi‘.
Zato je bio tako ljutit, jer nije mogao sam govoriti s Hitlerom,
koji je bio poznat kao neobuzdan i neugodan. Na svaki način
vidio sam iz tog slučaja, kao i iz drugih koje sam doznao,
s kakvom surevnjivošću se bore ljudi na vrhovima nacističke
stranke za blagonaklonost i uticaj. O nekom jasnom i pošte­
nom programu kod njih nema ni govora. I oni su htjela da pri­
dobiju mene, koji sam se borio za velike ideje nove slobode?
Sasvim me zapanjio dan prije mog odlaska. Kad mi je pred­
ložio šetnju po šumi, očekivao sam tešku borbu duhova, pogo­
tovo stoga, što je njegova govornička vještina bila daleko
iznad moje. Zamišljeno mi je rekao: »Ljudi, s kojima sam pre­
govarao u Londonu, oduševljavaju me, samo njihova propa­
ganda protiv nas je nečuveno vješta i djelotvorna. Oni ne
grde, već jednostavno iznose Činjenice. Sto da Čovjek kaže na
to? Činjenice odgovaraju.« Tmurno je pogledao na suhi ljetni
šumski puteljak i nastavio: »Htio sam za vrijeme vašeg bo­
ravka kod nas razgovarati s vama. No, u međuvremenu sam
izgubio vjeru u dalje opstojanje nacističkog režima.«
Da li je to bila istina, ili zadnji i najsmjeliji pokušaj da me
pridobije. Podozrijevao sam, da je njegova otvorenost trebala

2* 19

kod mene stvoriti osjećaj, da bi se s tako časnim ljudima poput
njega moglo surađivati. To bi koristilo njegovoj propagandi
samo, kad bih i ja prihvatio tu otvorenost. Tada ibi on mogao
da nastavi razgovor. K tome ja sam stalno šutio, pa sam i
danas tako postupio.
Iznenada upita: »Da li biste htjeli ići u inozemstvo?«
»Ne«, odvratih smjesta. »Nisam nikakav avanturista, koji
bi učinio nešto nepromišljeno.«
To je bila laž, jer još nisam znao, što ću raditi.
Sigurno ni on meni nije vjerovao. Reče: »Kada ćete ići
preko, nemojte ni pokušavati da pribavite putnicu! U protiv­
nom ćete nestati u koncentracionom logonu — ili uopće ne­
stati! Idite bez papira.«
Opet nisam znao, da li je to poštena opomena prijatelja,
ili se on nadao, da ću reći: »Poslušat ću vaš savjet.« Tada bi
me mogao zgrabiti i pritisnuti.
Doduše, tu opasnost shvatio sam tek kasnije. U svakom
slučaju 'postupio sam ispravno i šutio.

Kao prinudno boravište dodijeljen mi je Baden, budući da
tamo nisam imao poznatih. Bilo mi je zabranjeno nazivanje
mojim književnim imenom. Dapače, trebao sam se »pojavlji­
vati kao kapetan Vieth von Golssenau, jer je malo njih znalo,
da se stvarno tako zovem.
Za vrijeme vožnje željeznicom prema Bodenseeu, priklju­
čila mi se u Münchenu moja prijateljica. Otišli smo u kola za
ručavanje. Potajno sam se veselio, da sam neočerupan izišao
iz zlatnoga kaveza i s pravim uživanjem promatrao tlo Bavar­
ske u najdivnijem ljetnom vremenu.

Ubrzo se vidjela zabluda, da ja nemam poznatih u Badenu.
Jedva sam sreo prvoga, kad su me takoreći gurnuli dalje. Su­
sreo sam nekog anarhistu, slikara na staklu, posjetio katolič­
kog župnika, strasnog antifašistu, u njegovoj lijepoj staroj
kući, posjećivao neku kiparicu, protestanskog profesora teo­
logije, knjižara, pisce a i naciste, koji su prešli u opoziciju.

20

Oni tamo u Sovjet­ skom savezu misle na mene i javljaju o meni. Za njim je sjedio •neki meni nepoznat čovjek. od nacista postao komunist. Tiho je pokucao na prvom katu. Meni je to imponiralo. da smo mogli čuti duboku zvonjavu. a pogotovo ne ovdje. Kasno u noći peo sam se iuz tamni strmi put prema moje­ mu stanu i promatrao krovove starih kuća. da je njegovo mjesto u Nje­ mačkoj. jer je. Meni već poznati voda demokratske omladine stavi prst na usta i uvede nas u sobu. koju sam slušao nakon nekoliko godina.« Svi su me pogledali. Za vrijeme jela došao je još i onaj stari anarhista. razumijivo. Stol je bio postavljen za više osoiba. Ko­ munist je pričao o Richardu Scheringeru. gdje je bio on. bivšem aktivnom oficiru. da ode u inozemstvo. »Mi ovdje držimo zajedno!« Domaćinova sestra donese veliku posudu s toplim kobasi­ cama. dok je bio u tvrđavnom zatvoru. Ali. reče vlasnik stana. Komunistička partija mu je naložila. koji je. reče i podesi jačinu zvuka tako. Jedne tamne večeri vodio me jedan od mojih poznatih oko katedrale na stražnji ulaz neke stare kuće. A ni moj problem zbilja nije spa­ dao u ovu prostoriju. Vrata su se jedva čujno otvorila. prije svih osta­ lih vijesti. »Sad«. kamo spadam? Rado bih to pitanje postavio drugovima.« Nakon što je otsvirana internacionala. Još sam uvijek bio potresen zbog toga. Srce mi je zastalo. Zaslužujem li ja to? Smijem li i dalje živjeti ovdje sakriven? Gdje je mjesto. da se to uopće nije smjelo pitati. »Kremlj. »To je naš prijMelj komunist«. gdje su sigurno sjedili divni i odvažni muškarci. to bilo za njega opasno. reče neki glas na njemačkom: »Gdje se nalazi Ludwig Renn? On je prije nekog vremena otpušten iz zatvora i od tada nestao bez traga. Nakon jela domaćin se prignuo k svojem radiju. što sam bio spomenut u prvoj emisiji. što su neobično svijetlili na mjesečini. 21 . ali ipak ljudi s kojima se o tom pitanju jedva moglo raspravljati. ali }e on izjavio. viši ili niži funkeioner? Prirodno.

koji su dosada držali nad tobom svoju ruku. Ja sam si teško mogao . Sad nisam izmakao samo zlatnom. »Ja ću ti već reći odluku. Oni su me ispi­ tivali o mojim doživljajima u nacističkoj Njemačkoj. da napišem 22 . »Pričekaj nekoliko dana!« odvratio je. što je snažno anarhističko radničko udruženje CNT učinilo nešto. ali svi su bili previše pustolovni i nesigurni. JURIŠ NA KASARNE Prvi dani u Švicarskoj prošli su tako. da li treba da ostanem u Njemačkoj. koji mi je donio odluku. Nakon tih događaja . Prethodno sam se ipak utvrdio u Švi­ carskoj.« Od te odluke mislio sam samo još na to. koji su me poznavali po mojim knjigama. No.kako bih prešao granicu bez isprava. da iziđu na izbore i glasaju za kandidate Narod­ nog fronta. 16. Njegov plan je imao veliku prednost. Ona misli.bez naro­ čitih poteškoća.stvoriti sliku o tamošnjem stanju. Pobjeda je bila omogućena i time. stare prijatelje i lju­ de. da može nenadano doći do promjena. No prema prili­ kama u njihovoj stranci mora se računati. nešto me vuklo onamo. povezali su se građanska ljevica i radničke stranke u Narodni front. jer su sa svih strana navaljivali na me. da sam dovodio u red svoje isprave i sastajao razne osobe. Prema svojoj tradiciji ni ovaj put nisu istakli svoje kandidate. Zato treba da odeš. već vjero­ jatno i željeznom kavezu. Usprkos toga. . Po njemu nije nitko bio ugmžen osim mene samoga. U jesen 1935. što smo mi smatrali vrlo značajnim. februara 1936. Većinom su bili uzbuđeni događajima u Španiji. Ja sam stvar dobro pripremio i došao u Švicarsku . Tek znatno kasnije mogao sam u-pitati nekog drugog druga. među svojim članovima su poveli tihu propagandu. Tada ti više nisi siguran. Sada. Kasno jedne večeri je došao drug. da možda imaš prijatelje u fašističkim vrhovima. izašli au na izbore i sjajno pobijedili.su novine zašutile o Spaniji.« On me (Stvarno potraži nakon nedjelju dana i reče: »Partija ti poručuje: ti trebaš što je moguće skorije otići u inozemstvo. Imao sam viiše planova.

jer pri svakom pokušaju. Počelo je 17. izvjestile. Ustanak fašista. jula u Maroku. To me nije moglo zadovoljiti i činilo me nemirnim. djelomično sa silnim negodova­ njem. U ljeto 1936.knjigu o nacističkoj Njemačkoj. juli 1936. a 18. javljala bi se opasnost. Zato sam morao svoju knjigu sastavljati uglav­ nom prema vijestima. Stvar je postala jasnija. Istovremeno smo saznali. 18. U velikim gradovima su se vodile borbe. kad su novine. objavile su novine vijesti o nekom ustanku u Spaniji. koje sam nalazio u stranim izdanjima. To je bio težak i skoro ne- riježiv zadatak. da ugrozim nekoga u Njemačkoj. da talijanski i njemački avioni prebacuju stranačku legiju i maurske trupe preko Gibraltarskog more- uza u Spaniju. koje su oni zaposjeli. jula je zahvatilo i Spaniju. To se prije svega desilo u Ma­ 23 . Strelica: njihov neuspjeli prodor prema Madridu u augustu. da prikažem ono zaista interesantno. Srafirano: dijelovi Spanije. da su skoro nenaoru­ žani radnici osvojili kasarne.

organizirati ispravno vojnički? U povijesti klasnih . zakoči neki automobil i netko mi namigne. da dobijem od prijatelja prepo­ ruke i ostale papire. što je to bilo? Nešto mi je izgledalo sigurno. Sve me vuklo u Spaniju. da će se radnici. fašisti su mogli osvojiti s. Kad bi oni došli na vlast? — Dakle. Iza njega izađe neki hrom mladi čovjek. kad na cesti. »Pogleda me. Pisao sam stoga u Pariz. no i ti griješiš. kao da su oni gospodari. U tom slučaju mora da je rasulo bilo medu fašističkim trupama. koje je omogućilo jedan takav juriš skoro bez oružja.dridu i Barceloni. ali što se tnrno dešava? Znaš li? U njihovom ustanku. koja bi mogla poraziti Hitlera. ne će me pustiti u Spaniju? On odmahne glavom: »U ovom trenutku ne može se kazati niti da.borbi i građanskih ratova. U međuvremenu sam završio svoju knjigu o nacističkoj Njemačkoj »Pred velikim promjenama. Da li su nenaoružani radnici zaista trebali da jurišaju na dobro branjene kasarne? Mora da je tamo ipak iskrslo nešto naročito. Upravo ta me je vijest još više uzne­ mirila. da ne postoji sila. »Ja nisam od tih!« odvratih. koja je doduše republikanska. da želiš u Spaniju. što su mnoge novine stalno ponavljale. kako je bilo veliko junaštvo nenaoružanih radnika kod juriša na kasarne. tik ispred mene. Oni vjeruju. čekaj jošt 24 . da li je čovjek mogao pretpostaviti. Ipak još ima energičnih ljudi u republikan­ skoj Spaniji. koji tamo stvarno zapovijedaju. tako nešto se još nije dogodilo. niti ne. ali zasada nisam vidio nikakve mogućnosti da odem. Hitler i Mussolini im nisu poslali samo avione i oružje. U Spaniji je vladalo strahovito rasulo. kojega mi on predstavi kao Bernharda. Kako da pomognemo republiku. To je 'bio jedan dobar prijatelj iz Berlina. Ja sam se uvijek upravo time bavio. Bilo je korisno.mo četvrtinu ze­ mlje. No. Ima ih nekolicina. »da posjetim naše prijatelje u ovom kraju. već i vojne savjetnike. kako dđ* se organiziraju nove trupe. koji su izgubili hrabrost. smijući se: »Znam. »Došao sam ovamo« roče on. Zbunjen upitah: »Orvda. kad još uvi­ jek ima vladu.« Jednog vedrog jutra u Lugamu spuštao sam se prema jeze­ ru. ali ne vjeruje u snagu svoga naroda. No. odmah poslije zauzimanja ka­ sarni. Mi razu­ mijemo.

« Nisam bio raspoložen. Uzbuđenije vojnika umorenog Castilla bilo je tako veliko. Ona se sjajila blago. U Madridu je onda došlo do ubojstva. 25 .pred kuću Calva Soteloa. sakupio je u jednoj kasarni neku vrstu jurišnog odreda za zaštitu republike. novom reži­ mu zaista odani oficir. Vlada narodnog fronta. Tako nešto se uvijek događalo najedamput. Anarhisti to zovu direktna akcija. »da u Spaniji niti prije ustanka fašista nije bilo mirno. da hramlješ?« »Ne. da su to učinili fašisti. No.« »Sto su htjeli time postići?« »Pritom je jednom ustrijeljen neki neomiljeni policajac. Bezbrižno sam išao kroz Ramiblu . Na sam dan mog dola­ ska u Barcelonu doživio sam pucnjavu. Sjedite tamo na klupu. Tek sada sam ga bolje promotrio: »Dođi. da tako izazovu glad i prebace za nj krivicu na vladu narodnog fronta. seljaci su uzalud čekali. Iz puke pristojnosti upitah: » Je su li te nacisti tukli. Nitko nije bio u nedoumici. što će te intere­ sirati. Neki. Osim toga.Uostalom. bio sam ranjen u Spamiji«. Pri lome su anarhisti imali malo udjela. poput plavičaste svile i djelomično stalno mijenjala boju. obećala je selja­ cima raspodjelu velikih posjeda. imenom Castillo. drugi put je poslužilo nekom štrajku. Na mnogim mjestima otišli su radnioi na neobrađenu zemlju i počeli je obrađivati. da na tri dana zatvore svoje trgovine. da su se uputili . u koju nije bio uzet ni jedan radnički vođa. nisam želio uopće nikoga čuti. On je jedne noći ustrijeljan s leđa. ja sam gledao mirnu povi&inu jezera. veleposjednici su često ostavljali svoju zemlju neobrađenu. sjednimo Bern- hard! Je si li bio kod juriša na kasarne?« Do. ili su anarhisti prisilili trgovce. prema svojoj paroli: apsolutno uništenje cr­ kve. da mi Bernhard nešto priča. Oni su u gradovima pot­ paljivali crkve. i bilo je mrtvih i ranjenih.k je on pripovijedao. Tada su uprav­ nici imanja pozivali policiju. — U unutra­ šnjosti je također bilo mnogo nemira. odvrati on skromno. ali vlada je htjela imati dokaze prije nego nešto poduzme.— to je glavna ulica — kad iznenada pegdje padoše hici i ručne bombe. reče. »To si moraš predstaviti tako«. U međuvremenu ja moram s nekim razgovarati. može ti Bernhard ispričati nešto. Ta obavijest me previše razočarala.

Tek kad sam oprezno izišao na ulicu. Odjednom sam vi­ dio. koja je zahvatila i mene. koji su posjedali sve važnije točke. Jedan od njih zbunjeno uzvikne: »Živjela republi­ ka!« Mnogi uzviknuše za njim. a na ulici je zaudaralo. Tada je kraj mene netko uzviknuo: »Živjela repu­ blika!« Policajci iz kolone su nas pogledali.. da su vojnike upravo strpali u uni­ forme. Cijeli taj dan se pucalo. Ovi ni sami nisu znali što se s njima događa. da im priđem. gdje sam ja stanovao. Tada se stvorila rijeka ljudi. Kako nisam znao što to znači. To su bili fašisti. U međuvremenu se kolona približavala. Poslije toga je napetost dostigla vrhunac. Nisam znao.. htio sam se povući u poprečnu ulicu. gdje su se čuli hici iz prilične udaljenosti. gdje je netko primjetio nešto podozrivo. oko šest sati. U jutro. jer su očekivali fašistički prev­ rat. Taj Calvo Sotelo je b:'o vođa fašist?. fašistička Guardia Civil i re­ publikanska Guardia de Asalto. u kojoj je što više bilo i ko­ munista. gdje sam imao malu uličnu trgovinu. hici su mi prekinuli san. diskutirale. iza koje . U jednoj je sobi stanovalo i desetero ljudi. Ustanak je zaista izbio. partije i radnička udruženja su 'bili u stanju pripravnosti. Oni su vidjeli moju smetenost. ali nitko nije pucao.su stajali ljudi s pu­ škama.izvukli ga napolje i ubili. To je bila prava siro­ tinjska četvrt.« Prekinuo sam ga: »Sto je to Guardias de Asalto?« »Postoje dve vrste policije. Tamo se utvrdila Guardias de Asal to i pucala. Čuli su se njihovi koraci u pot­ punoj tišini velike napetosti. da s druge strane dolazi marširajući neki odred. pred njima . Od­ mah se moglo razaznati. Samo bi katkada odjeknuo u daljini po koji hitac. pa su mi namignuli. U Barceloni. međutim na univerzitetskom trgu ih je dočekala vatra. Inače je toga dana ostalo mirno. Ljudi su vikali od oduševljenja. Vidio sam vojnike kako marširaju kroz grad pod vodstvom Oificira. ali tu je zatvarala barikada. pjevale i jurile onamo. Dra­ govoljno su predavali oružje i odlazili kućama. Fašisti su se htjeli probiti. da su u međuvremenu radnici zaposjeli stari dio grada. Oficir na čelu htio je nešto poduzeti.su sje­ dile straže. To je bila omražena Guardia Civil. Omi iza barikade тапЈбапШ su. postalo mi je jasno. Kavane soi ostale otvorene cijelu noć. ali radnici su već izjurili iza barikada i stali grliti polica]ce. 26 . Ja sam se nalazio u Rambli. U Rambli se sad sve ispremiješalo. Vidio sam -njihovu tjeskobu.

Postojala je i neka manja stranka. a još više špa­ njolski narod. Oni su slijedili anarhističke vođe zato. Ti si moraš pravilno predstaviti radnike anarhiste. No. ako želi'te. To je jedinstvena socijalistička stranka Katalonije.kamo ide. u kojoj sam bio ranjen na frontu. No. zadržati u ka­ sarnama. Nema više prisile. MH smo htjeli vojnike. K tome sam primijetio. Mi smo se zaustavili u nekom dvorištu. Ali mi. Gotovo je s disciplinom!« »Ta to je neka naivna besmislica!« roko'h. da se ne bore. kako se neka druga rijeka ljudi kreće u drugom pravcu.« »Jesi li i ti bio član PSUC-a?« »Zapravo i nisam. vlada disciplina. a mažete ostati i ovdje. Našli smo se kod PSUC-a. a to ih je još više uvjerilo. koji su bili u iščekivanju. ja sam ti htio dalje . A kako je kod vas u centuriji Thàlmann?« »Kod nas. neku vrstu čete. ja sam ostao s njima povezan. socijalisti i još neke manje stranke. već da čekaju. ali loše.« »Nije li to bilo opasno?« upitah. Kasniije smo se ujedinili u centuriju Thàlmann. ikoja je svoje naoružane članove ujedinila u takozvanu miliciju.pričati o velikom danu borbe u Barceloni. Za tim su u tom času težili svi disciplinirani ljudi. 'kojoj su se tek nedavno priključili komu­ nisti. i dati im nove republikanske oficire. Vikali su: »Pobjeda!« i »živjela republika!« Na nekim mjestima vojnici u kasarnama su zaključili. Tada su vjero­ jatno i mnogi članovi anarhističkog radničkog udruženja pri­ šli komunistima.pritiskom oficira. i to samo pod . gdje se dijelilo oružje. Negdje su se opet borili. — No. Zatim je došlo do prvih razmiimoilaženja između nas i anarhista. Zato je PSUC u tim danima naglo izrasla u veliku stranku. i u tom času smo mi Nijemci antifašisti skooro svi stupili otvoreno u PSUC. Moglo ih se svladati. Ta je išla prema kasarnama. da isprašimo fašiste iz kašama. Mogli bi me protjerati kao nepoželjnog stranca. jer su ovi govorili tako radikalno i jer se kod njih nešto poduzimalo.« 27 . sada se radi nešto i kod nas u PSUC-u. i mi smo krenuli u priličnom neredu iz dvorišta. jasno. I ja saim do­ bio pušku. no ona je bila jedina u Barceloni. tek moramo naučiti kako se ratuje savremeno. U -međuvre­ menu su anarhisti već raspustili vojnike i rekli im:»Možete ići kući. Več na pola puta došle su nam u susret mase. »Ne.

či­ nilo mi se. išao je malo negLpko. koji se.« 28 . »nalazi još jedan krevet.. reče: »Ovdje ćemo jesti. Na­ kon nekog vremena s desne su se strane pojavile strmenite stjene Monserrata s njegovim čuvenim samostanom. sastojao iz samih ruševina — Lérida. koji je govorio njemački. »U mojoj se sobi«.« Takav sam pozdrav i želio. Ti ćeš mi reći. koja sad u jesen nije bila ništa drugo nego brazda u pustom kamenom koritu. kroz lijepi i njegovani milionski grad Barcelonu. S one strane postaje zemlja sve kameniti ja. Ispod jedne ulične svjetiljke -iskrsne neki krupni čovjek. što misliš o našem načinu ratovanja. koji se pro­ stirao ođ du'bokorplavog Sredozemnog mora do lanca visokih brežuljaka. Oko podneva smo se približili nekom gradu. To je bio bivši narodni poslanik Hans Beimler. Oficir. Kako da uđem u sjedište stranke u taj kasni sat? Nisam znao ni španjolski ni katalon­ ski. Tamo uvijek ima problema. koji nas je vozio.« Vozili smo se s nekim oficirom. a nekakvu ispravu na španjolskom sam tek htio nabaviti ovdje. sjedištem Jedinstvene socijalističke stran­ ke Katalonije. Pred ulazom je gore dolje išao milicionar s puškom na ramenu.« Kako je več ibilo kasno. smjesta smo se popeli k njemu . Kasno u noći stajao sam pred veličanstvenim hotelom Colion u Barceloni. Tako odmah stanujemo zajedno. Nosio je kao :i svi oni radno odijelo i na glavi naherenu baskijsku kapu. Preko nekog starog mosta smo prešli rijeku Segre. zašto me trebaš?« »Moram putovati u gornji Aragon do centurije Th&lmann. Prišao mi je i ususret pružio ruku: »Upravo tebe trebam. >Onda. kao što to običavaju sjevernjaci. CENTURIJA THArLMANN Konačno sam početkom oktobra 1936 mogao otputovati u Spaniju. nastavio je. sada vođa njemačkih antifašista u Španiji.

da si nisam mogao predstaviti. To je bio Gornji Aragon. Konačno smo došli u neko selo sa sivim. To su vrlo često bili samo* ljudi.razaznavao stazu. jer smo iz ust-iju oficira čuli bol i. Hoćeš li ga ti povesti?« Osjetio sam neku čvrstu ruku: »Ideš li odmah?« Na horizontu je još ležao tanak trak svjetlosti. Samo kad bi ostala naša republika! Španija ima mogućnosti da postane opet bogata zemlja. koji su htjeli sačuvati malo sloboštine. Ipak nisam očekivao ovako zapu­ šten glavni grad provincije. koja je srušena na izborima Narodnog fronta. Na daleko se protezalo samo neobrađeno kamenito zemljište. Nekoliko puta sam vidio kako brzo prelijeće neka slaba Žućkasta svjetlost. pred četiri stotine godina. velepo­ sjednici jednom nije&i. I ovdje je nekad možda billo boljih vremena. grandi. Nigdje sela ni drveta. 29 . velika gospoda su posjekla sve i prodala. ali je gradnja opet obustavljena. prije nego što je crkva osnovala inkviziciju da tlači narod. Špa- nija je ranije bila gusto pošumljena. »Evo. Više hitaca oštro odjekne u priličnoj blizini. i tlo je postalo klizavo. neočišćenim ku­ ćama od naslaganog kamena. doveo sam vam Ludwiga Itonna. On hoće malo da pogleda vaše položaje. Zatim postade neka pri­ lika nejasno vidljiva i pruži ruku Hansu Beimleru. gdje bi tse ovdje trebao nalaziti nekakav osrednji restoran. Moglo je biti blizu. Ispod njega je bila potpuna tama. ali isto tako i mnogo kilometara daleko. izborene još u srednjem vijeku. »To je vođa centurije Thnlmannl! reče Beimlcr. Kuće su na obje strane ulice izgledale toliko dotrajale. sram zbog zapuštenosti njegove zemlje. premda sam znao za propadanje do kojega su zemljiu doveli crkva. što više. »Halo!« viknuo je neko iz tame. No. Počela je padati kiša. kada je na kormilo došla reakcionarna vlada. kraljevi. Jedva sam . Što smo se vozili dalje. U sivim se ruševinama ipak nalazio nekii restoran. Ovdje bi moglo nešto rasti. a nisu opet pošumila. Nakon zalaska sunoa stali smo u nekom selu.« Šutjeli smo. Tu au mučili i pa­ lili heretike. Oficir nam je pokazao iskopanu zemlju duž ceste: »Tu su počeli da grade kanal. to je zemlja postajala sve neutje- šnijiom.

Komandant centurije me poveo duž rovova.« * njemačka vojska 30 . u kojoj je gorjela va­ tra.« Naša te grupa poziva. Uostalom. da će biti napadnuti i pucaju tako dugo dok ne potroše svu municiju. netko mi je pristupio: »Ne ćeš me više pre­ poznati. Iznenada na to pade traioak svijetla. Kuhar je donio tanjur juhe: »Neka ti dobro prija! Mi vo­ limo kad nas posjeti netko od drugova. Sastajali smo se u vrlo pristojnim lokalima. On je malo prezrivo rekao: »Uvijek dolazi do tih noćnih panika. Tu su se kretali ljiudi i zveckalo posuđe. Konačno je do­ bio neke čamce i sutra će ti ih donijeti. Sigurno si gladan. Lijevo potkraj nas se kretalo nešto tamno i kao da nas je pratilo. To i nije važno. Sasvim blizu odjekne hitac. koji su bili protiv Reichswehra* i mi­ litarističke politike vlade. Hans Beim’ler je obišao pola Barcelone.« Iz neke je vrste kolibe ispuzao čovjek. »Hej. Hoćeš -li jesti s nama?« »Naravno.« Dok sam jeo. »Ja sam kuhar. kapetana Berra Rommera. »Dovodim vam ovamo jednog neočekivanog gosta. Ludwig Renn je došao da nas posjeti. jer je oistao kod svog karnamističkog uvjerenja i jer nije htio nikoga odati.« Svi su se okrenuli prema meni. da prenoćiš kod nas u skloništu. Tamo je toplije nego u selu. U Berlinu nisam nikada znao njegovo pravo ime. da ti nađe par cipela. Odjednom je za- Sumjela besprekidna rovovska vatra. Gdje ćeš ld samo prenoćiti?« »Još ne znam. Jednoga su od nas. čujte!« reče vođa centurije. ostali pomisle. i tamo u klupskim prostorijama održavali svoje sjednice.« Ponuda mi se dopala i ja sam je prihvatio. Zatim u daljini drugi i treći. Svjetlost je dolazila iz neke široke ravne jame. On je zajedno sa mnom pripadao jednoj grupi ibivših oficira i sličnih ljudi. ogrnut šatorskim krilom. Neka skoro dva metra visoka grdosija pruži mi svoju ve­ liku ruku. naci­ sti dotkuli. već sam auo o tebi. Kod nas se nije pucalo. Netko opali. Prepoznao sam ga. kad se uspravio. To je bio neki čovjek.

jedamput kod nas Nijemaca. da si nisam mogao stvoriti sliku rovova ni okoline.« Glava brzo nestane. kako dolazim do toga. ugušen od nacista 31 . Tako sam se uskoro uvukao u sklonište grupe. da me prekomandiraju ovamo. Neka glava zaviri unutra: »Jeste li vi Ludwig Renn?« »Da. Prvo skini svoj kaput. U šaci je držao čašu vina: "Na. se to isto događalo. pij1 To je naša dobrodošlica. i vi trebate znati. — No.« On se splete i popravi: »Kojima ste vi simpatični. »Na početku pozicionog rata 1914. da još ima simpatičnih ljudi. Unutra je bilo ugodno toplo i suho. nego sam bio gorljivi čitalac »Weltbühme. već i radi toga što je kod nas starost veća nego kod Španjolaca. koje me pozvala. upita jedan: »Znaš li. kako sam sjedio u zatvoru Moabit i kako su se jednog dana nenadano otvorila vrata. Pola sata kasnije se opet pojavi glava i k tame г čitav momak. »a prije svega za našeg druga u nacističkom zatvoru Thâlmanna!« Kada sam popio. U kutu je gorjela jedina lojanica. »Ja sam naime student prava i pustio sam. Ja nisam komunist. »Moram biti oprezan« reče. odvratih. drugi puta kod Francuza! Kod vas u centuriji se ne puca zato. a naši njemački oko trideset.«* Mi smo bili revo- * Njemački napredni časopis. ključ škljocne i opet nastane tišina.« »Ne samo zato. »Ovdje smo ti pripremili ležaj i jedan pokrivač. Sada sam po prvi puta vidio lica jasnije. Legao sam kao i drugi.« Pipajući smo išli dalje. jer imate nekolicinu s duižim ratnim iskustvom. da vam prenese nekakovu vijest.« »Samo sam vam htio reći. Jedan je đopuzao do mene.« Sklonište je imalo oblik kade i bilo je previše nisko. gdje se sada nalazi drug Thalmann?« Tada sam im ispričao. ja ću to rado učiniti. Kad ćete trebati nekoga. »Poznam ja to dobro«. bi'lio je tako tamno. Španjolski milicionari mogu u prosjeku imati ispod dvadeset. da bi se u njemu moglo stajati. No. ne bih li možda ipak nešto pomogao.« »Za drugove iz centurije!« rekoh. na primjer Thàlmannu. Bio je vitak i izgledao je drugačije od ostalih čuvara. sasvim je mokar.

jasno. Nitko od njih nije mogao ništa naslijediti. To je bilo još za reakcionarne Lerrouxove vlade. Svakog je jutra gimnasticirao i bio je prijazan sa svakim. smatrao sam. No. No. Tada sam zbog svoje revolucionarne dje­ latnosti dospio u zatvor. reče onaj pokraj mene. Tako sam došao u Pariz. a za njih bi bilo previše opasno. O njima nemam mkakvih vijesti. više me ništa nije moglo zadržati. počeo je neki drugi. ušao u nju. mogli smo govoriti kolikogod smo htjeli. On je sjedio u Moabitu. jednostavno 32 . Kad nas je on nadzirao pri na­ šoj dnevnoj šetnji po zatvorskom dvorištu i mi išli jedan za drugim. da je bolje da Thalmannu ne pošaljem nikakve pozdrave. oko Carla von Ossietzkog. To je pošlo naopako. kad se stvarala centurija Thšlmann i ja sam. ali nepraktični ljudi.jlucionami paciiisti. Mojoj se braći i sestrama to nije posrećilo. samo sam ja slučajno bio napolju. Sto god je bilo preteško ili prestaro.« *Ja sam«. — zapravo bez ikakvog smisla. Ja sam još upravo na vrijeme stigao.« Uiprkos dobrog utiska. Tada sam još neko vrijeme stanovao kod drugovST dok se nisam prebacio preko granice. što su ubili moje dobre starce. Svi su stradali. Nisam posjedovao skoro ništa. da im ja pišem pisma iz inozemstva. opet sam pokušao da izgradim ćelija komunističke partije. razumljivo. Kad je Hitler došao na vlast. Oni su bili! čestiti. Iz Pariza smo. »radio u tvornici. Od njega sam doznao nešto više o Thëlmannu. »Moje su rodi­ telje ubili nacisti. da još nikada nije nikoga potkazao. to nije bilo za mene — jezik. Uskoro su svi znali. Nacisti nisu imali baš nikakve koristi od toga. koji je činio. a i obavijestili su me na vrijeme. oslobodila me pobjeda ljevice na ovim proljetnim izborima. i tako! Kad je počelo u Spa- niji. da sa svojom ženom umaknem u Francu­ sku. Onda sam upitao: »A odakle ste vi?« »Јц sam Židov«. otputovali u Spaniiju. Taj nam je student zatim čeS6e poslužio. To objašnjenje nije. tko se prema njemu ponašao pristojno!« Neko smo vrijeme šutjeli. gdje nam je išlo loše. Kad bi otvarali njegovu ćeliju. gledao bi došljaka vedro i veselo. Oboje su me uvijek nanovo pokušavali odvratiti od mojeg političkog uvjerenja. nikaikav dokaz da sam pouzdan. Pripadao sam nekom židovskom ljevičarskom klu­ bu. I eto.

I eto. Zato sam rano morao da počnem zarađivati. I meni je bilo lako. Dakle. To su bili španjolski graničari. i oni su odmah naslutili što je sa mnom. Ta to je za nekoga poput mene bio jedini izlaz. Zato i jesam ovdje. počeo je treći: »Ja nemam mnogo što da kažem. gdje se vodi borba protiv 3 Spanski rat 33 . a nisamn više imao ni hrane. Tako sam se spustio do Pirineja. tamo su mi batinama pokazali gdje mi je mjesto. S druge su strane — uopće još nisam znao. nisam išao baš onuda. i odmah se osjećao kao da sam među njemačkim drugovima — premda nisam razumio ni jedne jedine riječi. Tamo sam dobio jela i vina. Nigdje se nisam mogao sakriti. »Imamo dosta. ВШ su to sjajni momci! Prvo su me odveli do pogranične straže. Na taj sam način dospio u najružasniju puistoš. bez karte.« Frankov prodor prema Badajozu. samo na jug. 14. da bi mogli biti graničari.« Dok mi je on klečeći pognuto nalijevao. Tako sam izišao iz Francuske. tako sam došao u Španiju. gdjb sam mislio. da priđem radničkom pokretu. da sam u Spaniji — dolazila dva momka »u uniformama. Pod -nacistima sam dospio u kon­ centracioni logor.sam ostavio. »Hoćeš li još vina?« upita jedan. Kod nas je u kući vladalo siro­ maštvo. Naravno. augusta 1936. a dalje pješice.

Možda nam ti možeš pričati nešto.« Jedan slušatelj . kada eu prodrli u Badajoz.reče: »Fašisti su najgore postupali. vikao je. koji još uvijek nisu biM pokopani. S one su strane u teškim bitkama osvajani andaluški gradovi. Ta skoro su sve naše pripovijesti slične. »za ovaj zločin tražiti račun!« Falangisti su Frankov proboj prema Toledu i Madridu ga pokušali uvjeriti. koje su jednostavno prešle granicu. uglavnom radnike. već jte rekao: »Vi ste ubojice!« Nekoliko je dana . Tamo su uz pomoć portugalskih trupa. Što se zapravo dešava iza fašističkih linija? O tome mi malo znamo. da je to nešto slično nacističkoj stranci — poubijala mnoštvo gra­ đana i ostavila ih da leže na ulici. Jedan od mjesnih sveće­ nika došao je do vođe falange i protestirao protiv pokolja. odvratili. otjerali ih u arenu. »Bog će«. »ja vam mogu nešto ispričati. U Švicarskoj ste ipak do­ bivali vijesti.kasnije i on ležao među mrtvima na ulici.« »Da«. 15UU 34 .fašista. opkolili i poklali našu miliciju. U Carmoni je falanga — vi znate. svećenik se nije dao ubijediti. No. da je taj postupak potreban radi izbje­ gavanja većeg zla. što ne znamo. Zatim su izvukli sve takozvane nepoželjne elemente iz njihovih kuća. Opirali su se čak i svećenici.

Tu je sigurno. Kako često. Ujutro sam se izvukao iz toplog skloništa i stao razgleda­ vati kraj. Ovdje ne može nastati ovakovo neutješno raspoloženje. pozdravom. mogli bi da završimo i odemo spavati. 3* 35 . osim završetka rata. koji je uveden u republikanskoj armiji. i čak su trebali da snime film. Loše je samo to. loše«. »dapače. i postrijeljali ih mitraljezima. mi moramo dalje.ljudi. Kuhar se zahvali i zamišljeno je otvori. Do viđenja. još neko morao pomoći. gdje je ležala kuhinja i od ku­ hara dobio kavu. Pred jednostavnim se rovovima širila ravnica iz koje su se uzdizali tornjevi i kupole starog biskupskog grada Hucsce. za rat beznačajna. onda je to bilo sasvim drugačije. To je bilo sve. — No. Uskoro je došao Hans Beimler i predao mu kutiju cipela.si pobjegao iz koncen­ tracionog logora u Dachau-u. do engleske bolnice. Ležao sam na leđima u vlažnoj toplini skloništa. šefa bolnice. u Prvom svjetskom ratu ležao sam tako u skloništima. jako loše! No. I ti dolaziš ovamo i meni donofsiš cipele. što se dogodilo u Toledu?« »Tu su stvar nacisti naduvali kao veliku ipobjedu. Kako je to bilo moguće. Tako nešto da se do­ godi u nekocj drugoj armiji!« »Ja sam«.« Svjetlo se ugasilo. što se isplatilo pogledati. odvrati jedan. jasno da te ne smijem pitati. što su na taj način mogli marširati dalje тд 'blizinu Madrida.« »Da. O tome se pisalo i u no­ vinama kod nas. odvrati Beimler. Nego. »u Prvom svjetskom ratu do­ živio ponižavanja. U zadnjim (ratnim godinama nije bilo skoro nikoga. Otišao sam u uđubljenje. No. što više godinama. u kojoj su pobijedili fašisti. borba nekoliko četa. drugovi!« Svi su pozdravili s uzdignutom pesnicom. »Znaš. te cipele me jako vesele. gdje se katkad 6uo po koji hitac. druže Be­ imler. Za vožnje prema selu Graftén upitah Beimlera: »Kakova ti posla imaš u engleskoj bolnici?« »Pred nekoliko je dana došla u Barcelonu neka engleska bolničarka i žalila se kod PSUC-a na Engleza. No nije bilo ništa drugo. Ta ti . U ovoj armiji mi poštujemo ljude. tko bi želio nešto drugo. ve6 jedna.

da imaju dobru volju. Izgledalo je. Sto tu PSUC treba da riješi? Španjolska je vlada jako zahvalna. pažljivo sasluša i smjesta ustade.jer ju je izbacio. Velikim koracima pođe u bolesničku dvoranu. Na to su one brzo stupile u komunističku partiju. Iz jedne pokrajnje dvorane žurno dođe neka sestra i reče mu nešto na uho. Šutke je grabio svoju englesku ju­ tarnju kašu. 36 . govorio na naše iznenađenje tečno njemački.« Polako smo prešli dvorište i ušli u blagovaonu s izribanim drvenim stolovima i klupama.« »A. Neki su početnici. kao da ne vidi nikoga. To je dobar liječnik! pomislio sam. gdje se nalazio štab kolone. koji su napustili dobro razvijenu praksu. »Vi si krivo pretstavljate naše prilike. samo da bi mogli poslužiti demokratskoj stvari ovdje u Spaniji. Uskoro smo se odvezli dalje u gradić Tardienta.« U selu je bolnica bila jedina dabra i velika zgrada. Ne smijete. kod njih je s medicinom isto. što i s politikom. Mora im se priznati. Vjerojatno se lakoumno upuštala s ranje­ nicima. da su engleske sestre jednostavno pustolovke. da smo svi politički organizirani. moram naglasiti. Netko je našim sestrama donio u Englesku besmislicu. Mi ih moramo naučiti još mnogo toga. da Englezi uzdržavaju ovdje bolnicu s prvorazred­ nim liječnicima. tako ne postaju komunisti. tko želi u Spaniju. da izgladim stvar. i zato su poslali mene. Sva čast tako pri­ jatnom nedostatku predrasude! Ali. dostojanstveni muškarac u bijelom kaputu. On podigne glavu. iako tjoš nije pojeo svoju juhu. Sigurno su vam pričali. Sef je bolnice. kojoj je pripadala centurija Thalmann. da svatko. No. iSjeo sam nasuprot nekog zamišljenog čovjeka. međutim misliti. Na­ ravno. kako je s liječnicima?« »Jako šaroliko. Tu se ine smije prenagliti. i to da smo komu­ nisti. što inače jedna sestra veô otprije treba da zna. Među našim liječnicima ima i velikih kapaciteta. mora biti komunist. da nikada nisam radio s tako ugodnim i drugarski raspoloženim kolegama.

to­ čno kao i fašisti. To su bili vozači i posluga autoradione kolone. Tada saon se javio i ja. koji su onako žuti plivali iu nekakvom umaku od ulja. Sve je zajedno izgledalo poput neke radničke kantine. nego kako? Naravno u jednoj liniji. vodio sam ja i bataljone. Jeli smo garbanzos. Bili smo mu pretstavljeni. Za dugim su stolovima već sjedili mnogi ljudi. da sjednemo pokraj komandanta kolone.« Malo sam oklijevao sa svojim slijedećim pitanjem. ostalo mi je nejasno. kako je nastala njegova trupa. svaka se jedinica razvijala na svoj način.« »I iza tih linija nema ničega?« 37 . što je tako mnogo ljudi radilo u štabu. što znači majmuni. Kako nitko nije nos:o vojničke oznake. a neki i u običnim civilima. koje su u Spaniji zvali monos. Njegovo se sastojak) iz pamučnih tamnosmeđih hlača prišivenih prsnih i leđnih preklopaca i naramenica preko pleća. Pokretom nas je ruke pozvao. Taj je čovjek nosio radno odijelo slično američkim overallima. No. da su mnogi bili u dosta uprljanim monosima. Ta. pri­ lično nisku dvoranu. koji jc imao neku vrstu generalskog čina. Tamo je izišao oficir. nego da prihvatim. Oni su sjedili bez ustezanja zajedno s oficirima i političkim komesarima. plodove slične grašku. — Ispočetka nas je bilo malo. da bi nas trojicu gostiju pustili. Slo mi je drugo preostalo. Opazio sam. da ja moram biti komandant. kao njemačka i talijanska centurija. Onda su stvorene jedi­ nice. ali onda sam ga ipak postavio »Leže li sve jedinice naprijed u jednoj liniji?« Nasmijao se: »A. Njihove su ruke pokazivale isto. Za vrijeme je objeda pričao komandant kolone. »Nakon ustanka generala upitalo nas je radničko udruženje.« »Oni su sigurno raznih veličina?« »Jasno. tko od nas želi na front. Zatim je stran­ ka PSUC odredila. nisu imali nikog drugog. većinom isto u monosima. da rade još u nekoj radionici. Ljudi su se uslužno razmaknuli. da jedemo s njim i prvi ušao u neku jadnu. ikoji nais je vozio i s upadljivim po­ štovanjem pozdravio nekog lijepog Španjolca. To je bio komandant kolone.

Naša će linija u tren oka biti probijena i svi će nagrnuti natrag.« -»Kako drugačije ih onda treba postaviti?« »Prednje linije moraju biti rijetko posjednute. Kada se fašisti probiju.remen način. To se zove pokretna obrana. što će se dogoditi. Očito nije shvatio moje pitanje. ali ipak samo funkcio- ner radničkog udruženja. počeo sam požurivati svoj odlazak u Madrid. i to tako gusto. kada fašisti dovuku artiljeriju i napadnu na sav. a ne mogu ništa da učinim!« Beimler mimo odgovori: »Pa ti ni ne spadaš ovamo^ gdje je front miran. Zapamti. da odeš onamo i preuzmeš komandu neke jedinice. Zašto to pitaš?« »Imaš li rezervu?« »Samo kad neka jedinica ima teških gubitaka. keju je dokazalo iskustvo iz Prvog svjetskog rata!« Stalno sam se sve više uzbuđivao: »To mi je skoro nepod­ nošljivo — gledam ovdje ovako vođenje rata. a iza njih leže rezerve. da svaki udar granate ranjava po nekoliko ljudi. Tada se jedinice sprijeda moraju raz­ vući i preuzeti njen odsjek. Na povratku autom upita Beimler: »Dakle. Komandant kolone je pametan čovjek. što misliš o našoj strategiji?« »Potpuno zastarjela. Njegove jedinice leže u jednoj liniji. Poslije nekoliko smo dana dobili svoje isprave. 38 . On nema ni pojma o pokretnoj obra­ ni. i zato pretstavlja veliku opasnost. i to ne manje od bataljona. tad ih rezerve napadaju б boka. »Iza fronta stoje topovi — imamo ih tri — kuhinja i štab. što sam čuo. Pred Madridom se vode važne bitke. Nisam samo ja htio tamo. ne manje od bataljona!* MADRID U OKTOBRU I POČETKU NOVEMBRA 1936 Kad sam se vratio u Barcelonu. Želio bih. No. Zamisli samo.« Šutke sam jeo garbanzos i pokušavao svladati uzrujanje zbog onoga. već i norveška novinarka Gerda Grepp. to je uvijek jako neugodno.

No. No. Obasuo nas je bujicom očito prijaznih riječi i gurnuo nam u ruke vozne karte. i stao nas duže vremena pažljivo promatrati. a ja ga ne razumijem « Postariji je činovnik govorio vrlo brzo. Prolazili smo kroz prekra­ san kraj s tamnozelenim drvećem mandarinki i bujnim rasli­ njem. Iznenada roče na njemačkom: »Zašto putujete u ovome času u Madrid?« Kakav je to momak? pomislih. Zatim smo pojurili k njemu. da misli nas. oktobra smo kasno navečer ušli u vlak i vozili se cijelu noć do Valencije. No svatko. to nije trajalo dugo. napra­ vio kakvu formalnu griješiku? Kako smo imali vrlo malo no­ vaca. Dok smo mi još jeli. zemlja je postala siva i goletna i takva ostala cijelog dana. dakle katalonska vlada. te je već bilo deset minuta do odlaska vlaka. Električni je sat i dalje odmicao naprijed. Zatim se okrenula k meni i kazala: »Hajde. tko bi nam mogao pomoći. dobili smo što više još i mjesta za sjedenje i nakon nekoliko minuta izišli iz zadimljene stanice. Ovaj govori strašno mnogo. ali nismo imali pojma zašto je odjednom sve pošlo glatko. Razumio sam riječi: »generalitet« i »nemoguće«. Kako bilo da bilo. Da nije možda generalitet. Osvjetljenje je bilo loše. Stajali snjo bespomoćno pred blagajnom. ne bi li našli nekoga. govorio je samo španjolski. pomozi mi malo. Tad nam je čovjek з b)agajne iznenada namignuo. Prvo nismo znali. Gerda se snašla prva i rekla: »Isto to bi mogli i mi pitati vas?« »Ja pripadam švicarskom poslanstvu i moram natrag u Madrid. a zatim potrčali uokolo po tamnom kolodvoru. U podne smo otišli u kola za ruča- vanje i zatim još jednom. Samo je neki vitki čovjek ostao sjediti. skoro su svi ostali ljudi otišli natrag u svoja odjeljenja. 17. nakon što je pao mrak. Gerda je pristupila blagajni i govorila s činovnikom. Tamo smo morali kupiti vozne karte do Ma­ drida. 39 . Zahvalili smo se kako smo najbolje mogli. koji svakog časa može biti otsječen.« »Zar stvari stoje tako loše?« upitah oprezno. dobrovoljno se ipak ne ide u grad. nismo mogli kupiti vozne karte. koga bi nagovorili.

Kolodvor je bio mračan. Onda su izro­ nila svjetla. a Engleska i Francuska čine to isto na svoj način. Schiller nam je u svom »Don Carlosu« stvorio pretstavu prekrasnih vrtova. što znači »Svijet radnika«.« »No dal« odgovori Švicarac. Gorjelo je samo nekoliko svjeti­ ljaka. Generale podupiru Hitler i Mussolini. možda zbog opasnosti iz zraka. To je upravo iluzorno. Kad smo ostali sami. »Ali Sto to koristi? Pa ta vlada nema nikakvih oticiral Tako je lijepo slušati riječi o slobodi i narodnoj armiji. a sada se u njemu nalazi »MunćLo Obrero«. Unutra su stajali veliki zatvoreni kovčezi s prilijepljenim značkama hotela iz svih кга- 40 . odvrati Gerda. takozvanim nemiješanjem. »da mali narodi treba da odu­ stanu od suprotstavljanja fašističkom valu? Što kaže na to Švicarska?« Čovjek doda još nekoliko uobičajenih rečenica. Vozili smo se dalje kroz nevidljivu zemlju. Ušli smo zajedno u jednu sobu. on je vršio pravu propagandu protiv Španjolske republike!« Kad smo stigli u Aranjuez. pretpostavljati. da bi se ovdje moglo štogod učiniti. pa ustade i ode. >Loše uopće nije pravi izraz! Vlada se Narodnog fronta uopće ne može održati sa svojom neizvježbanom milicijom!« »Kod nas u Norveškog«. koji nas je poveo do jednog automobila. Madrid. Da. koja je tako rekuć bez oružja jurišala na kaisarne. Dok sam se ja ogledavao za izlazom. To je bio veliki komuni­ stički list. reče Gerda. Je li to Madrid? Vlak je stao. Gerda je srela nekog novinara. Gerda reče: »To je bio neki diplo­ mata navodno tako demokratske Švicarske! Ipak.« »To znači«. što smo si mi Nijemci pret- stavljali kod riječi Aranjuez. ali čovjek mora gledati realno. koji je ranije pripadao reak­ cionarnom listu »ABC«. Na sta­ nici nije ništa potsjećalo na ono. koja je sad u ovoj noći i uz našu brigu za španjolsku republiku potpuno nedostajala. Došli smo do nekog pansiona. već je bio mrkli mrak. Uvukli smo se u njega sa svim našim kovčezima i nekuda odvezli. »ljudi do sad misu tako gledali. nego »u se divili toj miliciji.

ljudi nisu bili uzbuđeni. na primjer Escorial. visoki činov­ nik ministarstva. koji je došao u Madrid iz Valencije. Jučer u Va­ lenciji nam isprva nisu htjeli dati karte. osoblje lista se uputilo na svoj posao. što im kažu. da je Španjolac. Doznali smo. kako izgleda komunistički Madrid. koji su 41 . i od toga jedan od revolucionarnog pjesnika Rafaela Albertia. Prvi komad nije bio pravo kazalište.jeva svijeta. i poslije brze pobjede naroda pobjegli na vrat na nos. koji mi je na njemačkom došaptavao. jer se još nije znalo. Premda je Madrid bio neposredno ugrožen. Prikazivala su se tri nova komada. Bili smo umorni i uskoro se povukli. stoljeća. što god zaželite. da li će vlak poći. dok smo mi izašli da pogledamo grad. Drugog smo jutra došli na doručak odmoreni. ispred kojih su bile nekakove životinje iz bajke. da je naš vlak bio zadnji. Uvjerite se sami. naprotiv. Pokraj mene je u parketu sjedio neki mladi španjolski profesor univerziteta. Malo dalje smo usred aleje našli još jedan takav spomenik s još debljim kotačima i još fantastičnijim životinjama. kad netko pokuca. Ш 18. Dobro je što ste došli u Madrid! Anarhisti u Bar­ celoni obično zadržavaju naše inostrane goste time. da je kod nas još gore nego kod njih. dođite u blagovaonu. Kod svlačenja mi je Gerda objasnila. kako se tvrdi. To su bili barokni radovi iz 17. Još smo promatrali brdo kovčega. kojega nismo opljačkali. nekakav kolač od jaja s isprženim krompirima. i neki zdepasti. Navečer su nas odveli u kazalište. da još ne­ što pojedete. što govori njemački. što se dešava na pozornici. Pokazati ćemo vam sve. ikoji su prije ovdje stanovali. dobro obučeni gospodin uđe i na nešto otsječenom njemačkom reče: »Molim vas. već prije neko postrojavanje ljudi. Pripadali su reakcionarnim novinarima. Te noći su fašisti posjela željezničku prugu kod Aranjueza i mora da su od nas još samo nekoliko kilometara. Ob- zidavali su gap da ga zaštite od bombi. i da je prije predavao na univerzitetu kao- profesor njemačkog jezika i literature.« Otišli smo u -blagovaonu i dobili gotovo neizbježnu tortillu espanola. Spomenik se sastojao iz nekih kola sa strahovito velikim kotačima. U jednoj se širokoj ulici radilo na nekom spomeniku.

o kasno u noći sjeli za večeru. koje bi se moglo davati još nakon nekoliko godina. i zahtijevali su od novoga mini­ 42 . da odstrane analfabetizam. da svaka stranka i radničko udruženje ima svoje vlastite vojne jedinice. Oko godine 1600 napisao je Lope de Vega oko 1500 komedija. te sam se čudio. >na primjer ^einhardtbühne’ u Berlinu i mogu zamisliti.pomoću zastava karakterizirali razne grupacije Narodnog fron­ ta i zanosnim riječima objavljivali svoje jedinstvo. što ovdje gledate. Isto to ste imali i vi u Nje-' mačkoj u doba apsolutizma. Ook smo u školstvu otišli naglo naprijed. i zato mi moramo da požurimo sada. Gerda reče: »Napi­ sati ću: u udaljenosti od samo nekoliko kilometara vodi se borba za život ili smrt ovoga grada. No onda dolazi kod vas do velikog kulturnog buđenja u 18. Otkako je kralj srušen. Današnja izvedba znači nešto novo. Upravo je Alberti onaj. a oni u njemu se bore za jedno novo kazalište! Ljudi hoće. Pogledavali su kulise ili publiku. Schillemm i Goetheom.reče. mogao sam vidjeti najmanje kretnje i sve izraze lica. Budući da smo sjedili daleko naprijed. i u našim se komadima ne go­ vori narodnim govorom. Izgrađuje se jedna nova vrsta univerziteta. To može pojmiti samo netko. s propadanjem Spanije propadala je i njena književnost. Tada se u Španiji nije dogodilo Skoro ništa. To je bio veličanstven početak. osim grube sile?!« Dok su u Barceloni preovladavali anarhisti. to se može razumjeti po našoj tradiciji. da na pozornicu uvede bar jasan izraz. da ste malo začuđeni ovim. premda tu nema nijednog djela. . dotle je u Ma­ dridu bila premoćnija komunistička partija.« Kad sm. Za vrijeme pauze -smo šetali po hodnicima. kazalište još uvijek hramlje i zaostaje. Vjerojatno je profesor primijetio. Komunisti su inače bili protiv toga. Međutim. stoljeću s Klopstockom. »Poznajem njemačko ka­ zalište«. tko je okusio i ono prethodno. zahvatio nas je snažan polet. No. koje su na daleko prešle granice Španije. Po­ stajala je visokoparna i učena. da su komad i njegova izvedba učinili na mene slab utisak. Na pozornici još uvijek imamo dosadno deklamiranje. kako su statisti malo kod same stvari. Ima li fašizam išta drugo da suprotstavi ovome. koji pokušava.

da se dobro ukopavamo. nazvali su Peti puk. »Ne. nego se besmisleno izlagati mecima. morao bi dopustiti. Budući da sam htio na front.stra 'predsjednika Larga CabalIera. Španjolski milicionar mora naučiti. da bi mogao gađati. »govorili njemački generali 1914. Bio je dobro raspoložen: »Ma. to je stari i krivi pojam junaštva! T-o je opasna anar­ histička parola. »Ali. »Ministar predsjednik Largo Ca­ ballero je rekao: »Mi Španjolci odbijamo. kad su opravdavali svoju takozvanu bivolsiku strategiju. Armiju. da zadrži nered u miliciji bez zajedničkog vodstva.« U međuvremenu me pozvao na ručak dopisnik nekih ino­ zemnih novina. Među­ tim. Ići ćemo na neprijatelja golim grudima! Nije li to veličanstveno?« »Ne«. Tamo su mi kazali: »Pričekaj malo! Već ćemo ti naći nekakvo zaposlenje. i da stvori narodnu armiju s je~ dinstvenim rukovodstvom. u Spaniji se u ofen­ zivi nalazimo mi i —« *3 . da ga se savjetuje. rekoh. »To je užasno!« Pogledao me začuđeno: »Kako to mislite?« »Tako su isto«. Ta. da očuva svoj život. odvratih zaprepašteno. koja je tako nastala. da napravi kraj tom ne­ redu. Largo Caballero je bio socijalist i vođa velikog socijalističko-komunističkog radničkog udruženja UGT. ti Španjolci su sjajni momci!« /uzviknuo je. nastalom iz prve nužde. morao sam se obratiti komu­ nističkoj partiji. što je bio slučajan naziv. da se kukavički ukopavamo. da čvrsto povežu svoje trupe u Madridu. Komunisti su na to odlučili. Veće je junaštvo sakriti se i spremiti za odlučnu bitku. to je ipak junaštvo!« uzviknuo je. on je tvrdoglavo odbijao svaku pouku i ustrajao na tome. protivnička pješa­ dija. a nije imao ni pojma o vojsci i ratu. Budući da je bio i ministar obrane. Mi smo na frontu morali krvariti zbog tih nepromišljenih riječi i ubrzo smo naučili. čemu to vodi u borbi? Za vrijeme artilje­ rijske pripreme pješak mora ostati na životu. kad napadne najvažniji rod vojske.« Odmahnuo je glavom: »Morate znati.

U daljini je ispaljen top. i ja sam ostalima predložio. postala mi je jasna ozbiljnost položaja. Ležao sam u noći. U pansion sam ве vratio jako utučen. koja. Tane je bijesno dojurilo i eksplo­ diralo nedaleko od nas. naprotiv. a da nismo mogli uvjeriti jedan drugoga.« Govorili smo o tome za vrijeme cijelog objeda. 44 . da pokažem. Do tada još nisam znao. Tok po riječima dopisnika i mojim vlastitim prigovorima. koja me 'pak nije umirila. dok dobro ide. Ako u no­ vinama piše suprotno. Sto da učinim? Sto jie jedan jedini čovjek nasuprot tako moćne fraze? Kad bih imao samo jednu jedinicu. Gerda me zgrabila za ruku. moramo je (propagirati!« rekao je.« Izašli smo. kako je poznato. Bio je dovoljno širok. Rano smo se ujutro povezli njegovim automobilom preko mosta na riječici Man- zanares i dalje širokom cestom na jug. Prekinuo sam ga: »To je laž. a zatim izaziva teški zamor i utučenost. Okolina nije oku pru­ žala ništa osim pustih jesenskih oranica i gdje gdje koje kuće. onda to uzdrmava čovjekovo povjerenje u vladine riječi. djeluje samo tako dugo. kako se moraju voditi voj­ nici! Glavni je urednik »Munda Obrera« pozvao Gerdu i mene. Na jednom je mjestu stajao na rubu ceste neki čovjek s puškom. kako je opasne fraze bacao u svijet Largo Caballero.« »Ali mi trebamo ofenzivu. Mi nismo u ofenzivi. Dao nam je znak. »Ofenzivu treba propagirati tek onda. da s njim posjetimo front kod Illescasa. da se spustimo u jarak s lijeve strane. Sav narod zna. da stanemo. Sve me mučilo. Došao je do automo­ bila i rekao: »Dalje odavde fašisti mogu da vide cestu. Ovdje tuče češće i njihova artiljerija. svaki se dan povla­ čimo. da nismo »u ofenzivi. kad je vojnički već pripremljena. Zatim sam otišao i popio jednu kavu. da se kroz njega moglo udobno kretati. koju čitam ovdje u novinama svaki dan. To je za jedinice u na­ padu kao rakija.

strepio sam zbog Španjolske republike. Kad bi-se s one strane nalazio sposoban protivnik. sve -bi ih pobila ili ranila. da ideš u prve redove. No. I treće je palo s desne strane ceste. odgovorila je. Usred njega. kako da vas oslovim?« 45 .« Uskoro je došlo slijedeće tane. molim te.kamo će otići. On se na­ klonio i rekao: »Ne znam. i . »Pogledaj samo«.« Ona se s olakšanjem spustila na zemlj-u: »Nisam baš jako hrabra. rekao sam.« »Kako da čovjek bude hrabar. Oružje im je bilo spremno za paljbu. već mi je ovdje postalo još jasnije. nedostaje im svako razborito vodstvo. Pred nama se na stanovitoj udaljenosti na­ lazilo neko malo selo. Poslije podne je u naš ipansion došao neki vitki mladi Čo­ vjek s potpuno svijetlom kosom i prijaznim licem. »Ne trebaš se bojati«. Tada je manje opasno. kako je naš položaj opasan. »Ti dakle misliš —« Okli­ jevala je. da li će -pasti još koji. »oni tu svi leže na jednom mjestu. a i pao je preduboko. a tvoj zadatak nije. Tu je opa­ snost bila mala. Na povratku sam pokušavao biti zabavan. Važnije je. iza kojega je ležalo desetak ljudi zbijeno. Ja sam zadržao Gcrdu: »1 odavde vidimo sve. rekoh Gerdl. vidio sam neki nasip. doduše to nije bio strah pred mecima.« Glavni je urednik »Munda Obrera« htio da ide još dalje. on bi skoro bez opasnosti prodro s lijeva i s desna. Opet je palo s desna. To ništa ne smeta tako dugo. Oči­ ma sam pretražio zemljište s desna i lijeva. »kad još ne može ni da ocijeni opasnost?« U stvari ja sam se bojao više od nje. gdje se cesta malo uzdizala. ovoga puta iza nas. Otišli smo dalje uz cestu jarkom u uvalu. da ne budu odrezani i zarobljeni.« «odvratio sam. Kad bi tu luđarila jedna granata. »Da. a uskoro nisu više ni padala. Iskusnog vojnika pogled na to ispunjava zebnjom. ne ću«. jedan iza drugoga. i naši bi se gusto nagurani strijelci morali povući. Sjedni na zemlju i počekaj- mo. dok fašisti nemaju iskusnih rukovodilaca. da daš jedan topao opis ove Šetnje. Osim toga i bokovi su im nezaštićeni! — Ali. »To je šrapnel. gdje nas fašisti nisu mogli vidjeti. o tome nemoj ništa pisati u tvojim novinama!« »Naravno.

njene parole i pokret masa. ali ne i s najboljim ukusom. sa svojim još oskud­ nim poznavanjem španjolskog jezika. »Sa ti«. Sad mi je plavokosi pjesnik poka­ zivao ostale dvorane. koji je pjevao tako krllatim i k tome jednostavnim jezikom. jastucima obložene škrinje.Alianza de los intellectual es antifascistas’. — Osim ovoga poziva bračnog para Alberti. »ako ste antifašista. Neko smo se vrijeme zabav­ ljati na francuskom. nekoliko pjesama. Nedavno si *u kazalištu vidio njegov komad o Narodnom fron­ tu. Alberti je u svojim pjesmama pod jakim utjecajem Rusa. da bi španjolski pjesnik Rafael Alberti i njegova supruga Maria Teresa Leon željeli.« Naćulio sam uši. stajao izrezbareni namještaj. da ti kažem. nastavio je. odvratih. da te upoznaju. To je organizacija književniika. No.i- kovskog. On nije rekao skoro ništa o sebi samome. »I ti pišeš?« »Da. da sam njegove pjesme mogao slijediti čak i ja. naravno!« Otišli smo u Castellanu. sve vrlo ‘bogato. njegove su teme partija. ustane neki gospodin i pretstavi se kao Rafael Alberti. to je ovako«. On je imao neki bolni osmijeh. »Ah. hoću li vam pomoći? Pa. i —« »— htjeli ste me pitati. otkada su faši­ sti streljali velikog pjesnika Federica Garcia Lorcu. Alianza se nalazila u kući oduzetoj nekom grandu. Netko je tražio ALbertia. On je možda među liricima najveći talenat. Upravo je on bio najodlučniji komunista i političar među Uričartma. Ušli smo u predsoblje. to nije važno. U Alianzi smo počeli crtati plakate. Ja sam došao ovamo. što sigurno i jesi. Prostorije pozadi su također ličile nekom muzeju pro­ šlih vremena. Ovdje su visjeli šareni sukneni zastori. naročito Maj. ti Benno?« (Plavokosi strese došljaku ruku. 46 . »kako mi imamo još manje ratnih iskustava nego milicija.« »Da. kad netko vikne: »ЈеГ tu Ludwig Renn?« Okrenuli smo se. naravno. S neke. najotmjeniju ulicu starog Madrida. Ja sam ovdje u . »Eto. kako moraju da se bore. koji pokazuju milicionarima. imam na tebe još jednu molbu. Upravo je kroz to došao do svojih velikih pjesama.

srednje visine. koji su nam pokazali oru­ žja. Kad smo na svoju stranu pridobili čitav bataljon. mono.« Slijedećeg je jutra došao Benno -s dva španjolska milicio­ nara mlada. da to nije do­ voljno. »u neku ruku pobunili. čovječe.« »Vi ste se.« »Ovdje ide sve! Ispričat ću ti. naročito Manolo. To sam objasnio sa svojih -nekoliko mrva španjolskog drugovima. Mi smo zahtijevali. vratio se s nekim civilom i pretsta vio mi ga kao komandanta bataljona. kroz zapuštenu sirotinjsku četvrt do kasarne. Benno je bio snažan i imao je. Nitko. a to nije ništa drugo. Unutra su stajali . Ti moraš preuzeti našu obuku!« »Ali. Manolo je otišao u kancelariju. To je i učinio. Nas smo se četvorica odvezli tramvajem do predgrađa i zatim prošli. Jednoga je pretsta« vio kao Manola. ja nisam u armiji. to je tobro. 47 . Ti ne mo­ žeš ni zamisliti. ja znam. kako kod nas ide! Već tjednima imamo obuku. vJa sam dobrovoljac u jednom bataljonu za obuku. — ali naravno. On je pristojan čovjek. On je bio zaprepašten i na sastanku je dodao. nego nekakvo stajanje u krugu. to je :bio toreador i politički najaktiv­ niji čovjek u bataljonu. to ipak tako ne ide! Pa. da nas uopće ne obučavaju pravilno. No. — Ja sam već jednom imao nekakvu površnu obuku. ne zna. kako se tako nešto izvađa. što se desilo pred nekoliko dana. Išli smo svuda naokolo i razgovarali s drugovima. Odmah im je bilo jasno. doći ću. Ipatk. Je li bilo uspjeha?« »Dobili smo nekoliko tehničara. vitkih tjelesnih oblika Španjolca i otvorenog. «kao i svi milicionari. ne da vodim vježbe!« »To ćemo još vidjeti. Hoćeš li sutra doći na naše vježbe?« »Da. zahtjevali smo od komandanta bataljona sastanak. Ali. Dakle. da se ništa -ne razumije u vojnu službu. zdrava i jednostavna Čovjeka. svi su oni sjajni drugovi. ugodnog lica. to­ reador. Nekoliko smo puta i gađali. kroz čija je vrata ulazila i izlazila rijeka ljudi. i znam. čučali milicionari u monosima i grabili jutarnju juhu. upitah veselo. zato da bi vas malo istesali prema pruskom uzoru? To je svakako naj­ čudnovatije što sam dosada čuo. da od ministarstva rata zatraži stručnjake.

jedan od nas ne može ići. Imaju tako mnogo dobre volje. Govorili su mi. Milicionari su se postrojili. Dok su točno 1 gusto išli čovjek iza čo­ vjeka. da su Španjolci preveliki individualisti. da su to vojnici. Marši­ rali su veoma uredno i po taktu. I milicionari su tehnički dobro poznavali oružje.« U to je odjeknuo znak trube. U najvećem su redu skrenuli u lijevo na ulicu. Zapazio sam. a da bi se pokorili nekoj disciplini. Na glavama su imali jako nahero nataknute vojničke kape. »Sad ćemo gađati«. Žene su sušile svoje rublje i tu se bez ustezanja kretala čitava sirotinjska četvrt. nažalost. Samo se po toj kapi i pušci moglo razaznati. On nam je na putu za Madrid tako nadmeno 48 . To je bio francuski model iz Prvog svjetskog rata.na brežuljak!« Pomakli smo se dvjesta metara dalje. Svugdje su naokolo besposleno stajali milicionari. da je sve bilo dobro oči- Jščerto i namazano. pri čemu su bu­ bnjevi ravnomjerno udarali korak. dotle su sa strane bili jedan od drugoga jako udaljeni. »Samo. odgovorio je ovaj. Svi su bili odje­ veni u majmune. »Mogu li doći na vježbe?« upitao sam. Izlazili su kroz kapiju. ali ne i za ovdašnje komuniste. u kojima su izgledali vrlo vitki. Zapanjeno sam se obazreo oko sebe i upitao: »Gdje?« Benno je odgovorio. To je možda vrijedilo za anarhiste u Barceloni. — i odjednom sam pomislio na -mladog švicarskog diplomatu. jer ovdje uvijek ima -nešto. ргабпо zemljište. dok su desnim rukama mahali sve do lijevog ramena. Sve je to izgle­ dalo kao ulazak toreadora u arenu. Na slijedeći su znak trube počeli marširati. Jadni narod! mislio sam. -na kojemu su se igrala djeca. Benno 1 njegovi prijatelji ispustili s-u svoj mitraljez. pričvršćene trakama oko zglavaka. a Benno je uz Mano- lovu pomoć -preveo. Benno je s jednim drugom nosio dijelove rastavljenog mi­ traljeza. Na bosim su nogama imali bijele konopijane cipele. rekao je tehničar. Ispu­ nila me mržnja. koji se odmah postavio iza oružja i po­ kazao mi sve dijelove. tako da su zauzimali skoro čitavu širinu ulice. Sad je čelo vojske u maršu skrenulo na neko široko. a nema nikoga. da -se uradi. a da nije primijetio moje zaprepašte­ nje: -»Tačno tamo. On me upoznao s tehničarem. To su bile seljačke cipele zvane alpargatas. da lm pomogne. »Naravno«.

kako se strijelci mo­ raju rasporediti i na koliku udaljenost treba gađati. Jeste li već koji puta ocjenjivali udaljenost?« »Ne. Skočio sam unutra. ako . Zašto ne po­ mogne? Takvi su svi oni. •bez grudobrana i bez zavijuta-ka. Ti si prešao dvije stotine i dvadeset konaka. zajedno s francuskim ministrom predsjednikom i takozvanim socijalistom Léonom Blumom na čelu! Manolo je donio nekakvu praznu konzervu i postavio ju na priličnoj udaljenosti ispred niskog nasipa nekakvog opkopa. koji je dao. da se djeca ne zalete pred mitraljez. podigao se Benno i rekao: »Pogledaj samo. Čovjek. Dok su milicionari jedan za drugim gađali. No. Rovovi su bili preduboki No. da se grade ovi rovovi. ali — bili su ravni kao svijeće. — i zabezeknuo se. ili nije imao pojma o modernom utvrđivanju ili je bio štetočina. Oni su bili postavljeni na dobrom mjestu. još mi se nešto učinilo pogrešnim. Zar je ko­ načno Largo Caballero uvidio. Inače. da se ljudi ne suprotstavljaju otvorenim grudima? Manolo je čučao malo postrance od konzerve. kako kopaju. ne bih iz njih mogao pucati. U daljini sam vidio muškarce i žene. morao sam se vratiti svojim strijelcima. ne znamo. mlaćenje po kundacima nema mnogo smisla. »A.govorio. Kad je to potrajalo dulje. Moralo bi im se nešto dati da rade. Kad -sam rovove pogledao malo bolje. »Sto više. kako španjolska armija nema oficira. kako se to radi?« Uzeo sam nekoliko milicionara. što bi još mogli raditi!« »Zapravo. Kad su se vratili. Koliko je to metara?« Stajali su preda mnom i razmišljali. kako mili­ cionari stoje naokolo. na to još nismo mislili. upitao sam ih za broj koraka i dodao: »Sto koraka je osamdeset metara.se ne zna. učenje gađanja nema mnogo vrijednosti. čak ni ja usprkos svoje visine. On je pazio. Odjeknuo je prvi hitac. zar oni ne znaju računati?« 4 Spanskl rat 49 . nagnuo sam se Bennou: »Što. Oni su morali koracati do raznih mjesta i pri tom brojati svoje korake. Kad sam im prišao. Konzerva je poskočila u vis. Stvarno. — Ala smo ti mi glupi!« Lupio se po čelu. sve!« odgovorio sam. ja sam otišao gore do streljačkih rovova.

Plavokosi je počeo da mu razjašnjava moj slučaj i htio je postaviti i pitanje obuke bata­ ljona milicije. On je. Mnogo je zapitki­ vao. No. no ja sam odgovarao kratko. a ipak sam uviđao. da jedva mogu izračunati najjednostavnije stvari. ja ne znam. uputstvo je Hansa Beimlcra glasilo. 50 . kako stoji s ra­ čunanjem —?« Nekoliko daljih pitanja mi je pokazalo. Dugo smo sjedili u predsoblju. »To sad može da traje podulje«? rekao je plavokosi. »Si- gurnuo još ne znate najnovije. Ovdje ve­ ćina zna čitati i pisati. »Danas sigurno ne će biti više ništa«. taj me posao i jako privla­ čio. Nakon što su nam licemjer Léon Blum i takozvane zapadne demokracije zabranile uvoz oružja. No. Vidio sam. Benno me pratio do tramvajske stanice. i mi smo se u besprijekornom redu vratili u kasarnu. što je 1 žeLio Benno. To je uostalom i bilo moguće. Tada bih zaista. »Kako daleko seže njihovo umijeće. Opet je odjeknula truba. da uđemo. voljan kao i uvi­ jek. vrijeme je ove nazovi vježbe prolazilo. »Idete u Alianzu?« veselo je viknuo na njemačkom. Konačno su nas pustili. jedna jako hitna stvar!« Već je bio s one strane vrata. što ml je postalo jasno još kod posjeta kasarni. Međutim. da on tu ništa nije mogao. odmah došao. da ne bi bilo mnogo koristi od toga. jer su gradski ljudi. Ovaj ga odmah pažljivo sasluša i naglo se okrene prema na­ ma: »Oprostite. koji su se bar nešto razumjeli i u vojne poslove. morao preuzeti obuku bataljoma. sudario sam se s državnim podsekretarom u ministarstvu prosvjete. Ali. Osim toga. Vjerovatno je morao raditi za trojicu drugova. da mi bude tumač kod komunističke partije. kad dođe neki drugi i kaže drugu nešto na uho. Zatim su jednoglasno zabubnjali bubnjevi. Sto mi je činiti? Da nije bilo toga uputstva. smjesta bih prihvatio Bennovu ponudu. Kad sam izlazio. Došli smo do nekog živahnog druga malenog uzrasta. jer je u partiji bilo još tako malo onih. što bih išao na još neku takvu vježbu. Što je htjela komunistička partija Spa- nije? Ja je nisam smio mimoići. Bio sam bijesan. Odvezao sam se do Alianze i zamolio plavokosog. da u armiji ne preuzmem ni jedan položaj niži od starješine bataljona.

No. i jedan je održao 'kraći govor na francuskom.stranaca. Prišao sam nekom činovniku ministarstva i rekao: '»Vi ste od novi­ nara zamolili članke. od kojih mnoge nisam poznavao. tako 6e i Sovjetski savez slati oru­ žje nama. ikoji su prolazili kroz sobe u glasnim i veselim razgovorima. jer to i ne znam. da bih sutra mogao doći u ministarstvo vanjskih poslova. zašto ste pozvali mene?« On me pogledao začuđeno: »I vas smo htjeli zamoliti za članak. »Hoćemo nešto da vam predložimo!« Slijedećeg sam jutra. što bih trebao da pišem.« »Vi ne trebate pisati feljtone. koji se nalaze u Spaniji. u koje­ mu je zamolio. koji su tako nesvrsishodno ležali gusto jedan do drugoga i nisu mislili na svoje otvorene bokove. Jednom su me u Komintemi u Moskvi zamolili za jedan feljton.« »Pa. a ne petljati se novinarima u zanat! Usprkos sam toga u pansionu odmah sjeo da razmišljam. najpoznatiji u svijetu. onda sam došao do strijelaca iza nasipa. da ću pokušati. da načinim ono. izabranoj i jedinoj zakonitoj vladi Spanije!« Ta mi je vijest »popravila raspoloženje. U zimskom vrtu mi je netko rekao. Ali. Konačno sam nakon nekoliko dana rada završio tri strane i odnio (U Komintemu. Ja sam poruđbinu primio i jako se namučio. sovjetska je vlada danas izjavila: kao Sto nacisti i fašisti šalju oružje Francovim trupama. Prvo mi je pao na um posjet frontu kod Illescasa i počeo sam ga opisivati. Sto su htjeli od mene? Poslije kraćeg se vremena pojavilo više činovnika mini­ starstva.« »Ali. da se bavim novinar­ skim radom. da se ministarstvu stave na raspolaganje članci pogodni za objavljivanje u stranoj štampi. vi ste poznati pisac. već nešto iz vašega vojničkog iskustva. čije ime ni­ sam razumio. među oni­ ma. Ministarstvo sam napustio jako neraspoložen. dok nisam obećao.« »Ja sam vojnik i nisam došao ovamo. bio na vrijeme u ministar­ stvu i u dvorani našao priličan broj . 4* 51 . ja nisam novinar. u nedjelju. Hoću na front! vikalo je u meni.« Priključili su se i drugi i govorili mi tako dugo. Poslije ovog su govora ljudi stajali uokolo i ćaskali. U Alianzi je bilo mnogo ljudi. To. Moj feljton nije nikada bio štampan i to s iprav-om. što mi ni u kom slučaju ne leži.

U inozemstvu bi se svatko. K tome je bila vrlo moderna žena i govornik. Konačno sam slijedećeg dana skrpio nešto.« Došao sam po Mariu Teresu. koji mi se obratio na dobrom njemačkom: »Vi ste bili kapetan u carskoj vojsci? Tu ja ne mogu odlučiti ništa. da se s puno odušev­ ljenja raspiše o sporednom. tko po­ znaje rat. bez tih činjenica članak nije imao ni smisla ni zaključka. neka . 52 . a ipak je izgledala dostojanstveno. premda sam već razumio pitanje. da što brže naučim španjolski. a Maria Teresa mi je prevela na francuski. što je u našoj armiji loše. Prave su novinare po svoj prilici izdržavale inozemne novine. Do ministarstva rata nije bilo daleko. S tim sam oti­ šao u ministarstvo. njegovano. Kaiko -hi bilo s posjetom Madridskoj kasarni i pobunom Manoloa i Bennoa. zlobno nasmijao mojim budalaštinama. tako da su svi o njoj govorili. u želji za boljom obukom? Kad bih to otpi­ sao. koje ti odgovara. No. Možda bi mogao to netko drugi. stavio bih na kocku svoj glas vojnika. Ona spada među najuticajnije ljude u Madridu. netko tko se ne razumije toliko u te stvari. U njegovim je hod­ nicima vrvilo od ljudi. Maria Teresa me prvo dovela do nekog poručnika. kao neka dama iz rokokoa. također bih u inozemstvu širio vijesti samo o onome. a u džepu nisam imao ni peseta. kako zvuči njeno ime. Osim toga. Kad bih to učinio ja. i unutra zaviri plavokosi. i pokušat će. »Maria Teresa Leon će sutra ići s tobom u ministarstvo rata.naravno. A ja sam živio u svom pansionu i to badava. vratio sam se u pansion i pokušao čitati »Munđo Obrero«. a ne ja. Članci se nisu »plaćali. Uopće. »Znate li španjolski?« upitao me. da odem popiti kavu. Netlko zakuca. To je bilo potrebno i radi toga. imala je nešto posebno. Morao sam baciti sve. koji oduševljava mase. mogao sam pisati samo o opće­ nitom na uobičajeni način. No moje su misli bježale od toga. koje su ih i poslale.sa mnom ode izvjesnom ma­ joru. nisam smio napisati. da izgleda onako. Odmah smo otišli k njemu. da ti pribavi mje­ sto. Oneraspoložen svojim pogrešnim položajem. Ona ustvari nije bila visoka.« Tad je Mariji Teresi rekao. što sam napisao. a ništa od onoga u čemu bi se odražavao doživljaj.

« »Nažalost. Predstavnik »Pravde« mu je na francuskom razjasnio moj položaj. bivši anarhist.« Meni pade nešto na um. opasnost je bila u tome. Pestanâ je stajao za svojim pisaćim stolom. koji pridobija: »Trebam kratka uputstva za milicionara. da trebam iči na front. kako treba da postupa. a ne slu- žhn na frontu! N:sam ništa odgovorio. Sto su me mogli dugo zadržati u nekom bataljonu za obuku. još ne. »Pripadala je jednom od grofova Romanones«. a ja sam žudio za frontom.« Casak sam se kolebao. pričao je. »jed­ nom članu te vodeće obitelji Spanije!« Ušli smo u svijetlo predsoblje i sjeli na duboku mekanu sofu. A i jedan pretstavnik centralnog komi­ teta tu Parizu mi je rekao. Ml ne možemo uz svakog ko­ mandira postaviti prevodioca. Ti bi listići trebali biti ilustrirani« »Time vas mogu snabdjeti. Odvest ćemo se do njega!« To mi ee baš nije jako dopalo: opet propaganda. Zato sam rekao: »Tmam izričito uputstvo. Pestanâ mi se obratio načinom. i mi smo se njegovim kolima odvezli u predgrađe pred neku lijepu veliku kuću. No. ja tu ne mogu više ništa. Uskoro smo bili uvedeni. No. On me mirno saslušao i rekao: »Postoji neki državni podse- kretar za propagandu. gdje će on moći pročitati. brzo 6u ga naučiti.« reče major pristojno Mariji Terasi. koji je sada rukovodilac neke manje stranke i surađuje s nama. Kad smo se opet našli napolju na ulici. što da radimo. da takvu ponudu ne prihva­ tim. >Ne. To je Angel Pestana. Odmah bih vas mogao smjestiti jedino kao mitraljesca.« 53 . Odmah sam otišao pretstavniku »Pravde« i ispričao mu o svojim nedaćama. Bio je to vitak čovjek s finim i ozbiljnim licem.« ►Od toga nemamo koristi. ionako bih uskoro došao na visi položaj. Ta. No. da li da prihvatim. zato mi je potreban jedan grafičar i jedan prevodilac. ona reče: »Sad više ni ja ne znam.

Usprkos mojega skromnog znanja špa­ njolskog mi smo se razumjeli. Upravo uređujemo naše radio­ nice. -To je zanimlji­ vo!« uzviknuo je. »To je vrlo važno za milicionare!« »Salud!« reče neki glas iza mene.« Govorio je njemački tečno i bez dijalekta. Samo. Nalazio se u nekoj praznoj robnoj kući. živahni Španjolac. no on ie brzo shvatio i propisno se oduševio radom. i on je odmah stao da prevodi moje tekstove na Španjolski. Uskoro se pokazalo. »Jeste li vi Ludwig Renn?« Tu je stajao neki dugi mladić okrugla lica u majmunu.sam upitao nekog . Na prvom se katu radilo. Pričao je. najvažnije.« Sjeli smo. da 94 . Tamo mi je ususret dojurio Benno: »Čovječe. Uskoro je došao i grafičar.čovjeka. stati na njegovo mjesto. Pogledao je u stranu 1 nastavio: »Sada mo­ ram ja. a i on je već znao. koji će milicionarima pokazivati kako da se ponašaju pred nadolazećim tenkovima. ta s našim je oficirima ne­ podnošljivo! Kako oni malo shvačaiu. što su njihove dužnosti! Ne možeš li ti napisati nešto kratko za naše neiskusne oficire? < »Da. da je izdavanje letaka. »Ja se zovem Felix i išao sam u njemačku gimnaziju ovdje u Ma­ dridu. To je bio okretan mladić. Stvari sam mu objašnjavao više olovkom nego riječima. Ja smatram. pa ja to i činim!« Plavokosi je sjeo k nama i kazao na svoj spokojni način: »I ja imam jednu želju: kako se puca? Mi imamo jednog do­ brog crtača.« Te sam većeri došao u Alianau izvrsno raspoložen. kao nasljednik njegovog revolucionarnog uvjerenja. Vi možete početi s radom prekosutra. dobiti ćete i vlastiti biro. Sutradan sam sa svojim rukopisom otišao u centar grada д potražio svoj biro. kako je njegov otac bio glumac i kako je pao u prvim danima borbi pred Madridom. a on mi je i odgo­ varao. •Dobro. i ja . Dodijeljen sam vam kao prevodilac. Moj je biro s velikim stolom i stolicama bio odmah tu u naj­ bližoj prostoriji. tko sam ja. neki mali. daj smisli nam nešto za letke!« Drugog sam jutra odmah sjeo za posao. ali ne će da me puste na front. dobit ćete obojicu. koji je izgleda vršio nadzor.

koji je naučio Čitati tek u armiji. a ti mi moraš pomoći da grafičaru sve točno razjasnimo. »da je on ovdje dao tako do­ bar crtež. Ta. koji je trebao u sasvim kratkim. To je bila čitava zona obrane. da bi pogodio čovjeka u rupi. da se jedan takav položaj ne sastoji iz jedne linije. jednostavnim rečenicama da kaže bitno. kakav ja još nisam našao ni u jednom udžbeniku modeme taktike. On ga je pogledao i uz lagani naklon rekao: »Mi vas još nismo mogli postaviti oficijelno. opet se pojavljuju milicionari i mogu prilično lako da odbiju napad pješadije. ali nismo našli ni jedne jedine upotre­ bljive i donekle modeme knjige. da ih da voj­ nim jedinicama. Sada idemo natrag u biro.« 55 . ja sam pisao tekst. i iza njih naiđe fašistička pješadija. Kad zatim tenkovi prođu. Pogledao isam preko njegovog ramena. »sve čemu ne znamo naziva. Stoga smo išli od jedne do druge knjižare i tra­ žili vojne udžbenike. Na njegovom je crtežu bilo polje. je li shvatio moja uiputstva. Boljeg grafičara mi državni sekretarijat nije mogao staviti na raspolaganje!« Španjolac se smijao: »Samo kad bi ove upute stigle na front uskorol Znam od svih svojih prijatelja. Kad sam se opet vratio u svoju radnu sobu. koje su jedna pored druge i jedna za drugom. »Onda moramo*» rekoh Felixu. da oni žude za nečim takvim!« Dok je on još dovršavao list. našao sam ga kako revno radi. Ovdje se na crtežu moglo vi­ djeti i to. na kojemu su se vrlo plastičnp koso odo- |zgor vidjeli mali streljački rovovi. već iz skupina. da je sve savremene radove uzelo ministarstvo.« Prije svog odlaska ostavio sam crtahu skicu pješadijskog voda u obrani. tenk ne može svoje topove ili mitraljeze uperiti tako koso prema dolje. da zapo- sjeđne položaje. kad na taj položaj prodru ten­ kovi. tako da se strijelci mogu zakloniti. rekoh Felixu. Neki nam je knjižar rekao. -Bili su kratki i uglati. i smijem li vam zato staviti na raspolaganje tek ovu sumu? To će valjda biti dovoljno za još nekoliko dana. »Prevedi mu«. da vidim. stručne vojne izraze kao »grudobran« ili »sklonište« ne zna na Španjolskom. tako da ga i jedan milicionar. shvati. jasno prikazati na slici. i možda što više da nauči rečenica napamet. Slijedećeg sam popodneva odnio to uputstvo Angelu Pe- stani.

Osim toga imao sam i jednu nusprosto­ riju i sobu za primanje. Zahvalio sam Amerikancu. »Sad sam tek saznao«.« Ono sam malo svojih stvari brzo spremio. Kroz prozor sam gledao visoko iz­ nad krovova velikoga grada u daljinu.smo -se od- vezli u Capitol. i mi . Soba je bila moderna. u ko­ jemu sam ikada stanovao. rekao je Amerikanac. i oni će ti dati dobru sobu u Capitolu.« U međuvremenu smo izašli iz kola i ušli u dvoranu hotela. Građani Madrida nevoljko upoređuju svoj položaj s položajem Lenjingrada. »je ta gužva pred kinom. a ulice su bile samo napola osvjetljene. Odvesti ću te tamo svojim kolima. »da ti stanuješ ovdje zajedno s više njih u jednoj sobi. i ćovjek je mogao dobiti nešto. za koje nisu ništa dobili. Ministarstvo vanj­ skih poslova je i njih zamolilo za članke. Razgovarao sam sa Španjolcima. samo. jer je on jedina zemlja. Vijesti s fronta su bile loše. To je bio uopće najbolji hotel. koja ne mlati licemjerne fraze kao zapadne demokra­ cije. To ipak ne ide. već šalje oružje i municiju. Tamo me očekivao neki američki novinar. »Već danima«. Zato je bilo dobro. ali nisu imali novaca ni za najjednostavniju večeru. pred kojim je stajala repina ljudi. Naša se milicija pred Ma­ 56 . — Naravno. da vidi sovjetski film »Mornari iz Kronštata«. jer su bili svijesni antifašisti. ako se na večeri pojavio rano. No. Bilo je već prilično teško sa žive­ žnim namirnicama. da me čekaju pisci. jer sam imao dogovor u nekoj kavani i nisam htio dozvoliti. koji tamo zalaze svake večeri. Nisam se mogao dugo zadržavati. njihovo se raspoloženje nije popravilo ni onda kad sam im to kazao. kada su na početku ruskog građanskog rata bjelogardejci stajali gotovo neposredno pred gradom. Noć je brzo padala. Stari je čovjek otvorio jedna vrata i pustio me unutra. U donjem se dijelu velike građevine nalazio kino. Ostale sam našao u potištenom raspoloženju. Predvečer sam se vratio u pansion sasvim zadovoljan. Iza toga je dizalo skoro bešuim- no do vezi o gore mene i hotelskog poslužitelja. Oni se nisu zbog toga ozbiljno tužili. rekao je. k tome dolazi još i simpatija koju svaki španjolski republikanac osjeća prema Sovjetskom Savezu. što sam dobio nešto od Angela Pestafie. s dva kreveta uza zid. jednom od najboljih madridskih hotela.

Zubi su mi cvokotali. No. 57 . no moje su se misli grčevito kretale oko moga rada. Svoje upute treba da napravim još mnogo jednostavnijima. i političari iza fronta. Samo još tu jednu. kojega sam tek sada pogledao pomnije. bacao na njih ručnu granatu. da ih shvate i sami oficiri. da čovjek stane pred tenk i baci teški eks­ ploziv. Šutke smo pojeli svoju tortilla espanola. i zatim krenuli već pustim ulicama kući. Zadnju sam rečenicu iz­ rekao glasno. Ušao sam u hotel i popeo se m stepenice. a i tu se upotrebljavalo to sumnjivo oružje sa zgrudvanim punjenjem. Ponovo sam legao. u poredbi s njima previše maleni mornar. Konačno sam našao novi početak. i napada pješadije na oklopna kola. Viteške fraze treba uništiti. moja je fantazija stvarala tjeskobne slike krivo postav­ ljenih streljačkih rovova. neki kolač od jaja s upečenim krompirom. drhtavica je polako počela prolaziti. I opet ništa. a zatim uzeo ko­ mad papira i počeo pisati još jednostavnije upute. Digao sam se. a prije svih ministar predsjednik Largo Caballero! Neko sam vrijeme iša-o tamo amo po sobi. No ja sam na silu htio da završim. Opet sam ustao i pokušao nanovo. Između ostalog napušten je i Illescas. Ali ni tu nisam našao mira. Tamo je došlo do onoga. odlučnu rečenicu! Odjednom sam počeo drhtati. Zadavalo mi je mnogo muike. ali više nisam mogao jasno da gledam i uvukoh se u krevet. Pa. tako jednostav­ nim. Na njemu su nailazila divov­ ska oklopna kola. i to se nije moglo činiti tako. čega sam se i bojao. Nakon što sam ugasio svijetlo i legao pod topli pokrivač. kakve U griješke prikazati takvu besmislicu! Ručne su granate uglavnom bile neuspješne čak i protiv oklop­ nih kola iz Prvog svjetskog rata. Pred Capitolom je gorjela jedna jača svjetiljka i osvje­ tljavala ogromni plakat filma »Mornari iz Kronštata«. a jedan je. Ispunjavala me sve jača zlovolja. dridom opet povlačila. pa sam izgubio slijed misli. Moj mi se lijepi stan odjednom učinio hladan. opet ustao i sjeo za stol. jer to bi značilo samoubistvo. ipak. Premda je mišljeno dobro. nekako sam otupio i nakon nekoliko pokušaja legao u krevet. Dizalo se nije smjelo više upotrebljavati zbog štednje električne struje. a pogled na krovove me više nije mamio. Još uvijek nisam našao mira.

dok se nisam umorio. Navečer sam obično bio u Alianzi. 58 . gdje je pao i moj otac!« »Ti si još premlad!« »U miliciji ih ima dosta mojih godina!« odvratio je prko­ sno. Več su mi rekli. Pojavio se tek oko podneva s kolutovima oko očiju i sav smeten.svatko. — Uostalom. Tada sam primjetio. Ostao sam dakle u krevetu i požalio. Zato ne mogu ostati ovdje. tko dođe u Madrid.« Slijedećeg sam dana u sobi našao samo grafičara. Stanje je na frontu loše. da sam bolestan.Između toga sam pomišljao: АИ. pro­ đe tako nešto. što sam primitivni stan u »Mundo Obrero« promijenio za ovaj veličanstveni hotel. ni te me razumne pouke nisu riješile muika uzrokovanih fan­ tazijom. koji je za obranu od velike vri­ jednosti. gdje nije bilo mkoga da se brine za mene. Ti valjda znaš. Nalazio sam se već više od dva ijedna u Madridu i sva­ kih sam nekoliko dana predavao Angelu Pestafti po jedno ili dva uputstva ili letke. »Ali ti ovdje vršiš posao. U Sovjetskom Savezu sam se usavršio u partizanskom rato­ vanju i sad se nalazim ovdje s generalskim činom. novembra susreo svoga starog znanca. da . dok se ne privikne na surovu klimu. Moramo konačno naoružati seljake i s njihovim pokretnim jedinicama napasti fašiste odostraga. da sam nekada bio husarski kapetan u austri- бкој armiji i da sam se zatim borio zajedno s boljševicima. kad sam tamo 3. sjeo sam u krej vetu i pisao. već hoću tamo. »Sto se dogodilo?« upitao sam. On me po ruskom običaju bučno zagrlio 1 poljubio. »Ja moram da odem!« stenjao je. Da bih sa svojim radom došao što dalje. da vidim kakvo je vrijeme. dok pre­ vodioca Felixa još nije bilo. Konačno se kroz prozor proikralo neko sivo svjetlo. Jako sam se iznenadio. da me ne bi «krivo oslovljavao: ja se ovdje u Spaniji zovem Lukâcz. Ustao sam. Iza toga je pričao: »Ja sam ovamo došao da organiziram partizanski rat. ta ja samo sanjam! No. mađarskog književnika Maté Zalka.

. No. On je bio motociklista kod milicije i sa sobom je doveo dva Španjolca. Jesi li proćitao. Ovo Sto mi ovdje radimo. da će fašisti za nekoliko dana biti u Madridu. Ali. On je preko radija — mislim za sutra — za svoju po­ podnevnu kavu naručio stol u kavani na Puerta del Sol. i koji svake večeri govori preko ra­ dia Seville. koji je sam sebe učinio gospodarem Andaluzlje. »Pomisli«. »marširaju na Miadrid! U gradu čeka. a zatim se vra­ te u selo da je d u . sada su se pokrenuli. »Četiri kolone. Grafičar je nešto preturao. Madrid je revolucio­ naran grad! Ja te molim. Osim ovoga oni ne znaju nikakav drugi način vođenja rata!« »A fašisti?« upitah. Iiz toga ne smije biti ništa. što je kazao Queiipo de Llano? To ti je vječno pijani general. rekoh.as poz­ dravi. »oni tamo naprijed leže većinom jednostavno negdje poprečno preko ceste iza neke barikade. — Moraš razumjeti. Sad se busa u prsa. Onda opet zapovjednu barikade i malo pri- pucaju. koje bi vi uperili na fa­ šiste. Kada se navečer smrači odu u selo na spavanje. a i meni je bilo teško. Tada milicionari moraju natrag. mi­ nutu odavde. derao se. što me je toliko uzbudilo. pusti me odavde. kako se milicija opet jako povukla. još se luđe od toga razuzdanog izdajnika ponio neki drugi fašistički ge­ neral. samo što više ne osvajaju barikade od naprijed. »Tu će se već naći netko drugi. čak i kad je sasvim mamuran. dok je Felix pokraj mene nešto mozgao. čovjek se ne bori samo na frontu. vrkao je Hamburžanin. već se razdijele i zaobiđu ih. Znaš ti za Puerta del Sol? To ti je trg odmah tamo s one strane. često ne ispalivši 59 . da oni ne mog-u raditi. »ja cijenim vašu dobru volju. da je crtač razumio nešto od našeg razgovora. »Dosada su radili isto tako. da mogu ići na front!« •Izgleda. može biti vrijednije od dvije puške.« Okrenuo sam se od njih i sjeo za svoj posao. da n. »Prijatelji«. Predvečer je unutra uletio neki meni poznati Hambur- žanin. No osjetio sam. peta kolona!« — Pa to je ipak drnkost! No. Oko podneva ispale nekoliko hitaca. Oni su uzbuđeno pričali. I on je htio na front.

nego sve ono prethodno. Ćuo sam eksplozije granata. sad su još pali i najbolji oficiri.« »Ne. koje baš nisu bile jako daleke.smo došJji po tebe. senor! Vrlo hitno!« To je rekao . Ušao je stari Čovjek s dizala: »Na telefon. uzbuđeno je pokazao pra­ vac. Kako se ministar predsjednik Largo Caballero igrao istodobno i ministra rata. »Ovdje su dobri drugovi. a bio je čovjek pun viteških fraza. i valjao se tamo amo. Jesam li postupio ispravno? U uobičajeni sat sastao sam se na večeri s dva pisca. jednostavno su se žrtvovali! A tamo naprijed«. Ja ću te motociklom odvesti na fronti« I ja sam bio uzbuđen.« »Ali. To me potreslo više. Konačno su pošli i pritom me još jednom molećivo pogledali. Te sam noći ležao u mraku na svom mekom krevetu u prekrasnoj sobi. Mi. »Mi ćemo te odvesti u generalštab!« reče jedan od Španjo­ laca. ali sam se ipak prisilio na mirnoću. »Fašisti će te pregaziti. a da se uopće ne ćeš stići braniti!« »Ja ne smijem!« odvratio sam s usiljenom hladnoćom. »leži još nekolicina milicionara bez oficira. »Otišli su skoro svi novinari.prilično tiho. Rano u jutro je netko pokucao. Leže negdje u prostranstvu i ne znaju. što bi trebali da rade!« Osvrnuo se na svoje pratioce. da napustim Madrid. ako se uopće izvuku čitavi. K tome. Mogla su i nestati medu aktima. Ne može svatko jednostavno otići sa svoje dužnosti. Oni su mi savjetovali.ni jednog metka i moraju biti sretni. mogao je moja uputstva i zabra­ niti. ja ostajem!« »No. »Ti moraš dobiti komandul« Oni su me molili i pokušavali da me nagovore. Otvorio sam pomoću nje. Ovdje me postavila vlada. s kojom su se mogla otvoriti vrata. »Ne. bez da se čovjek digne iz kreveta. Na zidu se pokraj kreveta nalazila poluga. ja ne smijem otići. hoće U tvoja uputstva biti štampana?« To me pitanje uplašilo. 60 . ovdje raditi nema više nikakve svrhe!« vapio je po­ šteni Hamburžanin.

odgovorio sam.u njoj se nalazi milicija — besmisleno htjeti kao pojedinac postiči nešto. da smjesta napu­ stimo grad i odemo u Valenciju. U njemu se nije čuo ni najmanji šum. Polako sam sišao niz stepenice i neodlučno zastao na ulici. da je naš odlazak bijeg. Dohvatio sam slušalicu u telefonskoj kabini. Nakon što sam se obukao do kraja. Odmah moraš nešto da učiniš!« »Idem odmah u komunističku partiju«. morao sam obavijestiti Pestafiu. pakuj smjesta! Doći ćemo po tebe za pola sata. Ipak.« Na to je iz kola pogledala Gerda Grepp: »Vlada nam je svima savjetovala. tako rekuć zapovijedila. govorio je užurbano. Nazvao sam ga još jednom iz hotela. Kroz slušalicu se čuo znak. odvratio sam. i iz njega izviri podugački engle­ ski novinar Cockbum: »Hajde sa mnom!« »Kamo?« »U svakom slučaju dalje od Madrida Postoji neposredna opasnost da grad bude opkoljen!« »Ako je tako«. Uskočio sam u svoje stvari i istrčao na hodnik. i još se nitko nije vratio.« To je gledište bilo ispravno. Osjetio sam to kao sramotu. Tada zatrubi neki auto. »Kako ćeš otići?« upitao je zbunjeno. Tek po njegovom držanju postalo mi je potpuno jasno. kao da je hotel potpuno prazan. stao sam više trčati nego hodati prema kući. »Ovdje Benno«. Možda bi bilo dobro da nazovem svoga šefa Angela Pe- staftu.« Kad sam se žurno vraćao u hotel. 61 i* . No tamo nisam našao nikoga. »Ta misli već jednom«. «Na izlazu iz Mad­ rida prema aerodrumu kuli a milicija u povlačenju. »onda je moja duzno-st da s oružjem pođem na front. opet sam prestao biti siguran. gdje se nalazila partija. Negdje je vani udarila granata. odvrati on. ali se nitko nije javljao. »Molim te. ali opet nisam dobio odgovora. Kad sam sa svojim prtljagom izišao na ulicu. »u času je panike — a . Oni su ove uzbudljive noći sigurno radili do jutra. »Oni su to zaista rekli?« upitao sam nepovjerljivo. došao je plavokosi s kovčezima 1 svežnjevima.

da je centuria Thâlmann imala u zadnjim «bitkama teških gubitaka. Cockburn ini se obratio: »Ne smijemo voziti direktnim putem za Valenciju. Zato ćemo se voziti istočnim pravcem. i on a i ostali bili su novinari. Došao je auto. 6. »dobar i jednodušan. Zatim se dugo zabavljao s plavokosim. Srećom je Cockburn bio razgovorljiv. Plavokosi je ušao i odmah se vratio s gradonačelnikom. u ovom provincijiskom gradu u planinama. Bojim se. do 11. Njihov je komandant bio »teško ranjen. Ta. koji nam je kasnije kod tortille espaftole pričao. da jedemo. a politički komesar bolestan. izvjestiti svoj list. velikim poletom pobijedio Narodni front. i onda skrenuti na Cuencu. opet natrpani zajedno sa svim našim stvarima u malcm automobilu. Ovaj nas je pozdravio toplim glasom. Gorjelo je samo nekoliko uljenih svjetiljaka. Za njih je (postojala samo jedna dužnost. Slijedećeg dana. Bio je malen. a nas je bi'lo petero i sva naša prtljaga. kada budem bio daleko? U Cuencu smo stigli tek poslije pada mraka i zaustavili se kod alcalde4 pred općinskom sudnicom. Ostaci centurije trebaju doći u Albacete možda već * alcalde: načelnik 62 . Tamo su uli­ ce bile pune kola i ljudi. Gerda Grepp ih nagovori na norveškom i dozna. kako je ovdje u Cuenca. Izašli smo pred nekim restoranom. »Bit ćete dobro smješteni«. osim Gerde. Na «pokraj­ njem su stolu dva mlada plavokosa čovjeka razgovarala dan­ ski. da je već odrezana. No. K tome smo svi bili dosta veliki. novembra 1936. Bio je još mlad i pun života. krenuli smo iz Cuenca na (jug. da li je taj 'bijeg bio ispravan. Gerda na pola u mojem krilu. On će uspjeti!« OSNIVANJE BATALJONA THÂLMANN • 6. Sjeli smo stisnuto.« Gledao sam napolje i mučio svoj mozak. reče. Oko podneva smo došli u ALbacete. rekao je alcalde. i pozvao u kuću. što će reći Benno i Hambur- žanin. Unutra je bilo dosta mračno. Ovaj je alcalde us­ prkos najnovijih događaja pred Madridom pun nade. novembra. *Naš je narod«. i krenuli.

Dakako. Njih tri tvore jedanaestu brigadu. Taiko kao i ja. »Ja ću se«. nego stvar čitavog naprednog čovječanstva. a većina s preporukama svo­ jih organizacija. Iz Francuske je došlo više Nijemaca. i on je Iznevjerio mene. Ovdje nisu htjeli pustolove. »uvrstiti u internacionalne brigade.« Tek nakon što sam to rekao. isto kao i ja njega. »Drugi bataljon?« upitao sam. palo mi je na um. zajedno s jednim poljskim i jednim francuskim ba- taljonom. nego »borce. Nekoli­ cina iz potpuno vlastitih pobuda. Sada će ovdje biti osnovana druga Internacionalna (brigada. pogotovo što je Centralni komitet želio. Takvu preporuku nije mogao dobiti ma tko. kao što mi je to predložio Hamburžanin! Staib internacionalnih brigada ležao je nešto izvana u ne­ koj velikoj vili. Prema tome sam i ja dobro došao. da bih prvo morao objasniti svoj odlazak iz Madrida.« Upitah zapanjeno: »Zašto ne?« »Sad imam druge zadatke. čitao sam Staljinov telegram Centralnom komitetu španjolskih komunista: Oslo­ bođenje Spanije od fašista nije španjolska privatna stvar. koji me upitao na francuskom: »Što vam leži na srcu?« 63 . Sto bih ja sad još kod vlade u Valenciji! Poslije jela izišao sam pun napetosti na ulicu. Tamo sam našao nekog vitkog čovjeka ugod­ ne spoljašnosti. da zbog uzbuđenja u Madridu nisam primijetio što se događalo izvan Španije. ja sam mogao ići na front motorkotačem. da je to njemu bilo posve razumljivo. Sada su dolazili preko granice. Tu sam vidio svoga šefa Angela Pestariu. rekoh. da preuzmem neku jedinicu ne manju od bataljona. htjeli su se mnogi boriti u Sipanijd protiv Hitlera i Mussolinija. Dakle. i on odgovori: »Sad sigurno sva vaša uputstva za miliciju ne će biti štampana. sutra. koji su se već poka­ zali iskusnima.« Odakle odjednom dolaze toliki dobrovoljci? Tokom ručka sam utvrdio. Izgleda. Iz njih i centurije biti će formiran drugi njemački bataljun.« Sav moj trud u ministarstvu propagande bio je uzalud! Ustvari. i koji su znali zašto idu u rat. »Postoji U onda i prvi?« »Prvi je prije tri dana pošao zbog velike opasnosti prema Madridu.

aktivni oficir u staroj njemačkoj armiji. ne znam. a k tome još ova pobjeda!« 64 .« »Čuo sam.« »Da. On je bio. »Da. Dođi opet sutra!« Kad sam Slijedećeg dana došao u štab. »da me ovdje trebaju?« »Sigurno. Uostalom. »Možeš li mi dati neka obavještenja?« -upitao sam. da je pred tri dana jedan njemački bataljon otišao u Madrid. da su oni obojica u Prvom svjetskom ratu stajali jedan nasuprot drugoga. Bio je obljubljen u cijeloj Njemačkoj. On je bio izdavač nekog radio-časo- pisa. reci mi. kao komandiri četa. Ali. »Pa i mi poznajemo tu riječ!« »Imam ja još nešto zajedničko s Hansom Kahleom. koji je zajedno s bataljonom Edgar André pod komandom generala Klebera otišao u Madrid. bataljon Edgar André. Hans i Dumont su otkrili odmah prve veče ii.Crvenog fronta boraca\« »Crveni fronti« uzviknuo je Francuz. »Ja sam Ludwig Renn i — « »Ah. upitao sam.« »Mi ovdje imamo sličan slučaj s majorom Dumontom. tko je komandant tog bataljona Edgar André?« »Hans Kahle.« »A. rado. Zbog toga siu ga nacisti d smaknuli. Ostao je postojan do zadnjega časa» iako su ga mučili na najstrašniji način. Francuz mi je od­ mah doviknuo: »Znaš li već? Jedanaesta je brigada pošla u protivnapad i odbacila fašiste dobar komad natrag! To je velika stvar! Madrid nije pao. — No. To je bila senzacija! Oni su savez francuskog i njemačko! bataljona zalili obilato španjolskim vinom!« »Vjeruješ li«. tako!« »Poznaješ ga?« »Naravno. iz Berlina. zašto si je jedan njemački bataljon nadjenuo francusko ime?« »Edgar André nije bio Francuz. kao i ja. Osim toga poznajemo se i iz . Renn!« Zakačio se za me. koji je u Hamburgu postao vođa revolucionarnog rad­ ništva. nego Belgijanac porije­ klom. ja to ne mogu odlučivati. ko­ mandantom bataljona Commune de Paris.

Začuđeno sam upitao: »Ja mislim. imao je razbijene prozore. glladno zemlje?« Lukacz je šutjeo.« ј»Ali«. Englez. u kojemu sam se trebao odvesti u Madrid. s jag- nječom kožom postavljene kapute. Nosili su kratke. kad je počela da jako pada kiša i šiba unutra u kola. Na prednjim je sjedištima bilo bolje. Jedva što smo krenuli. Ostali su bili Francuzi i Španjolci. a ja sam mislio očajno: gdjegod se do­ gađa nešto pogrešno ili opasno. žute. Aladžar. »Idućih dana doznat ćemo još više dobra. Talijanski je komandant bataljona dobio borbenu zapovi­ jed za napad na neku uzvisinu. Ne će da naoruža seljake. U- pravo smo sjeli. Zmirnuo je svojim veselim očima i irelkao: »Radit ćemo zajedno! Či-pi do­ đu njemački dobrovoljci. To je bio sovjetski dar oficirima internacionalnih brigada. kao što. To je ipak bila jedinica. Povukao sam se u drugi ugao.« Automobil. je seljaštvo. na smotru talijanskog bataljona. da si ti komandant par­ tizanske armije?« Pogledao je u pod: »Largo Caballero ne dozvoljava. nadam se!« U -blagovaoni sam našao generala Lukâcza. a čete su se spretno razvijale. »kako se može ozbiljno voditi rat. I-spod jednog drveta očeki­ vala nas je grupa visokih ljudi. a da se ne upotrijebi tateo važna snaga. preuzet ćeš -drugi njemački ibataljon. general Kleber. Norvežanka.Smijao mi se prostodušno. Oficiri su davali dobre zapo­ vijedi. želio bi da razgovara s Ludwigom Rennom u Madridu. ali pokraj vo­ zača sjedio je pratioc s puškom. jer je cesta za Madrid smat- 5 Spanski rat 65 . On je općenito protiv iseljaČke revolucije. Nakon jela poveo me Lukacz svojim kolima u neko selo. ali sam ipak bio stalno jaiko mokar. tamo se čuje ime Largo Ca­ ballero! Sjeli smo za veliki stol. rekoh. Već je pala tama. kad javi kurir: »Komandant jedanaeste brigade. koja je mogla nešto učiniti! U međuvremenu je u Albacete došao i Hans Beimler. da se dogovorimo o osnivanju novog nje­ mačkog bataljona. Ame­ rikanac i Nijemac.

da s njima popijem vino. da nisam mogao ni pomisliti na spava­ nje. general još nije ovdje. na [pitanje. svjež i dobro obrijan. Španjolci su se smijali uspjehu i kod slijedeće su kontrole opet rekli: »Ruski oficir. da sam neobri- jan i neopran. On 66 .« No ovoga je puta djelovanje bilo drugačije. koji je još prije nekoliko dana bio nepoznat. koje su odgovarale velikom ugledu Sovjetskog Saveza. On se ljubezno naklonio: »Nažalost. nego pri pomnijem provjeravanju papira. U mojim mi je vlažnim stva­ rima bilo tako hladno. Zato su kod slijedeće. Kad god bi se naši pogledi susreli. U osvit zore istigli smo u jedno predgrađe Madrida i zau­ stavili se pred nekom kućom. Usprkos jednostavne okoline sve je bilo uz velike ceremonije.provjeravanje papira učinilo predugim.« Na to je čovjek napolju podigao svoju svjetiljku i osvi­ jetlio mi lice.i odmah dopustio da nastavimo vožnju. Zatim smo ćuteći sjedili u maloj stražarnici kod mutnog svijetla i pili. stanom generala Klebera.nasmiješili bismo se. Pri tom sam ja osjetio. Kod prve im se ulične kontrole .« Odveo me do krasno postavljenog stola i jaka me kava malo razbudila. navodno djeliimice čak i fašista. jer tako ćemo biti zadržani dulje. On je noć proveo vjerojatno na frontu. a sada je postao najpopularniji čovjek Španije. . ja sam morao izaći. Najnovije su novine bile pune vijesti o jedanaestoj briga­ di i generalu Kleberu. tko je u kolima. Stražar je pozvao napolje u kišu čitaviu stražu. Zbog hladnoće je put izgledao osobito dug. Znao sam. kazali: »Ruski oficir. Zatim smo opet izašli u noć. da to ne će dugo trajati. Po svoj je prilici mislio: Tako dakle izgledaju Rusi? U svakom je slučaju rekao: »SaludI« . Oba su Španjolca toil i živahni. No. To mi nije odgovaralo. jer Španjolac iz naroda pije malo. Anarhisti su na mnogim mjestima provje­ ravali kola. Došli su do kola i po­ zvali me.rana nesigurnom. prijazni momci. Među njih se uvuklo mnogo svakojaka sumnjiva svijeta. Poslije nekog vremena pojavio se neki francuski oficir.

Usprkos moje slutnje. da li je ovo ovdje naša prva linija?« »Da«. Oni su se vratili.je natrag odbacio Maure i stranačku legiju. da sam zato potražio još i daljnju potvrdu.« Vozio sam se poprijeko kroz Madrid. Zaustavio sam kola. Bi li to mogao biti general Kleber? Uostalom. koji je morao teći iza ogoljelog grmlja. da bi to moglo tako biti. A to je opilo Madrid. odgovorio je njemački. Kako je onda bilo moguće. On raširenim rukama zaustavi milicionare. koji je stajao. gdje je general Kleber?« »Ne. Š lijeva se ze­ mljište blago spuštalo prema Manzanaresu. Pod ta- 5* 67 .« »Znaš li ti. (koji (bi se razumio u rat. da na cesti automobili idu jedan za drugim. da dođeš k njemu na front. Ušao je neki telefonist: »General Kleber te moli. S desna su se pojavite velike zgirade napola gotovog univerzitetskog grada. gdje su fašisti?« Pokazao mi je drveće u dolini: »Tamo na Manzanaresu. kaiko se anarhisti povlače. pokraj Capilola s njegovim ogromnim plakatom »Mornari iz Kronštata«. »A. s puškom k nozi. Zatim smo izašli na sjeveru. »Hi­ tno te trebam! Upravo si vidio. Nešto dalje na­ prijed vraćali su se milicionari i zatvarali put. Oni nemaju ni jednog oficira.« Ogledavao sam se. odgovorio je on. ne bih li gdje ugledao žute kapute in­ ternacionalnih oficira. Odjednom je povorka automobila zapela. Sto to znači? Napuštaju li položaje? Iz jedne univerzitetske zgrade izađe neki dostojanstveni čovjek u uniformi. ipak obavještenje toliko prenerazilo. i vojničkom kapom smjelo preko uha. Izišao i upitao nekog milicionara svo­ jim siromašnim španjolskim: »Slušaj. najbolje Fran- cove jedinice. Tu je opet stajala duga zavojita zmija ljudi. kao da je najveći mir? Još čudnovati je mi je izgledao široki streljački stroj. na lijevoj strani ceste. »General Kleber?« »Ti si sigurno Ludwig Renn«. on me primijetio i zastao. Prema novinskim izvještajima s one su se strane nalazile fašističke (linije.

kvim okolnostima internacionalni bataljoni moraju istajati
još čvršće. Na anarhiste se nadovezuje ibataljon Comune de
Paris. No, njegov je komandant dobio poseban nalog. Zato ti
moraš smjesta preuzeti njegov bataljon.«
Nastavio je francuski: »Kapetan će ti pokazati položaje i upo­
znati te s komandirima četa.«
Tim neočekivanim nalogom bio sam kao osamućen. Sto
će biti s njemačkim bataljonom, koji sam trebao osnovati u
Albaceteu? No, u takvom očajnom položaj-u Čovjek mora da
učini ono najpreče. Fašisti ne smiju u Madrid, ni u kom slu­
čaju.
Francuski me kapetan vodio dalje duž ceste, gdje se kre­
tao automobil za automobilom. Zar fašisti nemaju artiljeriju?
Ova se cesta od njih vidi dobro. Svako bi zrno moralo pogo­
diti strijelce, što stoje, kao i kola.
Barem Francuzi nisu besmisleno stajali u streljačkom stro-
!јпл »poput anarhista, već su radili. Nieki* su na svoje puSke
stavili noževe i zabadali ih u zemlju. Drugi su rukama bacali
razlabavljene grude zemlje na bedem. Još nikada nisam vidio
ovakav način podizanja streljačkih rovova.
»Zar nemate nikakvih pijuka i lopata?« upitah kapetana.
»Ne«, odvrati suhim i neprijaznim tonom. Izgleda, da nije
htio o tome da govori. Ali zašto ne?
Pozdravljao sam komandire četa i vodova i trudio se, da
zapamtim njihova imena.
Na desnom krilu bataljona raspitao sam se, gdje se nalazi
njemački bataljon Edgar André.
»Malo dalje s desna. No, koliko je meni poznato, određen
je za nasilno izviđanje fašističke pozadine.«
Dakle nisam mogao pozdraviti svoga starog prijatelja
Hansa Kahlea. Nisam uopće .smio otići od francuskog bata­
ljona, već sam morao paziti, da anarhisti opet ne učine nešto
neočekivano. Gledam ih već dva sata kako stoje. Kakva lu­
dost! Zar nitko od njihovih starješina nije mislio na to, da
vojnici ne mogu stajati u streljačkom stroju dan i noć? Ш
je i u to»j jedinici dosad vladao običaj, da se na jelo i .spavanje
vraća u najbliže selo? No, ovdje je bilo još gore: ovi nisu
uopće gradili barikade.
Pun sam nemira otišao u zgradu, gdje se trebala nalaziti
bataljonska kancelarija. Neki je mladi čovjek namještao eto-

68

lice oko malog stola. To je bio bataljonski pisar. Kako nisam
znao koliko -se on razumije u svoj posao, a nisam poznavao
ni francuske običaje u tome, upitao sam oprezno, kakav ima
pisarski pribor i kakve knjige. On je bio iznenađen, da se
netko brine za njega, i sve je primio vrlo lj-uibezno-« Sad sam
vidio, da taj bataljun još nije bio pravilno organiziran. Zbog
velike opasnosti po Madrid bacili su ga na front prije vre­
mena.
Uskoro je došao ručak, i ja sam jeo zajedno s njima.
»Dobivate li hranu redovito?«
»Da, dolazi na vrijeme, a i dobra je.«
»Keci mi, druže, kako je kod anarhista?«
•Kod njih je loše. Cesto ne do-bijaju ništa da jedu.«
>Tdu li onda natrag?«
Pa možda, kad im se ukaže prilika. No, uglavnom su ne­
izmjerno strpljivi. Tako si nešto naši Francuzi ne bi nikad doz­
volili. Oni već psuju, samo ako ne dobiju hranu na vrijeme.«
Svidjela mi se njegova otvorenost. Zato sam mu Ispričao, da
kapetan nije odgovorio na moje pitanje, da li imadu pijuke i
lopate. »Zašto to nisam trebao pitati?«
»Ne brinite radi toga! On nije htio dovesti u nepriliku mi­
nistra predsjednika.«
»Sto ima s tim Largo Caballero?«
Bataljonski me pisar pogleda prijateljski -u lice. »Largo
Caballero vjeruje, da se kod milicije odgaja kukavičluk time,
što se ukopava, i zato im ne šalje pijuke i lopate. Sad naši.
dobrovoljci moraju đa se ukopavaju rukama.«
Naježio sam se. To je bilo sigurno od toga, što sam još
uvijek hk> mokar od vožnje prošle noći.

Već je Mo mrak, kad se na vratima pojavio general Kleber:
•Hoćeš li poći sa mnom? Komandant se francuskog foataljona
opet vratio.«
Dok smo sjedili u automobilu, Kleber je rekao: »Odvest
ćemo se do Štaba petog puka i tamo jesti. Dvije su čete nje­
mačkog bataljoma danas izvršile zaobuhvatni napad prema
Ilimeri u fašističku pozadinu i nisu naišle skoro na nikakav
otpor. Sad se one vraćaju, no to će nam odbijanje neprijatelja

69

vjerojatno stvoriti za kraće vrijeme mir pred univerzitetskim
gradom.«
Ušli smo u neku umjereno osvijetljenu dvoranu. Za stolo­
vima je sjedilo mnogo ljudi, djelimično na pola uniformiranih,
djelimično s oznakama političkih komesara na odjelima.
»Dok smo jeli, donijeli su Kleberu neki papir. On ga pročita:
»Telefoniraju, da se Ludwig Renn odmah mora vratiti <u Alba­
cete i tamo javiti u štab. — Nadao sam se, da ću te moći zadr­
žati ovdje, ali sad to ne mogu.«
Opet sam se cijele noći vozio u automobilu ibez okana. Kiša
doduše nije padala, ali ja sam u mojim vlažnim stvarima ipak
cvokotao od zime.
Prilikom jedne od mnogih kontrola, upitali su me, da U
pripadam internacionalnim brigadama. Kekao sam: »Da, dru­
že«, i pritom primijetio, da sam očito jako prehlađen i potpuno
promukao.
U Albacetu sam saznao, da general Lukacz želi sa mnom
govoriti. No, gdje je on? Pojavio se u štabu tek oko podneva.
»Mi se nalazimo u stanju uzbune. Prošle su se noći pred Uni­
verzitetskim gradom povukli anarhisti, koji su se nadovezivali
na jedanaestu brigadu, pa je Madrid ponovo u najvećoj opa­
snosti. Još danas ćemo formirati dvanaestu internacionalnu
brigadu. Prvi, njemački -bataljon vodit ćeš ti, drugi je talijan­
ski. Za treći, francusko-belgiski još nije nađen komandant.
Danas moramo jedinice formirati, obući, izdati im oružje, a
navečer se ide vlakom u Madrid.«
Uz takav, gotovo nerješiv zadatak, nisam mogao čekati na
ručak. Tako sam sa stola uzeo komad bijela kruha i strpao ga
u džep. Kasarna je bila velika dvokatna građevina, kroz čija
su vrata unutra i van kuljale mase. U mnoštvu svijeta sreo
sam nekog mladog Nijemca, koji je služio kao tumač PSUC-a
u Barceloni.
»Hvala bogu«, rekao je, »da si došao! Louis Schuster, koji
je zasad politički komesar, ne može sve da obavi sam.«
Popeli smo se uz stepenice i ušli u neku sobu, koja je kao
i sve, bila puna ljudi.
Neki snažni čovjek srednje dobi osvrne se prema meni i
pruži mi ruku. »Ja sam Louis Schuster. Ti mi moraš pomoći!
Zapravo još nisu određeni ni komandiri četa. Svi jure neorga-

70

nizirano zbrda zdola. Kad bih bar mogao razgovarati s dobro­
voljcima. No, jedan su dio Poljaci, drugi Mađari ili Slovenci.
Imamo i Engleze, a bolničari govore samo francuski.«
»Ja mislim, da je to njemački bataljon?« upitah.
»Niti polovica nisu Nijemci.«
»I nema nikoga, tko poznaje Nijemce, možda netko iz cen­
turije Thalmann?«
»Da, tu je jedan, koji će vjerojatno doći u obzir za koman­
dira čete.«
»Mi ćomo«, rekoh, '»'pozvati sve političke i druge vođe na­
cionalnih grupa našeg bataljona. Nacionalnosti moraju same
između sebe da se rasporede.«
Dok smo nekog odaslali, zaključili smo, da se nazovemo
bataljon Thalmann.
Ušao je neki uzbuđeni čovjek: »Gdje je komanda bataljona?
Ja sam liječnik njemačkog bataljona. Gdje ću dobiti zavojni
materijal?«
Već su mi govorili i drugi.
»Nemojte me puštati da čekam!« rekao je neki postariji
čovjek. »Upravo pravim spisak onih, koji dolaze u obzir kao
komandiri vodova i odjelenja.«
S druge mi je strane govorio netko u istočnom narječju:
»Ovdje je politkomesar Poljaka!«
Preda mnom je stajao neki vitki čovjek: »Ja sam Arnold
Geenes. Kamo trebaju biti uvršteni Englezi?« Njemački je go­
vorio čisto. »Nas je trinaest.«
»Vi ćete vjerojatno biti dodijeljeni jednom njemačkom vo­
du. Ali, prvo moram znati, koliko su jake ostale nacionalne
grupe.«
Netko je naporno rekao na njemačkom: »Ja sam od Jugo­
slavena.«
Svi su govorili odjednom. Uskoro se ispostavilo, da bi imali
čete otprilike jednake jačine, kad bi mitraljeska četa bila nje­
mačka, jedna streljačka četa njemačko-engleska, jedna polj­
ska, a četvrta sastavljena od Jugoslavena, Bugara i Mađara.
No, tu se nisu mogli sporazumjevati međusobno Slaveni i Ma­
đari, a mi nismo našli ni .političkog komesara, niti komandira
čete, koji bi znao neki slavenski jezik i istodobno mađarski.
Samo je jedan jedini imao nekakvo vojničko iskustvo, a i taj
je sa mnom razgovarao na pola njemački, na pola ruski.

71

»Dođite po oružje!« netko je viknuo.
Dok <smo još preuzimali puške i mitraljeze, došao je neki
čovjek iz štaba i rekao: »Tamo su dole pripremljene uniforme.
Doduše, to baš nisu prave uniforme, nego bravarska radna
odijela. Morate se smjesta obući.«
U tom smo užasnom metežu morali još i naša civilna odi­
jela spremiti u kovčege, popisati i predati.
I ja sam uzeo jednu takozvanu uniformu. Hlače su bile iz
čvrste tkanine, ali nisu bile tople, jer su bile pamučne. K tome
je već bio novembar, a još smo trebali prijeći zimi tako hladnu
madriđsku visoravan. Srećom sam dobio i jednu bundu od
žute jagnjeće kože, koja je samo nažalost bila prekratka.
Uskoro se smračilo. Nalazio sam se u dvorištu i pregleda­
vao naše mitraljeze. Oružar je utvrdio, da remnici za mitra­
ljeze ne odgovaraju.

»Kada ćete konačno biti gotovi?« pitao je glas generala
Luikacza. »Vlak već čeka!«
Sat kasnije bataljon Thalmann izmarširao je kroz kaplju
kasarne. Do sada mi je izgledao kao neka smetena gomila.
Odjeđamput se kretao u dobrom redu. Gledao sam to s olakša­
njem. No, moj štab još uvijek nije bio ništa drugo, doli mala
gomila kurira različitih četa, političkog komesara i prevodioca
na španjolski.
Na stanici je stajao dugačak vlak, uzduž i poprijeko išaran.
Pred njega je vrlo uredno domarširao talijanski bataljon Ga­
ribaldi.
General je Lukacz također imao žutu bundu. Rekao mi je
na ruskom: «»Franko-belgiiski bataljon još nije došao! Još nisu
ni obučeni, niti imaju komandanta. »Kako da se čovjek onda
bori?«
»Moji ljudi«, istisnuo sam, »najvećim dijelom još nikada
nisu pucali.« To isam ponovio na francuskom za komandanta
talijanskog bata!j ona.
Obojica su me pogledali i ništa nisu odgovorili.
Ušli smo u vlak.
Kad sam sjeo na klupu, osjetio sam bol u krstima i sjetio se,
da sam cijelo .popodne i večer stajao. Tada mi pade na um; u

72

mojem je džepu još uvijek bio komad kruha, što sam ga uzeo
sa stola u podne. No, nije mi prijao. Već je prošlo dosta vre­
mena, otkako sam prestao osjećati glad.
Kad je vlak krenuo, ostali su već spavali. Napolju se kra­
jolik više nije vidio.
Pogled mi je klizio od čovjeka do čovjeka. To su najbolji
i naj od važniji borci čitavog niza nacija. Tako nešto nije hrana
za topove. Tu čovjek mora kod svakog kretanja u boj upitati:
Ne plaća li se to preskupo?
Navrle su mi bolne predodžbe. Tako sam i treću noć proveo
bez sna.
U jutro smo došli u Villacanu. Željeznica ide samo dovde,
jer su fašisti zaposjeli prugu kod Aranjueza. Izišao sam.
Došao je oficir iz Lukâczevog štaba i saopćio mi, da kami­
oni što nas trebaju prebaciti u Madrid, još nisu došli.
Pozvao sam komandire četa. Trudio sam se, da im govorim.
No riječi su izlazile samo uz najveći napor. Rekao sam prvo na
njemačkom a onda na ruskom: »Pješadijske će se čete odmaći
u raznim pravcima od mjesta. Svatko, tko .još -nikada u životu
nije gađao, opaliti će iz svoje puške po jedan metak na bilo
kakav cilj. Mitraljeska će četa također gađati, da se utvrdi
pravilna napetost opruga i ispita materijal.«
\Zatim sam otišao do intendanta, koji je kao i ostali malo
naličio -na vojnika. On je gorljivo raspravljao s divovskim ku­
harom bivše centurije Thàlmann.
Dva su druga kuhara dovukla neki veliki željezni kotao i
unosila ga u neku kuću.
»Ludwig«, reče intendant, »kuhat ćemo unutra. No, koliko
imamo vremena?«
»Nitko ne zna, kad će doći kamioni. Imate li namirnica iz
kojih se može napraviti nešto na brzinu?«
»Možemo napraviti juhu.«
Uskoro sam začuo nekoliko hitaca. Ćete su dakle počele
s obukom gađanja. Otišao sam iu polje do prve čete.
Komandir je čete sastavio jedno odjelenje iz bivše centu­
rije Thàlmann i s njegovom pomoći novim dobrovoljcima po­
kazivao, kako se treba razvijati u strijelce i nastupati. To je
činio bolje, nego sam očekivao. Ali, kaiko bi to moglo izgledati
kod drugih četa?

73

Zaobišao sam selo i skrenuo onamo, odakle sam čuo pucnja­
vu. Upravo kad sam došao do balkanske čete, dojurio je kurir:
»Kamioni su došht«
Ćete sam smjesta vratio u selo. Tamo su se u uskoj ulici
zaustavili brojni kamioni, između kojih je stajalo mnoštvo
ljudi. Jedva sam došao naprijed. Po dovikivanju na francuskom
zaključio sam, da je to franko-belgijski bataljon. Talijani su se
već ukrcavali.
»Gdje ćemo mi?« Netko je uzrujano pitao na francuskom.
»Ja nisam komandant franko-belglskog.«
»Mi smo sanitet Thalmanna«, odgovorio je on.
»Tamo su jedna prazna kola.«
»Jedan moj mitraljez još uvijek nije ovdje«, rekao je netko
njemački.
»Javi svom komandiru čete, a ne meni!«
Svaki je pitao nešto drugo, a svi su htjeli doznati sve od
mene, jer čete još nisu bile organizirane.
Dotrčao je intendant: »Već se ukrcavate! Pa, mi moramo
natovariti kazane, koji su puni vruće vode!«
»Kad bi mogli dobiti juhu?« upitah.
»Za pola sata. Smijemo li onda još kuhati?«
»Kuhajte dalje! Proći će još najmanje jedan sat prije, negc
automobili krenu.«
»To je dobro!« uzviknuo je s olakšanjem i stao se probijat
kroz mnoštvo.
Komandir se balkanske čete trudio, da mi nešto objasni
Kako je on znao rusiki malo, a drugi su stalno nanovo upadal
s pitanjima, shvatio sam tek nakon nekog vremena, da je ok<
jednih kola izbila svađa između Mađara i Belgijanaca.
»Zar nemaš ni jednog Mađara, koji bi govorio francuski'
Među nacijama ne smije biti svađa ni pod koju cijenu! Molin
izvještaj, čim se tvoja četa ukrcaU
Trebao sam taj izvještaj i od ostalih četa. No, od mojih ku
rira ni jedan nije bio tu, a ađ utanta još nisam imao. Nije m
preostalo ništa drugo, nego pričekati, da moji kuriri pronađi
mene.
»Juiha je gotova«, javio je intendant.
U kolima s Talijanima počeli su zagrijavati motore. Uskor
je na izlazu iz sela nastalo takvo klupko, da nitko jjije moga
ni naprijed ni natrag. To je mojim četama dalo vremena, d

74

Španjolca. Ogledavao sam se iznenađeno. da je donesu i meni. Konačno smo u daljini ugledali svjetla. zadnjih dana nisam skoro ništa ni jeo. Svjetla su naših kamiona šarala po kamenim hum- cima. Opet -smo ise vozili. tko smo mi. I kasnije je 'Češće dolazilo do zastoja. To je bio Tarancôn. U međuvremenu se smračilo. Zaustavili smo se. što je uslijedio. Zatim se ništa više nije pojavljivalo. Okrenuli su se prema nama. pokažu kamo se ide. Ušli smo u sobu. ogoljelim poljima i predmetima. Dolazila je veliika skupina u tom obila. Oni su na putu imali kvarova. Osim toga. da je oficir bio major. Zatim mi je dao znak. Nakon nekoliko sati došli smo do nekog raskršća. Stajao sam na cesti i smrzavao se. Tražio sam. kako da s njim razgovara?« »Ja vas razumijem«. rekoh ruski. Nisu ga po­ znavali. da sam se na koncu mo­ rao popeti na kamion. Na raskršću je stajalo nekoliko milicionara i jedan španjolski oficir. Jedan mc Hus pogledao i rekao: »Kad bi čovjek samo znao. Sjedio sam pored vozača. koje se nije moglo ra­ zaznati. shvatio sam. Stoga je bilo bolje pričekati. Pojavile su se sive kuće. Sad sam u svjetlu našeg kamiona vidio. »Ja sam komandant ba- taljona Thalmann.na miru pojedu juhu. Pre­ ko prevodioca sam upitao vozače. koji se svim silama trudio. da španjolski major nije znao. Iz razgovora. To je bila četvrta noć bez sna. Nešto me upitao. da nam kamioni. koji su dolazili za nama. koji je podigao ruku. Odostraga su se naglo pribli­ žila svjetla više kola. da se izvuče iz meteža. da pođem s njim. no toliiko su me ometali zapitkivanjima. a zatim u jednu od onih neutješno sivih kuća. gdje su pred kartama stajali oficiri bez oznaka činova i razgovarali na ru­ skom. a između njih uska ulica sa zidovima skoro bez prozora. Dao -sam nalog za zaustavljanje i izašao. ali ja ga nisam razumio. Ušli smo u neku poprečnu ulicu. Izišao sam i odjednom se stao tresti od zime. a da nisam pojeo ni polovinu. da li znadu put. Uljene su svjetiljke blago osvjetljavale neko dvorište sa šarenim zidnim pločicama i jednim vodoskokom.« 75 .

Vozite* dalje!« Kad ото opet prolazili kroz dvorište i njegove hodnike sa sluhovima. mala francuska Renaul- la iz Prvog svjetskog rata.« Kod mojçga se kamiona oprostio prijazno. koji su izgle­ dali tako neutješni i zapušteni. unutra sam vidio generala Lukâcza i njegove oficire. zašto su govorili ruski? Л. bogatstvo stare Spanije iza zidova. tako! Vje­ rojatno me španjolski major oclveo ruskim vojnim savjetni­ cima — o kojipia se inaće govorilo. našem odredištu. Tada mi nešto sinu u glavi i ja se obratih španjolskom majoru: »Je li ovdje neki generalštab?* »Da. da se ministar predsjednik Largo Caballero. nažalost. Opet smo krenuli u noć. kuda ću s njim?« »Prvo jedi!« »Oprosti. Mogu li saznati. Iako su bili stari. do 16. Mi imamo tenkove? vikalo je u meni od radosti. »Dođi. Da li je tu štab bri­ gade? Zaista.« 76 . kako sjede oko nekog stola. kad smo u nekom selu u svjetlu automo­ bilskih reflektora ugledali dva tenka.prvi put tenkovi! BORBE ZA CERRO DE LOS ANGELES 12. što više srdačno. novembra 1936. Dobro. dobro. Već je 'bila ponoć. Digao sam pesnicu na pozdrav: »Prvi bataljom je stigao. ВШ smo u ChLnchônu. štab republikanske armije. »Aha! Druga internacionalna brigada. i tenkovi su mo­ rali pripadati nama. sjedni i jedi!« uzviknuo je veselo. učinilo je na mene još veći utisak. Da li je to zaista bio centralni generalštab Spanije? No. Iza njih su stajala duga oklopna kola s osam kotača. ipak po . Vickers s topom i mitraljezom. Iz jedne je kuće pao tračak svijetla. prvo se moram pobrinuti za bataljon. baš ne brine za njihove savjete.

Između kuće štaba brigade i naše. gdje će se čete ukrcavati.njući rekao: »Ali.« Otišao sam na dvorište. »Treba da spavamo na kamenom podu. »Naređenje brigade: smjesta uzbuniti bataljone!« vikao je neki kurir. vukli su mitraljeze. Morali smo još nešto jesti prije napada. ni da tsjedne ni da legne. U očekivanju svojih Četa otišao sam na ulicu. Zaprepašteno sam odjurio u svoj štab. gdje je gorjela otvorena vatra. kad se radi o Madridu! Mi trebamo shvatiti. u Španiji obično nema slame. Išao sam teško. . »Brigada polazi smjesta. Bila su dva sata. jer sam već toliko sati bio na nogama. tuda su htjeli proći i automobili. da juhu dadu prvo njima. to je nemoguće! Ta mi smo previše iscrpljeni!« »Tu ništa ne pomaže. Izdao sam zapovijedi i pogledao na sat. »Slušajte! Mi danas trebamo krenuti u napad!« Luis Schuster je ustao s poda i prekli. otišao sam u štab brigade. Zatim sam se popeo gore. nisam skoro uopće pošteno jeo i već nekoliko dana bio bez sna. Kako me ta vijest uznemirila. kako ću doći do svojih vozača? »Juha je gotova!« javio je intendant. Žurno je ušao intendant: »Da se i dalje kuha?« Poslao sam prevodioca do kamiona. Hladna opeka nije čovjeka mamila. a u zoru kreće u napad. TJ jednoj sobi s kamenim podom nesretno su stajali moji kuriri. da vi­ dim. Sigurno je trajalo dosta vremena. Na ulici je stajala poljska četa u punom broju.« rekao je načelnik štaba. Samo. No. Kroz mnoštvo se probije neumorni prevodilac i veselo na­ migne: »Konačno imamo vozače!« 7? . Negdje su se smjestili i zaspali. Izdao sam nalog. da plati! No. razgovarajte s 'blagajnikom. nitko ih nije mogao pronaći. prije no što su se kolone automobila ispetljale iz te zbrke.kakav je položaj!« Schuster je pogledao u pod. da probudi vozače. a ljudi punili kotlove vodom. Došao je komandir mitraljeske čete. No. Vrlo je hladan! Možemo li rekvirirati «sla­ mu?« »Ako je nađete. Naredio sam. kako je smješten štab.

Na kraju sam otišao do generala i upitao ga. čvršće sam stegnuo svoj vuneni šal i davao znakove isprekida­ nim riječima. da sami odrede ne­ kog Francuza ili Belgijanca. jako začinjene koba­ sice i crvenog vina. da mi donesu nešto da jedem. Odgo­ varao sam s nestrpljenjem. i između njih žute 'bunde oficira. iz mene nije izlazio nikakav glas.« Na izlazu s trga ljiudi su galamili. jer su se zaglavili kami­ oni. koja je bila istog oblika kao i kod starih Rimljana i Grka. da prvo razgovaraju sa svojim komandirima vodova ili četa. Reflektori su blještavo osvjetljavali uzbibano mnoštvo u radnim odjelima. jer su svi dolazili k meni umjesto. Još irvijek nemaju komandanta. morao sam svoj tanjur ostaviti i otići svojim četama. Darmar ove uzbune trajao je više od dva sata. Bio je čisto 78 . Donijeli su mi bijelog kruha. tvrde. Da zaštitim grlo od vlažnog noćnog zraka. ikoje je raslo. a ja im ne mogu nikoga po­ slati. ležim na kamenom podu. Kad sam sada htio izdati naređenje mirnim glasom. jer tu su se na kami­ one htjeli ukrcati i drugi bataljoni. Otišao sam na dvorište do kuhara. Tada mi je postalo jasno. Na trgu je vladala strahovita gužva. kao i svi. Zadnje sam sate morao vikati iz sve snage. već su me opkolili dobrovoljci. Tamo su bili veseli.« »Dođi k meni! Jesi li jeo?« »Ne. To je stvar njihovih polit-komesara. Zatim sam iza nekog voda Poljaka otkaskao do štaba brigade. Pojeo sam i legao u krevet. kojim će re­ dom bataljoni napuštati mjesto. Lukâcz je stajao na zidu seoskog bunara: »Napad je otsvi- ran. Lukâcz je naredio. a on sam je legao u krevet. Neka se tvoj bataljon vrati u prenoćišta! Imaš li krevet?« »Ne. Pokušaj se sa svojim kolima izvući! Loše je s franko-belgiskim bataljonom. »Odi smjesta do generala!« viknu netko. da i ja nešto pojedem. Jedva sam dobio tanjur.« »Dakle. dok se ne razmota najgore klupko. '>U ovakvom neredu to se ne može narediti. izdaj svoje zapovijedi i dođi k meni!« Bilo je pola »pet u jutro. U prostoriji je crvenka­ sto svijetlila jedna uljena svjetiljka. Kako je već mnogo vremena prošlo. da će trajati još najmanje pola sata.

i odvukao se do naše kuhinje. Tamo smo već našli Talijana s njegovim politkomesarom i dva Francuza. Prije svega. desno krilo. On zaista nije izgledao kao oficir. usprkos velike jutarnje hladnoće. a francuski uopće ne znam. to je išlo vrlo polako. Inten­ dant je. Svi smo sjeli za jedan stol. Još smo jeli svoju juhu. u kojemu smo mi. gdje je uzrok? Na­ ravno. Lukâcz mi je namignuo: »Za tebe imam još jedno iznenađenje.presvučen i bijel. i u mojemu štabu također. a već su me počele mučiti razne misli. dvanaesta mterbrigada. glavna cesta još nije bila ucrtana. da pregledamo zemljište. jer sam još uvijek teško govorio. a Lukâcz je rekao: »Kako da razgovaramo? Njemački govorim slabo. Ljudi su cijepali drva i već su opet dogotovili juhu.« Odveo me do nekih malih kola i re­ kao : »Ovo je tvoj aiuto. da sadržava znatne pogreške. a ni komandanta automobilske kolone. Sigum onije ni spavao zbog osjećaja dužnosti.bio ibez kaputa i radio.« 79- . kad se pojavi oficir iz štaba bri­ gade i reče. »Stanje pred Madridom je ovakvo«. rekao je Lukâcz. Poklanjam ti ga. i oficiri postepeno počeli ustajati. Sad ćemo se odvesti. Samo. ja sam još ležao budan. . Sutradan će uslijediti napad sa znatnim republi­ kanskim snagama. za koju nam je načelnik štaba kazao. Sad treba izvršiti napad s juga i fašistima oduzeti Cerro de los Angeles. s istim mislima. da s politkomesarom moram otići do brigade. u neuvježbanosti svih. »uda­ rom jedanaeste interbrigade generala Klebera fašisti su za­ ustavljeni na sjeveru grada. Jedva sam zaklopio oči. Kad se u sobu prokralo jutarnje svijetlo.« Sada smo svi mi komandanti bataljona dobili po jednu ze­ mljopisnu kartu. Kad smo izlazili. Bili ti mogao da prevodiš s ruskog na fran­ cuski? « Primio sam se toga. a po mogućnosti i aero­ drom Getafe. Nije li danas bilo užasno s tom uzbunom! Tako se nešto više ne smije dogoditi! No. koji bi barem taj posao preuzeo od mene. Još uvijek nisam imao ađutanta. Kraj mene se iznenada pojavio Schuster i prijateljskim tonom rekao: »Kako tvoja promuknutost?« Kimnuo sam mu i počeo pričati o zaključcima ove noći. Zatim sam ustao i ja.

Za upravljačem je sjedio neki mali Španjolac srednjih godina. Napadi 11. U mirnom se zraku nije čoio ni jedan pucanj. i mi smo pošli u stopu za obim drugim kolima. prvo dolje prema San Martinu de la Vega. novembar 1936. Čvrsto sam stegnuo Lukâczu ruku. Nakon nekog vremena izašli smo i uspeli se na neki -bre­ žuljak. Protivnik se nije vidio na dugo i široko. Odmah sam sa Schusterom ušao u njega. interbrigade. 80 . a zatim duž riječice Jarame. i 12. To je zaista biJo nešto vrlo korisno.

Oni su uredno postrojeni stajali u nekoj velikoj prostoriji pred jednim zidom. No mi smo bili toliko udaljeni. Konačno smo našli mitraljesku četu. do Schu- stera su došli politkomesari četa. da sam pri svijetlu svjetiljke mogao vidjeti cijeli red dobrovoljaca. da ne pad­ nem. da osim sivih zidina ništa nismo mogli podrob­ nije razaznati. bre­ žuljak s jednim samostanom. rekao je. Vrijeme je nakon povratka prošlo u raspravljanju. ne bih li otspavao do devet. komandiri četa će postati kapetani. No na spavanje se nije moglo ni pomisliti. u kojemu su mi prostrli jednu strunjaču. da si kršnije i bolje čovjek nije mogao ni zami­ sliti. Poslije jela htio sam malo spavati. 6 Spanski rat 81 . Jedan je politkomesar prevodio govor na poljski. Dok sam upravo s očajanjem slušao govor osmi i deveti put. Naslonio sam se na zid. Od Poljaka smo otišli do balkanske čete. počeo sam posrtati. I oficiri će dobiti službene činove. da kruži naokolo. To su većinom bili ljudi iznad trideset godina. Stajao sam tako. Otišli smo do poljske čete. Vrata su se otvarala svakih neko­ liko minuta. međutim. Uostalom. Svi su općenito bili vrlo čvrsto građeni. Imali su većinom jednostavne. da im digne raspoloženje. »Tamo naprijed^. da je već bilo predvečerje. govor čuo već peti put. kako od umora leži na zemlji. kad je došao Schuster: »Po- litkomesar brigade bi htio navečer oko devet sati govoriti četama. Tamo je vladala najgora jezična zbrka. i netko je dolazio s nekiim obavještenjem ili pi­ tanjem. jer sam se bojao. a kako dvojica nisu znali njemački. Tako sam. neki su imali jako židovske crte. kad smo otišli do prve njemačke čete.« Legao sam. Stoga se govor na francuskom prevodio prvo na srpski a zatim na mađarski. Konačno sam se mogao s ukrućenim nogama vratiti u svoj stan. No između toga se pojavilo toliko stvari. opet sam morao igrati ulogu prevodioca. Tako je došlo devet.« Dao je svoj dalekozor. »leži Cerro de los Angeles. četa. Komesar im je govorio francuski. snažne crte. Ti ćeš biti major.

Nakon dulje vremena začuo sam šum motora. Došao je do nas. Još je uvijek nedostajao francusko-belgijski bataljon. i komandirima četa pokazivao. kad je ušao oficir iz štaba brigade: »Uz­ buna. bataljon Th&lmann. Dalje na lijevo u širini od nekoliko kilometara pojavile su se španjol­ ske brigade. Tamo smo skrenuli desno na neki pjeskovit put. da je tamo sve u redu. Cim je postalo svjetlije pred nama smo ugledali sa­ svim ogoljeli kraj s pješčanim zidinama. i rekoh nekoliko riječi španjolski. Bataljoni se ukrcavaju na kola i voze preko San Martina de la Vega u La Maranosu. Uskoro zatim stigao je i general. vrlo dobro. gdje moram prema zapadu postaviti prvu borbenu liniju.« »Ja sam iz generalštaba«. Samo je neki konj frktao i zveckao lancem u svojoj štali. na kojemu je netko stajao. Kad je čuo riječ La Maranosa. Metež na ulici je bio nešto manji nego prošle noći. Meni su slijeva domarširali Ta­ li jani-garibaldinci. Tako u borbu! iS neizvježbanom jedi­ nicom. uputio sam se od jedne do druge čete. Rado bih saznao. reče. Ipak je potrajalo nekoliko sati prije nego su kola mogla krenuti. Bio je anarhist. »Da. u kojemu je strpljivo i šutljivo sjedio mali vozač. Iz toga sam zaključio. 82 . ali skrajnje discipliniran.« Pomisao me zgrozila. sto on zna o prilikama ai La Maraftosi. Kad bi fašisti negdje u blizini imali artiljeriju. koja je skoro isto tako izmorena kao i ja. To je bio bataljon Thülmann. Već je bila ponoć. Poslije nekog vremena stigli smo do nekog raskršća. Sjeo sam u svoj auto. Tzgledali su kao i uvijek. Uskoro smo stigli do kuća i iskrcali se. kako da rasporede svoje vodove i odjelenja za napad. Oni mi je na karti po­ kazao. Katkada sam se osvrtao. bio je to neki prilično mlad oficir: »Dvanaesta internacionalna brigada?« upitao je španjolski. Bilo je mirno. Bataljon Thalmann je trebao da krene prvi. pokazao je lijevi put. Kako ostali bataljoni još nisu stigli. Iz sela smo se izvezli bez svjetla i krenuli kroz bjeličastu noć dalje prema San Marttmi de la Vega. Zaustavili smo se.

ibudući da još nije stigao frartko-beJ- gijski bataljon. upravo kad sam stajao pred cnkvom u Perales del Rio. Desno naprijed približavali smo se Manzanaresu. a prema karti to bi bilo nastupanje od nekoliko sati. odvratih. nije im bilo ni traga ni glasa. Brigade su se pokrenule u svoj svojoj širini. morati ćeš s napadom pričekati. 6* 83 . Neki je čovjek uskočio u auto i hitro se povezao prema za^ padu. je tekao uz južni rub Madrida na istok. odjeknuo je topovski hitac.15 sati došla zapovijed za nastupanje. Možda su pucali tamo na lijevo na neku španjolsku brigadu. No. koji. Očito da fašistički topovi nisu dobacivali do nas. Konačno јг u 10. »Nisam baš siguran«. U svakom slučaju boje se. Granata je doletjela s mukllm zvukom i ek­ splodirala na udaljenosti od skoro jednog kilometra. Kad im se nje­ mačka četa približila. da bi nešto pogodili. dok ti za njega ne dam naređenje«. Daleko ispred nas. koji se uzdizao u sunčevu sjaju. Sunce se sve više dizalo. Na sve je strane imao visoke zidine s puškamicama. Iz «pozadine je do mene došao osobni auto. U njemu je sjedio gene­ ral Lukâcz i virio napolje: »Dataljon Thàlmann će ovdje udariti na samostan. prašnu ravnicu.morali bi početi s gađanjem. od 'koje prednje linije nismo mogli ni vidjeti. Mitraljesci su zaostali već nakon nekoliko kilometara. No. Moje su mitra­ ljeske posade teško vukle svoje oružje. i nakon više dana bilo je po prvi •puta toplo. Je li to išlo nas? Još su tri granate pale daleko od nas na pustu. »Pa fašisti bježe!« reče komandir mitraljezaca. tamošnje 9e stanovništvo uzrujalo. da ne upadnu u nekakvu bitku. »Možda nas civili smatraju fašistima. i oni su još bili suviše daleko. Uz njega je stajalo ne­ koliko prilično velikih gospodarskih zgrada. Međutim.« Primicali smo se mjestancetu Perales del Rio. Iz samostana su pripucala dva mitraljeza. Sad smo več jasno vidjeli samostan na Cerro de los Angeles. vjerojatno iza Getafea.

lijevo poljska četa.« »Ne. Iz samostana su već počeli pucati. Začu­ đeno sam izišao van. Ćete sam pustio da odu u kuće. da nas osigurava u pravcu Getafea. da bi nas ozbiljnije dohvatili. Naslućivao sam ga na jugu. nego su to bili savremeni tenkovi s to­ povima i mitraljezima. Ulaz se odavde nije mogao vidjeti.naviknuti i oni će misliti. to ne će ići!« ponovio je. kako se to radilo prije dvadeset godina? I tenkovi će tući iznad vas! To će vam se također jako dopasti. Napredovali smo već otprilike jedan kilometar.« Odjednom su s velikom bukom došla dva kamiona. još smo uvijek bili predaleko. da uopće nije opasno. »Mi to jednostavno moramo učiniti! Ili. ovo sada im nije priči­ njalo nekih poteškoća. Prikačili su svoje 84 . Kako su neiskusni dobrovoljci u -ovoj farmaciji prešli već mnoge kilometre. desno njemačka. doik sam balkanskoj četi dao zapovijed. da ih netko gađa s leđa!« »Ne će! Oni će vrlo brzo shvatiti. Oko 14.« Već nekoliko minuta kasnije krenuli su moji prvi strelja­ čki strojevi. Htjeli su kuhati ovdje. No. Komandirima sam ostalih četa rekao: »'Naši će mitra­ ljezi štititi streljačke čete u napadu. misliš li ti. kad su se od Peralesa del Шо pojavili naši tenkovi i pošli za nama. Iskrcali su se politkomesar Louis Schu­ ster i intendant. na samostan. Napad počinje! Tebi s lijeva na­ pada Garibaldi. ^Naši dobrovoljci nisu na to . da ću ja poslati mitraljeze u prve redove. Samostan sam sad pogledao točnije. od La Maranose.30 pojavio se opet Lukâcz: »Ne možemo više čekati franiko-belgiski bataljon. No to nije 'bilo onih nekoliko oklopnih kola. Na kolima sam vidio kuhare i velike kotlove. ovi su odjednom živnuli. Opet se odvezao. kad mitraljezi tuku gore po puŠkarnicama i na taj način fa­ šistima otežavaju gađanje naših strijelaca u nastupanju. tako da će na njega udariti Španjolci nama s lijeva. U sunčevu su sjaju na goljetnoj rav­ nici izgledali ogromni. Liječnik je svoje previjalište trebao smjestiti u cr­ kvu. Kad su sustigli ljude koji su s mukom vukli mitraljeze.« »To je nemoguće!« uzviknuo je komandir njemačke ćete. što je stajalo pred stanom naše brigade.

tako dobro. da se vatra otvara najranije sa šest stotina metara otstojanja. Neki su skakali dalje i opet se bacali na zemlju. nego li kod nerazboritih oficira.bljuvače vatre za tenkove.« »Daj. nanišanio i opalio. IJ međuvremenu je metke okrenuo i oni su ušli u pušku. »Ajde. Dobrovoljci su se uzverali otraga na tenkove i pri prolazu odozgora smijali. »Jesi li več kadgod pucao?« »Samo jedanput na godišnjem sajmu«. Pošao sam brže. kad se bude pucalo preko njih. ovaj ovdje i nije više tako mlad. ogriješio bih ise o opće poznato pravilo. pokaži mi. Stavio ga je na magazin. Neko me zvao. tako da su ovi sve poskakivali preko polja na svojim malim kotarima. I Nijemci su to dobro izvađali. legao i opalio. Počeo sam . pucaj sada. kako to inače čine samo dugo uvježbavane jedinice. Jedan mi je pritrčao s lijeva.se plašiti. ako nas na otvaranje vatre ranije ne foi prisilila neprijateljska paljba. da za vrijeme napada komandant bataljona mora ostati kod svoje rezerve. K tome sam se ipak manje bojao nesporazuma kod neiskusnih dobrovoljaca. »Sto hoćeš?« »Meci mi ne idu u pušku. Naredio sam. 85 . poput onoga komandira njemačke čete. rekao je i prostodušno me pogledao. Pritrčao sam i bacio se pokraj njega. da moje fiiurišnie čete ne foi krivo shvatile. kad bih otišao previše naprijed. »Ali čovječe! Ta ti držiš metke naopako! Zar još nikada nisi punio pušku?« »Ne«.« Nešto je pomicao amo-tamo. АИ kako da se čovjek drži pravila. bit će oko četrdeset. Tada se okrenuo k meni i upitao: »Dobro?« Kimnuo sam mu malo razveseljen i pomislio: To su ti tvoji dobrovoljci! Dobri momci! Uostalom. kad se mora boriti u tako neobič­ nim okolnostima! Poljaci ispred mene počeli su lijegati i pucati po samo­ stanskim zidinama. kako ti to radiš!« Već je otvorio zatvarač i u ruci držao okvir. Ležao je iza nekog sasvim malog foumka. No.

Iza mene je također počeo jedan pucati. Možda im još nije ni bilo jasno. umjesto da osigurava naše desno krilo. da je to desno krilo njemačke čete. Nije se moglo utvr­ diti. Mogla je doći do naših prednjih linija. ukoliko ih se moglo vidjeti. Oni još nisu mogli razlikovati šumove bitke. leže u jednoj liniji. Mitraljezi su rešetali neprekidno. Desno se od mene u pijesku pojavio mali oblačić. Bilo je sigurno samo to. da se puca preko njih. I ja sam skočio naprijed. Skoro mi je u oči natje­ ralo suze. Na stanovitoj udaljenosti Ispred sobe primjetio sam. još dalje od njega. Veličanstveno! Zahvatilo me snažno oduševljenje. Oni su vjerojatno naglo proturali pu­ ške kroz puškarnice. i saznao. Topovi su tenkova štektali. koja se stalno po­ vlačila. Vidio sam kako se pomiče topovska cijev. Usijek puta je postao plići. Sad! prvi hitac na puškarnice je ispaljen. Nekolicina se i dalje prebacivala naprijed. Granata je malo preba­ cila ulijevo. Snažan me tresak naveo. da pogledam prema samostanu. jer ja u bajaljonu nisam imao još ni jednog ranjenog. opaljivali i otskakivali u stranu. da vidim nisu li moji dobrovoljci uznemireni. Desno sam ugledao još jednu skupinu. da su fašisti gađali loše. To je napad! Španjolska armija. a isto tako i španjol­ ske brigade. Tik pod zidom se pojavio neki Čovjek i opet odmah nestao. da ču tamo naići na balkansku Četu. i ja kao komandant bataljona nisam htio izaći iz zaklona na tako maloj udaljenosti od samo­ stana. Tako nešto se lako dešava neiskusnom ko­ mandiru. Obazreo sam se. kako leži. Skočio sam u njega i skrenuo na desno u nadi. Nitko se na to nije ni osvrtao. Ü9pnkos toga fašisti su »se preplašili i stali gađati lošije! Sprijeda su se opet prebacivali Poljaci. Gornji su mu kapci već bili zatvoreni. Iskrsnuo je i drugi i zastao nekoliko metara >prcd zidom. Nije li taimo možda kakav rov? Potrčao sam dalje i vidio. da svi koji su donde doprli. Iz­ 86 . da li im je i dejstvo stvarno veliko. da je to nekakav usijek. sada napreduje i južno od Madrida! Lijevo su Talijani napredovali dobro. koju nisam vidio u zadnja dva sata. Odande su pucali mi­ traljezi. Pokraj mene je prolazio tenk.

Nagovorio me neki dugi komandir voda: »Hoćemo li se sada povući?« »Zašto?« upitah iznenađeno. Oni se već povlače. »hoće­ mo li se sada povući?« »Ne. Manj­ kala je samo balkanska četa. koja je možda već negdje napadala ulaz. Moje su ćete napravile vatreni položaj u usijekiu. osim da zaposlimo fašiste. Naglo se smračilo i nakon toplog dana zahladilo. da ti nisi samo izdao zapovijed za povla­ čenje prije komande pretpostavljenoga! Ti si nam uđesio i jedno povlačenje bez plana! Jesi li naveo neki cilj? Odgo­ varaj!« 87 . Opet se pojavilo bjeličasto wjetlo. kao i prošle noći. No.« »A ja sam već izdao zapovijed za povlačenje. »Dalje više ne možemo. Možda će još i zauzeti zgradu. Sunce je na horizontu upravo zalazilo. a previše je mračno. Kako da se uspn. da fašisti nisu mogli pucati tako strmo prema dolje. pa su bacali ru'čne bombe. da se ne bi svi bacili na jedinicu. a sutra treba da udarimo na Getafe. da španjolske jedinice ne stoje pred kapijom samostana. gleda. gdje se nalazi ulaz u -samostan? Mi ovdje nismo mogli učiniti ništa drugo. da bih znao. a moramo jesti i spavati. kao i naš bataljon.« »Zbog toga se ne povlači!« »U nekoj redovitoj njemačkoj jedinici ne.« Pošao sam duž položaja i doznao. ali ovdje to za­ htijevaju španjolske prilike. — Ali. gdje su. Obuzelo me nekakvo olabavljenje i odjednom sam osjetio jaku glad. pitao je glas dugoga komandira voda.« »To dakle znači. Dobrovoljce sam više čuo nego vidio. »■Ludwig?«. Nebo je bilo puno isparenja.« »Mi ne možemo znati. naše jurišne jedinice jedva da su tamo mogle išta učiniti. koji su govorili njemački. Pri povratku ususret su mi došli ljudi.« »Onda ćeš svoj vod smjesta vratiti na položaj!« »Ne mogu više. da su se Talijani i Fran­ cuzi povukli.u bez Jjestvica? A za razaranje su sigurno imali isto tako malo eksploziva.

Na tlu su -bile neke svjetlije i tamnije mrlje.« Kako je i taj razboriti i disciplinirani komandir bio istoga mišljenja. »Mora da je to cesta«. »U Perales del Rio ili — kuda?« (»Natrag«. mogao sam pretpostaviti. Kad sam se sad osvrnuo.« »Ovom primjedbom samo pokazuješ svoju vojničku ne­ sposobnost. morao sam se složiti i ja. koje su još' katkada padale. kojega sam poznavao kao vrlo dobroga. Ti ćeš zbog svog postupka morati da odgovaraš!« »Sto da onda radimo ovdje?« pitao je drugi glas. da preko jednolične ravnice ne idemo fašistima! Lijevo je bila neka bijela pruga. No mi bi već morali stići u Perales del Rio. Ispočetka sam vidio neku zvijezdu. tako da sam noge vukao samo s mukom. gdje se nalazi sa­ mostan. reče netko. Kad bih barem znao. koje su često puta izgledale kao put. «Ovdje čovjek ne može navesti nikakav cilj. I bila je. Moje uzrujan je zbog samovolje »komandira voda nije mi dalo ni riječi da progovorim. premda & neizmjernim bijesom. koju sam ostavio malo ulijevo iza sebe. Samo po zvuku ručnih bombi. međutim uvijek su se nanovo gubile u ništa. Krenuo sam dakle u suprotnom pravcu. reče moj inače neumorni prevodi­ lac. zbunjeno odgovori. Još se uvijek nije moglo vidjeti ni jedno svijetlo ni jedna kuća.« »Kuda su se povukli?« upitah bijesno. Mi smo išli i išli. »Zaista ih više nismo mogli zadržati. budući da su se svi povukli. Čiji su se grudobrani sastojali iz krede. »Ostati!« »Sto da još sada poduzmemo? Ja više ne vidim nikakve mogućnosti. I meni je 'bilo teško. Kuda smo išli? »Ja već jedva idem«. Samo kuda je vodila? 88 . Neugodno me potsjećala na rovove u Francuskoj iz Prvog svjetskog rata. Onda je nestala. gdje su nas čekali ka- zani s hranom. To je bio komandir voda. potpuno sam izgubio osjećaj u kom se smjeru nalazi Perales del Rio.

reče žalosno. jučer i prekjučer vrlo malo. da vidim. Prvo je došla njemačka četa. Postavio sam se na cesti tamo. što se povukao. Odmah je zatim ušao komandir -balkan­ ske čete. Nije bio pijan. Ti si trebao osiguravati naše desno krilo. Vozač je rekao. »Imaš li kakovih vijesti o balkanskoj četi?« »Da. »ubuduće moraš zapamtiti naređenje. da li je postupio isprav­ no. Još uvijek nije bilo ni traga balkanskoj četi. No postala je tako gusta i lojasta. Konačno sam sjeo u svoja kotla i probudio vozača: »U Pe­ rales del Rio. da nismo daleko od La Mara- nose.« Sjeli smo. ćuo sam spolja korake mnogih ljudi. što je od bataljona još bilo tu. kojega je ionako već napalo previše ljudi.« 89 . »Jelo je sad hladno«. Na koncu su domiljeli momci s mitraljezima. gdje je iz jedne kuće pa­ dalo svjetlo. Idući su sati prošli u pravljenju rasporeda. Iipak nismo išli sasvim krivo. Intendant mi je donio tanjur juhe. Iz nje je prodiralo mutno svjetlo. Današnji dan nismo još ništa jeli. da je nisam mogao jesti. Vukli srno se dalje po njoj. i ja sam ga. Mislim. što bi inače bilo nepotrebno u svakoj organiziranoj jedinici. već je sigurno bdio do granice svojih snaga. zapinjući od iscrpljenosti izvješta­ vao o tome. Nakon nekog smo vremena ugledali svjetla. Kad se kroz vrata crkve pomolio osvit. Radije sam pojeo nešto bijelog kruha. sada je bila putna ljudi. To je bio Louis Schuster. Unutra sam na kamenim pločama vidio bezoblične sjene spa­ vaća. i bit će da su dvojica lakše ranjena. La Maranosa. rekoh. da nije bio siguran.« U svijetloj noći. zatim poljska. koja je prošle noći izgledala kao izumrla. Netko mi je prišao teturajući. što se dogodilo. sasvim pri kraju svojih snaga. leže tamo naprijed i vratit će se sa svojim mrtvima i ranjenima prije nego se razdani. po dobroj cesti brzo /smo došli u selo i zaustavili se pred crkvom. Zau­ stavili srno ga. Izgleda. Samo što sada nismo više mogli prevaliti mnoge kilometre do Peralesa del Rio i naše juhe. a ne napadati samo­ stan. »Slušaj«. Tada je došao neki auto. jedan je mrtav.

Kad -smo nešto kasnije došli u selo. Samo.« »Tako daleko! A zašto?« »Valjda da nađu prenoćišta. nešto je zabrujalo u zraku. »oklijevajući 90 . Letjeli su prilično visoko i držali smjer pravo prema selu. komandir čete? On je kriv i za neuredno povlačenje bataljona od samostana. bila su pred to tom?« »Da. da nije ispravno pokretati postupak protiv četnoig starješine. -preda mnom su bila vrata samostana.« »Još i to! Na našem se odsjeku nalazio cilj čitavog napada. Stao sam na čelo čete i s njom teško marširao cestom na­ trag. Louis Schuster je sjeo uz mene na rub ceste i izvještavao me o jednom razgovoru u brigadi. »General Lukôcz je vrlo ljut radi ponašanja naše njemačke čete. »Vrata. Tu su bili i Poljaci. Kad smo joj se približili. vojnici su trčkarali naokolo. sve svoje mitraljeze i još jednu četu! Ovako je cijeli jučerašnji napad bio uzaludan! — Sada idi i pusti svoju četu. gdje se nalazila prva. U svakom slučaju mislim. odgovorio je začuđeno. njemačka strelja­ čka četa? Od jučer navečer nitko je više nije vidio. I. kao da je netko u zrak bacio šibice. Uzeli su ga za prijevoz ranjenika. Konačno smo -u daljini ugledali La Maranoisu. i ja sam im prišao prilično blizu. »Pa«. da još malo otpočine!« Nakon nekog smo vremena morali otići. za koja nitko nije znao.« »Pa gdje je ta četa?« »Jučer je navečer otišla u Chinchôn. Grede su letjele visoko i okretale se. Nitko nije govorio. ni ostala dva bataljona. S fašističke su se strane približavala dva aviona.« »Nema li to na duši onaj dugački. Moja se mitraljeska četa ulogorila zbijeno napolju. a ti to nisi javio! — Mogli smo zauzeti samostan! Na vrata bih morao baciti tenkove. kako su pale sa strašnim trijeskom i detonirale. kao da se nije ništa dogodilo.« »Ne znam. gdje su. a prije svega trebalo je zauzeti njih!« »Sta!« uzviknuo sam. Zatim sam vidio bombe. a tako­ đer ni štab brigade. i zahtijeva kažnja­ vanje četnog starješine. Izdao sam zapo­ vijedi komandiru balkanske čete i onda se obazreo za svojim autom.

Nakon možda desetak minuta vožnje opazih na cesti pred sobom. Ne­ što nije bilo u redu. U sumrak je oficir iz štaba brigade donio zapovijed: »Ba­ ta lj on treba da posjedne Cabeza fuerte!« Uzeo sam kartu i pronašao tu točku između La Maranose i utvrđenog samostana. S desna naprijed čuo sam glasan razgovor i nakon neko­ liko »koraka naišao na postrojen odred vojnika. Zamolio sam ga. »Sto ćemo u Cabeza fuerte?« »Zamijeniti dio jedne španjolske jedinice. Izgubljena njemačka četa se vratila. ovdje se ne smije biti tako strog. Zaurlaj ti: Čete s kola! Koman­ diri četa ik meni!« Pojavljivalo se sve više Španjolaca. no ništa se nije moglo razaznati pobliže.« Dan je prošao u takvim razgovorima. odvratih. visokog oficira. i rekao mu.« Spretno je iskočio. brzopletog komandira treba opomenuti. možda osam­ deset ljudi. odgovaram ja kao politkomesar. kako više ljudi trčkara amo tamo. lako da opet nisam imao ni jedne minute mira. već je bila skoro mrkla noć. »To nije čisto vojnička stvar. Pozdravio sam ga stisnutom »pesnicom. tako da smo morali naglo zakočiti. Svi su naši komandiri neiskusni i uglavnom imaju dobru volju. Doduše. To je bila ista jednolična ravnica sa svjetlim mjestima po kojoj smo mi jučer lutali.« Naredio sam uzbunu. kao u nekoj izvježbanoj armiji. >Pitaj ih. Tamo se zemljište malo uspinjalo. već više politička.<' »Ali to zahtijeva general«. 91 . što se ovdje događa. umiješao se među milicionare i doju­ rio kao bez duše: »Kažu. da smo mi internacionalni bata- ljon. »Hajde!« rekoh prevodiocu.« Pokazao je na lijevo u tamu. da su ih napale maurske jedinice!« »Gdje?« »Tu naprijed.je grizao suhu travku. Kad su moji dobrovoljci krenuli »kamionima. Čete sam poveo malo prema naprijed. Ako ne pokrenemo postupak. da mi razjasni položaj. ali treba mu pružiti i mogućnost da to ispravi. »Ja sam previše promukao. i nekog vitkog. Odjednom je pred nama stajala čitava jedinica. kako je uvedeno u našoj armiji.

konjica. Preostali su Stapski kuriri legli na jedno mjesto. Cesto sam zastajkivao i prisluškivao. jer na nebu opet nije bilo ni jedne zvijezde. što sam zapamtio upadljive točke.« Svojoj sam četi izdao zapovijed. Imao sam jedan pokrivač s prevodiocem. Tamo sam legao i ja. najviše pet sto­ tina metara! Mitraljesci će zauzeti liniju iza streljačkih četa. koji se morao također vra­ titi u selo. No radne au hlače.« »Naređeno mi je. Potražio sam svoj put za povratak. i gdje je tlo bilo mekano. pa smo se pod njega zavukli i sti- snuli. Ja sam provesti ću noć tamo na cesti. otišao sam s dvojicom pratioca. gdje se nalazi?« »Ne. Poslije duljeg hodanja po mogućnosti u istom pravcu do­ šli smo do ceste. Sigur­ no je opet otišla predaleko naprijed. Ovdje je izbila panika. Koliko je udaljen? Ima U tamo rovova?« »Ne. propuštale sva­ ki dašak vjetra. ja ću ga zaposjesti. nije mi poznato. znači. Pri tome sam pažljivo promatrao tlo. kad bi im se čovjek pri­ bližio. Tamo naprijed napadaju Mauri. da potražim svoje čete. koje kao da su se mijenjale. No. 92 . da se znam vratiti. naša takozvana uniforma. Rekoh: »U ovoj je tami to nevjero- vatno! Sto može konjica pješadiji u modernom ratu? Sad je pitanje: Sto da se radi?« On je rekao: »Pa.« »Dobro. Svugdje je bilo bjelkastih mrlja. koje je 'bilo zaštićeno od hladnog noćnog vjetra.« Nakon što sam još poslao natrag automobilsku kolonu i malo porazgovarao sa Schusterora. da je ovo važan položaj. kad Mauri napadaju. da se razvije u strijelce i zaposjedne uzvisinu ispred nas. Do slabina me štitila od hladnoće moja ovčja bunda. On je isto tako uljudno otpozđravio i rekao francuski: »Ja sam također komandant bataljona. da posjednem Cabeza fuerte.« Postao sam hladan. Opet je nije bilo.ništa nije koristilo. Komandiru sam balkanske čete rekao izričito: vNemoj otići predaleko. koji ne bi trebalo izgubiti. to je samo neka uzvisina. a i poljsku četu. Zatim sam krenuo dalje na lijevo u potragu za balkanskom četom. Uskoro sam našao jedan mitraljez. Znaš li.

koji je dugo živio u Spaniji i priključio se internacionalnima. jer uskoro su opet počeli njegovi bolni jecaji. ali poslije tog uznemiravanja nisam više mogao zaspati. kad se razdani. odjeljenja. ikako da čete rasporede. ali mi moramo na­ novo osvojiti čitavu tu prostranu zemlju! Konačno je počelo svitati. »Bio sam naprijed kod četa«.pola sata. Svi smo imali tamne podočnjake. ne ču Ji ipak zaspati usprkos hladnoće. Mogao sam spavati nekih . Naša su lica bila zaprljana. Jadni je Ceh morao užasno patiti oci hladnoće. jedan postariji čovjek. Konačno nisam više mogao izdržati. samo par stotina metara. Nije li to već skoro tjedan dana bez sna? Ako Španjolci leže ovdje pod isto takvim okolnostima. Drugi su također spavali samo djelomice. Ustali smo. No hladna mi je noć otela i ostatak glasa. najvišu točku čitavog kraja. vodove. pa sam ga kucnuo i upitao. što sam mogao mirnije i Čekao. Jedan je korak od mene netko ste­ njao. onda je možda uzrok njihovog Čestog povlačenja baš u tome! To su strpljivi. reče.ljudi. da je to naš Ceh. kad me netko gurne. »Ti se nalaziš nešto desno od Cabeza fuerte. »Sto ti je?« »Hladno. To su bili sasvim tihi glasovi bola. i prije svega u slučaju napada protivničkih tenkova. preći ćeš na Cabeza fuerte! Laku noć!« Opet sam legao k ostalima. brežuljak na jednoj uzvisini. Sutra. 93 . Otišao sam sa svojim štabom kurira naprijed 1 jasno vidio Cabeza fuerte. Čekao sam jutro. Bio je to general Lukâcz. Tako isam davao zna­ kove i istiskivao pojedine riječi. Rasporedio sam čete. Htio sam izdati zapovijed. Zašto moraju da tako trpe? Zato. Ležao sam. I radi takvih slavohlepnika pate čitavi narodi! Smrzavanje je pored toga još maia patnja prema ono­ me u ‘koncentracionim logorima! — Kako će ovdje biti teško pobijediti! Zasada samo zatvaramo rupe. pa i pojedine grupice onako.« Po glasu sam razabrao. kako je bilo najpo- desnije prema najnovijim taktičkim iskustvima. S desna tebi je bataljon Garibaldi. jer jedan luđak koji pati od veličine želi osvajati u interesu najboga­ tijih u Njemačkoj. valjani i slabo hranjeni .

Dok su oni tako radili. ne­ 94 . i imaju malo izgleda. da se od vežemo u Chincon. lijevo je bila noka velika ruipćaga. U Chinconu sam sjeo na stolicu. da nas ove noći ne uzbune? To bi mogao postići jedino politkomesar. Jedva sam istisnuo prve riječi. Oko jedanaest sam sati dobio nalog. Louis je došao minutu kasnije. Iznenada je nastao neki pokret dalje lijevo. Pogledao me sažalno. povezao sam se nekim autobusom. poslao sam prevodioca. Bi li to mogli biti fašisti? Ako jesu. da zauzmu moje jake položaje. da to moraju biti naše jedinice. budući da nismo imali alata za ze­ mljane radove. što se oko mene događa. od juriša na samostan. Imao sam na­ ime dvije čete u rezervi. krećući se prema nama. to sam više stjecao uvjerenje. Dobrovoljci su tlo raskapali bajonetima. onda su zbilja ne­ oprezni. da ih upita šio taj njihov pokret znači. Nastale su poteškoće. kakve još nikada u čitavoj svojoj liječničkoj praksi nisam vidio. Sto su se više približavali. Oni su već dva dana. Naskoro je iza toga stigao general Lukâcz. Tamo se kre­ tao nekakav bataljon. Kad su se približili na nekih tri «stotine metara. čitav bataljon odmoriti! Samo. pa čak i kad bi obuhvatili moje otvoreno ikrilo. Više nisu mogli izdržati. Kod njih su se pojavili znaci iscrpljenosti. Moramo imati jednu noć stvarnog mira.kako da spriječim. na kojemu su skoro svi prozori bili razbijeni. kako mi je. Htio sam mu objasniti. već me prekinuo: »Tako dalje više ne ide. Pred mama su se u daljini pojavili strijelci. iKaiko je moj auto otišao. Desno su se ukopavali Talijani. a noću su se smrzavali. ležali bez hrane. ja sam sjedio na mlakom novem­ barskom suncu i promatrao. Podnio mi je izvještaj. a grude su vadili rukama. Ljudi leže na tlu ukočeni. već je tu!« Liječnik je uzbuđeno izvještavao: »Naši su mitraljesci prekjučer vukli oružje dvadeset kilometara. Osim toga. Pokazao sam mu položaje i istisnuo: »Lijevo ni jednog Španjolca! — Zad­ nji se povukao u 9 sati!« Pogledao je: »Nijednog? To moram smjesta javiti!« Žurno je otišao. . Evo ga. pozvao sam bataljon- skog liječnika. Odmoriti se! mislio sam.

probudili su nas u 3 sata. U 6 smo se našim kolima odvezli ikroz Madrid u Fuencarral. Tamo su još prije nekoliko godina španjol­ ski grandi i industrijalci igrali s kraljem polo. »Da«. masnu.sposobni da pomaknu i jedan ud. Hans Beimler i Louis Schuster. da sam odmah pao u krevet. koje je tek dolje u blizini Manzanares i drveća postalo ugodnije. rekao je ovaj. u klupskim prostorijama kojega je general Kleber postavio svoj komandni položaj. Usprkos jednog dana odmora bio sam još tako iscrpljen. BORBE ZA PALACETE 17. JSto smo tamo tražili ostalo je cijelog dana nejasno. Slijedeće noći na 17. Cijeloga smo dana smrzavajući se tumarali po ulici. koji su spavali u istoj *pro­ storiji sa mnom. '»idemo odmah obojica u brigadu. Tek je nave­ čer došla naredba. Nedaleko je pred nama ležalo igralište za polo. da se nalazimo iza jedanaeste inter-brigade. novembra. za ikoje nisam imao vanjskog povoda. prvi pra­ vi objed nakon nekoliko dana. Tu smo se iskrcali i pošli kroz nekakvu dolinu na hrbat neke uzvisine sa svjetlom šumom. da jedamput čitav bataljon dobije odmora. novembra 1936. odjednom osjetio umor i zaspao. da više ne možeš govoriti. do 24. Znali smo samo to.« Upitno je pogledao Schustera. da se uselimo u stanove. Mnogo sam pojeo. kao ađutantom. oglasili bole­ snim.budan s mučnim mislima. a Ludwig neka legne u krevet!« Kasnije sam dobio gustu. Konačno je stvoren štab bataljona s jednim kapeta­ nom kao mojim zamjenikom i poručnikom. Cijeloga sam dana ležao u krevetu i nisam se osjećao* dobro. 95 . Nešto mi pade na um: Ako bismo te. već su odavno jednolično disali. Vidim. a zatim opet satima ležao . hranjivu juhu. jednom predgrađu Madrida. U podne smo se slijedećeg dana odvezli dole prema Buena Visti. to bi možda bio «najsigurniji način.

isto kao kod nas. To bi bio ogroman »usp­ jeh za republikansku stvar. Pokazao mi je jednu stolicu pokraj sebe i rekao: »Napast ćeš. jedne visoke zgrade. kad bi fašisti pobjegli čim nas ugledaju. Kad sam izišao 19. u kojemu su se ugnijezdili. Ofckada sam ovdje prvi puta 96 . Mora da bataljon ima gubitke.« Taj bi se zadatak mogao izvesti s jednim bataljonom i to bez artiljerije samo onda. puhao je sjevernjak. sam se sa svojim oficirima i kuririma smjestio u neku kućicu na hnbtni. S ostalima sam otišao da raz­ gledam područje napada. Ispočetka smo bili zaklonjeni grmijem oko polo igrališta. S one se strane ovoga igrališta nalazio bataljon Edgar André. pokazao je na ikarti. Dakle. ne mogu ti je dati. Sto je s moje lijeve strane?« »Španjolske jedinice. koji bi mogao djelovati i u ino­ zemstvu. Fašisti moraju opet biti izbačeni iz ovog dijelića Madrida. Zatim smo došli na ravnu površinu. Jutro je prošlo mirno. Dok smo jeli. novembra. No pucnjava se nije čula. a nisam vidio ni. napadam na krajnjem lijevom krilu jedanae­ ste brigade. i kroz ogromne prozore klupske kuće vidio generala Klebera. da se smjesta javim generalu Kleberu i da krenem bataljon prema igralištu za polo. kako sjedi u dvorani. na kojoj su stajale velike zgrade Univerzitetskog grada.oblačiće od granata. No to se nije moglo ni pretpostaviti.svijeće. Još pitanja?« »Imam li artiljerisku i tenkovsku podršku?« »Nažalost. Ušao sam.pješadije. od kojega smo se ježili. To je bio vjetar za kojega su u Madridu govorili: Ne ugasi ni jedne . Odande smo čuli artilierisku vatru i prigodice nekoliko hitaca . Prošao sam kroz nasade parka na polo igralište. Ovdje su sigur­ no stajale najbolje Francove jedinice. To je mirisalo na skoru bitku. ti trebaš da presječeš ovaj fašistički mjehur. i to odavde«. »u pravcu takozvane Casa Velâzquez. -koja je sve u svemu bila jako tijesna. došla je zapovijed. — Imaš li ikakva pitanja?« »Kako vidim. ali ubije čovjeka. Pred zgradom kluba izdao sam jednom od svojih oficira zapovijed da dovede bataljon. koju ćeš odmah vidjeti s ove točke.

jedan upravo ondje. 18. vidio generala Klebera prije tjedan dana. Sad je bilo mirno. Nisam jož mogao ustanoviti ni­ kakav zadah. Na nekim su mjestima granate izmrvile cement trga. Položaj sjeverozapadno od Madrida.pregledao sam sve ispred sebe. To je bio neki niski čovjek s cmomanjastim opaljenim licem. koji sam morao zapo- 7 Spanski rat 97 . Tu se nalazio jedan blagi nagib. Na uglu su jedne kuće ležala dva mrtva. gdje sam morao proći. novembra 1936. jako je opustjelo. Deset koraka dalje . Prozori su bili porazbijani.

Sasto­ jala se iz dvije prostorije i bila potpuno prazna. sad smo opet vojnici kao u Prvom svjetskom ratu. »U Berlinu smo ra­ dili perom. »Ne shvaćam. Upravo to mi je pokazivalo opasnost područja. »Baš je jučer jedan poginuo ovdje. koja se bori za dobru stvari« Zatim mi je ispričao. Ovdje mažemo samo iskrvariti! Okrenuo sam se. malo nakoso prema Casl Velâzquez. što sam li tvoj bataljon htio spasiti od propasti. vidjela neka glava. nisam smio na­ ročito štedjeti Nijemce. Zaustavio sam ih između visokog drveća. Tamo je stajao Hans Kahle u žutoj polubundi.« Smjestio sam se sa štabom u neku kućicu na putu. Konačno sam pred klup­ skom kućom ugledao svoje mitraljezce. koja se tamo prijeko visoko uzdizala. što se upravo dogodilo kod Klebera.sjesti svojim ibataljonoon. Moja su se kola nalazila u aleji niže igrališta. kako je Kle- ber mogao izdati takvu zapovijed! Ja sam utoliko energićnije zahtijevao smjenjivanje svog iscrpljenog bataljona. Polako sam im pošao ususret. Tamo se prijeko. i koje? To je bilo jednako i političko pitanje. 98 . Kao Nijemac. ali nije grijalo. »Dobro došao u Madrid!« uzviknuo je. Kako da ovdje izdam razumnu borbenu zapovijed? »Oprez!«. Nigdje se nije moglo nikoga vidjeti. trebao sam doći k njemu čim dude moguće.« »Kakvu protivnu zapovijed?« »Da smjenimo bataljon Edgar André. da li da u prve linije postavim jednu ili dvije čete. iznad usjeka ulice. »Kakva ludost!« rekao je tiho. »Zašto niste došli?« »Dobili smo protivnu zapovijed. viknuo je netko na španjolskom s desna odgore. Sunce je sijalo ukoso na zid iza mene. Ni tamo nije bilo nikoga. Zašto bataljona još nema? Da nisu čete krivo zašle? Ovdje bi to bilo skoro nemoguće. — samo ovoga puta na strani.« Tada je došao i kurir od Hansa Kahlea.« Iza ugla kuće spustio sam se na zemlju 1 razmišljao. Tamo iza kaiće biti ćete u sigur­ nosti. Došao sam do nasada oko polo igrališta i požurio kroz grmlje. da dočekam bataljon.

Moraju naučiti da se obraićaju prvo svojim komandi­ rima odjeleruja. U zidovima su postojale samo po­ jedinačne rupe. od kojih je svaki žeLio nešto drugo. U zoru su donijeli kavu. smijao se tom nadutom izrazu. sjedeći na hladnom kamenom podu. jer nisu mogli raditi u tami. Tada je došao Arnold Geenes. kroz koje se moglo pucati. već je u moju kućicu došla prava bujica dobrovoljaca. Sad njegovo lordstvo«. juha je već bila hladna. Vratio sam se kroz kišu u svoju kućicu. Jedan je njihov dio bio ukopan u malim zaklonima. Bar je to išlo glatko. Naprijed je put zakretao gore preima kompleksu zgrada. koji su bili pofečinjeni meni. koje po danu ni­ sam mogao pogledati. Djelimice je također nedostajala jedna prava vatrena linija. Točno je u podne došla hrana iz Buena Viste. Nakon toga sam izi­ šao. U njemu su desno ležali Balkanci. Legao sam jožeći se od vlage među ostale spavače na kameni pod. i morao sam s njim o nečemu razgovarati. Tek što sam uzeo žlicu u ruku. No nigdje ih se nije moglo vidjeti.« »A što na to kaže sin?« 7* 99 . K tome je u zgradama ležalo previše ljudi na malom prostoru. što se mene kao komandanta bataljona nije ticalo. Kad sam se opet okrenuo svom tanjiru. Pred jutro je došao neki čovjek i javio se kao starješina deset tenkova. Jedva su se čete Edgara Andréa povukle. U tom su po svoj prilici vlažnom grmoviitom pojasu ležali Talijani-garibal- dinci. naravno samo po danu. a lijevo Poljaci. vodova ili četa. i da se više ne bori ovdje kod crvenih. Padala je kiša. stao preda me i ja­ vio svojim tečnim njemačkim: *Kod Engleza se nalazi sin nekog lorda. Zem­ ljište se s desna »spuštalo do nekog sasvim ravnog šumarka. Ta mi se prednja linija nije dopala. u čijoj je blizini morao teći Manzanares. da nadoknadim dio noćnog sna. Usprkos toga htio sam je pojesti. Bila je nepregledna. da se njegov sin vrati u Englesku. osim jednom poljskom vodu. došao je Beimler. Mogla se otpremiti na sve položaje po danu. Kroz vlažnu sam Sumu otišao prvo do njemačke strijeljačke čete u dolini s lijeve strane puta. Popio sam je. :>želi.

Ćuli su se udari granata. Tik iza jedne od kuća stajalo je nekoliko dobrovoljaca sa svojim prtljagom. da isprazni kuće i da smjeni sve osim nekoliko stražara na pola sata. U šumi smo pažljivo slušali. a također i politko- mesar«.« Izišao sam s Beimlerom. Naredio sam mu. iako sam osjećao glad. »Pošalji mi malo ovamo vašeg komandira čete!« rekoh jednome. Šinoki čovjek. Nakon što sam to isto naredio i balkanskoj četi. vratio sam se natrag s Beimlerom. »Četni je komandir mrtav. Pred nama su prilično gusto ležale kuće. on je uporno htio da ide sa mnom. Ovaj je odmah na to izašao. gdje je balkanska četa. rekao je netko s otsječemm R. Uvukli smo se u mali auto. a ja sam legao da spavam. dok ne prestane artiljeriska vatra. Otišli su i svi komandiri vodova!« »Ne samo to!« uzviknuo je neki drugi. »gadna je puc­ njava!« »Gdje?« »Prije svega kod kuća. Nije se moglo vid­ jeti mnogo dima. Pridigao sam se. rekao je užurbano. to je — « Vrata se naglo otvore i unutra uleti neki maleni. Nakon nekog me vremena probudio glasan razgovor i lu­ panje nogu. Zamolio sam Beimlera. U svojoj sam kućici priželjkivao jelo. ali su zato snažne eksplozije bile za uho još izrazitije. »Balkanska je četa isto imala teških gubitaka i napustila je kuće!« 100 . »Hajdemo!« Beimler se složio. više nije bilo tu. da mu se crveni baš dopadaju i da on ostaje kod njih. izašli smo i pošli «putem uzbrdo. Na zavoju kod kojeg počinje uispon. Povučene vodove treba da rasporedi iza kuća. No. No. Međutim. »Tamo naprijed«. a također i kod Poljaka. gdje zrna nisu padala. »On kaže. Beimler se odvezao u Madrid. da ostane ovdje. »Koji četni komandir?« »Onaj od Poljaka.

Imate vremena do sutra u podne. dao znak obojici mojih oficira. Došao sam do njemačke čete. Jedan mitraljez stoji napušten. Oni su imali više vojničkog iskustva. ponav­ ljam još jedamput: Pametno ispipati točku po točku i ni­ kakav šematski juriš na ovom kompliciranom zemljištul« Do»k je komandir njemačke čete skupljao svoje komandire vodova. i u kojoj je izgleda svatko shvatio situaciju.« zapovijedio sam komandiru čete. koja je ležala na rezervnom položaju. nego ispipajte i za­ uzmite sve. Skočio sam. vidjet -ćemo. što se može osvojiti bez mnogo gubitaka. »Vi ćete. tamo. što ga se u sumraku upravo još moglo vidjeti.« Odjurio sam dalje. ili je to već padao sumrak. Time ne mislim opći juriš. — Je­ ste li gdje vidjeli mitraljeze. Uz to je u balkanskoj četi već bio jedan energični komandir voda. Kako dalje iza toga. Svi su vikali u jedan glas. »Je H tu koji komandir voda?« htio sam viknuti. ikoji su ibili naprijed?« »Izgleda. »Tamo naprijed. No. »Svi su komandiri vodova mrtvi!« reče netko ruski. Već smo nakon nekoliko minuta sreli iprve dobrovoljce. 101 .« Tiskali su se u tami šumskog klanca. Politički najiskusniji moraju odrediti novog vojnog rukovodioca i politkomesara.* Pokazao je neki brežuljak tik ispred na-s. ali svo­ jim promuklim glasom nisam mogao nadjačati galamu. da su kod općeg uzmaka ostali. Odmah smo zatim sjeli u auto i od­ jurili. »Dati ću da ga opet zauzmu. on nije znao jezike. ikoji će urediti četu. »Gdje su ostali?« upitao sam na ruskom. Pod drvečem je bilo dosta mračno. da pođu sa mnom i izjurio iz kuće. Ja ću zasada ostati ovdje. »smjesta preći u protunapad. poslao sam po komandira mitraljeske čete. »Komandir odjelenja?« »Ovdje!« »Ti sakupi sve! Ja ću vašu četu smjesta zamijeniti njema­ čkom. kogi su nam išli ususret. Sad protunapađ! Ali.

Izgledao je zbunjeno. ne može zamijeniti one. sve mi se moralo prevoditi. Kako nije znao ni njemački ni ruski. tko bi trebao da bude komandir i politkomesar kod Poljaka i Balkanaca. da bi mogli riskirati. Ali. što -baš oni dobijaju takav zadatak. Poručio sam joj: »Ne.« Tek sam sada shvatio. »naša četa više nije ono. »Da. mislim Poljake. ali pod komandom nekog španjolskog kapetana. da je namjerno onesposobio svojo topove. Naredio sam mu. Promatrao sam pokrete njemačke čete. dapače. potrajalo je veći dio noći. Nitko od ovih. iskočio je iza zaklona s jed­ nom ručnom bombom i htio je baciti na njeg3. gotovo sretni. da daje podršku njemačkoj četi u napadu. da u takvim okolnostima još jedina neranjena streljačka četa pretrpi teže gubitke. tenk je pucao. — Da ti drugovi. što je bila. Uskoro je iza toga morao biti strijeljan kao saboter. da nisu došli fašistički tenkovi! Pa od njih se nemamo čime zaštititi!« »Ovdje su napadali fašistički tenkovi?« upitah zapanjeno. Kad su njemački komandiri vodova došli. i uskoro me preko kurira zapitala. »Druže«. koji su danas 102 . i zašli nam s boka. To je bio čovjek možda svojih četrdesetak godina. Pred jutro su mi došli novi komandir i politkomesar Po­ ljaka. Zatim Je došao komandir mitraljezaca. baš tako! Kad je politkomesar Poljaka vidio kako njegovom položaju prilazi tenk. za ko­ jega mi je Hans rekao. nisu bili tako nevjerovatno hrabri. Spretno se u ma­ lim grupama prebacivala prema kućama. On je to saslušao mrka pogleda i odjednom prasnuo: »Ali to se ne bi dogodilo. što se dogodilo i zgrozio se nad posljedicama nedostatka obuke tih divnih drugova! Fašisti­ čki su se tenkovi probili između Univerzitetskog grada i naših kuća. Bataljon je tenkovskim napadom i gubitkom skoro svih oficira dviju četa previše oslabljen. još uvijek bi imali svoje komandire i politkomesare! Tada kod njih ne bi ni došlo do panike. da li treba opet zauzeti zgrade. Tamo su stajali protivtcnkovski to­ povi. zaključio sam. i politkomesar je pao! Drugi su isto tako pokušavali baciti ručne granate i poginuli. i da iza čete u nastupanju izgradi mitraljeski položaj. koji su ostali.« Vijećanje. da su mirni. rekao je. danas ne.

Kad bi to čula naša par­ tija u Parizu. što mu nisam odgovorio još toplije. gdje au bez ikakvog zaklona ležale poljska i balkanska četa! 103 . što sam osjećao prema tim poljskim dru­ govima? Prekinuo nas je general Lukàcz. i ja sam podnio izvještaj o tenkovskom napadu i gubitcima. »opet zauzeti kuće. tko najviše radi? Krasan štab!« »Zaista. A taj ne će učinit: ništa. Kako je tek moralo ibiti napolju. tako više ne ide dalje«. »Mi mo­ žemo shvatiti.« rekao je.« Podigao je oči i pogledao me pravo i ozbiljno. tako da me zaboljela. Nikada ne ću vaš uzmak nazvati bijegom! No ocjena onog što se ovdje dogodilo. Ipak sam bio nezadovoljan sam sa sobom. Ali. da nemaš više povjerenja u nas. kako da iz­ razim poštovanje. K tome sam se još i smrzavao. Odvezao sam se s njime. već će to prosuditi polifckome- sarijat. »Ja imam još nešto kruha.« Bio sam nadvladan i zgrabih njegovu ruku: »Ja znam. stidjela bi se zbog nas. Shvaćao me. kako se mi tamo teško borimo protiv reakcionarne vlade. »Sutra ćeš prije podne.« Konačno sam kasno poslije ponoći došao u svoju kuću i zatražio jelo. reče poljski Židov.« On je još uvijek držao i stiskao moju ruku. Ti moraš misliti na to. jer su mi stvari bile mokre. što bi škodilo vašoj partiji. Uzmi to!« Nažalost.« »Ne će mi mnogo pomoći«. jer je on to želio. i kakav vas duh pokreće.pali. njegov me komadić kruha nije zasitio. Nešto bih te zamolio. »jer na otvorenom zemljištu preda mnom nema protivnika. odgovori neki Nijemac. A to bi bilo loše za radnički pokret u Poljskoj. premda se u mrkloj noći nije moglo ništa vidjeti.« »Sto?« »Gledaj: mi smo danas (kidnuti. ne spada pod moju nadležnost. u šumi. tko ste vi. »To znaći. Zato ću ti staviti na raspolaganje deset tenkova. odvratih. Zatim smo se zaustavili negdje u ikiši. »Sada više nema ništa«. da ovdje ne dobije ništa onaj.

Bio sam jako uz­ nemiren. Tamo se sada nalazila balkanska četa. da sli­ jedećeg jutra u 7 sati moramo opet zauzeti tvrđavi sličnu kuću Palacete. da je opet ugasila vatru. jer je zadnjih dana tako jadno prokisla.« Drugog je dana poslije podne Lukàcz zapovijedio. Nekoliko je Mađara čučalo ispod drveća. u kojoj se nalazilo više Jugoslavena. Stao je bez daha preda me i istisnuo: »Imamo ih!« »Sto?« »Sve kuće s lijeva. Još uvijek nisam imao dobar pregled spleta zgrada Tu su staje i štagljevi bili sagrađeni ujedno sa stanbenim prosto­ rijama. Ka­ nili su skuhati nešto. da su se svi ukočili od vlage i hladnoće. Slijedećeg je dana. Došao sam u neku sobu. 104 . 21.« S desna je došao kurir i javio. još uvijek padala kiša. nikad ne napadaj opet na isti način! — Pri­ premi obranu kuća na lijevoj strani!« Pred veče je javljeno. samo sam čuo hice i huku koja je mogla dolaziti jedino od ručnih bombi. Koliko će još dugo izdržati? Kod njemačke su čete Englezi žustro trčkarali okolo.45 provukao se jedan vod kroz uzani klanac. novembra. «Imamo više ranjenih. Samu bitku nisam mogao vidjeti. U 10.« Pojavio se i komandir njemačke čete: »Da još jedamput napadnem Palacete?« »Ne. Vodili su me kroz zbrku zgrada. da u danas nanovo osvojenim ku­ ćama gori. Jedan je kroz rupu u zidu promatrao kraj. došao je drugi kurir: »Kiša tako pada. s kojega je kapalo. da sam joj morao pribaviti krov za nekoliko noći. Ako moja zadnja upotrebljiva četa bude imala te­ ških gubitaka? Tada je neki dojurio niz zavojiti put. tako­ đer i dvojicu kod mitraljeza. Izgleda. da utvrđenu kuću — zvala se Palacet — nisu mogli zauzeti. Dao sam upute za ponovno osvajanje jučer izgubljenih kuća. uz podršku tri tenka. Prije no što ram mogao nešto odrediti. staro je vojničko pravilo: Kad si jedamput odbačen s nekog položaja. Veselo su me gledali i pozdravljali kli- manje-m glave. Otišao sam do četa.

Smijemo li takve stručnjake upotrijebiti kao u nekoj običnoj armiji?« »Da. Konačno je do napada ostalo još samo malo sati spavanja. Da li koji među vama zna malo crtati?« »Zapravo. Misliš li. »Ju­ goslavija je ovamo poslala svoju inteligenciju. Njihov je put do kapije Palacete bio sasvim kratak. da je tvoje pitanje mnogo manje vojničko nego političko. Obratio sam se jednom drugom i rekao na ruskom: »Slu­ šaj — « On me prekinuo: »Razumijem njemački. znamo mi to svi. Upravo sam u jednom jedinom jugoslavenskom odjelenju zatekao šest inženjera. On se počeo smješkati. Naročito njemačka četa. mi ćemo s jurišnim jedinicama prodrijeti dalje. da ulaz u dvorište zgrade izborimo tenkovima.« Vraćao sam se zamišljeno. Zatim su komesari raspravljali još nekoliko preostalih točaka. Louis Schuster i politkomesari Poljaka i Bal­ kanaca. koliko je jaka posada Palacete. Došli su pripravni tek u 8. Kad sam ujutro u 7 sati došao do prednjih linija. na mojoj su strunjači sje­ dili Beimler. Čim tenkovi uđu. ima iskustva u probijanju iz sobe u sobu. onda pokušaj ne smijemo ponoviti. Želio bih imati skicu zemljišta. koju ću za to upotrijebiti. 105 .30. Ako ne uspijemo odmah izboriti ulaz u dvorište. ali u našem se odjelenju nalazi šest inženjera.« Moj je plan prihvaćen. njema­ čka je četa vec bila spremna za juriš. No još uvijek nije bilo tenkova.« Upitah začuđeno: »Svi? To se rijetko dešava. koji treba otpočeti sutra?« »Ne znamo.« Pogledao sam malo blesavo. odgovorio je Beimler. da je s tog stanovišta pitanje na­ pada na Palacete riješeno?« »Ovog puta moramo pokušati. nakon što ju je kralj protjerao. koje ovdje upra­ vo raspravljamo. Kad sam došao u svoju kućicu. tako da je sjednica potrajala do duboko u noć. Čini mi se.« »Da.« »•Dobro. Beimler mi se obrati: »Možeš li vojnički odgovarati za napad na Palacete. »to je pitanje.

da se napad nije posrećio. To je zadržalo trećeg. ili je to bila samo nekakva izviđačka jedinica. Da li ih je bilo mnogo. dogegao se starješina Garibaldinaca i upitao: »Zašto još nisi zauzeo Pa- lacete?« Morao sam mu saopćiti novu nedaću. Sve se stišalo. Od posade smo tenka «saznali. i ja saon zamolio Louisa 3chu- stera. kako je bataljonu po­ trebna temeljita reorganizacija. Uzmak mi je Balkanaca pokazao. Sto su pritom postigli Talijani. Fašisti su stvarno prodrli. Do zajedničkog je napada došlo u 16. za njima jedna udarna jedinica. Na to sam se odvezao natrag. Javio sam generalu. ranjen je u grudi. posada je iskočila i spasila se iza ugla. Izgleda. Kod toga je ranjen jedan komandir voda. Čuli smo hitce. i noć je protekla mimo. U toku me prijepodneva pozvao Kleber. No. Iznenada se zapalio. U svakom slučaju. da nas smi­ jene. Kapak se na boku otvorio.« Opet sam se odvezao naprijed. njemačka je četa ponovo zauzela skupinu kuća na lijevo. Odmah su zatim došli ljudi iz udarne jedinice. da je u kući bio postavljen pro­ tutenkovski top. da ode do politkomesara brigade i izradi. da bi on sa svojim Talijanima napao s desna. nije se moglo utvrditi. Prilično te­ žak slučaj. jer je zapaljeni čelični dW preprečio ulaz u dvorište. a da novi ne bi imao mnogo izgleda na uspjeh.45. Tenkovi nisu mogli napasti još jednom. Udarna je jedinica protrčala pokraj gorućeg tenka u dvo­ rište. 106 . kad je dojurio kurir: »Bal­ kanska je četa napustila zgrade s lijeva!« »Je li bila napadnuta?« »Ne znam. jedan se tenk izdvojio u desno. od nas se nije moglo utvrditi. koji je zapalio prvoga. da se drugi odvojio radi kvara na zatvaraču. Dok sam još razgovarao s komandirom čete. Htio sam upravo doručkovati. Samo je prvi stigao do ulaza i opalio. Na to je predložio. podupirući jednog ranjenika. Tenkovi su pojurili. dok bi mi došli s lijeva i opet zauzeli ove u podne izgubljene kuće.

Sve se odvijalo uz veliku buku i vese­ lje. 107 . No. Ludog li položaja! Iznenada je iz kuće na vrat na nos izletio starješina Bal­ kanaca.kola i odjurio na (položaj svoje rezervne čete. a kraj nje nasmijani intendant. s kojega smo morali iz­ baciti fašiste. vikao je zadovoljno intendant. dok nisam saznao.« Kleber je bio sporazuman. No. njegovo je lice izgledalo radosno. Ljudi su ulazili u kuće i odande vukli debele svinje. da je zlo. očekivao sam. da on nije bio pravi čovjek. zapovijeđio sam mu. Ovdje se nije primjećivalo nika­ kvo uzbuđenje. Odmah je zatim ušao i Hans> svjež i obrijan kao i uvijek. da li bi se izgubljene sobe mogle opet zauzeti bez velikih gubitaka. Ovdje je bila nekakva uzorna farma. »Pozvali su me. f»A. Još nismo ni došli daleko. Izgubili su jednu ili dvije sobe. Raspravljali smo o smjenjivanju. Kad sam došao gore u vidokrug kuća. Prvo sam pomislio. Nismo se mogli sporazumjeti bez tumača. poljska četa?« upitah nestrpljivo. da smjeni Poljake i izvidi. Kako je novi komandir balkanske čete obećavao dobra.« Pozvao sam komandira poljske čete i u razgovoru s njim primjetio. O općem povlačenju nema ni govora. kao od svinja. koje isu tako gkičale. te ponudio i mene. što se opet dogodilo. »prije nego nanovo počne artiljeriska vatra Odvesti ćemo je u Madrid i staviti vladi na raspolaganje. da ću vidjeti povlačenje Poljaka. Otrčao sam do svojih . Cuo sam samo neko skičanje. Možda je imao dobru volju. kako tovare svinje i ostalu stoku. to je samo na pola loše. tako da je potrajalo neko vrijeme. Tamo sam napustio auto i hitro pošao uz cestu. jer — « »Izvlačimo stoku«.« »Ali. i to samo sto metara od mjesta. pusti me da odmah idem. Upravo je pio kavu u dvorani polo kluba. tamo je stajala skupina ka­ miona. ali nedostajalo mu je potrebno iskustvo. U međuvremenu sam pogledavao Nijemce. kad žurno uđe neki oficir: »Poljska se četa bataljona Thâl- mann povlači!« Preplašio sam se i rekao: »Molim te.

« Tako je taj dan prošao još dobro. i da te ja trebam pitati.« Prijala mi je izvanredno. na svojoj dužnosti pokazivao umješnost. Kod zadnjeg ju je bom­ bardiranja ubila granata. Do sada su oficiri moga štaba potpuno zakazali. Nakon smjenjivanja povukao sam se u neku kuću u Bu­ ena Visti. dapače. a u ruci je držao ta­ njur. nego još više od iscrpljenosti. Ja nisam specijalista za grlo i uši.« rekao mi je. »Da. jesi li sporazuman s tim. »Da nije to svinjetina?« Upitah. novembra smjeniti bataljon Edgar André. novembra do 31. To sigurno nije bilo samo od zime. već je mora preuzeti netko drugi. Moramo te odvesti nekom dabrom specijalisti. Prije svega. decembra 1936. stresao sam se od zime. On je veselo sjeo na stolicu: »Znaš li već za velike promjene? Gene­ ral Kleber je komandant odsjeka na iManzanaresu. Zatim je netko otvorio vrata i pogledao unutra. Od jedne krmače s farme. 25. Nakon kraćeg vremena došao je liječnik. — tako rekuć slučajno. On misli. Moji su dobrovoljci. dok predvečer nije došao Hans Kahle. ti bi morao u krevet. osim intendanta. Odmah zatim osjetio sam opet umor i zaspao. »Mi smo. prošli kroz neka vrata i našli se pred fašistima. da mi zajednički preuzmemo komandu jedanaeste brigade. »opet zauzeli izgubljene sobe. eto će nas idućeg dana. koji se trudio i dapače. Ovi su smjesta kidnuli. PREFORMIRAN JE JEDANAESTE BRIGADE 25. a ti načel­ 108 .« U podne me probudio ugodan miris dobrog jela. No ja sam ipak bio jako zadovoljan. Stoga on više ne može rukovoditi jedanaestom brigadom. Kad sam ušao u malu spavaonicu. na koncu i ve­ selo. -»S tvojim je glasom još gore. da ja budem komandant brigade. koji baš nisu pozna­ vali zgradu. Ja upravo dolazim od Beimlera. Diskutira se o nama obojici.

Nadajmo se. tko će biti moj nasljednik kao komandant >bataljona Thalmann? Od mojih oficira ni jedan jedini nije zreo za to. komandant i načelnik štaba rade drugarski zajedno. 'bolesno dijete. u kola. Bolje bi bilo oba njemačka bataljo- na ujediniti pod novim njemačkim rukovodstvom u jedanaestu brigadu. Odvezli smo se k nekom liječniku u Madrid. ali kod ruko vođenja takvim štabom. ja sam mlađi. da će ipak prestati s protivljenjem našem rješenju.nik štaba. »Hoće li to po tvom mišljenju prouzrokovati za nas kakvu promjenu?« upitah. Svi mi trpimo od toga. No. U zamjenu za bataljon Thalmann jedanaesta bi brigada mogla dati dvanaestoj sve Poljake i Balkance. i tko bi želio. najviše dva jezika i stoga su se odlučili za stapanje nacional­ nosti. ali sad još jasnije vidimo. umotana u pokrivače. da je fašističko miješanje u Spaniji uvod u drugi svjetski rat. da se s tim rješenjem slažem. i da trebam barem osam dana potpunog mirovanja. A upravo naši drugovi proleteri govore samo jedan. Tome se protivi samo netko u Albaceteu. da održi tu babilonsku zbrku jezika. Doduše. da su jučer u Berlinu von Ribbentrop i japanski poslanik potpisali pakt protiv Ko­ rn interne. došao je Louis Schuster i donio vijest. kao da još prije dva dana nisam u istom stanju na front vodio bataljon. tko ne zna za naše poteškoće na frontu. Koliko je onda jednostavnije izdavanje zapovijedi. da se tek miješanjem narodnosti stvara prava internacionalna soli­ darnost.« »Slično je i is bataljonoan Edgar André. što se u jednoj vojnoj jedinici nalazi tako mnogo nacionalnosti. »To ne. Njegov je nalaz bio. da nemam ništa osim teškog katara grla. koji mi je s nekim kompliciranim uređajem ogledala i svjetiljčica osvije­ tli avao grlo. i kaže. Kad su me liječnici opet poput dojenčeta strpali u krevet. što se tu može? — Ja sam govorio s Beimilerom o jednom drugom problemu. Ali.« Slijedećeg su popodneva po mene došla dva liječnika i str­ pala me kao malo. koji će uglavnom biti upe­ 109 .« »Reci Beimleru.

Upravo je javljen nov fašistički napad. Tu smo ostali neko vrijeme i zaključili. da stanje nije tako opasno. S njim me vezivalo jedno pravo prijateljstvo.ren protiv Sovjetskog Saveza. Trebao sam imati osam dana potpunog mirovanja. K tome fašistima je vrlo ne­ zgodno.biti i govora? 29. da svoje najbolje drugove postavimo na najopasnija mjesta Spanije. Madrid je Beimleru prire­ dio velike posmrtne počasti On je bio prvi visoki politkomesar. i vjerojatno će negdje drugdje nanovo pokušati. novembra su mi upravo donijeli nešto da jedem. politički vođa svih njemačkih dobrovoljaca u Spa- niji. da prođu ovuda. Što je pao. kad je ko bez duše dojurio kurir: »Hans Beimler je mrtav!« Nakon izvjesnog sam vremena saznao pojedinosti: Privre­ meni je komandant bataljona Thâlmann s obojicom politkome- sara Beimlerom i Louis Schusterom dopuzao u blizinu majura Palacete. 110 . novembra Hans i ja smo htjeli preuzeti od Klebera poslove jedanaeste brigade. kad su odjeknula dva pucnja. da fašisti nisu nepobjedivi. da se mi ovdje tako uspješno odupiremo. Pao je također i dobri. Na Beimlerovu je pogrebnu svečanost otišao Hans Kahle. No kako je o tome moglo . 30. ovdje ipak ne padaju nizašta kao u koncentracio­ nim logorima. To je bio zadnji napad fašista na taj položaj. Očito su odu­ stali. Biti će nam vrlo teško. dok sam ja sa štabom morao ostati. jer dokazuje. Otpor Madrida oduševljava demokratski svijet. Beimler je odmah bio mrtav. našli smo ga uzbuđenog. Hans i ja smo se odmah dovezli tik iza streljačkih rovova. blagi Louis Schuster. S te strane. možda s crne strane Manzanaresa. čovjek mora gledati i na naše gubitke. No. Kad smo došli u njegov štab. Pred nekoliko je dana bataljon Edgar André zauzeo tvrđavi nalik majur Palacete i upravo sad ga izgubio.

koji su se kod nas govorili. Inače je bio vitka stasa i lijepa lica finih crta. a drugi vrlo mlad Obojica su imali šarene vunene kape s jednom vunenom ku­ glom. Mlađi je bio neobičan čovjek. Jedan je bio postariji. što hoće. jučer sve začudio. onaj tamo s lijepim licem. Onda sam ga ispitivao. Dok sam još gledao unutra. Osim toga Sto su morali vojnički na­ učiti mnogo. kako ih nose djeca. mogu li ja to vratiti?« Jednog sam dana prolazio kraj kuhinje i u njoj vidio mom­ ke. Hans je smijući se primio poklon i kazao: »To mi izgleda kao u doba ropstva. Hans Kahle je go­ vorio tečno španjolski i jako se trudio oko tog bataljona. Konačno smo 4. bataljon Commune de Paris III. bataljon Asturias-Heredia Taj je četvrti bataljon spadao među najbolje Španjolske i sastojao se uglavnom od asturskih rudara.« 111 . i sa sela je. decemibra Hans i ja preuzeli od Klebera ruikovođenje jedanaestom internacionalnom brigadom. Zaustavio se i rekao: »Jedan nas je od ove dvojice mladića. da im re­ dovito šalje namirnice i da im pomogne u organizaciji kuhinj­ skog dežurstva. a katkad i uopće ništa. Jučer je u kuhi­ nji nastalo nekakvo loše raspoloženje radi ishoda rata. To je bio neki prijazni još mladi Židov iz Besaraibije. Stoga smo poslali intendanta brigade. bataljon Thâlmann IV. Zato smo ga i postavili za poštara. koji je bio slabo organiziran. Na taj je način mogao prehranjivati čitavu svoju porodicu. Poslala ih im je španjolska armija u nedostatku pravih uniformi. Zove se Antonio Poveda. bataljon Edgar André II. kako čiste povrće. To se bataljonu dopalo. On je komunist i zna. pa je u znak zahval­ nosti našem štabu poklonio dva kuhinjska momka. Jedino grubo na njemu su bile njegove velike radničke šake. kada su još poklanjali ljude! Ali. došao je poštar sa svojom tor­ bom. tako jasno! Mi smo bili sasvim dotučeni. kada je postao vlasnik dobro napredujuće krčme. bio je još na pola dijete. Odjed­ nom je mladi momak počeo da govori! Kažem ti. Ona je sada imala slijedeći sastav: I. Tamo je počeo raditi. ljudstvo nije dobijalo na vrijeme hranu. Kad je došao u Madrid. koji je znao skoro sve jezike. i imao je tek devetnaest godina.

komandovao svim našim jedinicama 112 . gdje se ispoljavaju lično­ sti e izuzetnim sposobnostima. To je bio stari poznanik Gal­ lo. kad su nam nedostajali četni 1 vodni komandiri kod Poljaka i Balkanaca! Čovjek bi morao imaiti komesare. da se internacionalne brigade povuiku s prednjih linija u rezervu i zadrže u pripravnosti. koji je odmah i prihvaćen. Za kadrovskog komesara brigade predložen je kapetan Albert Denz. da nas 6. »Danas on ne bi mogao bili stariji od dvadeset. kako je izgledalo u početku. Istrčali smo napolje. Kadrovske su komesare počeli uvoditi i u drugim brigada­ ma. Radi toga smo očekivali. Kakoli smo mi bili bespomoćni. Slijedećeg je dana pokopan Louis Schuster. da nam pošalju jednog tako valjanog mla­ dića. pomislio sam: Ovdje je u Spaniji naš velik problem brza izobrazba nadarenih ljudi za vojne rukovo­ dioce. Kakav li je to čudnovat izbor. To nije bilo tako te­ ško. malo u uiporedbi s fašističkim intervencionističkim trupama. Naime. decembra zamijene španjolske jedinice. Ja ću ovoga predložiti politko- mesarijatu. i baš kao kuhinjskog momika!« Kad sam produžio. Odvezao sam se na groblje i u kapelici kraj mrtvačkog sanduka držao poča­ snu stražu. Tog je popodneva u naš štab došao komandant španjolske brigade. naročito Mussolini jevim Talijanima. koji je kod napada na Cerro de Los Angeles. u republikanskoj Spa­ niji istovremeno nije bilo više od trideset hiljada dobrovoljaca. Schuster nije znao ni za što drugo. mirni i pametni radnik iz Rurske oblasti. da ga lijepo pozdravimo. tako da se u centralu kadrovskog komesarijata u Albaceteu mogao dati izvještaj o svakom stranom dobrovoljcu. Jednoga se od idućih dana održavala sjednica svih politko- mesara. osim za svoju dužnost čovjeka i druga. na «koju su pozvali i mene. koji bi pazili. Budući da je na frontu postalo prilično mimo. Ta me se smrt toliko kosnula. i to se proširilo kroz sve internacionalne. Novi mi je komesar bri­ gade dao riječ. da razjasnim svoj prijedlog o kadrovskim kome­ sarima. zaključeno je. da oko sebe nisam vidio nikoga.

‘jednom komandantu . U podne nas je slijedećeg dana pozvao Kleber. »već su se oni sami prikačili. u neku malu dobro uređenu kuću. da bude jezgro nove brigade. »Samo da moji bataljoni«. Nakon kraćeg se vremena pojavila dobra. koju je podigao Karlo Peti. Njegovi su bataljoni stajali čvrsto. »ne strugnu!« »Zašto bi?« upita Hams. I baš na tom najvažnijem mjestu pred Madridom i uopće u Španiji!« Još prije no što je večera za njega i njegove oficire bila go­ tova. Pukovnik nas je primio u nekoj kvađratičnoj prostoriji s ljuibaznošću 18. Gallo je pogrbljeno sjedio na stolici i izgleda. 3 Spanskl rat 113 . No naši još nemaju nikakvog iskustva. da pripada čuvenoj jedanaestoj brigadi. rekao je: »Hans. da nije ni pri­ mjećivao. — Bataljon Asturias-Heredia spada među najbolje španjolske i treba.brigade laska. prikačili! Naravno. U sredini je stajao prostrti stol. K tome je bik> i francuskog vina. No. kad su nas pozvali nekom pukovniku na objed. odgovorio je smijući se Hans. « »Niisam prisvojio«. ali izvrsno pripravljen. On je stanovao u zamku El Pardo. Jedva smo odložili dalekozore i opasače. Tamo je ostao Ćitavu noć. ti si prisvojio bataljon As turias-Heredia. stoljeća. odvezao se na front. »Da. Poslao sam nalog u 'kuhinju da kuhaju nagim gostima.« »Da. Objed nije bio obilan. mrmljao je. jaka kava. koji su se povukli malo dalje iza dosadašnjeg fronta. Mo­ raš ga «ustupiti!« Tako su našoj brigadi preostala još samo tri internacionalna bataljona. Čim smo svi sjeli. Naš je štab otišao u El Pardo. da Španjolcima pokažemo svoje drugarstvo. kako se jako trudimo. pogotovo kad i on ima udjela u počastima. To je bila velika građe­ vina s kulama na -uglovima. vaši su bataljoni dobri.

To je odgovaralo raspoloženju mnogih dvorova u v ri­ jeme kratko prije -Francuske .« Išli smo iz dvorane u dvoranu. kao jedan od najviših rukovodilaca 114 * . da faši­ sti kane izvršiti napad. što sam ja. reče pukovnik. stoljeća«. koja je neprijaznog decembar­ skog dana izgledala naročito neprivlačivo. no ja sam se osje­ ćao tako loše. Hans je ustao. ples pred kromom. I njene su cipele odostraga izgledale jako nepodesne. Upravitelj se jako zaprepastio. Odjednom me obuzela neka nelagodnost. Na leđima je imala ogromnu petlju. Ali upravo je on u svojim dvorovima stvorio nečuveni sjaj. odakle je izgledao naro­ čito bedasto. Tamo sam ležao tjedan dana. Tu je bio prikazan dvorski život manje značajnih kraljeva. da obi- đemo zamak. nego samo život naroda. stoljeća. pokraj njega dama s viso­ kom košnica-frizurom tamo negdje iz godine 1780. da je Španija pod tim kraljem potpuno građanskog izgleda izgubila ostatak svoje moći i sve svoje američke kolonije. Vrlo je značajno. Sto je bilo grubo. a zatim se odvezao bolničkim automobilom daleko u pozadinu u Huetu. pukovnik nas je pozvao. On se vratio nakon dva sata i ispričao. »Kralj Karlo Četvrti je sagove dao izraditi -u svojoj tkaonici goblcna Aranjuezu. da je slikar namjerno naslikao par odande. Front je bio potpuno miran. Na zidovima su visjeli sagovi prema holand 9kim slikama iz 16. i poslao me u bol­ nicu Nazaret. siva građevina. Oni su izgubili vjeru u sebe. I ostali su sagovi stvoreni vjerojatno kao poruga dvoru. Dobijao se utisak. Mnoge dvorane nisu ibile holandske. da je neka uzbuđena osoba brbljala o tome. da sam se oprostio od uljudnog pukovnika i otišao kući. da sam ostao ležati. Naježio sam se. već su njihovi uzori potjecali od Goye i njegove škole. Njen je kaput sezao daleko ispod tankog struka. kako Seta u parku. kako li je taj dvor dan! U pozadini se vidio neki gospodin u bijelim čarapama i vezenom kaputu. koja je izgledala smiješno. Ujutro je liječnik ustanovio jaku gripu. i opet samo ono. Sve su bile ukrašene zidnim sagovima. To je bio neki bivši samostan. »Ukrasi potječu tek s kraja 18. To su bile seljačke svadbe. i 17. U noći je došlo do uzbune.revolucije. Ali. Tamo su upravo osnovali oporavilište za internacionalce. ništa s dvora. Nakon nekog mi je vremena postalo tako nepodnošljivo. Kad smo se digli od stola.

Tu se nije moglo spustiti. U njoj je iza kuhinje postojala još jedna prostorija. To je stvarno bio ne­ kakav dimnjak.polako. Lijevo se nalazila mala kuhinja s ognjištem. Iznad gradića se uzdizalo brdo s ruševinom tvrđave iz maurskih vremena. ličili su prije na dimnjake. Tek sam sada vidio. Vidio sam seljaka. Na kraju se pro­ širivao u prostoriju. No meni je bilo sve svejedno. Kad sam se približio. Oprostio sam se od tih ljubeznih ljudi i otišao u slijedeću rupu. kako u jedan takav prolaz utjeruje magarca. u kojoj je ležalo nešto povrća. da je tamo. Smjesta su mi ispraznili jednu zasebnu sobu. uđite I« Uvela me u hodnik. Obadvije su prostorije đo- bijale nešto svjetla iz hodnika. Pred jednim je drugim ulazom stajala žena sa svojim mu­ žem. Jednom. spuštao sam se nekom strmom stazom prema gradu. upitao sam. Budući da su imali prijazna lica. kad već sada usred zime nisu imali u spremištu nikakvih namirnica. Iz livade su stršali nekakvi čudni stupovi. Drugi su opet pokraj rupa za stanovanje imali staje za magarce. da li bih mogao vidjeti njihovu rupu. koji je taman ispunjavao prostoriju. Da­ kle. unutra bi morala biti neka staja. Unutra je hodnik. Kako su ti ljudi morali biti siromašni. morao sam napraviti znatan zaobilazni put. U njemu su ljudi izdubli rupe. Nakon što sam nadvladao svoju silnu želju za snom. No čemu su služili na livadi? Jednome sam prišao. kuda nisam mogao dalje. kad sam bio gore. Bio je usiječen u tvrdoj zemlji. Na njegovim se obroncima na­ lazila neka špilja. vodio dalje u tamu. u kojoj su spavala djeca. '>Da. Do nje nije prodirala skoro ništa danjeg svjetla. obro­ nak odsječen okomito. Tek se sada ipokazala teška iscrpljenost uslijed neizmjernih napora prvih dana pred Ma­ dridom. Da se spustim. senor. tako da eam svoje snage prikupljao samo. u kojoj se u komadićima još zadržao sjaj tih ranih vremena. došao nenajavljen. Nekoliko je koraka dalje sve bilo kao odsje­ čeno. U desnoj je stajao mesingasni bračni krevet. na koju sam se tek morao priviknuti. mnogo 6am išao na šetnje. Dva se koraka poslije ulaza granao u lijevo i desno. Na svakoj je strani bila po jedna mala soba. 8 * 115 . Uz zid su bili naslonjeni motika i druga oruđa.

To je činilo ovaj obrok taiko svečanim. Upravitelj mi je rekao: »Danas imamo iznenađenje!« Da nije spremio božično drvce? No. i vjerovatno vrlo lijepa i plodna zemlja. koji posjeduju takve bregove i još mnogo više. to se i pored toga može promijeniti. Tu je bilo Francuza. Mađara. koji su prije mnogo godina bili prognani i zbilja jadno živjeli. to konačno jedamput mora prestati!« Zastao je. tako se čitava zemlja može učiniti opet plod­ nom. i mnogo drugih narodnosti. Sada tamo rastu masline. To je stara Španija. On je bio živahan. Pogledajte samo onamo! Uzvisina. Sve je još unutra. Ali. da polovina stanovništva Huete stanuje u špiljama. žute suhe visine. skoro sve ljudi. i da se ono nikada ne vrati. oni najsiromašniji. Trebate samo vidjeti stolnu crkvu. Nije li to očajno? A nekad je Spanija bila šumovita. — samo kad bi pobijedila republika! Inače će se vratiti veleposjednici. kraljevi. Ispričao mi je. Njih su sada posluživali za bijelo prostrtim stolom u stranoj zemlji. koju tamo vidite. kad bi se nešto od crkve­ nih dobara prodalo. 116 . crkva i plemstvo sjekli su sve. Jednoga od idućih dana šetao sam se s liječnikom. Još su male. Uostalom grad baš i nije bez ikakvog bogatstva. a za zemlju ne če učiniti ništa. kakav sjaj! Sad je zatvorena. »Pogledajte to! Svuda naokolo goletne. moramo po­ bijediti!« Tako je došao božić. U ovome gradu ima sveukupno pet crkava. u cijeloj okolici nije bilo nego nekoliko voćaka s vrtovima. zainteresiran Čovjek. ali to nije učinjeno. odavde se je­ dva i vide. pa to je bilo nemoguće. Opet će tamo napasati svoje ovce. No. Tali­ jana. nekada je bila isto tako ogoljela. a prije je bilo i devet samostana. »A znate li. Navečer smo kao i za svaki obrok sjedili pomalo ukočeno za velikim stolom u najvećoj sobi. Ali. da u ovom gradu nevolje ima jako mnogo fašista? NajfaŠistiokiji su ljudi u rupama. dok nije nastala ova žuta valovita pu­ stinja.« »Je li nešto od bogatstva opljačkano ili oduzeto?« »Ja bih bio potpuno sporazuman. Gdje ovdje vidite kakovu kuću ili čak selo? To je pro­ kletstvo veleposjeda.

U Madridu me primio starješina našeg voznog parka. Jedanaesta brigada nije više ležala ovdje. pametni mladić iz kuhinje sa smješnom čupavom kapom. Unutra je pogledao Antonio. u nekoliko minuta izgubile sve svoje oficire i politkomesare. Stisnuo mi je ruku i pokazao jedan auto: »Ovdje imaš svoj auto za povratak. To je Ford s devet sjedi­ šta. To je bilo iznenađenje! Cak su i u pogledu jela razmaženi Francuzi bili zadovoljni. * Sa široke su ceste kola oprezno skrenula na neki uzani ka­ meni most i došla na nekakav put kroz šumu pinija. Digao sam se i saopćio (čestitke na francuskom i njemačkom. Bilo« je od Hansa i sa­ državalo božične čestitke. gdje su moje čete. vozi odlično. Dva je dana kasnije stigla vijest. To nije ležalo daleko s onu stranu Manzanaresa. neki mladi poručnik. čije su okrugle krune nasuprot mračnog neba staiale kao tamne sjene. prišao je i predao mi neko pismo. da su naše jedinice izvr­ šile napad kod Boadilla del Monte. pogotovo što je uz njega bio kod njih toliko obljubljeni pommes frites. Otvorila su se vrata. Kad me ugle­ dao. Španjolske su djevojke unijele velike zdjele s peče­ nim puranom. s one strane Manzanaresa. Lijevo je u tami morala ležati Palacete. Bjelkasti je put vijugao kroz nijemu tamu i vodio do zgrada u nekom dvorištu s visoko izvijenim zamkom od Remisa. Tu se nalazio naš štab. januara 1937. Ljudi su pljeskali. 117 . Otvorila su se vrata.« Neki mi mali Španjolac vatrenih očiju pruži ruku i reče svom toplinom Madriđanina: »Salud!« Iz grada smo se izvezli na sjever i skrenuli prema Manza- naresu. BITKA KOD LAS ROZASA I. koja vode u kuhinju i ja sam nehotice ponjušio. ali još uvijek jako upalih obraza. za mene i za sve u oporavilištu. do 11. Tu je i tvoj vozač. već je bila malo dalje. Na Silvestrovo popodne napustio sam Huete s opet jasnim glasom i prilično oporavljen. Napredovale su skoro bez borbe pet kilo­ metara. poljska i balkanska.

kako da se bore. To otežava stvar. a oni se trude mnogo.« »Ti znaš. potpukov­ nika Albertia — što je naravno prisvojeno ime. Naši španjolski komandanti bataljona imaju vrlo malo pojma o ratovanju. kako da se brane i ukopa­ vaju. što onda praktično radi Alberti? Ipak osim nas dvojice ne može još i on izdavati zapovijedi. francuski i oba njemačka. Na ulazu sam našao prostranu modernu zgradu. Smi­ jem li te pozvati u blagovaonu!« »O. i osim tri internacio­ nalna bataljona imamo još šest španjolskih!« »Pa to je čitava divizija!« »»Da. »Major Hans nije ovdje. a pogotovo ne dobrovoljci 118 . kako ste to poslali fini!« odgovorih. da je morao biti popunjen s nekoliko vodova Španjolaca. »Dobro došao na front! Hoćeš li poći sa mnom na silvestarsko slavlje bataljona Edgar André7 Usput ti mogu nešto ispričati. Pri­ sutni je pukovnik Loti odlučno odgovorio: »Potpukovnik Al­ berti je potčinjen Hansu i Rennu. prepunu ljudi. koji me za vri­ jeme moje bolesti zamjenjivao. Tamo leži šest naših španjolskih bataljona. Kad nam je bio dodijeljen. koje nisam poznavao. da su naše jedinice napredovale kod Boadilla del Monte. — Inače je tvoj bivši bataljon Thâlmann toliko oslabljen u borbama oko Palacete. obojica samo majori. Ulice su radi zračne opasnosti bile prilično mračne.« Stigli smo u more madridskih kuća. leže u pozadini. rekao je zadovoljno: »Postali smo mnogo više: samostalni štab odsjeka.« Kad smo sjeli u njegova kola. U pretsoiblju mi je ususret došao kapetan. — samo bez pukovskih štabova. To ide dobro. Nitko nije bio elegantan. Zato smo dobili sovjetskog savjetnika. U velikoj je prostranoj sobi jelo samo nekoliko zakašnjelih. Alberti ide k njima svakog dana i podučava ih. Naši kn ljudi pokazuju. Cak su i di­ scipliniraniji nego naši dobri Nijemci. Nijemci su plesali s djevojkama iz Madrida. Negdje smo se iskrcali i ušli u neku jasno osvijetljenu dvoranu. jer smo mi. Tri internacionalna bataljona. iako ima viši čin!« »Zapravo. ja sam odmah kod razgovora postavio pitanje tko je kome potčinjen. Uskoro je iza mene odjeknuo veseli Hansov glas.

Sad se vozimo k bataljonu Thàlmann. da bi se bataljon mogao pobuniti. Iznenada me pogledao i očima dao znak prema vratima. Kako bilo da bilo.a je u jednom špa­ njolskom bataljonu major ubio potpukovnika. tek kad tsu kola krenula: »Čudit ćeš se mo­ jem ponašanju. Djevojke eu sigurno pre­ težno potjecale iz najsiromašnijih slojeva. Položaj zapadno od Madrida. koncentracionih logora i jadnog emigrantskog života. Usprkos tog ne baš veličanstvenog prizora. dimulo me razumijevanje. pritisnuti ljudima. 1. Hans je potiho raz­ govarao s nekim Španjolcem.u svojim lošim uniformama i licima. One su također izgledale umor­ no. d. koje su našla dva naroda. Ušli smo u njegova kola. Stajali smo uz rub. da je tamo došlo do teškog političkog sukoba. Slijedio sam ga.januara 1937. u kojima su bile urezane mnoge godine teškog rada. boje se. Zato treba da uzbunimo jedan pouzdani bataljon. političke borbe. 119 . Upravo sam dobio vijest. a da su jedan s dru­ gim mogli jedva progovoriti po koju riječ. Na njima je sve bilo jeftino. Izgleda. haljine kao i naušnice. Obratio mi se.

dvorcu neke infantice. bademi. neki mali vitki čovjek. U svim se prostorijama slavilo vrlo veselo. Njihovi su iskazi vrlo važni. i stajale boce s teškim. slatkim španjolskim vinom. Još smo pogledali. Konačno «smo stigli do sive građevine dvorca. Iz jedne su sobe izjurila dva kurira mojeg bivšeg štaba i burno me pozdravila. Louis je ustao i izvjestio svojim zvonkim ruhrskim njemač­ kim: »Danas s>u došla dva bjegunca. u kojoj su na svijetloj mjesečini stajale razbacane pinije. »Žao nam je«. »Tu su neki prebjegli od fašista.« »Gdje?« »Gore kod poručnika Louisa. na španjolskom. Niz dostojanstvene se stepenice spustio bosonogi Španjolac.kojega ćemo za svaiki slučaj dovući. On se nalazi u bivšem. da su gotovi prije Nijemaca. ple- ćati Louis. i kako tu borbu s puno napetosti gleda cijeli svijet. 120 . Ušli smo. u kojoj je novi intendant upravo natakao konjak. Bila su dva sata ujutro. govorio je svojim ljudima brzo. »Mora ih se pohvaliti. Izvan Madrida smo išli po nekakvim lošim pjeskovitim putevima kroz kraj. i zatim se vratili kroz prorijeđenu šumu pinija u Madrid. a odatle dalje u naš štab u Remisi. Odvest ću vas k njemu. Bili su ponosni. u kojoj su sjedila tri čovjeka. »Govorit ću im«. i neki Španjolac u uniformi. reče Hans. kad smo ušli u naš dvorac. »ali mi moramo pokvariti ovu divnu silvestarsku svečanost i uzbuniti bataljon za neposredan odlazak. njegov prevodilac.« Uskoro je bučao čitav dvorac. Pred stepenicama je stajao jedan vod u primjernom redu. koja se nije mnogo razlikovala od naše. grožđice. Na gornjem nam je katu došao ususret komandant bata- ljona Thâlmnn. kako se čete ukrcavaju na svoje kami­ one.« Hans im je govorio o zajedničkoj borbi protiv fašizma. koji bi čovjek mogao nazvati pustarom. Koman­ dir voda.« Ušli smo u prostoriju. Pet minuta kasnije izašli smo na terasu u mjesečini. Uveo nas je u neku praznički okićenu sobu. Na stolovima su ležale mandarine. kraljeve tetke. reče Hams.

što smo već znali. Jako sam umoran. Ljudi su se povu­ kli onamo zbog čestih pucnjava. K tome naši bataljoni zaista još nisu spremni. da tamo pri­ jeko ima mnogo njemačkih jedinica. naš vojni savjetnik. Ja sam s bje­ guncima prijazan. kako izgleda na frontu. Po­ kazao mi je i svoju člansku značku. kako to čine sve neiskusne jedinice?« »To je onol Ja ih razvlačim u dubinu. da fašisti pripremaj. Nedostaje im pregled. Fašistički napad smo očekivali preksutra 3. Laku noć!« Navečer na novu godinu došao je opet jedan bjegunac iz Boadilla del Monte. Oni bi vjerojatno iskazali i više. Neko sam vrijeme slušao njegovo preslu­ šavanje. Pitao sam tako dugo. Zato me on često ne razumije na ruskom i često ne zna. oklopnih jedi­ nica. Uostalom.u napadaj. a također i zašto često puta ništa ne saznaju. On se upravo vratio s prednjih položaja i htio je još nešto pojesti. 2. Tako sam sjeo do njega i zamolio ga. Prebjegli siu. pred kojima je Hans rekao: »Tu su sovjetski savjetnici. Spustili smo se u podrum velike zgrade.« Pogledao je u pod i rekao: »Nacisti su me često preslušavali u podrumima Gestapoa. Prošli smo (kroz taman hodnik do nekih vrata.uvečer.« Kad sam napustio Louisa. dok mi stvar nije postala jasna. — Sad idem da legnem i malo otspavam. K tome i poteškoće oko sporazumijevanja! Moj je prevodilac neki Jugoslaven. januara. kako da moje riječi prevede na španjolski. ali znadu vrlo malo. avijacije. jer se nisu htjeli boriti protiv nas. naročito artiljerije. zbilja dobar Čovjek. ali on do sada nikad u svom životu nije imao posla s vojskom.« 121 . odvezli smo se u ministarstvo rata. Jedan je bio u neka­ kvom socijalističkom udruženju. On je samo potvrdio ono. — jer su odmah neprijateljski. a onda idem opet na front. januara . da mi kaže. To je bio Alberti. Ja znam ikako se to radi. No to je vrlo naporno. »Leže li španjolski bataljonl u jednoj liniji. a drugi čak i komunist. napolju sam susreo snažnog čo­ vjeka s činom potpukovnika. Oni kažu složno. tvrde. da će sutra ili prekosu­ tra otpočeti fašistički napad. jer svakog pojedinog moram upravo postaviti na svoje mjesto. Moramo očekivati. Oni su dobri momci.

»Mi u našoj borbi za slobodu Spanije ne trebamo samo oružje sile. koji su nam se stavili na raspolaganje.« Kroz stražnja je vrata ušao stariji oficir s neobično oštrim naočalima. Ta je poruga bila jeftina. i nije pogađala zamorenog čovjeka. jer ja sam se u Madridu uvijok susretao s predrasudom. čiji je dobar izgled bio povezan s velikim govorničkim darom. Predstavljen sam mu.oti ustao i ljubezno nas pozdra­ vio na njemačkom: Odmah nam je doneseno jelo i nasut čaj. na što su se Španjolci jako smijali. po čijoj se težini odmah moglo prepoznati. Netko je viknuo na španjolskom: »Unutra!« Soba je bila prilično mala. radovao sam mu se. To rusko pijenje čaja mora se Španjolcima činiti jako čudno­ vatim. Da ga se podupre politički. Za stolom je sjedilo više oficira. Fašisti su mu se rugali zbog sličnosti riječi Miaja i migaja. da čaj piju samo ženskasti ljudi. uz bok mu je postavljen odličan politkomesar komu­ nista. već i oružje duha. Premda nisam shvatio. jer je bio jedan od rijetkih zaista demokratski raspoloženih genera­ la. No o njemu se ni na našoj strani nije govorilo jako ljubazno. što na vojsku ne gledamo kao na nešto izolirano. A ovi su oficiri ovdje upravo kiptjeli muževnošću. komandant armije centra. Tu nije bdio ničeg pruskog. i čak su važnije od mnogočega drugog. kad bi govorio u kazalištu ili na javnim mjestima. već je­ dan duhoviti stari čovjek. što znači mrvica. Pokucali smo. Netko me upitao. Politika i privreda za nas spadaju k tome. samo kad bi čitao knjige ili inače imao opasnih skretanja. odvratih. brigadne zapovijedi. da li nešto pišem. Za mene je to bilo utoliko važnije.« »Jedan bi građanski general«. Bio je to general Miaja osobno. Bio je postavljen za komandanta obrane Madrida zato.« »Ne trebate se smijati!« reče Rus. On je znao oduševljavati Madrid. što do sada o njemu nisam čuo mnogo dobra. »Da. Osim toga dobrog politkome- 122 . Dostojanstveni je pukovnik I. Ugodno se zavalio u stolicu i nasta­ vio pričati smiješne stvari.« »Mi se uipravo u tome razlikujemo od vas. Pri tome je on kazao nešto. »to rekao. nikakve nadute petljancije. nikakvih strogih pogleda. što ih tako razveseljava. da nisu Španjolci.

gdje se napada i još mali dio preko toga. Alberti je bio uzbuđen. No. U 8. bili vojnici. Da li oni. u artiljeriskoj vatri misle na to. rekao sam mu. Nije se moglo razaznati. kako će daleko na desno — gledajući od nas — fašisti napadati ovog puta. bili su nejasni. Mi smo učinili tako nešto posebno. na kojima su bili ucrtani položaji. iako s izvjesnim međuprostorom. kad smo napredovali kod Boadj 11a del Monte. »Nešto mi nije jasno«.« 123 . da li je para nad skoro apsolutnom ravnicom bila prašina. oni nas sigurno kane opko­ liti. Dao sam. ili od mora do granice neke neutralne zemlje.« »Imam utisak«. No ovdje je kao u starim ratovima. da se na nas. »Kada sam to upitao. većina od njih dosad nisu. da vidi avione i nešto poput oblaka prašine. Miaja je imao i izvrsnog načelnika štaba. što je još dalje na desno?« »To ne razumijem ni ja«. 3. Ali. »Ja sam«. »što je desno od nas? Znam. Jer. Sad na istom mjestu imaju inicijativu fašisti. da moraju javljati. kada su ljudi tjednima i mjesecima ležali u utvrđenim Logorima jedni nasuprot drugih. a oni više oružja. Popeli smo sc gore. Mi smo iz Prvog svjetskog rata navikli da mislimo na linije od mora do mora. nadove- zuje Nino Nanetti s njegovih nekoliko . reče Hans. reče. Desno naprijed vi­ djeli smo avione kako kruže. — U svakom slučaju za nas je od najvećeg značaja đa znamo. čim se događa nešto naročito. nastavih. dok netko ne bi učinio nešto posebno. koji su pouzdano najavljivali fašistički napad za sutra. Izgleda. sara. Poslije jela smo opet pili čaj i zatim se odvezli natrag u Remisu. da jave?« Prišao nam je Hans i također stao promatrati kroz dale­ kozor. Tamo je «Louis preslušavao tri nova bjegunca. ili je to tamo tukla artiljerija. »da ovdje postoji front samo ta­ mo. tko zna zašto. vrijednog i ško­ lovanog generalštabnog oficira.30 ordonaas s krova je poručio. da mi imamo više vojnika. »komandantima bataljona naglasio.bataljona. Potpukovnik Alberti nije otišao na front. sunce je ugodno sijalo. nego je sa mnom promatrao karte. januara. da mi dolje u jednoj dvorani postave stol s karta­ ma.

»Može se utvrditi. »svih šest bataljona u povlačenju? — Moramo dovući internacionalne bataljone.« Oko 11 sati došao je neki Španjolac. skoro do Nina Nanettija. Između njih su eksplodirale granate i dizale oblake prašine. Mislim. Našem je zam­ ku prišao čovjek zaogrnut španjolskim kaputom. Da ga umirimo. Nepovezano je trabunjao o tenkovima. »naša tri internacionalna bataljona smijemo ubaciti tek onda.« »To zvuči vjerodostojno i ozbiljno«. gdje se nalaze tvoji ljudi. Ovdje se ionako ništa više ne vidi. kakve imamo mi. Niz stepenice nam je ususret jurio čovjek: »Ljudi se povlačel« Ordonans na krovu je pokazao poludesno. »Kao da je«. dali mu stolicu i čašu vina. pogledao nas je zabrinutim očima i kazao: »Ne govorim besmislice. »Zato«. ne znam kuda.« »Dan je«.« Sišli smo dolje i izdali pismene zapovijedi francuskom i obojici njemačkih bataljona. Kad je popio. reče Hans. povukli smo ga u dvouranu s kartama. Svi se bataljoni povlače. Polagani mali tenkovi s jednim mitraljezom. No on je rekao: »Mali tenkovi. jako zaprašen i uzbu­ đen. reče Hans.« »Kakvi tenkovi?« upitah. Hans upita: »Gdje je tvoja jedinica?« Pogledao je u stranu: »Raspršila se. Zatim smo se opet popeli na krov. sigurno naših bataljona. koji su se naglo razvejavali. odgovori Hans. 124 . ukoliko se može vjerovati njegovim iskazima. odvrati Hans oštro. Prvo je bila teška artiljeriska vatra. da provjerim. Onda su došli tenkovi. da će govoriti o ogromnim tenkovima i drugim besmislicama. Sakupiti ćeš ih tamo. da uzmemo i drugi doručak. ne veliki. da bataljon Thaimann bacimo daleko u desno. To je bio jedan od komandanta bataljona. i izgusbi svoju pređašnju vedrinu. kad ibar donekle 9aznamo ciljeve fašista. Pojurili 9mo gore na osmatračnicu. — Hajdemo opet dolje. gdje ih možeš zadržati. Pojedine smo ljude već vidjeli golim okom. čak ni avioni. Naslućivao sam. da se smjesta ukrcaju na transportna vozila i izvrše pokret na tri različite točke. Kroz dalekozore smo vidjeli kako dolaze široki streljački strojevi. i da je sve uni­ šteno.

Zatim se sve smirilo. Odatle sam zaključio. Zatim ćeš to javiti ovamo i čekati daljne zapovijedi. da je to zaprečna vatra. da bi sve bilo izgubljeno! Jesu li za tobom išli fašisti?« Podigao je pogled. Zatim su se okrenuli za povratak. i u širokoj se liniji kretali naprijed. 125 . da ih konačno zaustavi sve. u 15 sati. Mali su avioni kružili u oštrim zaokretima. . kako se stidi. Nezgrapno su se lelujali jedan iznad drugoga. Ostali su se još uvijek povlačili. još je uvijek daleko od toga. U selu ih je moralo već biti mnogo. Sat kasnije. kojom se fašisti osiguravaju u svojim novo osvojenim linijama. — Zapam­ ti jedno: kad se jedinica povlači. da se dio bataljuna zaustavio. Međutim. Odjednom iza kuće začusmo glasno kloparanje kao od ten­ kova. u jednoj određenoj liniji. Još se uvijek nije mogao primijetiti nikakav pokret fašističke pješadije. Desno na udaljeno­ sti nekoliko kilometara povlačio se otprilike jedan vod sve do sela Majadahonda. Za­ prečna vatra nije nagovijeôtala o namjerama za nove napade ovog dana. Prišao sam i čvrsto mu stisnuo ruku. Međutim. Na našem se krovu pojavio oficir i izvjestio. Već smo prije toga poslali tamo jed­ nog poručnika. Ubrzo su nestajali u prašini.« Vidjelo se. sigurno njemačke artiljerije. Oči­ to da su naši lovci doletjeli amo od Madrida. koju su uzdizali. Jedan se veliki Junkers strovalio u plamenu. Vratili su se nakon izvjesnog vremena. da su njegovi tenkovi prokrstarili mnoge od nas napuštene linije i nigdje nisu vidjeli ni jednog fašista. kad je doletjela velika formacija Junkersovih aviona i izbacila sav svoj teret bombi. Uskoro su se pomolili i oni. Ćuli smo prodorno zavijanje. Hans ponovi s prijaznim izrazom lica: »Jesu li išli za to­ bom?« »Ne znam. opazio sam kroz dogled pogotke faši­ stičke. Zatim se sve više streljačkih strojeva počelo povlačiti prema tom selu. Artiljeriska vatra prije toga se mogla čuti samo slabo. kako pati. Ta je linija morala ležati na udaljenosti mnogo kilometara od nas. došlo je do zbrke.kroz dalekozor smo vidjeli. To je bilo u 14 sati. Boljelo me gledati ga.

strugnuti jedni pred drugima!« »Izjasni se točnije«. što opet moraju naprijed. Tako je prošlo pola noći. Vikao je: »Kako izgleda. danas smo i jedni i drugi. jer je po njima počela tući njihova vla­ stita artiljerija. No to je potrebno samo onda. »Vi«. reče Hans.« Hans me pogledao i rekao: »Pa naravno. Politkomesari španskih bataljona su dolazili do nas. On kaže. da je oko 14 sati kod fašista izbila panika. i mi i fašisti. Mi smo im govorili. što vi ovdje činite! Pristupio je neki španjolski oficir: »Ja sam poslan ovamo kao oficir za vezu. kad se španjolski više ne budu mogli boriti. da protestiraju. A vi jedva da ste dosada imali gubitaka!« Stao je tik ispred politkomesara i hladno upitao: »Jesi li komunist?« »Da. da njihov zadatak nije popušta­ nje raspoloženju ljudstva. Inače su vaši zadaci sasvim suprotni od onoga. pomognu vojnoj komandi provođenje potrebnih za­ povijedi.« Zatim se okrenuo vrLo mladom politkome- saru i rekao mu: »Tvoja je dužnost. »vidite svoje zadatke samo u tome. »Po čemu to zaključuješ?« »Došao je jedan bjegunac. kad je jedinica još neorganizirana. Na krov se neočekivano popne Louis. Onda mi moramo noćas opet zauzeti prednje položaje!« To je bilo lakše zaključiti nego provesti. kao što je danas. Stigli su i internacionalni bataljoni. da internacionalni trebaju biti uvedeni u borbu tek onda. Njegovo se cijelo lice smijalo. iza onih danas (napušte­ nih položaja. Edgar André i Com­ mune de Paris su ubačeni ispred nas. da se brinete o ishrani svojih jedinica. »Sad neka naprijed idu internacionalni!« Oficir za vezu reče: »Imam nalog generalštaba Španjolske armije. onda je jasno zašto naši tenkovi nisu našli na položajima fašiste. nego da u takvoj situaciji. da ovdje isporučim. da opet mora naprijed! Međutim. odgovori politkomesar. da u ovakvom položaju podigneš duh bataljona na visinu i da mu objasniš. rekao je na koncu jednome Hans. ti još organiziraš loše raspoloženje!« »Mi smo se već borili«. Dolazili su jedan za drugim.« 126 . Bataljon ThaLmann je prebačen daleko na desno kao zaštitnica našeg boka.

Kad smo ostali sami. Već su ispadale bombe. rekoh.« reče Alberti. ne će izdr­ žati dugo. koji su išli točno našim smjerom vožnje. zapuštenu šumu. a u pozadini ne ćemo na daJeko naći ovakvo osmatračko mjesto. gdje su upravo bombardirali. Protivnik ima također poteškoća. Isto tako kao i mi. jer su njihove jedinice danas tako zakazale!« Već je bila duboka noć. da se napušteni položaji za­ uzmu opet. za premještanje štaba ima još vre­ mena. već zbunjenosti.« Politkomesar se smijao. koji je već više puta spasao Madrid. Nismo znali. »No. moraju i fašisti da prvo zaposjednu svoje napuštene položaje. ne će biti ponosan s tobom. vidio sam dvanaest velikih Junkersa. No većina je naših ofi­ cira htjela natrag. Opet se radi o Madridu. uvijek smo se izvukli. dijelom širokom cestom.« »Štab trebamo premjestiti natrag. da veći dio štaba premjestim u Palacio de Zarzuela. Tada sam kroz šum motora začuo nekakvo zujanje i dao zaustaviti. Povezao sam se dalje tamo. Uglavnom. »to još ne poznajete. gdje se točno nalazi Palacio de Zarzuela. Okrenuo se i otišao. Ujutro mi je Hans naredio. Tamo su se nalazili prazni streljački rovovi. Kad sam izišao i pogledao gore.« Hans odvrati: »Ove noći za nas nema nikakve opasnosti. Nji­ hove udare nisam mogao vidjeti kroz šiblje. »Leži sko­ ro na liniji bataljona. dok je komandni položaj još ostao u Remisi. Vozio sam se po lijepom sunčanom jutru.« Ja sam isto bio njegovog mišljenja. koje je gradio 127 . U Prvom svjetskom ratu mi smo često dolazili u bezizlazne položaje. i ja mogu zamisliti. onda si vrlo loš! Peti puk. Hans reče: »Nemojmo se zavaravati. kako si fašistički generali čupaju kosu. za- njihale se u zraku : zatim se poput strijela strmoglavile. Jedinice. i ja sam legao da spavam. rijetku. koje idu na položaje s takvim opiranjem. ćim budu napadnute. To nije bio smijeh pobjede. »Vi«. a zatim kroz park El Pardo. samo nekih dvjesta metara ispred nas. Junkersi su se okrenuli i odletjeli natrag. — Idi svojem bataljonu i pobrini se. Zato.

no ležali su tako blizu. u tom je pravcu bilo dosta magle. Ni bataljom Thâlmann ne javlja. dok bataljone Commune de Paris i Edgar André uopće nismo vidjeli. da se prema njemu kredu faši­ stički strojevi. Major Dumont javlja. tko nije imao ni pojma o utvrđivanju. gdje se nalazi.« Imao sam posla s premještanjem radne sobe i još se jednom odvezoh u Palacio de Zarzuela. Hans reče: »Naših se šest bataljona povuklo. Nešto poslije dvanaest sati bio sam opet u Remisi i odmah vidio polje. a prošle noći nisi spavao. Zidovi su bili oslikani pred dva ili više stoljeća. morat ćemo u tijesan podrum.netko.« To je bilo -ono. Vozili smo se u Nansovim kolima. Palacio de Zarzuela. Istina. Na ravnici se pred nama vidjelo sve manje. U to se počelo smrkavati. što ne znamo.« Sad sam povlačenje naših streljačkih redova promatrao već podulje. Zaklanjalo ih je drveće parka. Molim te 128 . Tada je na krov došao kurir: »Od ibataljona Commune de Paris. U svakom slučaju više nismo mogli računati s tim jedinicama. U 16 sati nismo znali više ni za jedan španjolski bataljon. kakva je situacija. čak sam i pro­ stim okom mogao vidjeti prašinu od fašističke artiljeriske vatre. »No ja ne vjerujem miru. što je uznemiravalo i (nas. reče Hane. Opet se odvezoh u Eemisu i popeh na krov. da se preselimo u Palacio de Zarzuela. a nigdje nisam mogao vidjeti fašiste. pošto nema nikakve veze s bataljonom Thâlmann. Izdao je naređenje za otvaranje vatre i moli za saopćenje. i da li se tamo vode borbe. kakva je situacija na desnom krilu brigade. da nismo mogli ostati ovdje i odlučili smo. što se dešava kod Nina Nanettia. Samo kad ih u daljnjem toku borbe ne bi morali posjedati! Iza rovova je stajala neka velika siva zgrada. Tu smo imali mnogo mjesta. Bili su ravni poput svijeća i bez grudobrana. Zlo je. Izišao isam iz kola i ušao u zgradu. Rekoh mu: »Ti cijelog dana nisi skoro ništa jeo. »Nemamo nikakvih vijesti s fronta«. Kad budu opet bombardirali. opet puno jedinica u povlačenju. U dvoranama nije bdio ni jednog jedinog komada namještaja.

kad dođemo tamo u podrum. 9 Spanski rat 129 .« Hans odgovori radosno: »Danas su se naša tri kadrovska bataljona dobro tukla. »imamo i prija nam!« »De. odgovori Francuz smijući se. »Jesi li ti iz Thalmanna?« »Da.« Opet buka na stepenicama i netko upita na njemačkom: »Štab jedanaeste brigade?« »Ovdje!« viknu Hans. Od­ bili -srno napad fašista!« Hans. da nam se postavi telefon. Тгц je bataljun isto odibacio 'fašiste.kurir Edgara Andréa. generalštab je dao. Više nismo imali devet nego samo još tri bataljona. i ova noć! Mi smo danas mogli da pucamo po fašističkim kolonama. Zatim se žurno vratio natrag u Madrid. Pozdravio nas je na svoj ulj. da dolazi kao neposredna zaštita našeg desnog krila. »Došao sam tako kasno. »Taj nam bataljion treba hitno. živne: uželim vam sreće u uspjehu.« Dao sam da mi skuhaju jaku kavu i sjeo uz telefon. morao bi nam štititi desni bok. Noć je prošla srazmjemo mirno. Nakon što je danas izgubljena Majada- honda.udan način i saslušao Hansov izvještaj o situaciji. Poslije kratkog 'је vremena ušao pukovnik Loti.u našoj maloj sobi. Pred jutro je bataljon Thalmann javio. »Sad nedostaje samo još Thalmann«. Sad idem da legnem spavati. s kojim smo prije nekoliko dana jeli u ministarstvu rata. ali nam nisu kazali ništa naročito. jer je put dugačak. Alberti je od umora zasipao za stolom. U noći su opet dvojica prebjegla. da dobiješ još nešto i ti!« Odmah je iza toga ušao i . reče Hans. hajd onda brzo.« Ušao je iprašan i umoran. i sipavaj ove noći! Ja ću dežurati kod telefona. Imamo neposrednu vezu s obranom Madrida. Jedete li sad dobro? Imate li pommes frites?« »Da«.« U zamak smo došli tek kad je već biio mrkli mrak. izvještaj od Thalmanna. Naime.jedi. U pod­ rumu je osvjetljenje bilo vrlo oskudno. inače je sve ostalo bilo kako treba. koji je bio vrlo ozbiljan. pa smo mogli jesti na miru . no ti više nisu bili potpune no­ vajlije u ratu. — Ba- taljom je na putu ovamo. Bučno uleti kurir: »Obavijest od Commune de Paris.

da je ispucao skoro sve. Ujutro 6. dakle lijevo od nas. jer je Palacio de Zar­ zuela uskoro mogao postati linija fronta. Došao je pisar brigade s hrpom pisama i naređenja. januara. koja se više ne izrađuje. Te sam noći spavao u Buena Visti. Ma što bilo. Velike su evropske ar­ mije prodavale Spaniji iz svojih najstarijih i najlošijih zaliha. Time je bilo ugroženo naše lijevo krilo. K tome je upotrebljavao neku municiju. No. Samo. da sam zabora­ vio pametnog Antonia razriješiti njegove dužnosti u kuhinji. Fašisti su prerano izbacili svoje bombe. Iza kuće je stajao Antonio i poka­ zivao prema Madridu. da su se jedan sat prije ponoći povukle španjolske jedinice kod Las Rozasa. da preuzmem svu petljanciju s papirima. da bi se spasili. Tek kasnije srao saznali. To je bilo vrlo teško. U ovom je Času za nas bilo naj neophodnije nabaviti municiju za pješadiju. štab smo navečer opet premjestili u Buena Vista. Usprkos toga. Tamo su se iznad rubova kuća lagano dizali bijeli oblaci. Ja sam se s Hansom gporaizumio. Ja sam već počeo da 'izmjenjujem puške između bataljona i četa. Nakon Sto su jučer fašisti osvojili veliko područje i nakon što su ih potukli internacionalni bataljoni. da pripremam sva naređenja. netko na­ glo otvori vrata: »Avioni!« Izjurio sam napolje. jer smo bili na­ oružani puškama različitih kalibara. borbe su ispriječile završavanje izmjene. još su uvijek mirovali. U zraku smo izbrojili četrnaest Junker- sovih aviona. pade mi na um. Zato saon još jučer poslao starješinu našeg voznog parka u 130 . — Vidiš li tamo? Pojavljuje se sve više naših! Ta to je prava zračna bitka! Eno jedan se strovaljuje u plamenu!« Dok sam se vračao u kuću. osim onih hitnih taktičkih. sad se sigurno moraju spremati za novi napad. Vjerojatno su na front dovukli i svoju artiljeriju. i da se brinem za sve popune. dok je Hans dežurao. -upravo kad sam doru&kovao. kuda 6u s njim? K Španjolcima bataljona Thđtmann? Morao bih o tome razgovarat. s kadrovskim komesarom. Inače tako šutljivi d povučeni Antonio živahno pogleda svojim okruglim očima i vikne: »Gledaj! Izgleda da nisu do­ šli do samoga grada! Naši su lovci došli tik iznad krovova i iznenadili ih. tako da bar unutar jedne jedinice oružje bude jedinstve­ no. Jučer je ba- taljon Edgar André javio. koja je on izdavao usmeno.

odvratih. oni hoće da isplate Španjolce. da izvršava svoju blagajničku dužnost. ikoja mu nije bila bliska. »oma uopće ne postoji. da mi — kao jedina od inter­ nacionalnih brigada — imamo u svom sastavu i Španjolce Doduše. mnogo se trudio. Svaka stranka i radničko udruženje ima svoju vlastitu vojnu komandu. Dok sam raspravljao s brigadnim piisarom o stvarima. »sastaviti jedan izvještaj i podni­ jeti ga bazi internacionalnih brigada u Albaceteu. čije porodice većinom nisu ovdje. došao je blagajnik. koji po zakonu pripadaju milici­ onarima. ali ne na španjolski način s deset peseta dnevno.« 9 * 131 . »jedna od mnogih samostal­ nih vojski. Naša baza interbrigada je u Alba- ceteu.« »Izvini«. ikoje su se potpuno izmijenile istupanjem šest španjolskih bata- ljona. »ali jedan bi takav izvještaj moralo izradati rukovodstvo brigade.« »Ali. odvrati blagajnik.« »Kako?« zapanjeno uzviknu brigadni pisar. da nabavi municiju. najveći dio šalju kući za izdržavanje svojih porodica. bleđunjavi. »Pa mi ih ipak moramo isplatiti!« »Ti moraš«. u kojem bi svatko imao svoju dužnost i k tome je i shvaćao. U njemu ćeš prikazati neodrživost stanja i iznova zahtjevati iznos dnev­ nica. bolesni čovjek. koju poluanarhistički ministar predsjednik Largo Caballero želi održati. reče. U nekom uređenom štabu to ne bi bio problem.« »To ja znam. i zato trebaju manje. koliko dobiju dnevno. ali smo mi još uvijek daleko od toga. »Mi ne pri­ padamo komandi Španjolske republikanske armije?« »Ne«.ministarstvo. odgovonih. »Opet nismo dobili novaca«. odvratih. »U čemu je stvar? Prije svega moramo isplatiti Španjolce iz naše brigade. da budemo štab. iako komunistička partija uvijek na­ novo zahtjeva jedinstvenu armiju. On je pohađao višu partijsku školu u Sovjetskom Savezu. budući da oni od deset peseta. ali baza internacionalnih brigada u Alba- ceteu ne će da primi do znanja.« »Mi smo zapravo«. što da radimo?« reče blagajnik zdvojno. već onako kao intemacio-nalce. To je jedna od besmislica.

« Podigao je glas: »Ne o individualnim pitanjima. da se što je moguće prije riješimo tih pu­ šaka sa zastarjelim kalibrom. Hitno su tražili Alberta. čiji papiri pokazuju. da svaka pojedina jedinica mora trčati za svojim dnevnicama.« »Vrlo dobro. jer ćemo inače ostati jednoga dama bez municije.« Kad su drugi otišli reče: »Bataljon Thžbnann je u lošom stanju. on i nije naprijed.« »Ipak — « Netko snažno zakuca. Ispo­ stavilo se. Danas je ujutro u zračnim borbama srušeno v-iše fašističkih avijatičara.« »Za vrijeme borbe ne možemo razgovarati o individualnim pitanjima. ali sam zbog toga čitavu noć proveo na putu. — Nego. ali ti moraš uvidjeti.« »Puške možemo zamijeniti tek onda. Među njima je bio i jedan Nijemac. kad nas povuku s fronta. Ti odvezi municiju do bataljona Edgar André!« Uđe kadrovski komesar brigade Albert Denz i reče svojim dubokim i mirnim glasom: »Moramo smjesta raspraviti pita­ nje osoblja. U to naiđe politikomesar Francuza: »Druže. i onda možemo još samo odbaciti puške. Bataljon se mora povući i popuniti!« »To je danas isključeno. trebalo bi. nego o hitnim. Kako stojimo s benzinom?« »Nabavit ćemo. Uostalom. u kojoj se već nalazi jedan španjolski vod. Veselo namigne svo­ jim lukavim očima: »Dobio sam municiju za bataljon Edgar André. da pripada eskadrili Immelmann. da ja za tako nešto nemam ni mira ni vremena usred odlučne ibitke. »Naravno.« U soibu uđe starješina voznog parka. U jed­ noj dobro organiziranoj armiji ne bi uopće ni došlo do toga. a ove su noći spavali. imam loše vi­ jesti iz bataljona Commune de Paris. doznao sam nešto zanimljivo. moram govoriti s tobom nasamo. već u rezervi tik pred štabom brigade.« »Sad moram na borbeni položaj. općenitim! K tome. a ne za vrijeme billke! Imaš li ih zasada dovoljnu?« »Tri puna kamiona. da samo još na jednom mjestu ima takve municije. Danas on ima na frontu još samo dvjesto Ljudi raspo­ ređenih u jednoj mitraljeskoj i jednoj streljačkoj četi. Još od jutra leži u šumi 132 . Jiučer su navuče redovito dobili hranu. Moraš se pobrinuti.

koja je nešto vozila u blizinu zamka. hoće li ići. »Moramo vidjeti. Zato ću se smjesta odvesti u Madrid!« U to opet dođe kadrovski komesar Albert i podnese ‘izvje­ štaj o teškim gubicima bataljona Edgar André. Tada se bata­ ljon povukao!« »Daleko natrag?« »Koliko sam saznao.« »Druže«. No. Moj me vozač upita. Odvezao sam se jako uznemiren. Mora da je položaj ibio jako težak. da li bi se još uvijek moglo voziti kao inače.« »Ali tako više ne ide!« uzviknuo je. Madrid bi vjerojatno pao. da je prekjučer sasvim otpalo šest bataljona. kad Ôu opet jesti? Kad sam se htio odvesti. da je bataljon Ed­ gar André uzmaknuo. Zatim se okrene prema meni. Usprkos toga prisilio sam se da jedem.« 133 . Pred zamkom je stajalo nekoliko osobnih automobila. U 10 sati faši­ sti su poslali deset tenkova. ali uz teške gubitke. Inače. Svi su bila uzbuđeni. »to je prvi puta. »Nitko se više ništa ne brine za ishranu naših najboljih drugova! Razumijem — ti ei nemoćan. no ipak nisam otišao. Kasnije — nije moglo biti »mnogo kasnije — uslijedio je drugi napad. odmahne gla­ vom i reče: »Položaj je vrlo ozbiljan! Kako je s municijom za Edgara Andréa?« »Već bi morala ibiti tamo«. dok mi nisu donijeli jelo.kod Remisa pod teškom artiljeriskom vatrom. samo jedan . kako na telefonu go­ vori francuski. Tamo smo ih zadržali. »To je danas prva dobra vijest. odgovorih.kraći komad.« Pitanje je riješeno tako. vlada velika pometnja. javili su mi.« ?Moramo još danas biti smijenjeni!« »To ne zavisi o meni a ni o Hansu. — Thâlmann ima još samo 200 ljudi. Tko zna. da smo sustigli nekakvu kolonu kamiona. Sišao sam u podrum i našao Hansa. Zato moramo mi ostati u prvoj liniji. a i gubici su veliki. Nisam se više htio zadržavati. Znaš. Negdje su eksplodirale bombe. putem prema Palacio de Zarzuela. koji su došli do naših linija. da se vaš bataljon povukao.

ovdje u štabu jeda­ naeste brigade ne vlada panika. da . Ovdje nam je samo bor­ beni položaj. oklop­ nih jedinica i avijacije. još tri dana?« Hans -slegne ramenima: »Ako fašisti nas ovdje u parkiu El Pardo zaobiđu s desna. Jeste li svi jesni. da ga po­ vučete?« »Već sam mislio na to.« »Kako daleko ovamo u park seže vaše desno krilo?« »Manje od sto metara desno ispred nas leži zadnji mitra­ ljez. Ljudi su sačuvali prisutnost duha. ovdje je najvažnija točka. onda moramo natrag. izvjestite me potanje!« Sjeo je. što ovisi o vašoj brigadi?« »Naravno«.« »Onda je ugrožen i vaš štab? Ne ’bi li bilo bolje. već najbolju. i o tome kako imamo još malo boraca. čuo sam ga. Gdje je telefon?« Pukovnik je vezu dobio vrlo brzo. ušao je pukovnik Loti: »Španjolski generalštab pita ka­ kva je situacija. onda postoje izvjesni izgledi da se održimo. Hans je izvještavao o povlačenju oba lijeva balaljona. Tu se po prvi puta vodi bitka s mo­ dernom ratnom tehnikom. da -kaže. nisu baš jako veliki. No.« »Htio bih razgovarati s Madridom.« 134 .« »Molim!« »Sto radi generalštab. artiljerije. Molim vas. Govorio je ruski. odgovori Hans. a čovjek još uvijek može da se povuče.« Pukovnik odloži slušalicu: »Ostat 6u ovdje kod vas. vje­ rojatno s drugim savjetnicima. — Kažite mi nešto: Možete li se ovdje držati — recimo. — Mi ovako gledamo na situaciju: Ova ofenziva fašista je daleko najjača. Oni bezuvjetno žele razbiti desno krilo obrane grada. da nam olakša položaj?« »On treba vremena.pripremi jedinice. Ovdje ne može poslati bilo kakvu brigadu. No. Pukovnik s uzdahom reče: »To je jako loše. Glavnom fašističkom udaru odu­ piru se još samo tri oslabljena bataljona jedanaeste brigade. Dok sam ga još izvještavao o razgovorima s politkomesa- rirna. »Panika?«. Ako nas napadnu samo frontalno. dozvoli mi jedno pitanje. od svih koje su dosada vo­ dili na Madrid. i zato su ubacili vrlo mnogo pješadije. što imamo. »Ne. »No.

li 135 . dok je o*ve tnoći trebao da spava Hans.stepenice i vidjeh.« Ofcprve je bilo jasno. Pojurih uz ’. Išli smo bez svjetla kroz duboku šumsku tamu. Nebo je već počelo iblij-editi. Vatra je popustila tek nakon dosta vremena. Kad sam kod zamka izišao iz ko-la. No. ono što sam našao nije bilo lošije od borbenog položaja u Palaeio de Zarzuela. Iza toga smo sjedili u podrumu i čekali večernje izvještaje bataljona. Nije se moglo čuti ni glasa.« »Dobili smo jedan dan«. ali to bi se moglo dogoditi ove noći ili rano ujutro. reče pukovnik i protegne se. da jeka ne dolazi od naših bataljona. Haas je poručio kavu i vino. Zatim sam se opet vratio kroz potpunu tamu. da ce ove noći naša artiljerija obilnom vatrom uznemiriti fašističke položaje. gdje sam prije ležao sa svojim bataljo- nam. prije no što su na vlast došli nacisti. Izišao sam na čistinu â ustanovio. Kratko vrijeme. Kroz dim su trčali ljudi. stao sam pažljivo osluškivati u noć. da u nizini Manzamaresa s njegovim drvećem i grmljem. — tipično paničarsko pucanje. da nekih 150 metara ispred nas bombardiraju upravo iskopane rovove. Kroz krune drveća ugledao sam J. Uskoro se zatim odvezao natrag u Madrid. Pipajući sam se spustio u podrum i našao pukovnika Lotia i Hansa u spokojnom razgovoru o životu iu Berlinu. Iz Madrida su nam javili. negdje oko Palacete. Sad će valjda biti mirnije. da im otežaju pripreme za gutra. otpočela je mi­ traljeska i puščama vatra. da su prokušane jedinice ovog fronta povučene. Fašisti se doduše još nisu prebacili ovamo u park. nema dobre osmatračnice. u rovove ispred nas. nakon što se on povukao. Kalko je zadnjih noći nikad nisam čuo.unkerse kako odlaze. onda preko Man-zanaresa do Buena Viste na naš novi borbeni polo­ žaj. Snažne eksplozije za tresoše zamak. Tamo sam ja ostao kraj telefona. Hans mi se obrati smješeći se: »Danas više ne će bali opa­ sno. Okrenuo se meni: »Malim te odvezi se malo dalje u pozadinu i potrazi novi bor­ beni položaj. I mi smo sjeli u kola. zaklju­ čio sam. no izbila je još jedamput. Spuštao se sumrak. nego dosta dalje s lijeva. tamo negdje oko Buena Viste.

Istina. To nije moglo znaćiti ništa dobra. Povlačili su se i lakši ranjenici. da će dabre jedinice doći uskoro k nama. da su dijelovi bataljona Edgar André i Thai- mann još uvijek držali položaje. doprla je neka nepotvrđena vijest. da je tamo srazmjerno dobro. Tukla je koso preko nas. Stekli smo utisak. Od njegovog zamjenika nisu stizale ni­ kakve vijesti. Stizali su izvještaji.30 čuo sam tešku tutnjavu. Iza toga sam saznao. Kasnije su došle naše oklopne jedinice i prešle u protu- napad. Usprkos toga izgleda. Kad su se vraćale. Tek su se kasnije po­ javili raznovrsni šumovi. koje se nije moglo jasno razabrati. Gdje eu bile starješine naših bataljona. dalje prema frontu. On mi je m:kom pokazao u pravcu. Kad se razdanilo. Poslije zalaza sunca pojavio se neki čovjek.* Komandant bataljona Thàlmann otišao je pored dva dana u pozadinu bolestan. gdje je to. panične vijesti pomiješane s drugima. da ima samo još 125 ljudi. Ujutro -u 5. kojega sam usprkos njegove zadivljalosti prepoznao kao jednoga od kuri- 136 . javile su nam. Izišao :sam i (upitao stražara. da fašisti napadaju i da im bataljon odolijeva u Palacao de Zarzuela. Izgleda. To je bila obećana zaprežna vatra na fašističke (položaje. nismo znali. Oni su krajnje iscrpljeni. Kasnije u naći (počela je pucati artiljerija. Nakon izvjesnog vremena stigao je izvještaj od Thâlmanna. To mi je ulijevalo nadu. ikoje još nisu imale nikakvog iskustva u pozicionom ralu. da su na položajima našli još nekoliko strijelaca iz naših bataljona. Vidjeli smo kako sanitetska kola voze prema pozadini. gdje bi se morao nalaziti francuski bataljon. da su naši avijatičari bombardirali fašiste. Tek je nakon nekog vremena postalo jasno. da je francuski bataljon raspršen. front je bio miran. Nakon pada mraka stigla je vijest: »Bataljon Edgar André ima još 120 ljudi.zamijenjene drugim. da je u 14 sa>ti položaje naše brigade preplavio velik broj fašističkih tenkova. Fašistička nas artiljerija ponovo zasipa teškom vatrom. i to u čitavoj njihovoj širini. koje su opet zvučale previše dobro. i da fašistička pješadija nije osvojila gotovo ništa zemljišta. pogotovo što je promet postajao sve gušći.

On sjedne. gladni i iscrpljeni. jer više nije na položaju. Stajali smo u rovu.« Odvezao se. Tada je s desna došao jedan tenk i zakrenuo iza rova. — Da. što čini. On je rekao odlučno: »Smjesta 6u se odvesti do savjetnika. Ovdje više nema posla za jedan viši štab. on je na položaju. Jako su zadovoljni. Ti soi bolesni. Drugovi su nagrnuli u sredinu a tenkovi su -pucali u klupko ljudi!« Zgrči-o se od jecanja. »Francuski bataljon?« vikao je. Bataljon Thalmann ima još samo jedan slab vod. No rekli su mi i nešto jako laskavo. Vlažan je kaput zagrmio ukoso.« Šutjeli smo. *Svi su tamo! Naš komandir voda i svi Englezi s hra­ brim Arnoldom Geenesom! Kad su prestali pucati tenkovi. Hans uzme slušalicu i povede jedan oclulji razgovor na španjolskom. glava i gornji dio tijela mu padnu u prljave šake. Mrtav je. Oslobodili smo mu jednu stolicu. Cvokotao je od zime i uzbuđenja. Hans i ja smo sjedili zajedno. Zatim se pribere: *Predvečer su još jednom do­ šli fašistički tenkovi. Potpukovniku Albertu sam izvještaj preveo na ruski. Major Dumont je ranjen. i s lijeva je došao još jedan. Njegovo je lice büo zaprljano. S njima se ne može učiniti više ništa!« Kuriru smo dali da jede.« 13T . Konačno Hans tiho upita: »Koliko još ljudi ima Thâl- mann?« »Možda nekih dvadesetak. ra bataljona Thàlmann. — znate. Nije teško smijeniti 2D *ljudi. Hans reče: »Još prije svi­ tanja stiči će smjena za Thaimanna. Bili smo toliko potreseni po­ gibijom ibatatjona ThalmajHi. u onom ravnam gore kod zamka. Jedanaesta brigada je ponovo spasila Madrid. da za razgovor nismo našli hi jedne rijeci. razbijen. kao da više nije znao. došli su fašisti — to su morali biti Mauri — i om su još tukli u gomilu iz pušaka. Zazvmdao je telefon.« Nakon što je završio razgovor. a ove se jedinice više ne mogu oduprijeti ni jednom napadu. dzranjav- Ijen. Sad isu nas držali s obje strane i tukli mitraljezima. »Taj ne može biti smijenjen. Zajeca.

Prilično kasno navečer primili smo vijest. ne baš jako daleko. u veliku kuću nekog liječnika. 138 . na kojima su sad ležale svježe jedinice. pisarem. Njihove granate padaju sve bliže. januara je počela protuofenziva špa­ njolskih brigada. pokazalo se. Tih nam je dana prispjelo naređenje za 'pokret duboko u poza­ dinu. Ova je armija počela postajati dobrom. upravo one jedinice. da Thàlman ima još tri teška mitraljeza i 32 čovjeka. 11. Dobrovoljci su se u svojim kamionima odvezli u dobre stanove.su fašisti dovukli svoju artiljeriju dosta blizu. Sto su im poslali Španjolci. kaSko je Madrid bez daha gledao našu borbu kod Las Rozasa. jer gađaju sve dovde. Tamo ih je oče­ kivalo ono. Još su nas jedamput. koje nisu vodili profe­ sionalni oficiri. u Murciu u južnoj Spaniji. 10. najbolje španjolske. Fašisti su opet topovskom vatrom za­ sipali naše položaje. koje su nanovo osvojile velik dio izgubljenog zemljišta. Kod smjenjivanja u ranim jutarnjim satima 8. da su španjolske brigade odbile sve fašističke napade. januara. mandarinke i svi mo­ gući znaci pažljivosti.« Nastavili smo s razgovorima. ali smo ostali u našim stanovima. Ordonans Unger javi: »Mora da . Hans Kahle je za svoje primjerno rukovođenje u bici kod Las Rozasa unaprijeđen u potpukovnika. Dan je bio sunčan. tek smo sada postali svljesni.« Na to smo štab preselili iu Fuencarral. -uzbunili. Hoće li izdržati u teškoj vatri? Imao sam posla s brigadnim liječnikom. blagaj­ nikom i svim ostalima. Zapravo. ali je uskoro opet došao Unger: »Granate sad padaju oko kuće. Popodne je smijenjen i Edgar André. januara. Napolju je više puta prasnulo. i fašistima oduzele mnoge mitraljeze i topove. nego proleterski oficiri kao Modesto i Lister.

Ascensiov je brat bio ta­ kođer general. general Cabrera. Brigada je u Murciju mogla stići najranije slijede­ ćeg dana. Sjedio sam u svojoj sohi i počeo s planiranjem obuke bri­ gade. Hane se odvezao u Valenciju. Zato je Hans htio.« 139 . Dok je Hans bio u Valenciji. u ministarstvo rata. Zato smo naše bataljone htjeli da popunimo Špa­ njolcima. da oslabe •našu udarnu moć. koja je svoje to­ pove ustvari predala jedinicama. da se od Španjolaca mo­ glo ćuti: »Tog bi izdajnika trebalo -ubiti!« Drugi sumnjiv čovjek bio je -načelnik štaba ministarstva rata. Mržnja na podsekretara Larga Caballera je bila tako velika. kaiko pješadije tako i naše artiljerije. kojega su komunisti ocrtali ’kao vrlo glupog profesionalnog oficira. koje su je zamijenile. ja sam trebao rukovoditi brigadom. jasno u uskoj vezi sa špa­ njolskom komunističkom partijom. Zato sam zaključio. ЈЗ. da još do jutra ostanem zajedno s ordonansom Ungerom u dobrom stanu u Fumcarralu. kojemu su naši prijatelji vjerovali najmanje. što se dešava u generalštabu u Valenciji. jer su se španjolski vodovi -u parku El Pardo poka­ zali kao dobri borci. da saim pripazi. Tada Unger najavi nekog gospodina s damom. bio je general Ascensio. U bazi Intenbrigada u Albaceteu nije bilo mnogo dobrovoljaca. U MURCIJI 14. »Kakav gospodin?« »Ne će da kaže. Čovjek. da pre­ govara o dopunama jedanaeste brigade. februara 1937. januara pojavili su se kamioni generalštaba i odvezli bataljune. ali na strani fašista. dovesti je u Murciju i tamo otpočeti s reorganiza­ cijom i obukom. Ti su ljudi mogli poslati u brigadu trockiste i druge podozrive elemente. Španjolski su nas komunisti upozorili na Larga Caballera i ljude oko njega. januara do 7. kojega je Largo Caballero pozvao u -svoje ministarstvo rata kao podsekretara. prije svega malo njemačkih.

rat bi već možda danas bio odlučen u našu korist. pa pusti unutra te zagonetne ljude!« Dama je bila crnomanjasta i vitka. da ih malo ispipam. No. da se revolucionarni pokret proširi na zemlju.« Naslućivao sam. kad čujete o čemu: se radi.« »Tja. Republikanska vlada nije bila ni revolucionarna niti inače ohrabrujuća. No. «»Prethodno još nešto. partizanski rat. i ja ga ne mogu prihvatiti bez daljnjega. ne bi bilo korisno da moje primjedbe prodru u javnost. Klimnuh glavom. »U civilu?« »Da. i da seljaci između sebe podijele zemljišta veleposjednika. da gotove činjenice narod­ nog ustanka i naoružavan]a radništva prizna. mase su spontano istjerale fašiste iz mnogih mje­ sta. Zapalio je .« »Da«.« 140 . rekoh. Ali. da o ovom razgovoru ne kažete nikom ni­ šta. da su to špijunska posla.cigaretu i rekao: »Kad je u Španiji izbio gra­ đanski rat. »Molim vas. »Moram govoriti o Largu Ca­ bal! eru otvoreno. Da se vlada tada saglasila sa se­ ljačkom revolucijom.« »To je razumljivo. To je njegova specijalnost. podjela je zemljišta značila pri- doibijanjc seljaka za »borbu španjolskog proleterijata i davanje istom još snažnijeg zamaha. ona nije htjela ni pod kojim uslovima dozvoliti. nije Španjolac — premda mi je govorio španjolski.« »Molio bih vas. ali je bila prisiljena.« reče.« Sad me stvar počela zanimati. da je prije Poljakinja ili Bjeioruskmja. da me uvuku u takve stvari.« »Ne. po kojem bi se moglo zaključiti. No gospodin reče najčišćim moskovskim ruskim: »Može li nas ovdje tkogod čuti?« »Teško. u civilu. »prošle je jeseni došao general L/ukacz. no vi ćete me shvatiti. Uostalom. ordonans nas ne razumije. gospodin mnogo mlađi i upadljivo krupan. sjedite!« rekoh ruski. »Ah. Čuo sam strani naglasak. vi govorite ruski?« reče dama s naglaskom.« »To je malo veći zahtjev.« »Bit >će vlasnik ove kuće. da organizira. niti potpukovniku Hansu. i ne bih baš bio sretan.

Čim sam izišao iz automobila. No. No. Zaustavili smo se pred velikim hotelom Victoria. Naši partizani — . 13. Ali. i gotovo kao neki španjolski Lenjin.« Razmislio sam i onda kazao: »Da. koji dio­ bi jaj'u dnevnice. V*i ne ćete vidjeti nikoga. ja vidim jednu drugu poteškoću. Kad bi tamo bilo iskrenih ljudi. Gdje ćemo par­ tizane smjestiti. neslužbeno. ali se suz­ držali. Mi taj T a t шотатпо d o b i t i ! — Kad to«. »ne ide s ministrom predsjednikom i službeno. koji ima obzira ispram veleposjednika mije nikakav Lenjin. Slijedećeg dana.« Mislite na sumnjivog majora? htjedoh upitati. reče tiho.« »I mi treba da imamo potajne vojnike? Kako sd vi to predstavljate? Pa. »blagajnik vodi spisak svih ljudi. to bi se vjerojatno dalo urediti. Razgovarat ću o tome s blagajnikom. jer je šef vlade Narodnog fronta Largo Caballero bio protiv seljačke revolucije. 141 . Metoda isplaćivanja još nije utvrđena.s druge strane. mi nemamo novaca. premda za to nije pripremljen. »Onda sigurno znate i zašto je preuzeo brigadu. koja će kat­ kada potraižitd vašeg blagajnika. oision ove dame. . mora biti u to upućen. jedan Lenjin. a da ih ne primijete? O koliko njih se radi?« »O dva odjelenja s nekih 60 ljudi. naravno.« >Da.« »Slažem ise.« Upitah: »Imate li već partizana?« »Zato smo i došli k vama.« Kimnuo je: »To je za nas bilo veliko razočarenje. Navečer sam stigao u Murciju. On je pouzdan čovjek. a u bazi internacionalnih .« On se nasmiješio: »Poznato nam je i to. onda to moramo organizirati mi.« »Blagajnik.potječu od raznih narodnosti — moraju dobiti dnevnice.u koje bi imali takvo povjerenje kao u vas.brigada u Alba- ceteu vladaju o tome pomalo čudnovata shvaćanja. tada bi se s našom molbom obratili tamo. Time sd ne razbijajte glavu! Za smještaj i naoružanje pobrinut ćemo se . krenuo sam u maglovito zim­ sko jutro. On je važio za sasvim lijevog sooijal-demokrata. i zato moraju biti uključeni u neku jedinicu. januara.

»U civilu?*. koje ovdje raste u izobiljiu. nego sam imao tamnozelenu uniformu fran­ cuskih alpskih Lovaca 5 dugim pumpericama i kaputom. mi smo dolazili s fronta i nismo imali mogućnosti.« »Skrećem vam pažnjiu na to. da danas dolazi naš najbolji revolucionarni kompozitor. Pozdravio nas je najsrdačnije d oslovljavao s druže i ti. ali ima osamdeset soba. Za koncert vam stavljam na raspolaganje Teatro de Romea. — Za vaš štab stavit ću vam na raspo­ laganje jedan hotel u gradu. ј> To više nije bila sunova madrid- »Da. odgovorio je. Smijemo Ii s njim -prirediti jedan koncert?« • »Kako se zove taj kompozitor?« »Harnis Disler. reče tiho: »Stanovništvo nije Ulaskom. Istini za volju. da si damo napraviti uniforme po mjeri. Doduše. da djeluju tako.« »Ah. u yfcdozemna. za to baš nisam izgledao najbolje. No konačno. koja je prevedena i na španjolski i koju smo mnogo pjevali u Madridu. koji doduše još nije sasvim iz­ građen. više nisam nosio svoje tanke radničke hlače. S ishranom će biti sve u redu. Ovdje vladaju anarhisti i govore /hoćemo učiniti komunistima i slične be- Ait ću politkomesare.pojasa. /ćeg jutra počeli salijetati isa svih. Naročito dobro bit ćete opskrbljeni voćem. #• /već dulje vremena stajao u mojoj bli- л Jkš nikoga. »Razumljivo«. da nasuprot civilnog stanovništva očuva najveću disciplinu. »Nešto drugo ni ne očekujemo od jedanaeste brigade. /redu sa smještajem i ishranom. Najavljeni smo i odmah primljeni.« 142 . Bio je mlad i izvanredno vitak. Ja sam ga uvjeravao. a doći ću i sam.samo do . koji je sezao . Civilni guverner je ustao od svog pisaćeg stola. da se vina ulicaima i u lokalima ponašaju uljudno i J (Va se odvezoh s Ungerom kao prevodiocem u gu­ vernerova4v&latču u kurtoazni posjet. taj mi je poznat! Pa on je komponirao pjesmu o so­ lidarnosti. da će se naša brigada truditi.

Nije bilo ni stolova ni stolica. No. Francuz je naprotiv zahtijevao. da se posavjetisjemo. No. Nakon tog prijateljskog prijema -zamolio sam okretnog Ungera. vukli smo sa sobom od prenoćišta do prenoćišta strunjače. unutra pod još đje- limično nije ni bio stavljen. da sazna. Jedva što sjedosmo. u krčme mo­ ramo poslati patrole. ovaj se dao smješeći nagovoriti. No. i ja sam sam imao samo malo. Vratio sam se u hotel Victoria tek prilično kasno. koji je udarao pojedine note i nešto objašnjavao. da se svaka nedisciplina strogo kazni. da ne bi bilo dobro. ovdje je bilo špijunskih gnijezda d drugih štetnih grupacija. Kako su svi bili protiv Španjolca. Mi smo radili što i sve španjolske jedinice. Pred veče sam otišao u neku kavanu. da im stvorim neku melodiju.« Svi smo se složili. što bi trebalo poduzeti protiv lošeg pona­ šanja. On je takav postupak smatrao nedemokratskim. On je to saznao uskoro i podnio izvještaj. samo je Španjolac odmahivao glavom. Već dugo nisu dobili nikakve plate. Eisler mi pruži ruku: »Drugovi hoće. U dvorani je oko klavira stajao niz drugova iz bataljona Thâlmann. uskoro sam se digao i otišao u politkomesarijat. Izvana je kuća izgledala prijatno. neka ga zatvore dok se ne ispava. tako da su se ljudi morali skla­ njati u ulaze kuća. Jer tekstove sâm ne mogu stvarati. Nekoliko je njema­ čkih dobrovoljaca zamolilo od mene nekoliko peseta za kavu. kad bučno i teturajući uđu dva Fran­ cuza. Jer. Tek sam sada iza krupnih momaka primjetio -malog Eàsüera. da mi trebaju donijeti tekst. Ulice su bile tako uzane. stolice. 1« . da je bio madridski komunist. dijelom čak i stolove. da smo mogli voziti samo polako. kojem pravcu pripada taj civilni guverner. da se umiješam ja lično. Komesar 'brigade se izjasnio: »Jednostavno. Kako sam mislio. često s jednim kotačem po pločniku. koji je poslan u Murciju. Hotel za naš štab nalazio se u unutrašnjosti grada. Koga nađu pijanog. da napravi reda. ja sam im rekao. jer su prethodnici odanle 'sve odnijeli.« »Imate li kojeg pjesnika?« upitah.

f»ali gle. Nakon stanke htjeli su pjevati Španjolci. Bilo je to kao neko bratimljenje u tom burnom aplauzu. No :kad je pjesma završila. Španjolci su зе ogledavali začuđeno. Obuzele su me uspomene na sve teške bojeve kod Madrida. a svi­ rao je snažno. tu -borben'u muziku. barem za nas. koncert na kojemu pjeva i publika. 144 . To im je bilo nepoznato. АГ mi ćemo snagom svom Osvijetliti lice rodu. »Bis! Bis!« vikali su. Pa ovaj je kon­ cert trebao upoznati Španjolce s našom narodnom muzikom. ali i nas s njihovom. što rsmo voljeli njegovu muziku. Jutarnji vjetrić iz daljinà piri. Bcwreć se za slobodu. i grupa otpoče: Sipani je nebo svoje zvijezde širi Visoko iznad svakog našeg rova. Eisler je izišao na pozornicu i rekao nešto na svom bečkom dijalektu. Kod druge je kitice počeo čitav red dobrovoljaca u parketu da pjeva refren. kimne glavom. Sad je aa klaviru svirao Eisler bez pjevačke pratnje. Eisler udari tri tona. svaka je bila nešto drugačije boje. zaorio se strahovit pljesak.« Parket i galerije u Teatro de Romea bili su gusto posje­ dnuti. Postavili su se s rukama na leđima. ne«. »Zapravo. Borba će uskoro nova! Dalek je rodni dom. odgovori jedan. na smrt Loiuisa Schustera a ArnoLda Geenosa i njegovih Engleza i pogibija bataljona Thalmann! Uzdržavao sam se samo s mukom. što smo sklepali sami. Sad je na pozornicu izašla grupa Nijemaca u lošim uni­ formama. što je izgleda razveselilo Španjolce. a to je značilo: Još jednom! Opet su pjevali.

Muzikalno cifranje i cjeđenje kroz nos bili su im previše strani. brzog koraka njihovih jedinica to nije išlo. Odvezao sam se s polltkomesarom na stanicu. 19. januara došlo je 500 Nijemaca kao popuna. čim 'bi bila prazna. uvijek u istom dahu.. Tome su htjeli podražavati i Španjolci. Poslije kazališta upalo je Hansu Eisleru u hotel mnogo Nijemaca. Kako da onda vršimo obuku? Uostalom. 'da je politički cilj koncerta postignut. « Pjevač je izveo još dva »flamenca«. ziato su tim više od uživanja hučali Španjolci. kod kratkog. On je opet dobrodušno sjeo za glasovir. Onda je pjevač po­ digao bradu i kroz nos pustio istisnuti ton is nekim tekstom. I španjolski su ih plesovi ostavili hladnima. to je jioš ostatak iz vremena.« »Da. No. tako da ju je on stalno na glasoviru nalazio punu. Njemačke s. naši bataljuni Edgar André i Thàlmann nisu više bili tako slabi. s njim i gita­ rista.u čete marširale kroz grad dugim koracima 1 pje- CVale. Svaki su se puta skupljali civili i taj prizor promatrali s dopadanjem. samo nisu imali oruižja. dok ©u mu dobrovoljci ukrali čašu. što nam je govorilo. kada su ovdje vladali Mauri. S povratkom su se žurili naročito Španjolci iz bataljona Thâl- mann. Trudili su se da u mnogačemu budu jednaki Nijemcima. Stajali su uredno pred nama . »Ali. htjieli su od njega još pjesama. Zato su 10 Spanskl rat 145 . Izašao je neki čovjelk.u svojim novim zelenim uni­ formama. da ih . na koji su se bez riječi nadovezivali dugi muzički ukrasi. I mi smo sami 'bili bez njega. Naši intemacionalci nisu tim bili oduševljeni. isto baš ne elegantan.pozdravim i rasporedim po bataljonima. zajedničko slavlje sa zanosom i oduševljenjem. i ni tu mu nisu dali mira. pa to je prava arapska muzika. Unger mi dosapne: »To oni nazivaju »flamenco«. jer smo svoje puške i mitraljeze predali pred Madridom. Nešto slično sam čuo u Egiptu. dok se nije prolomio snažan ipljesak i uzvici: »Olé! Olé!« Pljesak je ibio kao neka nagrada za dobar dah. koji «je prvo udari© nekoliko akorda. No. jer su opet bili tu mnogi bolesni i lako ranjeni.

No. da će se oni kod nas izjasniti za komunizam. da je trajalo dugo. Ovo uredno marširanje i pjevanje po ulicama činilo nas je svakim danom sve obljiuihlj eni. i to po­ šteno.prilaze. Januara pozvao nas je na banket Narodni Iront.j ima. koji su im izašli usuisret. U više velikih dvorana našli smo mnogo postavljenih dugih stolova i takvu gužvu ljudi. Sto se toga tiče. da oni nemaju ured za regrutaciju. Stoga bih želio savjetovati.« 20. koji nam . da potajno regrutiranje ne zabranimo. Kad to ti ne znaš. koje primamo kao pojedince. Zato bi mladi ljudi.preu 2cli dugi njemački korak i zatim potražili . ali da ba- taljonima preporučimo nestç više opreza. melodije su se brzo mijenjale.prikladne Špa­ njolske pjesme. tako da smo mi njihovo pjevanje slušali stalno pomalo začuđeno. ali što će na to reći španjolske vlasti?« .»To mora biti razjašnjeno s . Kako ih niije bilo. Ovj mladi Španjolci. Ubrzo su započeli poletni govori.komunističkom partijom Spa- nije.« »A ti se zbog njih bojiš raspadanja brigade?« »Ne. tko će onda znah? Ovdje još uvijek sve ide tumbe. Pripadamo li mi madridskoj armiji? Ili gdje drugdje?« Nasmijao se: »To sam htio pitati i ja tebe. Između njih su dolazila odlična jela. da Thalmann uzima u sastav španjolske regrute? To znači. miliji su mi nego velika gomila popuna. Tih je dana došao k meni poLitkomesar: »Znaš li ti zapravo. To je posljedica dobrog izgleda Španjolaca iz bataljuna.« 146 . budući da su njihove muzičke tradicije bile sasvim drugačije. koju nam šalje Valencija. Ovdje u Murciji su ljevi- čarski elementi skoro svi anarhisti. zašto su oni bili dosada anarhisti? Samo zato. to je dobro. dok su svi pronašli i zauzeli svoja mjesta. 1 Kad sam se noću vratio u štab. jer su ovi bili jedini revolucionari. Ja sam uvjeren. već dobrovoljci dolaze u bata- ljon i hoće da bezuvjetno budu primljeni. mogli isto ibiti anarhisti. reci mi. Ja sam uostalom razmišljao o stvari potajnog novačenja Španjo­ laca u Th&lmann i s druge strane. napravili su za naše nje­ mačke pjesme španjolske tekstove i također prolazili kroz grad s pjesmom. da nam škodi. javio mi je dežurni oficir: >Večeras je ustrijeljen jedan Francuz. No. •i koja može biti organizirana.

To ti je da poludiš!« 10* 147 . Ali. da u nedjelju zajedno s drugim visokim vladinim ličnostima prisustvuje paradi jedaneste brigade i da joj preda zastavu. u noći se ništa više mije moglo utvrditi. Bili su zajedno u nekoj javnoj kući. i također razmisli. da bi se uvela disciplina«. tamnog čovjeka.. u preda- vaomama kojega su bile čete. Jioê me uvijek nije primio. iako njegova rana još nije bila izliječena. Vladalo je blagotvorno raspoloženje i koncert je bio dobar. 22. »Tko ga je .« Za to me popodne pozvao Thalmann u univerzitet. pobrini se za zaštitu avijacije. »Protiv toga nema prigovora. tko je ustrijelio Francuza?« »Neki drugi Francuz. Molim te. Pozvali su ga. On zahtijeva. da u svom bataljonu napravi reda. Kad bi još neki Nijemac ustrijelio Francuza. Na mene je naročito dobar utisak ostavilo sviranje na violini nekog vitkog. Studenti su dobrovoljce progla­ sili svojim gostima i za njih priredili koncert u auli. Mladi su nas ljudi primili s mnogo uljudnosti. da je došao major Dumont. U Murciji su Nijemci nasuprot Francuza igrali preveliku ulogu. Još ne zna ništa više.« »A zašto?« • »To je nerazumljivo svima nama. ?« »Neki drugi internacionalac.« »Dumomt gleda na to drugačije. Ujutro je javljeno. kako tu čovjek može biti ljubomoran?« »Taj je slučaj barem politički bezazlen.« Ta ше vijest uznemirila. i jedan je drugoga ustrijelio radi neke kurve. januara pozvali su me hitno na telefon: »Valencija!« S one se strane javio Hamsov glas: »Ministar predsjednik se izjasnio spremnim. kako i gdje ćemo održati paradul« »Sto si postigao inače?« »Još uvijek po čitav dan sjedim -u predsoblju državnog pot- sekretara u ministarstvu rata. to bi moglo imati zbilja neugodnih poslje­ dica. No. da se njegov bataljon premjesti iz Murcije na selo. »A zna li se već.

On me iljubezno poizvao u svoju radnu sobu i začuđeno sa­ slušao. da smje­ sta krenu.ljeriski pukovnik. Ona spada u nadle­ žnost komandanta mjesta u Mu-rciji. To je bio neki postariji arti. U njenom je zapuštenom dvorištu stajalo nekoliko topova i lafeta iiz sredine prošlog stoljeća. ne vjerujem. Ja ih bez posebnog odobrenja ne smijem upotrijebiti u druge svrhe. Već je bilo 17 sati i skoro sumrak.« »Zašto to mislite?« Promatrao me i izbjegavao odgovor. da gene­ rali nikad ne promisle. iz kojih sam shva­ tio najprije samo to. jer smo sve predali obrani Madrida. i da mora javiti. ni topove. da već nekoliko sati uzaludno pokušava doći do mene. da generalu Caibreri saopći. — Uostalom. »Ali«. što sam mu ispričao o paradi pred Largom Cabaliemm. Od njega sam se odvezao 'komandantu mjesta. da nikome ne govorim o tome. da smo tek danas dobiti puške sistema. koji nitko od nas ne pozna. da ga je iz Valencije nazvao general Cabrera. Jedva što sam bio najavljen. i ukoliko . reče. kad on . Znao sam iz dva rata. nego što se mogu pripremiti transportna 148 . Kad se malo smirio.su izvježbani. da smo bili u stanju uzbune. Pukovnik je smjesta telefonirao. Sama parada me se ne tiče. i zatim mi u Cabrerino ime reikao. i ja sam se vratio u svoj štab. koji je stanovao daleko izvan mjesta u nekom divnom bivšem samostanu. Nemamo ni mitraljeze. kolilko ljudi ima jedanaesta brigada. Pukovnik me vrlo formalno otpratio do mojeg automobila. »naši avioni im adu borbene zadatke na južnom frontu. da se brigadu treba uzbuniti i da se odmah mora otpočeti s obukom na novim puškama.u nekoj artiljerijskoj kasarni. još danas o podne. ni kamione.izjiuri iz svoje radne sobe. jer to bi samo uznemirilo ljude i omelo obuku. Uzbuđeno me zapljusnuo bujicom riječi. da se jedinica spremi za pokret u mnogo kraćem vremenu. Naiznačio sam mu naše sadašnje brojno stanje i zamolio ga. Uskoro sam našao pogodno mjesto za paradu i odvezao se do komandanta avijacije. Njegova se radna soba nalazila . Preneraženo pogledah na svoj ručni sat. da će se parada održati. Usput isam zaključio. saopćio mi je.

To n'je upereno protiv vas. Čalk i jedna tehnička budala može da nauči. Pozvao sam brigadnog pisara i odvezao se s njim i poru­ čnikom Ungerom na prugu.« Sto to znači? Naši siu politJkomesari to is:giur.pomalo veselo. pred strojem dva majora i dva kapetana. koje se upotrebljavaju vrlo jednostavno. Ti ne smiješ krivo «shvatit5.« Nakon mog povratka javio mi je brigadni pisar. i odvezao sam se do zgrade komunističke partije.« Zamolio sam Alberti-a. »Jes>u li ljudi izvježbani?« upitah. »Imate li politkomesare?« 149 . kakve bi grčeve sigurno dobio ge­ neral Cabrera. Morali smo urediti tribine i kupiti drvo.no znali obja­ sniti još manje nego ja. Upravo kad sam legao u krevet. da sam zatajio njegovu važnu zapovijed. nego je do otkazivanja došlo uslijed razloga Jedinstvenog fronta. a čak i najbolje organizirana željeznica treba mnoge isate. taiko su mi rekli. »Zabranjena?« upitah zaprepašteno. kad bi možda saznao. »Poslali su nam«. No ja sam to morao znati. reče jedan. Pomislih . dođe dežurni o. iz tvornice. • Nakon kraćeg čekanja primio me sekretar partije: *Ja to već znam. da se pobrine za obuku s puškama. baratati s njima. još u civilu i bez oružja. Jedan major odgovori malo oklijevajući: »Da. da je parada s predajom zastave zabranjena. «-nove.« Po torn sam oklijevanju zaključio. da ćemo danas ili sutra dobiti španjolske popune. da je popuna stigla na stanicu. igrajući se. Razgovori su trajali do kasno u noć. da pripremi vojne vlakove. U polutami je stajalo 900 ljudi. sovjetske pušike. da u najboljem slučaju znadu pucati i marširati ulicama. Oko podneva idućeg dana javio mi je komandant mjesta. srodstva. Za to smo trebali novaca i jedan predračun. Kako nas kane prebaciti odavde? Kola nismo imali.fl<rr i javi. U međuvremenu su potpukovnik Alberti i oružar pregledali nove puške i bili jako zadovoljni. »Da zabranjena. jer sam ja imao posla s preksutrašnjom paradom.

U njoj je stajao ogroman braični krevet s teškim zastorima od stropa do poda.« To nas je popodne p«o<zvao u kazalište civilni guverner. reče Hans odlučno.$u došli prošle noći: »Jedan od majora. Plesačice au imale duge haljine s jednim naiborom preko drugoga. Njega moramo uzeti u štab i nekako upotrijebiti. koje će ponijeti nekoliko pušaka za vježbanje. Samo.ude ne bi odmah unapređivali u majore! Šta sad da «čovjek radi s njima? Netko drugi mora. da je pred tri dana stavio jedanestu brigadu u stanje pripravnosti za pokret?« »Ne. nadalje o 500 .po jedan španjolski vod. Odmah je otišao u svoju sobu u hotelu Victoria. Kad bi im se suknje zadigle.« »Cabrera ti je sigurno -rekao. Major me pogleda iznenađeno: »Ljudi još nisu raspored en i. kako mi je rekao. a general Cabrera nije baš ugodan. U brigadi kao cjelini s njena četiri bata­ ljona preko polovine su Španjolci. »Imam jake bolove u stopalu.« »Onda«. nego ćemo samo iz internacionalnih bataljona postaviti osoblje za obuku. što . Idućeg se dana konačno vratio iz Valencije Hans. Sad u svakoj četi Edgara Andréa.« »Ti govoriš o internacionalnim bataljonima. Nisu davali nikakav komad. nego jako iznuren. da mu njegov posilni svuče visolke čizme d zatim legao. nego samo plesove. Commune de Paris i Thâlmarma postoji . Ta­ mo s»u se fašisti pripremili za napad.« Sad sam ga izvijestio o potajnom . htio ne htio. Hans i ja smo sjedili u loži lijevo gore. preuzeti španjolski Ibataljon. Stenjuči je pustio. »ne ćemo im dati nikakve puške. da je to zbog Mâlage. Za te ljude nemamo skoro nikakvih ^uniformi i oružja. kad te lj. ali ne prepun snage. jer ga novi dobrovoljci ne bi razumjeli. kako sam pretpostavljao. 150 .regrutiranju Thalmanm.: Smjesta sam se latio grubog raspoređivanja i dao da ljude odvedu u pripremljena prenoćišta. još nikada nije rukovodio nekakvom jedinicom. ni riječi! — Pretpostavljam. civilni guverner nama nasuprot. General Ascensio me uopće nije primio.Ljudi njemačke popune i 000 Španjolaca.« reče »A i ta Valencia baš nij-e šala.

Nismo htjeli propustiti ovu priliku. To su bile scene za neki razbludan divor. Iznajmili smo najveću dvoranu.uibavnih akata. jer on nije znao španjolski. Popis uzva­ nika. koje su ovdje davali za pretežno proletersku publiku. mučen dosadom. tada je vidio mnoge nizove nabranih poruba ili čipaka.Ple. prihvatili. čovjek je vidio tu i tamo nekog Španjolca. da govore jedno s drugim. bili su žrtva jedne političke predstave prijatelj­ stva i trudili se. 151 . kako treba. Nevjesta. Neki se poručnik iz našega štaba za deset dana našeg boravka ovdje. Svi su ti plesovi pretstavljali nagovještaje Ij. onda su oni. pri čemu je jedamput. da pritom izgledaju zaista onako. sastavili smo brižljivo. poslali jelo iz bataljonske kuhinje. Ne vještina porodica sigurno nikad nije ni sanjala o takvoj časti. Navečer smo imali sasvim drugačiju svečanost. na kraju.logora i teških iborbi pred Madridom. malograđanka crnih očiju i guste crne kose. Kad su Španjolci zapljeskali. Nakon zbilja vještog Hansovog govora. tko je u gradu bio od političke važnosti. Hans se nagnuo prema meni i šapnuo: »U Njemačkoj bi se ovdje umiješala policija za javni moral. koji je za svoju svadbu dao napraviti nov kaput. i tako su svi oni sjedili tu. pomalo staromodno i ukočeno. sje­ dila je malo ukočeno pokraj poručnika. onih koje je pozivao poručnik. Pritiskivali su ih još uvijek njihovi doži­ vljaji iz koncentracionih . izgleda samo iz pri­ stojnosti. Naši tfu dobrovoljci sjedili u parketu s brižljivo začešljanim razdjelj- cima i nisu se micali.« Mnogi su prizori mogli pat jecati iz doba rokokoa pred Fran­ cusku revoluciju. kako skače i burno grli nekog internacionalca.sać i su naprotiv nosili pripijene hlače i vrlo kratke kaputiće. a muškarac teturao za njom potpuno iscrpljen. žena drhtala cijelim tijelom. zaljubio u nekiu djevojku i odlučio da je oženi. da bi Narodni front bio ravnomjerno zastupljen i da nitko ne bi bio zaboravljen. Ali su zato gocsti bili slobodniji. a ona njemački. a da je ne učinimo gestom bratimljenja između Španjolaca i intern acicnalaica. •Konačno. No oni nijedamput nisu pokušali.da je čovjek morao pogledati pod njih. i platili bal. da vidim kako će se mladenci sporazumjevati. na koji je nevjesta mogla pozvati koga god je htjela. Često sam bacao pogled na njih.

Načelnik štaba general Cabrera želio je. politkomesari i htjeli da ih odmah otpremim. u kojemu nisu dolazili kuriri. Tamo smo ušli u neku veliku dvoranu. pri čemu je uvijek pravio po nekoliko nemirnih koraka. a da nisu ni opazili gospodu u cmo-crvenim ogrtačima. Drugi je bio elegantan vitak čovjek s engleskim crtama lica. njegov načelnik štaba Prišli su pravo k nama i pozdravili nas. U to «su društvo stupile dvije sasvim drugačije prilike u modernim ratnim uniformama. To za nas nije bilo ništa novo. »To znači. To me boljelo. Stalno je ponavljao. iSjeli smo uza zid nasuprot reda visokih oficira u crn:m ogrtačima s crvenom postavom. a na cesti prema Granadi izgubili smo također zemljišta.se i bili mu predstavljeni. januara saznali smo. Uz zidove su stajale stolice i klupice. ali na nas nije pravilo utisak vojnika s fronta. a govorio je o novoj taktici. jer smo mi 152 . Španjolci. koja je bila tako rekuć bez namještaja i obojena tamnim bojama. Njegovo je izlaganje bilo gorljivo. Sjedili su ukočeno i zabavljali se tiho i ceremonijalno »Kao na dvoru španjolskog kralja«. što je izgledalo vrlo slikovito. No ja sam po prvi puta u Murciji uživao jedan miran sat. da ljudi moraju napustiti kretanje u gustim stre­ ljačkim strojevima i da se moraju naviknuti na lako pokretne streljačke jedinice. da će nas baciti na front kod Màlage«. veliki. da isu jučer jake talijanske snage napale sjeverno od Màlage. reče Hans. Tada je došao teletfonski poziv iz ministarstva rata u Valen­ ciji. Poslije podneva krenuli smo dugim putem prema Albaceteu. Digli smo . Neki zdepasti Mađar sastavljao je petnaestu internacionalnu brigadu od Engleza i Amerikanaca. 26. Na cesti od Màlage prema Gibral­ taru izgubili smo Manbellu. snažan Čovjek užurbanih kretnji. oficiri. reče Hans. da Hans i ja dođemo damas predvečer u Albacete na razgovor. Sad smo nas četvorica sjedili kao neprijatelji nasuprot špa­ njolskih oficira. Opet je imao jake bolove u nozi. Hans je posle svog govora izgledao dosta izmučeno. Tek sa znatnim zakašnjenjem pojavio se general Cabrera. Zamolio nas je da zauzmemo mjesta i počeo govoriti.

što podrazumijeva pod streljačkim jedinicama. 153 . Lfutito smo se vozili natrag dugim putem kroz noć. zašto smo od svih u ratu iskušanih komandanata bili tu samo Hans i ja? Pred Madridom. Oni su kod Nijemaca i Francuza bili komunisti. sjedila su samo fina gospoda. smje­ sta poizove k sebi komesare brigade i 'bataljuna. Baza inter­ nacionalnih brigada u Albaceteu poslala nam je samo za inter- nacionalce lijepe tople uniforme francuskih alpsk'h lovaca. Konačno se Cabrera obrati i k nama: »Jedanaesta interna­ cionalna brigada mora 28. Oni su. dakako. a u Španjolskom je bata­ ljon u bio socijalist. Njima je dugotrajno govorio nešto na­ čelnik štaba ministarstva rata. Naš komandant arti­ ljerije ne zna još ni kakve će dobiti topove. što je to. čija je zainteresiranost za pobjedu Republike nad fa­ šizmom bila dvojbena. bili radnici. januara. biti spre­ mna za borbu!« Time je završio svoje izlaganje i otpustio nas. kojega sam obavijestio. kao da ш oni bili armija. koji stoji pokraj njega. stajali su odlučni komandanti Mo­ desto. i ja sam bio uvjeren. gdje se vodila bitka za biti ili ne biti Spani. Ali ovdje. Mi nikako ne možemo unutar jedne čete strancu dati toplu umformu. reče užasnuto: ^То su sve anarhisti. On nema ni uniformi ni oružja. >xlsklj učeno! Onda bi mo­ rali naš španjolski bataljon ostaviti iza nais i upotrijebiti ga za transport ili pojedinačne popune kod gubitaka bataljona na frontu. Više nije mogao u čizmiu i morao je ostati u krevetu. Tlans. Uostalom.je. da bih dobio vremena za razmišljanje. u ovoj lijepoj starošpanjolskoj dvorani. to smatrali bitnom točkom naše obuke. 29. On mirnodopskim ofi­ cirima u njihovim crno-crvenim kaputima ipak nije razjasnio. Kurir. dakle preksutra. A za Španjolce smo dobili svijetle ljetne 'uniformne. oficiri kao i ljudstvo!« Dao sam da bataljon odvedu u prenoćišta. »Prekosutra gotovi?« reče Hans. koliko lagane i teške! — Uznemiruje me i pitanje naših uniforma. da dobre uniforme izdamo komandi­ rima vodova i odjeljenja. Lister. a Španjolcu. platneno odijelo! Ne bi li ti mogao razmisliti o tome. Gallo. a svijetle kapute i hlače ostalima?« Ha-nsovi su se bolovi pokazali kao upala tetiva. koji je to javio. januara stigao je za našu brigadu peti bataljon. da oni uopće nisu znali.

Socijalist je odmah počeo žestoko na Španjolskom: »To je nečuvena banda. jesi li mogao sarađivati s nama komunistima?« »Jesam. također pripadaju Narodnom frontu. da pod svojom komandom ima jedinice raznih stranaka: komuniste. socijalistička rad­ nička udruženja. anarhiste.povezale u Narodni front. da razne stranke moraju sarađivati i u jednoj brigadi. Ti. da u borbi padne. Hans je ležao u svom ogromnom krevetu s teškim zasto­ rima. da general Cabrera pošalje tu fukaru negdje drugdje!« Hans dobrodušno diže ruku i reče лаа španjolskom: »Moram to tek prevesti drugima.je. ovi anarhisti!« »Anarhisti. A ako za 154 . ti hi želio. tada ćemo im reći: Vojnik. republikansku ljevicu. da to ide. Baske. naravno. reci mi. kako?« Iznenada jedan Nijemac reče odlučno: »Ne preostaje nam ništa drugo. koije su se . Tek tamo bi mogli djelovati zbilja loše. pred kojim su u mekim -stolicama sjedili komesari. na (primjer: Hoćete li vojnu obuku? Ako kaižu ne. da oni odu onamo. da se . nego drugi. Zahtijevamo. Tko je politički jači. ovi koji su do&li ovamo! Mi ne ćemo trpjeti.« Zatim je igovorio na španjolskom i njemačkom: »Španjolska republikanska armija je naistala iz partiskih jedinica i jedinica radničkih udruženja. Vi ste razboriti ljudi. Moižemo li mi dobiti rat bez njih?« »Ne. mi ih trebamo. koji nije izvje­ žban. Mi moramo prihvatiti taj anarhistički bataljon!« ^АН. nego da jednog anarhista uzmemo u brigadni po­ litikomesarij at!« Svi su ga pogledali zabezeknuto. dragi prijatelju. Ali.jedan komandant armije nije mogao protiviti tomu. »Da. Sada to ide tako daleko. moramo to!« nastavio . dragi socijalistički prijatelju. gdje je rukovodstvo politički slabije nego kod nas. da se naša brigada raspadne zbog tih anarhista! Drugovi iz mojeg bataljona su se odmah potukli s njima. socijaliste. anarhistička radnička udruženja. Upravo se sada nalazimo u procesu 'ujedinjavanja te armije. oni ili mi? Mi ćemo im s vremena na vri­ jeme postavljati jasna pitanja. Ali oni bi mogli otići negdje drugdje!« »Dakle. »I vi ćete vidjeti. Do -sada je još bilo tako. ima više izgleda. katalonsku stranku jedinstva.

Zatim su mi predstavili kapetane. a iipaik doibro sarađuje s nama. to je dobro. u čemu trebamo vašu pomoć. Povukli smo se u neku sobu i ja rekoh: »Naš će politkome­ sar raspraviti s vašim. K tome on govori španjolski tečno. ukoliko nam je samo moguće. Ti. stoljeću. Jer. neki maili čovjek snažna glasa. Ludwig. On će se najbolje razumjeli -s njima.« Ogledavao se po krugu.« Kalko su politkomesari bili sporazumni. Jer.« »Dakle«. koja je nekada sigurno bila plemićka palata. slušaj. da li je uvjerio i ostale. Ja. pri­ jatelji. od vas. nažalost. pa je čak i socijalist kimnuo: »Tako.« 155 . smjesta sam pozvao Alfonsa i rekao mu: »Ti ćeš otići prijeko k anarhistima i na­ javiti naš posjet za 1б sati.« Major mi se približi: »Vi ste slavna brigada. Stekao sam utisak. mi bi vam htjeli pomoći. I. oficira. na što -nisam bio spreman. ne mogu ustati.saradnje.« Točno u 15 sati istupili smo Hans i ja u kuću. U dvorištu su se postro­ jili anarhisti. Mi želimo na­ učiti da se borimo iisto tako dobro kao i vi. — Kao čovjek za veau s njima čini mi se najpogodnijim poručnik Alf-ons. To je ono. On ima pomalo anarhistička ahvatanja. No. Pozvao sam ih još na razgovor. onda ćemo mi nastaviti: Ali onda. Sad je malo oronula. Dio njih je stajao i gore na hodnicima. Nama je •odgovorio politkomesar anarhista. kao i oni u dvorištu digoše obje ruke iznad glava i zgrabiše vlastite ljevice desnicama. To je bio anarhistički pozdrav. Ususret mi je došao jedan od majora i poveo me na prvi kat. vojnu obuku kažu da. koja mu je potrebna. Voj­ nici gore na galerijama. nama je stalo do prijatelj­ ske . To im možeš saopćiti >u toku razgovora. Poslije mene je govorio politkomesar brigade. »iu tome se slažemo. mi ćemo bataljonu pružiti svaku pomoć. kako ćemo sarađivati politički. želio bih saznati vaše vojničke želje. Prišao sam ogradi i prve riječi pozdrava izrekao na špa­ njolskom. beiz reda vas me možemo obučavati. ali je još uvijek bila krasna. morate se pokoriti i disciplini. reče Hams. negdje u 16. Zatim sam dao Alfonsiu da prevodi. pozdravi anarhiste. da im je ovo iskazi­ vanje prijateljstva dolazilo iz srca. I isad se dogodilo nešto. i gledali prema idolje. koji su u dva kata okruživali dvorište.

« Kod razjašnjavanja modeme taktike. i jedan od njih zapjeva kroz nos -ton za fla­ menco. Rastali smo se.podigli tribinu. koji je pripadao bataljonu Edgar André. i zato treba odmah početi s obučavanjem. Sad je počeo onaj drugi bez muzič­ kog instrumenta. »Sla­ žem se«. što som već u Remisi mnogo izlagao našoj šestorici španjolskih komandanata bataljona. Seljaci su se počeli smi­ jati. kopljanika kod borbe s bikovima. Anarhistički su oficiri bili tako pažljivi. s koje se najprije držalo malo previše govora.t su brujale gitare. Zatim su postavili če­ tiri stolice. tako. Zatim se digao. Tek sam nakon nekog vremena shvatio. To je bila jedina od pantomima stare Spamije. prvo s prevodio­ cima. Ope. srdačno. dok ga nisu preki­ nuli pliesak i uzvici seljaka. da je ova zakletva na vjernost u obliku flamenca išla do srdaca. da se sada vidjelo s boka. Pasionaria nije bila slavna samo kao komunistkinja i zbog svog govorničkog dara. U svjetlo je skočio neki momak u sasvim priljubljenoj odjeći i nevjero­ jatno vitak. Sjela su dva Španjolca s gitarama. Zadnjeg -u januaru slavio je bataljon Edgar André neku svetkovinu s Narodmm frontom sela. da je on oponašao pikadora. koji je sa stražnji­ com tjerao -svog konja naprijed. u kojem se nalazio. da se okolo lagano namješta i pokreće u ritmu. jače se pokrenuo i okrenuo jednim trza­ jem. dok ga je istodobno zadržavao s uzdama^ jer se bojao bika. morao bi vidjeti više toga. da me to zabavljalo.brzo. Bio sam iznenađen. 156 . To je bio engleski step plesač. a dva bez njih. nego ju je i njeno materinstvo činilo tako obljubljenom iu narodu. »»Možda ćemo već idućih dana morati na front. Bilo je hladno i kišovito. koje je sad uslijedilo. Kao tekst stalno je ponavljao riječi: La Pasionaria. rekoh. Da bi to čovjek razumio. i reflektori su osvjetlili tribinu. a zatiim gotovo bez njih. dobro mi je došlo. U to se smračilo. nakon te prve poduke. kako se naša taktika probila . Zabrujaše gitare. Njegove su ruke i noge odmah poletjele u zrak i stale se kao lude okretati uokolo. Na seoskom su trgu . la Pasionaria — Pjevao je s mnogo ukrašavanja i izvijanja.

jesmo. NI ptice — visoko ■— Iznad zemlje puste. U slučaju tran^porUranja neka zahtijeva po­ trebne vlakove neposredno kod željezničkih vlasti. Svud močvare guste. kad dojiuri moto- ciklista iz brigade i preda mi telegram. Oni su pjevali jednu od poznatih narodnih pjesama.« Han.s me upitno pogleda: »Možemo li ovdje vršiti posma- tranje do kraja?« »Ti znaš«. Zatim je nastupio njemački kor i otpjevao pjesmu vojnika močvare: Kud god baciš oko. Srbi i konačno Švicarci. tada mi ne »bi bili tako daleko kako. koje smo usprikos svih uzbuna nesmetano četrnaest dana vježbali. U njem je stajalo: »Neka se brigada «spremi za nepo­ sredan pokret. Španjolski su seljaci istezali glave i di­ zali obrve kad je pjesma prešla u glas iz fistula. Od prvog februara nadalje ipregledavadi smo bataljone. Domovinu izgubili nismo: Pred Madridom naš je zavičaj. Hans. To je bio najveći uspjeh večeri. koja je završavala jodlanjem.« 157 . odvratiih ». Mržnjom srca ispunili mi smo Krenuvši u ovaj dalek kraj.koliko je već bilo lažnih uzbuna. Pročitao sam ga i dao Hansu. Da ja nisam za tvoje otsutnasti jednostavno omalovažavao zapo­ vijed za uzbunu. Odjednom su počeli da se savijaju od smijeha. Kroz močvare samo Mi gaziti znamo Močvara vojnici Zatim su otpjevali pjesmu Ericha Weinerta. Poslije Nijemaca pjevali su Mađari. prije svega u borbenom rasporedu. Alberti i ja odvezli smo se na neki brežuljak i pro­ matrali napad bataljona Commune de Paris.

kao nešto krasno. nego priprema brigade za pokret. zauzimanje brežuljka. po mogućnosti neprimjetno kre­ tanje po valovitom zemljištu. kako dugo traje. Iza njega išlo je nekoliko ljudi »pješice. jer ih za njih nismo imali. Tamo mi je šef rekao: »Za pripremanje vlakova ml trebamo najmanje 24 sata. Jedino. da se in­ tendantu saopći telegram. Iza njega su uredno nadolazile čete. Nakon mmwhoda dali smo pojedinim vodovima anarhistič­ kog bataljona male »borbene zadatke. Na kratkom je otstojanjiu slijedio socijalistički bataljon. To traje sigurno dulje. Oni su svi digruuli stisnute pesnice na pozdrav. na kojima su. Zato predlažem. ali bataljune ne treba uznemiriti. Kod Mâlage fašisti prijete s napadom. k»ro<z koji 9u morali doći bataljuni. No on se odiučio. i dvije neosedlane mazge. Slijedećeg smo dana htjeli utvrditi. nego samo za pred- uzbunu. Major je jahao sprijeda na nekom malom konju. Hans i ja smo »podigli stisnute pesnice.« »To još nije pravo naređenje iza uzbuinu. Oni -su to morali »radili bez pušaka. Što su naučila oba španjolska ibataljona u dosad zbilja kratkom vremenu svojeg obučavanja. da dođu transportni vlakovi. sjedila po dva čovjeka.' Tako smo nastavili našu smotru. što zavisno od okolnosti nije tako br/o gotovo. to su kamioni. dizale pogled k nama i izgleda da su osjećale.« Tog smo jutra izvršili smotru i tek sam iza toga otišao na stanicu. Sprijeda su marširali anairhisti. Pusti me da najprije upitam koci željeznice. Anarhistički se major smeo. na primjer napad preko polja. jedan iza drugoga. Skoro svi su se smijali prijateljski.o pokreta trebaju četiri. No bili smo iznenađeni. u kojemu većina vojnika u stvarnosti nije bila politički орге- djeljena. U određeni je sat nas štab stajao na rubu usjeka. najviše šest sati. »Ali ovoga puta izgleda ipak ozbiljno.« S tom sam se vijesti odvezao do Hansa i rekao mu: »Prema zadnjim iskustvima naši bataljuni od obavještenja đ. koliko su u ova tri dana naučili 158 . Drugi su stiskali pesnice. jer taj pozdrav nije :bio uobi­ čajen u jedinicama njegove stranke. što amo ih mi pozdravljali tako u stavu mimo. već je bila labava. da tako­ đer digne pesnicu. Većina ih je dizala obje ruke i stiskala šake iznad glave. koje je poslala intendan­ tura da izdaleka dovezu namirnice. Kad su se približili.

Moram priznati. kako smo utvrdili prema godinama izrade. To bi još sve otšlo. Kako radi opće nestašice po- kućtva nisam imao stolice. »Htio bih jednom reći. a ti znaš. da redenici ne odgo­ varaju našoj municiji. bili su loše očišćeni. »Moj je razvoj bio takav. da su jedamput dobili dobar maslac.« reče. Uveo sam ga u svoju sobu. Za nas je to naj­ prije bila zagonetka. ali kod pokusnih se gađanja utvrdilo. prvorazredan! Mi smo ga naravno dali svima za večeru. Tek se sada ispostavilo. Ali znaš Ii ti. Pa zato ste me i poslali -u anarhistički bataljon.« Dok mi je on još stavljao prijedloge tehničke prirode. i htio da govori sa mnom nasamo. u ma­ lim obrocima. kako se to radi u vojsci. a Španjol­ cima veće obroke nečeg drugog. Španjolci su pregledali hrpice maslaca. da mi Fran­ cuzi ne poznajemo taj sistem. Naši -su se internacionalci veselili. No. zagrizli . Tako je to siromašan narodi Onda je netko spomenuo. dobri. U Barceloni je čovjek susretao većinom anarhiste. i već je počeo govoriti: »Ti si nais ukorio. sjeli smo na krevet. oficir za vezu s anarhističkim ibataljonom. da se maslac da samo intemacionalcima. što mi loži ma srcu. da su naši mitraljezi u lošem stanju. i oni su utjecali na mene. kako je to bile. Usprkos toga vidim — možda baš zato što su 159 . Dolazi do zastoja. Iz starih izlizanih dijelova netko je sklepao oružje. a isto i oficiri. Tamo su vojnici. Kakav stav da tu zauzmemo? U-pravo sam htio razmisliti o tome. Takozvani socijalistički bataljon nije to dugo izvršio. jer su njegovi oficiri bili slabo zainteresirani. Španjolci bi se Iako mogli osjetiti zapostavljenima. i tu lošu robu prodao nama u Spaniji.od pobpukovnika Albertia i jedinica za obuku internacional­ nih bataljona. da Špa­ njolci — a oni su pak većinom seljaci i radnici — još nikada nisu jeli maslac. To su nekadašnji njemački mi­ traljezi — iz Prvog svjetskog rata.u njih i ispljunuli. kad mi oružar francu­ skog bataljona htjede nešto jako hitno kazati. da sam se politikom počeo baviti tek ovdje u Spaniji. da je od baze Albacetea dobio ma­ slac. Popodne je moja radna soba postala gokubinjak. to mi izgleda nezgodno. došao je Alfons. Intendant Edgara Andréa izvijestio je. »To je sovjetski maslac u velikim kutijama konzervi.

« »Onda. a djelomice ne znaju mi riječi španjolski. Kod njih se to događa burno. kao da se oni već dugo poznaju. da dođe do moći. — Ali.dobri i što se toliko trude — da je njihov sistem loš. a našu jedinicu drži za Ruse sa specijalnim zadatkom. Tad joj se komandant partizana obratio na francuskom i pona­ šao se tako. Tu prijelaz nije težak. »Popit ćeš s nama kavu?« Netko je hitrim koracima dolazio hodnikom. nego k vama. prilazite sa strpljivošću i poseže te za oštri jim sredstvima tek onda.« Gospoda Kahle je strpljivo slušala naš . To je sve tolakšalo drugom krilu. Jedno izjavljuje: Mi moramo ići zajedno s komunistima d soci­ jalistima. i on je trebao njegu. ali poštena.« Pozvali su me k Hansu.razgovor na ruskom. 160 . Drugo izjavljuje: Suradnja s njima. da ga me bi razumjela gospođa Kahle: »Kalko da vas predstavim?« »To nije potrebno. kad je većina pri­ hvatila jasan zaključak. Hans me poznaje.« »Ti misliš. Vi diskutirate. U Murciji je do dolaska naiše brigade vladalo krilo. da neki od anarhističkih vojnika počinju nagi­ njati komunizmu?« »Mislim još više. K tome dolazi i prijateljski prijem anarhista s naše strane. ali samo naoko. osim u mašti novinara! Svi naši partizani nose španjolska imena. To je bio ko­ mandant partizana. Upitao sam ga na ruskom. već prije Nijemci i ostale narodnosti. tko joj izgleda revolucio­ naran. Ali takvih Rusa nema. No oni miiau nikakvi Rusi. S njegovim je zapaljenu om tetiva ibilo loše. sad među anarhistima daju ton naši prijatelji?« »Da. i ona ide za svakim. Većina anarhista je tek -po osjoćaijima revolucionarna. pokušavate «uvjeriti. di­ sciplina i pristojnost naših dobrovoljaca djelovali su na grad. otvorila je njegova supruga. Ovih neko­ liko doma kod njih jasno mi je pokazalo. Kod njih postoje dva krila. Razmrmoilaženje anarhista pro­ drlo je i u samo njihovo vodstvo. koja je došla iz Pariza još prije nekoliko dana. Naš nastup. to nije glavno radi čega sam došao. da ne spadam k nji­ ma. Ali takav se preolkret kod njih ne odvija kao kod vas. Kad sam pokucao na vrata njegove hotelske sobe. tako kao što je sa mnom. koje je htjelo ići s komunistima samo naoko. i s mnogim je drugima. »Uđi« reče.

a gospođa Kahle je nali­ jevala kavu. Mogli smo na miru postaviti na avion eksploziv i upaliti fitilj. da fašistima padne u ruke taj najnoviji model. Naše su se jedi­ nice i dalje povlačile. Nesrećom se jedan od njih morao prinudno spustiti iza fašističkog fronta. Hans je 'ležao u svom ogromnom krevetu sa zastorima. ali tako nešto još nikada nisam čuo! Mogu li to i fašisti?« »Ne. momke. Naime. Ni oni nisu pazili. jer nas nisu mogli vidjeti. nismo primjetili nikakve fašističke patrole. U blizini je bila vojska.« »Basnoslovno!« reče Hans. a da nas nisu opazili. No nisu pogodili ništa. Tek kad je »uslijedila eksplozija. postali su pažljiviji i pripucali. skrenuli natrag na cestu i tako izvršili svoj zadatak. Zato sam ja dobio zadatak. Nismo htjeli. Tada smo s našim autom skrenuli is ceste i povezli se poljskim putem potkraj predstraža. pa siu izgubile »svaki dodir s protivnikom. »I ja sam u Prvom svjetskom ratu išao u patrole. Ljudi eu trčkarali naokolo i nisu pazili. gdje smo bili. Kod njih ni ne ide drugačije!« Hans reče zamišljeno: »Na frontovima. Izgledalo je. reče komandant partizana. i našli avion. Mi smo sjeli za neki niski stolčić »pokraj. i ko­ načno pred nama ugledali vatru. cestom u noć.« »Pa to je Luđački zadatak!« uzvikne Hans. da su to faši­ stičke predstraže. Mi smo se dakle povezli autom na sreću. Ušli smo u auto. »Za to čovjek treba drugačije vojnike. »Upravo dolazimo s fronta kod Malage«. da uništim avion iza fašističkog fronta. »Slušajte! Mi ismo znali gdje leži avion. Naprotiv. koji su iskreno odani svojoj stvari. nešto smo imali ipak. pred -bitku kod Las Rozasa podosta vojnika je prebjeglo k nama. ali nismo znali. Tako smo mi ustvari otišli mnogo kilome­ tara iza fronta. »Kako je tamo?'< »Nije dobro. jako brzih lovaca.« п Spanski rat 161 .« reče partizanski komandant s pouzdanjem. odtandrkali preko polja opet pokraj predstraže. što mi tamo nemamo. Fašisti su odgojeni zatupljujućom disciplinom. Talijani su došli s tenkovima i svime. koliko eu u međuvremenu napredovali fašisti. nekoliko ruskih opi Inih aviona.

januara do 12. PAD MALAGE 25. Tamo je naše po­ dručje kod Manbelle sezalo do na 60 kilometara od Gibraltara. koji su bili smještani nasuprot našem frontu kod Mâlage 162 . več propušteno mjesnim odbori­ ma. Kao što nisu uredili ispravnu vojničku obranu grada. februara 1937. januar/februar 1937. tako ti anarhisti nisu imali niti nekog političkog nadzora. Zbog vojničkog nehata Larga Caballera tamo nije organiziran nikakav obrambeni sistem na visokim i strmim planinskim lancima. Za to su se brinuli njihovi prijatelji u gradu. Fašisti su ibili obaviješteni o svemu. Taj je pojas od mora do obalnih planina i djelimice izvan toga. da nešto učine. Na fašističkoj se strani u Càdizu iskrcavalo sve više Tali­ jana. Udar na Mâlagu. bio širok -samo nekih 40 kilometara. Fašisti su u južnoj Spaniji zauzeli trokut Sevilla—Cordoba —Granada. šbo se dešavalo u Mà- lagi i oko nje. s velikim lučkim gradom Mâlagom u sredini. dok je čitav obalni pojas južno od Granade još 150 kilometara prema zapadu bio republikanski.

čak i onda. Tada je bilo nekih 10000 internacionalnih dobrovoljaca na našoj strani i 30000 Talijana na Franco voj strani. jer su se mnogi članovi njegove vlastite socijalističke stranke digli protiv njega. i internacionalnim brigadama. Po broju i naoružanju bili su daleko nadmoćniji od nas. No ni ta izjava nije umirila tvrdoglavog ministra predsjednika. To je predbacivali je bilo tako ne­ stvarno i čudno crkveno. već je težio za jeftinim pobjedama. 5 000 stranih legionara i 1 000 irskih katoličkih fašista. da će ubuduće one. ali su mu komunisti ipak obećali.. 5 000 Maura. oko kojih se počeo umiljavati. počeo se ogledavati za novim saveznicima i našao je samo anarhiste. nego su dobro živjeli u najljepšim gradovima Spanije. kad bi se to teško moglo opravdati. da talijanske fašiste pojača dijelom svojih najboljih jedinica. premda ga je dosada podupirala upravo ta partija. Budući da je u narodnom zastupništvu za sobom imao jedva jedvice neku većinu. No podijelio ga je ravnomjerno na sve frontove. čitava je grupa socijalističkih po­ slanika iz tog i sličnih razloga prešla u komunističku partiju. koliko je velika udarna snaga Musoolmi. to znači. talijanski legionarski korpus nije imao volje. i očito je smatrao boljim. Njegova ga nestvarna mržnja konačno otuđila od njegovih komunističkih saveznika.«u Sevilii. također i anar­ 11* 163 . i u planinama je bilo mnogo mjesta. Bojao se očitog rastenja komuni­ stičke partije. Prije nešto više od mje­ sec dana. No Largo Caballero je za vođenje rata imao zapravo malo vremena. jer je narod iu Francovom području većinom držao uz nas. Franco se morao složiti. No. čak više nego propasti Republike. da se suprotstavi prokušanim španjol­ skim jedinicama Petog puka. preko (kojih su se mogle prenijeti vijesti. Tako se pred Mâlagom skupilo 25 000 Talijana. da stvaraju proselyte. koji žele prijeći k njima. koji je mislio samo na sebe. u decembru 1936. on bi to oružje morao poslati prvenstveno na ta dva fronta. Upra­ vo je u to vrijeme stigla veća količina oružja. radi njegovog neodgovornog vojničkog diletantizma. Kako su fašisti pred Madridom isto kao i pred Mâlagom skupljali svoje truipe. Republikanska vlada u Valenciji je odmah saznala za tu pri­ jetnju.jevi'h vojnika. odgovarati od toga. Sad je Largo Caballero staio komunistima predbacivati. da »-pravovjerne« .pokušavaju pre­ obratiti na svoje mišljenje. — ta čovjek nije mogao znati. Côrdobi i Granadi. Oni se nisu nalazili na frontu.

Nije bilo nika­ kvih rezervnih položaja. Sto više: kako je novo oružje dolazilo preko Barcelone. To nije bio lc>S čovjek. Kad je pukovnik Villalba došao u Mâlagu.histima. februara. On se ras­ pitao za plan obrane. kako grada. 'koji su već mjesecima besposleno stajali na katalon­ skom frontu i nisu se dali pokrenuti. da utvrdi. Neshvatljivo zašto. Nije postojalo ništa slično. januara ostavili pukovniku Villalbi vremena do 4. naj­ važnijeg grada južne Spanije.njima. koji je bio lični Cabrerin prijatelj. No on je bio potčinjen potpuno nesposobnom ge­ neralu Monjeu. eektaško krilo anarhista organiziralo pljačku oružja. On se već ranije iskazao kao vjeran pristalica Republike i vješt organizator. Sto da radi? Uputio se «odborima. Milicija 164 . Cak je i municija za te jadne jedinice bila oskudna. skoro uopće nije bilo artiljerije 1 mitraljeza. i sjeveroistočno planinskom cestom od Granade za Alhamu i pred -sobom gonili milicionare. Ta­ lijani su sa svom svojom premoći napali naš front kod Mâlage po prvi puta 25. . Kod takvog unutrašnjeg stanja republikanske Spanije.nikakvih rezervi.! vijećao s .. o kojima je ovisila mili­ cija. Morao se tek sam odvesti na front. da naipadima na svom frontu . januara 1937. gdje se nalaze njegove jedinice. a Largo Caballero nije protiv tog presezanja poduzeo ništa. Generali Ascen&io i Cabrera poslali su tamo pukovnika Villalbu. straža i drugih veza. koje ©u preko dana zaposje­ dali milicionari s praktično nikakvom obukom. Na to su u Valenciji komunistički članovi kabineta stali zahtijevati. K tome. Talijani su nakon napada od 25. Napredovali su obalnom cestom od Gibraltara do Mar belle. da se odmah nešto učini za obranu Màlage. Tako je izgubio mnogo vremena i bez­ uspješno slao izvještaje kukavnom generalu Monjeru i -u Valen­ ciju ipodozrivim saradnicima Larga Caballera.pomognu teško pritješnjenom Madridu. načelniku štaba jiužnog fronta. ali ih je milicija odbacila. koje je bilo oclređeno za Madrid. Istog su popodneva motorizirane jedinice talijanskog generala isto­ vremeno izvršile napade na nekoliko različitih točaka. Tamo je našao ka­ mene barikade koso preko cesta. tamo je nepošteno. grad su svako­ dnevno bombardirali njemački i talijanski avioni. tako i čitavog odsjeka fronta. Onda su napali kod Ardaies-El Burga.

februara. Pukovnik Villaiba je . februara. Ta se vijest proširila u tren oka. Talijani su dalje samo pla­ ši ji'Vio miljeli i nisu osvojili mnogio zemljišta. Front na obalnoj cesti je stvoren tek 12. Tog su dana Talijani dalje napredovali. Na obalnoj su se cesti uskoro kretali na dužini od nekih dvana- estak kilometara kamioni. Idućeg dana. Uveče toga dana talijanski su tenkovi bili udaljeni samo još 5 kilometara od Màlage. seljačka kola. 165 . Tako je pukovnik đobiijao samo još zastrašujuće vijesti. No 6. zauzeli su grad bez borbe. cwili i vojnici. da još nešto učini. Nitko viiše nije javljao. jer su fašistički ratni brodovi gađali grad s male udaljenosti! Rušile su se fasade kuća. Na nekim se mjestima povlačenje pretvorilo u divljačko bježanje. i tek nedavno osnovana trinaesta internacionalna brigada. Slijedećeg jutra. čije su granate s hukom ulij et ale sa 'strane u rijeku bjegunaca i eksplodirale sa -strahovitim freskom. Iz Valencije su dolazili kamioni s municijom. bježanje je uzelo još više maha.je uzmakniula. ali je Vil- lalbi uspjelo. ali nisu mogli ići protiv rijeke bjegunaca. februara. Prestrašeni <su ljudi bje­ žali. žene s djecom. a nije bio prijatelj fašista. Anarhisti su jednostavno* napuštali front. februara došle su tn fašističke španjolske krstarice i tri manja broda pred obalnu cestu i gađale iz svojih dalekomet­ nih topova. da te večeri opet uspostavi neku vratu fronta. 5. Pri tome mu je pomagao niz energičnih oficira i politkomesara. i pomoću njih bar istočno od grada izgraditi front. i još više plašile ljude. Kratko nakon podneva civilni je guverner napustio grad.pokušao zaustaviti milicionare u bi­ jegu. 8. S hukom su dolazili avioni i bacali svoje bombe. Tkogod je mogao. Usprkos toga. ma­ garci. ikoga se iz grada vukla prema istoku. 7. S mora su grmjeli topovi ratnih •brodova. Pratili su ih avioni Tutnjali su nisko iznad ceste i mi­ traljezima gađali bjegunce. gdje se nalazi. a da nije imao moguć­ nosti. spakovao je nešto u najvećoj žurbi i priključio se rijeci bjegunaca. ali su najbolji pali. To su učinile šesta španjolska. februara popustio je red.

Svi su ljudi pitali. Tako su čak i takvi ljudi postali energični branioci politkomesara. da je vodstvo armije namjerno predalo iront kod Màlage. ali ga je uzeo za svog ličnog sekretara. Zahti­ jevala je otpuštanje sumnjivog generala Ascensdoa. nego pukovnika Villalbu. koji je bio stavljen pred gotovo neriješiv zadatak. Republikanska je Spanija bila jako preplašena katastrofom Màlage i ogromnim gubitkom zemljišta. Dao je zatvoriti nekoga. Kad je sad postavljeno pitanje povjerenja. da {je padom Màlage front skraćen. Largo Ca­ ballero ga nije mogao zadržati kao podsekretara u ministarstvu rata.bile naj­ jače u njegovom glavnom gradu Valenciji. kako je došlo do toga. da ise konačno stvori jedinstvena komanda u ujedinjenoj armiji na mjesto dosadašnjih stranačkih d radnič­ kih milicija. kojd su se dosada držali po strani političkih sporova. komunisti su zajedno sa znatnim dijelom socijalista i ostalih srušili ministra predsjednika. Parola za to je glasila »mando unioo«. jer poli­ tički su 'komesari bili oni organi u armiji. Zbog ove su primjedbe ljudi ustuknuli od čuđenja i počeli sumnjati. a iza kulisa mogao je raditi dalje. načelnik štaba Larga Caballera. Ove su demonstracije . Konačno je Largo Caballero morao nešto da učini. Zato se protest . No spastiii siu ga fašisti ofenzivom na Jarami. Pokušao ih je ukloniti. 166 . i da je to prednost. koje dosada baš nisu mnogo voljeli. To je još povećalo uzavrelost radi njegove saradnje s reakcionarima. ali ne generale Ascensioa i Cabreru. koji su pazili na prste napola fašističkih. da su jedinice i narod siti ustrojstva polit- komesa-ra. Kod toga je . Njima je postalo sve jasno: Largo Caballero je postao opasnost za Republiku i mora biti srušen. što znači »jedinstvena komanda«! Largo Caballero nije htio uvidjeti smisao te parole ii izvito­ perio ju je na to. i zahtjevalii istragu. da nepouzdanog. bio je toliko glup da kaže. Ш inače nepouzdanih oficira.naroda još pojačao. ne baš mnogo pametnog generala Cabreru zadrži kao načelnika štaba.posta­ vljen zahtjev. jer kao lični sekretar Ascensio se uklonio kontroli kabineta i narodnog za­ stupništva. Komunistička se partija s tim nije zadovoljila. General Cabrera. On je što više imao obraza. U mnogim je gradovima došlo do demonstracija protiv ministra predsjed­ nika i njegove ratne politike. Time su uzbunjeni mnogi.

osje­ tio sam hladnoću i vrtoglavicu. i Largo Caballero je još neko vrijeme mogao nastaviti sa svojom kobnom dje­ latnošću. zato da bi opet dobili u svoje ruke željezničku iprugu između Valencije i Madrida. da bi me mogao ozbiljno zamijeniti. koji mi noću nije dao spavati. Kad sam se 4. Nakon kraćeg rada u mojoj radnoj sohi legao sam u krevet i zamolio. Slijedećeg jutra. BITKA NA JARAM! 8. došle su prve obaivijesti o glavnom talijanskom udaru na Mâlagu. «6. a nitko se od osta­ lih oficira nije razveo tako daleko. da dođe liječnik. koja se od jutra do mraka izlijevala u moju sobu. koju planiramo uzmeđu Madrida i Aranjueza. d rijeke oficira i kurira. februara. U takvoj situaciji opozicija nije htjela izazvati krizu kabineta. Ta je bolest postala zbilja grozna zbog mikrofona . 5.pred pro­ zorom.pokret brigade prema Morata de Tajuna. da bi svakog časa mogli biti pozvani tamo. februara probudio u svojoj jadnoj sobi. marta 1937. Već se duže vremena zucka o velikoj ofenzivi. da više ne vjeru­ jem u poštenje tih ljudi!« »Gdje leži Morata de Tajuna?« »To još nismo mogli saznati.« »Mogla bi ibiti na frontu kod Mâlaige. i jedno d drugo.ru? Pa to je nevjero­ jatno! I naveo je ime brigade i odredište?« »Da. februara već rano pojavio se kraj moga kreveta pisar brigade: »Zvao je telefon. — ili jugoistočno od Madrida. i sad smo 'računali s Lim. Utvrdio je gripu. General Cabrera naređuje . tko da preuzme moj posao? Hans je ležao također.gdje se po četvrti puta radilo o Madridu. Daj donesi odande karte! Ja sam našem crtaču karata dao 167 . Ja — ja moram reći.« »U otvorenom telefonskom razgovo. februara do 6. Mi srno se još uvijek nalazili u Murciji. Ali.

da ®vi moraju vikati. dvanaesta. jedanaesta. Oficir na njegovu čelu bio je ne­ maran i uvijek bi zakazao u odlučnom trenutku. Od 10 sati prilje podne vrata moje sobe su otvorena. Osim toga imali smo i jedno internacionalno artiljeriako odjelen je bez topova. Tako je to Išlo do deset i pol sati naveče. Slijedećeg jutra pokušah ustati. Naročite mi je poteškoće zadavao odjel štaba za opskrbu i popunu. U isto je vrijeme isključen i zvučnik. Sad sam morao zahtjevati vlakove za transport. Odgovor je došao brzo: moramo ih ostaviti u Murciji. kao i četiri internacionalne brigade. za to vrijeme zvučnik pred prozorom tako kliješti. u kojemu su preko polovine bili Španjolci. da izradi ikartu ovog kraja. da ga provede.znali smo. da upoznam položaj i odredim stan za štab. kao i onda kod mog prvog. da ćemo lOpet napadati sa­ mostan na Cerro de los Angeles. koju onda možemo brzo fotografski reproducirati u našem laboratoriju. Budući da se govorkalo. dok sam se ja htio 'od­ vesti u Moratu već sutra. gdje smo mi kod prvog borbenog zadatka bataljona Thàlmann napadali samostan. .« Morata de Tajufia je stvarno ležala jugoistočno od Madrida. u kojoj će učestvovati najbolje madrlidske brigade. On je trebao napustiti Murciju zadnji. U me&uvremenu diktiram zapovijedi. nedaleko mjesta. Tog sam dana izradio točan plan trans­ porta i -predao ga kapetanu iz odjela za popunu. ali sam toliko teturao. četrnaesta i petnaesta. dva njemačka i jedan francuski. Sad smo opet kao i ranije imali samo tri internacionalna bataljona. da bi se sporazumjeli. da je generalštab pri­ premio veliku operaciju protiv fašista južno od Madrida. Svaki jc bataljun imao osim dobrih ruskih pušaka osam traljavih mitraljeza bez rezervnih dije­ lova. Ja sam dakle očekivao. anarhističkim i socijalističkim? Pitao sam Valenciju. koji su jurili od 'kreveta do kreveta. da sam odmah opet legao. No. boljega nije bilo. S Hansom sam općio preko kurira. 168 . No. što će biti s oba naša španjolska bataljona bez oružja. borbenog zadatka pred Madridom. Pred mojim krevetom (čitav dan stoje oficiri jedan pored i dza dru­ goga.zadatak.

jedne od pri­ toka Taj a. dakle šifriran.« »Gdje se nalaze?« Slegnuo je ramenima: »Negdje ispred rijeke Jarame.tamo nitko nije imao ključ.upitah. što mi nazivamo aprilskim vremenom. jer će brigada stići najranije sutra navečer. Na uzvišici su stajale dvije kuće jedna tik do druge. u početku nam je puhala »u leđa. a nisam ni poznavao španjolski sistem šifriranja. februara spustio sam se vrlo klimavo niz . АИ ni . da se tamo nalazi štab dvana­ este internacionalne brigade. No ja za nj nisam imao ključa. koji mi je rekao: »Vaša će brigada biti bačena sjeverozapadno od Morate. a k tome i oluja. No. Ujutro sam primio telegram. Ш . i k tome još prazne. jer sam znao. što smo tražili. Vozač zakoči. Naše jedinice nisu odoljele.« Pogleda me ukočeno: »Ofanziva? Ne. ugledao isam zgrudvane oblaJke i neravnomjerno osvjetlenje. To je bilo upravo ono.« Sad -smo se izvezli iz Morate u potragu za nekakvim stanom za štab. Sa mnom je pošlo nekoliko kurira d or don ans Unger u njegovim malim kolima. Smrzavajući se popeli smo se na krevet. 8. Sastojao se dz slova bez smi­ sla. da su se čak d moja teška kola počela zanoisiti. Kako ise sigurno radilo o vrlo hitnoj zapovijedi.« »Kad će početi?« . Iskrcao sam se na trgu i sreo nekog majora. Mora da su već napustile La Ma- rahosu. Predveče smo stigli u široku dolinu Taj une. Vjetar je otpuhnuo krov mo­ tora. Kad smo došli na otvoren prostor. da će ovdje kre­ nuti ru ofenzivu sve interbrigade.stepenice i zamotan u gunj strpao se ju auto. oluja je stala zavijati oko nas tako. Danas više nismo imali dužnosti. u veliko selo Moratu. toga više nažalost nema! Danais je Franco sam s nizom divizija krenuo u ofanzivtu. Zato sam se odvezao dalje u Argandu. »Pričali su nam. sjeo sam u kola i odvezao se u Mo­ ratu. To je bilo ono. koji je ležao nekoliko metara podalje u polju. Iznenada nešto zaklopoče i odleti ispred nas. Kako je do­ lazila s juga. kad smo ve*ć prošli grad Albacete i vozili «se preko široke ravnice Manche prema zapadu.

To U je parola i znak avijatičarslu. ili dva dana. ^Sjećaš se naših borbi prošle godine za Cerro de los Ange­ les? Tamo je jučer i danas izgubljeno sve. Zato sam legao. Njegovi su mi navodi izgledali malo čudnovato. Nisu odgovarali odredbama. ozbiljno je došla u pitanje opskrba za jedan. Kako je pred nama s lijeva. Sva sreća. mi kao i fašisti. što su ovdje skoncentrirali. Pokazao saim mu telegram. da su se naše jedinice počele prikupljati ovdje za ofenzivu. da je moja »brigada već . izgleda da nisu znale ništa o protivnikovim namjerama. Sad je pitanje kad će fašisti opaziti. »u krevet. u skoro praznoj kući. to još nisam mogao utvrditi.bila pripravna. Inače bi fašisti jučer. a rezervna municija na kraju.« -Znaš Li. najviše još nekoliko raepršenih grupa. koju je napravio kape­ tan. General Lukâcz me primio radosno. to smio -dioibili i mi. On stisne jedno oko: *Ah. koje sam dao za transport. već ostati miran i brzo preboljeiti moju gripu. što je pred nama?« »Izgleda.počeo ispitivati potanje i razaznao. da je kapetan odjela za popune čitavu moju zapovijed preokrenuo. Stanje je — talko kako ja vidim — ovakvo: obadvije strane. a nama daj'U naređenje za pokret i 'odredište otvoreno.« Odvezao sam se do našega štaiba prilično uznemiren. Kapetan je svu municiju prebacio na kraj i osim toga bataljunu Edgar André nije izdao borbene komplete. Fašisti nisu znali. Ш najkasnije danas odsjekli glavnu ce­ stu od Madrida do Valencije. da meni s lijeva nema nikoga. kakav je već bio nje­ gov način. »Zato šalju šifrirane telegrame. Tako je on stigao nespo­ 170 . preko telefona!« Luikàcz stavi pred mene čašu vina. Kasno naveče primio sam prve vijesti o dijelovima brigade. Mi čekamo vašu brigadu. Po mojoj je zapovijedi jedan dio municije za puške trebao doći prvim transportom. Za nas to baš nije veselo. Nisam mogao učiniti ništa. Zato sam ga . koja se s juga kotrljala amo. Budiuči da prvim vlakom nije došao nijedan kamion. Pred jutro je došao kurir bataljona Ed­ gar André. da ispred moje brigade danas nema više nikakvih jedinica.« »Kako se to dogodilo?« »Prije svega uslijed ogromne premoći fašista u ljudstvu i materijalu. »Sta?« viknuh preneraženo. Tek sam po danu pregledao zbrku.

Alberti je zahtijevao.« »Sad vam ne mogu pribaviti nikakve municije. U meni je sve kuhalo od bijesa. na nekih dva i pol kilometra istočno od danas ujutro izgubljenog mosta »kod Pindoque. U jutro 11. ali mladi Španjolci. da bi Si mogli priuštiti takav nered!« 171 . U ito je došlo do nekog uzbuđenog razgovora pred vratima. Stanje naše municije nije takvo. tako da smo konačno dobili djelotvornu zaštitu sela. došao je kurir iz Edgara Andréa i tražio pušćanu municiju. »Danas ste dobili metke od Commune de Paris!« »Da. Pri tome je gotovo uništena jedna četa franousko-bclgiskog bataljuna dvanaeste brigade. Još je malo šepao. da se takvo panično pucanje mora spriječiti pod prijetnjom najteže kazne. da se štab premjesti više u pozadinu i preselili smo se »u neku veliku kuću u Morati. februara sunce je jasno sjalo. i oba bataljona preba­ cio na most kod Argande. Odvukao sam ga u ravnicu zapadno od Morate. Bio je dobro raspoložen. •Predvečer je konačno stigao Hans iz Murcije. O padne su došli kamioni s francuskim bataljonom. Pored toga fašisti su već zauzeli San Martin de la Vega. ali je ’inače izgledao svježe. da smo ovdje još sasvim slabi. Kad sam izišao. Sad je bok dvanaeste brigade bio osiguran. dok nisu ispalili i zadnji metak. Naredio sam. vodova i odjelenja narediti. da su fašisti izvoje- vali prijelaz preko Jarame kod mosta kod Pindoque. javio je poručnik Unger. a imao je i borbene komplete. Tamo se naša brigada treba spojiti s dva­ naestom. ali je naše vlastito lijevo krilo visjelo u zraku.soban za borbu. Upravo kad sam htio leći.« Noć je bila vrlo nemirna. Smrzavajući se sjeo sam za doručak. kojli su po prvi puta na frontu. da će sutra ujutro stići komora. sve mi se gadiilo. da naši Francuzi ustupe dio svoje pu- šćane municije bataljomi Edgar André. samo deset kilo­ metara ispred nas. i nisam ga mogao staviti kao zaštitu baka dvanaeste brigade. ali se na­ dam. *Kad tad fašisti moraju primjetiti. no meni se gripa vratila. Izvjestio sam ga o položaju i velikoj opasnosti za naše lijevo krdJo. počeli su kratko nakon pada mraka pucati u tamu. Doduše pred mostom kod Arganđe zadržala ih je dvanaesta brigada. U svakom slučaju treba svim komandirima četa.

a zubi su mi cvokotali od zime. presudnu za naša pojačanja. Tlo je büo tvrdo i kame­ nito. 8. »Sada sam ja ovdje. Nešto je kasnije došao intendant francuskog bataljona i zamolio dva ’kamiona. a ti se možeš odmoriti. »Lezi!« reče. tako da su dobrovoljci. Očito su imali ma umu samo svoj strateški cilj: da presjeku kod Ar- gandskog mosta cestu Valencija Madrid. umjesto da obuhvate naš otvoreni bok. ali smo i md bili jako oslabljeni. Budući da komora još nije došla. Dok sam ja više dana ležao u zgradi štaba i skoro stalno spavao. no uskoro su me opet probudili. ležali u plitkim jamama. Došao je bata- ljon Thalmarm. radi još uvijek postojećeg nedo­ statka alata za ukopavanje. To ih je sigurno stajalo teških gubitaka. iako je dan bio za ovo doba godine zbilja topao. februar 1937. da doveze hranu. nisam mu mogao dati ni jednoga. koje su 172 . fašisti su više ipiuita frontalno napali dvanaestu kao i našu brigadu. Legao sam. Jednoga od ovih dana njihova artiljerija je zasula vatrom poljiski bataljun dvanaeste brigade. Sjeo saro za stol uz Hansa. Kad je počelo svitati pojavili siu -se prvi kamioni komore.a Početak bitke na Jarami.

Imali isu tako teške gubitke. Zatim su se tenkovi okrenuli na lijevo i protjerali legiju stranaca. stao pričati o svojim pustolovinama. mogli su Hans i ostali da se kroz jedan »uski podrumski prozor uzveru na slobodu. Fašistička je artiljerija bombardirala kuću i napola srušila teške željezne stepenice. Hans se nalazio na svojoj osmatračnjici.pružale slabu zaštitu. Malo nakon 16 isati dojiuri njemački kurir: »Kod nas je prodrla legija stranaca!<' Hans se ogledavao. Tako je spašena jedanaesta bri­ gada i njen komandant Hams. kad odjednom Mauri ustuknu. budući da već dulje vre­ mena nije bio u vezi sa svojim bataljunima. Bio je opkoljen i s te strane! Već je htio potražiti zaklon iza kuće. kolji su upravio počinili našoj ihnigadd. a oko kuće su padale granate. a da ise nije moglo dobro razaznati kretanje u maslinovoj šumi. jer ise počelo 9m. S maše ш se strane pojavile dve kolone tenkova. kad ga pozovu u podrum na telefon. i još uvijek jako uzbuđen. naglo se raširile i u vožnji počele pucati po bjeguncima. radio relejnoj sta­ nici. Odjednom iznad njega nešto strahovito zatutnji i veza se prekine. Nije bio ni «izvje­ žban. Telefonisti su smjesta počeli da krpe žice. da je uzmaknuo zajedno s Poljacima. da su rano dapođne uzmakld. Hans se morao prvo orijentirati. Zato nije bilo nikakvo čudo.flkaiva. niti je imao ratnog iskustva. Ćulo se čegrtanje. Sjuri niz željezne stepenice i dohvati slušalicu. Znao je samo to. koja je isto prodrla. smijući se. Tek kad je bombardiranje prestalo. Tada ugleda na sjeverni kako se nedaleko između drveća prikradaju Mauri. Bili su zatvoreni u podrumu. Iza toga su se morali vratiti. da li su mu legionari već presjekli uzmak. Fo- ПЗ . jer su općenito Izvrsno vođeni tenkovi stupili û borbu u pravo vrijeme.ti. Tenkovi? Mauri su se okrenuli i stali trčati od drveta do drveta. Pokraj tih Poljaka ležao je španjolski bata- ljon. Neki su u pravom simlisiu rijeci bježali. da su na jugu fašisti izvršili prodor. s čijeg se ravnog krova moglo gledati iznad vrhova ma­ slina. Hams je uskoro došao u Moratu na veČern.

Još smo raspravljali o situaciji. »Za nekoliko sati stići će naš bataljon«. da oni imaju za svoje m'itraijeze i probojnu municiju. što se ova nova brigada sastojala većinom od Francuza i što su oficiri ikao i ljudstvo u njoj uglavnom bili dobro izvježbani u francu­ skoj armiji. U raizgovonu s njim saznali smo. da ih zamole za nekoliko metaka. Do­ nio je vijesti o teškim gubicima svog bataljona i o naglom obratu situacije uzrokovanom tenkovima. ali je jedan njemački kurir zahtjevao.« •To je dobro. reče. Mi bi se i dalie rado zabavljali s Francuzom. jer su sve jedinice dolazile s istom molbom. izgubili su mnogo oficira. Između maslinovog je drveća fijukala pješadiska tanad i šibajući uda­ rala u stabla. i naši su kadrovski bata- Ijoni prošli jako loše. Tad poče pucnjava. s obzirom da je naša pješadija pred fašističkim tenkovima bila bez obrane.slije jela pozvao me na stranu i saopćio mi svoje teške brige. Ova je vijest bila utoliko bolja. da vidim kaiko tamo izgleda. vi bi trebali nešto od toga dati i drugim bataijonima. »Kakav bataljon?« »Zar ne znate. Između posade se naiaizio jedan Nije­ mac. »zagrijao od pucanja tako. Nosio je čistu. novu uniformu alpskih lovaca.« pričan­ je. da još ove noći nanovo zauzmu svoje položaje? Naš neizvježbani španjolski bataljon zasada više ni­ smo mogli upotrebljavati. Prije svega. Da li su Poljaci u stanju. No mi smo rekli. »No. da će se noćas u prazninu između jedanaeste i dvanaeste ubaciti četrnaesta internacionalna brigada?« Haas je odahnuo. ipak uvijek samo nekoliko metaka i to samo prokušanim strijelcima. Oni su to odbili. »Jedan se. Na tx> su drugovi došli na po­ misao. kad nam se javi neki fran­ cuski kapetan. dakle nije mogao dolaziti s položaja. da hitno govori s nama nasamo. u. 174 .« reče Hans. kojii su mirni i koji bi tu municiju ispucali na tenkove jedino s »kratkog odstojanja!« Idućeg sam jutra pošao s Hansom do bataljona Edgar An­ dré. Konačno su nam tenkisti dali imetke s čeličnim je­ zgrama. Potrčali smo do nekog streljačkog zaklona. da se vratio u naše linije i radi hlađenja otvorio kapke. Između naše i dvanaeste brigade zjapila je velika praznina. Sto više. da je naša brigada naoružana puškama sovjetskog kalibra.

Nismo dobili dovoljno ben­ zina za transportiiranje živežnih namirnica. Nadzor nad našom dugom »sredozemnoan oba­ 175 . Obojica su sjedila u koncentracionom logoru. To je biiLo opi Ino oružje nacista i Talijana. i tamo su je uništili. žena Tirinžanina također. zatim što više sve. Tamketa je stala. Edgar André je izgubio prvo dva četna koman­ dira. Neka je druga tanketa došla skoro do samih franouisikih linija. Iznad ruba zaklona vidjeli smo. Oni su se okrenuli i smijući se pozdravili nas. K tome su došle i druge brige. drugi iz Tiringije. Dobrovoljci su 'bili oduševljeni. i šćućurili se uz njih. njena posada iskočila i sakrila se. kaiko da našim bataljonima donesemo tople ve­ černje obroke na položaje. da su prema našoj uputi jednu tamketu pustili da se približi. Naši su bataljuni opet opasno oslabili. Uskoro je kurir Commune de Paris javio. koje smo mi nazivali tanketama. Fašisti su protiv naših »položaja slali tenkove s dva člana po- 6ade. već je opet izletio s druge strane. Nestali su u tren oka. Odmah su je pretražili. iza toga su došle loše vijesti. da nismo imali nove municije? Vjerojatno ibi cijela naša brigada bila razbijena. koji preko Birineja nije propuštao u našu Republiku ni oružje niti benzin ili žive­ žne namirnice. Fašisti isu tamo osvojili 300 metara zemljišta. Nakon pola sata sve se -umirilo. Bataljon.« Nalio je vino u limenu čašu. Kako bi tek bilo. Njihove 6U žene rachle u Parizu. Oko podneva se vatra na prednjim položajima pojačala. »onda bi moirali po­ piti i dobrodošlicu. i povukao se. tako da često puta nismo znali. kaiko je preko tračnica sko­ čilo naprijed nekoliko fašista. a jedan je francuski odlični strijelac opalio. U šumi su fijukali meci.kojemu su se nalazila dva dobrovoljca. U Francuskoj je vladao socijalist Léon Blum. Jedan je od njih bio iz Vestfalije. Dolazio je izvještaj za izvještajem o djelovanju probojnih zrna. Metak ne isamo da je probio oklop. Glavni krivac za to bio je komitet nemješanja. Ali.« reče jedan. kojemu su Francuska i Engleska davale ton. Napustili smo naše gostoprimce stiskom ruke. »Kad nas već posjećujete.

tako da su k meni došli intendanti skrajnje zabrinuti. da može zahvaliti Léonu BLu- miu i njegovim saveznicima.lom. vršile su ga engleska i francuska flota. Prema riječima komite­ ta nemiješanja razumljivo je da su ipod nadzorom bile i Franco- ve obale. za faši­ stičko je oružje postojao i jedan slobodan put. No. zašto ne dobij a dobre mitraljeze. što jelo ne debija na «vrijeme. Pred našom su se obalom ljuljale njemačke i talijanske krstarice. (imali ismo benzina samo za još jedna kola. Onemogućavanje Španjolske republike sa strane komiteta nemješanja u Londonu Svaki je od naših dobrovoljaca znao. Dan nalkon što smo osujetili prodor legije stranaca d Maura. Osim toga. koji je kao faši­ stička sila stavio Francu na raspolaganje svoje željeznice. В1шп i njegovi prijatelji povjerili su baš nacistima l tali­ janskim fašistima. ali teško da je znao. da su torpedirale više so­ vjetskih brodova s oružjem i benzinom. jer nismo imali dosta benzina. koje su propuštale nacističke i talijanske transporte. Ja sam se smjesta odve­ 176 . Transportni su brodovi obilno uplovljavali u luke Portugala. i govorilo se.

lako moglo pridobiti za Repu­ bliku. tko ise morao nalaziti iu njihovoj sredini. »Ti su Španjolci bombar­ dirali nas Španjolce iz njemačkih aviona!« »Prijatelju«. koje smo danas srušili . okrenut prema zarobljenicima: »Vi ste iz Afrike doveli Maure na njemačkim avionima. Međutim nam je »stigao još jedan španjolski bataljon. I na njemu su se odražavale posljedice politike Larga Caballera. Španjolci. 12 Spanski rat 177 .zao u Argandu. Nekih je trideset ljudi dovedeno našim liječnicima. Njih bi se . a nitko se nije poitrudio. Mnogi su nestali za vrijeme transportiranja željeznicom. koji su »bili prisilno regruti­ rani u nekorj južnoj provinciji. stajao je pred svojom kućom i pozdravio me.« Neki . ja ih ipak moram zaštititi pred vama. koji je komandirao našim armiskim korpusom. Drugi au prostrijelili svoje ruke.se milicionar odgoji od gomile i priđe pukovniku: »Druže!« viknuo je gnjevnih očiju. »iako su ti Španjolci izda­ jice domovine. Pukovnik. kao kod dobrih špa­ njolskih jedinica. Mili- ciortari ih psuju kao izdajice domovine.u njemačkim avionima. kad su im dali puške. da dm objasni ciljeve naše borbe. odgovori pukovnik. Ovamo se valjala gomila vojnika.odd k nama?« Prije no što sam mogao odgovoriti. Zato au on-i već na regrutaciju došli ozlojeđeni. Možda ćemo od njih isazmati nešto važno o fašističkim namjerama.« >■Hostie!« kleo je nek-i drugi. neka je vika Okrenula našu pažnju. Pukovnik je poslao ađutanta da ipdta. Krv su dm zaustavljali koje­ kakvim dronjcima i bili su blijedi od bolova. što se događa. ali to za bataljomske kamione ne će dugo trajati. Ovaj se vratio odmah trkom: »Među njima isu fašistićki avijatičari. Oni isu na vrlo malo zemlje vodili bijedan život. »Sto te v. kad foi se razdijelili veleposjedi. Bataljon se nije sastojao od dobrovoljaca. već od seljaka. Ja sam dobio doznaku za Više hiljada litara benzina. koji su prijeteći dizali šalke mekome. da nas /učine robovima!« Zarobljenici ш prolazili ispuštenih' glava. No to Largo Caballero nije htio.

jer je novi 'ko­ mandant divizije imao malo vojničkog . Nijedan od naših 'politikomcsara ne govori španjolski i ne poznaje španjolske odnose. .« Liječnik upita: »Ali što da učinim. Zato te molim. »Zadrži ih kod sebe.za vrijeme tbitke. da ove seljake izliječimo. kakve *ti kao liječnik držiš ‘pravilnim! Naša je dužnost kao stranaca. kako se to stvarno radi s njemačkim d francuskim dobrovoljcima.pod uvjetima. barem teoretski. Do sada je ibezbroj brigadà ovisilo neposredno o general­ štabu u Valenciji i njegovim štetočinama. čovjek izvan stranaka. To je bilo ispravno. da ne bi bili izgubljeni za Spanijiu kao radna snaga. Hans ga pogleda zaprepašteno i pristojno zamoli. »Talkve ranjenike čovjek ne »može strpati u nekakav prljavi zatvor! Njihove su rane skroz naskroz inficirane!« »Dobro«.sakate sami. pošalji ga k nama!« Liječnik je očito olakšan napustio borbeni položaj. jedinice trookističke POUM. Brigadni liječnik. Ako bi s nekim imao poteškoća. . U stvarnosti. da je netko htio zatvoriti one.posredne štabove. No. da oni mo­ raju predati sudu one Španjolce. ali nam za sada nije olakšavalo rad. Osim toga. jedva da su se obazirale na naloge Vaflencije. Mnoge su brigade podvrgnute novom divkciskiom štabu. jer oni shvaćaju. da se izjasni točnije. a isto i druge. što čine. odvrati Hans mirno. jer će se za vrijeme ove borbe još reorganizirati madridska armija. koji su se ©sakatili hotirnLčno. Inter nacionalci misle. ako će ih opet htjeti odvesti?« »Ti moraš shvatit: nešto. A ni mi nismo imali za njega više vremena. koji se . da tim seljacima . Mi dm prvo moramo dbjajsniti. ii istvorila .iskustva.nije jasno što su učinili: No to ne možemo sada. novi se štab divitzije preselio u našu kuću. a njegovi su generalštabni oficiri to tek morali postati. Sad smo saznali. koja je već ionako bila pre­ 178 . кој/ц je podržavao Largo Caballero. došao je do nas na nov borbeni položaj: »Ja protestiram kao liječnik i čovjek protiv vaših mjera!« rekao je oštro i uzbuđeno. koja je isada zapala u zbrku. md smo bili podre­ đeni obrani Madrida. da postupaš po svojoj liječničkoj savjesti.

Ne bi li bilo zgodno.« »Hoće li Španjolci »među vama slušati -tvoje naloge. U buduće mi ćemo se umiješati. Mi dola­ zimo s jednim bataljonom. Zato sam ja još iste noći naše radne -prostorije prebacio natrag u Perales de Tajuna. da se dovezu moja kola. Kroz vrata stražnjeg dijela kuće izađe neki poručnik i izvjestd na njemačkom: »Mi smo brigadna policija. da bivša poslanik ostane u štabu? Mogao bi biti koristan kod pregova­ ranja s vlastima. na kamionima. U tijesnu sam dvorištu našao nekoliko upadljivo krupnih i dobro odjevenih vojnika. »Gdje se vaš bataljon nalazi?« »Naipolju. Povezli smo se na ćelu autokolone prema Morati. u neku staru -kuću. Imao je Lukavo lice.tijesna. što nam ih je poslala obrana Madrida!« Iznenada su se na dvorištu pojavila dva španjolska majora.« »Л što vi radite?« »Za sada još vrlo malo. »Kakvi su to »ljudi?« upitah brigadnog pisara. Rekao je odličnim francuskim: »Moje je ime Ramos. ikako da upotrijebimo majora nevojnriika.« odgovorili. Slijedećeg sam se jutra. Kad sam u zamračenoj Morati pronašao Hama. Ја se uopće ne razumijem u vojisku. Mi se s njima odlično razumijemo To su pristojni momci.« ‘»Dobro došli. na primjer kad jedinice uzmiču. kao i uvijek. koji je dodijeljen jedanaestoj inter­ nacionalnoj brigadi. da majora Ramosa uzmem u štab kao svog zamjenika. htio odvesti na bor­ beni položaj. bio je odu­ ševljen novim bataljonom. izgubio bih uslijed znatne 12 * 179 . Usput sam razmišljao. Bi-o sam socijalistički poslanik u corteau. Složio se. ako ih pošalješ protiv Španjolaca?« »Oni su nasuprot Španjolaca puno straži nego mi. Kad bih odjašio. Tko od vas dvojice vodi batailjan?« »Moj drug ovdje. Smjesta ga je ubacio u prazninu između Commune de Paris i Thftlmanaa.« Naredio sam. a ostali su Španjolci.« »Onda mora odmah produžiti u Morata de Tajuna. Jedan je bio krupan i ponešto -spužvast. 'da za to nema više dovoljno benzina. Polovina nas je Nijemaca. No moj mi je vozač javio. španjolskom parlamentu.

rekoh. Mogu li odmah (pustiti unutra poli­ tičkog poručnika?« Uđe vitko. to nisam znao. Oni dosad još nisu imali nikakve uprave. dobrodušno njuškalo. Progonstvo s fronta protiv svoje volje iskoristio sam. Danas smo očekivali m'irarn dan.« 180 . ‘brijeg u Francusku nije težak. Rukovodioca vo­ znog parka nisam poznavao. nego u švicarski konzulat. u sve upućen. To bi. Među nama je čovjek za vezu s partijom. Za naše se nove bataljone moraju urediti spiskovi. da se protiv nas vodi propaganda. da se skrene pozornost od stvarnih krivaca.« »Zašto pretpostavljaš. da se oni ne će vratiti?« »Mi već vršimo istragu. intendant. komunistu. kad sam se brijao.udaljenosti previše vremena. »Već danima sumnjam.utara.« »Sto on kaže?« »Kaže: bezuvjetno slijediti tragove!« »U kakvoj je to vezi s ibijegom rukovodioca voznog .parka?« »Ja samo naslućujem. jer je jednom čovjeku pomiđena viza za Francusku. kao Franouza. jer je fašistička ofenziva očito jenjavala. što smetam! Naš je rukovodilac voznog parka otišao s tri vozača!« »Sto znači — otišao?« »Sjeli siu u auto i nekamo se odvezli. da stvar razjasni. On mi je rekao. mogao biti trik. a to ni nije (bilo (potrebno. većinom doibri ljudi. ». da iza toga stoji neko strano poslan­ stvo. da nešto izradim u upravnom štabu. ali trag ne vodi лх francuski. On se također trudi. Major je Gra- nier.da isam nepovjerljiv prema Švicarcima?« »iNe. Bio je zatvoren i prilično neugo­ dan tip.« »Ti sigurno znaš«. Za njega. Među njima imam jednog povjerljivog čovjeka. Dobiva se utisak.« »Jesi li ti radi te stvari u vezi s komunističkom partijom Spanije?« »Razumljivo. žurno uđe brigadni ipisar: »Oprosti. da je to povezano. Jednoga od idućih j. naravno. U intendanturi brigade su samo Francuzi.

Ali ti ćeš se sjetiti. Kad sam ustao. da je zadužen za nadzor naših kola.« ođgovorih. »da izgleda kao gotovo isti recept neke špijunske organizacije.brigade i koji je održavao nešto previše pri­ jateljske odnose sa švicarskim poslanstvom!« »Kako bilo da bilo. To nas može navesti na daljne tragove. gdje sta­ nuje poručnik Nicot. da ti se pred­ stavio neki španjolski poručnik?« »Da. bila je još noć. »Ali stalno u uskoj vezi sa španjolskom partijom! Mi smo u ovoj zemlji gosti. »Produži istragu!« rekoh ipoliciskom poručniku. da li da u stvar uputim majora Ramosa. No. donio je nalog španjolske komande korpusa. ali nikada ne navodi gdje stanuje. nego i da preduzme kraću protuofenzivu. a sad opet nemamo više ništa.« Obrana Madrida je odlučila. Jutro je bilo ledeno. osim što je povezao tri vozača. Trebala je početi 21. da se brine za to?« upita brigadni pisar. nosio je francusko ime Nicot. Izašao sam na ulicu. ali gdje on stanuje?« »On se samo . kakvu štetu?« »Koliko mi znamo. koji je dezorga­ nizirao transport . a vjetar mi je skoro skinuo kapu s glave. februara. »Da. Da nije isto i on nešto —? Odmah sam odbacio tu misao. Uostalom. »ali čovjek ipak mora vidjeti. nije. Mi za naša kola tre­ bamo dnevno 1600 litara benzina.« Razmišljao isam.« »Nije li posao poručnika Nicota.« »Dobro.ponekad pojavi. da je taj čovjek dao ovoj četvorici podstrijeka za bijeg. da je kapetan agent. No i on je govorio francuski tako izvrsno. nisam ga htio uvući u povjerljive stvari. da fašiste na Jarami ne samo odbaci. 181 . takva je sličnost slučajeva. »Da li je počinio. Usprkos toga ne mislim.« reče bri­ gadni pisar. Je li on stvarno Španjolac? Pa on govori francuski kao neki Parižlija.« »Dakle. isto tako kao i smijenjeni kapetan.« »Izgleda. našeg socijalističkog poslanika. — Sad moram juriti za »benzinom. a osim toga imao je to lukavo Ilice.

182 . Francuzi. Ide dobro. Na borbeni sam položaj stigao upravo kad je počelo svitati. ordorrans također. Za vrijeme vožnje razmišljao -sam o mogućnostima ove protuofenzive. koja je bila sakrivena u maslinovoj šumi. No većina tih jedinica još nije izvršila ni jedan pobjedonosni napad.« Malo zatim pojaviše se kuriri iz svih ibataljona. jer su oni imali manje ratnog iskustva. očito Šipanjolac. Nijemci. »Kako stojimo?« upita Hams. Izvještaji su bili isti. čak su i svi viši štabovi stvoreni tek za vrijeme ove obrambene bitke. Tek u 11. a da ništa niismo ni ćuli ni vidjeli. Polako smo ise uspeli na brežuljak . Sastojao se iz nekog usjeka. Ništa se nije moglo ni vidjeti ni čuti osim vjetra. što je to. Što više. U blijedom jutarnjem svijetlu dođe kurir i reče na fran­ cuskom: »Bataljon Commune de Paris je spreman za napad. iiz ikojega izađu Haas i njegova supruga. ikao i ovdje. Nakon nekog vremena dođe neki čovjek ranjen u ruku. Inače. Došlo je 10. iako naša bri­ gada nije imala podrške tenkova. kad dolbruji auto. Ame­ rikanci. Englezi. nego našu vlastitu brigadu. koji postoji već mjesecima. vruću ka vu. Štab naše divizije je još uvijek nemoguć. Talijani. Hams pošalje naprijed Ungera. Zatim smo čekali. To je morala biti susjedna brigada. ali još nisam mogao razabrati.30 sati. dâli smo naprijed. razaznati smo tenkove i pojedine pješake u nadiranju. Poljaci. Dali isu ih obojici susjeda. u kojemu smo održavali naša vije­ ćanja i iu podne običavali jesti. i stali u zavjetrinu krivog maslinovog drveća. Pred njim ise uzdizao brežuljak. No u oiluji to ne pomaže mnogo. »Tako rano? On će luislijedi'ti tek u 10. Kad je to nešto došLo na čistinu. »Napredujemo. Kakvo je kod vas raspoloženje?« »Zima je. Ona je u miči držala termos-bocu i odknah nam naliila ja'ku. Nije mi se sviđao čak ni naš štab. Ovdje na Jarami nalazile su se sada najbolje španjolske brigade i -skoro sve internacionalne. To nas je obodrilo. s kojega smo našeg lijevog -susjeda «mogli vidjeti bolje. -raspoloženje je dobro.« Konačno je došlo 10 sati. koji je vjerojatno odnosio ibuiku borbe. Tek što sam došao.30 sati.10 ugledao sam lijevo naprijed neko kretanje.

komu smo morali predati rukovođenje autoparka. 183 . Danas ne ćemo napadati. koji skoro uopće nisu imali oficira. Naša brigada je naišla na samo malo otpora kod radio relejne stanice. 22. Napad naše divizije u 11!« Zapovijed sam prenio Hansu. pogleda na svoj •ručni sat »10 sati. gdje se zadržava. Tek oko podneva je došlo do protivudara. Petnaesta brigada. Poljaci i Francuzi. koje mu je bilo saopćeno na mađarskom. napredovala je nezadrživo. Posle 15 sati napali smo ponovo. vratio sam se u Mlorales de Tajufta tek u ve­ černji sumrak. našeg bivšeg bor­ benog položaja.« »Poručnik Nicot?« »Ne. Tko ga je dao za­ tvoriti?« »Španjolci. Poveo sam ga u svoju sobu. Desno je odmah izbila panika kod bataljona Primero de Mayo. a on ju je dalje predao bata- ljonima. njega još uvijek nismo vidjeli i ne znamo. da je osumnjičen za špijunažu. »Sto je?« »Rukovodilac voznog parka je uhapšen. To su bili Englezi. nastupio je mir. Zatim se obrati k meni na ruskom: »Fa­ šisti uzmičtu na cijeloj liniji lijevo od nas. kad general dobije hitno naređenje.« »Zašto to? On ise uvijek mnogo trudio. odmah mi je bilo jasno. februara puhao je neugodni sjevernjak. budući da je direktiva glasila: aktivna obrana. tako da ga nisam razumio. a povukao se i deveti bataljon sedamdesete brigade. da uzmu novu municiju. Upravo sam se nalazio na divizijskom borbenom položaju. Lister sa svojim jedinicama napada kod Pingarôna. Po načinu. februara vjetar je puhao još žešće nego jučer.« Sad smo se posavjetovali s brigadnim pisarom. Konačno smo našli ne­ koga. Vrata automobila mi je otvorio policiski poru­ čnik. Tad su se tenkovi vratili u pozadinu. Sad je«. Uhapšen je njemački rukovodilac voznog parka. Još 23. Amerikanci. Kad se smnknulo. kako je to učinio. Znamo samo. malo dalje lijevo od nas. tko nije mogao imati nikakva posla s događajima ondje. To su bili anarhisti. Pmmrzmit. da se ovdje moralo nešto dogoditi.

ikoju su napadale Listerove jed'nice. Izvukao sam kartu i potražio to mjesto. Onda sam ih poislao u Mora tu. od nekog vremena jedan od najslavnijih španjolskih vojskovođa. Te *su se iste noći ikola dovezla u maslinove šume. No. Tamo je pohađao neki vojnički kurs. Razgovarali smo o svemu i svačemu.« S brežuljka-oismatračnice nismo doduše vidjeli ništa. koji su kratko iza nove godine u bici kod Las Ro- 184 . kàko daleko na lijevo nastaju bijeli i oblaćići. Tada sa položaja dojuri francuski kurir: »Napada se!« »Tko?« »Mi. Izgledao je kao kola sa zvučnikom. da su ga štampali i avionima bacali na fašističke linije. jer je do napada pre- ostajalo još pola -sata. vratio u Perales. pred zgradom štaba stajao je veliki auto s nekom škrinjom na krovu. februara. Sastojala se od šest bataljona. da možemo govoriti preko fašistima. Amerikanci i Englezi su često sebi uobražavali. uzviisina. što će on tu. 26. »Ipak mora da je tamo fašistički otpor zbilja slab. Lister. no uskoro su i drugi bataljomi javili. da su krenuli. Ali. • Jedna je brigada ubačena desno od nas. To dolazi otuda.prije vremena pokazuju toliku želju za borbom!« uzviknuo je Hans i veselo protrljao ruke. U to sam primijetio. i govorila im svojim (snažnim glasom! No onda su morala natrag. jer su se na našem frontu vrši'li pokreti jedinica. Kad sam se nekoliko dana kasnije. Mora da se tamo na okrugli brežuljak oborila žestoka artiljeriska vatra. da bi on morao biti njihov.« Dao sam da ljudima iz razglaonih «kola dadu prvo malo vina i nešto jela. Išao je u Sovjetski Savez i radio na Moskovskoj podzemnoj željeznici. i Lister je bio čiisti Španjolac. do na nekih sto metara pred fašiste. to ime se javlja istx> taiko i u Spaniji. kad naši bataljomi već . To je bio Pingarôn. u malom Peralesu? Na vrata je već izišao brigadni pisar: »Madrid nam je po­ slao jedna kola. što -je naš politkomesar izradio letak s pozivom dvojice prebjega. To se tako jako dopalo centralnim vlastima u Ma­ dridu. bijaše radnik.

uskoro nakon zalaza sunca.« »Zbog* čega upravo nas? Ili ne znaš o tome ništa?« »Ipaik. No. »da se kod mene u intendanturi vodila propaganda. Mi imamo posla s borcima internacionalnih brigada i 185 . to znači da nas. i još dalje odbacili fašiste. »Tebe. Renna i mene. Prekinuo nais je neki pisar. koji su se sami osa- kaćivali. zasa sačinjavali naše prednje linije i uizmaknuli. ustrijeli. -rekoh. tako to može imati samo neki drugi razlog.« »Ali«. Sad znam o tome više. reče Granier. To ih je ohrabrilo. P et <se Francuza urotilo da nas ubije. Oni su slijedećeg dana napali zajedno s jednom drugom španjolskom brigadom i bata- jljonom Th&knann. Navečer. htjeli razotkriti. navme taj. koji su pod- sticani izvana. 28. koji je najavio majora Gramera po vrlo hitnoj stvari. — jedan je to i dokazao nekim sakrivenim papirićem. Kod saslušavan ja su neki kazali. da smo oni pokušaje sabotaže. da su prijatelji i neprijatelji bili umorni. pa smo u Peraiesu razgovarali s brigadnim pisarem o poteškoćama naše uprave. Front je šutio. Odonda se pokazalo. Hans i ja nismo otišli na borbeni položaj. To su ftudi iz pozadine. U susjednu ih je brigadu došlo čak sedam. što tsrno poduzimali mjere protiv bjegunaca d protiv onih ljudi. a dijelom se i sami odlučili na bijeg. a . sigurno francuski konzulat u vezi s drugim diplo­ matskim zločincima. od koga ве čovjek ježio. iz neke zaostale provincije. koji nas mrze. Svi su oni ćuli govor naših razglasnih kola. Izgleda. To je navodno zato. Svi su oni bili regru­ tirani prisilno.« »Sto znači nas?« upita smijući se Hans. ikoji su se dijelom dogovo­ rili jedan s drugim. koji izgleda da su bili iznenađeni našim napadom.roćemi bi Francuzi jedva smjeli biti zainteresiram za njih. pa da postanu dobra i istrajna jedinica. »Vi znate«. koja izgleda da stoji u vezi sa stranim sila­ ma. »meni ise čini. možda znam.u. februara bilo je jako hladno i puhao je snažan vjetar. da dođu k nama. u naš su bataljon došli prebjezi Bilo ih jc pet ljudi. da je tim Španjolcima trebalo samo nešto malo oblike. da je ta zavjera opasna samo za tebe. čim se ukaže zgodna prilika. kako su ovi drugi bez iznimke Španjolci. da isu 'bili komunisti.

što ima tako snažan glas.uvijek pričali.Španjolcima. da danas :u 18 sati dođfU u politkomesarijat brigade. Mi ćemo ih dakle zamoliti. Ne vjerujem.« »Usprkos toga«. i da se kod nas pripazi oštrije. reče Granier. Nesigurno smo tapkali naprijed i nakon izvjesnog vremena čuli tihe šumove. da ga čuju fašisti?« Čovjek ise više rtije protivio. Ljudi soi se trudili. Monter mu je -pokazao. što pokreću vlade navodno vrlo demokratskih zemalja. Ali dru­ govi!« Zapao je u o<duševljenje. Zatim je došao glasan. Iskrcali smo se kod borbenog položaja brigade. Nakon isljednice Ha-ns i ja . hladna i vlažna noć. tamo prijeko kod fašista!« Prekinuo je i počeo nanovo.« Hans odgovori: »Francuske «političke stvari mi ne možemo riješavati bez francuskog politko-mesarijata i komandanta Com­ mune de Paris. Čini mi se. da je zavjera «ograničena na vrlo mali krug. Sjeli smo «oko velikog okruglog stola. »Čega se bojiš?« reče glas -opet. gdje se nalazio komesarijat. »Misliš И zaista.smo ise odvezli do francuskog batailjona. da je na njega učinilo utisak.prikazati u vezi б onim. Vjeruješ lii. Netko je upalio džepnu svjetiljku. Nama su . Kriva maslinova stabla -nejasno su se vidjela u itami samo nasuprot neba. Bio je malen i mršav. Sad je istajao . Bez njega ne možeš govoriti. »Ta hajde čovječe!« reče netko prijateljski na španjolskom. Tad je počelo krčkati i šumjeti.« Navečer smo se sastali u idiličnom mlinu na Tajuni. On mora uključiti struju. »nešto moramo učiniti protiv U. Bila je tamna. nešto sigurnije: »Ja sam jučer prebjegao ovamo. Odlučeno je. što vojnici frontaši slkoro nikada ne čine. što sam već jednom štetočinsiki rad u našemu autoparku i intendaturi mogao. da će nas ovdje sve pobiti.unutra. da će tvoj glas dostajati. U svjetlu smo vidjeli stražnji dio razglasnih kola. ali nešto boja- ižljiv glas: »Drugovi. Čovjek se opirao. na kojem bi mjestu morao govoriti. koji se sigurno ori na kilo­ 186 . da se obavijesti španjolski poli tk om esa rij at u Madridu. (propagande. da unutra uguraju nekog čovjeka. Izgleda. Bilo mi je vrlo drago. Bila su otvorena. da se jedan Španjolac tako* daiko upušta u nešto takvo. da će te netko unutra ubiti? Ta pogledaj -unutra! Unutra je samo elek- tromoruter.

Ali upravo taj četvrti bata- ljon smo najmanje željeli kao popunu. U slabom svjetlu džepne svjetiljke vidio sam njegovo sretno i ponosno lice. da se oba anar­ histička (bataljona trideset i treće brigade rasporede u naša tri (internacionalna bataljona. Nadalje je balo naređeno. odakle potječu ovi seljaci. došla je zapovijed. na 5. Dali su mi da jedem ganbanzos sa slaninom.borbe. Kamo će oni otići nego li . jer seljaci u njemu još uvijek nisu »uvidjeli smisao naše . rekao mi je: »Ja sam odande.svojim porodicama? Ja ti predlažem. imali smo samo još 1300 ljudi. da učešće Španjolaca poraste još i dalje.« Sad je govorio sasvim tečno i tražio od svojih drugova. Idućeg dana. da i oni iprebjegnu. U mnogim je odjeljenjima na devet Spanjollaca dolazio samo još »po jedan Nijemac. priličan je dio ovog bata»lj>ona -pobjegao. da će ga ubiti. Razgovarat 6u s gradonačelnicima. da me pošalješ tamo. da vojnike dovedem natrag. Nismo imali ništa protiv toga. i na olakšanje. јет su se oba ova bata­ ljona borila zajedno. Doduše. Poslije dva dana uzbuđenja povučena je zapovijed. Mi ćemo stvar urediti bez . Dali su mi i cigarete. pod imenom Teruel i Primero de Mayo i izjasnila se. Zatim je došlo do uzbudljivih scena u politkomesarijatu naše brigade. 187 . »Dobro su me primili.metre. kao medu drugove. marta. Izišao je iz »kola. da žeđe ostati zajedno i da se ne će dijeliti. da se četvrti ibataljon podijeli na tri internacionalna bata-ljona.« Hans je bio s prijedlogom jako zadovoljan. Major Ramos. U zbrci smjene i istovremeno podjele četvrtog ibataljona. Zatim se čitava brigada trebala smjestiti u prepumjenoj Morati. oduzeli su nam opet ove bataijone.sudskih postupaka. Prvih je dana marta naša brigada trebala »biti smijenjena. To je bilo naređeno za noć od 4. Zadovoljno smo otapkali kroz noći^u maslinovu šumu do naših kola. Austrijanac ili Francuz. naš poslanik. A još prije nekoliko minuta bojao se. 6. Naša iskustvo s ovim bataljondma nisu bila dobra.

da su oba baitaljona Teruel i Primero de Mayo dobila naređenje. no koje ш dijelom bile neizvježbane i politički neodređene. da idu na front kod Gua- dalajare.« 188 . Zamisli. 8. da sama napadne. dao sam nalog. Naoružani su svim i svačim. Talijanske su jedinice već probile naš front istočno od Guadalajare naikon snažne artiljeriske pripreme. Danas sam bio u štabu naše divizije. postao je opet vrlo ozbiljan: »Vi­ jesti s fronta kod Guadalajare su loše. da je školovanje tih novih jedinica d njihovih oficira i politkoraesara zbog potrebe te bitke bilo veoma značajno. da srtalno dovlačimo sve više jedinica. i motorizirani. i oni su znali. zašto se bore. uvijek na istom mjestu. fronta. da momje- vitiim napredovanjem odsjeku zadnju. Nije bilo karata položaja. Boravio je u Madridu. Pri udaru regularnih jedi­ nica na takav front sve se mora srušiti. To nam je omogućilo. do 21. koji se nikada nije đao vidjeti na frontu. Druge su se jedinice već borale u univerzitet­ skom gradu i kod Las Rozasa. ozbiljno se ogledao i tiho rekao: »Mogu U govoriti s tobom nasamo?« Kako je zbog nečega izgledao jako neraspoložen. Njih je. kao i nas. Kažu. još stvarno otvorenu cestu za Madrid s istoka. da nam u moju sobu donesu kavu. BITKA KOD GUADALAJARE 8. marta 1937. marta ujutro javih su mi. Sjeli smo. To je izgledalo taiko neugodno. Tamo je Mussolini uba­ cio tri divizije talijanske armije. U daljnjem toku bitke fašisti su napadali sasvim ђег mašte. školovala komunistička partija. Strateški plan može biti samo taj. Kava je došla. U bici na Jaram! već prvi iznenadni fašistički napad nije sasvim postigao svoj cilj. Naše su jedinice bile loše. jer dvanaesta se brigada nalazila upravo na odlučnoj točki. da odsiječe glavnu cestu za Madrid. To im je davalo čvrstinu dobre armije. Hansovo se lice smjesta razvedrilo. pred Guadalajarom nema više nikakvog. Krabko iza toga došao je u ured Hans. Kad su se vrata zatvorila. tamo je bio neki štab. i izato zakazivale.

kad su prve internacionalne navrat nanos bačene pred Madrid. postariji štapski prevodilac. da će nas ubaciti tamo?« »Zgrozim se na tu pomisao. ali oba ta bataljona su loša. već u Valenciju. Nosao je crni šešir. — Ja ôu se sad odmah opet odvesti u Moratu. Napolju u mraku nisam ispočetka mogao ništa razabrati. idemo u Valenciju!« zaključio je. kako su naši bataljocii umorni i siti borbe! No vo>ni je položaj onakav kao onda. Unutra dojuri orđonams-oficir Unger i šapne mi u uho: »Napolju je bataljon Teruel. hoće П ići na front kod Guadalajare. pred 'kućom sam ouo uzbuđene gla­ sove. Uhvatio isam nekoliko rečenica.« Na -glavu sam stavio majorsku kapu sa zlatnom trakom na štitniku i opasao se. Tko inače iona nezaposlenih dolbrih jedinica? Oba bataljona Terucl i Primero de Mayo. dok sam se gurao prema prednjem teretnjalku. »I ti misliš. Taj šešir nije pristajao njegovom mladenačkom licu i njegovoj uniformi. da to ne smiju. ti se pobrini da utvrdiš imena vođa zavjere!« »Odmah ću!« odvrati. »Dobro je. To su anarhisti Među njima ima dobrih ljudi. koji je vrlo dobro govorio španjolski. Sad oni diskutiraju. Netko je držao govor. Pomisli. da si ti ovdje!« rekoh mu. Oni bi već jednom htjeli ozbiljno imati mira. kakav su nosili samo još stari kopljanici u Engleskoj. »Da. ne vri­ jede ništa. »Dakle. »da razgovaramo s vladom! Ne mogu nas prebaciti s fronta na Jarami na ovaj kod Guadalajare!« »Pa to je obična banda!« reče pokraj mene dugi. Ljudi su se kretali bez reda.« Kad se naveče smračilo. s kojega je dotični govorio. koje hoće da pošalju tamo. Ja sam im rekao. jer su kod naših kadrovtskiih ibataljona ljudi nemirni. »Dok 6u ja pokušati da govorim s ovim glavnim galarndžijom. »Mi hoćemo u Valenciju!« vikao je. takve momke čovjek mora ste­ gnuti!« Govornik je na čelnim kolima izgledao čudnovato. Ne će da ide u Guadalajaru. Često puita su odjednom došli u svjetlo reflektora teretnih automobila. 189 . Ali ond ne će da me slušaju.

»To nije ništa!« reče Hans. bataljona. Bili su to Hams i neki španjolski major. kao i tvoji saučosnici!« Pokraj mene su iz tame izronila dva visoka čovjeka. kojoj je dosada pripadao ovaj bataljon. hoće da dovedu do toga. Svoj je govor počeo uzbuđeno i k tome tako tiho. da je zapovije- deno. pokazat će ti pred sudom. Njegove su očale svjetlucale u svjetlu reflektora. da li se kani suprostaviti . ja sam razmišljao. gdje ste tako hitno potrebni!« »Mi ne ćemo!« vikne jedan. koji mi se predstavi. koji se orio na dale­ ko: »Drugovi! Vas hoće da prevare! Vas. koji je ovdje gore govorio. da ne odete na front. »Jesam. Dugač'ki se prevodilac pojavi pokraj mene. da njegov bataljun mora ići u Guadalajaru. a tako- đer i imena trojice drugih galamdžija.« »Jesi li ti politkomesar?« dao sam da ga upita. 190 . nego se mnogi žele boriti ozbiljno. »Ipak.« »Reoi Čovjeku. — u slučaj-u da u ovom trenutku opasnosti za Republiku dovedeš svoj bata- Jjon do pobune!« »To nije pobuna!« viknuo je. kako je naređeno. U ibataljomi se svi ne slažu s njima.komandi Narodnog fronta!« Dok je on to jakim glasom prevodio. nego hoćemo s njime razgovarati. diskutira s onim momkom tamo gore. Njegovo je lice izgledalo fino i iznureno.« »Tada bi ifi morao uvidjati. »Imam njihova imena. td ćeš svoj bataljon dovesti do pobune! I ti ćeš radi toga biti strijeljan. da ga već na trećem teretnjaku vjerojatno više nitko nije mo­ gao razumjeti. što da radim dalje. poštene borce za špa­ njolsku stvar. i pitaj ga. Gle sad. to nije istina«! »Da li je to istina. da svojim držanjem pomažeš fašistima!« »Ne. Hans mi došapne: »To je načelnik štaba divizije. »Tu čovjek mora upotrijebiti neko drugo oružje. On će im govoriti. jer ne ide talko. Španjolci su skoro uvijek časni ljudi. kao da je to privatna stvar njih dvojice!« Duboko je uda­ hnuo i uzviknuo na španjolskom glasam.« Major više nije bio mlad. Mladi je čovjek odozgo odgovorio: »Mi se ne suprostavlja­ mo Narodnom frontu.

koji nismo Španjolci i ne borimo se za žene i djecu! A vi. tada ismo mi napustili i žene i djecu. da ti budeš strijeljan! A s tobom d tvoji prijatelji. da pođu za mnom. što nisam razumio. »Vi ne ćete? — Ja i drugovi oko mene nismo Španjolci. doviknuo sam mu: »Hoćeš li još uvijek u Valenciju?« »Mi hoćemo. tada ga kažnjavaju strože. Zato sam htio s njima govoriti. kako dolazi kroz mnoštvo. Tada sam ugle­ dao visokog policiekog poručnika. čije će žene i djeca biti oibeščašćeni i pobijeni. da te sud može pro­ naći! — Ako vaš bataljon ne ode u Guada-lajaru. »Vozite. čovjek mora pokušati i to! Na prvim fsu kolima zašutjeli. i počeo građanski rat. pucat ćemo!« 191 . Tada mi kroz glavu eijevne misao.skrenuo sam na desno i postavio ih koso preko ceste. Da li će im ova mala jedinica imponirati? pitao sam se. da se borimo protiv fašizma. Lijevo je cesta vodila u Guadalajaru a desno u Valenciju. Md smo došli ovamo. No moje znanje španjolskog nije bdio baš najbolje. Vika se još čula samo dalje odostraga. krupni ljudi. da nli ovaj dobar Hansov govor nije imao odlu­ čujućeg djelovanja. sve snažni. Sa svojih jedanaest ljudi . nego ako netko od vas naipœti front. »Utvrdio sam tvoje ime 2ato. ako po­ bjedi Franco. ako hoćete!« viknuo sam. da govorimo s vladom!« ►Znaš li ti. da ja znam tvoje ime? A znaš zašto?« Napravio sam stanku. onda 6u se pobrinuti. Kad koji od nas internacionalaca ode s fronta. Slijedili su ga zbijeni jedan iza drugoga Španjolci i Nijemci. Rekoh prevodiocu: »Trči smjesta tamo preko i dovedi našu policiju! Opasanu puškama!« Između toga morao sam dobiti na vremenu. No kako riječi nisu koristile ništa. ostale izdajice! Tmam i njihova imena također!« Momak je viknuo nešto. Stali smo na raskršću. vi se ne ćete boriti?« Odjednom su >svi na teretnjaeima ipočeli vikati. s puškama. nego intemacionalci. zato je moj bijes na ovu bitangu od politk ome sara bio vrlo velik. Digao sam ruku i dao im znak. »Ali ako pokušate voaiti ovom cestom ovdje. Tako postupaju e nama. Vidio sam. Kolikogod sam glasnije mogao. Kad su se ikod vas generali digli protiv naroda.

•»Da probudim ordonans-ofirira?« upita brigadni pisar. vidio sam. Zatim ću se sam odvesti s tom zapovijedi do Hansa. Iduće me noći probudi brigadni pisar: »Hitna zapovijedi« Bilo je 5. to je sandtet. Svjetlo se prečesto mijenjalo. jer se njegovi drugovi nisu mücali. kome ću diktirati. Prišao sam poručniku i stisnuo mu ruku. zatim svima ostalima. Prevoz će izvršiti jedna kolona automobila u rane jutarnje sate. Konačnu zapovijed ćemo izdatd. da se spasi Madrid. intendantura i vozni park. »Pobjedit ćemo!« Pogledah svoje policajce. Polit- kumesar sa šeširom se potiho posavjetovao sa svojim ljudima. Vozili su u Guadalajaru. da uđe u kuću našeg štaba. Hans je došao smijući se: »To smo doibro izveli! A sad po­ pijmo čašu vina!« Okrenuo se španjolskom majoru i pozvao ga. Molim te. Auto kolona još nikada nije stigla brzo. Čelni se kamion polako pokrene naprijed. da sru još blijedi. jedanaest ljudi nasuprot bataljona. pošalji mi nekoga. ali sam vidio. Stajali smo tu. da ne bi poslali kola predaleko. Skrenuli ш u stranu. ali (je opet spu­ sti. ali je ostao šutljiv i uskoro otišao. Došao je. Možda je mislio isto što i ja: Hoće li taj bataljun Štogod vrijediti na fronttu? Možda se radi o satima. Brigada se mora uzbuniti smjesta i otići u Toriju na Guadalajarskom frontu. tek kad saznamo broj transportnih kola d njihov kapa- 192 . a da bi čovjek mogao razabrati nešto više. Kad se opraštao sa mnom. Njegova svjetla šibnu preko ljudi na lijevo. — Ja ću sada izraditi privremenu zapovijed. Tko mora biti obaviješten brzo. Zatim sam čuo šum motora.30 sati. »Doviđenja drugovi!« đoviikne nam neki drugi. S jednih je kola netko viknuo: »Na front!« i tada nasta veselje. Jedan od mojih policajaca podigne pušku. da Ima blag pogled. Naši su ibataljani u skupnim smještajima d mogu se staviti u pokret u roku od pola sata. »Nije tako hitno.

oni bi time ujedno zaposjeli čitav jezik. otprilike sat kasnije odvezao Hansu. Ako bi fašistima uspjelo. čim dođe transportna kokma. — Sad se pred Torijom nalaze samo razbijene i loše jedinice. kad sam se. Ako fašista pro­ dru preko Guadalajare do Alcale de Henares. prvo ću t: podnijeti općenit izvještaj. Ona ide sa sje­ veroistoka -prema jugozapadu. Ovdje imaš neku nažalost zbilja lošu kartu s cestom od Zaragoze do Madrida. između dvije duboke doline. i još dalje.« »Predlažem ti«. rekoh. Gdje se one nalaze sada. nego ovdje u dolini Tajune. Budući da transportna kolona još rulje tu. čuo sam da u Tonij i vlada sasvim cvate. ma strunjači. a ja 6u dovesti brigadu za va­ ma. Ovdje drveće vec »Slažem se.« Još je bila noć. po dugačkom jeziku na nekih hiljadu metara visine. nego i zemljištem na stranama. Ova uzdi­ gnuta traka. Jezik završava kod gradića Torije. u nekoj maloj prostoriji zajedno s drugim oficirima. ili će -čete ili čitavi bataljoni morati pri­ vremeno da zaostanu. Tamo na hiljadu metara visine mora da je vrlo surovo i da povremeno pada snijeg. a snjim bi pao čitav front Sierra de Guadairrama sjeverno od Madrida. Pa <mi m Tie znamo. koji je naš cilj. Hans je ležao na podu. širok je prosječno nekih deset kilometara. — U-oistalom. Moja su se kola ljuljala kroz Lokve i dui’ooke -brazde prema kući. taj ne gospodari samo važnom cestom. On je stanovao u štabu bataljona Th&lmann. Tada se Madrid ne ibi vaše mogao držati.« Hans je pažljivo promatrao kartu i izvukao jednu veću preglednu kartu: »Položaj je prokleto opasan. da li će <se cijela brigada moći pre­ voziti odjedampiut. u dolini Tajuhe.« drugačija klima. jezik. Ш dakle т-сигато zadržati udar sjeveroistočno od Torije. onda će nam uzeti zadnju veliku cestu za opskrbu Madrida. Tko ga drži u svojim rukama. ne znamo. Na nju su udarile mo­ torizirane Mjuasoünâjeve divizije i iz naše obrane napravile kašu. To će za naše iscrpljene bataljone biti naročito gadna stvar!« 13 Spanski rat 193 . Odmah se razbudio i upitao: -»Do­ nosiš zapovijed za pokret?« »Da. »da se ti s rukovodiocem operacija i ordonansom odvezeš u Toriju.citet. da zauzmu Toriju. Put se uslijed proljetnih kiša pretvorio u kaljužu. a onda bi lako mogli da prodru sve do Guadalajare.

8. I ovaj mi se stari. S one strane Guadalajare cesta se počela uspinjati. Sastojala se od 80 ka­ miona. ugrožavanje zadnje ceste za opskrbu Madrida. Odande smo otišli širokom Zaragoskom cestom za Guada­ lajara. marta 1937. Stigli smo u Alcalâ de Henares. Zbog takve vrste vožnje bili . dao brigadnom pisaru da vodi kolonu i povezao se daleko ispred njih prema Toriji Dan je ibio tmuran i kišovit. šumovitu dolinu. Desno je stajala PaJast del Infantado iz vremena najkasnijeg srednjeg vijeka. slavni grad učinio jako malen. Ususret nam je dolazio kamion s vojnicima.su anarhisti ozloglašeni. Transportna kolona je došla oko 10. čuveni stari univerzitetski grad s nekoliko velikih zgrada iz doba sjaja Spanije. Izdao sam konačne zapovijedi. i kao lud prošišao kroz zavoj. Bitka kod Guadalajare. sela bez ukrasa i jako propala. Čuveni je dvor bio naj­ većim dijelom razoren. 194 . Tu su ležala kamenita polja. Vodila je gore »kroz usku. Tako su već mnoga kola pretvorili u staro željezo. koji su vikali. Fašisti su je -srušili bombama.

Gdje se mogao zadržavati Hans sa svojim Štabom fronta? >Iz jedne je kuće netko davao znak. potpukovnik Alberti. Pa­ dalo je i nešto snježnih pahuljica. Kad smo se popeli. usred tamne malo­ građanske lagodnosti prošlog stoljeća. »Ali ljudi su ovdje jako mili. nazvao sam obranu Madrida. 8. »HladnoI« reče I-Ians. da saznam. Pod stol su nam stavili pliticu s užarenim drvenim ugljenom. «pola sata. Ježio sam se od vlažne hladnoće i »britkog vjetra. Temperatura mora da je bila oko ništice. premda u ovom trenutku izgleda. — Kad sam prolazio kroz Alcalu de Honores. talijanski prodor.« »Kadi se o satima. da je tamo naprijed mimo. desno je ležao gradić Torija. i mogao bi biti ovdje za nekih. Pred nama se u maglici širila goletna ravnica. Dao sam zaustaviti i izašao. — Kad će doći brigada?« »Bataljon Edgar André je prvi. »Ovamo unutra U Bitko kod Guadalajare. Poveo me uz stependce i otvorio neka vrata. marta 1937. U subi su sje­ dili Hans i ostali za nekim okruglim ^olom. kakva je 13* 195 . bar odozdo. Kako stioljnjak seže do poda. tako je čovjeku toplo.

Neki «su nam vojnici dolazili ususret. general Bergonzoli. da komandant talijanskog armiskog korpusa. marta. Zaustavili srno se. »Možda u Guadalajari«. koji se zove Leones Rojos. »Ali on k tome ima i smage.000 ljudi s artiljerijom i svačim. ja mislim. na kojima je ležalo nešto mijega. hoće da ibude u Madridu 15. Uzeo sam ih za neposrednu zaštitu Torije. Jer. Ra­ širili smo ruke.« »Prava talijanska hvalisavost!« reče Unger. Hans rupi ta: »Odakle dolazite?« ■Pokazali su prema naprijed. A mi imamo oikruglo 1300 ljudi. »Da«. Crveni Lavovi. Nije se moglo mnogo vidjeti osim golih.ovdje situacija. da svaki od naših bataljuna predvodi jedan oticir iz štaba. zimskih polja. »Koliko su još udaljeni?« »To ja ne znam. Na­ redio sam. da se odvezemo još malo naprijed. da su tri talijanska zarobljenika izjavila. kako su mi reikli.« 196 . »Zar oni nisu bili s vama na frontu?« Pogledali su Hansa začuđeno. Oni moraju. odgovori Hans. onda ne naepuštaju položaje tako lako. To je za šest dana. da ga zaustavimo. Ovaj bataljon na pravi anarhistički način ne podnosi ofi­ cire. Ovdje se gore nalazi jedan anarhistički bataljon. «prije no što stigne Edgar André i nastupi lama. tri moto­ rizirane divizije! To je nekih 40. ravnom ce­ stom. reče jedan. Na aparat je došao načelnik štaba general Miaje lično. Odmah zatim došao je drugi. — No. »Zašto se povlačite?« upita Hams. Gore je stajao top. da mogu još pri danjem svjetlu zauzeti položaje! Desno od nas stoje bataljocvi Teniel i Primero de Mayo. Iznenada projuri uz prasak pokraj nas jedan kamion prema pozadini. i k tome nekoliko nepouzdanih jedinica. »Zašto se vraćate?« »Već danima nismo ništa jeHi. — Kad bi samo naši bataljoni došli tako rano. kad oni mogu prenoćiti u kućama. Saopćio mi je. On ise i zamtavi. »Dolaze fašisti!« vikne odozgo neki oficir. svoje vojne zaključite pri­ hvatiti glasanjem.« »Gdje ®u vaši oficiri?« Slijegali su ramenima.« Otišli smo do automobila i povezli se širokom.

koji je donio naređenja. Vaš joj bata- Ijou stoji s desna na visini 83. Onda se može još dosta daleko voziti bezbrižno. Desno. U to je prvi auto opet pošao i iskoro pregazio Ungera. Hams ih je odmah poslao dalje na­ prijed: »Vi gledajite. Premda je već bilo potpuno tamno. da još ove noći stvorite donekle uredap borbeni položaj. Najteži je zadatak dmao bataljon Thalmann u šumi.« Potpukovnik Alberti je otišao s Edgarom Andréom. kilometarskog kamena. rtuhr- skim radnikom. jer je tamo zemljište ravno d bez šuma.« »Koliko je onda zemljišta danas napušteno?« »Bit će 25. 'Krenuli -smo natrag. Tada su se pojavili i prvi kamioni s ibata'ljonom Edgar André.« »Koliko je kilometara odavde bio vaš položaj?« ■»Možda deset. Smrkavalo se. Ljiudi soi (kleli. jer će ве tamo teško moći izgraditi front u tami ili maglovitoj noći.« Nakon kraće vožnje desno . nego samo glavnu cestu . »Jesi li lih vidio?« »Ne. sa znatnim međuprostorom nadovezat će ise bataljon Thalmann. Nepo­ voljno. reče Hans razmišlja­ jući »stajala je još malo prije naša artiljerija. Kao bočina zaštita trebala se desno od njega utvrditi izviđačka četa našeg štaba. Izgleda. Mi ne možemo braniti cijelu širinu visoravni. Poteškoća je ru tome. pa čak kad bi došli i s tenkovima. U Tonji nas je očekivao španjolski generalštabni oficir. »Dalje! Dal'je!« vikao je netko. Može ih ise srazmjerno . Sto je 197 . moralo mu je biti srazmjerno lako izraditi položaj. da su bili ludi od straha. jer je dolazio slijedeći kamion s topom.od Zaragoze.« »I to ste napustili bez borbe?« Hans je bio prekinut. A povoljno.lako zadržati. što smo mi zasada jedina pouzdana jedinica na nekih deset kilometara širokoj visoravni i Što još nemamo artiljerije. a također i nepovoljno. »Možda deset kilometara ispred mais«. nekih stotinu ljudi pod valjanim kapetanom Louisom. Uskoro je zatim stigao firanouski ibataljon. da se tamo isnađu. To je bilo povoljno. jer će i fašistima biti teško.pred nama vidjeli smo u rijetkoj magli šumu. ikoji je obično preslušavao zarobljenike. Vama će s lijeva do ruba visoravni doći Commune de Paris.

bilo još dalje desno. U шккп ulicama. mokar i prljav. prije no što stignu izvještaji od bataljona. Vratio sam se u Toriju. Očito su se bojali. da će tamo što je moguće skorije ubaciti dvanaestu brigadu. da bi ih fašisti mogli zarobiti. vjerojatno kilometrima ništa. jer su u nj. koji su utovarivah posteljinu i .uzvisinu. Napolju je bila neprobojna i hladna noć. Vlada je naredila evakuaciju civila iz grada. Ona je zauzela položaj sve do ruba uzvisine.svakojako pokućtvo. Izvezli smo se da potražimo neki borbeni položaj. iSad se nije dalo više ništa učiniti. ispod kojega ise nalazila plitica s ugljenom. Nakon izvjesnog je vremena došao brigadni pisar. Sutra ćemo morati potražiti pravi štab. 10. da uredim Štapcske prostorije. Vjerojatno će dh se moći naći tek po danu. Svaka je od obih naših brigada sad trebala da pokrije nešto preko pet kilometara. Nekoliko se vodova izgubilo. teško isam napre­ dovao. gotovo čitava četa. Najdulje je trajalo s vijeistima od Thšlmarma. s koje se nadaleko moglo pregledati sve od glavnog puta Zaragoza—Madrid. 198 . Komanda korpusa nam je obećala. tako da nismo mogli leći. No nasuprot naše brigade stajala je najmanje jed­ na talijanska divizija. Uskocro je zatim došao Unger. Tek pocslije ponoći vratio se potpukovnik Alberti od bata­ ljona Edgar André. no bar je vjetar popustio. kroz koje sam morao proći. Iznad nas je visjela uljena svjetiljka i davala mutno isvjetlo. Na širokoj cesti nigdje nije bilo dobrog pregleda. Tužio se na noćni nered. No ona nisu bila zajedno. pri kome čovjek nije mogao proučavati zemljopisnu kartu. U tami je bilo nemoguće snaći se u šumii.ima stajali kamioni i mnoštvo civila. Tako smo jedan drugome rekli laku noć i napustili staromodnu sobu. Tamo smo našli neku ravnu . U međuvremenu je stigla dvanaesta internacionalna bri­ gada. On je uz pomoć gradonačelnika priipremio prenoćišta za naš štab. Zato smo ga potraJaild na sporednom putu od Torije prema Brihuegi. nismo znali. m art bio je tmuran d kišovit. Ali kad će ona doći? Hans d ja otišli smo s hladnog puta u kuću i sjeli za stol. vjerojatno s još jednom rezervnom iza nje.

Ima jedniu malu dvoranu i dovoljno soba. Postavio ise pokraj neke okrugle građevine. Pri tome su udarili na naše položaje. I tu «se porodica selila. na 10 marta 1937. Hains je spustio svoj dalekozor. Ali ljuđii za vezu između naših ibataljona. U protrati za brigadnim pisarom. Nisam se dugo zadržavao. Kad su po njima počeli padati prvi hici. opet su se povukli. da u našu obranu uvedu nekd sistem. noć od 9. Sad je »na frontu mimo. pa sam se opet odvezao na bor­ beni položaj. dovezli smo se ina trg. koja je biila podignuta od poljskog kamena i izgledala mi poput crna­ čke kolibe. 199 .« Bitka kod Guadalajare. četa d vodova još uvijek lutaj-u okolo po šumi. a oficiri pokušavaju. na kojemu se nalazila neka ruševina zamka s napola srušenim tornjem. Hams je stajao na uzvisini i napeto gledao kroz dalekozor. Došao je brigadni pisar: »Ova će kuća biti stan našega štaba. Takve su kolibe bile razbacane po okolini i sigurno su služile kao poljlski hambari. »Fašisti ®u vjerojatno danas htjeli nastaviti svoje napredovanje. Lijevo je ležala neka prijatna kuća s dvostrukim ste­ penicama.

Iza Brihuege su stajala dva anarhistička bataljona. Gdje se sada nalaze. đavo bi to znao! Uslijed njihova povla­ čenja naše desno krilo visi kao ibalkon u zraku. reče Lukàcz. umjesto da idu ovamo na front.Nadajmo se. Oni su htjeli. General Lukàcz nas je . Pukovnik. Taj vojnička sjaj -starih carskih vremena toliko je zapanjio anarhiste.« 200 . tako se zovu. protiv tri regularne đivirai-je sa svim naoružanjem. a Ludwigu i njegovoj gardi isu još na prolazu dovikivali -najbolje raspoloženi revolucionarne рато!е!« »Ja sam također za dobro raspoloženje«. Palacao de Don Luis. Sad ih više ne vi­ dimo. Poslije tog lakog uspjeha odmah su produžili dalje. mi smo u ratu. desno u dolini nije dobro. No u Perales de Tajufii isuprostavio dm se Lud­ wig s jedanaest ljudi. da diskutiraju o svom ubaci­ vanju u borbu. U dubokom 'blatu prostora «pred zgradom stajali su automobili. teška zgrada. ali su ih moji Talijani-Garibaldioci lijepo otpraiši’li. čim su se poja-vi/li fašisti is tenkovima i pješadi­ jom na kamionima. A braniti se s dlvije brigade skoro bez artiljerije. To si trebao vidjeti! Pojavili su se ured­ no kao za stražu pred kraljevskim dvorom. Nijedaimput nisu pokušali da pruže otpor. dok naši komandanti bataljona opet ne uzmu u шке u»de svojih jedinica!« Htjeli smo sami uhvatiti vezu s dvanaestom internacional­ nom brigadom i krenuli smo dalje sporednim putem Torija— Bri-huega. da su se odvezli ovamo. do vlade u Valenciju. Ti su se -povukli. valjda ih znate?« »Dapače. »Dobra. koji tamo komandira. Tamo negdje ako deset sati grad su zauzeli faši­ sti bez borbe. »Kakva je situacija kod vas?« upita Haius. vrlo dobro. Lijevo je između visokog drveća ležala prastara. Nakon nekih tri kilometra došli smo u šumu. »Da.primio veselo. Mussolinijevi Talijani su izvršili napad. — Nažalost. To je bio štab. napuistm je grad Brihuegu nešto prije no što smo mi stigli. između moje brigade i vaše zjapi pro­ kleto velika rupa! Nadajmo se da će uskoro doći ii dalnje jedi­ nice s fronta na Jarami.« »Ne zovu li se ta dva bataljona možda Ter-uel d Primero de Мауо?« upita Hans. da će nas fašisti ostaviti na miru tako dugo. »Ali nažalost. nije šala? — Uostalom.

Kad ise smračilo. K tome je padala i kiša. »Ili su oni uslijed svoje lagane pobjede kod Mâ- lage i svog početnog uspjeha ovdje izgubili svaki oprez?« Opet smo htjeli otići spavati. da smo morali čvrsto držati svoje kape. kad im je postalo jasno.preko mjesita takva oluja. Naše je raspoloženje bilo bolje nego jučer. Naši su ga ljudi zausta­ vili.u. 11. Nad svojom je glavom držao laki mitraljez. kad dođe j-oš jedan kurir.« Nije potrajalo dugo ii slučaj se razjasnio. U kamionu se nalazio jedan major. jer mi u čitavoj brigadi nismo imali ni jednog jedinog. To je bio dobrodošao plijen. da se nalaze kod neprijatelja. medu njima jednog majora. Jedva što sam . odvezli smo se u Tori jiu d po prvi p»uta se svi našli u dvorani kuće našega štaba. a htjeli su se nastaniti u Guadalajari. »izvršile napad na Tali­ jane. Pojeli smo i htjeli ići na spavanje. Jedan je dan d obijen. no bez energije d malim snagama. Iz tame se spri­ jeda iznenada pojavio jedan kaimion. premda nam je oluja dolazila s leđa. I s osmatračnice na brežuljku danas se moglo vidjeti vrlo malo. protivnik na glavnom putu iza Madrid 'је 'zaustavljen. Naš borbeni položaj nije pružao skoro nikakve zaštite od vremena. Zatim je rekao: »Kapetan Louis iz izviđačke čete upravo javlja. kako ise nešto tako moglo dogoditi. U toku dana fašisti su još nekoliko puta pokušali da se probiju. On će saopćiti potankosti. da vršimo napade. marta vijala je . Vratili smo se na naš komandni položaj. Kod naše brojne slabosti ne možemo si priuštiti. da je jedan Talijan prebjegao k nama. još dva oficira 4 32 čovjeka. Javljao je. da su zarobili više Talijana. (kad je došao kurir s fronta. Vidio sam kako Hans <s njim razgovara i začuđeno trese glavom. Budući da je front izgledao miran. Taj je donio još i dar. »Kako loše mora da su obaviješteni oni tamo prijeko!« uz­ vikne Hans. to bi bilo malo nerazumno. »Kad bi naše jedinice«. Talijani su se jako uplašili.« Ostaili smo sjediti i upitali se. za koju su vjerovali da je već u njihovim rukama. vratio sam se u Torij. reče Hams.

No izmaknuli su postrance «u polje. koji su vjerojatno po prvi puta ibili u borbi. Tu su nam ususret dolazila tri naša tenka. Pokušali smo da ih . »Ne možemo ništa vidjeti«. onda ih valjda ni nema! A sad se okrenite d vozite na­ trag na front!« Okrenuli su se. Unger i naš Iroutovskd prevodilac druge. Bilo je 13.30 sati. No tamo su ih strpali iu uniforme d prebacili u Spaniju. »Zašto se povlačite?« upita Hams. to su bili upravo izvježbana španjolski tenki­ sti. opet ®u javljena dva zarobljenika. nego većinom stariji ljudi. kad dojuri poručnik Unger: »Izgleda da se cijeli naš front povlači!« »Naši bataljoni?« upita Haas.stigao tamo. Vozili smo brzinom od osamdeset kilometara i uskoro stigli u selo Trijueque. odgovori jedan najčišćum špa­ njolskim. Upravo smo sjedi za stol da jedemo. »Ako fašiste ne • vidite. Dojuri komandant naše brigadne artiljerije. da nasuprot nas ne stoje aktivni tali­ janski vojnici. Ja sam pokušao zaustaviti jedan vod. Na glavnoj su nam cesti ususret dolazile čitave pješadiske jedinice. ali <su bili kao izvan sebe od straha. Hane je neke opet ipoveo na front. Po njihovim je iskazima postalo jasno. nisu imali interesa. Kod cijelog bijega . Za rat protiv nas. uopće za rat. Iskočili smo Iz kola i preko ulice napravili lanac. da se među bjeguncima nisu nalazili oficiri. anarhisti! Što da radim s njima?« Hans narodi: »»Pošalji ih na položaj lijevo od ceste na -bre­ žuljku pred selom!« Za to su vrijeme nama ususret dolazili pješaci skoro u marševskoj koloni. 202 . »To je besmislica!« naviknu Haas ljutito. Mi smo se oficiri štaiba razdijelili. »Zadržao sam bataljun Espartaco. Vrbovali su ih kao radnu snagu za Afriku.zaustavimo. U to je iz jedne pokrajnje seoske ulice naišla artiljerija. polovinu puta do fronta. Oni su dugo -bili bes­ posleni. da opet naprave front. Tenkovi su se zaustavili ispred nas i na čelnom se cxtvoilio kapak. »To nisam mogao vidjeti radii udaljenosti.upadalo je u oči. u isvakom isluičaju glavnim se putem povlači rijeka ljudi!« Skočili smo i izvezli ise u oluju. Dakle. Uspjelo mi je navesti samo sedmoricu ljudi.

Odvezimo <se na naš borbeni položaj! Uosta­ lom«. Među bjeguncima nismo vidjeli ni­ jednog imtemacionalca. »Ja doduše nisam šef. odostrag dođe neki teški automobil i (stane. Gdje 'su ise samo nalazila naša dva bataljona Commune de Paris i Edgar André. dok -su «е dalje iza njih primicali fašisti u maršoviskiim kolonama.« Slaba vatra naše rijetke linije (imala je odmah uspjeha. Cestom >se već približavalo čelo Mussolini jevih jedinica. On će doći ovamo u Trijueque. Drugi je bata­ ljon iz možda najbolje španjolske brigade. Iz njega iziđe is leprsajučim kaputom general Ivanov. a ja preveo. Kakva je situacija?« Hans ga je izvijestio. koji su nekih četiri kilometra ispred nas osiguravali glavnu cestu. Polegli smo. a ovamo do nas ne stižu nikakve vijesti. iz Disterove. Nas smo četvorica iz štaba pred selom načinili streljačku Uniju. Oba su ova ibataljoma samo prethod­ nice svojih brigada. »Vi ovdjo?« upita očito umiren. Jedan će biti umetnut između dvanaeste i jedanaeste brigade. Do mene je došao Hans: »Mi ne spadamo ovamo. Rijeka bjegunaca je presušila. a tan­ kete sta-le. No ja kao načelnik štaba ipak nisam mogao ležati ovdje.« 203 . Samo je tamo ma ipodožajiu ležao anarhi­ stički bataljon Espartaco. »stižu dva bataljona. koji ih prate. Tankete su miljcle sve bliže prema nama. Slijedilo ih je nekoliko pješaka. »Večeras«. Tu više nije bilo nikakve artiljerije. Mora da se nešto dogodilo s našim bataljonima. Talijanski su se pješaci zavukli u oba jarka kraj ceste.« U selu Trijueque iza nas nastala je tišina. reče Ivanov. Kad smo se vračali svojim kolima. nego na pješake. koji su polako puzili prema nama. Rekoh svojoj sedmorici: »Ne pucajte na tankete. U ovom trenutku nema više opasnosti. To nam je dalo nešto vremena. predvođeno s dva mala tenka. -»fašističke se tankete povlače. Mi u ovom trenutku jednostavno moramo pokušati zadržati što se zadržati da. što sigurno nije bilo njegovo pravo ime. u kojoj smo mi bili komandiri odjeljenja. ali pomažem u armiskom korpusu. pokazao je cestu prema naprijed.

Njegov je bataljon odbačen. Da dođemo do našeg borbenog položaja. Tada ise povukao i ostatak bataljona. Uskoro su ležali još samo pojedini strijelci naširoko raspršeni po zemljištu. Jer u nevremenu se moglo razaznati samo malo. Đataljon Edgar André mora da se sasvim raspršio!« »A ThShnann?« »On nije bio napadnut i nalazi ise naprijed na položajima. Oni su za većinu nas bili novost. da su ih na nekim mjestima naši internacionalni dobrovoljci pokušali zadržati. nismo- vidjeli ni jednog jedinog ranjenika.«počelo se povla­ čiti.« »Aid zašto niste ništa javili. »Vihor je puhao prema fašistima i sigurno je odagnao« jeku. koje je tok pred dva dana uvršte­ no k nama. da svoj Ibataljon skupe u dolini. jer se tamo jako pucalo.« Francuzi su dobild naređenje. Svoje je lice stegnuo natušteno. morali smo kroz Toriju. i to povremeno. »Fašisti su nas.* Odvezi i smo se do štapoke kuće.« »To je zato. — tako barem pretpostavljam. reče Hans. što se ranjenici i većina ostalih nisu povlačili cestom. — Kad smo imali samo još prorijeđenu liniju. da su raspršeni na sve četiri stra­ ne svijeta.« reče. što ljudstvo bataljona. fašisti ш naš batta- Ijon napali s 5 tenkova. Do katastrofe je došlo uslijed toga.« »Mi od toga nismo čuli ni glasa«. kad ste ležali pod teškom va­ trom?« »Kuriri su vjerojatno ranjeni. iza kojih su dolazili plamenobacači. Znam. »propisno zasuli vatrom iz velikog broja topova. nije izdržalo tu artiljerisku vatru i.« »Sto znaš o Edgam Andréu?« »Samo to. No nisu se mogli sporazumjeti. Gore nam je ususret došao francuski major. nego lijevo dolje u dolinu. Uslijed artiljerijske vatre imali smo mnogo ra­ njenika. Tamo nam je ususret dotrčao poručnik Unger i viknuo u nepogodu: »Konačno sam vas našao! Komandant Francuza je u našoj kući.« Hans ga prekine: *Kad smo se dovezli na glavni put. što sam načuo. I njega je zasula teška artiljeriska vatra. 204 .

11. Izgleda. odgovori Hane. što mu je davalo mra­ čan i energičan izraz. druže Renn. navečer. Na stepenicama sam se sudario s nekim čovjekom. i do­ nio opunomoćenje. nego prvog dana. Rekao je na španjolskom: »Saliud. da slušam. reče Hansu. da je bio naviknut na tamu. Ondje izgleda rđavo. Fašistu nisu prodrli dalje.« Bio je to Lister. Odveo ‘sam ga Hansu. »Već sam bič naprijed kod Trijue- •quea. Izišao sam napolje. BataLjom Thšlmann nam je ibio još jedina pouzdana jedinica. Potom je došao ordonans-oficir iz korpusne komande. marta 1937. Nje­ gove su guste crne obrve «bile tsraštene. da ispraznimo Torijiu. Naiš je položaj ibio lošiji. ako bi bdio potrebno. »Zasada«. Bitka kod Guadalajare.« Već je pao sumrak. »<za to ne ipooitodi «ikakva potreba. Bio je prilično krupan i plećat. »Tu sam«. 205 .« »Jesu li fašisti tamo još jedinom napali?« upita Hans.

Ne će da se »smrzavaju! Uostalom.« Pozvali smo ga na objed. Popili amo kavu i sjeli u kola. Okolina mi se učinila ne- utješnijom nego inače. da spava. Popeli smo se k njemu. mart. Fašisti s»u stajali u boku našeg jedi­ nog bataljona na položaj-u. Vjetar mu je ovijao krajeve kaputa oiko nogu. Kad sam ustao d pogledao kroz prozor. Ali. Naš je brigadni pisar objesio nekoliko uljenih svjetiljki. Taj podrnm uopće nije bio sličan njemačkim podrumima. 206 . 12. Gore je na brežuljku stajao Unger i proma­ trao kroz dalekozor. »Da. Probili su polovinu naše obrane visoravni -u širini nekih pet kilometara. jer su Ijrudi bili potištena. Tko još ima kakvo šatorsko krilo.red nama nije vidjelo ništa. Nad pustom je poljanom lebdjelo nekoliko snježnih pahu­ ljica. na trg-u je ležao tanak sloj snijega. Na glavnoj je cesti išlo nekoliko ljudi. da se čovjek za vrijeme zračnih napada ne spotiče po nerav­ nom podu. U međuvremenu isu padale snježne pahuljice. Četiri kilometra ispred našeg štaba noćila m fašisti. Nakon jela. na njemu je dobro. Lister se povuikao u naš podrum.« ^ Nitko nije odgovorio. To izdržati. Na žutim je travkama ležalo inje i pojedine snježne pahuljice. ipak je dkoro neljudski. a sad se smrzavaju. To su morali biti Tali­ jani. kod ikojega se razgovaralo malo. Na ogoljelim se poljima p. može li čovjek do»biti kod vas štogod za jelo? Moj štab još nije ovdje. neki su -išli u Trijueque. izgleda. da je to bilo oko 17 sati. Anarhistički je bata- ]jon otišao. Tlo je bilo malo zamrznuto. da bi se moglo zaći dublje. usječenom u tvrdom tlu. Rezerve nismo imali. Uslijed toga je okolina postala sve svijetlija. Naša su se kola obično zaustavljala u nekom malom udu­ bljenoj u zemljišta. Sad fašisti sjede u Trijuequeu i isvuda pale vatrice. tko- ga ima? Drugi au se zadnjih dana -smočili. Thëlmanna. Čovjek bi ga mogao nazvati podzemnom špiljom. palo na prozore i rastopilo se. Tlo je previše kamenito. Dogledima 9mo pretraživali zemljište. Nad nama au sumorno visjeli gusti oblaci. a neki odande. Zatim je šuma pred nama nestala u sivobijeloj snježnoj vijavici. Netko je -spustio svoj dogiled i rekao: »Naši drugovi iz Thâl- manna leže tamo naprijed na otvorenom u sasvim plitkim rovovima.

Kako je kod vas?« Prije no što sam mogao odgovoriti. Činili smo to s pomalo izvještaćenim mirom. da javi. da na frontu uspostavimo s vama vezu. Dobro! mislio sam. jer nemamo rezerve. odvezi se -u Toriju! Tamo imamo bližu vezu <s LLsterom. pa do Listerovih polo­ žaja iza Trijuequea praznina je širine pet kilometara. Bilo je 14 sati.« Objasnio sam mu naš položaj. morali bi izvršiti prodor kroz ovu rupu. koliko mu je još preostalo ljudi posije jučerašnje katastrofe. i moj je vozač morao više puta izlaziti.naš štab ovdje. jer im snježni vjetar čini pogled k nama težian. 207 . kad su javili: »Kurir s fronta s vrlo hit­ nom stvari!« Izašao sam u hodnik i pri mutnom svjetlu ugledao nekog čovjeka u promočenom kaputu. nastavio je: »Uselio sam 6VOj štab u onu kuću tamo. Moramo pokušati. Ovdje naprijed ne možemo učiniti ništa. Ja ću se lično odvesti do Edgara Andréa. da se prema nama kreću streljački strojevi!« »Sto znači. Pa fašistima ne će tako lako postati jasno. U Toriji »je na trgu pred ruševinom zamka stajao Lister s nekoliko oficira. gdje bi moralo ležati lijevo krilo bataljona Thàknann. ne bismo mogla učiniti baš ništa. Ako fašiste nisu napustili svi dobri dusd.« Nakon izvjesne stanke nastavio je: »Uznemiren sam zbog bataljona Edgar André. Upravo dolazi jedan od mojih ba­ taljona. svaki je ortišao u svoj štab. U njoj se nalazi samo . negoli nama k njima. kako kod nas stvari stoje loše. Upravo smo jeli. a ti Ludwig. i ja sam s prisutnim ofici­ rima štaba sjeo za stol. Sad bi bilo vrijeme. Dao mi je znak: ». Hans je pokazao prema naprijed: »Odande. Pa ako -bi i vidjeli njihovo napredovanje. U podne se Hans još nije vratio. Razdvojili smo se i. Gledao je pred sebe i šutio. Reče užurbano: »Poručnik Unger javlja. prema nama? Odakle? Kamo?« To nije mogao navesti potanje.« Vozili smo se protiv snijega. čiji bi ostali bataljoni morali doći uskoro. Mi to u snježnoj vijavici ne možemo čak ni vidjeti. da obriše snijegom pokrivene prozore.

mi —« Prekinuo sam ga: »Ne moraš mi objašnjavati. Kad bi znali. Sad je rekao s olakšanjem: »To bi bilo dobro!« »Ti nisi profesionalni vojnik?« upitah. Opet je bilo neshvatljivo zašto? Lister ih nije napadao. Duž ceste su se kod Trijue- quea kretali streljački redovi. »Zar su to svi ostaci pedesete brigade?« »Da. U 16 sati vidjeli smo <u selu jak pokret Talijana. Možeš ga vidjeti tamo. leži na plosnatom uzvišenjiu. zasad se nije moglo razabrati. ^Talijani su vodeni loše!« rekoh. Za dva. da ovdje ne leži ibaš ništa!« Promatrao sam dalje i očekivao ostatke pedesete brigade. dovede na osma- tračnicu naše brigade. »Kad bi počeli e malim snagama između ceste i nas. Jednom sam oficiru izdao zapovijed. koja nam je upravo bila ipotčinjena. Sad mi se (konačno javio neki španjolski oficir. Fašisti su napadali Listera. Zašto. tada bi Listera «zaobišli. Ja ću vas lično odvesti tamo. »Pa oni su nasuprot nas postavili bočnu zaštitu. »Ne. Zatim sam se odvezao. i on bi morao natrag. U našoj je situaciji -i malo vojnika velika pomoć. da ostatke pedesete brigade.« »Nešto ču vam nabaviti. gdje vas trebamo. vidio' sam. Jurili smo -uskim piuteljkom prema borbe­ nom položaju. Kratko vrijeme kasnije povla­ čili su se glavnom cestom u većim i manjim jedinicama.« »Malo prije«. js udaljenosti od dva kilo­ metra. Izvan gradića se isprva nije moglo ništa vidjeti.« »Aha!« odgovorih. Unger je pro­ matrao kroz dalekozor na lijevo. -»izgledalo je to mnogo gore! Tada je pravo na nas izašao široki streljački stroj. tri sata moći ćete dobiti vruću juhu. nikada nisam služio.« 20 8 . Kad sam se osvrnuo. — Kako je kod vas s ishranom?« »Još od prekjučer nismo iskoro ništa jeli. Tamo sam ustrčao na brežuljak. Stakla su se opet zamaglila. -reče Unger. da u uđubljenju iza nas na cesti stoji otprilike jedan vod pješadije.« Oficir me dosada gledao skoro ravnodušno. No ovako ga napadaju potpuno frontalno. To oma vidjeli zaista dobro sa strane.

Dalje su desno uzeli laki mitraljez i nestali u nekom ugmuou tla. zastao kraće vrijeme na najvišem uzvišenju. Je r vjerojatno ni jedan od ovih Španjolaca nije imao vojničkog iskustva. To. mo­ žemo i mi. »ovih se junaka ne trebate bojati!« Sad smo napredovali nekih stotinu metara i nalazili se na ravnoj uzvisini s dobrim pregledom. kod njih je iznenada počelo nekoliko ljudi trčati naokolo. da za ratni dnevnik odmah ispišem točna vremena. vratio sam se na osma tračnicu. Nijednom nismo ćuli zujanje zrna. Neprestano amo išli dalje. S one su strane počeli pucati. koje su ležale nama nasuprot. zato sam i dalje išao mimo. što oni rade. Vraćao sam se polako. sigurno neki kiurir. ali su loše vodene. »Ove talijanske jedinice imaju dobro oružje.poveo ga preko bre­ žuljaka. Zaštektao je i jedan laki mitraljez. Još uvijek nije zvučalo opasno. »Vidite li?« viknuo sam. da ih možemo obàvijostiti. pokazao veliku prazninu u fron­ tu i u njoj talijanske čete. U me­ đuvremenu mi smo se polako kretali naprijed. nego ćemo samo leći na tolikoj udaljenosti. »Ne moraš -se bojati. da treba poslati čovjeka za vezu do naše ocsmatračnice. potrčalo komad puta natrag i bacilo se dolje. Najveći se dio fašista povukao. Meci su fijukali preko nas. da ih ohrabrim. Na protivnoj se strani podigla čitava grupa i povukla se. Mi nećemo napadati. no još smo bili predaleko. da zauzmu položaje i rekao oficiru. Za to je vrijeme došao Haraš i dočekao me glasnim smije­ hom: »Pa ti vodiš privatni rat! Sto si onda radio na ‘uzvisini? 14 Spanskl rat 209 . Razjasnio sam mu položaj.« rekao sa-m. Nakon što sam napravio svoje bilješke. Kad smo došli u vidokrug fašističkih jedinica. »Oni su nervozni i pucaju pre­ rano I« Učinio sam to. Međutim su s one strane pucali i dalje. Od talijanske je čete preostao još jedva jedan vod. »Vidiš«. da nas ne mogu gađati uspješno. Ovdje sam ostavio ostatke pedesete brigade. kad dođe juha. Neko­ liko je fašista skočilo. rekoh španjolskom oficiru. kako mi se činilo. On je to promatrao s laganom grozom. Pucali 9u jače.* Vod sam na cesti razvio u strijelce i . Jedan je čo­ vjek hitro bježao prema pozadini.

Vraćao sam se preko pOliuzamrznutih livada. ali ne neposredno.Kroz dalekozor sara vidio u tvojoj ruci dugačku O'lovkui papir. koje kao da je dolazilo od Madrida. i dobili smo vezu.divizije. već ise uhvatio za veliku olovku na uzvisini. U hodiu sam začuo čudnovato . To je ležalo desno od Talijana CJariibaldinaca u dolini. razvio čete. da om iz toga napravi veselu . To su bile motorizirane . da Ludwig Reran iu ushićenju piše pjesmu. ali mi više nismo bili u uzmicanju kao zadnjih dana. To nije bio neiki veći uspjeh. To . 210 . ovoga puta pravi bataljon ts tri potpune čete. Sad je prodor između naših snaga pred Tri- ju*equeom i bataijomom Thàlmann bio širok samo još četiri kilometra.sam sve zapravo zapovijedao ja. Prije svega oduzeli smo fašistima njihovu bočnu zaštitu. Mi smo zaruzeli njihove položaje.za posjedanje položaja. Prema izvještajima letača fašisti su tamo skupili velilk broj kamiona. nego sam pustio majora da on zapovijeda. Zatim sam ja razgovarao s njim i primijetio. »Znaš »li šta«. Hans je majoru izdao zapovijed .brujanje. Zato sam otišao naprijed i s ovom jedi­ nicom. »uzviknuo je. U međuvremenu je Lister dogurao jednu četu do Ароуа.priču!« No odjednom je postao stvaran. a jednu izbacio desno van kao bočnu za­ štitu. Sjetio sam se. Na putu je ovamo. »Zaboravio ism da ti kažem. dok ako njega bijesni boj. da danas predveče novi sovjetski brai bombarderi trebaju bombardirati položaje ikod Brihuege. Sad sam se morao pobrinuti za ishranu naših novih španjolskih jedinica. da ne zna kako se vodi bataljon u bici. Cestom je iza nas dolazio bataljon Ароуо. a on od svega toga ništa ne [primjećuje!'* Pokazao sam mu svoje ibaš ni malo luishićene zabilje&ke o bici.« Tmurni je dan postao još sivlji. »ja ću to javiti Kiiischu. Da je tamo bio Egon Erwin Kisch. No on se nije time da-o smesti. Kad smo stigli fašistima na udaljenost dometa. koje su posjedovale ogroman vozni park. a oistale da zaobiđu Tali­ jane s te la . poslao sam jednu četu da ode na položaje i puca. da smo dobili bataljon imenom Ароуо. Nakon kraćeg su vremena fašisti nestali u uđu- bljenju. napisao bi. i zbacit ćemo ga pokraj djiudi iz pedesete brigade.

Uskoro su nestali. Odoljeli su. Brojao sam do 55. poslije podne. Za vrijeme jela došao je kurir od generala Dukâcza: »Danas je Poljake i Jugoslavene dvanaeste brigade napada Čitava tali­ janska divizija s deset tenkova. To je bio tip aviona. i (udarili mu u bok. Bitka kod Cuadalajare. ali istovremeno jako brzi. ali zadovoljni. kako je došlo do toga. da se prekjuiče bataljon Edgar André xaisprSio na sve četiri strane svijeta. u štab i kao i uvijek jeli u maloj dvorani naše kuće.« 14* 211 . 12. Iz oblaka su dolazila jata bombardera. Tog smo dana došli umorni. Bombardiranje nisam čuo. To se dogodilo u isto vrije­ me. kad su Commune de Paris napali 25 tenkova d plameno- bacači. Između jurećih oblaka klizili su vitki avi­ oni. On je međutim konačno saznao. da au to bombarderi. Brujalo je jače. U 13 sati fašisti su ušli u prodor između njega i Thšlmanna. Vjetar je odgonio šumove. marta 1937. Govorilo se. tako da ne trebaju lovačku pratnju. koji -još nikada nisam vidio. Hane je sjedio smiješeći se u dubokom naslonjaču iz rokokoa i priuštio sebi da uživa u vinu.

212 . Kanimo u svaka kola ugraditi filter. Ova je snažna oklopna rezerva morala doći tek nedavno. da bi se nešto moglo vidjeti s naše osmatračnice. Pokraj jedne kuće stajalo je nekoliko kamiona. But je od gradića To- rije padao u luku u prilično usku dolinu s visokim drvećem. Stoga sam se odvezao do naše intendanture u Guadalajari. 13. Drugi su ležali pod kamionima zamotani u pokrivače.udi bilo pri poslu na teškim strojevima. Bilo je i toplije. Kroz prozor se nije vidjelo nišla osim magle. Da se ne bi za­ prljale. čiji je starješina bio neki Švicarac. Uskoro smo došli u Guadalajaru. Čudnovato! mislio sam. To je barbarski. a ipak potpuno odgovara prvotnom značenju žrtve. Iz neke je prostorije izašao francuski poručnik i poveo me okolo. Skrenuli smo s coste lijevo na blatni poljski put. reče. no u svakom slučaju time se začepljuju fini otvori. dok je na našoj visoravni još vladala prava zima.zadaje velike poteškoće«. svoje je crne umašćene ruke kruto držao ispred sebe. razabrati smo dugu kolonu tenkova. Široki je prostor završavao oltarom u tamnozelenom i mutnom zlatu. Kad smo se približili. U sakristiji su na podu ležale lunifonne i rublje. On se digao od svog posla na nekom motoru. Ušao sam unutra i bio zatečen. Nekoliko je lj. Sve je još bilo u ddbrom stanju. U dubini je tamno crveno gorjelo nekoliko vatra. Kako je tek bilo na frontul Nije moglo biti ni govora. i za nas je značila mnogo veću sigurnost. Pred svečanim je oltarom ležala crvena i krva­ va gomila oderanih ovaca. i dok mi je pod­ nosio izvještaj. stavili su ih na svećeničke odjeće. postalo je odjednom vedrije. da U je tome uzrok sabotaža. Tek kad smo izašli iz doline i došli na Madridisku ravan. »Ne znam. koja je izvana bila priilično jednostavna. Vlažni se zrak uvlačio čak i u našu sobu. mart. Usprkos toga ovdje bi se prarvi katolik prekrstio. na čijim je još ogoljelim granama visjela magla. da ugovaram o ishrani naših novo potčinjemh jedinica.« Odvezao sam se dalje. »Onečišćavanje benzina nam . kapetan. Naša se intendantura na­ lazila u . To je bila auto-rad- ona naše brigade. koja je tamo logorovala. Čovjek je zamjećivao nešto poput proljetnog zraka. Bataljoni su javljali zatišje.nekoj crkvi. brdo mesa.

»ovamo ipak ulaze i Španjolci?« »Naravno. Vidio sam široki streljački stroj. da se jedna oikva — i k tome tako lijepa! — upotrebljava kao skladište?« »Oni za to . Tad iz Torije dojuri neki veliki auto i naglo se zaustavi. nego s naše. »Sto to zna­ či? Tko vam je naredio da krenete u napad? Mi se nalazimo u obrani!« 213 . upitah ga.« Popodne se vrijeme razvedrilo. Nisu dolazili duž glavnog puta s fašističke strane. Najčudnovatiji je bio pravac. Premda je vjerojatno tbio odgojen katolički. moramo se odmah pobrinuti.« »Sto kažu oni na to. Zastao sam pred jednom takvom hrpom i rekao poručniku: »Gledaj. Iznenada su se pokrenuli. Nisam ih zadržao. Nalazio se već trk pred njim. istnčah niz brijeg do svojih kola.posebno za njihov napad! Odmah ou se odvesti. jer su primijetili. da iz fašista mogu napraviti pa­ prikaš. kako se kreće prema selu Trij'ueque. ii ja se odvezoh na osma- tračnicu. kad ih zgrabi napadački duh! — Ali. Hans me dočekao smijući se: »Gledaj tamo!« viknuo je i pustio me. a . Španjolski narod nije pobožan.uopće ni ne haju. ovdje dolje je dragocjeni vez iz 17. Vrata se otvore i napolje pogleda general Ivanov. izgleda da ipak nije imao ini pojma o vrijednosti takvih komada. »To su naši bataljuni Ароуо i Pasionaria. stoljeća. dobit će da jedu još danas. Morate pripaziti što upotrebljavate kao podlogu iza naš inventar. da prvo malo pogađam. Mo­ lim. »Sto je to?« upitah zapanjeno. što 'se tamo odigrava. jer to je dragocjeno vlasništvo španjolskog naroda. da i taj najnovija bataljon Pasionaria dobije hranu!« »Dobro. »Kaži mi«. Ipak je to veličanstveno.« Poručnik se malo ismeo. da se ovaj komad uzme i dobro čuva. da to uredim!« Okrilaćen tim novim uspjehom.

upravo je došao i Hams. reče. čije jedinice još nisu napredovale. da se fašisti povlače i dalje. »Napadajte! Smjesta 6u vam poslati tenkove za podršku!« »Ti će doći prekasno!« viknuh. kako Tali­ jani kidaju cestom. iako smo pred njego­ vim frontom potporno zauzeli selo Trijueque!« »Sto javljaju naši bataljoni Ароуо i Pa&ionaria?« »Zaplijenili su sedam topova. »Imate pravo«.« Rezultat je ovoga dana bio: 100 talijanskih zarobljenika. Naši su vojnici izvan sebe od oduševlje­ nja. Nadali smo se. »pogledajte samo tamo! Faši­ sti hvataju maglu! Ovdje za nae nema nikakve opasnosti. Više nije čuo. jer na svakom koraku nalaze po nešto. jer je već ponovo sjedio u kolima. Sve su to pri svom bijegu ostavili tamo fašisti! No neki su se ipak borili. U Trijequeu su sve veze . Šija sunce.i onom stranom preko livada. Spustila se tuča i donijela neugodnu hladnoću. odgovorih. Zatim je prasnuo u »smijeh. Uskoro su opet došli oblaci. »napreduje i Lister. da ne će doći daleko naprijed i opet zauzeti naše položaje. Izgleda. Kad sam se kasnije vratio. Ti su branili kuće s ručnim bomJbama. No bojim «se. pokrivači i rublje. a mi smo na putu.popustile. -jer fašisti su pobjegli kao da su ih gonili svi đavli. Još sam jedamput pogledao onamo i vidio samo. da će naši vojnici ko­ načno moći osušiti svoje stvari. Neki mi španjolski podoficir reče: »Štab je preko kod Li­ stera. -mr­ mljao je.« Kad sam po potpunoj tami stigao u Toriju. Ručne bombe i municija su ležali naokolo. a i zato. već se jako smračilo i na osma- tračnici nije bilo više ni jednog oficira. desetine mitraljeza. mart. Kroz dalekozor smo na udaljenosti nekih šest kilometa­ 214 . Bataljoni su javljali. da imaju utisak. da se i u samom mjestu sve uskomešalo. Sad kiša pljušti kao iz kabla. To nije opasno. »Sada«. a isto. da opet zauzmemo Trijuegue!« Digao je dalekozor i pogledao onamo. Zato će oni radije ostati u selu. 14. mnoga kola i traktori. dvije baterije. »Druže generale«.

Nama je takav prodor bio vrlo drag. Zato je za nais bilo vrlo požeiLjno. poslije podne Fašisti još uvijek nisu iskoristili tu situaciju. da bi vršile izviđanja u šumi pred nama. To je bio dvorac nešto više od jednog kilometra ispred fronta francusko-belgi- skog bataljona. praznina unu­ tar naše brigade je još uvijek bila široka nekoliko kilometara. jeli i čekali vijesti. kako talijanska baterija stoji. 13. Budući da je poduhvat bio planiran tek za kasno uvečejr. Bitka kod Guadalajare. Inaće su primijetili. Možda su posluge odmaglile kod jučerašnjeg općeg bijega. jer uspr­ kos naših jučerašnjih i prekjučerašnjih uspjeha. da u čitavom sjevernom dijelu šume nema nikoga od nais. Hams i ja smo se odvezli natrag u Toriju. da dvanaesta brigada skrene pažnju fašista s nas i polaže svoju snagu na drugoj strani visoravni. 215 . marta 1937. premda su naše prednje jedinice bile udaljene još nekoliko kilometara.ra mogli vidjeti. Za ovu je noć dvanaesta intemacionaiLna brigada planirala pothvat desno od nas protiv Palacio de Ibarra.. Njihove su jedi­ nice sigurno bile suviše loše. «bez i jednog jedinog Čovjeka kraj topova. a naši bataljoni Edgar André i Commune de Paris nakon nji­ hovih teških poraza još uvijek nisu bili sposobni za borbu.

nisko. a ispostavilo se. da kad se uikaže prilika «zadamo uništavajuće udarce. Nad poljem su se valjali gusti oblaci bombardera.« »Oni su izgubili svoju mirnoću« odgovori Ivanov. da ću nešto vidjeti. s ko­ jega sam se nadao. Tali­ jani Gariibaldiinci su zajedno s Francuzima i Belgijancima juri­ šali na palaču i zarobili 111 talijanskih fašista. »ali ija još ne vjerujem u to. »bilo povjerljivo saopćenje!« 216 . rekao je. »Dakle. jer kroz proreze ne vide skoro ništa. reče Ivanov. smijući бе. Konačno je došao kurir: »Pothvat je potpuno uspio. Upra/vo smo doruôkovali. nego su bili upu­ ćeni samo na put.« Pogledali smo ga zaprepašteno.« »Pa ipak«. »Drugovi«. Mi ćemo tući tri Mussolinijeve motorizirane divizije pred Guadalaja- rom. Ostali smo u dvorani i sjeli. mart. Skočio sam. odgovori Hams. »Druže generale«. Sve je otišlo na polja. Novi trije- sak. u tami tenkovi ne vrijede mnogo. ustrčao uz stepenice do jednog prozora. To će imati veliko značenje za istvar republikanske Spanije i slobodu. reče Hams. i»morali bi razumjeti. »mi ćemo —« Prekine ga strahoviti trijesak.« Zaplijenili siu i tri kamiona i izvjestan ibroj mitra­ ljeza. Ako čovjek hoće da napada.« »Prirodno«.sigurni. 15.« »Ovo je«. da će stvar /uspjeti. Kuća je drhtala.su prelazili Junker- sovi avioni. Iznad nas . Osim toga. ireče Ivanov. No to nas ne prijeći. kad se do nas dovezao general Ivanov. još glasniji. mi ćemo tući talijanske divizije. tim više što su trebali učestvovati tenkovi. Bio je dobre volje i zamolio nas obojicu za jedan razgovor bez svjedoka. od toga 40 ranjenih.. Sij-urio sam dolje i kazao: »Nije to ništa. »naša se brigada još uvijek nije oporavila od teškog udara prije tri dana. da mi danas u Spaniji provodimo strategiju iznuravanja.Nismo bili . mora biti premoćan. da radi duboko razmek­ šanog tla teški strojevi ne mogu preko polja. zapanjujuće .

a drugo i prije svega zato. «»Što ću ja s platnim spiskovima?« »Stavili smo ih pred tebe«.« »Dobro. »To je loša strana lijepih dana.« »Pa to je ipak oštroumna ludost! Zato bih ja kod svake isplate trebao svu silu sati. Hans se digao. koji vodi naš arniisfci korpus. Ali ne sada. tada bi morao dati nekoliko hiljada pot­ pisa!« »TU јоб ne vidiš opseg posla. što se od tebe zahtijeva. Ali ja? Pa. »da vidiš. Možeš li ti sastaviti dopis?« Opet su počele praskati bombe. Konačno jedan topao dan. neozbiljno shvaćanje potvrđivanja ispravnosti ispla­ ćivanja. Onda smo se vratili u kuću. kad ja moram voditi bitke!« »Moram izraziti jednu gadnu sumnju«. Dopratili amo ga do njegovih 'kola.svakog imena po­ tvrdiš ispravnost svojim potpisom.« »To je posao blagajnika. Ti treba da iza . prvo kao čisto formalno.« 217 .« »Da. Uza svu sumnju ipak smo znali. Sjeli smo za stol da radimo. doduše nešto dalje nego prethodno. . ali da ima velik uticaj na odluke Španjolca. da potpisivanje otkloniš. »Ovo bi za­ htijevanje potpisa mogao biti metod izvjesnih reakcionarnih birokrata. da on nije komandant naše jedinice. da ukoči vodstvo naše jedinice. »Baš u tome i jeste stvar.rekoh. prema kojoj iplatrie spiskove treba da potpisuje komandant ‘brigade. Postoji uredba. Ustao je. koja isu stajala na suncu. Ove se li9te ispostavljaju u tri primjerka. gdje da potpišem?« upita Hans nezainteresirano. Brigadni pisar donio je veliku hrpu istovrsnih papira i stavio pred Hansa. U miru ihi to još moglo ići. Ta je uredba sabo­ taža! Zato ti predlažem. jer to prijeći komandanta brigade u izvršavanju njegovih najvažnijih dužnosti. On ju je pogledao. Na frontu se osjećam sigurniji. odgovorih. Zato moraš za svakog čovjeka brigade potpisati tri puta. još pod dojmom njegovih riječi. On to može i mora pregledati i potvrditi.

« 218 . ali nijedan jedini put pogođen. opet je otpočela tutnjava. bivši poslanik. nije bilo opakih. No ti su jedva poznavali sudskog oficira. Neki su od njih sada tako uvjereni u pravednost i nužnost naše borbe. da ima uspjeha. Tamo se nalazio sud* Zakuca)i smo i bili pušteni k oficiru «uda. On lično radi doista malo. to ćemo tek vidjeti. jer sam ove slučajeve preuzimao ja.« Zaustavili smo se na seoskom trgu pokraj zdenca. da govo<re svojim drugovima i njih također pokušavaju uvjeriti. koje je uipravo pre­ tresao. da se nije dogodilo ništa ozbiljnije. Bombe su uvijek nanovo padale na polja. Iza toga su isto javili. ovoga puta sasvim bli­ zu. Što misliš o Ramosu?« »Vrlo je spretan. koji znadu da razgovaraju sa seljacima na narodni način i da iz njih stvaraju dobre borce. Iznenađujuće je. koji su knali veze s francuskom tajnom službom i slični. Medu slučajevima. gradić Torija bio je još pet puta bombardiran od njemačkih aviona. Običan je Španjolac bezazlen i pošten. dok smo klizili između lako zaleđenih polja: »Šuška se. kojima on tumači smisao našeg rata. tu moramo kazati. Njega smo odabrali i za ovu službu. Poslije -podne povezli smo se Hams i ja prema selu Irièpal u pozadinu. Tamo smo imali brigadni sud i španjolske oficire kao instruktore za seljake u uniformi. rekao mi je Hans. Budući da je naš voizač bio Španjolac. jer je poznavao velik broj jezika. i ja «sam s njim malo oprezan. »Što sam vidio na milicionarima. koji su nam dezertirali s fronta na Jarami. Bit će da posjeduje nekakav bordeli i da ga besramno ■iskorištava. Kako izgle­ da ta obulka. Rukovodio je major Ramos. Prema našem su shvaćanju 'bili opasni samo ljudi. nego ima nekoliko španjolskih oficira. Dok smo bdrli na osmatračnici. »Kako stoji s Ramosovim odgojnim pokusima?« upita Hans. i pretresao ih sa španjolskom tajnom službom. da je Ramosova žena sasvim rđava osoba. koju su provodili s dezerterima u Iriépalu. Osim toga je navodno i fašistkm-ja. da se među bivšim simulantima razvija neka vrsta aktivistiôkog pokreta. koji nije znao ш riječi njemački. što je jasno bilo poželjno kod sudskih rasprava jedne tako mnogojezične jedinice. Kad smo u podne jeli.

« Kad smo izlazili. stoljeća i neka dama iz istog vremena s fino izrezanim llicem. Izgleda.u svoju kuću. Ono nije bilo odvratno. bogatom dijademu. Nitko ne zna. uipitah ga.« Našli smo nekahko vojnika. Vidio se neki gospodin zateg­ nutog izgleda iz prve polovine 19. kao i mnogi knez nakon Fran­ cuske revolucije. te nas pozvao . Prišao nam je i izvjestio nas o svom radu s nekadašnjim bjeguncima i simulantima: »Ako ih želite vidjeti. Pozvao nas je na jelo od rakova. Poikraj nje je visio njezin muž s bradom. neki vježbaju iza kuće.« Ušli smo u soibu. — Sad moramo k njemu. »Kakve vršite vježba«. susreli smo nekog španjolskog kapetana s energičnim. »naći ćete još više slika ove vrste. »radiš s milicionarima?« Pogledao me preplašeno. U to se pojavio i Ramos. »S njim je. u kojoj je bio krasno postavljen std . »kraljica bila vjenčana. iprlje no što je zinuo: On nije imao ni pojma o pravilnoj obuci. reče Ramos. i zato je njena kraljica dobila za muža samo još nekakvog jadnika. Njegovu licu ni uniforma nije mogla dati ništa kraljevskog. Ona se zato svetila i sa svim ljudima. tamnim licem. Tada Španija više nije bila moćna.« reče Ramos. Ra­ mos nam je ponudio mjesta i rekao: »Ja sam živio u Parizu.« U ovoj su prostoriji visjele tako dobre slike.« reče Hans. tko je bio otac njenog sina Alfonea Dvanaestog. Dok smo se uspinjali ш stepenice. i ja sam znao odgovor. da nije otsjećao ništa drugo osim svoje beznačajnosti. koji su pod jednim poručnikom vježbali radnje s puškom. »Gore«. Mnogi 219 . Poručnik se okrenuo i pokazao vrlo mladenačko lice. »Nisam dosta pametan što da mislim o Ramoisu. One su od -kraljice Elizabete Druge i njenog dvora. koji su jog se ponudili. »Moramo ovamo poslati nekog oficira s vojnim iskustvom. koja je vladala oiko 1850. koja je tek probijala. Čovjek je raspoznavao njezin kraljevski po­ ložaj «samo po kruni sličnom. upalo mi je u oči neko­ liko dobro (naslikanih portreta. Tu je bila kraljica Izabela. lijegala u krevet. da sam ih stalno nanovo promatrao. ali užasno grubo. Hans je smješeći se mahao glavom. Ona je bila kôi zlog Ferdinanda Sedmog. a ne po nje­ nom Hcu. i poslužit ću vas rakovima na pariški način.

« »To su dvorske dame i komomici. Dok smo mi na »borbenom položaju očekivali uputstva. da je Izabela Druga bila dobrodušna d u narodu obljubljena. Dalje iza nais nalazio se još jedan bataljon tenkova i osamdeset aviona. Dva stoljeća ranije na Velezquezovim slikama vidiš patuljke i nakaze na dvoru. i pokazala se toliko omrznutom. Običan narod nije do nje držao ništa i nazivao je reina puta. da se morala odreći prijestolja. — Ja ne znam. Nakon kraljice-blludnice izabele u Spaniji je bilo još samo dolaženja i odlaženja kraljeva. »prikazuju ostale slike? Ovi svi imadu neizrecivo lijepa i plemenita 'lica. kralj ica-b ludnica. da još nisu bile stigle rezervne jedinice.« 16. To su bili madridski anarhisti. već i na lijevo i desno. No ovdje u propadanju monarhije kraljice su se okruživale najljepšim damama. Potjecale su od potpuno razrušene kuće pokraj Listerovog stana. Naša je kuća stajala netaknuta. Kod nas u Španiji učitelji u poduči povijesti govore. a da nisu došla podrobnija naređenja. Po našem povratku u Toriju u sumrak doznali smo. Kasnije smo saznali.20 odjeknule su iza nas tešlke eksplozije. No navedeni je sat prošao. što je kraljica bludnica primila tu ružu izri­ čito zbog svoje velike krijeposti. I na našem je trgu moralo izgledati loše. mogli amo ilirkom glavnom ulicom voziti samo polako. neki Židov ili Maur. No ona je svojom reakcionarnom politikom izazvala revoluciju. Budući da su posvuda okolo ležale grede i kamenje. Ona se i na ovoj slici namje­ stila kao neka zemaljska nevinost. Za danas u podne u 13 sati planiran je napad.misle. Pri tome je naročito lijepo. u 17. U zadnja dva dana jedinice nisu napredovale samo na visoravan. Lijevo je ubačen Nino Nanetti sa svojom dvanaestom divizijom. 220 . Po­ kraj tih grdoba izgledala su veličanstva još ljepša.« »A koga«. Na prilazu trgu u zrak su divlje strčale grede. upitah. da joj je poislao zlatnu ružu. da su njemački bombarderi po prvi puta pogođifli grad. da li isu se i u nje­ mačkoj monarhiji pričale svakojake sladunjave poče o kralje­ vima. desno u dolini četr­ naesta divizija. mart. No papa ju je Plus Deveti toliko cijenio radi njene crkvene politike.

Bilo ih je navodno 120. Slično je bilo i s pripravljanjem jezika. Naša je brigada ležala s četiri bataljona na prednjoj linija u širini od <pet do šest kilometara. Kad bi nas opet počeli tući. Talijani su naime još uvijek bili premoćniji od nas. da je kuhati šunku barbarstvo. Uspnkois toga nismo se osjećali sigurni. Sad smo u veli­ kim limenkama dobili poljsku kuhanu šunku. 18. No to je zadavalo mnogo posla. Opet je prema fašistima puhao hladan vjetar i preko «neba gonio nepravilne oblake irazmih boja. mart. tada bi gotovo onemogućili za sutra planirani veliki napad Ta lij an a-Ga rib aId i-j ac a. Commune de Paris. Zatim su mirnim lijetom došli bombarderi.su i mnogo artiljerije. Edgar André. Opet se radilo o tome. i koji naši internacionalni kuhari nisu znali pripravljati.f a uvijek ni nije bilo moguće. koju su Nijemci i Francuzi smatrali mekanom i izvanrednom. s ikojom je kod nas stajalo vrLo loše. dok je Apoyo malo prema natrag lijevo predstavljao vezu s Listeroviim jedinicama. No Španjolci su bili nezadovoljni. Sad je naš front opet bio potpuno uspostavljen. Počelo je bruj an je našeg očekivanog zračnog napada. S dema na lijevo slijedili su jedan za drugim Thëlmann. što su Španjolci naviknuti na sasvim drugačiju ishranu. 'koji je u Njemačkoj nepoznat. Imao sam dug razgovor s intendantima i politkomesarlma. To su bili najprije lovci. kako izranjaju i opet nestaju avioni. a imali . da smo opet zaključili. od naših intemacionalaca. Nama opet nisu prljale žilave i slane španjolske šunke. Španjolci su na­ dalje htjeli sve pečeno na uliju i zahtijevali mnogo garban- zosa. Od podneva ismo se nalazili na 'borbenom položaju. Dan je protekao vrlo mirno. da naizmjenično izlazimo ususret obim -stranama. Ta onda čovjek nema više što da grize. dalje razmekšavala polja i promakala naše vojnike. a nema ni nikakvog ukusa. Pa i Francuzi su htjeli nešto posebno. U oblacima smo katkada viđali.30. za dosadanje 221 . 17. Govorili su. Razgovor je doveo samo do toga. Za svaki veći obrok zahti­ jevali su pommes frites. neiki grašku sličan plod. Kiša je stalno padala. mart. Bilo je 13.

Uslijed vjetra -mamo čuli eksplozije. i bataljun ThSMmamn. marta 1937. Postali smo nestrpljivi. Pred borbenim položajem dvanaeste brigade u Palacio de Don Buis je živahan promet kola i «ljudi. Zatim smo opet čekali. sedamdeseta odmah desno od nas. Upitah nekog kapetana: »Kako je kod Garibaldijaca?« »Dobro. Odvezao sam se naprijed s Anto- niom Povedom. nego nešto katsnije samo ibmjanje aviona na povratku. Glavne su napadačke jedinice bile dvanaesta internacionalna brigada. nego je postao najpouzdaniji španjolski kurir. Fašisti bježe!« Pošli smo nekim putem kroz rijetku šumu. 18. Ništa nismo ni čuli ni vidjeli. Crvenkasta je zemlja «bila tako razmekšana. da ismo stajali na kamenje i ko- 222 . koja ■leži desno pred nama. Bitka kod Guadalajare.borbe u Spaniji visok broj. dobro. duboko u dolini. U 14 sati treba da počne napad pje­ šadije i tenkova. a ni dobivali ikakvih vijesti. Bombardirati će Brihuegu. On već dugo nije više kuhinjski pomoćnik. Napredujemo nezadrživo.

kao od nekog manjeg topa. mitraljezi. Nedaleko lijevo od njih vidjeli smo poviši nasip s dubokom rupom. Prednji se tenk približio nekoj maloj kućici i opalio u njena vrata. koji nisu bili posjednuti. Drugi se tenk okrenuo i nestao u šumi.« »Što to s -vremena na vrijeme tako gromko praska?« »To mora biti neki mali fašistički top. polako jedan za drugim i katkada iz svojih to­ pova opalili po koji hitac. Zato nismo mogli daleko napredovati. mogli bi ove noći udariti još dublje u rupu i ujutro se okrenuti na bokove preostalih fašista. odgovori Franz. No mi ga ne možemo točno pronaći. Sad smo doprli do dijelova . Talko ш о za udaljenost od dva kilometra trebali podosta vremena. topovi. da su još prije kratkog vremena bili nastanjeni. Kod večere je Hans pričao o zauzimanju grada Brihuege po Talijanima-Garibaldijcima: »Mussolini jeve su jedinice tako bježale. Čuli smo pucnjavu. kako dva tenka prolaze kroz naše prednje linije i zatim skreću na desno. Otvorio se kapak sa strane. Budući da se počelo smrkavati.rijenje. kamioni. novi koman­ dant bataljona Thàlmann. P ri tome su nas iprestigla dva naša tenka. Vozili su koso. ali nismo mogli utvrditi točan pravac. Kad bi mi imali dovoljno rezervi. »Kako je?« »Nismo mnogo postigli«. Stoji samo nekoliko stotina metara ispred nas. oprostili smo se od Franza i s prilično se muke vratili lošim putem. sve su to Mussolinijevci ostavili! Sada izgleda. »jer je napad bri­ gade. No izgleda. Između toga se s vremena na vrijeme čuo nekakav reski prasak.rovova. Iznenada se s trzajem okrenuo i povezao nekoliko koraka u novom ismjer-u i stao. zapeo. U njoj je sjedio dugački Bavarac Franz. Plijen je velik.« •Iz zaklona komandanta bataljona promatrati smo. Postepeno smo čuli pojedine ipuščane metke kako praskaju po stablima. koje je 'bilo klizavo. da pred Garibaldijcima nema više nikakvog fronta. između nas i napredujuće dvanaeste brigade. Izašla su tri čovjeka. potrčala prema nama i nestala u grmlju.« 223 . da nekoliko motociklista nije imalo vremena da upali mašine i kidnuto je pješice.

Uzet su te htjeli I sve tvoje suze mamita mia Osvetit ćemo Skoro. Gospoda generali. da slavimo pobjedu dvanaeste brigade. Jedinica se naprijed osjećala napuštenom. divni grade.iz donje Italije i bili slabunjavi i dijelom prilično stari ljudi. mamita mia. Među njima se nalazio jedan teško ranjeni 'kapetan. 224 . Od njih smo saznali također. Hans je to preveo i španjolskim oficirima. To su naši bataljoni ispravno protumačili i udarili fašiste u bok. a također i jednu staru narodnu pjesmu. ikako je došlo do toga. da opet jedamput spavaju *u toplom.u pozadinu. Tako je došlo do toga. Kasnije su postali poznati i iskazi fašista. Gospoda generali. da je izbio nered i da se poslije podneva nekoliko grupa počelo povlačiti. Thalmann je naprotiv javljao 25 zarobljenika. Poslije te večere ostali smo sjediti u blagovaoni. Fašistički su oficiri radi strašnog nevremena bili otišli . mamita mia Izdali nas redom Izdali nas sve Madridu. Naši su španjolski oficiri pjevali pjesme. čiji su tekst prepjevali: Los cuatro generales Gospoda generali. da nije mogao doprijeti do nje. Oni su svi odreda potjecali . U to je došao kurir od bataljona Commune de Paris. većinom ranjenika. koji je u šumi pred nama trebao zauzeti Casa de Cobo. da su naši bataljoni Ароуо i Pasicnaria pred pet dana mogli tako lla'ko nanovo zauzeti selo Trijueque. I sve ropske lance unemita mia Skršit ćemo zaotvijek. ali je bio izložen tako teškoj mitraljeskoj vatri. koje su bile omiljene u armiji.

hodali smo smrzavajući se naokolo po uzvisini i pokušavali se zagrijati. a na našem odsjeku fronta. kapuljače i dijelovi lica. da propadaju u glib. i od­ mah . U podne su Francuzi javili. osim glavne ceste za Zaragoau. jer su kiša i snijeg u prugama zastirali vidik. Vidjeti -se nije moglo ništa. pje­ smu crvenoj zastavi. Neki su prihvatili. kape. trebali smo danas mi i Lister očistiti visoravan od Musssolinijevih jedinica. Vrijeme je bilo lošije nego ikad. da će napad uspjeti i na drugim mjestima. Onda su odjednom za­ pjevali svi. Fašisti nisu pružili više nikakav otpor. Kad smo došli naprijed. U tami зи se vidjeli samo zarobljenički šljemovi. 15 Spanski rat 225 . Garibaldijac je govorio zvonko i s velikim paletom. Mi ne ćemo imati ipodršku tolikih aviona i tenkova. Oni su to pjevali puni oduševljenja. začuli smo nejasne šumove. nije bilo nikakvih čvrstih puteva. No to mi nije izgledalo tako jednostavno. koju jučer nisu mogli zauzeti. Snijeg je padao. Dakle. koja naun je davala nade. a mi s njima. Neki je španjolski oficir pogledao napolje i rekao: »To je dan San Joséa!« »A što to znači?« »Najlošije vrijeme u godini. ove su talijanske fašističke jedinice znale veliku revolucionawnu pjesmu Italije! Da to čuje Mussolini. raskidao bi se od bijesa. no iz minute u minutu bivali smo sve mokriji. Kad je završio. netko je počeo pjevati Bandieru rossu. 19. Jedan je španjolski poručnik izišao napolje i vratio se sav ozaren: »To su talijanski zarobljenici!« vikao je. To je bio jedan vodnik GarLbaldijaca. Tenkisti vsu nam kazali. To je ipak bila vijest.« Na trgu je bila snježna bljuzgavica. mart. da su zaposjeli Casa del Cobo. Netko je sa ste­ penica naše kuće držao govor na talijanskom. Kad je u pjevanju nastala stanlka. Nakon što su jučer naši Talijani-Garilbaldijci razbili fašističku obranu s desna. čim siđu s ceste. »čitav ih je trg pun!« Svi su skočili i kroz vrata navrli u tamu.se topio na mojem kaputu.

Vjetar je morao ovaj ledeni snijeg •tjerati fašistima u lice.jučer u tlo utisnuli lanci naša dva tenka. iznad koje je bilo napeto zeleno i sivo obojeno šatonsko ikrilo. K tome je postalo ‘strahovito hladno. Ovdje je od čitavog voda bilo preko polovina mrtvih. ali nisam ni slutio o njihovu užasnom djelovanju. Sad sam došao do tenka. Unutra m ležali ranci i druge stvari. Pokraj njege je bio (prostrt papir s narezanim kruhom. Nije se moglo čuti mnogo borbene huke. Klizali smo se u cipelama i vukli ih uz klokot iz hlata. Desno također napreduje sedamdeseta brigada. Nismo više mogli vidjeti niti pedeset metara daleko. 226 . Na ravnici ise do šume nije mogao vidjeti ni jedan čovjek.la prilično plitka i sprijeda je imala nizak kameni zid. koje su rastrgale granate naša dva tenka.soi pucali. i u njemu sam opazio jedan vuneni pokri­ vač. Pokazivao je pogodak male granate. Nešto sam kasnije opet kao i jučer otišao naprijed. U trećoj se rupi nalazio jedan mrtvac. Novi svjetski rat. Pet minuta prije određenog vre­ mena počeo je snažan pljusak. Nakon nekih četvrt isata prošlo je najgotre. Jučer isam vidio « izvjesne udaljenosti gađanje naših tenkova.upravo tamo. Kad smo došli do Franzove jame. Tako sam išao duž cijele linije voda i skoro u ‘svakoj rupi našao jednog ili dva mrtva. da ito gledam. Kadkađa smo pogledali na sat. a svi ostali vjerojatno ranjeni. l'ašisti isu vjerojatno bježali i ni. koji je ubrao prešao u snijeg. Sad se predio opet vidjeo. da su skrenuli na desno .« To je bilo iu 16 sati. Išao sam po tragovima. koje su . morati će uz ovako djelovanje oružja biti još mnogo užasniji od prvoga. Nekoliko koraka od mje nalazila se druga rupa. ovaj se smijao: »Danas ide bolje. Postao je bijel. opazio sam dva mrtvaca s teškim ranama od mallih granata našeg tenka. koji je tu jučer stao. U 13. Bio je prekriven granama. dakle udesio ga je neki protutenkovski top. Upravo (još mažete vidjeti kako naše čete nestaju u šipra- žj*u. Nije mi bilo milo. Jama je bi. koji se približavao.40 sati trebalo je početi opće nastupanje naše brigade. gdje se nalazio jedan fašistički (streljački zaklon. Tek kad sam se približio. i vidio sam. Put je postao još lošiji.

i na kojemu su nakon teškog artiljeriskog bombardiranja bili pregaženi. još jednom pogledao strpljiva lica talijanskih zarobljenika i odgacao dalje kroz duboko blato. U Toriji sam dao vozaču da skrene desno na glavnu cestu. Liječnik je imao oštroumno. U međuvremenu se približilo još više Talijana. Tako smo posli natrag. Usred njih je radio neki liječnik. što si u prvi mah nisam mogao razjasniti. Na vožnji natrag prestizali smo grupe talijanskih zaroblje­ nika. uniforme. 15* 227 . da dođu na red. • Previjalište je tamo«. valjda iz češke bolnice. Nisam ga poznavao bolje. u kojemu nije više ništa staja-lo. koji su strpljivo čekali. Jedna je grupa automo­ bila Ježa!a izgorena. Zastao sam jedan trenutak. i da možda vidim nešto od naše brigade. ali sam se prisjetio njegova lica. pomoći. dobro i brzo. S lijeve strane ceste iležali su ranci. vrlo bezazlena izgleda. Takvi bi trebali biti liječnici! pomislio sam. projurili kroza nj i nastavili dalje. Dalje su stajali kamioni <s raznovrsnom opremom. sanduci za municiju« pokrivači. pokraj nje u skvrčenim položajima grupa mrtvih Talijana. prilično malih ljudi. kako su daleko doprle Listeroive jedinice. To su bili talijairariki fašisti. Dvojica su se pojavila iza nekog grma. Da dalje idem ovuda i da slijedim bataljun Thfilmaotn. ugodno lice. da saznam. odgovorih. jer je nešto djelovalo na mene. oko kojih su stajale gomile talijanskih vojnika. koji su se vukli istim putem. koja je bila napola izvučena. Već nekoliko koraka dalje ugledao «sam zaklon tog topa. i izgledao je prožet samo jednom mišlju. koje su Edgar André i Com­ mune de (Paris zauzeli onoga dana. obojica laiko ranjeni. Upalo mi je u oči. Previjalište je bilo kod jednih velikih sanitetskih kola. »Kuda da idemo?« upita jedan napola spuštena pogleda. da u Sumi upadljivo mnogo ljudi ide istim pravcem kao i mi. S desna je stajao mali talijanski tenk za dva člana posade. kad smo došli na ovaj front. Već smo krstarili položajima. nije imalo smisla. U Trijueque ismo stigli brzo.

— Dogodilo se još nešto važno: Večeras su zarobljena tri Španjolca. Uskoro je došao Hane. kilometar na ovoj cesti. To su falangisti. da su ih povukli i zamijenili španjolskim jedinicama. Opet se nakon jela ipjevalo. Kod 90. Svi su bili uzbuđeni i oko očiju imali kolutove. »To svakako ima svoj razlog. S tim će otpor vjerojatno postati jači.vidjeli ni jednog čovjeka. LLsterov je cilj napada za danas bio 85. pred sobom nisu imali skoro ničega. da su Mussolmijevi Talijani toliko demoralizirani. jer španjolske su jedinice mno­ go bolje od ove vrste Talijana. Upravo smo se htjeli ospružiti po našim strunjačama. Tad sam dao okrenuti i odvezao se natrag. Kad su prije dva tjedna fašisti otpočeli svoju ofenzivu. kilometra i izgleda. municije. i tek onda kroz kišu ugledao Lteterove Španjolce u maršu. da na lijevoj strani visoravni dvanaesta divizija Nina Namettia nije napredovala i da zato fašisti sjede još duboko u našem lijevom krilu. U štabu sam prvo obukao suhe stvari i onda otišao u dvo­ ranu. Stoga su htjeli da napreduju do nekog sela. Kako je naša pobjeda bila velika. sve se prekrilo bijelom kapom.« rekao je. On je dopro negdje* do 87. dakle pet kilometara preko dnevnog cilja. da je još uvijek bio u pokretu. Lister po tome za­ ključuje. kilometra na glavnoj cesti. konzervi. Hans mi je saopćio. Vozio sam se još jedan kilometar dalje. a mi još nismo .« 228 . da su njegove jedinice prodrle do 90. postalo mi je jasno tek sada. Je li to bila tama. A ovdje je ležalo naoružanje jedne bogato opremljene jedinice. »svi su tako promočeni. vjerojatno od gledanja mnogih mrtvaca. Lister jc dakle prešao preko svog cilja. vjerojatno jer tamo više nije bilo nijednog fašista. Budući da je opet sniježilo. kad je došao naš španjolski oficir za vezu s Listerom i javio. kilometra leži selo Gajanejos. A i tada su mogli zapli­ jeniti samo vrlo malo. a na poljima leži snijeg. da u njemu spavaju. No ovdje je već «bio kamen s brojem C5. Tri su Mussolmijeve motorizirane divizije bile potučene na cijelom frontu. jedna Francova elitna jedinica. No iza toga je sve savladao teški umor. koja je sve izmijenila? Na stranama sam vidjeo još više mrtvih.

7 i onda skrenuli lijevo na neku poprečnu cestu. S krovova se otapao. jer jučer Nino Nanetti nije aavršio napad. a naša kola poslali malo nazad. Kad sam ustao. Iskrcali smo se. da šija sunce. jer nam zasada nije bilo jasno. da dalje napreduje duž ceste. Poslije dva kilo­ metra stigli smo na rub visoravni. dan ja 'čudnovato jasno svjetlio u sobu. Isprva sam mislio. No to je bio snijeg. Ujutro je Lister dobio naređenje. Kako su na našem lijevam boku stajali fašisti. Vjerojatno se nalazio s one strane na uzvisini de le Alçarria s njenom naj- 229 . sad smo mi trebali slu­ žiti kao Listerova bočna zaštita. Uslijed jučerašnjeg napredovanja odsjek naše brigade se znatno smanjio. Posvuda se čulo (kapanje i klokotanje. mart. koja se ovdje strmo obru- šavala prema nekoj uskoj dolini. koliko je protivnik udaljen. Hans i ja smo se odvezli glavnom cestom do kilometra 83. 20. tako da je (jedan dio istajao iza Listera kao rezerva.

napad smo htjeli pripremiti barem artiljerijom. Iznad toga.uz obronak. Kad su naše patrole došle u dolinu. Sad je naš vlastiti bataljon javio: »Imamo gubitaka. Picarônom. Dolje smo poslali patrolu. Kapetan nam je rekao: »Mi se doduše možemo spulstiti do­ brom cestom u Mudiuex. da se <s one strane ujspne na Obronak. Bilo ih je sve više.« Kako smo se morali odreći pomoći tenkova. Ouli smo pješadisku vatru. ali ne visoko na onu stranu. kako bi čovjek mogao napasti uzvisinu s one strane.« 230 . počeli su u 15. Bila je dakle 'usječena preko 200 metara duboko. jer jc put prema gore previše stran i loš. Picarôn jo bio 1015. Dolje je krivudala riječiea Badiel i ležalo malo selo Muduex. POlaiko su se peli . Vidjelo se nekoliko žena. I naši su ih napola zaklonjeni tenkovi tukli svojim topovima. Neki je španjolski bataljon nepoznate brigade otišao u do­ linu.višom točkom lijevo. Taj je rub izgledao čudnovato. Nemoguće je »u protivničkoj vatri uspeti se uz nevjerojatno strm i obronak. Naši su strijelci sad trčali kroz selo prema strmom stjeno­ vitom obronku. Raspravljali ismo s tenkistima. budući da je radi dubokog klanca bilo skoro nemoguće 'kretati topove. Dakle nisu pobjegli svi faši­ sti. a onda polegli. ali .30 sati naši topovi da pojedinačnim direktnim hicima obasiplju kamene nasipe prijeko. Dok se jedan ibataljon spuštao u Muduex i trebao pokušati. a dolina između nas prema karti 790 metara iznad mora. a naše baterije dovukli prilično blizu ruba. izgleda da su ležala mitraljeska gnijezda. Njegovo kretanje nismo mogli vidjeti.su se uskoro stali vraćati ranjenici. Mi smo se nalazili na visini od 1000 metara. Stijena ispod njega bila je crveno bijelo isprugana. jer je postojala mala mogućnost da nasuprot nas stoji protivnička artiljerija. počeli su po njima pu­ cati iz pušaka i mitraljeza. čije smo tamne cretpnate krovove gledali. Brigadni oficir vezist poručnik Schàfer pao je u Muduexu od pogotka u srce. kako idu naokolo i jednog seljaka. gdje su vjerojatno bili zaklonjeni od metaka. Na visu Picarôn su izranjale glave i ljudi s puškama trčali desno od njega. na crvenkastoj žili. gdje kopa u polju. Jedna je četa došla dolje p red Muduex i razvila se u stri­ jelce. na udaljenosti nekih dva kilo­ metra. nego je većina u položajima na inulbu.

Sjedili smo »u kolima i čekali da postane vedrije. No jedan je razgovor s armiskim korpusom pokazao. Već u zoru izvezli smo se u vlažnu hladnoću. Jedanaesta je brigada sada pripadala glavnoj rezervi armije centra. Pred veće je stigla zapovijed. da povučemo naša tri foataljona <s fronta u rezervu. Bi'lo mi je teško pri diuši. No mi još nismo znali. da se naš batailjon povuče. 120 kamiona i trak­ tora. koju su Mussotinijevi Tali­ jani izvojevali kod toledskog Alcàzara i zauzimanjem Màlage. kao na velik korak naprijed u razvijanju jedne moderne armije. i vrlo mnogo municije. K tome smo zarobili 1500 zarobljenika. Uništena je slava. kao što je madrid- ^ki front. Na 231 . 150 tenkova i . Nakon njihovog počet­ nog uspjeha. Kiša je pljuštala po ovima nama i kapala sa skutova kaputa. Mi smo na stvaranje -takve rezerve gledali. zaplijenili prelko 100 mitraljeza. jer smo u 8 sati trebali izvršiti napad.125 aviona. Bitka kod Guadalajare je završena. fašističke divizije smo opet odbacili oko osam­ naest kilometara. mart. Naši su dobrovoljci morali bez ikakve zaštite prenoćiti ovdje na visoravni.000 ljudi s 300 topova. 6 baterija. Hans je izdao naređenje. Tako je protekao dan. da po ovakvoj magli ne trebamo napadati. Opet je padao snijeg. Potpuno smo potukli njihovih 40. Predveče je počela ја»ka kiša. Naši isu bataljoni ovdje gore trebali posjesti rub stijena. 21. K tome je napolju pala gusta magla. još nedostajalo za formiranje prokušane rezerve. DOGAĐAJI NA DRUGIM FRONTOVIMA Kraj marta do maja 1937. ne znam po koji puta u ovom pasje hladnom martu. (koliko je na drugim mjestima. da se izbjegnu dalji gubici. ali tako.

Nije «bilo moguće povući odande jedi­ nice u Madrid ili gdje drugdje. aiko su ibi'le potrebne. već i engleski ministar predsjednik Neville Chamber- laine lično. napala je u pravcu Peftaroya. te su besposličile. Umjesto njega ogledavao se za ciljevima. aprila 1937. General Queipo de Llano. siromašni načelnik general-štaba u Valenciji Cabrera nije mogao upotrijebiti nesposobne i nepo­ kretne jedinice aragonskog fronta i posegnuo je za trinaestom internacionalnom brigadom. nalazišta bakra kod Riotinta i žive kod Alma- déna. bflo za Republiku vrlo važno. skrojio je plan da zauzme Pozoblanco. Republikanska armija pred Madridom postala je sada tako jaka.neuredni milicLski sistem bez neke prave sara dinje pojedinih dijelova i potpuno bez rezervi. pojavila se opet jedna velika opasnost.prirodno. naišli su na najmanji otpor u poljoprivrednim krajevima Galicije. Ona fašiste nije samo zau­ stavila. iako desno od nas izmeđru Brihuege i Cuence nije -bilo baš ni jedne fašističke jedinice. da nakon naše pobjede na cesti od Gua- đalajare prema Zaragozi nismo mogli prodrijeti duboko u faši­ stičko ipodrućje. koncem marta. Ona je stajala na južnom frontu kod Motrila i bila je brzo utovarena za Pozoblanco. Skoro samostalni fašistički gospodar Andaluæije. koje može lakše doseći. nego ih je potisnula dalje natrag i ugrozila za Franca tako važnu željezničku prugu iSevilla-Salamanca. Tamo nije imala velike interese samo londonska banka Rotschild. da Franco poslije bitke kod Guadalajarc nije više ni poku­ šavao da zauzme glavni grad. jer Largo Caballero i nje­ gov generalštab nisu stvorili nikakve rezerve. Kad su se on i ostali gene­ rali digli u ljetu prošle godine. Kad su fašisti tamo napali. pri čemu su joj potčinjjena još tri daljnja španjolska bataljona. Upravo -sada. Estrema- adure i Andaluzrje.ostalim je odsjecima dalje vladao Largo Caiballerov . Ovo je područje. U Katnloniji i zapadnom susjednom Ага- gonu ležale su naše jedinice. Oni su i kod svojih kasnijih prodora mogli 232 . . Sve se dalo svesdi samo na to. stare Kastilje. 1. Ni taj se uspjeh nije mogao mnogo iskoristiti. dijelom »kojih su zavladali anar­ histi. Ovaj ovdje privredno siromašni kraj posjedovao jc velika rudna bogatstva.

i povećao ih je na 60. što je na Bàsikaydkoj obali bilo mnogo stranaka. umjesto u jednu jedinstvenu armiju. To su bili Baski. osla­ njao se Mussolini. koji je bio odvojen širokom prugom fašističkog područja od glavnog dijela.000 ljudi. Proboj trinaeste interbrigade. mali narod s jednim jezikom. a da ga u tom zapadne si'le nisu ozbiljnije (priječile. 1. jer je tamo bilo uglja i željeza. A mi smo držali indu- striska područja u Kataloniiji i prije svega zemlju oko Bisca- yskog . Asturija i Baskiska zemlja nisu bile tako loše pripremljene za teške borbe kao Katalonija s njenim anarhistima. kuji 233 . čega mu je nedostajalo u Italiji. a dijelom samo pri­ vidno. koje su djelomice stvarno istupale zajednički. Asturiju i Basklsku zemlju. Republike. triooki- stima i slabim predsjednikom Companysom. april 1937. Astunski su ru­ dari cijenjeni kao . da će tamo s malo opasnosti moći upotrijebiti svoje loše trupe. On se također nadao. ipa i izvjesnog ratnog iskustva iz svog velikog ustanka 1934. No oni su po sistemu Larga Caballera bili organizirani u milicije.najbolji vojnici Spanije.uglavnom zauzeti samo zaostale krajeve.zaljeva s njegovim ugljenom i talionicama. Na ta sjeverna (područja. To je bilo uto­ liko gore. i imali su političkog iskustva.

Fašistička ofenziva protiv sjevernih provincija od 31. što znači prinčeva. Na 1. Nije li se trebalo bojati. što se krije iza njihovih oficijelnih programa.sastavljena od pred­ stavnika najrazličiti]ih stranaka. u najkrvavijim takozvanim Karliističkim ratovima. koji je htio zauzeti španjolsko prijestolje. prkoseći svim pokušajima monarhije. za koje čovjek dobrim dijelom nije znao.nije bio srodan ni sa španjolskim niti s katalonskim ili fran­ cuskim. Baiskd su se u prijašnjim vremenima dali tri puta zloupo- trebiti od političkih pustolova. imenom Don Carlots. da ga učini Španjolcima. da bi ovaj narod u svojim preusko gledanim nacionalnim stremljenjima. No Baskigka je vlada bila . dana mu je zaključkom cortesa. njegov otac Karlo Šesti a on Karlo Sedmi. koje on sigurno nije kanio održati. prije svega od zadnjega od tro­ jice infanta. Zašto su se oni borili za tog častoljubivog i besavjesnog princa? Radi nekih obećanja. i za tog su se suvišnog Čovjeka Baski vjerno borili od 1869. republikanskog parla­ menta nacionalna samostalnost. mogao opet biti zloupotrebljen od nepoštenih ljudi sa sebičnim planovima? Jednom sam upoznao 234 . do 1876. To je većinu Baska vezalo uz našu 9tranu. marta 1937. Njegov si je djed dodao ime Karlo Peti. oktobra 1936. Taj se narod s velikom žilavošću održao.

Stranački kaos je ometao točan nadzor nad sumnjivim licima. a nisu ni izdaleka bile takve reakcionarne budale kao oni na jugu. što više djeli- mice takvu mržnju. sasvim drugačiji nego li u srednjoj i južnoj Spaniji. Kod toga mi nije bilo samo jasno. gdje je postojala uska veza svećenstva i veleposjednika. Budući da Weimarska republika nije smjela proizvo­ diti teško oružje. katolička crkva. koji su špijunirali za Gestapo i Franca.s njom i katolička stranka. preostalo je još mnogo prikrivenih protivnika Re­ publike. nego i političkim.. Zato je na sjeveru u potpunoj suprotnosti jugu. koji je naj- tjcšnje -sarađivao s Nijemcima. To ne ibi bila tako velika opasnost. U sjevernim su provincijama osim Mussolinlja i pape imali interesa i nacisti. I poslije neuspjeha ustanka i preuzimanja vlasti sa strane demokrata. da se jednom opet vrate. Kad su onda radnici ugušili ustanak fašističkih gene­ rala na sjeveru. a . Oni su bili izričiti reakcionari i često nacisti još prije no što je na vlaist došao Hitler. imou među demokratski nastrojenim svećenicima još meke važnosti. ali se ipak htjela naoružati. Sanjurjo. Tamo su svećenici uživali dobar glas. tako da su svećenici redovnici djelomično stajali na strani Republike i borili se u redovima milicije. da li je radio za francusku vladu ili za nekiu grupaciju francuskog kapitala. da će im nakon pobjede ustanka prepustiti kon­ trolu nad produkcijom željeza u [sjevernim provincijama. To prijatelj­ stvo popova i plemstva stvaralo je takvu hladnoću između seljaka gladnih zemlje i svećenika i redovnika. Među njima je bi'lo i demokratskih strujanja. kao da nikada nije ni bila u srcima ljudi. Pred španjol­ ski rat uložen je u tešku industriju Biscaye znatan njemački kapital. imala velikog utjecaja. Čudnovat je bio i položaj katoličke crkve u rudarskoj oibla- sti. koji se nazivao baskijskim nacionalistom. da su revolucija i rat na mnogim mjestima odnijeli crkvu. Tamo su se uselile hiljade njemačkih inžinjera i inih specijalista s kapita­ lom i popudbinama. Ti ljudi nisu bili odabrani samo po svojim stručnim sposobnostima. «usprkos njegovoj otvorenoj blagonaklonosti fašistima. najotvoreniji soi fašisti mogli pobjeći Nijem­ cima u nadi. U Austriji se crkva ipak trudila oko rudara. jer general.nekog »čovjeka. kad Vatikan ne bi. gradila je na primjer podmornice potajno u sjevernoj Spaniji. ali ja sam ga držao za Francuza i francuskog agenta. obećao je nacistima u ljetu 1936. Vlada'la je ka­ 235 .

na kojima smo fašiste mogli osjetljivo pogo­ diti. No ta je bila spremna samo na ustupke fašistima. K tome Baskiska zemlja i Asburija nisu sarađi- vale ni u političkom nadzoru ni vojnički. između ostalog 60 000 Talijana. to znači prekratak domet lijeta. Spa-nojlska se vlada obratila Francuskoj. Usprkos poteškoća. i odbila je. To je bila poslje­ dica vojne politike Larga CabaLlera i njegovih anarhističkih prijatelja.pao. No general se Cabrera odlučio za frontalan napad na najjače Francove položaje zapadno od Madrida. kojijje kasnije tamo i . Izgrađene fašističke položaje moglo bi se smekšati dobrom artiljeriskom pripremom. živahan i još vrlo mlad čovjek. Largo Caballerov je načelnik štaba sastavio plan za ofenzivu na madridsikam frontu. koji su mogli preletjeti bez da nanovo uzimaju benzin. Svaka je od ovih dviju oblasti imala svoj obrambeni sistem. koji su održavali odnose s inozemstvom. one su toliko premoćnim fašistima пд ljudstvu i materijalu pružale više mjeseci žilav otpor. On je bio visok. i onda su napali naši Španjolci. da lete iznad njenog područja i tamo uzimaju gorivo. Postojao je čitav niz točaka. Republika je barem avionom poslala na sjever niz vojnih rukovodioca. kad ‘bi Francuska dozvolila. Tako se fašističke položaje zapadno od Madrida moglo tući samo nedovoljno.žnjiva nemarnost nasuprot oni«h. Ali je nama na raspolaganju stajalo samo 25 baterija. Da se njima pomogne i fašističke jedi­ nice odvuku sa sjevera. Protiv njih će biti bačene najbolje španjolske jedinice. i 31. No lovački su avioni imali premali akcioni radius. pred­ stavnik revolucionarne omladine Italije. Po prvi je puta jedna ofenziva trebala biti bez upotrebe internacionalnih brigada. a prijedloge za takve napade davao je načelnik Miajinog štaba. Poslao je bombardere. među ostalima Nina Nanettia. Radi tog nereda nije se mogla pravo iskoristiti hra­ brost Aisturaca i Baska. ali nisu došli ni do protivnikovih utvr­ 236 . dok su Mussolinijeve jedinice u bici kod Guadalajare imale već 75 baterija. Fašisti su protiv sjevernih provincija skupili velike snage. Generalštab u Valenciji morao je nešto da učini. marta otpočeli napad. Naša ‘bi ih vlada mogla poslati u sje­ verne provincije samo onda. koje su imale naše isjeveme trupe.

koji je. premda -vojnički nije značio ništa. Canizar i Heras. a da se time nije ništa postiglo. osim fašističkim. nego oficir. maja 1937.preko cijelog dana. to je bio još i više. u jednom blago nabranom predijelu. marta do 20. što je general Cabrera dao.. pisalo o tome. No fašisti nisu nikada imali obzira prema finijim osjećajima. talko je i razaranje Guernice razbuktalo u svijetu silno negodovanje. nisu kažnjeni stvarni krivci. Ali opet kao i onda. isto kao i poslije gubitka Mâlage. nego su i dalje bombardirani gradovi na Biscayi. ikoji je neposredno komandirao operacijom. dolje. Neuspjela je ofenziva pred Madridom trebala fašističke jedinice da odvrati od navale na sjeverne provincije. jer je u Valenciju slao previše optimističke izvještaje.za tu besmislicu morali dati svoje jedinice. No to nije postignuto. koji su . bili ogorčeni: »Ta gledajte! To je štab Larga Caballera!« vikali su. da se napadi nastave . Naš se štab ovoga puta nije smjestio ш njemačke 237 . a najbolje komunističke jedinice uništava na ovaj providan na­ čin! Napolje s tim ološem iz generalštaba!« Uzavre!ost je bila tako velika. S tim su gradićem -bile povezane stare tradicije Baska. jer je u nju bio uložen naci­ stički kapital. PROTIV ŠTETOČINA 22. pukovnik Azeguray. Ako je već napad na tom mjestu bio krvava tupogla- vost. da je Largo Caballero bio prisiljen na istragu. koje su njima bile svete. »Pušta anarhiste da i dalje ljenčare. a slikari isu to uzi­ mali za temu crteža. Nisu razarali industriju. Ni jedan jedini nacistički (bombarder nije do­ šao pred Madrid. nego bezazlene gradove i među njima Guemicu. koja nisu ležala na hladnoj visoravni. nego sjeverozapadno od Torije. Vojni su rukovodioci Madrida. vatreno stajao na strani Republike. Naša je brigada došla u još ratom nedirnuta sela Ciruelas. Na taj su način madridske jedinice košene u masama. »Između toga je naročito na glasu freska Pabla Kcasfca. Grad je potpuno razoren. U svim se zemljama. Kao i pokolj u Badajozu augusta 1936. kao i dnugi španjolski umjetnici. drvoreza i slika.đenja.

»To je moja žena«.« Ta je izreka bila općenito u upotrebi. odgovori Hans. a isto su tako i bili (primljeni od vojnika. Iz ljudskog je mnoštva izronio mali. živahno. Poslije njega je došao njegov politkomesar. ni po tipu niti po uniformama. Zatim je kao prvi govorio on. Dva dana nakon našeg dolaska u nova boravišta. »Mi ćemo se sutra odvesti do armiskog korpusa. reče energično. a zatim Hans. Sve je bilo nekako sirotinjski. govorljivi oficiri nisu se skoro ni po čemu razlikovali od običnih vojnika. Nakon što je Castro rekao još nešto. u kojoj su žene postavile stolove i prekrile ih ubrusima. koja nam je ostala poslije završetka bitke. jedan za opskrbu hranom. Ušli smo u neku poveću kuću. da naglasi bratstvo među narodima. »Ona je kuhala. Živahni. obećavam vam dva kamiona. odvezli smo se Hans i ja u Heras do bataljona Pasionaria. koja će se moći mjeriti s vašim batalj-onima! Samo nešto: Vi nam morate po­ moći kod viših vojnih vlasti.smijući se dala ruku. »Drugovi!« reče on s iznenadnom provalom vatre. Ljudi su veselo pozivali na zibor na seoskom trgu.bataljone. zaključio je riječima: »Dalje ništa. iz srca i s poletom. Castro je uhvatio neku ženu za ruku i privukao je k nama. što nam se prije nikada nije događalo. isto tako živahno i možda nešto malo manje elegantno nego on. Ona to zna!« Ona nam je . Svi su govori bili o prijateljstvu. s koje smo gle­ dali vojničku masu. i valjda je spadala u običaje španjolskog radničkog pokreta. ako ostanete kod nas. a drugi za oružje i ostalu 238 . Hranu smo dobij ali redovito. živahni komandant bataljona Castro i poveo nas do neke tribine. već u istom mjestu s francuskim bataljonom Com­ mune de Paris. da bi mogli ostati kod vas!« »Dobro«. U selu je sve vrvilo od španjolskih vojnika. Vrijeme je bilo ugodno. Sad nas je Castro vodio kroz mnoštvo zbijeno stojećih voj­ nika. I. »Ja mo­ ram nešto reći! Kod vas je red! Od dana kad smo prišli k va­ ma. Osim toga vi ste ovladali — to jedva da trebam i reći — vojnim stvarima. jedine čisto španjolske jedinice. Mi bi htjeli ostati kod vas! Naš cijeli bataljon! Svi! Dajte nam instruktore i mi vam obećajemo da ćemo postati jedinica. prijateljski. sve je išlo kako treba. koji su nam se smješkali sasvim 'prirodno.

znao isam već prilično mnogo — i objasnio im bitku.opremu. naguralo ih ise devetoro. Slušali $u mimo. Djeca -su -bila upravo ono. i tog je sunčanog dana jako zaudaralo. Ja sam (skupio svo svoje znanje španjolskog — međutim. energičnog koman­ danta. smij. koji se isto tako vozio okolo. /. koji su htjeli vidjeti bojno polje kod Guadalajare.sam im pričao i o nevoljama. s nešto mesa. nego .« »Bravo!« vikali su oficiri. Burro znači mazga. zatim garibanzos. Razumljivo je da ćemo vam poslati instruktore. na kojoj smo djeci kuhali čokoladu. »To je burro!« rekoše oficiri. Usprkos toga. Već je otkrio bataljon Paisionariu i njegovog malenog. Zbog toga je u Cahiizaru priređena proslava. dok nam bataljon nisu oduzeli. što smo im dali ispeći. Htjeli su ga učiniti jezgrom nove (brigade. Tako je došao i neki Amerikanac. da se špa­ njolski generalštab ne -slaže s našim planovima. u kojoj je plivao češnjak. Tih smo dana primili posjet inozemnih pisaca i filmskih radnika. oni su to željeli žarko. španjolski grašak. Upitao sam madriđske radnike. hladnoći i vlazi.Sjedni c! Neka vam dobro prija!« Sjeli smo. Ona su došla sa -svojim majkama. Volio 239 . naše najbolje oficire. Da. Drugi su puta na dva kamiona došli španjolski aktivisti iz Madrida. koji znadu španjolski. i u moja u svakom slučaju zbilja velika kola. Naši su se intemacionalci radovali -tolikoj djeci. da su se najstarije mazge klale za armiju. Na razgovorima se slijedećeg dana ispostavilo. Oni su skoro svi usa­ mljeno prošli kroz koncentracione logore ili barem emigraciju. Općenito se tvrdilo.ući se. ičega su tako dugo bili lišeni. koju je trebao voditi Castro. ozbiljno sjedila na drvenim klupama i jela ono. već smo slijedećeg dana poslali u Pasionariu naše najvještije oficire i pomagali kod obuke. ne samo čisto vojnički. da nam predaju vezenu svilenu zastavu. da li žele vidjeti bojno po­ lje. gdje smo na trgu susreli ruskog pisca liju Erenburga. Bilo je nekakve juhe. Povezao isam ga svojim ko­ lima u Trijueque i Brihuegu. »K jelu! K jelu!« vikala je žena komandanta ibataljona. Naprijed je u šumi većina mrtvih još ležala nqpokopana.

da ih ise smjesta preveze u bolnicu ili da ih se ba­ rem pusti na slobodu.su nudili vraćanje dnevnica za milicionare. Oni su za svoju glupost pretrpjeli dovoljno bolova. A i inače je bilo mnogo toga da se uradi. Kod toga se radilo o bjeguncima. Bili su . Da pustimo sa»mo jedan dio. a dijelom sasvim nestručnu. Uslijed dugog ležanja u kiši i snijegu.zatvoreniji nego što su inače malo tupi seljaci. Njihove su oči gledale jasno. ikoji su se vratili u svoja sela. sve ču ti ih osloboditi. ili sve?« »Sto se mene -tiče«. Kako je izgledalo. On mi je j. stradalo je naše oružje. odgovori oklijevajući. Očito da alkaldi — a možda i milicionari — nisu bili svjesni toga. već smo alikaldima poslali telegrame. Ostalo ću raspraviti s kadrov­ skim komesarom i majorom Ramosom. Kako su si svi oni nastrijelili šake da se izvuku s fronta. što je ostalo ležati. »Dobro. Puške su hrđale. Toplo su nam stisnuli ruke. Uostalom.u selima bio. da ti ljudi nakon svog ozdravljenja po mogućnosti ne budu kažnjeni.oš istoga dana došao . koji su pripadali našoj brigadi. da ljude pošalju ovamo. Ja bih s liječničkog stanovišta htio hitno preporučiti. djeca su upravo išla kući sa svojim majkama. »sve«. a ne kao različite nacije. isprva nismo vidjeli nikakve druge mogućnosti. ia loši ©u mitraljezi postali još gori. ali sam ga ja pre­ kinuo: »Slažem se. Dijelom nisu imali nikakvu njegu.sam ih.« Izgleda da je htio još dalje obrazlagati. I radnici su . 240 . Osjećali smo se kao bra­ ća.se također 'uskoro popeli na kamione.uzbuđen. Gradonačelnici . Zato niti mi nismo u toj stvari htjeli oštro postupati. htio mi je predbacivati: »Zatvorenici su u lošem stanju. Iza toga je koncem marta stvarno i došlo nekih dvadesetak ljudi. da mogu biti teško kažnjeni. Kad smo se vratili u Cafiizar. dakle niismo se obratili sudovima. ali ismo poslali i po brigadnog liječ­ nika. osim da ih zatvorimo kod našega suda. ibili su upadljivo čisto odjeveni. V Naš je zadatak . Poučit ćemo ih i preodgoj iti. da se opet brzo uzdignemo na vojničku visinu i kao rezerva stojimo iza ovog fronta. Sredinom su marta došla pisma od alkalda nekolicine sela iz okoline Cindađ Reala.

Meni su postavili pitanje. ili otići k Hansu kao na­ čelnik štaba divizije. No pod tim je okolnostima regrutiranje ipak bilo jako teško. a na njegovo je mjesto došao Hans. no uskoro je preuzeo neku drugu diviziju.u diviziju. Zato predlažem poduku u tim stvarima i uopće o higijeni. došao je k meni s majorom Ramosom.su je se temeljito iz vremena diktatora Prima de Riivere i stare monar­ hije. da dovede natrag preostale bjegunce. naročito u provincijama sa zaostalim seljaštvom. U ovih su . 10 Spanskl rat 241 . Postati načelnik štaba divizije. da ćemo sutra u provincijal Ciudad Heal poslati jednog španjolskog kapetana. Ovu ćemo stvar urediti tako. On je ispočetka bio komandant naše divi­ zije. da ima vrlo mnogo oboljenja od prehlada i iscrpljenosti.prvo barem malo odgojim novog načelnika štaba. Doveo je priličan broj naših bjegunaca bez sile. da u brigadi nema ni jedne sposobne zamjene za mene.« Kad se kapetan vratio iz provincije Ciudad Real. — ali na čovječan način. ako s njome zarazi neku djevojku. tako da kažemo. Zasitili . Jer u mladoj španjolskoj republici ljudi nisu voljeli silu. poljski general Walter. bolest djevojci. kako je to uobičajeno u prusikoj armiji. bez da se ljude zastrašuje i grdi. Sa stanovišta ugodnosti sve je govorilo za to. došlo je i do svakojakih promjena u komandi. da li želim ostati u brigadi kao načelnik štaba. značilo je i uspon. Zlo je samo sa spolnim bolestima kod Španjolaca. i smatrao sam svojom dužnošću da . da se čovjek može riješiti spolne bolesti. S njim sam izvanredno surađivao i volio ga zbog njegovog otvorenog i veselog karak­ tera. Istovremeno s poboljšanjem udarne moći armije. — Kakvo je inače zdravstveno stanje 'brigade? Mogu (misliti. Time daruje. čije je pravo ime bilo Karl Swierczewski. da odem s Hansom .se nekoliko dana svi lijeipo oporavili. Prvo se pojavila jedna nova ličnost.« »Stanje nije loše. Narod je teško zaražen.Tim smo već stekli dobrih iskustava. No ja sam znao. a k tome dolaze sr e dmje vjekovne pred­ rasude. a s više ili manje ubjedivanja. Milicionari često vjeruju.

Da ga izbavim mučnog položaja. i jer je imao mnogo spretnosti u ophođenju s dru­ gim nacijama. imate politkomesara -batal'jona?« »Da. Ne shvaćamo —« Ušao je brigadni pisar i rekao mi tiho na njemačkom: »Upravo je stigao čovjek lz Madrida. da vodim pregovore na španjolskom jeziku. zar ne. došao je do mene komandant bata- Ijona Triana. Izgleda. Komanda naše bri­ gade nema na to nikakvog uticaja. koji moli da odmah raz­ govara u četiri oka. u kojoj su naokolo sjedili pisari iza svojih upisnica. bio je razlog. koji je ušao sa svojim malo klimavim udovima u moju veliku radnu sobu.Hoću li ise zatim opet vratiti ovamo?« »To je stvar španjolskog generalštaba. jer nije trebao prevodioca. što me zanimalo. — i on ije iisto jako uznemiren. Dali su nam povjerljiv nalog.« ».« Pogledao je -u stranu. da je dz tajne islužbe.« Ustao sam i rekao kapetanu: »Vjeruj mi. Tih smo dana dobili jedan novišpanjolski bataljon imenom Triana. da mu ne ostane ni traga. Jer prije no što sam ja to dokučio. Tamo sam mu rekao: »Srdačno pozdrav­ ljam tebe i tvoj bataljon u našoj brigadi. kao komandant divizije. zašto je bataljon Tri­ ana morao biti raspušten. da je jako zbunjen i nesiguran. da taj bataljun u potpu­ nosti raspustimo. No vjerojatno nije mogao. Prvo. mi in. da trebamo biti razdijeljeni. i u koju je stalno netko ulazio ili izlazio. Hans je već sjedio u Toriji. zatim opet pogledao mene i htio nešto kazati. Mi smo Andalužani iz Seville. upitah: »Vi. Do sada je sve pregovore sa Španjolcima vodio on. To je bio srazmjemo mlad kapetan. da te pošaljemo na «kure za štapoke ofi­ cire. Vidio sam. Sto će onda biti sa mnom?« »Dobili »smo nalog. što će biti б našim ba- taljonom.« Pogledao me iznenađeno i rekao: -»Čuli smo. a njegove ofieire i ljudstvo razdijelimo na naše ostale bataljone. Sad sam ja bio prisiljen. i pozvao ga u pokrajnju prostoriju.temacI3halci postupat ćemo s bataljonom Triana tako. i bez iznimke komu­ nisti. kalko žele španjolske 242 .

Žurno sam se 'ukrcao i. jer AndaLužani jako vise jedan na drugome. da vam promjenu ne učinimo teškom. dok isam xaamiSljaio. i žele ostati zajedno. Ali vi ne ismijete kazniti ljud­ stvo zato.« Odmahnuo -sam glavom. Pažljivo su promo­ trili jedan drugoga. Kroz glavu mi je sjevnula misao: »Baš to će možda ići. To za vas ne će biti lako. a i politički je bio naročito težak.« Pogledao me upitno. budući da su Sevillu zauzeli Franco i pijanica Qu - eppo de Llano. jer je njegov komandant zakazao. nekim ma­ lim čovjekom. Oni isu svi odrezani od svoje domovine. Zatvorio sam vrata za novim posjetiocem i ponudio mu da sjedne. »Doibro. Po *svoj mu prilici nisi oibećao ništa. Mi u našoj brigadi imamo problem bjegunaca i simulanata iz pro­ vincije Ciudad Real. Na izlasku se u vratima sreo s Madriđaninom. da se osjeća duiboko povrijeđen. Mi ćemo vaše Andalužane smatrati svojim prija­ teljima i drugovima. upravo je kod tebe bio komandant bataljona Triana. Izvukao je svoju torbu i pružio mi ispravu: »Ja sam iz ko­ munističke partije u Madridu.« Dao mi je ruku. Sad sam morao pripremiti svoje riječi za bataljon Trianu. On nije loš čovjek. promatrao sam kraj. Pokucali su mi na vrata i vikmrii. ali je na frontu zakazao.« »Pokušaj to!« reče Madriđanin. Pa. No ja sam na njegovu licu vidio. Mi ne želimo da ostanu zajedno. Ljudi iz Triane bi svojom revolucionar­ nom svijesti mogli odgojiti naše loše vojniike. Među oficirima se ipak nalaze sumnjivi elementi.« »Namjerno?« »Naravno da ne. Polja i livade su se u zadnje vrijeme nakon oibilnih kiša počele zeleniti. vojne vlasti. da svi već sjede u kolima. Pa to je bio moj prvi veći govor na španjolskom pred širim krugom. išto su ga smijenili. Bataljon se što više sastoji iz osobito do­ brih drugova. ogrnutim kišnim kaputom. j pokušat ćemo sve. koji su već dugo na frontu. Njegov se bataljon povukao i time fašistima otvorio front. jer su u svom dosadašnjem sastavu zakazali. 16* 213 .

S jedne strane. Napregnuo sam sav svoj glas i viknuo: »Drugovi Andalu­ žani! Mi vas pozdravljamo kao nove Članove jedanaeste bri­ gade! Vi ste možda ćuli. kako smo mi Lnternacionalci došli pred Madrid. Sad smo pozdravljali četne oficire pojedinačno. da vi svojim dobrim duhom iprožmete našu brigadu! Jedana­ esta brigada treba postati vaša brigada. koje je u bici više puta mijenjalo svoje gospodare. koja će u svojoj najboljoj jezgri biti andaluška s revolucionarnim tradi­ cijama Triane!« Time sam prekinuo. brigada. Cesta se u oštrim zavojima uspinjala na visoravan prema Toriji. Izgledao je discipliniran. Nama stran­ cima je teško tim zaostalim ljudima objasniti. da su bili oduševljeni mojom idejom i moje riječi objašnjavali na narodni način. da 244 . Ali vi. mi smo čuli i o vama. da su Andalužani izvanredno maleni l nježni. Čiji jezik vi ne razumi­ jete. morali smo gledati. u kojemu je revolucionarni duh bio naročito jak i odva- žan! — Sad vi mislite.smisao naše borbe. Zatim smo skrenuli u selo Trijueque. Poiitkomesari četa su govorili svojim ljudima. pričinjalo je poteškoće kod oficira. Vi također pretpostavljate. jer bi vi bili loši. No ono. Oficiri su istaj ali ispred fronta i u stavu mirno pozdravljali stisnutom pesnicom. No. o Triani. o tradicijama Seville kao jednog od španjolskih gra­ dova. nego zato. Andalužani. Norvežana i svih ostalih. Već odavno naša brigada ima u svojim redovima više Španjolaca nego Francuza. Za to je vrijeme otpočeo žamor. uipalo mi je u oči. da ml želimo vaš bataljon razdijeliti u našoj brigadi zato. francuske i druge Internacionalne oficire. da ga zajedno >s vama Španjolcima branimo od Mussolinijevog i Hitlerovog fašizma. No onaj ga drugi dio još ne shvaća. da komandni položaji sve više pre­ laze u ruke Španjolaca. Izgleda. srčan i shvaća . S druge strane. da se naša brigada sastoji od stranaca. A sad da govorim o našim Španjolcima: Jedan dio njih je dobar. što je bilo prihvatljivo za ljudstvo. S njima i politkomesarima vodili smo duge razgovore. nismo htjeli smijeniti Iskusne njemačke. zašto se moraju boriti. Nije- muca. znate to! Zato vas mi trebamo! — Mi vas ne ćemo razdijeliti zato. Konačno smo problem riješili tako. Već sam izdaleka vidio bata- ljon Trianu u stroju. Kad smo se iskrcali i prišli bataljonu. Ali ni jedno ni drugo nije tako. đa on nestane.

pregledavao sam zajedno s našim komandantima bataljona položaje 71. Španjolca i internacionalca. da ga se riješiš. da u njega imamo veliko povjerenje. Bio je to krut. te izdavani 245 . da ove mlade štajpske oficire naučim nečemu. što on misli o tom savjetu. Kad sam pri tom naveo ime španjolskog majora. K tome je i neo­ bično nadaren. dao sam da mi pokažu dnevnu zapovijed. Ja bih njegov sa­ vjet poslušao.« Kad sam došao «u našu radnu sobu u Caftizaru. da se to dalo lako učiniti.« Dao sam da mi pozovu Bravoa i rekao mu. brigade. Dajem ti neodložan savjet. da želimo da ga uzmemo u štab brigade. podigao je obrve: >Toga poznam. »On je doduše bio akti­ van oficir. Inače ćete imati veilikih poteškoća!« Budući da majora nisam poznavao pobliže. da ga upitam. a ovaj drugi pomoćnik.približio mi se nešto sa strane neki španjolski major i tiho upitao: »Nije li kod vas bivši socijalistički poslanik Ramos?« »Da. vitak čovjek nježna lica i ozbiljnih duboko crnih očiju. Istodobno smo u naš štab uzeli ijoš više Španjolaca. Prechizeo sam. Ona je zatim prevođena na španjolski i francuski. Na povratku prema našim kolima . ali sam ja u to vrijeme vodio brigadu. »Imam prijatelja. 13. Može li i on doći sa mnom u štab?« Imali smo tolik sruvišak oficira. Prije podne. koju sam obično sastavljao ja. On je «politički obaviješten. Na jednom je mjestu zapovjednik bio Špa­ njolac. Andaluški mi je politkomesar naročito preporučio nekog još vrlo mladog poručnika imenom Bravo. on je načelnik organizacionog odjela našeg štaba. Na drugom je mjestu bilo obratno. na povratku sam se odvezao do Hansa Kahlea. koji je isto tako moje dobi i poručnik. za slučaj.« Opominjući je digao kažiprst i rekao mi na uho: »Taj je opasan! O njemu znamo svašta.komandanta. da bi je jednom morali zamijeniti.su svaka četa i svaki vod dobili po dva . a ovdje niisam ni mogao razgovarati mnogo. a istovremeno i štapsike poslove. ali se komunistima priključio s tolikim oduševlje­ njem. aprila. »Smijem li izreći jednu molbu?« upita.

zapovijed podnese i pročitao je na sva tri jezika. da vršim iizmjene. . o dnevnicama. Na ta'kve sam griješke .većinom vrlo jed­ nostavan sadržaj. lično starješini na jednom aittau. No Ra­ mos je stao na stanovište. Imao sam «utisak. dok ne razgovaram s tobom. koje si ti izradio. i zajedno s nekim drugim četnim komandirom tumačio čudnovate besmislice. pa sam stalno s priličnim trudom pokušavao dobiti . ikaiko da to urade. Sto se u Spamiji svaka zapovijed pojedi­ načno -upućivala. Taj postupak nije iznačio samo rasipanje pa­ pira. a pri tome su forme uljudnosti iz nekog prastarog kancelarisikog stila ispunjavale preko polovinu lista. da bi nam dojurili blagajnici s pitanjima. nego što ibi nas stajao špa­ njolski postupak. Ti si mi još rekao. jer sam sam u Prvom svjetskom ratu u rovovima čitao zapovijedi vi­ ših štabova kao šaljivi list. Ja sam naravno odbio. i u veli­ kom broju točaka sadržavala sve. Ja sam uvijek zahtijevao. prije nego se o tome ne izjasni baza internacionalnih brigada *u Alibaceteu. da zatajiš odluku komande španjolske armije.bio osjetljiv. za svaki bataljom ili drugu jedinicu. što tse abija. Nasuprot tome naša zapovijed nije »bila upućivana osobama nego ustanovama. da mi se .na tri jezika.kad nisam bio prisutan izdavanju zapovijedi. da ti nemaš prava. sto se ticalo ibrigade. nego i opterećivanje pisara mnogim nepotrebnim poslom. Naredio si. jer je znalo »biti griješaka. Tako je nedavno. ne objavi. Kako u počebku nisam poznavao španjolski način vojničkog pismenog saobraćaja. Onda je unio izmjene u točke. Brigadni mi je pisar donio zapovijed i izvjestio: »Major Ramos je u ovih nekoliko sati tvoje odsutnosti . da se ova točka ovdje. da je želio pri­ činiti štete. pa i kada se ništa nije ticalo dotične ustanove. Ja tu jezivu besmislicu nisam mogao razumjeti. da bi neposredno objavljivanje prouzrokovalo samo to. da se izdaju Joprave mrtvih. Razlika se sastojala u tome.« To je naravno «trebalo značiti.« U međuvremenu sam pročitao dio zapovijedi na španjol­ skom i upitao: »Sto treba da «znači ovo ovdje?« 246 . potpuno bez obrazaca uljudnosti. uveo sam njemački.pokušao uvesti španjolski način izdavanja zapovijedi. -Premda je tako svaki starješina jedinice saznao na svom jeziku sve. na moje čuđenje stajalo: »Mrtvi se izdaju dnevno od 9 sati u bri­ gadnoj poslovnici. trošili smo mnogo manje papira.

nije odgovarala. To ne razumijem ni ja. da si ti h. Pri tome je naredio. bilo je tako glupo. kad si bijesan?« Na ovu besramnost nisam odgovorio ništa. odgovori podru­ gljivo. odvratih. odgovori on. Ramos je otišao tamo i uzajamno izmjenio straže. a i prekinuo me Hans. pozovi Ramosa!« rekoh brigadnom pisaru. tako da muni­ cija. Iza toga se ispostavilo. To samo što nije izazvalo revolt. da se straže opet izmjene onako. Ovdje mi imamo kod voznog parka i zatvora više straža. Ove koještarije je unio Ramos. »Ti me dakle želiš žfigosati kao sabotera! Ali ja imam utisak.tio sabotirati. da sam ja sabotirao naredbu španjolske komande o dnevni­ cama. odgovori brigadni pisar. Pa. pa nisu mogli pucati. Zatim sam naredio. »Tako. »što također spada k tome. da nakon povratka smje­ sta dođe k meni. ali se on nekamo odvezao. To je moj odgovor 247 . da za svoju djelat­ nost potražiš neko drugo mjesto!« »Ti me ne možeš smijeniti! odgovori. Ja ću te razriješiti tvoje dužnosti u štabu brigade i savjetujem ti. koju su oni imali.sam kod prijevođenja na njemački i francuski došao u najveću nepriliku.« »Danas govoriš sasvim dobro španjolski«. »Je li to uvijek tako. tako«. Za vrijeme vožnje ievjestio sam ga o slučaju s Ramosom.« Potražili . Dao sam da se u njegovu stanu ostavi poruka. Sto si učinio. »To ne razumijem ni ja«. koji je *stigao autom i htio zajedno sa mnom pregledati položaje 48. reče. da si se samo razotkrio. »A ti ćeš vidjeti. da puške ostave na dotićnom mjestu i predaju novoj straži.su Ramosa. »To može samo špa­ njolska komanda. i zato . Njegovo ću opo- zivanje iz vaše brigade urediti još danas. On se pojavio tek idućeg dana i pokušao se opravdati time. »Pa sad ga već imamo. da će mi ona dati za pravo.« »Daj. »Moram ti saopćiti još nešto«. brigade. kako su bile ranije. koji to pravi vojnik čini? Konačno su ipak puške ostavili. »Ah!« uzviknuli. »Mogu li pozvati prevodioca?« Prevodilac je bio loše volje i mrmljao: »Tu ja ne mogu ništa. da su na drugoj straži bile puške drugačijeg sistema.« »Točno«. Vojnici nisu htjeli predati svoje puške.

odgovorili. Još ne znam točno i o tome ne mogu govoriti. da se naše novine zauzimliju za jednog špijuna. razgovarat ću s mladim poručnikom Bravom. da četrnaesta brigada ne počne. moram uzbuniti vašu brigadu — ali. Nakon svog povratka u Cahizar. da je imao nekakva posla s prebjegom. Sad se ljudi boje. Us­ prkos toga. Povodom toga je vršena istraga. Uostalom. Budući da se generalu Miaji nije svidjelo.u je došlo do teškog razmimoilaženja između komunista i anarhista. Osim toga morate poslati i jednu patrolu.predavanjima polit- komesara?« »Da. to može biti u vezi s jednom gadnom stvari. Povod za to izbio je ovdje na ovom frontu. koji su stupili iu anarhističku organizaciju. da mora opet skinuti zabranu. U ovom se slučaju vjerojatno radi o špijunaži.tom momku. stvarati poteškoće. jer se pri tamošnjem neredu štetočinska djelatnost može puno lakše provoditi nego Ii kod nas. on je novine zabranio. dao sam pozvati Bravoa.« »To znači«. Ja lično pretpostavljam. Zatvorili su ga. molim te. za svaki slučaj. koja će na spretan način nadzirati četrnaestu brigadu. On bi u četrnaestoj brigadi mogao . a jedinice zadržim u stanovima. Pa čovjek i može povjerovati. potajno! — Pa ti si majstor u tajnim uzbunama. to je prava misao. za uhapšenog se načelnika založio list anarhistič­ kog radničkog udruženja CNT. zbog hapšenja svog načelnika štaba. ali u zraku visi težaik politički isukob. »da kamione držim u pripravnost*.« Dan nakon smjenjivanja pozvao me Hans u To<riju i saop­ ćio mi: »U Madrid.« Hams se složio. 248 . No. i tu se načel­ nik štaba te brigade zapleo u proturječnosti. Zato.potražiti nekog tobožnjeg prijatelja i zatim tamo pro­ vesti noć. koje pokazuju. on ne popušta. Sad ga anarhisti napadaju. da jedna takva brigada iznenada na/pusti front i krene na Madrid. da se kod obojice radi o ipravlm fašistima. Imaš li kojeg pogodnog oficira?« »Da. možda s . ali nje­ mu bih morao natočiti čisto vino. Jedan oficir iz anarhističke četrnaeste brigade prebje­ gao je fašistima.

Stekao sam utisak.tu paradu nismo mogli izvršiti prema njemačkim pravilima. »Tada bih otišao u štab četrnaeste brigade i tvrdio. Njihov dolazak s vijorećiim se zastavama pružao je lijepu sliku. i našim komandan­ tima zapovijedio. da su nas poslali u susjednu brigadu.« Kad su se slijedećeg dana oba oficira vratila. nego ime je savjetovao Bravo. Dati ou vam auto. »Nc bih li mogao povesti svog prijatelja?« upita. Bravo je smijući se izvjestio: »Prosio je dobro. dia se vratimo u Cafiizar. koje su im dijelom poklonile organizacije Narodnog fronta. Svaki je imao svoje zastave. što je njima vjerojatno bilo mnogo gorče nego meni. i pri tom smo htjeli bataljonu Edgar André svečano predati zastavu. i da li bi mogli tamo prenoćiti. Kod toga smo htjeli jednom poka­ zati. nije bio prevruć a ipak svijetao. Naš se Štab u više kola odvezao iz Cafiizara gore u Torijiu. da isto tako nauče najnužnije. Mi smo za tu priliku očekivali i inozemne goste. Parada je trebala početi mimohodom bataljona. Nisu u nas sumnjali ni malo. . aprila. Svi smo nosili francuske šljemove. Kad sam mu izložio svoj plan. da iza slučaj napada upoznamo njene po­ ložaje. koja je bila određena za 20.No. Onamo su se dovezli i (pred­ stavnici viših štabova.« »Đoibro. No da je postalo prekasno. da ne samo da se znamo boriti.« O svim tim događajima batalj onima nismo kazali ništa. s kojim su zajedno došla i četiri Rusa iz »Sojuiskina« sa svojim filmskim kamerama. Sad su«ise spremali za paradu u Toriiji. i od ipola noći smo se jako dobro zabavljali. jer to je daleko odavde. Oni su opet dovodili u red svoje uniforme. kako se to radi u Španiji. Batalj oni su marširali po poljskom putu u marševskim kolonama. koju će odtada nositi. on je razmislio stisnutih obrva. Mi smo se postavili na neko uzvišeno gumno. 249 . kao što to čime mirnodopske armije. nego isto tako i javno nastupati. Dan je bio povoljan. da vas doveze u blizinu četrna­ este brigade. čistili puške i vršili terenske vježbe. da se mnogo ne uzbuđuju radi hapšenja svog načelnika štaba. i zatim sam za­ jedno s njim vježbao španjolske komande.

Oficiri viših štabova su nam čestitali na dobroj disciplini i odvezli se. Snimatelj »Sojuskina« je skoro srušio pukovnika Pereu. No njihova su lica izgledala tako. Sad je došlo do nekog oklije­ vanja. da ih dovede ovamo. pono­ viti i preostalo?« •To je -potpuno u suprotnosti s običajima parade!« odgo­ vorili mu. Radi toga su naši vojnici morali vrlo dugo stajati mirno. 250 . tako se žurio.« Ni komandant anmrskog korpusa niti itko drugi nije imao nikakvog prigovora na to. »Kakav krasan momak. da bataljoni krenu u svoja prebi­ vališta u sela. »Divno!« uzviknuo je. No. kao da ih snimanje zabavlja. predložio sam komandantu našeg armiskog korpusa. Ispunila je. No nitko nije došao. Zatim mi je ukrućeno prišao . Dakle. voda talijanske socijalističke stranke. da je zastava spremna . dobro poravnata. došao j% prekasno. Onamo su se uputili i gosti. Brigadi sam naredio mirno i pušku na rame. da li če to biti dopušteno. Zatim smo bataljonu Edgar André predali zastavu. Očekivao se Pietro Nenni.poručnik Bravo.za predaju.trg od ruševine gradine pa do Stapskih stanova jedinica. Ja sam isto tako kruto digao pesnicu na ofcpozdrav. a iz njega izišli Pietno Nemui i general Deuitsoh. da «е parada pretvori u izvedbu zo »Sojuskino«. Naši su nje­ mački komandant: bataljona izdavali na španjolskom jadne •komande. Zatim je brigada u gustim formacijama domanštrala na trg Torije. Sad sam izdao zapovijed. da usprkos toga počnemo. Poslije duljeg čekanja. Obojica su trebali prenijeti pozdrave od Druge i Radničke intemacionale. opet sam naredio pušku k nozi i na rame i dao da poručnik još jednom raportira. dajte da ipak još jednom izvrše radnje s puškom! I još jednom ceremoniju tog izvještavanja! — I onda. taj mlađi oficir! To moram pokazati u Sovjetskom Savezu! Molim vas. Jedan ih je oficir očekivao na ulazu u grad. I to je isto bilo do-bro uvježbano. ako je moguće. koji su za vrijeme bitke kod Guadalajare postali već historiski. digao pesnicu na pozdrav i izvjestio. pukovniku Perei. a također i general Julius Deutsch. . Trg se ispraznio. da to snimi. kad je došao jedan auto. »АЦ pitat ču.

ozbiljno je dokoracala kroz blagovaonu do mene. »tu je Hitler iznimno jedamput uvi­ dio. da još sustignemo jedan bataljon na povratku. — Samo što li ona piše?« »Potraži nekakvu drugu temu za razgovor! Inače ćeš još morati čitati njene radove. odgovorih. U novinama je bio cijeli po­ pis isključenih iz građanstva. »Upravo ću nju uzeti za svoju partnericu kod stoila. Tu je opet bio i »Sojuskino«. Nešto kasnije mi je rekao: »Ti si izgledao upravo tako. da imamo rođendan istog dana. Brzo smo se povezli nekim sporednim putem. No ja bih se u braku nje bojao. da se onesvijesti. ti si to morao biti. konačno. ja se borim protiv njega. tako da su još oba poslanika -socijal-demokratije mogla održati svoje go­ vore. kao da ti je ona dala ženidbenu ponudu. jer je nastavila: »Da.« »I tvoj?« upitah.« Uspostavilo se. neka krup­ na žena s poput smole crnim očima. odgovorih. u ruci joj brončana statueta nevje­ rojatno mršavog Don Quijotea.u nije potrebno zabavljati. nego je ona odmaih izvršila na mene prepad pitanjem: »Kako to. da nj. kao i kasniji polazak bataljona s njegove tri zastave nasuprot zalazećeg sunca. da udu <u svoja kola i slijede moja. Utisnula mi ju je u ruku i na­ glasila: »To si ti! Izgledaš točno lako!« Hans je stajao sa strane i gledao me smijući se. što valja. i sad smo ga slavili zajedno. Iz Madrida je došlo nekoliko spisateljica. i stvarno nam je uspjelo. Sto da se radi? Nakon jednog trenutka ukočenosti predložio sam im.« 251 . Inače te Hitler prije nekoliko dana ne bi mogao isključiti iz građanstva. Dva dana kasnije u diviziskom štabu iu Toriji bila je velika večera. Već je nekoliko <Lana prije toga Hans rekao uzgred: »Usikoro je moj rođendan. i talko se utvrdilo. Jedna. te snimio to.« »Ti ćeš se -smijati«. Sviđa mi se. Pa. To je bio Thâlmann.« »Vidiš li«. Ona bi u nekakvom oduševljenju mogla nekoga stisnuti. da si ti ustvari jotš dosad bio njemački građanin?« Ja sam je sigurno pogledao jako glupo.

složili smo se u tome. a četrnaesta francusko-belgijska. Holanđanima i Švi­ carcima. Taj bi im poraz možda došao kao naručen. talijanske je jedinice mogao potući samo jedan njemački generalštabni oficir. »U spašavanju Madrida bio sam samo jedan zavrtanjčić. da on od svojih osam teretnjaka četiri zadrži. nego ti daro­ vati orden. a to je bio Ludwig Renn. ukoliko se sastojala od stranaca. kogia oružja ♦) kamione treba uzeti on sa sobom. 252 . Okrenuo sam se. imao sam s njegovim komandantom jedan razgovor. odvratih. da se nacisti izruguju svojem sa­ vezniku Mussoliniju zbog poraza njegovih jedinica kod Gua- dalajare. »A ipak«. a preostala četiri pošalje natrag iz svog novog mjesta smještaja. Taj je spasio i Madrid od pada!« »Nešto previše časti«. коИЈсо imate pravo. Od svojih smo se francuskih prijatelja oprostili objedom. jer si mu pomogao potući njegovog dragog save­ znika!« »Vi se šalite. Prije nego Sto nas je francuski bataljon napustio. da tamo članovi nacističkog poslanstva u internim razgovorima ozna­ čuju ishod bitke kod Guadalajare kao svoju pobjedu. Tako je naša brigada. Naravno» rekao je jedan od njih. Ja sam iz Moskve doznao. Prije svega moralo se razjasniti. Hitler te abog toga nije trebao lišiti građanstva. viknu Hans s druge strane stola. Madrid je spasao španjolski Peti puk. jer bi im davao mogućnost. postala njemač- ko-austrijska brigada sa Skandinavcima. da se Sopire svojom vojničkom premoći.« U to je vrijeme došlo do pregrupiranja internacionalnih brigada. »on je opet i to* krivo učinio! Pa poznato je. Kad su mu dogurnuli stolicu. nastavio je: »Vi sigurno ni ne znate. Tako je trinaesta brigada postala pretežno slavenska. koji smo dali za oficire i politkomesare u Caftizaru. Budući da je četrnaesta brigada imala znatno više kamiona od nas. moja gospodo!« reče neki jtaki glas iza mene na njemačkom. Zato su nam oduzeli bataljon Commune de Paris i poslali ga četrnaestoj brigadi. To je bio neki engleski novinar.

Ni­ jemci su odmah prekinuli svoj dotadanji posao. Oficir me je po svom povratku izvijestio. Izašao isam kod prve kuće. Ja ovaj slučaj toga dana nisam mogao dalje istraživati. stajala je grupa djece i pro­ matrala nas. Kad je prošlo nekoliko dana. ali se isto tako kao i Edgar André i Thalmarm sastojao uglavnom od Španjolaca. da mi ugnjetavamo narod! U toj se djeci ogledalo ono. da se iza toga krije poručnik Nicot. jer sam bio ipozvan u Pozorubio kod Albacetea. da su kamione odmah »poslali natrag. a da se ni ijedan nije vratio. Razredi »su sjedili za stolovima u sjeni drveća. pisao sam četrna­ estoj brigadi i doibio odgovor. u slučaj»u da se pojavi. da čuju moje 253 . To bi trebao vidjeti netko.kiuići o nama govorili odrasli. da kod Francuza pretpostavljaju. što su u . koji je bio označen kao njemački. mislio sam. Doibio je ime Hans Beimler. u proljetnom zelenilu. da izvidi. Tako sam policiji izdao nalog. Nakon tog preformiranja očekivao sam povratak četiri te- retnjaka. Zaista smo dobili benzin. Ni vozač nije bio naoružan. Moja su nova kola bila ogromni Cadillac. Sad mi je stvar postala sumnjiva i poslao isam tamo jednog politički pouzdanog oficira. Tamo eam u ofi­ cirskoj školi interbrigada trebao održati predavanje o bici kod Guadalajare. čije prebivalište još uvijek nismo mogli utvrditi. kod obuke. palo mi je na pamet. Na brežuljku. Prenoćio sam u Albaceteu. Zatim su veselo sjurili dolje. Ujutro sam se odvezao u šumovit kraj Pozorubia do oficirske škole. Namjesto francuskog bataljona došao je sada jedan novi. a prije svega. Nismo ni mislili na to. koje smo htjeli dati bataljonu Beimler. паб oficir komore. I tako nam je na polovici puta ostalo malo benzina. čak ni pištolja. da uza se nemam nikakvog oružja. da bi nam se med ovim narodom moglo nešto dogoditi. podigli pesnice i vikali: »Salud!« Otpozdravio sam isto tako i promatrali smo jedni druge s mnogo dobre volje. Dok sam to mislio. tko vjeruje propa­ gandi. gdje su vozači. te sam morao pokušati da nešto dobijem u nelkom selu. koji sam nerado upotrebljavao. jer je žderao previše benzina. da nadzire poruč­ nika Nicota. da »utvrdi točne okolnosti slanja natrag.

Prije no što je došla juha. tajne službe. da prva linija može popustiti. nije. kao načelniku štaba jedanaeste brigade vjeruje. Za sada još nisam htio udariti. budući da si ti ešaloniranje po dubini postavio kao samo sebi razumljivo. kojom me je slušao. da vladam stručnim vojnim izrazima samo na njemačkom i španjolskom. Sjedio sam pokraj škol­ skog upravitelja Nijemaca. Ja sam u svakom slučaju očekivao. No oni to smatraju opasnim. da napuste bataljon.j se razred sastojao od Engleza i Amerikanaca. »i čak istim riječima tvrdili su generali njemačke armije 1914. nakon mojeg povratka u Canlzar.« »Ma ne. to je za nas ve­ lika pomoć. nego sam događaje saopćio intendantu. a dijelom još i 1915.« Ujutro. među kojima se nalazio i jedan crnac. da je ta predrasuda kod njemačkih dobrovoljaca nadvladana. došao je neki Englez i zamolio me. javili su mi. Kad sam završio. odvratih. Iz toga sam zaključio. Mi učitelji pokušavamo da oficire naučimo. da je novac za to dobivao ili od štetočina u višim štabovima ili od francuskog drugog biroa. kako smo bili prebačeni s fronta na Jarami u Guadalajaru. da jedi­ nice ešaloniraju u dubinu. Za njega sam olovkama u boji i kistom naslikao velike crteže pojedinih faza bitke i objašnjavao. No. a tebi se naravno. da će im dalje davati hranu i isplaćivati dnevnice. »Ne smeta ništa«. on je rekao: »Tvoji su prikazi bili vrlo važni za nas.kašu i kako smo konačno potu­ kli fašiste i natjerali ih u bijeg. Iza toga smo jeli na otvorenom.« »Ovu istu besmislicu«. kako su Talijani iz naša dva bataljona napravili . jer onda vojnici odmah misle na mogućnost. koji će ti pomoći. da je Nicot španjolske vozače bataljona Edgar André pokušao nagovoriti. Obećao je.predavanje. jer mi ovdje vodimo jednu tešku di­ skusiju. Još nikada nisam dr­ žao govor na engleskom i prigovorio sam.« T?. koji mi je upao u oiči svojom napetom [pažljivošću. da isto predavanje ponovim na engleskom. »Imamo mi nekog ameri­ čkog Židova. 254 . odgovori on.

Slijedećeg smo dana zajedno sa čitavim stanovništvom
sela slavili 1. maj. Dok je još trajao ipraizmôki metež pojavio-
se intendant i javio, da Nicot pribavlja internacionalnim do­
brovoljcima putnice za Francusku. Tim je njegova veza s
francuskom tajnom službom postala još vjerojatnija.
2. maja došao je do mene Nicot. Bez da čekam, što će mi
karzati, zatražili: »Kad ćeš 'konaično dati svoju adresu?«
»Ja ne -podliježem brigadi, već armiskom korpusu«, odgo­
vorio je, a da pritom nije pokazao ni malo uzbuđenja.
»Moče biti, ali ti ipak u izvjesnim stvarima podliježeš i
nama, jer ti vršiš dužnost kod nas, i u svakom si slučaju du­
žan, da navedeš svoju adresu.«
»Zašto?«
»Zašto je onda ne ćeš da daš? Jedan pristojan čovrjek iipak
može kazati gdje stanuje.«
»Ti ispram mene gajiš nepovjerenje?«
»Uz tvoje ponašanje, da!«
»Tada mi ne preostaje ništa drugo, nego da zamolim, da
me stave na dispoziciju.«
»Slažem se. Ali to znači, da ti više nemaš nikakva posla
s našim voznim parkom.« Ustao sam i hladno ga otpustio.
Naravno, da slobodno trčkaranje tog momka naokolo ne
će trajati «dugo. No ja nisam mogao učiniti ništa više, nego
takve slučajeve prijaviti španjolskim nadzornim organima.

Nakon promjene u komandi jedanaeste brigade, došlo je
do nje i oi politkomesarijatu, koji se uostalom sad zvao ratni
komesarijat. Novi ratni komesar nije znao španjolski, tako da
sam ja morao biti tumač kod svih povjerljivih poslova izme­
đu njega i njegovog takozvanog španjolskog ađutanta.
Tog je dana kod mene osvanuo neki agent drugog biroa
armije, dakle tajne službe, i zamolio me, da njegovog brata,
koji je radio u našoj pošti, stavim na raspolaganje za druge
poslove.
Nešto je kasnije ušao adutant ratnog komesara i očito
uzbuđen zatražio neodložan razgovor u četiri oka. Otišli smo
u našu blagovaonu.
255-

»Pa tamo «čeka«, reče žestoko, »jedan agent drugog biroa
svog brata, koji je u našoj pošti. Taj brat ne smije otići ni
pod kojim uslovima! On je anarhist!«
Pomislio sam: Ovaj je politađutant sigurno neki preradi-
kalni komunist, te rekoh smješkajući se: »No, pa to ipak nije
razlog da u jednom čovjeku gledaš svinju, samo zato jer je
anarhist. I anarhisti pripadaju Narodnom frontu.«
»Ja ti ne mogu reći sve!« odvrati on osorno.
»Onda te moram zamoliti, da mi bar kažeš, kako da sada
postupim. Smijem li agentu drugog biroa reći, da si ti zabra­
nio, da se njegov brat otpusti iz brigade?«
»Reci mu: ratni komesar nije sporazuman. Onda se on
mora obratiti nama, a to ne će učiniti. Ima on za to razloga.«
Po tome sam slučaju vidio, da se u našoj brigadi događa
više tajnovitih stvari, «nego što sam već znao.

Dva je dana kasnije našu brigadu pregledao komandant
korpusa. Da znamo dobro vježbati, znao je još od parade u
TorLji. Sad smo naša tri bataljona izveli, svaki na jedan bor­
beni zadatak. Pri tome je bataljon Thàimann uz ipodršku ten­
kova napadao duboko ešaloniranog branioca i svoju stvar
izvodio vrlo dobro. Naprotiv, kod bataljona Edgar André nije
sve bilo onako, kako sam očekivao. Kasnije sam saznao, da
je uzrok tome bila svađa između njemačkih i španjolskih ofi­
cira. Ta svađa očito nije izbila uslijed nekog neočekivanog
sukoba, nego je napetost vladala i ranije. U čemu se ona sa­
stojala, nije znao ni politkomesar bataljona. No izgledalo je
tako, da su od Ramosovog odlaska njegovi prijatelji -pokušavali
izazvati nesklad. Ratni mi je komesar kazao, da je to vjero­
jatno neka trookistička grupa.

6. maja, slijedećeg dana, došle su iz Katalonije ozbiljne
vijesti. Mora da su se u Barceloni vodile ulične borbe. To me
nije jako začudilo, jer sam poznavao tamošnje domobrane,
koji su blebetali anarhističke fraze, koje čak nisu mogle biti
ni dovoljno radikalne, i istovremeno zadržavali u pozadini

256

oružje, koije je na frontu bilo hitno potrebno. Još se nije znalo
ništa podrobnije.
Idućeg je dana pobjegao moj vozaič, neki postariji Fran­
cuz, a s njim i tri druga. Moja au kola Ibila tu, premda urie-
šena. Nije bilo nikakve sumnje u namjerno oštećivan je. Sli­
jedećeg su podneva doveli moga vozača. Uhvatili su ga Špa­
njolci. Stajao je preda mnom pognute glave i izgledao smeten.
Taj sam slučaj predao kadrovskom komesaru, kolji je na njega
gledao kao na manje opasnog. Uhapsili smo dva daljnja vo­
zača, koji su htjeli pobjeći neovisno od toga. Svugdje je u
igri vjerojatno imao svoje prste Nicot, za kojega još uvijek
nismo znali, gdje se zadržava. On je poslije našeg razgovora
izbjegavao da se pokaže.
Dva su dana kasnije, nakon smrkavanja, došli k meni
ljudi iz obrane anmiskog korpusa, i pokazali velik interes za
događaje u našem voznom parku.
»Vi ste .prekj'učer«, reče jedan, »uhapsili dva vozača. Ova
je stvar u vezi s jednim španjolskim poručnikom, kojega smo
zatvorili radi špijunaže. Ovdje imam popis sumnjivih. Po­
gledaj ga malo!«
Odmah sam pronašao ime »major Ramois« i upitao: »Je li
ovaj sad toliko sumnjiv, da ste ga stavili na ovaj popis? Gdje
se nalazi?«
»To ne znamo ni mi. Tražimo ga. Njegova je žena konačno
raskrinkana kao opasna fašistkinja.«
»Sto mislite o poručniku Nicotu? .Smijem li ga uhapsiti,
ako mi se učini nužnim?«
»Da. To bi što više (bilo i bolje. No mi ga ne (bi htjeli
zatvoriti u komandi korpusa — i mi joj sami pripadamo, —
jer on tamo ima svoje prijatelje, koji bi mu mogli pomoći da
pobjegne.«
»Onda«, odvratiih »čini mi se najpogodnijim da ga uhapsim
samo radi nekog posebnog povoda.«
»Da, to ibi bilo bolje. No ti moraš znati, da sad tvrdo
udara na tvrdo. U Barceloni su brookiisti, a dijelom i anar­
histi, digli pravi ustanak protiv republikanske vlade. Nije
im uspio. Već su se na početku istrage ispostavile nevjerojatne
stvari. POUM, dakle trockisti, imao je na aragonskom frontu
jednu diviziju. Oni se tamo nisu borili protiv fašista. Vođu
POUM-a imenom Andres Nin, mogli smo srećom uhapsiti.
17 Spanski rat 257

— Sto se tiče štetočinskog rada u vašoj (brigadi, nemamo još
dokaza, ali naislučujemo, da je u vezi s ovim ustanikom. O
ovim se stvarima ne smije govoriti otvoreno, jer u igri uče­
stvuju i strane sile, koje što više prerado žele Spaniju izru­
čili fašistima, da ugode Hitlcru, — i prirodno zbog mržnje
prema Sovjetskom Savezu. — Vjerujem, da su Ramos, Nicot
i drugi, dijelom i na prilično visokim vojnim položajima,
agenti, .koji su vjerojatno po francusko-engleskom nalogu po­
dupirali ustanak u Barceloni sa sabotažama na drugim fron­
to vim a.«
Kad su oba čovjeka iz obrane otišla, otkrio sam, da je noć
tako lijepa, da sam još malo otšetao iz sela. Nebo je bilo
osuto zvijezdama.
Ta me stvar jako zaokupljala. Nicot je, uositalom, bio u
selu, kako mi je saopćila policija. Posjedovao je auto. Da li
sam smio dozvoliti, da on i dadje posvuda nekontrolirano
vršlja? — 2. maja sastavio je molbu, u kojoj traži svoj pre­
mještaj. To mi ni do danas, nakon osam dana nije još predao.
Možda njegovi poslodavci nisu bili sporazumni, da ode od
nas. Ovdje sam ga mogao čvrsto ščepati. Kako bilo da bilo,
još mi uvijek nije bilo jasno, kako da to udesim.
Uto isam kreouo kroz toplu noć natrag. Više nisam spavao
u vrućoj sobi štapske kuće, nego sam dao da mi se podigne
šator odmah izvan sela. Ispred njega sam susreo komandanta
našeg vodnog parka i rekao mu: »Ujutro \ćeš izvjesnom poruč­
niku s francuskim imenom oduzeti njegov auto, što ranije!«
»Ali on ne pripada našoj brigadi«, odgovori on.
»Znam to. Pozovi se na moju zapovijed. Za to odgovaram
ja.«
Ujutro se pred mojim šatorom pojavio Nicot i stao prote­
stirati radi zaplijene svog automobila.
»Zašto«, upitah, »još uvijek nisi potpisao svoj zahtjev za
premještaj iz brigade?«
Pogledao je u pod i zaćutao.
»Vidiš«, rekoh, »u 'trenutku kad potpišeš molbu za pre­
mještaj, vratit ću ti kola.«
Naglo je digao glavu: »Ja moram u Madrid!«
•»Uskraćujem ti dopuštenje.«.
»Onda ću se žaliti na tebe!«
»To je tvoje pravo.«
258

Otišao je.
Nekoliko sati kasnije pojavio se u uredu intendant i javio
mi, da se Nicoi danas pojavio u intendatiuri u Guadalajari.
»U koje je to doba ibilo?«
»Danas vrlo rano.«
>Omda je on bio tamo, prije no što sam mu oduzeo kola.
Je li kod vas učinio nešto posebno?«
»Ja sam jednom pouzdanom čovjeku stavio »u dužnost, da
Nicota zamoli isprave za povratak u Franausku. Tom je čov­
jeku Nicot danas rekao, da bi isprave dobio za tri dana, ali
da ne može poduzeti potrebne korake, jer ima osjećaj, da je
pod prismotrom. Pri tome je mojem povjerljivom čovjeku
dao ovu cedulju ovdje s adresom, na ikojoj «bi moj čovjek
mogao potražiti isprave.«
»Pa to je dobar sticaj okolnosti!« rekoh. »Sad on mora
misliti, da sam mu kola oduzeo radi te adrese i da moj nad­
zorni aparat djeluje vrlo brzo. — Ja ću sad u Madrid poslati
kapetana Louisa. On se 'kod nadzornih organa treba raspitati,
što da se radi. Vjerojatno će tvog povjerenika poslati na adre­
su, koja je ovdje navedena.«
Zatim sam razgovarao s Louisom, a stan, u kojemu je spa­
vao Nicot s vozačima, stavio pod policiski nadzor.
Slijedećeg se dana u Toriji davao koncert, na kojemu su
svirala dva orkestra, a pjevao je i kor bataljona ThaLmamn,
dijelom njemačke, dijelom španjolske narodne pjesme.
Po povratku javio mi je jedan od policajaca, da je Nicot
usprkos moje zabrane bio zajedno sa starješinom komore u
Madridu. Sad su namjeravali, da se nanovo odvezu onamo.
Naslućivao sam, da su sad od svojih naredbođavaca dobili
nalog, da konačno klisnu iz naše opasne blizine i da izmaknu
otkrivanju tih poslova. Stoga sam odlučio, da udarim bez
naloga, i dao sam uhapsiti njega i španjolskog starješinu
komore.
Nešto su mi kasnije javili, da se Nicot žali, što je kao
oficir zatvoren u jedan takav svinjac.
Naš je zatvor isto tako bio ogavan. Odgovorio sam: »Kad
bih imao kakvu bolju prostoriju, zatvorio bih ga tamo.«
Oko podneva sam se odvezao u Torijiu do Hansa Kahlea
i obavijestio ga o mojem nešto samovlasnom zatvaranju jed­
nog člana štaba armiskog korpusa.

17* 259

»Ako je njegov navod, da njemu pripada, uocpće točan!«
odvrati Hans. »U svakom slučaju štititi ću te, budući da je
hapšenje uslijedilo da se predupređi prikrivanje stvari.«

Idući su dani prošli u preslušavanjima. Neki je španjol­
ski kapetan zajedno s jednim brigadom, što znači neku vrstu
narednika, pokušao da govori s poručnikom Nicotom. Upravo
kad sam kapetana preslušavao za protokol, pojavila su ee dva
tajna policajca, koja su se legitimirala kao Milicias de vigi-
lancia de la retaguardia, ili prevedeno: kao nadzorna milicija
elape. Oni su se odmah zainteresirali za islučaj i preuzeli dalj-
nje preslušavanje. Brigada je nažalost od ratnog komesara
dobio dopust za Madrid. Bilo mi je poznato, da je spadao u
Ramooove ljude i da je njegovo dobro znanje jezika obilno
koristilo protivničkoj propagandi, — ako nije bio pod tako
jakim utjecajem alkohola, da je za to bio nesposoban.
Za vrijeme saslušavanja ušao je bivši kuhinjski pomoćnik
Antonio Poveda. Sad je izgledao dobro. Ta postao je desna
raka kapetana Louisa, koji mu je nabavio dobru uniformu.
Antonio mi u ruku gurne neupadljivo uisko smo<tan papir.
Digao sam se i pročitao ga napolju. Bio je od intendanta
i glasio: »Moj je povjerenik otišao na madridsku adresu, koju
mu je dao Nicot i dobio isprave za Francusku. Potpisao ih je
francuski konzulat. Onaj, kojemu je otišao moj čovjek, član
je jedanaeste brigade.«
Ovu sam obavijest preveo tajnoj policiji, koja je sad mo­
gla (uhapsiti i tog čovjeka za vezu u Madridu.
Kad su ova dvojica otišla, zamolio me malo -zbunjeno neki
poručnik za privatan razgovor. Bio je mlad i davao -ugodan
utisak. Dok je svoju kapu okretao, reče: »Ja sam se ovdje
u Câftizaru zaručio s jodnom djevojkom i želio bih je oženiti.
Prema španjolskim zakonima može me vjenčati komandant
brigade.«
Dao sam pregledati propise i otkrio, da ja to zbilja mogu
učiniti. Zato sam par naručio za idući dan. Naime, vjenčanje
nisam htio izvršiti sasvim bez forme. Blagovaona je okićena
zelenilom i cvijećem, koje su s polja donijeli Bravo i njegov

260

prijatelj. Zatim sam pripremio formulu za vjenčanje, jer ni­
tko mi nije znao reći, po kojoj se formuli odvijalo vjenčava-
nje u Spaniji. Trebala je biti svečana, a ipa.k ne pastoralna.
U podne, kad su se oficiri skupili za iručak, pojavio se
poručnik sa svojom nevjestom, koja je obukla svoje najbolje
stvari, nISta izvanrednog. Ni ona nije bila lijepa, već je imala
jedrosi kastiljske seljakinje.
Ja sam bio odjeven oi svoju dobru uniformu, pošao sam
im ususret i rekao: »Prije no što si pružite ruke za sjedinja­
vanje, dignite pesnice i zakunite se za zajedničku borbu za
stvar španjolskog naroda!«
To su učinili, držeći se prirodno. Sad su morali potpisati
protokol, koji mi je dodao tumač. On je trzao očima, jer je
nalazio, da sam kao svećenik vrlo smiješan.
Tog se dana pojavio još jedan drugi par za vjenčavanje.
To je bila neka već ponešto starija njemačka bolničanka i
neki Nijemac, koji se s njom takmičio u mršavosti. Oboje su
izgledali upravo tako, kao da su upravo bili otpušteni iz kon­
centracionog logora. Xnjima sam održao kraći govor. No, ispao
je drugačiji, no što sam ga zamišljao. Naime, zahvatilo me
neko iznenadno oduševljenje. Ovo oboje ljudi je izmijenilo
jedan pogled, pri čemu je oboje pocrvenjelo. Tada sam na
njime vidio nešto tako nježno, da sam odjednom mogao go­
voriti sa zanosom, što mi inače obično nije uspijevalo.
Ovo je vjenčanje imalo kasnije i svoj završetak. Jednog
sam dana bio zaposlen s teškim spisima, kad unutra uleti
bolničarka. Njena je kosa lepršala, a ona je ispružila ruku:
»Ti si nas vjenčao!«
Sto sam li učinio! pomislih. Pa to izgleda, da je ispalo
loše. Nešto preplašeno odgovorih: «Da, pa vi ste to sami
htjeli.«
Tada je digla u zrak svoje ruke i uzviknula: »Mi smo
tako sretni! Ti si nas vjenčao s potsjecanjem na zajedničku
'borbu za slobodu, a mi smo to zapamtili!« Okrenula se i do-
viknula svom mužu, koji je ulazio: »Nije li tako?«
»Jeste«, reče on smiješeći se i stavi joj ruku oko struka.
»Mi se razumijemo i volimo!«

261

Kapetan. »Misliš vođu POUM-a. s kojom smo imali neposrednog posla. U njemu imamo jedan novi dokaz za to. Opet je došla tajna policija i savjetovala nam. No. Razgovarao sam o tom slučaju s ratnim komesarom i njegovim španjolskim ađutantom. Iz armiskog je korpusa došao dopis. pokazali su se dalji tragovi. točno po imenu. »Ne. prekoračio je svoj do­ pust za jedan dan. Dosadanja je praksa bila. već više. koji je to potpisao. Nego. koji će se tamo sprijateljiti s članovima tamo­ šnje trockističke grupe. Nije ga poznavao ni on. da se navodno bori protiv Hitlera. ne više.« »Tko bi to mogao biti?« »Kad si ti prošle godine vodio bataljon Thalmann. U stvari. da trockisti surađuju direktno <s nacistima i falangistima. Ti valjda znaš. da je jedan od onih. tog Čov- jéka je poslao Hitler. koji je nedavno pokušao da razgovara sa zatvo­ renim Nicotom i bio Hamosov čovjek. koje smo sad znali. da li zna. Pomogli su mu da pobjegne. »što je iza­ šlo na vidjelo u slučaju Nin?« Pogledao me napeto. — jedan Nijemac! Iz vaše brigade! Poznaješ ga i ti.kad smo is­ traživali kako je omogućen bijeg. reče jedan od tajnih policajaca. jer oni treba da služe kao uzor svom ljudstvu. da se za svaiki dan prekoračenja dopusta dosudi po jedan dan zatvora. da je on bio podoficir u Reichswehru i da je došao u Spaniju. To je naveo on sam. mi smo bili mišljenja. »Znate li vi«. načelnik štaba ili inače neka ličnost. tko je čovjek. U danima poslije svadibe izostavile su se još neke manje važne ipojedinosti o štetočinama u našoj brigadi. Stoga kapetanu nismo dali jedan dan zatvora kao ljudstvu. Ja sam se s tim odvezao do Hansa Kahlea i upitao ga. to ne. pokazalo se. budući da ga nije potpisao komandant. pa smo zaključili.« »Taj je dakle bio trockist?« upitah iznenađeno. da u treću četu bataljona Beimler pošaljemo nekog pouzdanog i pamet­ nog Španjolca. da oficiri ne bi smjeli biti kao u buržoasJkmi armijama kažnjeni manje. 262 . A . on je bio komandir mitraljeske čete. kpjii su oslobodili Nina — Nin je otada nestao netragom. u kojemu se traži puštanje na slobodu poručnika Nicota. koji je u Barceloni digao ustanak protiv naše vlade? Ne sjedi li on u Alcali de Henares?« »Ne. da na dopis ne odgo­ varamo. nego dva dana i tu osudu objavili u brigadnoj zapovijedi. Onda si ga ti smijenio.

Ta je stranka opet nastala iz naoko radikalne seljačke stranke izvjesnog Maurina. »Prije svega«. »izgleda. Naša je artiljerija bila vsmještena u seocetu Rebolloso de Hita i 14. 263 . i on se lično odvezao tamo. Kolektivizacija poljoprivrede.— Mi smo sada. Partido obrero de unification marxista. koje od pred­ njih linija leži udaljeno samo tri do četiri kilometra? O tome sam razgovarao sa španjolskim politkomesarom brigade. Stoga pokušavaju. od kojih je jedna izvrsno govor. kako izgleda. Samo je jodnom došlo do kraćeg uz­ buđenja. da uz pomoć lijepog spola ispredu nove konce. da je to opet pokušaj francuskog drugog biroa.« Pojedinosti o ustanku u Barceloni postajale su poznate samo postepeno. koji je ranije služio Trockog kao lični sekretar. Bio je vođa POUMa. juna imala proslavu s plesom. i pravih trockista. lP oručnika Nicota je tajna policija odvela u Madrid. reče politkomesar. No od tog su dana preslušavanja prestala. No i jedan je ananhistiôki ipolitkomesar artilje­ rije izgledao tako sumnjivo. da internacionalne dobro­ voljce potstakne na bježanje u Francusku. da je pod nadzorom. da su se tamo pojavile dvije žene. da se umiješamo. da ni jedna od žena nije imala dozvolu za posjetu frontoviske zone. Njene su najvažnije parole bile: Potpuna socijalna revolucija.la francuski. U svakom slučaju više nismo imali po­ voda. i ja o njemu ništa više nisam čuo. da je uhapšen zajedno s obje žene i poslan u Madrid.« Na ovu primjedbu nisam obratio mnogo pažnje. Njegov je kolovođa bio Andrés Nin. uglavnom otkrili mrežu šteto­ čina i špijuna u mađriđskoj armiji. Prilično /kasno navečer bio sam obaviješten. Trockistička grupa u bataljonu Beimler je sigurno osjetila. Zašto su te dobro odjevene dame došle u zabačeno seoce. Ona se borila protiv Narodnog fronta i Sovjetskog Saveza i oboje grdila da su skrenuli s revolucio­ narnog puta. Po svom je povratku is­ pričao. što znači: Radnička stranlka marksističkog ujedinjenja. i da su kod ispitivanja jedna drugoj gadno proturječile. Ali Francuzi sigur­ no više ne raspolažu nekom širom organizacijom unutar bri­ gade.

da se uključe u kolektivna gospodarstva. te pro­ tiv njih nije 'poduzimao ništa. kad vlada pripremi poljoprivredne strojeve. Jedinice POUM-a su se bratimile 6 fašistima i igrale s njima nogomet. mogli su fašisti prilično lako voditi svoju propagandu. Aragonu i Levantu. No Largo Caballero je politički već bio tolrko osamljen. Seljaci većinom nisu bili voljni. da se dadu kolektivizirati silom. što je pripadao Republici. da nadziru zakonitost. Uz opći nered u oblastima anarhističkog gospodarstva. i na frontu trpio događaje. Naravno da bi vlada taj otpor divljih ljudi mogla slomiti lako. Jer kolektivizacija brzo do­ nosi seljacima osjetljive koristi tek onda. da se zemljoradnja učini plodonosnijom. nego su već sada u pokrajini počeli provoditi svoj radikalni program. a u tome su imali i pravo. isporuči umjetna gnojiva 1 uopće po­ maže. Andrés Nin je bio potkupljiv i trpio je to. Federacion anarquista Ibérica — anarhi­ stička iberska federacija. da se održi na vlasti. To je bilo još srazmjerno 264 . koje je samo na oko učestvovalo u Narodnom frontu i općenito bilo organizirano u F AI. »prijatelji Durrutia«. To radikalno anarhističku ikrilo stvo­ rilo je tajruu organizaciju. S time su se sreli s radikalnim krilom anarhista. da je trebao čak i ove štetočine medu anarhistima. Osim toga poslali su u POUM svoje ljude i u njemu osnovali rasprostranjeni aparat špijunaže. Ovo je ime bilo klevetanje tako rano palog Durrutia. Takozvani prijatelji Durrutia vodili su polihu propagandu s parolom: »Budite spremni <za drugu revoluciju! Ta će biti protiv komunista i socijalista. čak i pomagao. da krivnju za rtjeg svale na grbaču Narodnog fronta. koji je u Caspi vladao jednim dijelom Aragona. Ka­ laj oni j i. Posebnu ulogu medu štetočinama igrao je nezavisni savjet Aragona. Kad je zatim vlada slala činovnike. koje smo dosada čLržald nemogućim. ra­ dikalni bi im se anarhisti suprotstavljali oružjem. Tamo su prisiljavali seljake. jer je upravo on sa svom odlućnošću kao anarhist zahtijevao časnu saradnju i zajednič­ ku borbu anarhista s komunistima i socijalistima. Između ostalog oni su prisilno kolek- liviziranje iskoristili i za to. Pribavite si pravovremeno oružje za drugu revoluciju!« No mnogi od tih radikalnih anarhista nisu čekali drugu revoluciju. U mnogim 9u se slučajevima se­ ljaci obraćali vladi za pomoć protiv ovog anarhističkog terora.

Anarhisti su šta više u telegraf­ skom uredu bili oboružani. ne samo pojedinaca ili stranaka. Policija je zaposjela telegrafski ured. No oni su razmjenjivali i obavijesti i 'kao republi­ kanske jedinice. Možda su taj siukob tjerali do kraja već Nin. i bojao se. U aprilu 1937. same vršile špijunažu protiv Republike. da tu nešto nije u redu. bezazleno. aiko im to niisu naređivali njihovi vlastiti ljudi. vidjeli su. Na­ dalje prebacivali »su fašistima «namirnice i drugi materijal. Ali mnogi. da je Andrés Nin morao pobjeći ili poku­ šati neki pustolovni udarac. slično kao Sto su unutar jedinica socijalističkog radničkog udruženja UGT-a većina zastupnika udaljavala sve dalje o:l Larga Caballera. koji su imali poštene namjere. Sva pri­ govaranja nisu koristila ništa. koji nam je jako nedostajao. da dođe na trag špijunskoj mreži Nina. kako izgleda većina članova FAI-a. već i generaliteta. šp. Ova su zbivanja u čitavom svom obimu bila poznata samo užem krugu. da je točno kad im komunisti i socijalisti prigovaraju: »Zadržavanje oružja i čekanje na drugu revoluciju pomaže samo fašistima!« Taiko je došlo do toga. U njemu je učestvovala. bolje i časnije prilagodilo Narodnom frontu. Jedan dio vodstva anarhističkog radničkog udruženja ONT bio je protiv radikalista iz FAI-a. da dobiju izgovor za početak napada. koji su dijelom već u samom početku bili protiv ustanka. Zavjerenici su po­ zvali na oružani ustanak. Tamo su se ugnijezdili anarhisti i prisluškivali sve razgovore. ali d pošteni članovi udruženja CNT. da se mnogo anarhista — možda ve­ ćina njih —. dakle katalonske vlade. Tada j«e došlo do nekakvog sukoba u telegrafskom uredu u Barceloni. i FAI. pa i među anarhistima. »prijatelji Durrutia«. Largo Caballero je u to vrijeme među svojim ministrima imao iza sebe samo još četiri anarhistička.unskih i inozemnih fašista i njihovih pomagača i sluga. Bilo je anarhističkih vođa radničkih udruženja. Oni su vidjeli sve jasnije. da ne 265 . Ova poštena saradnja u Narodnom frontu olakšala je našoj kontrašpijunaži. Oni su negodovali kad su anarhističke jedinice odbijale da se bore. Tamo se odvijao kamionski promet kroz front. ta je mreža špijuna i sabotera bila toliko daleko razgolićena. Udarna snaga ustanka je pak bila oslabljena razmimoilaženjem anarhističkih vođa.

Bio je to profesor psihologije na madriddkom univerzitetu. Tamo se oženio i svoju ženu Ruskinju do­ veo u Spaniju. a Ramosove ljude i trockiste stavio pod strogi nadzor. a ishod jedne takve »borbe bio je jasan. alko protiv 'ustanka u Barceloni poduzme ozbilj­ nije mjere. da nije i on sam u savezu s reakcijom. в kojim su se komunisti mogli sporazumijevati. Na desnom je krilu stajala ličnost sasvim druge prirode. nego je bio iskren karakter. Kod toga bi ministar predsjednik imao samo neuredne anarhističke jedi­ nice. Ovaj visoko obrazovani čovjek nije imao ništa od nepristupačni osti i neznalačke svadljivosti Larga Caballera. znača­ jan učenjak. na jednoj strani komu­ nisti. U svakom slučaju smatralo se mogućim. kad sam u malim okvirima bri­ gade uhapsio poručnika Nicota. kao što je gra­ đanski rat unutar Republike. da se nešto moralo dogoditi. armiakog korpusa pod Modestom. Bio je dulje vremena u Lenjingradu. koji je studirao u Njemačkoj i drugim zemljama. većina socijalista i dio anarhista. Tada je stanje u političkim vrhovima Republike bilo tako napeto.Izgubi i nji'h. da protiv vođa ustanka poduzme ozbilj­ nije koraike. da su se ove stvari događale baš u danima. Među socijalistima Largo Caballero je ranije bio vođa lijevog krila. On je isto kao i komunisti držao vojnu politiku Larga Caballera glu­ pom i opasnom. Zato je odbio da pohapsi sve vođe ustanka. doktor Juân Negrrn. Htjeli smo se probiti preko položaja osvojenih u «bici kod Ouadalajare do Sigüenze. već u samom početku prikaže besmislenim. Budući da na zadnjim izborima komunisti nisu bili najjača stranka. da se dvije stranke objasne oružjem. prema pravilima demokracije nisu mogli iziskivati 266 . U takvim je okolnostima Madrid htio svoje dobre jedinice pod Modestom držati u pripravnosti. savjet Ara- goaia i možda kolebljivi generalitet Katalonije. Kad je sad Largo Caballero odbio. Potom sam utvrdio. u institutu fiziologa svjet­ skog glasa Pavlova. a na drugoj strani mi­ nistar predsjednik skupa s radikalnim anarhistima. da takve lude planove. Tako je dvolično diržanje Larga Calballera spri­ ječilo ofenzivu na tSigtienzu. Tada se na «našem frontu upravo pripremala ofenziva V. premda se on sam nazivao socijalistom. sigurno su se mnogi «upitali.

kao i socijalistički UGT. U razgovorima sa strankama i radničkim udruženjima iz­ jasnili su se protiv Negrina najprije anarhističko radničko udruženje CNT. Caballero je potpuno propao. da sastavi novu vladu. No. Sad je Negrin dobio i podršku moćnog radničkog udruženja. Ljudi su ponovno zahtijevali jedinstvenu rkomandu i hapšenje državnih neprijatelja. maja pred­ sjednik države Azafta opunomoćio doktora Negrina. Taj je prijedlog mnogima obećavao bolju per­ spektivu. socijalistima — s izuzetkom Caballe rove grupe — komunistima. To je bila osoba. da se Largo Caballero konačno mora povući. da otstupi kao ministar rata. U -privatnim razgo­ vorima obratili su se Negrinu i nizu njegovih političkih prija­ telja. No kad je sad sazvan nacionalni odbor. On je to svojim krutim načinom otklonio-. što se taj nesposobnjakovlć još uvijek trpi. Tada bi ga i dalje podr­ žavali kao ministra predsjednika. Nakon njegovog odbijanja svugdje je otvoreno izbilo negodovanje. Preko noći su zidovi glavnog grada Valencije bili prekriveni natpisima. Njemu su pripadale novine i tvor­ nice. ali ne samo kao ministar rata. Raspoloženje protiv Larga Ca'ballera bilo je takvo. Jedan je komunistički ministar održao žestok govor protiv Larga Caballera. Ikoju se moglo teško prodrijeti. Novi ministar rata postao je Jmdalecio Prieto. prepredena pogleda. Potom je 17. Obja­ 267 . kod UGT-a radilo se samo o izvršnom odboru. s polja debeo.mjesto ministra predsjednika. 'Negrin i Prieto su odmah izbacili glupog i nepouzdanog generala Cabreru kao načelnika štaba i u Valenciju pozvali Miajinog načelnika štaba. u kojemu su ^jedili Caballerovi ljudi. baskijskim katolicima i Kataloncima. politički uvjeren socijalist. . bio je kapitalist. u kojemu su bile zastupljene i osnovne jedinice. Na to su 15.ga Ca- ballera. Posvuda je 'puhao svjež vjetar. nego uqpće. i obrazovao kabinet s lijevim republikancima. u ikojemu je po prvi puta javno otkrio teške propuste i griješke ministra predsjednika. iako je njihov politički i vojni­ čki ugled opravdavao jedan takav zahtjev. da upitaju ne bi li on mogao preuzeti dužnost ministra predsjednika. komunisti zatražili od Lar. krupan čovjek. Mnogi isu već poodavno bili nezadovoljni time. maja 1937. da je morao otstupiti.

vili su naredbu za opću mobilizaciju i otpočeli stare armije stranaka i udruženja pretvarati u narodnu armiju s jedinstve­ nim vodstvom. Cak ni Lister ni Modesto. koje su bile poželjne iu španjolskom ratu. Sredinom maja bili smo pozvani komandantu našeg armi- skog korpusa na razgovor is večerom. Vidjeli siu se naši crvenim ucrtani polo­ žaji. Ona se prije svega ozbiljno . u pravcu planina. a onda prekinuo. maj do konca juna 1937. Te promjene nisu nakon lošeg gospodarstva pod Largom Caballeram mogle isvugdje odmah donijeti uspjeha. front se nastavljao još donekle povezan. Primio nas je sa svojim načelnikom štaba u prostoriji. na čijim su zidovima visjele karte fronta korpusa. ali većinom nisu imali naročitih sposobnosti. FRONT POSTAJE ŽIVLJI 21. dosada su u ratu ibili sakriveni u raznoraznim biroima i po ratnom isku­ stvu da'leko zaostajali za narodnim oficirima. slobodnim ophođenjem б narod­ nim masama. Ona je anarhistima »u Barceloni i Valenciji oduzela sakriveno oružje. te smo se morali pomagati s onim. Mnogi od aktivnih oficira. Kod postavljanja na više oficirske položaje Prieto je pokaizao potojenjivanje novih narodnih vođa. koji su se doduše pokazali kao vjerne pristalice Repu­ blike. nisu postali generali. No inače smo svi mi osjećali novu vladu kao dobru. U rukovodstvima armiskih korpusa i divizija davao je prednost aktivnim olici- rima. Ni tamo do Cuence 268 . koji su se bez praznina protezali preko visoravni. koji ©u u bitkama dokazali svoje značajne vojničke sposobnosti. što se moglo dohvatiti.brinula i za proizvodnju oružja i municije u vlastitoj zemlji. Tamo prijeko je naša izviđačka četa jednom bila poduzela pod komandom ka­ petana Louisa izviđanje duboko u gotovo besputni kraj. koji su preko Prieta postali komandanti viših jedinica. Lijevo od toga. na sjevero-zapadu. Sad je naša pažnja bila usmjerena na desno. a seljake oslobodila anarhističke pri­ silne kolektivizacije. Nismo imali dovoljno čak ni »kola ili oružja. Oni često puta nisu mogli ni improvizirati. koje su se u revoluciji i ratu počele baviti poli­ tikom. To je bilo pogrešno.

u loše izgrađenim streljačkim rovovima. Naše je desno krilo naprotiv moralo marširati 25 kilometara. strugnulo je. Ono malo fašista. koje smo. Mo­ žda to i nisu bili vojnici. ali ne kao ofenzivu. Koncem maja dvanaesta internacionalna brigada prebačena je na aragonski front. a da pravo nisu znali. U 19 sati došla je zapovjed. gdje ise nisu nalazile više nikakve jedinice. a mi u Moranchelu pripremimo kao rezerva za španjolske je­ dinice. Priprema za napad se odvijala u noći od 22. ko­ jega smo stavili u pokret prema šumi pinija kilometar južno od Canredondo. Tamo su već tri četvrt godine ležali anarhisti i trockisti nezaposleni. Smjestili smo se pokraj nekog dobra na Tajami. Seljakinje su dolazile s košarama i prodavale nam perece.30 sati do nas je prispjela iprva vijest. da bi se time fašističke jedinice od vukle od teško ugroženog Bilbaoa na sjeveru.nije postojao nikakav front. maja. Pitao sam se isamo. Naš ije štab oko podneva krenuo preko visoravni dolje prema Briihluegi i ina indže zemljište »u okolinu. Trebali smo napa-sti to područje. Sad su konačno trebali biti aktivizirani. nakon što je sve proteklo doibro. U toku dana dosegnuti su svi ciljevi napada bez poteškoća. Već u 6 sati lijevo »su doiprli do ciljeva našeg napada. Stanovnici ovih sela ži­ vjeli su ondje mirno. Za to je trebalo mno­ go sati. kičmu udara je trebao dati general Lu- kàcz. Kako je sunce toplo sijalo. Kako jedinice u gornjem Aragonu nisu naučile ništa o vođenju rata. da se prednje jedinice povuku. U ponoć je stigao bataljon Beimler. što se tamo nalazilo. koja 'је tamo umjetno odvođena preko kaskada. koje tamo napadaju. da li jedan takav napad ima vojnički dovoljnu vrijednost. 269 . Izmijenjeno je 'samo nekoliko hitaca. nego samo radi uznemiravanja. U toku noći došli su i ostali. Iduće večeri naši su se bataljoni vratili u svoja sela. hrskali na zelenoj livadi. U 6. svi smo se kupali. od ratnog »komesara do bolničara u slapovima. tko u Španiji vlada ili čijoj zemlji pripadaju. nego žandari. Nije opaljen ni jedan hitac. do 23. Uz to je njegova dvanaesta internacionalna brigada do­ segla snagu jedne divizije.

« 270 . 'Premda su nacisti prvi otvorili va­ tru. da su republi­ kanski avioni letjeli prema otoku Ibiza. ikojeg su obasuli vatrom. Komandant odsjeka tamošnjeg fronta bio je vođa jedinica POUM-a. da zajedno s katalonskim jedinicama zauzme grad Hucsou sjeverno od Zaragoze. dao me pozvati u svoju sobu. Lukâcz mu je pokazao kartu i upitao. načelnik štaba moje divizije još je prilično mlad oficir. »Tamo nema fašista«.« »Onda bi smjesta morali potražiti novog načelnika štaba za jedanaestu brigadu. Prije no Sto smo saznali za tu operaciju.« Kad sam se idućeg dana preselio u Toriju Hansu. Počelo je tako. Razoren je velik dio otvorenog i nezaštićenog grada. juna došlo je pred joaižno španjolsku Almeriu pet njemačkih ratnih bro­ dova i tuklo je od 6 sati dalje.zastupaš. što je Nijemac! — No imamo nešto da razgovaramo. U ino­ zemstvu je također došlo do snažnih protesta protiv nacista. da ga . No ustvari to je bio nacistički »Deutschland«. koje se sa sjevera približavalo tik do Huesce. Tako bi »bilo dobro. »Tuda se može jednostavno promarširati. što je sa zauzimanjem predgorja Pirineja.« Uskoro smo saznali točnije. koji pripada Baleari- ma i kojega je zaposjeo Franco. 1. stigla je vijest o- jc'đnom drskom prepadu nacista. zaključili su. Ovo je barbarsko klanje ljudi uzbudilo Spaniju. »Ja se uvijek nanovo čudim «. 'Ionako sam ti htio kazati. Pred otokom su naši letači ugledali ratni brod. reče vođa POUM-a. Čitava ofenziva u Aragonu nije uspjela. da novi komandant brigade mora naučiti da radi i sam. Tih sam dana došao do Hansa Kahlea u Torij-u i našao ga uzbuđenog. kad bi došao odmah sutra. što se dogodilo. Gubici civilnog stanovništva bili su vrlo visoki. Lukâcz je do­ bio nalog. Najdraže bi mi bilo. reče on. da poduzmu mjere odmazde. pa ćju ga poslati na dva tjedna na kurs za generalštabne oficire. U međuvremenu bih molio tebe. Držali su ga Francovim brodom i stoga bombardirali. »da Špa­ njolci tako jasno razlikuju nas Nijemce — antinaciste od naci­ sta! Često puta bi se čovjek mogao stidjeti.« »Razumljivo. Nakon štosu se vrata zatvorila. Španjolac. reče sumorna pogleda: »ВЦ će da je general Lukàcz mrtav. kad mu jedamput ti ne bi pomagao.

je već prije toga javila. koji su sabotirali normalizaciju prilika. kad 'bi Pozas i Corddn sad poduzeli odlučne mjere. konac maja 1937. vlada je komandu na aragonskom frontu povjerila generalu Pozasu i pukovniku Cordônu. Odgovorne je dao zatvoriti. da iziđu iz svojih rovova i 'krenu u napad. kad -je POUM umorio generala Lukacza i osujetio ofenzivu na Huescu. Tajna služba. kojim su vladali potpuno radikalni anarhisti. Da ubuduće onemogući takve događaje. Izne­ nada je na njega otvorena vatra i on je odmah poginuo. Negrin se -bojao ustan­ ka anarhista na frontu. Izgleda da je ministar predsjednik Negrm povjerovao u tako tešku izdaju tek. Ova su se dvojica tamo sukobila s nezavisnim savje­ tom Aragona. Tako je sav teret napada pao na dvanaestu Ibrigadu. u čijoj blizini navodno nije bilo fašista. Među njima se nalazio niz vođa FAI-a. da trockisti žele sabotirati vojne opera­ cije i vršiti atentate na rukovodeće ličnosti Narodne Armije. Kad je došao čas napada. trockističke i anarhističke jedinice su odbile. ikoja je istraživala -ustanak Nina i drugih. Takav ustanak mogao 'bi uz nesavjesnost sa­ 271 . Napad dvanaeste brigade na Huescu. General tse lično vozio duž ceste.

Sastojala se u tomu. a gore ni­ kakve fašističke obrambene linije. Kod Utande su iza fašističkih linija pronašli dobar put. da se uspnu uz zidiće terasa i provniku ikroz rupe u fašističkoj obrani. Oni su to činili. U međuvremenu je stvorio reda tamo. Zato nije bilo dovoljno prostora za gađanje. obaspu vatrom vlakove ili kamione. Tako je Negrin morao — vjerojatno škrgučući zusbima — čekati povolj­ niju priliku. Oba su ta sela bila čuvena. Partizani su se isto spuštali dolje. da dignu u zrak neki most. koje smo dosada potajno isplaćivali u našoj brigadi. po mogućnosti bi se uklanjali. da se noću voze automobilom nenaseljenim ikrajem. To je našim partizanima u njihovim konopijanim sandalama omogućavalo. djelovali pred našim frontom. Nešto je odgovaralo mašti pisaca. Kad ibi susretali jedni druge. kao i Muduex. 272 . da anarhisti napuste rovove i podu pro­ tiv ono malo pouzdanih jedinica. Nesigurnost iza Francovog fronta postala je tako velika. Vlakovi su smje­ li . Nakon dulje pauze opet smo saznali nešto o partizanima. gdje su za to njegove snage đostajale. Utande je ležao. Time bi oni otvorili front fašistima. inego su išli na svoje opa­ sne zadatke. složio sa seljačkom revolucijom. Pri tome nisu mislili ni na jaja niti na ljubav. da i tamo okonča sa štetočinama.vjeta Aragona značiti. eto je zasada stajalo na raspo­ loženju Pozasu. Često puta su odlazili daleko u neprijateljsku pozadinu i ostajali tamo više dana. što su se republikanski i fašistički vojnik zaljubili u istu djevojku u jednom od tih sela između frontova. Sad ih je Negrin ozakonio. da je fašističkim oficirima zabranjeno. u nadi da će opet doći na vlast. da dobije rat. Naši su partizani ru proljeće 1937. Svrgnuti Largo Caballero uostalom još nije uvidio svoje upra­ vo zločinačko političko i vojno vođenje Republike ni nakon tih događaja. da od se­ ljaka kupe jaja. u dubokom ponoru rječice Badiel i nije pripadao ni jednoj od dvije stranke. jer se on. S onu stranu Utande zemljište se uzdizalo u tera­ sama.saobraćati samo po danu. nego je zajedno sa svojom grupom huškao protiv Negrina. Više se pisaca okomilo na temu tih sela iz­ među fronto va i pronašlo istu građu. -Noću su se vojnici s obje strane stvarno spuštali u oba sela.

da kroz tu rupu kod Utande povedemo noću jedan od naših bataljona ili čaik cijelu brigadu u leđa fašistima. što smo mi stranci u armiji duboko poštivali. Španjol-ska bi repu­ blika ue svoje ministre nesposobne za oduševljavanje godine 1936. i da su se španjolski lijevi buržuji u većini borili samo mlako i mnogo puta bili dvolični. imali teži hod i neobična lica. da ih komunisti preziru ili ba­ rem potcjenjuju kao borce. Njihovi su se članovi često tužili na to. Zato su ku­ povali tamo prijeko kod seljaka. Partizani su iskočili. nego politički dobro iskušani i ukoliko je meni poznato.kroz ruipu s one strane Utande.buržoasfke stranike mora kazati. u čijim su kućama noćivali. oipet poduzeli izlet . Partizani pripucaše. Tada su naišla dva fašistička oficira na konjima i nekoliko vojnika pješice. da nasilni po­ duhvati velikih razmjera većinom ne uspijevaju. Partizani su u maju 1937. i da u zoru posadu uzvisine Alcama odsječemo i uništimo. Takva prijateljstva su hila utoliko potrebnija. Drugi je ibio ozlijeđen. Partizani su imali fašističke isprave i fašistički novac. povukli sa sobom čitavu grupu i do­ veli ih kao zarobljenike kroz fašistički front k nama. da je iiz njihovih redova u Španiju došlo samo jako malo da izloži svoju glavu. čiji izgled i govor nisu bili sumnjivi. Povukli su se sa ceste i čekali. No Španjolci su bili od prirode vjerni. no nisu mogli nositi živežnih namirnica za više dana. Jedan se oficir sroza s konja. Španjolskim bi seljacima iza Francovog fronta bilo lako izručiti internacionalne borce fašistima. nisu bili bilo kakvi ljudi. koji je vrijedio kao nešto najjedinstvenije. Kod njih su imali prijatelje. čuli su pred sobom topot konja i glasan razgovor. što se ti partizani nisu sastojali isamo od Španjolaca. i već sam 18 Spatiskl rat 273 . brzo (bila uništena. Zašto se nijedan buržujski ljevičar nije bavio partizanskom djelatnošću? Bez komunističke partije i njenih nesebičnih drugova i prijatelja. a da nije bio ranjen. Na toj je uzvi­ sini stajao fašistički bataljon de Victoria. u jedanaestoj se brigadi rodila misao. Kad smo saznali za to. Internacionalci među nji­ ma govorili su španjolski većinom jako loše. Nažalost se iza ljevičarske . Htio se pričiniti mrtvim. A ni partizani naravno. Znao sam iz iskustva Prvog svjetskog rata. sve komunisti. Kad su išli cestom prema Miralrioiu.

Pročitao sam ga i predao Hansu. Dok smo Hans. to znači pipali kroz tam. izradio sam iplan kao neku pravu operaciju. Prepad s taiko jakim snagama mora se naročito bri­ žljivo držati u tajnosti. On je kod čitanja razrogačio oči i rekao komesaru: »Druže. Ispitat ću slučaj. Došli su u svojim automobilima i stajali na kiši. da je planiran poduhvat nove vrste i da im želi pokazati tehniku jedne takve operacije. na jednoj potpuno nezanimljivoj točki ceste. Ti znaš — a to mora znati i vaš štab — da fašisti mogu hvatati telegrame. navečer. 274 . Tako su se pripreme znatno otegnule. donio je štapski ka­ petan telegram.broj od jednog bataljona smatrao previsokim. strmoj stqzi dolje u klanac. da bi još morao pitati generala Miaju za odobrenje. tim više. Kola su došla tek s velikim zaka­ šnjenjem i došlo ih je sauno 20. juni je svanuo s jakom kišom. No budući da su poduhvat već zaključili drugi. Predveče se spustila ma­ gla. puni iščekivanja.u i uvukli se u neku kamenu kolibu. došao je u Toriju ratni komesar madriđske armije na partijski razgovor. što im se želi pokazati u ovoj kao u rogu mricloj noći. Hans im je dao do znanja. Za 20.« 9. ja i ratni komesar divizije razgovarali s njim. jer je njegovo kretanje uz nepredviđene slučajnosti noćnog marša zahtijevalo previše vremena. da je sporazuman s planom. pogledaj. ali je kazao. da dovezu brigadu do polazne točke prepada. Otišli smo do borbenog položaja divizije. Za pola sata poslije ponoći Hans je naručio komandante brigada naše divizije <kod kilometarskog kamena 87 ceste Ma­ drid—Zaragoza. koji je izjavio. Dva dana kasnije. Ovaj telegram ugrožava naš poduhvat!« »Možeš li mi prepustiti telegram. kakav li se čudnovat posao vrši u vašem štabu! Ovdje nam armija saopćava ai otvorenom telegramu. da je naš prepad — tu doslovno stoji prepad — na Meseta de Alcarria — i to tako­ đer stoji tu doslovno! — odobren. točno i uz pomoć nekog pouzdanog starijeg Čovjeka preveo ga na špa­ njolski. što je u mrkloj noći bilo teško prevesti ba- taljon s naše visoravni po uskoj. sati obećano nam je 55 ikamiona. Zatim smo se Hans i ja odvezli u Guadalajaru do koman­ danta armiskog korpusa.

kakvo je djelovanje imalo zatajivanje poduhvata.« »Od vas nismo ništa vidjeli. Tada su i inače suzdržijive seljačke žene LziŠLe na ulice. glavni dijelovi bataljona su se već morali uspeti uz terase s onu stranu Utande. Kiša jc prestala. koji je trebao zatvoriti od nas napadnuti planinski lanac. U 3. Pica- rćna. U 4. osim krajnjeg vrha.15 sati čiuli smo puščanu paljlbu i vidjeli bijele otolačiće od ručnih bombi u blizini uzvisine tamo prijeko. Gledao je pravo i šutljivo preko doline. Dakle tamo je morao stajati bataljon Edgar André za leđima fašističkih streljačkih gnijezda. Tukla je selo Padilla de Hita. koliko su naši ljudi postali omiljeni. da brigada ide u veliku bitku. 18* 275 . U 7 sati popeo «se iz doline 'kurir bataljona Thàlmann: »Ba­ taljun Thàlmann je zauzeo uzvisinu. da ide dalje. U 4. ako bi se približavale. Već smo vidjeli uzvisinu Alcarria i is dalekozorima pretraživali udolinu desno od nje. saznao sam. koju je javljao. no nismo otkrili nikakvo kretanje.45 sati počela je gruvati naša artiljerija. nego je ponavljao. pa da se razabere. Prema našim proračunima. da su oni bili preslabi. Čovjek je javljao: Bataljon je preslab. Oo nas je došao koman­ dant korpusa. Nije se čulo ni glasa osim kukurijekanja pijetlova odole iz oba sela.« »Niste zarobili nikoga?« »Da.« »Uzvisina je gore malo zaobljena. grlile i ljubile vojnike. objasniti.. Mi smo otišli na onu stranu i tek onda se okrenuli na fašistička gnijezda. samo napad ručnim bombama bataljona Edgar André. Kad su bataljoni navečer iznenada bili uzbunjeni. kroz koje su morale fašističke rezerve.« Sad je došao izvještaj od batalijona BeimJer. Bilo je 'baš potrabno. I selo Utande ležalo je mirno ispod nas. nego da nas osigurava od napadaja.« »Sto to treba da znači? Bataljon nema nalog da ide napri­ jed. ali oni će se uspeti na uzvisinu dalje s one strane kod Trijuequea. Ijiudi iz sela su mislili. Mnoge smo milicionare morali poslati sa zaroblje­ ničkim transportom.« Čovjek nije mogao besmislicu. da se dogodi tako nešto. Dok srno tako čekali.15 sati počelo je polako svitati.

kako prelaze Badiel i uspinju se uz obronak. da ih nije opomenuo izdajnički telegram s na­ vodom mjesta i zato su imali pripremljene rezerve!« U 8. tek onda smo razabrali. -koje je pra­ tilo nekoliko milicionara. Fašistička jedinica. do-k se nije ispostavilo. No pojedini su izvještaji ostali nejasni. Od ćitavog ibataljona Beimler na uzvisinu je na vrijeme došla samo jedna četa. Osim toga mitraljezi. U 7. nakon što su prije toga morali otići predaleko na desno. da su to zarobljenici. naročito luislijed iznenadnog napada ručnim bombama s leđa. Imali su čudno mnogo mitraljeza. Još dalje desno ljudi su trčali na Lijevo. K tome su dolazili i neozlijeđeni zarobljenici. koji su se pojavili gore. da su to naši vojnici. Na jednoj su se ne­ ravnini Okrenuli i bacili na zemlju. jedna odabrana Francova jedinica. Ranjenici su skoro svi dovedeni kao zarobljenici. a bataljoni za opkoljava- nje su imali prednost. Kako su već opet došli u dolinu? U 8. gdje je bataljon Beimler morao imati svoju obrambenu liniju. jer dvije staze nisu bile dovoljne za cijelu brigadu. zbog izvanredno tamne noći i strmine tera­ sa. Cijenjeni su na 250 mrtvih i 150 ranjenih. Zašto su sada uzmicali? Pretraživao sam zemljište između njih i sela Padilla de Hita i ugledao kretanje. Kad su bili kod nas. koji uzmiču na lijevo. da se bataljoni povuku. Tad mi je postalo jasno. 276 . najmanje jednog fašističkog bataljona. bila je Requetes. Uspon je bio visok 200 metara. U -međuvremenu srao vidjeli vojnike u čitavim grupama. Krvavi su gubici fašističkog ibataljona de Victoria bili si­ gurno vrlo znatni. Vidio sam nekolicinu kako trčkara okolo. koja nas je napala. da skoro svi naši teški mitraljezi nisu do­ spjeli na uzvisinu. jer je tamo osiguravajući bataljon Beimler bio napadnut s velikom premoći.10 sati dolje kod Utande grupe su vraćajući se prelazile riječicu.45 sati ipromatrao sam ‘kroz dalekozor mjesto. Pokazao sam to Hansu i rekao «potiho: »Fašisti još ne bi mogli napasti. zatajili su.40 naređeno je. Slijedio sam ih dogledom. Brigada je imala «poteškoća u povlačenju samo na desnom kriliu. koja je bila obilno naoružana lakim i teškim mitraljezima. Tamo je bio u toku pravilan napad.

značajan industrijski grad na Biscayi. Došao je Mera sa svojim štabom. Ta pripada diviziji Cipriana Mere. pao je Bilbao. Tih smo dana poslali u Valenciju. ne brijati se. Za danas sam pozvao na večeru Meru i njegov štab. nego samo košulje od uniformi s ozna­ kama čina. No time naše sjeverno područje nije /bilo još ni izdaleka osvo­ jeno. jednog od vođa anarhističkih radničkih udru­ ženja. brigada je za vrijeme bitke kod Guadalajare . Njegovo je držanje bilo vojničko. Nije bila baš vanrodna. juna 1937. 19. Ja sam ponovo vodio jedanaestu «brigadu. 22. u ‘broju i materi­ jalu daleko premoćnijih fašista. koji zahtijevaju disciplinu i idu s nama. ali događa se i kod neburžuja?« Načelnik štaba odgovori malo zbunjeno: »Mera je izdao parolu.« Svi su ostali Merini oficiri bili isto tako neobrijani. On reče: »Ne volim takve buržujske manire.povremeno stajala pokraj nas. kao Sto je predstavljanje!« »Ali ti ipak želiš upoznati Renna!« uizvikne Hans smijući se. sad se Asturia borila sama protiv. No zašto mu je brada bila tako zaraštena. juna naveče pozvao me Hans u Toriju i rekao: »Vaša brigada mora smijeniti 70. slično kao i pali Durutti. »Zato vas upoznajom jednog s drugim. čitavo naoružanje našeg novog austrijskog četvr­ tog bataljona. i nisu kao mi nosili kapute. Istina. — što je svakako bunžujsiki. da molimo oružje. anarhističku. kao da se više dana nije brijao? Hans me ipretstavi. Tako možeš odmah razgovarati s njim o smjenjivanju. što sam vas pozvao. kakve smo imali po vrućim danima na terenu. Od tada je Mera uveo nešto discipline.« 70. Vijesti sa sjevernog fronta postajale ©u ®ve ozbiljnije. Hans je zadovoljno trljao ruke i Merinom načelniku štaba govorio: »Zar se kod vas štalbski brijač razbolio? Ili je vaša neobrijanost demonstracija protiv toga. Nedostajalo nam je samo 726 pušaka. Pred kuću se dovezlo više automobila.« 277 .

Anarhistički su oficiri bili ja'ko ukrućeni. Pjevali su i ko­ mandanti divizija. Vdiso- îavan je ležala potpuno mimo.« Sjeli smo. Uskoro su se orile «revolucionarne pjesme oba štaba. Nije do­ šlo do nikakve panike. Iz nje je u noći poslije našeg ubacivanja prebjegao fašistima jedan oficir s jednim čovjekom. Mi smo isto. Trećeg dana navečer išao sam iz velikog radnog šatora šta­ ba u svoj šator. jer ni jedan oficir našeg štaba nije mogao suzdržati smijeh. Javio je: *Svi komandanti ibataljona kažu. da su položaji izgrađeni prilično* dobro. naročito poslije jela. Nagli smo. skinuli kapute. du kod njih vlada potpuni mir. kad dotrči kurir: »Fašisti su se probili između mitraljeske čete i ibataljona Edgar André!« Zakoračio sam na otvoreno. Hans je Imao puno smisla za humor i uživao je u komici anarhističke neburžujštine. On se zabavljao tako ne usiljeno i vedro. kako je jedan takav besmisleni izvještaj mogao doći do nas. Lijevo od nas ležala je 71. Nakon jednog sata. Na nebu su bile zvijezde. koji je protekao potpuno mirno. »Dakle demonstracija! Ja volim. naglo je ušao Bravo. koje su uglavnom bile zajedničke obim strankama. iBudući da nije bilo ni daška vjetra. Sad se mora samo još istražiti. brigada. brigade. neobrijani i obrijani. kad se moji gosti pojav­ ljuju sa znacima dobre volje. Tamo je poručnik poslao patrolu. tko je poslao lažni izvještaj? »Vijest je došla od izviđačke čete. jer je njihov protest protiv naših pokvarenih buržujskih običaja propao. Slijedeće večeri smjenili su se bataljoni Edgar Andre i Thâlmann dva bataljona 70. 278 . Poslao sam naprijed poručnika Bravoa autom. Oni su skoro svi bili ljudi iz siromašnih slojeva Španije. i to su htjeli pokazati i ovom prilikom. koji su sjedili u sredini jedan do drugoga. Nitko se nije probio. i straže bataljona Thâlmann držao [agistima. da iziđemo u susret našim gostima. morao bi čovjek kod proboja dva do tri kilometra ispred nas nešto čuti.« »Dobro da si utvrdio i to. i čekao u štapskom šatoru. kad su mladi oficiri našega štaba počeli pjevati. da su konačno i anarhisti prebrodili svoju sputanost.« «*А jesi li pitao. ikad god bi pogledao goste u njihova odvratno neobrl- jana lica.

»Ne. Tafko dugo dok su bili neposredno pod Merinom Čvrstom rukom. Kad su ih htjeli zadržati. što je bilos dva bataljona 70. za koje nije ibilo mjesta. Stoga smo predložili. koji su došli iz Valencije kao izaslanici socijaldemokratske stranke. koja je ispo­ rukom 420 pušaka bila samo malo ublažena. Jednoga sam jutra bio na iprednjim položajima. još povećana. Ima još vremena po danu. Pri mom povratku vidio sam na svoje čuđenje pred štapskim šatorom nekog starijeg gospodina u civilu. u kojoj smo trebali učestvovati i mi. sada ne.Slučaj izgleda «bezazlen i samo dokazuje. Mi ipa>k moramo ipaziti! Kod naše susjedne jedinice izgleda da ima Štetočina. No jedva što su ibili na odmoru. Tek sada smo saznali. stali su zahtijevati. sjevero­ zapadno od Madrida. Usprkos svoje želje nisam se mogao baviti s njima. da idu u Madrid. Oni bi mogli uhva­ titi vezu s nepouzdanim elementima ikod nas. Sad se moglo nadati samo. ali je naša oskudica oružja. brigade. Sad smo oipet imali pet bataljona. Sad je naša brigada imala uslijed preuzimanja niza bataljona 45 oficira. Nije radio ništa. Politička mjesta Spanije iziskivala su od mene. da se tamo nalazi jedan bataljon od 524 čovjeka nezaposlen. 279 . kako još uvijek neki Imaju malo ratnog iskustva. No upravo je predstojala velika ofenziva naše rezervne armije. Budući da mi nismo ležali daleko iznad grada Brihuege. To su španjolske vlasti odmah odobrile. da će se vratiti kad potroše novac i počnu gladovati. To su bili doktor Herz i Toni Sender. kako sjede. ponašali su se ti na bezbrižno postupanje odgojeni anarhisti. da mi preuzmemo taj bata­ ljon.« Dao sam mu ruku i veselio se ovome žustrom.« »Idem odmah n a p rijed !« odgovori Bravo kruto. jer nije imao skoro ni jednog oficira. da učestvu­ jem na kongresu antifašističkih pisaca u Valenciji. pouzdanom mladiću. da se malo izdivljaju. Kadilo se o meni. dobro. iprokr- čili su si put silom. jer je kod nas upravo izbila žestoka diskusija. saznali smo. među njima čak i kapetana. koje smo prije nekoliko dana smijenili. možda samo. Ustali su i nagovorili me na njemačkom. i isto tako neku stariju da­ mu.

Inozemni gosti još nisu bili tu. Odmak kod ulaza u dvoranu stao sam -pred Fadjejeva. vitak. U Toriji smo primili Bodu Uhsea. Na dan 29. nego njegova djelatnost načelnika štaba. juna odvezao sam se s doktorom Herzom i Toni Sender u Valenciju. Od faši­ stičkog artiljerijskog 'bombardiranja Madrida. Francuz Jean Richard Bloch. Onda su stigli moji stari prijatelji Erich. poznatim katoličkim pi­ scem. Alek- sej Tolstoj. Valencija mi se dopala i kao grad. Oko podneva smo bili . On je skoro pretjerani tip Španjolca. ANTIFAŠISTIČKI KONGRES PISACA U VALENCIJI I MADRIDU Početak jula 1937. 3. koji se bezuvjetno stavio na raspolaganje Republici. koja sam vidio po prvi puta. koje je zauzeo Franco. a popodne smo doprli do Valemciske nizije. 4. lijepe. Na zidovima su još uvijek posvuda stajale parole protiv Larga Caballera. On treba da ide u Valenciju. visokim. sa posve sitnim licem. među kojim i sa José Bergamlnom. 280 . Zrak je bio vrlo topao i blag. One su me zapanjile svojom oštrinom. Sobu sam našao tek nakon duljeg traženja. Imala je lijepe stare zgrade iz bogatijih v. oštrim nosom i velikim crnim očima. Weinert i Willi Bredel. sovjetskog pisca. sjedo­ kosi Danac Andersen Nexô.Hairs tkao komandant divizije i ratni komesar odlučili su: Ren- novo prisustvo na kongresu pisaca u ovom je trenutku važnije. koji je napisao knjigu »Devetnaestoorica«. Valencija je po­ stala glavni grad i prepunila se bjeguncima iz oblasti.u ALbaceteu. stare građevine.remena kasnog srednjeg vijeka. koji je pripadao politkomesarijatu naše divizije. Okru-žavali su nas tamno zeleni gajevi naranđi. Tu su bila i mnoga lica. jula navečer sastali smo se u zgradi Alianze de los inte- lectuales antifascistas sa španjolskim i katalonskim piscima. Odveizli smo se do vijeć­ nice. jula o podne kongres je otvoren.

koji je iz svog uvjerenja povukao konzekvence i stupio u republikansku armiju Spanije. Ja ti savjetujem. na 4. da stupi u španjolsku armiju kao borac ili kao šofer. Najbolji glumci Spanije igrali su »Marianu Pinedu«. ne bih li susreo nekoga. gdje možemo pokazati. no kad smo došli u predvo­ rje. pa sam otišao u predvorje da vidim. Tu je bio Negrln lično i držao govor. Kad bi te. koji mi se čudnovato smješkao. a ja sam jučer telegrafirao. da ću moći doći tek 6.« U to je počelo pozdravljanje kongresa sa strane vlade. »lako je nabaviti. tko bi mi mogao 'kaizati. j. što da radim. Napolju je stajao samo jedan -stražar. netko me lupnuo po ramenu i predao mi telegram s ipozivom. Pokazao sam mu telegram. Kad su me njemu predstavljali. on je zajedno s Bennom organizirao pokret -milicionara svojeg bataljona. Sad je već «bilo dvanaest sati kasnije. Sylvia Townsend Warner i Valentina Ackland. Napolju u predvorju upravo stoji jedan milicionar naročite vrste. Tamo «je bio toreador Ma- nolo. to bi značilo. »Ne bi li mogle«. da dobiju ibolju obuku. Sad saon pogledao točnije. Kasnije su me oslovile dvije Engleskinje. on je ibio po nalogu armije centra u našem štabu. Ta je «ponuda bila odbijena. odvratih. komad Federica G arda 231 . Uz stepenice je došao sovjetski pukovnik Loti. kao uspomenu na ovaj kon­ gres?« »Jedan takav potpis«. što je revolucionarna dosljednost.« Sad sam objema ispričao priču o toreadoru Manolu i njegovoj pobuni.ula budem u Toriji. Ova mi je elegantna žena ispri­ čala. Htjele su ga bezuvjetno vidjeti. Bio je tip pošte­ nog Kastiljca. Kad sam radio u madridskom ministarstvu propagande. da «se trudila. On reče ljutito: »Ti si poznat pisac. da u -ponoć od 3. da na ovaj telegram ne odgovoriš. Ovdje te imamo u uniformi. u-pita Sylvia Townsend Warner. Telegram me uznemirio. jula.sad pustili da odeš. Kratko v-rijeme kasnije pao je na frontu. U najgorim časovima bitke kod Las Rozasa. Te je večeri kongres pozvan u kazalište. više nije stajao tamo. »dobiti potpis imena nekog milicionara. propustiti ovu priliku.

svjetlokosu Šveđanku. Zato sam se potrudio. u 'kojoj je bilo postavljeno za navS. 282 . koji su nas trebali prebaciti u Madrid. gdje nas je pozdravio gradonačelnik.Lorce. Došlo je osamnaest kola. nego je imala neku zlatnu boju «kože. Nadalje sam pozvao jednog Španjolca i jednog Danca. On je stvarao svoje pjesme o bratstvu rasa s čudesnom jednostavnošću i snažnim jezikom. koja ali nije bila crna. Fašisti su ga strijeljali na početku svog ustanaka. ušlo je nekoliko djece i stalo nas promatrati. prijazno obraćali djeci. i ne miješaju se s drugima. koja je znala mnoge jezike i bila bolničarka u španjolskoj mi­ liciji. Usprkos svoje mladosti bio je već sla­ van. Pri tom sam se upoznao s američkom crnkinjom Louise Thompson. koja su sa strane bila otvorena i imala platnene krovove. Dok smo jeli juhu i neko jelo od jaja s krumpirom. Središte moje zbirke sviju iboja i jezika postao je dugački norveški dra­ matičar Nordahl Grieg. koja su se malko zbunjeno smiješila. Automobili ispred nas uskovitlali su prašinu i za stalno nas učinili sivima poput 'kraja. ali i tada jedva da je to korisno. Ne znam bi li se moglo roči. Zatim sam doveo neku dugu. Oko podneva smo se zaustavili u nekom selu. jednoga od najvećih pjesnika kongresa. premda on nije bio revo­ lucionar. da je lijepa. najvećeg pjesnika Spanije našeg vremena. Do njega sam dovukao kubanskog crnca Nicolâsa Guilléna. da u naša kola skupim zbilja šareno društvo. nego liberal. koji je nakon kratkog proljeća. Naša se šarena ljudska smjesa izvezla u vrući ljetni dan. ali sigurno da je njeno pri­ rodno vedro ponašanje bilo vrlo privlačno. 5. Odveo nas je u neku dvoranu. To je razumljivo onda. kad svi znadu samo svoje vlastite jezike. da grupe istog jezika astaju zajedno. ali se nisu bojala. ponovno zadobio svoju suhu boju. Znao sam za loš običaj međunarodnih kongresa. jula književnici su se skupili u Alianzi i čekali automo­ bile. dobrodušnog dječaka. Njegov je smiješak bio kao u nekog malog. To (je piscima pričinjalo veselje i oni su se na svim mogućim jezicima.

elegantna Engleskinja. da je ovdje nevolja i da se mora pomoći. Nismo računali s tako naglašeno ceremonijalnim prijemom. U sumrak smo stigli do neke veliko stare kapije ispod dr­ veća. dok nas nije pozdravio 283 . stale su se smiješiti. ali su osjećale. nisam mogao stvoriti nikakvu sliku. sad znam. što se događa. U blizini su ве djeca. nego su užurbano pričale. koje vh nisu razumjele. a na nama je sav teret rada! Naša nam vlada hoće da dà zemlju. »Taj užasni rat! Muževi su na frontu. kao da smo odrasli u selu i sad se opraštali. da će k njima doći cijeli kongres. Kad su djevojčice primijetile.pojavila i skupina seljaka. kako je njihov život težak. krupna. Seljanke nisu računale s tim. na engleskom: . Ta je vrsta dočeka bila iz vremena. Kad su naša kola prošla kroz kapiju. većinom djevojčice. Sylvia Townsend Warner rače glasno. Mislim. a Franco nam je kani opet odu­ zeti! Ne možete li vi >u novinama svijeta napisati. sa svake strane pe jedan. što im leži na srcima. a Španjolke nagovarale strane žene.»Na- poljai su se skupile žene i žele nam nešto reći. odvojili su se konjanici. koje su nekoliko koraka dalje jecale od tronutosti. Jedan reče: »Ja iz zbrke izvještaja i partijskih mišljenja koje -smo čuli iz Spanije. što je oduševilo fotografe. Na pisce je taj nepripremljeni susret sa španjolskim žena­ ma duboko djelovao. Tako je nastalo veliko ljubljenje žena. koju trebamo. S obje su strane stajala dva mala odjela konjice. Valentine Ackland. One nisu imale* ni prave govornice. pri čemu su s obje strane obilno tekle suze. priđe jednoj od mršavih seljan­ ki. kad su velika gospoda dolazila u teškim kočijama i kad su ih lagano galopirajuići konjanici pratili do dvorca.« Ljudi su kimnuli i izjurili napolje. postavila na neki most. ne brinući se za svoje majke. da mi imamo pravo?« Ovaj je govor preveden na sve jezike. No. da će ih snimati. koji se strmo uspinjao. prigne se i poljubi je. i počeli galopirati pokraj automobila. kako misli narod. a većina nije ni shvaćala. da mo­ ramo čuti.« Pred odlazak se . te je nastalo rukovanje.

da bude brat mojih misli. nije nam uži­ vanje. kad sam ja uzeo pušku? Vidite. da je on došao. No mi smo ušli u dvorac bez formalnosti. Ujutro je kongres nastavljen u nekom kinu. No moj je govor određen tek za danas. da mu nešto prevedem na španjolski. što se mora svladati! — Borite se. u kojem mi pomažemo. Svima se jako dopao. koji zapovijeda jed­ nom divizijom na frontu kod Guadalajare. onaj oiicir? Izgleda zna­ čajno!« Pogledao sam u navedenom pravcu i odgovorio: »Tog vam mogu odmah i dovesti. nego nešto. jer mi ne želimo više povijesti pisati. 284 . — Tko od vas ovdje u dvorani želi da uarne moje pero. ovdje nudim pero na dar.« Kad sam Hansa doveo. u košuljama. kako kome leži! Ali borite se!« Govor je prekinut. iznenada me prekinuo i upitao: »Tko je to tamo. otišli smo u jasno osvi­ jetljenu blagovaonu. ljudi rata. Nakon što smo se u sobama oprali. nego povijest stvarati. A ime te dužnosti: Sve protiv fašizma! Sve za Narodni front! Sve za front naro­ da! Sve za ideje. za ove idejel Borite se perom i riječju. mi vojnici! Jer rat. Dogovorili smo se.vladin izaslanik u svečanoj građanskoj crnini. a bili smo i obilno pra- šni i umorni od vožnje kroz pola Španije. Sjeo sam do Alekseja Tolstoja. da govorim na njemačkom. Doveo sam i mladog pastirskog pjesnika Miguela Hernan- déza Rusu i Sylviji Townsend Warner i Valentini Ackland. »Mi pisci na frontu odložili smo pero iz ruke. koje su suprotne ratu! To kažemo mi. To je Hans Kahle. nikakav sebičan cilj. Ja sam za­ pravo već morao biti u brigadi. Posluženi su slatkiši. nego velika dužnost. molim vas za to. jer je trebalo objaviti jednu važnu vijest- Svi su slušali pažljivo. Zatim smo se odvezli kroz zamračeno madridsko more kuća do hotela Victoria. koja se sad nalazila sjevero­ zapadno od Madrida. u vrijeme. da upozna Alekseja Tolstoja. koji nije nikakva razonoda. ispostavilo se. koji me zamolio.

pa zatim na izapad. i kod jednog teretnog automobila susreli brigadnog pisara. s lijeva nas je tukla artiljerija. De­ sno se zemljište uspinjalo u gotovo golim stijenama. 7.bila vrlo nemirna. koji je istovremeno bio i samostan. Bojno polje naše ofenzive ležalo je malo dalje na sjeverozapad. Učesnici kongresa su odvedeni u podrum. dok se s desna osigu­ rao. Granate su udarale čas bliže. BITKA KOD BRUNETEA 6. Početni uspjesi su značajni. jer kad smo se jučer povezli pre­ ma frontu. Diviziji Listera je pošlo za rukom. Naš je anmiski korpus napao prema naprijed. . što po­ stoji za opskrbu cijele Modes tove napadačke armije. Nadolazeća je noć . morali smo skretati na sjever. da su fašisti htjeli zaposliti naše jedinice neposrednom obranom Madrida i zato tukli grad. Ušli smo u mjesto. »Gdje se nalazi brigada?« »Ovuda ovom cestom naprijed. nego li u zimskoj bici ‘kod Las Rozasa. Drugi je armiski korpus krenuo na lijevo. dvorca Filipa Drugog.koji me trebao odvesti na front. u sklonište. da prodre do Brunetea i da ga zauzme!« Brunete je ležao mnogo kilometara iza fašističkog fronta. da je danas sjeverozapadno od Madrida po­ čela ofenziva. — sve u svemu samo pojedine granate. do 28. To je jedini put. jula 1937. Bit će. jula morao sam do 10 sati čekati na auto. Uskoro smo se približili ogromnom kompleksu zgrada Esco­ riala. Na pozornicu je stupio neki Španjolac: »Generalštab armije centra objavljuje. čas dalje od hotela.« 285 . koji je usprkos arti­ lje r ije vatre i dalje zasijedao. ali izgleda da nije došao daleko naprijed. Budući da je direktna cesta od Madrida do Escoriala ležala na liniji fronta. Slijedećeg isam dana napustio kongres. K tome su na našem krovu lajali protivavionski topovi.

što žeže. Tako je išlo kroz više sela. Sprijeda su kružili avioni. a ni noći nisu bile hladne. Vrući je zrak ležao nad pustim poljima. »Dakle. da nisu rado osta­ jali u ovom kraju. Po- strani ceste. a na njegovom kraju pred Bruneteom leži Listerova divizija?« »Da. Tako sam se s torbom i dalekozorom odvezao naprijed. a iza Listera leži kao rezerva naša brigada. nalazio se naš štab. košulju. — Uosta­ lom.« Odložio sam kaput i obukao .konopijane sandale. naše je jelo gotovo. Ne ćeš li prvo nešto uzeti. Ta bila je vrućina. nedaleko nekog groblja. tako da sam imao još samo katpu. hlače i lagane sandale. iprije no što se odvezeš na borbeni položaj? Oni će sigurno moći čekati na tebe još pola sata. Fašistima je sve oduizeto u prvom naletu. Izgleda. naprijed se probilo samo jedno tanko crijevo. U nekom selu ispred nas vidio sam oblake od hitaca. 286 . Prema meni su jurili kamioni.

juli. jer smo se tako pri hodu bolje osjećali. pojavili su se čitavi rojevi fašističkih aviona i bombardirali s one . General­ sku kapu zabacio je natrag. S njim sami otišao daleko naprijed. Dan je počeo nemirno. jer se jako znojio. ali ga do­ sada nije mogla zauzeti. Noću smo dobili zapovijed. Odredili smo austrijski. Radi mnogog kre­ tanja po vrućini Skinuli smo košulje. koji je Listerova divi­ zija utjerala duboko u fašističke ipoložaje. opkolila je s tri strane selo Quijorna. a mi smo pod našom neposrednom komandom imali samo još jedan. na tom mjestu još sužen. Ja sam se s Antoniom smjestio 287 . Sad smo među Listerove jedinice rasporedili tri bataljona. naš sadašnji komandant divizije. Tek su se oko podneva pojavili naši letači i protjerali fašističke. sa svojim prilično mladim načelnikom štaba. pola kolibu. da ubacimo još jedan bataljon za zaštitu Listerovog fronta. Na jednom hrptu susreo sam generala Waltera. sam ću ih odvesti do polazne točke napada. Sve su to bili teški njemački Junkersi. pola šator. i opružili se na našim strunjačama. Je­ dan je drugi dio preletjeo preko nas i izbacio teret na selo iza nas. zavukli smo se pod neki krov. 8. de­ sno od nas. koji reče: »Dovest ču za napad pet tenkova.strane Brunetea.« »Dobro. Kapetan Louis mi je kao praitioca u (borbi dao Antonia Povedu. Od 11 sati ubačeni su kod Listera naši bataljoni Edgar An­ dré i Thalmann. U to je bilo 19 sati. reče: »Divizija C. da zajedno s ostalim jedinicama zauzmemo Quijomu. bataljon Beimler. U 16 sati došao je general Walter. Brunete je oibasula prilično teška artiljeriska vatra. Nakon što mu je podnesen izvještaj. Tog su dana naša oba bataljona na frontu imala 14 mrtvih i 3 ranjena. da će protiv Quijorne ubacit i našu diviziju. Kad je već postalo kasno. Jata su fašističkih aviona dolazila i tu i tamo istovarivala svoj teret bombi.« Kratko vrijeme nakon što je general Walter otišao dalje do ostalih brigada svoje divizije.« Uskoro su se gore uspuzali tenkovi s posadom na osmatrač- nicama. Predmnijevam. Time je klin. Dobili smo zapovijed.

Mora da su nas faši­ sti otkrili tek sada. Htio sam ih baciti u drugi napad. Tištao me neuspjeli napad. da su jako potcijenili udaljenost i samo rasi­ pali svoju municiju. »Zaposjeli su ga Mauri u velikom brojiu. To je bilo u 20.« reče mi jedan politkomesar. naredih: »Neka se ba­ taljon povuče na svoj polazni položaj i preko noći ostane tu.pokažem put. Naš je ađutant Gustav Kern jurnuo ispred svih na juriš i pao. To je bio poručnik naše policije:1 »Jesi li već jeo?« »Nisam. da krene naprijed. I inače imamo gubitaka. »To je groblje Quijorne. čim se tenkovi približe groblju. jer sam očekivao da ću od tuda vidjeti Quijornu. Opet sam izišao van i sjeo na kamen. Tek prilično kasno stigao sam do štapskog šatora. Već su znali za Kernovu smrt. u kojoj su naši bataljoni i ostale jedinice ležali spremni za juriš. Tenkovi su iz svojih topova opalili nekoliko hitaca i u zaokre­ tu krenuli natrag. Selo leži strmo ispod njega. Tek oko 20 sati došli smo do neke udoline. A ja sam po malim oblaćićima prašine na zemlji vidio. Netko mi se približi. Antonio je šuteći išao pokraj mene u tami. Otišao sam do gornjeg ruba. Hodanje mi je padalo teško. Pet se teških strojeva prebacilo do visine ruba udoline i onda odjednom jurnulo svom silom. Došao je kurir: »Bataljon Beimler je na našem desnom krilu dopro do groblja. a i gubici.« Da izbjegnem nepotrebne gubitke.naprijed na prvi tenk. Bio je to dug put.« Sad sam se morao vratiti na borbeni položaj. Od jutra smo skoro beiSprekidno bili na frontu. Na izvjesnoj sam udaljenosti ugledao malo naniže neke stare zidine. jer su po nama ipočeli žestoko pucati iz pušaka i mitraljeza. da .« Naredio sam bataljonu Beimler.« 288 . ali ga nije mogao zauzeti. Zrak je unutra bio zagušljiv. jer se počelo emrkavati. da moraju natrag.15 sati. — Tamo prijeko smo izvršili napad uzalud. No oni su izjavili.

'Iz šatora sam iznio stnunjaču i legao pod blistavo zvjezdano nebo. Kurir. Austrijski je bataljon u rane jutarnje sate napustio Listerove jedinice i iprebacio se do bataljona Beimler na front južno od Quijorne. Smrad!« 19 Spanski rat 289 . Nakon kraćeg vremena došao je jedan od španjolskih po­ licajaca s (posudom za hranu. U 10 sati oba su bataljona zauzela groblje. Kako je nisam našao. smirio sam se. Pri pogledu na njegov nagi gornji dio tijela. Dok sam bio na putu »prema polaznom položaju za napad. da sebi naprave zaklone. i nakon uznemirenja odmah opet zaspi. reče užasnuto: »Koliko tamo leži mrtvih! Sve Маго- kanci. Nastala je užasna tu t­ njava. juli. Na sebi je imao samo hlače i cipele od lika. jer u skloništu čovjeka čini nemirnim svaki šum. a ja sam još iz Prvog svjetskog rata naročito volio spavanje na otvorenom. 9. padale su bombe. pomislio sam: Gdje li sam samo ostavio svoju košulju? Potražio sam je poslije jela. koji se vratio. U ovo doba godine ne pada rosa. da li ga se tiče. A na otvorenom odmah čuje. Naši su avijatićari trebali pripremiti po­ novni napad na selo. čuo sam dolaženje naših bombardera. Ionako je sad u ponoć čovjek ne treba. Otvorili su grobove.

kojim se znatno proširio klin.podosta vre­ mena. da napad prenese i dalje prema naprijed. 10. Kratko nakon smrkavanja došla je naredba divizije. da se više nitko nije micao. dok baterija i njena municija nisu bile gore. uhvatio me sa stra­ ne: »Ispostavile su se loše stvari. da 108.naših ibataljona. Tako su one mogle bez borbe zauzeti povoljan položaj. kako se radilo u prošlom stoljeću. da se mora ocijeniti udaljenost a i kako se to čini. koju je naše bombardiranje tako opiustošilo. Naša je artiljerija' počela tući i pripremati* napad. Tako je proteklo . Sad su jedinice divizije C «pošle na zapad i na uzvisinama ispred sebe nisu našle nijednog fašistu. Pri tome se ispo­ stavilo. Dva su se nalazila kod Listera. No mi još nismo Imali ni jednog od . bez rezervi i bez uočljivog rasporeda. i kako bi se oni morali držati u slučaju napada. brigade. To je bila nepromišljena borbena formacija kao u početku građanskog rata. Do 2 sata ujutro moramo ih izvući. S groblja su se bataljoni spustili strmim obronkom u Quijornu. Stoga je Modesto zaključio. Kape­ tan Louis. koji smo zabili u fašističke položaje. Preostala dva i . Sad sam komandantu austrijskog bataljona odredio nje­ govo područje napada. 290 . Sad sam (komandirima baterije i komandirima topova pokazao.je bi se po svoj prilici mogli pojaviti fašistički tenkovi. Iz udoline sam dovukao našu protutenkovsku bateriju. Svi su ljudi morali uprti. ostali kod divizije C. dok ih ne smijene. da posluge jedva znadu gađati. jul. da pojedine topove uzvuiku strmom stazom kroz duboki pijesak.pol bataij.ona su zadržali. Komandant 108. komandir naše izviđačke čete. gd. ali o primjeni jedne takve baterije nisu naučile ni najosnovnije. 108. U 8 sati došli su iz Quijorne bataljon Beimlcr i po­ lovina austrijskog. brigada treba da izvrši napad u pravcu juga. Morao sam ih prvo naučiti. dok će naša stajati iza nje kao rezerva. Prvobitno je 'komandir 'baterije svoje topove htio posta­ viti što više na najviše uzvišen je u pješadiske linije. brigada je ležala na nekoj ravnoj uizvisinl u potpuno zbijenoj liniji.

brigade stao promatrati. Bit će da se iza toga stvarno krije duh Larga Ca'ballera. gdje je tmetatk ušao i izašao. kad se nešto dogodi s mojim hlačama. a da se baš nijedan oficir ibrigadne ko­ mande nije pojavio lično. kako će se napad odvijati. i pokušao. — АЦ reci mi. da su opet upale u vatru. 19* 201 . a onda došli u neku udo­ linu. nedaleko ispred fašističkih položaja. Izdao sam zapovijed za napad au­ strijskom batalj-onu. No kad su fašisti počeli pucati. da će on sabotirati napad. zapali u vrlo djelotvornu vatru. brigade i mislio: Momci možda nisu loši. Konačno je u 15. Španjolci oko mene tresli su glavama i smijali se. U 14 sati prestala je naša artiljeriska vatra. i onda neposredno iza linije 108.« »To je nalog«. dok je noga bila netaknuta. odvratih. pa je kao oficira za vezu sa štabom 108. da još nisu gotovi s pripremama za napad.« »Tu nije nitko. da pođu naprijed. Kraći su dio pretrčali. bri gade poslao poručnika Bravoa.krila bila nezaštićena. neki potpukovnik. Ogledavao sam se između vojnika 108. Tako su morali napredovati više stotina metara -bez gubitaka.« Čekao sam. Zatim su uzmaknule nekoliko koraka i polegle u zaklon. nije li nitko iz štaba 108. To me umirilo. kojom su dalje mogli ići korakom. opet su polegli. ali nisu činili ništa. To me uzrujalo. da im razjasnim slučaj. Oni su me slušali. jer ih fašisti više nisu mogli vidjeti. brigade oficiri su trčkarali okolo i tvrdili. ali su onda. pri čemu su njihova oba . Neki su se ljudi digli. U međuvremenu su austrijske čete napredovale tako dale­ ko. a nitko nije ni bio. »koji valjda znači nadzor?« »Da. No oni nemaju ni otficira ni politkome- sara s osjećajem odgovornosti. Lijevo su od nas napredovali Austrijanci.30 sati potpukovnik dao da se prenese zapovijed za napad. U liniji 108. brigade ovdje? Pa ona treba napasti u 14 sati. Pogledao sam i našao dvije rupe. Govorio sam s nekoliko oficira iz 108. pravi je »socijalista i prijatelj Larga Ca- ballera. I gaće su knale rupe. U svojem uzbuđenju stajao sam usprkos vatre u streljačkoj liniji. Naš španjolski politkomesar drži mogućim.

jula. i kojim putem trebaju ići. Nekoliko dana kasnije. Austrijanci. što je ibonbena aktivnost s obje strane popustila. Austrijancima sam poručio. gdje da napadnu. da ise možemo osloniti na va-s!« Čvrsto mu stisnuh ruku. znači. da ne ostanu ležati pred strmim obroncima. kako izgleda. brigade. jedva što su to vidjeli. Imate li gubitaka?« »Nisu znatni. U 20 sati pojavilo se iz pozadine ipet naših tenkova i raspi- talo se kođ^mene. Sad su naglo vozili prema fašističkim linijama. da se vrate. a mi smo držali prilično uzak front između divizije C i 108. Slijedeći je skrenuo. Više je tenkista ranjeno. Sad su se vratili i ostali tenkovi. Liječnik mi zabrani. To je bio komandant Austrijanaca.« »Sad se odmorite! Jedite! I kad će opet jednom biti teško. Kad se potpuno smračilo. bilo je pravilno. već su se digli i pošli dalje naprijed. Tamo je sposoban komandant. da ne naleti na prednji. Iz onoga. Fašisti su. Malko neotesanim jezikom pokušao mi je objasniti. Iznenada je drugi tenk stao i počeo da se dimi. su fašisti otpočeli protunapad. Dosada se tenkovi nisu mogli vidjeti. 18. po mojem običaju. zašto nije nastupao dalje. štogod si učinio. ali je uspjeh bio neznatan. Prekinuo sam ga: »Sve. Posada je isko­ čila i potrčala k našim Austrijancima u zaklon. Mase su Junkersovih i Capronijevih aviona bombardirale seLo Bru- 292 . morali imati protutenkovske topove. Pokazao sam im fašističke položaje. U noći sam dobio žestoke bolove u lijevom stegnu. Dva su bila pogođena. mi znamo. Zatim se okre­ nuo. da mno­ go jurim naokolo. 17. što se pužio. napali smo još jednom. Španjolci su im otvorili prolaz. čim to dozvoli tama. Smrkavalo se. dapače uzorno! Kaži to i svojim ljudima! Ni jedna jedinica ne bi mogla biti bolja. Odlično! pomislih. osim gorućeg. i uskoro se pokazao ogroman potikožni čir. izbijao je plamen. koji se razumije u nastupanje s tenkovima. do mene dođe neki krupan čovjek. To nije škodilo ništa sto­ ga.

iako uz teâke gubitke. koji je bio potporno ras- trgnut u zraku. Ona se uspr­ kos toga uglavnom oduprla. Budući da je komandant brigade bio bolestan.« »A zašto stojiš upravo ovdje?« »Dobio sam takvo naređenje. na jednoj uzvisini. Na to je eksplodirala municija. Imali smo samo jedan borbeni položaj. U blizini opasnog raskršća u Villanuevi stajao je kamion s crncem u vozačkoj kabini. stajao je moj aiuto. Njegove su jedinice na­ pustile niz brežuljaka.« »Jesi li ga dotbro razumio?« »Prilično. Na kolima je pisalo: III. i s desna smo izgubili jedan istaknut položaj. Mi smo također imali prilične gubitke. ispod maslina. Blizu njega.ne te i Listerove položaje ispred njega. vodio sam je ja. nedaleko Quijor- ne. kad je jedan Junkens izbacio bomibe.« »Na kojem ti je jeziku izdao zapovijed?« »Na njemačkom. Fašisti su napali Listerovu diviziju s ništa manje nego 71 tenkom. u nekom zelenom klancu. morao sam se voziti preko mjesta Villanueva de le Caflada. Slijedećeg je dana bitka postala još žeSća. Iz svojih otvorenih kola doviknuo sam crncu na engleskom: »Sto imaš u svojim kolima?« »Municiju. a zašto da iz svog prtljaga dam i-zvaditi drugu? Calk ni noću nikad nije bilo hladno. jer sam radi svoje rane od ćira po mogućnosti što više puta prevaljivao kolima.« »Od koga?« »Od nekog iz bataljona. i zato su ga bombardirali naročito žestoko.« 293 . ./ll. koje je ibilo važno čvorište cesta našeg armiskog fronta. Moja košulja još uvijek nije nađena. Prigodom jedne vožnje k našoj artiljeriji. ali i Junkers. Jučer se ovuda prema frontu vozio kamion s municijom. To su dakle bila kola bataljona Thâlmann.

»Hajde dolje!« naredih njemu i isto rekoh svom vozaču na španjolskom. kao oficir za vezu sa 108.« Tada začuh brujanje motora i već sam ugledao avione. Nakon jela pozvao sam ga k sebi. iskrenim tonom. Tek kad je i ona izbacila bombe. ali on je odlučno izâ suradnju s komunistima. Sjeli smo na nju.« 294 . na kojoj sam običa­ vao spavati. što si se povezao s njim. Pod jednom je maslinom ležala strunjača. Tada sam primijetio poručnika Bravoa. Jedan od naših policajaca. Onda ću vas poslali engle- sko-ameriičkoj brigadi. No čovjek ipak mora ostati tamo. nego sam se nadao. Otrčali smo u polje do nekog malog zemljanog nasipa i legli iza njega. što sam mu pokazao.« Pokazao je svoje bijele zube i srdačno mi stresao ruku. Padale su u jednoj pruzi nekih 150 metara pokraj nas i detonirale snažnim tutnje^. »Kako -si uopće dospio u našu brigadu?« »Poslali su nas ovamo. koji je veselo sjedio između osta­ lih španjolskih oficira i živahno pripovijedao. odjeven samo u hlače. ali sam ga zadržao. Jesi li imao poteškoća?« »Išlo je bolje. što ne razumijete jezik. Avioni su već doprli do mjesta i vidio sam. rekao sam mu: »Dat ću vas smijeniti Nijemcima ili Španjolcima. Crnac je htio ustati. da se smjesta odveze na mjesto. čim to bude moguće. koji je već major. da vi budete ugroženi sa­ mim tim. Naredio sam mu. Ona je u borbi nedaleko odavde. Mi smo htjeli radije k Amerikan­ cima ili Englezima.« To je rekao ljupkim. jer se približavala druga eskadrila. U štab sam se vratio tek po mraku. Ne može se dozvoliti. Malo smo Išli uz obronak. gdje mu je naređeno. brigadom.« »Dobro si učinio. i u toploj noći bez vje­ tra sjeo da jedem. »Da. bojao sam se. dokoturao je burence piva i ipočeo ga otvarati. i ja ga upitah Uho: »Ti Bi onda dobio jedan politički težak zadatak. Tamo sam susreo nekog mladog oficira iz Ujedinjene španjolske mladeži. kako ispadaju bombe.« »Vi ste se dakle politički razumjeli? — Je li i on bio nepo­ vjerljiv prema potpukovniku?« »To baš ne. »Nisi li se ibojao?« upitah.

»Odmah ovamo u jamu«. ali utoliko Skakljivije kod Listera. Kasnije sam saznao. s hukom su došle mase aviona i bombardirale front. brigade. da je stanje u diviziji D bilo svugdje dobro. Nije li to bila neposredna priprema fašističkog napada? Pola sata kasnije.30 sati. Uslijed izvanredne vrućine jako se znojio.pozadine. Jedan je bio neki vrlo krupan civil. koji je izdržao cijeli udar.« Još sam govorio s njim. To je zaista bio Nordahl Grieg. »Smi­ jem li ovu noć ostati ovdje? Moji najbolji (prijatelji su ipak kod vas!« »Ostani ovdje! Noć obećava. da će biti mirna.« 24. upravo Ubačene 69. kod drugih armiskih korpusa mora da su bile u toku teške borbe. Pažljivo me saslušao i ukrućeno se digao za rastanaik. U noći je desno od nas ubačena 69. 295 . viknuh. Kroz glavu mi prođe: Nije li to Nor­ vežanin Nordah] Grieg? Upravo sam opet čuo brujanje s fašističke strane. koji je dolazio iz . da su fašisti na čitavom frontu prešli s jakim snagama u protuofenzivu. u 6. Sâm sam skočio u neki mali jarak. Druge su nas eskadrile prelijetale s obje strane i bombardirale dalje u pozadini. Iznad ceste zuje fašistički lovci i mitraljezima pucaju po kamionima. brigada. U 8 sati javilo se naše desno krilo: »Naš se susjedni bata- Ijon. Potrčao sam ususret strancima. Reče: »Danas je na glavnoj cesti neugodno! Ne uzi­ majući u obzir bombardere.« U rupu sam stavio jednu četu . kad mi pažnju privuče par ljudi. U podne je postalo jasno. »povlači. Dalje lijevo. no koja uglavnom nije tukla našu brigadu. nego lijevo Listerovu diviziju. koji je u ruci nosio šešir. Stigao je brigadni pisar.artiljerijska vatra. Dolazila je čitava eskadrila bombardera. jula rano ujutro poćela je jaka . Desno od nje više nije ležala divizija C nego D.kao bočnu zaštitnicu.

Još prije no što sam dobio odgovor. da bombe više ne padaju i da avioni okreću. On je bio najstariji čovjek brigade. i čekao moj diktat. Kod napete situacije izvještavao sam diviziju skoro svaki sat. i prišao sam mu: »Sto hoćeš ovdje na frontu? Danas je ovdje prava bitka!« »Htio sam posjetiti svoje norveške drugove. Artiljeriska vatra na selo još je uvijek bila jaka. sati čuo sam žestoku artiljerijsku vatru s lijeva i po­ slao da upitaju kod bataljona Thalmatan. da Listerove jedinice pred Bruneteom uzmiču. jer je previše opasno. U 18. Preko mene su «projurili oblaci od eksplozije. «Buka borbe je trajala neprekidno. U 16. Upravo su opet dolazila čitava jata Junkersovih aviona.« Opet sam sjeo do svog prevodioca.« »Oni su naprijed. i već je bila prilično 296 . saznao sam. nego ću te u sumrak poelati u jednim štapskim kolima u Bscoarial. no vidio sam samo dim i prašinu. Zatim su se fiju&ući strovalile i s užasnim tutnjem eksplodirale.30 začuo sam u zraku snažnu huku. i izgleda da su svoje bombe isto vari val a na Listera. Sad je opet sjedio na jarkom suncu. da li je to kod njih. držao sam da položaj nije jako opasan. Već sam vidio. pogledao sam iz svog jarka. No danas ni ovdje nije mjesto za učesnike kongresa pisaca. oran. ali je i danju i noću bio spreman da radi. u streljačkim rovovima. Bio sam radostan. od koje se čula jaka pješadiska vatra. Kad sam vidio. Ne smijem te pustiti tamo. koji je s pisaćom maši­ nom ispred sebe sjedio na nekom sanduku. a izvještaje slao dijelom konjanicima. brigada neposredno lijevo od nas mora da se kolebala. što mu se ništa nije dogodilo. Jedna eskadrila bombardera dolazila je upravo na nas. kako se iznad nais njišu bombe. ne može povlačiti u cje­ lini. Budući da se jedinica. Našu kurirsku službu organizirao je kapetan Louis odlično. dijelom motociklistima. Onda se tamo nešto pomaklo. Tamo imamo jednu kuću. Ali uslijed nesigurnosti na cesti ne smiješ se ni vra­ ćati.« Smijući se upita: »Ne mogu li ipak na front?« »Ne. Iz svoje rupe Nordahl Grieg oprezno ispruži glavu i zapanjeno se ogleda. I 108. Pri tome je sve poslove sa Španjolcima obavljao Antonio Po- veda.

Gdje bijaše on? Oba- zreo sam se i upitao za njega. Pijesak i »kamenčići su me bockali u lice. Opet sam mu oduzeo papir. To me razbudilo. No on se smijao: »Djeco. dobrog vladanja.« Otrčao sam onamo i našao već policajce kako ise trude oko njega. ne mi­ sleći. Kad ga nismo našli. Ovog puta je stvarno išlo samo nas. odveo do Norvežana.svoju pohvalu jedanaestoj brigadi radi mirnog. tek kad je bombardiranje prošlo. Potrčao sam do nekog malog rova.« Bio sam toliko zabrinut radi Griega. što da radi. jer su uslijed otpora Liste- rove divizije morali imati znatne gubitke. da fašisti ne će dalje napredovati. On je stajao i čekao. Ležao sam na leđima u uskom rovu i brojao Junkersove bombardere. a vidio sam da i dru gi trče. Lijevo od nas situacija još uvijek nije bila sasvim jasna. otišao sam utučeno do svoje osmatrač- nice. Bio je jedan od najsnažnijih talenata kongresa i valjda najjači norveški. Smračilo se. tako da sam preko očiju položio ruku i pogledao opet. Nitko ga nije vidio. < 297 . vratio Antoniu. a bitka je umuknula. Tada je do­ šao prevodilac i viknuo: »Nordahl Grieg je pronađen! Živ je i zdrav!« »Gdje je?« »Jedan ga je kurir. na kojem je stajalo njemački: »General Walter iskazuje . U trenu je postalo mirnije. i svuda su naokolo nastali lijevci. To je . na njegovu molbu. pa to nije baš ništa! Zacijelit će za nekoliko dana. Hoće da ostane tamo.blifcu. Onda »je otpočela zaglušna tutnjava.počelo fijukanje bomibi. U ono malo dana našeg poznanstva »učinio je na mene jak utisak. Antonio je donio neki »papir od divizije. Čučali smo oko jedne -karbitne svjetiljke i jeli. Netko je dojurio kao bez duše i viknuo: »Ratni komesar je ranjen.bio nepra­ vilno otrgnut arak. No bilo je prilično sigurno. Spopao me strah.« Tada mi pade na um Nordahl Grieg. da sam papir. Bilo ih je 18. prisilio se na smiješak i poslao ga natrag kuririma. Odmah je iza tog .

30 sati došao je divizijski motociklista s naređenjem. 26. da je slično bilo i s 32. Ujutro je došao poručnik Bravo i javio. a i dijelovi 108. Ja sam bataljonima. da se 108. brigade. Bilo ih je nevjerojatno mnogo. »Ali morat će da spava na tlul« »Grieg je rekao. Isto je tako uzmaknula 32.30 sati uzmaknula je 100. Izgleda. da se povučemo na uzvisine sjeverno od potoka Morales. tamo je već bio kurir »bataljona Thàlmann s viješću: »Lijevo od nas nestalo sve.. brigada naše divizije. ali nismo vidjeli djelovanje. U 19. a sve su izgledale malene. koji je tekao dijelom širokom dolinom.« Htio sam točnije odrediti položaje za (brigadu. Odmah nakon osvita čuli smo iz /pravca Brunetea žestoku pješadijsku vatru. Mjesec je (bijelim svijetlom obasjavao obronke. vidio sam ispred sebe na uzvisi­ nama vatrice. 298 . reče: »To dolazi od zapaljivih bombi. stalno nanovo odvraćale od toga. Kad sam se vratio na borbeni položaj. jul). sudetski Nijemac T»ni. To je značilo. Moj novi vozač. Autom sam se odvezao na neku uzvisinu i lijevo ugledao široke streljačke strojeve. Ispred nas je bilo prilično mimo. dijelom uskim klan­ cem. Juli. prema potoku Morales. da ne treba ničeg boljeg od svojih norve­ ških drugova. kod Brunetea. U 16 sati fašisti su opet uveli «u borbu mase bombardera. da je naša udarna armija povukla komad puta čitav centar svojeg klina. brigada nalazi u lošem stanju. Kad smo se digli iz doline. Listerova najbolja jedinica. brigadom. artiljeriji i svim ostalim jedinicama izdao zapovijed za povlačenje i u tami se odvezao uskim putem dolje.« To je bio «čestiti Nordahl Grieg! 25.« U 19. iznad kojih je nebo bjelkasto svjetlucalo od mjesečine. brigada. čije smo detonacije čuli. U dubini se caklila pruga potoka između njegovih pješčanih sprudova. ali su me mnoge crvenkaste vatrice požara stepe. kako uzmiču. Fašisti su danas zasuli njima čitavu stepu.

tada bi se i ona mogla poko­ lebati. da tamo ne koristim više ništa. U -podnožju brežuljka. da ostanu naprijed. brigade gadno razilazi. na širokoj ravnici. na «kojem sam stajao.« »Misliš li. — premda je posljedica njegova nera­ da.« »Misliš li. nego Мега sa svojim anarhistima. S vremena na vrijeme pogledao sam dolje. Bataljonima sam iposlao zapovijed. To uosta­ lom više i nije bio Lister. da se štaib 108. krzmao je. ležali su moji kuriri i brigadni policajci na poljskom putu. vidio sam posvuda pješadiju u povlačenju. stajala je čvrsto.« »Dobro. štogod može.« Položaj je bio ovakav: Divizija D desno od mene. Zatim sam opet dalekozorom pretraživao uzvisine ispred naše brigade. ali«. Tuda su dolazili ljudi s fronta i bili za­ državani. Fašisti nisu slijedili brigade naše divizije u povlačenju. No ako bi se mi povukli. jer trebam pouzdanog ordonamsa.« »Misliš komandanta?« »Da. Pojedinačno se povlačenje lijevo od nas pojačalo. Stoga je prije svega morao čvrsto stajati naš austrijski bataljon. koji je kroz kla­ nac vodio u pozadinu. Kod Mere je to bio streljački stroj za streljačkim strojem. »u prvom redu imam utisak. koji je smijenio Listera radi teških gulbitaka. uz po­ dršku Antonia i drugih Španjolaca. Major iz republikanske mladeži pokušava da zadrži na okupu. da se sve raspada. Imam za tebe jedan zadatak. U 11 sati povlačenje je postalo opće. Naši su policajci s njima žestoko diskutirali. Lijevo od njega. upitah. »To znači«. Uz brežuljak je žurno došao oznojen politkomesar bataljona Thâlmann: »Mogu li govoriti s tobom na samu?« 200 . da potpukovnik sam 'Ubrzava mrvljenje svoje brigade?« »To ne želim tvrditi. koji se nadovezivao na D. da tvoj zadatak oficira za vezu ima još nekakvog smisla? «Ili je raspadanje otišlo predaleko?« »Smatram. prije svega njega. »da je od čitave Walterove divizije upo­ trebljiva još samo naša »brigada?« »Da.

To mora da je nešto vrlo važno!
Još dašćuči reče: »Naš je bataljon nastrijelio komandanta
108. brigade!«
Upitah uiplašeno: »Je li to bila omaška?«
»Ne. Naredio nam je, da se povučemo. Kazali smo mu, da
nam on ne može zapovijedati. Na to se obratio našim Španjol­
cima i od njih zahtijevao, da se povuku. Naši drugovi — i ja
također! — stekli smo utisak, da je taj potpukovnik pravi iz­
dajnik, koji želi da sabotira naš otpor protiv fašista. U svojoj
uzavrelosti nekoliko je drugova diglo na njega puške. On se
na to nije obazirao i dalje pokušavao, da naše Španjolce nave­
de na povlačenje. Tad je jedan Nijemac pucao na njega.«
»Je li teško ranjen?«
»Koliko ja znam, vrlo teško. Pitanje je, hoče li preživjeti.
— Sad komandant bataljona Thàknann pita, što da radi.«
»Nažalost, ovdje nije nitko iz politkomesarijata brigade, da
sa Španjolcima razjasni stvar.«
»Da li da čovjeka, koji je pucao, damo uhapsiti?«
»Što se tiče mene, ne. Ja sam mišljenja, da je on u ovoj
situaciji postupio ispravno. Za umirenje tvog komandanta ba­
taljona, kaži mu još i ovo: Potpukovnik, ikojega smo nastrije-
lili, još je od prije pod sumnjom, da kani sabotirati. Ako se
događaji, koje si ti opisao, pokažu kao točni, ja sam spreman
da štitim druga, koji je na njega pucao.«
No sad sam se opet morao brinuti o bici. Sa svoje sam osma-
tračnice gledao onamo prema Villanueva de le Caftada. Tamo
je izgledalo još strašnije nego prije. Prednji su streljački stro­
jevi već išli kroz selo prema pozadini. Dolje lijevo, tako da­
leko, koliko sam mogao vidjeti, povlačilo se sve. To je morao,
osim 108., 32. brigade i Merine divizije, biti cijeli lijevi armij­
ski korpus udarne armije, uikupno nekih šest divizija. Jedana­
esta je brigada sad bila točka, o kojoj je ovisila divizija D.
Pojavili su se fašistički lovački avioni i tukli jedinice na po­
vlačenju.
Čekao sam. Lijevo od mene, na više od desetak kilometara,
sve se ispraznilo. Tada sam vidio, da naprijed kod bataljona
Thâlmann udaraju granate. Fašisti su, dakle, saznali, gdje se
nalazimo.

300

Uskoro su se zatim u udolini ispod mene vraćali ranjenici.
Stekao sam utisak, da je ranjenike ipratilo previše zdravih, i
naredio sam našoj policiji da zadrži sve, koji nisu neophodno
potrebni transportu ranjenika, i da ih pošalje opet na front.
Istovremeno je austrijski ibataljon javio, da poslane patrole
na najmanje dva kilometra ispred fronta nisu srele ni jednog
fašista.
U to je već došlo poslije podne i najgora je vrućina prošla.
Obazreh se u pravcu štaba divizije.
Iznenađen podigoh dalekozor. Zemljište iza nas više nije
bilo prazno, nego su se tuda kretali streljački strojevi. Išli su
na selo Villanueva de le Cafiada. I na glavnoj se cesti nešto
događalo. Tamo je prema frontu išla kolona kola. Kod pomni­
jeg promatranja razabrao sam, da je to velik broj oklopnih
kola, koja su isto tako išla iz pozadine u smjeru sela.
Neprestano se pojavljivalo sve više streljačkih strojeva.
Tamo je nesumnjivo nastupala neka velika jedinica. Da li je
to u borbu ubačena neka nova brigada? Ne, to je moralo biti
više. Kao i sve toga dana, to je bilo zagonetno. Poslao sam po­
ručnika Bravoa onamo autom, da utvrdi, kakva to jedinica
nastupa, i da je obavijesti, gdje se nalazi moje lijevo krilo.
Zatim sam opet bacio pogled na svoje bataljone naprijed.
Artiljerijska vatra na Thalmaima je popustila. Tamo ljudi više
nisu uzbuđeno vrvjeli naokolo. Dolje, kod moje policije više
nije bilo nikakve guižve ni diskusija.
■Nepoznata je jedinica, koja je odteretila moj lijevi bok, već
bila u Villanuevi, dok su oklopni automobili izbili kroz selo na
glavnu cestu. Oni su svojim mitraljezima tukli djelomice desno,
djelomice lijevo. Izgleda da je nešto malo fašista ležalo tamo
u rupama. Neke sam vidio da bježe.
Poručnik Bravo se vratio autom i dotrčao gore do mene.
Bez daha i blistavih očiju izvijesti: »Nastupaj uića jedinica je
Merina divizija. Ona je danas uzmaknula. Ali Mera ju je za­
ustavio i prisilio da opet pođe naprijed.«
»A, to mi jako imponira!« uzvlknuh. »Tada čovjek mora
anarhistima štošta oprostiti.«
Bravo pogleda u zemlju, opet digne glavu i reče odlučno:
»Druže Luwirén!« Tako su me nazivali Španjolci, i to valjda
301

držali nekim imenom. »Ti možeš oduševiti te mlade anarhiste,
i onda su oni dobri. Ali ono što oni ne moga, to je, da budu
žilavi, ikakvi su komunisti, a među njima opet Nijemci!«
Ovo me priznanje dirnulo, jer je bilo mišljeno tako čestito.
No to me i smelo, jer baš danas nisam (bio zadovoljan s nje­
mačkim bataljonima. Možda je usprkos toga on imao pravo.
Moji bataljoni samo nisu razumjeli situaciju, i ja sam im je
morao razjasniti. A razjasniti sam je htio tako, da shvati i
ljudstvo. Tako sam se spustio do svojih kola.
Za ovih mnogih dana bitke još uvijek nisam nosio košulju,
i sjeo sam s golim gornjim dijelom tijela, obješenim dalekozo­
rom i naramenicama u otvoreni auto, s majorskom kapom na
glavi.
»Naprijed k bataljonu Thalmann!« rekoh vozaču.
Začuđeno me ipogledao i krenuo.
»Toni«, rekoh mu, »ovdje nema opasnosti. Na daleko i ši­
roko nema još nijednog fašista, i sad ću bataljonima pokazati,
kako je naprijed bezopasno. Zato i ti moraš voziti ® najvećom
prirodnošću.«
On kimne.
Došli smo do bataljona Thalmann. Komandanta sam obavi­
jestio o promijenjenom položaju. Zatim sam skrenuo na cestu
za Villanuevu. Vojnici su gledali zapanjeno, jer sam se vozio
duž uzvisine, skoro u prvoj liniji.
Nadao sam se, da ću u Villanuevi susresti Meru, da saznam,
kakve planove ima za noć. No nisam našao ni jednog višeg
oficira njegove divizije. Jedinice su već udarile kroz selo pre­
ma frontu.
Tada začuh huku i vidjeh čitavu eskadrilu fašističkih bom­
bardera, kako dolazi.
»Toni!« rekoh. »Vozi iz sela, što brže možeš!«
Upravo smo još mogli izaći i baciti se u neki plitak rov.
Odozgo su već ispadale bombe s fijukom. Pojais, koji su
zasule, prolazio je nekih sto metara pokraj nas. Selo je uosta­
lom bilo sfkoro prazno.
Vratio sam se zaobilazno svome štabu.
302

Sad je moj lijevi bok donekle osiguravala anarhistička
divizija, ali je između austrijskog i ostala tri ibataljona zjapila
rupa od 4 kilometra. Dao sam je osigurati iza noć s nekoliko
streljačkih gnijezda Austrijanaca. To je svakako bilo samo
osiguranje protiv patrola, ali sam u našem položaju morao biti
odvažan i računati s tim, da se fašisti u mnogim klancima
ne će tako brzo snaći.
Nakon uzbudljivog i napornog dana legao sam da spavam
uskoro poslije smikavanja, u nekakvu razvalinu poput po­
druma.
Kratko me vrijeme poslije ponoći probudio Antonio sa svi­
jećom u ruci i pružio mi neki dopis divizije.
General Walter je ostacima 108. i 32. brigade naredio, da
ispu-ne rupu u mojem frontu. Ti su se ostaci sastojali od nekih
300 do 400 ljudi.
Time mi je poteinio svu svoju pješadijiu, a među njom i 108.
brigadu, čijeg smo socijalističkog komandanta nastrijelili. To
je on mogao opravdati pred socijalističkom strankom samo u
slučaju, ako je naš postupak držao ispravnim.
Ni ujutro kod umetanja 108. brigade u naše položaje nije
bilo nikakvih trvenja. Dan je prošao, a da se fašisti nisu ozbilj­
nije približili našem, još uvijek daleko izbočenom položaju.
To je našoj udarnoj armiji dalu vremena, da u miru privede
svoje zadnje jedinice \ zadnju opremu.

Iduće je noći stiglo naređenje za pokret prema Villalbi u
pozadinu fronta. Napad Modestove armije je završio. Donio
nam je samo mali dobitak zemljišta. Inače je, naprotiv, uspjeh
bio vrlo značajan. Rukovodstvo više nije ležalo u rukama pro­
fesionalnih oficira, nego u rukama novih komandanata, koji su
se većinom razvili iz radnika u jednogodišnjoj borbi za Spani-
ju. To je bila također i najveća dosadašnja ofenziva s naše
strane, s dva armijska korpusa. Ugrozila je Franoove položaje
pred Madridom i prisilila ga, da sa svog sjevernog fronta od­
vuče svoju cjelokupnu zračnu flotu i znatne količine trupa, i
time pomogla Asturcima u njihovoj obrani* -ugroženih rudar­
skih područja.
303

TEŠKA KRIZA

Istog dana, kad smo došli na odmor, (pozvao me general
Walter. Primio me u prisustvu svog načelnika štaba i ponudio
mi komandu jedne od svojih brigada.
Odvratih: »To ne mogu primiti, dok ne čujem svoju partiju.«
»Naravno. U svakom slučaju tražit ću te kao komandanta
brigade, a do odobrenja prijedloga otići ćeš na dopust na Sre­
dozemno more.«

Za vrijeme mog kraćeg boravka *u Valenciji, otišao sam u
konzervatorij, u kojemu je trebao pjevati Ernst Busch i reci­
tirati moj dobar prijatelj Erich Weinert. U dvorani sam susreo
mnoge poznate, među kojima i .sovjetskog savjetnika pukov­
nika Lotia, koji me pozvao, da ga posjetim u njegovu hotelu.
Kod razgovora me pukovnik pustio, da ga prvo podrobno
izvijestim o svojim opažanjima u bici kod Brunetea. Više je
puta kimnuo glavom: »To odgovara izvještajima, koje smo
dobili. A sati, što imam da ti kažem: Ti si u bici kod Brunetea
pokazao, što možeš kao komandant jedinice. Šteta je tebe ko­
ristiti kao načelnika štaba brigade. General Walter bi te želio
imati kao komandanta brigade, Hans. Kahle kao načelnika šta­
ba njegove divizije. No ti ne 9nrrijes da ideš ni u brigadu niti u
diviziju, nego te mi trebamo na jednom višem položaju. Gene­
ral Ortega, komandant VI. armiskog korpusa, nema valjanog
načelnika štaba. Radi se o obrani grada Madrida. Mi ćemo mu
predložiti tebe.«
Iz ovog prijedloga za moju novu vojničku službu ipak nije
bilo ništa, nego me uskoro iza toga zamolio za razgovor špa­
njolski ministar vanjskih poslova.
»Španjolska vlada«, poče on, »dosad nije iskorištavala svoje
velike mogućnosti za propagandu u inostranstvu. Za našu borbu
ima mnogo simpatija u svim zemljama. Zato bi mi u ino­
zemstvo željeli poslati kao govornike poznate ličnosti.«
Tako je došlo do toga, da mi je armija dala dopust od pola
godine, i da sam otputovao u Sjedinjene Države, Kanadu i
Kubu. Na tom sam putu govorio za Spaniju i njenu borbu na
95 skupova, na konferencijama za štampu i sijelima.
304 г .

Prije rio što sam otišao na američki kontinent, susreo sam
u blizini sredozemne obale autokolone s internacionalcima. Da­
kle, glavna se rezerva spanske armije kretala na do sada umrt-
vljeni aragonski front. Uskoro se zatim digla tajna s tog po­
kreta. Ciljao je na Zaragozu, glavni grad Aragona. Napadu je
prethodilo čišćenje ovog fronta od štetočina. Ono je i moralo
prethoditi, ako nismo željeli, da doživimo opet nešto, kao što
je bilo osujećenje ofenzive na Huescu i umorstvo generala
Lukàoza od trookisla. Dotle je u Caafri sjedila banda, koja se
nazivala Nezavisnim savjetom Aragona i prisvajala «i prava

Ofenziva na Zaragozu, početkom septembra 1937.

vlade. Ona je spriječila, da se ojača aragonski front. Kad su
sada madridske jedinice došle za ofenzivu, smjestili su general
Pozas i pukovnik Cordôn Listerovu 11. diviziju u Caspu i
okolna sela. Nakon što je Nezavisni savjet Aragona bio tako
zaokružen, Negrin ga je jednim rješenjem raspustio. Radikal-
anarhističiki članovi savjeta nisu se usudili pružiti nikakav
otpor. Možda je kod toga igralo ulogu i to, što tu nisu bili samo
Listerovi komunisti, nego i Merina anarhistička divizija, koja
je stajala uz vladu.
20 Spanski rat 305

Prve su vijesti o ofenzivi govorile o napadu naših jedinica
sjevero-istočno od Zaragaze. No uskoro su vijesti postale ma­
nje pouzdane. Poljski bataljon Dombrowski trinaeste interna­
cionalne brigade »prodro je u fašističke položaje. Ostali su bata­
ljuni promašili svoje ciljeve u noći, a ni rezervna brigada nije
došla dosta brzo. Tako su fašisti mogli opkoliti istureni poljski
bataljon. Major Wazzek, koji je njime zapovijedao, zaključio-
je, da se razbije obruč i probije u pozadinu. To mu je izvan­
redno uspjelo.
Nakon tog prvog udara, počeo je napad 35. divizije generala
Waltera, južno od Ebra. Tamo su jedanaesta i petnaesta inter­
nacionalna brigada zauzele jako utvrđeno selo Quin to i zajedno
s ostalim jedinicama prodrle dalje do Delchite, koju su zauzele
3. septembra. Pri tome su zarobile na hiljade vojnika. Usprkos
toga, to nije dovelo do velikog uspjeha, kojemu su se nadali.
Prije svega nije nam uspjelo izmamiti fašiste iz Asturije,
gdje je Narodna armija već mjesecima ležala u teškoj obram­
benoj borbi. Već je morala napustiti visoke brdske grebene na
jugu. Slom se približavao. 20. oktobra Francove jedinice i Mu-
ssolinijeva armija zauzeli su Oviedo Gijôn, najvažnije gradove
Asturije. Tamo su mogli pobijediti samo zato, jer su Engleska
i Francuska priječile, da mi ta područja opskrbljujemo oružjem,
dok su dozvoljavale, da nacisti dovoze iz Hamburga u La Co-
run-u teške tenkove, avione 1 artiljeriju.
S pobjednicima su došli njemački i talijanski industrijalci,
i dobili stotine privrednih koncesija. Njihovi inžinjeri i ini spe­
cijalisti ugnjezdili su se posvuda i stavili se pod zaštitu Gesta-
poa i talijanske Ovra-e. Sjeverne se provincije već jedva i mo­
glo nazvati španskom zemljom. Dio rudara, koji se borio, po­
vukao se u brda i nastavio partizanskim otporom. U gradove
se uvukla neizmjerna nevolja, čak i tamo, gdje se gestapo nije
svetio direktno. Osvećivao se, kao i uvijek, nesmetano prije
svega na radnicima, i nije pitao za nikakvu pravdu. Strijeljao
je 25 katoličkih svećenika, a stotine ih zatvorio u koncentra­
cione logore, gdje su bili izloženi svakovrsnim poniženjima.
Papa se u Rimu nije trudio oko njih. Pa on je stalno bio u
savezu s biskupima, veleposjednicima i nacistima.
Franco je sada imao četiri slobodna armiska korpusa, preko
sto hiljada ljudi s vrlo mnogo artiljerije i aviona. Sve je to-
306

Brdski grad Teruel tvorio je kraj fašističkog klina. Tako je op­ koljen grad Teurel i 21. se decembra morao predati republi­ kanskim jedinicama. konac decembra 1937. koja je zastirala svaki vidfik. Na istoku i zapadu stajali su strmi. izgrađen se front nala­ zio samo tamo. ili su već napadale iz najnevjerojatnijih pravaca. 20* 307 . jeme je bilo takvo. Uspon je počeo u gustoj magli. To se odigralo 15. Ali su naše jedinice udarile ranije. Kad se razdanilo i fašisti po prvi put nešto primijetili. koji je stršao duboko u područje Republike. da se nepovoljnije nije moglo ni zamisliti. Planirao je i jednu veliku ofenzivu kod Guadalajare. visoki preko 2000 metara. da se s Listerovorrt divizijom i drugim dijelo­ vima glavne rezerve probije preko tih planinskih lanaca. duboko zavejani snijegom planinski grebeni. gdje se vodila borba. veli­ ke su republikanske jedinice već stajale za njihovim leđima. Usprkos toga jurišne su jedinice stigle u pravo vrijeme na svoje polazne položaje. Kao i na drugim mjestima. Vrije- Zauzeće Teruela. s kojih su se spuštale kroz mećauu. Dalje gore vijala je snježna vijavica.mogao baciti na naš front. decembra 1937. Republikanski je generalštab imao gotovo pustolovni plan.

ili velika ofenziva? Dan iza toga. Kod toga ljudi nisu saznali. 11. opet postalo jasno. . da joj dokažem. marta. Kakva li se ne­ sreća sručila na njih! Tri je dana kasnije. da nema nikakvog razloga za pesimizam. U Pariz sam stigao kasno navečer. 14. kako je bio zdvojan. koji su im neugodni? Široka publika Sjedinjenih Država nije saznala vijesti. Jer i ja sam bio upućen na zbrkane izvještaje buržoaske štampe. u kojemu soi stanovali crnački pjesnik Nicoas Giuillén 1 drugi Kubanci. Budući da naše jedinice nisu posjedovale nikakve prave zimske odjeće. koja je sve Francove uspjehe javljala velikim slovima. a o našim ništa. a od Mussolinija daljnje talijanske tiupe. To je bilo teško. iz kojih bi mogla zaključiti istinu o nama. Engleska i Francuska pomagale su fašistima u Austriji Isto kao i u Španiji. da se naša armija sada naučila boriti. Mislio sam na svoje prijatelje Zidove u Beôu. U borbu je ubacio svu svoju njemačku i talijansku artiljeriju i tjednima tukao republikanske položaje. a pogotovo događaje. Konačno je od Hitlera dobio još jednom 50 novih baterija. pa sam otišao u mali hotel. Oni su iz Aragona udarali prema istoku na more. Ja sam u svojim predavanjima pokušavao. Hitler je zaposjeo Austriju. 10. Franco je od Hitlera dobio teško oružje. Nekoli­ cini jc građanskih generala postalo jasno. ■Kratko vrijeme prije mog povratka iz New Yorka. jer su nje­ gove jedinice zakazale. bilo je mnogo smrznutih udova. Dakako. koji su jednim dijelom ležali na ledenim planinskim grebenima. tko je od buržoaskih generala rado proučavao. da su fagisti u Spaniji prešli u ofenzivu najvećeg stila. jer mnogo puta ni ja nisam mogao razumjeti vijesti iz Spanije. novine su donijele iz Evrope ozbiljne vijesti. Povrh toga. februara 1938. Jog prije toga Franco je odustao od svog plana ofenzive i svoje rezerve bacio prema Teruelu. Tek 21. marta Franco je javio 0 značajnim uspjesima u Aragonu.. marta 1938. k tome najnovije lovačke avione Messerschmltt i bombardere Heinkel. i bila je utučena. a mnoga oružja bila nedjelotvorna na­ suprot postojanosti naših jedinica. Franco je nanovo osvojio Teruel. Da li je to bila mjesna Francova pobjeda.

kad sam ga zamolio. mart 1938.« »Da. Uskoro su me pustili do direktora obavještajne službe. Idućeg sam jutra prije svega potražio španjolsku obavje­ štajnu službu. 309 . i koji me primio ljubazno. Jedan član španjolskog poslanstva u Washingtonu u po­ vjerljivom mi je razgovoru rekao. šalju li Amerikanci oružje?« »Nisam imao nalog.« odvratih začuđeno. i da bih učinio bolje. koja je imala svoj ured u blizini Madeleine. meni poznati Španjolac. da u Sjedinjenim Državama pregovaram o isporuci oružja. »Kako stoji u Americi?« upita. da mi pomogne u povratku za Spam ju. Osvrne se rasejano po sobi: »Nas danas interesira samo pi­ tanje oružja!« Fašistička ojenziva na Aragon. Dok sam tamo čekao u predsoblju. »U narodnim masama ima velikih simpatija za našu (borbu. ko­ jega sam poznavao. No njegov se izra«z lica izmijenio. da se kod španjolskih vlasti u Parizu mnogo toga ne slaže. budući da za njega više nisam imao novaca. Taj čovjek mora da je sasvim izgubio vjeru u nasu pobjedu. ušao je jedan. kad im ne bih sve vjerovao. Ali. naravno.

ali sam se tjelesno nalazio u prejađnom stanju.« odgovori oan. Neraspoložen.« Smješkao se: »To je sigurno više formalnost i ne obavezuje te na povratak. i moram se javiti u Barceloni.izgubljenu stvar? Prekinuli su nas. No skoro svi. No . »Pribaviti novac nije nikakva poteškoća. Možda će nam sad poći za rulkom. Izgleda. Osim toga novine su javljale.« Opet se promijenio izraz rçjegova lica. ođvratih.« »To može biti«. da se vra­ tim u zemlju. a to je moglo značiti samo: Zašto želiš da se još jednom upuštaš u jednu . kojoj sam se iz uvjerenja i s oduševljenjem za­ kleo. »No vjeruješ li (ti.na svoj sam užas mo­ rao utvrditi. ozbiljan razlog. Samo ih je malo držalo glavu uspravno. odgovarali su me od toga. da te još trebaju u Španiji? Internacionalci tvojih vojničkih sposobnosti više ne dobijaju odgovarajuće položaje. da u pariškim ljevičarskim krugovima našu stvar općenito drže izgubljenom. da su fašisti u svojoj ofenzivi doprli do mc-ra. da se Hans Kahle sa svojm 45. ja imam dopust samo za pola godine. Usprkos opommjanja držao sam svojom dužnošću. divizijom nalazi nedaleko ušća Ebra. Proturječilo je mom ratnom iskustvu. Da smo mi pustili da tako ide u bici kod Las Rozasa ili na početku bitke kod Guadalajare. jer su se u međuvremenu mnogi španjolski drugovi razvili u velike komandante. Tako sam se odvezao noćnim brzim vlakom i. Ja sam se opirao raspoloženju propasti. da bih odmah mogao preuzeti neku komandu. jer sam bio bolestan i osjećao se vrlo loše. >Лрак. Na to mu napisah pismo u kojemu sam mu opisao svoj tugaljiv položaj. Ta htio sam opet u ar­ miju. U hotelu Majestic saznao sam od tamo smještenih inter­ nacionalnih novinara. da ostanem u Parizu.z Pariza u Barcelonu. da. nešto nije izgovorio. 310 . Naznačio mi je još adresu španjolskog poslanstva. tada bi zaista sve bilo izgubljeno. Imao sam šta više. s kojima sam razgovarao. Time mi se položaj Republike učinio povoljni­ jim. da se vratim u Spaniju. kod kojega ću bez daljnjega dobiti novac. da fašističke trupe zadržimo na Ebru i u nizini sjeverno od Valencije. napustio sam kuću.

ali je smršavio i izgledao ozbiljno. što se dogodilo. Poslije nekoliko dana sjedio sam u velikoj dvorani hotela uz oskudan doručak. No onda je počeo da se bori protiv politkomesara. Larga Caiballera. Prieto se nešto razumio u organizaciju i stvorio red. na što on smjera. Brzo je prišao mom stolu: »Čestitam ti rođendan. jer su u vrijeme velikih bitaka za Madrid sjedili u pozadini. Ni njihove najbolje 311 . koji. Ministar rata je omalovažavao i internacionalce. tako da se odmah nije pri­ mjećivalo. Ova griješka ne bi ibila tako sudbonosna. kad Prieto ne bi na viša vojna komandna mjesta po mogućnosti dovlačio aktiv­ ne oficire.« »I ja telbi. iako je bio kapitalist i vrlo bogat. a vojnici glupo propadali. koji osim toga mnogo puta nisu imali nikakvog frontovskog isku­ stva. koji nikada nisu išli u streljačke rovove i nisu imali pojma o modernom ratu. To je počeo prilično rafinirano. imao je dobro drža­ nje kao i inače. Tad začuh Hansa. kako pita na španjolskom: »Je H ovdje major Renn?« Obazreo sam se i zaprepastio. također«. dok su se u stvarnosti streljački rovovi za- rušavali. Pogledao je nâ moj tanjur: »Jako malo! Ni u mojem štabu nema mnogo. da se više ne do­ pušta.su se razvijali s jedi­ nicom. Oni su i sada sjedili u svojim uredima i sastavljali blistave izvještaje o svojim jedinicama. da su nestali mladenački poletni politkomesari. Mogao bih te tamo trebati. Gdjegod je mogao. a na njihovim se mjestima pojavili sumnjivi ljudi. odvratih. Pripadao je socijalistima. Protivno od u svakom pogledu nespo­ sobnog. ali ipak više. Doduše. No stvarna je posljedica bila. Možeš li odmah poći sa mnom? Onda natovari svoje stvari u moja kola!« Za vrijeme vožnje prema morskoj oibali ispričao mi je. Veliku ulogu u Negrmovu kabinetu igrao je ministar rata Indalecio Prieto. koji su ipak sami vodili mnoge bitke i dijelom ih dobili. na mjestima po biroima. Prieto je zapostavljao narodne vođe kao što su Modesto i Lister. Zahtijevao je. da politkomesarl postaju tako mladi ljudi. nakon što je prošle godine onemogućen Largo Ca­ ballero. To je mno­ gima otvorilo oči. Živežnih je namirnica bilo malo.

nego onu bandu. a da nisu ispalili ni jednog jedinog metka. Tako smo često pogađali. bio sretan. Izgleda da su i oni također iscrpljeni. Oficiri su spakovali svoje kovčege i kidnuli još prije svog ljud" stva. koji nisu činili ništa za obučavanje svojih potčinjenih. da sam. pričao je Hans dalje. Imao je tri internacionalne brigade. koja je od Caballeroivih vremena zasjela ovdje u Aragonu. kojeg nužno trebamo. Više puta se veza između naših jedinica prekinula. Za nas na Ebru je nastupio mir. Pokraj mene fašiste je pokušavao zadržati i general Walter sa svojom divizijom. »u martu pokušali svoju ofenzivu. koje su se tukle naročito dobro. Fašisti pokušavaju napredovati dalje na Valenciju. za koja je mjesta Franco javljao da su osvo­ jena. I to je dolazilo od toga. »Kad su fašisti«. Nitko nam nije mogao reći. Protiv njihove sposobnosti nije mogao ništa reći ni sam Prieto. Moja je divizija između ostalih imala dvije internacionalne brigade. — Sad su fašisti izbili na more u priličnoj širini i odre­ zali Kataloniju od mnogo većeg područja oko Madrida i Va­ lencije. Bilo je jezovito. Nakon odstranjenja Larga Caballera prije osam mje­ seci uklonjeni su zlonamjerni viši zapovjednici trockističkog POUM-a i radikalsocijalistickog FAI-a i zamijenjeni većinom aktivnim oficirima. pa nikako da krenu naprijed. Za vrijeme vožnje stavljao bi ga na fašistički oda­ šiljač i saznavao. Za nekoliko je dana nestao cjelo­ kupni tamošnji armiski korpus. Već prvih dana Francove ofenzive ljudi su na većini mje­ sta napustili front. što je Indalecio Prieto želio apolitičnu armij-u. trinaestu i četrnaestu francusku. među kojim i našu staru jedanaestu. Imadu ugrađen prijemnik. Mitraljezi su bili ostavljeni. Srećom. razumljivo je da nisu napali naše dobre jedi­ nice. Ja sam bio tako umoran. Ti su još uvijek imali samo jednu jedinu liniju plitkih zaklona i napola srušenih mitraljeskih položaja. kad smo 312 .« Hans se za vrijeme svog izvještaja jako uzbudio i izgledao jadno. Franco je odjednom dao liniju tih jedinica obasuti paklenom topovskom vatrom. Vojnici to nisu mogli izdržati. gdje su naše prednje linije. postoje li susjedne jedinice i gdje se nalaze. Na front su u najvećoj žurbi dovukli nas. Kad smo se navečer vozili u armiski korpus po zapovijed.vođe nisu puštali na nikakve više položaje. Talijanima sam zaplijenio ova kola. osim generala Wal- tera i Hansa Kahlea. često još nismo znali. gdje se nalaze naše prednje je­ dinice.

koji je trijebio uši.Prieto je dao tu izjavu. U Parizu je pred moj odlazak bilo glasova o razdoru između Negrina i njega. To je pti­ čica.« »Razdor uopće nije nikakav izraz!« odgovori on. da je jednoga dana bio upitao francuskog poslanika. i Spanija preda fašistima. koje je proveo na frontu. Iza njega je sta­ jao predsjednik države Azana i neki izvjesni Giral. Pedro Espinolu. koja vjerojatno radi na zajedničkoj stvari s inozemnim silama. Kod toga sam naletio na nekog crnca. Kad je taj nitkov još pokušao biti drzak. Rekoh Hansu: »Kako izgleda. nakon što su se pročuli ti planovi. Prvo sam ga nagovorio na engleskom. s Engleskom i Francuskom. poslije pobjedonosne bitke kod Gua- dalajare. Ako to moram obilje­ žiti jednim izrazom kaznenog prava. kupljeno od njene zakonite vlade. Nijedan od nas nije mogao slaviti svoj rođendan tako zado­ voljno. To nije razumio. da će nas baciti kao zalogaj Hitleru. i kako cijeni potpukovnika Iiansa. kad će Francuska ko­ načno otvoriti svoje granice. Ka- ižu. tako da je ulazio hladni noćni zrak. Hans je tek poslije večere imao opet vremena za mene. One ne mogu očekivati. Negrln je izjavio. Nakon jela otišao sam na stranu u neki grm. obratio Narodnom frontu i izbacio Indalecia Prieta. da propusti u Spaniju oružje. Indalecio Prieto snosi velik dio krivnje za naš poraz u Aragomu. zapao je u oduševljenje i brzinom Kubanca ispričao o svom vremenu. da je on krojač iz Habane. stigli u njegov Stab. a da nije upitao ili barem obavi­ jestio mene kao ministra predsjednika. Na to mu je poslanik bio odgovorio: pVaš vlastiti ministar rata Indalecio Prieto mi je kazao. Sjedili smo šutljivi u nekoj jadnoj sobi bez prozor- ekih stakala. na pokušaj da se dođe do primirja. Na uglu jedne kuće stajao je na straži neki crnac. kad to mora učiniti službeno. da s Azafiom govori još samo onda. da malo od­ spavam. On se odmah. da upravo dolazim s Kube. Ministar predsjednik je. Onda se ispostavilo. Pokraj nje je bio podignut velik šator. »Ta hulja Prieto htjela je s Francom zaključiti primirje. kako su upravo učinile $ Austrijom. reagirao vrlo žestoko. Kad sam mu rekao. u kojemu slu upravo postavljali za ručak. kao prošle godine. da je Republika izgubila rat!’ Na to je Negrin nadove­ zao: . tada to mogu označiti samo kao izdaju zemlje!’« 313 .

da je sigurno još uvijek mo­ rao misliti na to. da mu je i . ali tko to ima?« Od francuske brigade odvezli smo se preko do 35. kakav je već bio njegov ijegov je ton 'bio izrazito prijateljski. kojemu je bila potčinjena agrupaciôn autonoma del Ebro. već je kroz vrata izišao general Walter.« *Duf a u. koji je bio u jednoj dvorani. divizije. Jedva što su nas najavili. Uveo nas je u kuću. — na tebi. obrva. čim vidi neko smekšavanje. ^ Takon tog posjeta Hans mi reče: »On se razvio u najboljeg šefa internacionalnih brigada. ali nije želio govoriti. pa smo se odvetzli do Modesta. što bi se moglo prevesti s armiska grupa Ebra.'« G» lom. Njegovo je lice postalo koštunjavo. Kod njega nismo ostali dugo. napri.A tici mnoštvo oružja. »Dakle. da po- ii ice. on se sti­ sne uz mitraljez i puca sâm. Željeznom energijom iznuđava poslušnost. ali čak ni Hans nije bio u stanju da povede razgovor. Izgleda. da nas pozdravi. General je uslijed napora povla­ čenja bio još tako iscrpljen i radi iznevjeravanja jednog dijela njegovih jedinica tako razočaran. Ukretara pozvao je pukov- njegovom kraj 3 \ pouzdan čovjek. zaposlen za stolom za 314 . Kad svi izgube glavu. Sjeli smo. To je potrebno svim šefovima. Sutra će doći --uvezli do komandanta ^ ^-osfo^stiisnutih. k drugim internacionalnim. naše g 0* e gutljaj vina: »Kako iz- se odvezeP'^ £ P stri je konačno upozorilo tebe ј(Цл lvarez del Vayo. Potčinjena su mu dva armiska korpusa. Pustili su nas prvo k njegovom načel­ niku štaba. Njegove su sive oči gledale umorno. On upravo sjedinjava politički raabor s vojničkim umijećem i gotovo groznom dje­ lotvornom snagom.

Onda je jedne večeri komad izveden u kinu u Montroigu. da li bi me mogao (uvrstiti u svoju diviziju. »Ali. »Ta kakvu li je ludost učinio s tobom«.« Onda izvijesti Hansa: »Ludwig u ovom stanju ne može vršiti nikakvu službu. Zato sam sjeo s nekim vrlo inteligent­ nim Kataloncem. koji je volio.« Tek poslije tri tjedna liječenja oporavio sam se toliko. da se Spanija mora boriti protiv fašizma. da sam opet mogao spavati donekle normalno. odvrati Modesto. i mi smo to za nekoliko dana napisali na dobrom španjolskom. »moj ko­ lega iz Pariza! Stavio te na dijetu. da je on bio jedini. i ti sad napola izgladnio. Zatim smo se vratili -u Hausov štab. moja žena i moja koza«. Hans ga uipita. On mi je predložio. Htio bih ga smjestiti u Cattlarsku bol­ nicu. što znači Ivan Razum. Poslije podne se pojavi divizijski liječnik i pregleda me. Ja sam s Hansom sjedio naprijed. šutljiv i pomalo dosadan. Sad te prije svega moramo opet othraniti na cucli. u sredini. koji je upravo njegova suprot­ nost. da prijatelja brblja­ vog seljaka nazovem Juan Razôn. *Moja mazga. Nje­ mu uz bok stoji drugi čovjek. Pozivam vas. mi smo upravo htjeli ručati. »S moje strane bez premišljanja«. Svi su tražili. uzvikne. običnog narodnog jela.karte. Najprije sam pisao na njemačkom. da priča o seoskim doživljajima sa svim pojedinostima pa i nevažnim.« Živahno pođe pred nama u svoju radnu sobu. Dvorana je bila 315 . U svom brbljanju dolazi do toga. kojega teški položaj nije mogao potištiti. Bilo je garbanzosa i nešto malo mesa. iznenada se iza nas pojavi Modesto. da to prevedem na španjolski. da uvidi. Izgleda. Dok smo s njim razgovarali. u kojoj bijaše postavljeno za nas četvoricu. On zasada spada u krevet. pisao sam mali kazališni komad. Da se nečim zapo­ slim. Radilo se o španjolskom seljaku Pelaquesou. bez da to pri­ mijeti. jasan.

CAMBRILSKA VOJNA ŠKOLA Početak juna do kraja septembra 1938. No dvojica ne idu -unutra. što sam ih dotle imao. uspentram se u oklopna kola. Još prije no što sam bio opet potpuno izliječen. Naša je oklopna kola slijedio teški oklopni automobil. »Od zavoja«. dijelom duboko usječen u stijene.« Sa smanjenom brzinom vozili smo se cestom uz tihi Ebro. koji je svoju ulogu izvrsno ahvatio. Katkad sam u varavom svijetlu noći vidio desno od ceste stre­ ljačke zaklone. ružan momak. Haraš me češće posjećivao u bolnici. ali većinom u nizini. da mi pokaže svoje zemljište. Goletni planinski lanci i duboke doline dopuštali su tu i tamo nešto poljoprivrede. Prijatno smo jeli na otvorenom. seljaci bi se već smijali. Nije pao ni jedan hitac. 316 . desno oklopni automobil. Poslije nekog vremena Hans je dao zaustaviti. Kad god 'bi nanovo zapeo. »dolazimo u vidokrug strijelaca s druge obale. Neka je prastara crkva stajala iz­ među bijednih kamenih kuća. Navečer Hans nije htio praviti dug zaobilazni put preko brda.« reče. U štabu armijske grupe sreo sam Wilia Bredela. da jednu ispraznu misao Ivana Razuma rasvijetli jednoan seoskom pri­ čom. s debelom glavom. a Hans ga je zamijenjivao kao komandirajućeg armij­ ske grupe Ebro. a mi lijevo. reče. Koncem maja Modesto je bio na dopustu. »i vozim se dolinom Ebra. u njegovoj zaštiti. već je bilo mračno. Zato će kola voziti jedna pokraj drugih. Tada je jednog dana došao po mene i odvezao me iz Montroiga. Brbljavog je Pelasquesoa igrao neki mali. pa je naručio jedan oklopni automobil. Lijevo u dubini vijugao se Ebro. Ovaj me uspjeh u jednom španjolskom selu veselio više* nego svi literarni uspjesi.prepunjena. »Kad sam sâm. Vozili smo se po sunčanom vremenu visoko u brdski predio sjeverno od Ebra.« Kad smo se odvezli. Došli su mnogi seljaci.

tako i u vojnim sposobnostima pojedinaca. U kući je bilo mjesta samo za nastavnike. »Imam jedan plan«. da će moja narednička škola 'hiti osnovana nedaleko dvorca. Odlu­ čila je.« Nakon tjedan dana saznao sam. Ova škola bi odgovarala poljskoj-ratnoj školi stare njemačke armi­ je. Dok se to ne uredi. sanitarac. vozač s jednim malim autom. koji je nove komandire vo­ dova trebao učiti komandiranju. da oficire i podoficire školuje na kursevima. *za vrijeme Prvog svjetskog rata. Osim svog zvanja inženjera. Ti si to ne imiješ predstaviti tako. reče. Početkom juna 1938. koji su bili na frontu kao komandiri vodova. »Vlada je iz teškog poraza u Ara­ gon u naučila. Eukaliptusi su pružali svoja izvijena stabla visoko u duboko-plavo nebo. Htio bih da ti dam nadzor nad cjelokupnom obukom naše divizije. Prednja su vrata vodila nepo­ sredno na oibalu. Došao je živahno i mlade­ nački. da našoj armiji ipak još nešto nedostaje. nego malo postrance. Kao cjelima one više nemaju značenje kao ranije. kad su internacionalne brigade nadmašivale španjolske. koja je spa­ dala u lučku četvrt Cambrilsa. Odmah* se pobrinuo za ishranu. koja još ne postoji. pisao je i novele. Dat ću. Zatim smo se posavjetovali o smještaju naših učenika. zatim nastavnik upoznavanja 317 . a težište leži na daljnjoj izobrazbi španjolskih jedinica. otpušten sam iz bolnice. Onda je došao mladi kapetan. Njega sam poznavao još iz Ali- artze de los intelectuales antifascistes u Madridu. ljupka kuća u velikom vrtu. u kojem se nalaze neki upravni organi divizije. Hoćeš li to preuizeti?« »Znaš li.. no ona nije ležala u mjestu. Uskoro poslije mene stigao je personal: četiri čovjeka stra­ že. kao što je bilo 1936. da sam već 1916. da za tvoju školu potraže neku kuću. francuski kuhinjski personal. Tatko nije preostalo ništa drugo. i Hans lično me opet odvezao iz Montroiga. kako u vod­ stvu. koje se natisnulo oko luke. Tvoji će učenici biti sargentosi i mladi poručnici.« »Dobro. nego podići šatore. godine. možeš stanovati u dvorcu Camibrils. i da te istovremeno posta­ vim za upravnika naredničke škole. bio nastavnik na jednoj poljskoj-ratnoj školi? Tvoju ponudu rado prihvaćam. i prije svega politkomesar Antonio. neki veseli radnik iz Pariza. i sve stavio u pokret. španjolski pisar. u nekoj kući.

Tog su gurnuli ovamo. da se za vrijeme ruskog građanskog rata d&o nago­ voriti. »Ali ja volim svoju domovinu«. Šatori su stigli i straža ih je podigla. 318 . reče jednostavno. Odmah sam vidio. dakako ljudski vrlo ne­ zgrapan. za učenje rukovanja oružjem nije mogao biti bolji. »Kako da se vratim? Moram učiniti nešto. ikoje -sam imao pri ruci. Njegove su ruke spretno rastavile oružje i upravo je s oduševljenjem počeo da mi objašnjava dijelove. postarijeg čovjeka. Osim toga imali smo drugačiju predstavu o izgledu Rusa. koji je izgledao kao u savjesnosti posjedjeli njemački činovnik. kao iz kabla. neki dugi Talijan. nisu imali razumijevanja. pravog pogleda i sasvim nebirokratski. da ode u inozemstvo. Njegove su birokratske oči počele sjajiti. Ako i ne će moći uz svoj loš španjolski jezik mnogo- objasniti mojim učenicima. Tad se s ovim potištenim čovjekom zibila promjena. Dao sam mu ga u ruku. Vjerojatno se uopće ne razumije u oružje. Oluja je hujala i svijala visoko drveće parka. Konačno se pojavio postariji čo­ vjek s očalama. kad u noći na 12. Kiša je lijevala. juna izbije žestoka nepo­ goda. Aha! pomislih. što se krije u ovom čovjeku: ugodna narav — ali.zemljišta. da vide. Oni su većinom bili sna­ žni ljudi. . ‘P rovjerit 6u ga. bio je pištolj. kako mislim. posvuda isprepletenih. kao nastavnik naoružanja i nosio je neko rusko ime. Munje su sijevale i za tre­ nutak potkazivale sive gromade oblaka. Tada mi puče pred očima. Jedino oružje. Zato sam došao u Spaniju. Gledao sam napolje na more.pokušaj prijetio neuspjehom. kojemu je život uvijek okretao leđa.« I ovaj mu je . da s oružjem u ruci dokažem. Kad sam ga ispitao na ruskom. Njegova je najveća glu­ post bila. koji je tako slabo govorio španjolski. Čudili smo se. Za nje­ ga. kako je: ovladao tehnikom. Sve je bilo spremno za prijem učenika. jer osim nekolicine sovjetskih savjetnika u španjolskoj ar­ miji nije bilo nikakvih sovjetskih Rusa. Javio se kod mene osrednjim španjolskim.saznao sam povijest čovjeka. Španjolska se republikanska armija sastojala iz vrlo mladih vojnika. da sam stvarni antifašista.

Tih je bilo dvije trećine. kao i ja. Posjeo ih je za stol u sjeni drveća. Moram dobaviti i još nešto za ishranu. Francuski je kuhinjski personal pokrio stol u parku s bijelim stolnjacima i krasnim posuđem. Da­ kle. se­ ljaka. to su kape i ci­ pele Druže Luwi!« Time se obratio meni. Kad sam ih kasnije čitao. da utvrdi stupanj naobrazbe naših učenika. da po dvojicu trojicu uče plivati. na kojemu su stajali moji učenici. Većina jeepripadala komuni­ stičkoj partiji. Antonio ih dočeka na svoj vatreni način i uzvikne: »Pa kako ste to odjeveni? To tako ne ide! Buduća oficiri Narodne armije ne mogu trčkarati naokolo u ovakvim poderanim cipe­ lama. Major Renn. Kad sam došao do njega. Ujutro je siunce blistalo na obilnoj vlažnosti. Prijala je izvanredno. nekoliko poručnika ostali isargentosi — što je bolje prevesti s narednik. — Sad. Antonio je u najvećoj žurbi kupio u luci sitne ribe i dao je peći. Samo ih je malo naučilo dijelenje. »Hoćeš li mi sutra staviti na raspolaganje tvoj auto i jednog ili dvojicu tvojih učenika? Onda ćemo se odvesti u Barcelonu i vidjeti što može­ mo kupiti. pa nisu imali ni­ kakve mogućnosti da nauče plivati. morao je da nauči. A tc kape! Prvo. Tko nije znao plivati. 319* . Idućeg je dana politkomesar nastavio sa svojim ispitivanji­ ma. k vašim šatorima. skoro sve Kastiljanci. zanatlija i ostalih zvanja. budući da isu njihove brigade bile formirane pretežno iz komunističkih redova. nego vodnik. Zatim su došli moji učenici obrijani i počešljane kose i smiješeći se pregledavali prostrti stol. Kasnije smo se išli kupati. dođe ka­ mion. mnogo cijeni čistoću! Kasnije ću vam pričati nešto o ustrojstvu škole.« Dok su sve ruke prionule da opet podignu šatore. tako da je sve Izgledalo kao neka svetkovina. Poslije podne počeo je s ispitivanjem. za što ću se pobrinuti. odmahnuo je glavom: '»Polovica zna samo «zbrajati. Prije svega se radilo o računanju. odložite vaš prtljag i operite se!« Tad je stražar na vratima otvorio. Zato sam dobrim plivačima među Kataloncima stavio u zadatak. ali ne i množiti. Dojuri kaplar straže: »Četiri isu se šatora srušila! Bura je slomila palice. ispisao sam si za statistiku koliko mnogo tu ima radnika. i dao im da pišu svoje biografije. Neki znadu oduzimati. Jer oni su živjeli u suhoj unutrašnjosti Spanije. dru­ govi.

samo u kupaćim gaćicama ili gaćama. Morali su vidjeti. na jednom pjegkovitom mjestu. Onda smo se okupili u parku. pa su potr­ čali do velikog željeznog žbana. jer Andaluzija je u ranom srednjem vijeku pod muhamedanskim gospodstvom bila najrazvijenija zemlja Evrope. sa sjajnom medicinom. Mnogi trebaju dopunsku poduku i u pisanju — kod čega ne vodim računa o tome. Najslabiji su Andalužani. da je itko tjelesne vježbe radio dobro­ voljno. da ni jedan od njih nije bio u stanju da izda jednu povezanu zapovijed. No. Od te visoke kulture. da je stari crkveni odgoj u cijelom narodu stvorio lažni sram. Prao sam se s njima. To me rastužilo. kad to vidi. Iako su ovi mladi ljudi već preko godinu dana na frontu vodili vodove i desetine. da je meni pranje čitavog tijela razumljivo samo po sebi. koji su već bili komunisti. fino njegovanom filozo­ fijom i pjesništvom. jer to nisu mogli ni mladi zastavnici njemačke armije. Kata Ionija je privred­ no najnapredniji i većinom industrijaliziran dio Spanije. Pokazivao sam učenicima gimna­ stičke vježbe. Tamo su veleposjednici i crkva držali seljake i zemljoradnike u naročitoj ovisnosti i neznanju. nije me čudilo. Otimah izvan parka ležalo je široko pješčano korito neke presušene rijeke. Idućeg sam jutra otpočeo s vojnom službom. koji je bio čvrsto ukorije­ njen i kod onih. Nitko od njih nije još imao takve nastave. budući da u španjolskim školama nije bilo nikakve gimnastike. nije ostalo ništa.Ja ću najsposobnijim učenicima dodijeliti tri do pet slabijih. da se operu. a isto tako nije bilo poznato. uslijed lošeg gospo­ darstva kraljeva i crkve. s izuzetkom Madriđana. Ova je gimnastika trajala samo četvrt sata i dopala se mladim Španjolcima. Osjećali su se dobro i svježe. tako da se učenici uzajamno podučavaju. Sunce je već sjalo. Iza toga smo doručkovali na našoj stalno svečano postav­ ljenoj trpezi. Zatim sam dao da dežurni narednici uredno iz­ vedu učenike. jer sam znao. To ne mogu sam. odostraga u parku.U 7 sati dežur­ na straža je svirala ustajanje. 320 . Općenito Katalonci imaju najbolje školsko znanje. u kojemu ismo se mogli ukopa­ vati. Kasti- ljanci znadu mnogo manje. još nikada nisu vidjeli moderan obrambeni položaj. Čovjeka za­ boli duša. da nitko ne vlada 'pravopisom.

kako iznad nas prelazi neka sjena i nestaje iznad mora. Bio je rudar sa sjevera. Primijetio sam. usprkos njegove plašlji- vosti. negdje 'bacio bombe i opet odle­ tio natrag na Baleare. možda smrtno! Bit’ će da je nešto i s jednim djetetom. Mladi je čovjek bio malo plašljiv. da popiju koju čašu. što još nikada nije razgovarao s nekom ličnošću poput mene. Vratili smo se. i tek što je odgovarao na moja pitanja. Za trenutak sam zastao i razabrao. i još dvije. Između tresaka čuli smo brujanje nekog aviona 1 vidjeli. Stanica je ležala između voćnjaka. Više se nikoga nije moglo ni čuli. Smjesta smo se okrenuli i pošli prema našem parku. a potom pisanje i računanje. Njegova je pla- šljivost dolazila otuda.« Sad sam u tami prepoznao jednog od naših učenika. Imala je dvije ložionice i jedan mali toranj za vodu. u koji je bila smještena škola za mlade politkomesare. Kod toga se razvila svađa. Na stanicu amo došli u troje. Poslije večere pozvao sam jednoga od mladih poručnika i pošao s njiim na šetnju po obali.uzbuđeno uzvikne: /»Bombardirali su željezničku staniou! Jedan je stari čovjek teško ranjen. U grmlju su trčkarali naokolo ljudi i uzbuđeno vikali. Katalonci se osjećaju kulturno nadmoćniji od Kastiljaca. U daljini je netko vikao. čije sam obrise vidio nasuprot zvjezdanog neba. Iznenada iza nas jedna eksplozija. Poslije podne je bio sat upoznavanja oružja kod našeg do­ broćudnog i gorljivog Rusa. Skoro svi naši učitelji pi- 21 Spanski ra t 321 . U to se smračilo. s ugašenim motorom. iz Asturije. Desno se protezao guštik trske. Avion je bio do­ šao tiho. Tako sam htio svakodnevno najmanje s jednim razgovarati i upoznati ga. Antonio je pri mojem ulasku rekao žestoko: »O tome sad ne ćemo di­ skutirati! Odredit ću sastanak. a zatim poduka kod politkome- sara. Na njemu ćemo raspravljati samo o tom pitanju!« Primijeti me i povuče za rukav u mrak. na koje su zasjeli fašisti. Da li je to muškarac ili žena? Tada se iz grmlja ispetlja neka prilika i . >Večeras su učenici izišli većinom u lučku četvrt. da ima mozga i da svoja politička mišljenja može izraziti što više vrlo jasno. i komunista. druga. Lijevo je nepokretno ležalo more i polagano gubilo boju. ni vidjeti. Iz kuće sam čuo glasan razgovor. da se nalazimo pred vrtom.

kalko ćemo se odnositi . tada smo mi smjeli doći da vas spasimo!’ Možeš misliti.pitanju. iz Katalonije nije došao u pomoć skoro nitko. Pri vinu -. — doduše Durutti sa svojim anarhistima. pomalo netaktično. U svakom slučaju. njihovo bolje obrazovanje. da su oni krivi za poraz u Aragonu. koji su se povlačili. Tako će nam uspjeti da stišamo duhove « Antonio je u stvar zahvatio spretno. Kad su došli k meni — a dobro je. za krivu se vojnu politiku Katalonije ne smije baciti odgovornost na pojedinog Katalonca. Onda je politkomesarijat Ma­ drida komunistima zabranio da je pjevaju.iako su sigurno popili malo — po­ hvalio je neki Katalonac. Molim za tvoju saglasnost.prema tom . No tada su Kastiljci počeli: »Pa mo-že biti. druže Luwi. da su to učinili. kao još službujuićeg predsjednika Katalonije. a da nisu ni bili napadnuti. jer je lo moglo pokvariti odnose između stranaka (Narodnog fronta. što su Kastiljci predbacivali Kataloncima. — Večeras je stvar postala još oštrija time. ali boriti se ne znate! Kad je u jesen 1936. premda je i on sukrivac. računanja. Kod toga opet ne smijemo imenovati Campa- nysa. rekoh. ostala je između Kastiljaca i Katalonaca izvjesna napetost no koja je ublažena time. da vi imate bolje škole. da si uzajamno porazbijaju glave. 322 . što su se uskoro zametnula lična prijateljstva između obje nacije. Srećom su učenici većinom komunisti. da je svađa bila zbilja ogorčena. »Ali mi to ne smijemo kazati u toj formi. »Ja sam lično bio -prisutan. sanja. odgovori on. Ti sigurno iznaŠ obljubljenu pjesmu ’Go­ spoda generali* s pripjevom ’mamita raia’7 Prije je imala jednu strofu o tom »bježanju anarhista. Usprkos toga. jer nam ih niste poslali u pomoć u Madrid! Ali kad su vaši tra­ ljavi Katalonci jednostavno napustili front. pa čak i plivanja su KataloncL Pa to se i ne da promijeniti. — objasnio sam im. No ti su dali petama vjetra!« »Da«. nego Kata­ lonsku vladu. No diskusiju ne smijemo izbjeći. Većinom su to bili momci jako dobra srca. Kod toga su pale ovakve riječi: ’Vaše jedinice nisu naučile ništa zato. Madrid bio u smrtnoj opasnosti. kad je sam gene­ ral Kleber zaustavio anarhiste. da svađu raspravimo stvarno sa svim učenicima i onda stvorimo zaključak. da takva svađa čovjeka s čovjekom može dovesti samo do toga.« »To znamo mi svi«.

dali su to bile male lakrdije. To sam im naslikao u svoj grozoti i uzviknuo: »Пко ima neku misao. izvanredno mjesto za pristajanje čamaca. ispod koga se nalazio miran. jednog jutra. ♦Zamislite«. plavi morski zaton.u.« »To ne ide«. da u njemu izdaju zapovijedi. Na kraju tog školskog napada natrapali smo na rovove obalnog utvrđenja. Tamo sam im ispri­ čao o bici kod Las Rozasa u januaru 1937. Sjeli smo na neko mje­ sto. da ih ovo izlaganje ne zanima. Nakon nekoliko dana. Tada sam ih poslao da se spuste u rov. što je strćao u more.« Na licima svojih đaka vidio sam. more u svom njegovom plavetnilu. jer je svako htio čuti komične izreke. preko jedne žućkaste pržine. ili su potjecale iz snažno osječanog uvjerenja i bile samo krivo izražene. pomalo obješenjak. Čovjek nije znao. rekoh. Mi smo u šumi El Parda ispred sebe imali bataljone Edgar André i Commune de Paris. u kojemu su ga obasula vatrom dva fašistička tenka. koja je važila za naročito zaostulu. Tamo sam lm dao da Izvedu moderan napad i stoga izvlačio jednog za drugim učenike. kako bi se to dalo učiniti ibolje?« Tada je živnuo jedan. Njegovi su ga drugovi zvali Gallego. »Rov je predubok. Pokazao sam im ih. gdje je ponovno stajala na kocki sudbina Madrida.. »Pa sjetite se«. iz­ građen točno kao ovaj. a desno bataljon ThSImaim. jer je potjecao iz Galicije. reče jedan. i da smo ga mogli tući. koji se povukao u jedan rorv. velike provincije na sjeverozapadu Spanije. koji su bili podignuti protiv faši­ stičkih pokušaja iskrcavanja. Ovaj je Gallego kod svih zgoda tvorio središte malih skupova. od kojega to nisam očekivao. To je bio neki čovjek veselih očij.« »To je prva griješka. Ja ih vidim više. 21* 323 . s kojega je čovjek mogao vidjeti. odmarširali smo do Punta de Salou.« Na to opet nije došao nitko. Ležao je iznad str­ mog obronka. koji tamo dolje doplovljavaju prepuni fašista. »da smo mi kod našeg napada došli točno u ibok ovog rova. brdovitog predjela prekrivenog sumom. »da morate pucati na čamce. pomogoh im. koje je on izgo­ varao nekim dobronamjernim tonom. i upitao: *Jesu li po vašem mišljenju ovi rovovi izgrađeni svrsishodno?« Pogledali su ih i šutjeli. Nisu shvaćali njegovu važnost.

kako bi on napravio rov. da je to glupo —. O njoj učenici nisu znali ništa. pa reče: »Ako svi misle. Ja sam o španjolskoj povijesti znao više nego moji učenici. ja sam našao. Odjednom su svi htjeli govoriti. kakve se uvijek nanovo iskopavaju!« Bili smo već umorni od dugog hodanja po jarkom suncu. Konačno sam ga upitao: »Ostaješ U još uvijek pri svom rovu?« Seretskim očima pomakne glavu. »Prije svega«. Pomislio sam u sebi: Sad ću ja vas udesiti! i p<ustio ih da govore. Nije učinila čak ni to. da se tek pred nekoliko godina protjerana dinastija pobri­ nula barem za to. To je mjesto bilo vrlo pogodno za učenje plivanja. postalo bi hlad­ nije i on bi izgubio tlo pod nogama. Samo je na jednom mjestu manjkalo jedno koljeno. Bio sam zapanjen tom naopakom zamisli. da nešto kažu. pa smo se -povukli u hladovinu obližnje šumice i pojeli hladnu hranu. da su se konačno osmjelili. Tek kad bi čovjek zagazio u nj nekoliko stotina metara.« Gallego se cijeli okrene prema meni i pogleda. »Ne. ali sam ipak slušao predavanja iz 324 . »Svi?« rekoh. Dakle. da njegova misao ima razumnu jezgru. No. Tek smo kasno poslije podne odmarširali natrag u Gambrils. da Španjolci upoznaju imena kraljeva i nji­ hova djeda. No onda sam objasnio. U zaljevu pokraj Punta de Salou pružalo se naročito široko žalo. da ii se že­ lim našaliti s njim. koju je dovezao moj auto. Poslije podne smo još dalje pregledavali tako nepromišljeno izgrađena obalna utvrđenja i zatim se otišli kupati u more. a svi su učenici prasnuli u neobuzdan smijeh. »zapamtite: svaki je rov dobaT. Prije svega sam se ve­ selio. Ja sam za tvoj plan. Te je večeri Antonio otpočeo sa svojom nastavom povijesti Spanije.« Time je završio svoj sud. laj je Gallego pokazao. ne svi. osim glupavih Unija. rekoh naglašeno. More je u plitkom zaljevu bilo toplo kao u kadi. »Tko ima što primijetiti?« uipitah. da je plan zaista dobar. ako ga se malo izmijeni. Čovjek bi pretpostav­ ljao. ali je bio zbunjen. Međutim je Gallego tu stajao i strpljivo snosio podrugiva­ nje svojih drugova.

ali sam imao osjećaj. Što bi moglo ovom momku prirode. Došla su beskrajna ponavljanja motiva. gotovo rukočen. ali najdublje uvjeren u nužnost novoga. pjesma iz koncentracionog logora Esterwegena. na kojoj je snimljen Ernst Busch s korom bataljona Thalmann.povijesti. Možda ovo ovdje: uvertira »Lothen- grina« od Richarda Wagnera. U to je stigla i neko­ licina naših đaika s večernje skitnje i ušla u dvoranu kuće. ta to nije nikakva svirala. nego isprazna raskoš!« Tražio sam nešto pametnije. da taj Wagner nije ništa. Stavio sam tu ploču. da u mojoj sobi stoji ploča. nego gramofon!« »Dakle. »Ali čovječe. onda sviraj nešto na svom gramofonu!« Za io sam vrijeme ja odabirao ploče. Onda je počelo na njemačkom: 325 . Učenici su se postavili pred gramofon i pažljivo slušali. On se uopće više nije mogao sabrati i konačno istisnuo: f»S kakvom li je sigurnošću Gallego pronašao. Tada se iznenada obratio meni i rekao razočarano: »iPa kad će onda konačno nešto početi?« Antonio i ja smo prasnuli u smijeh. doduše izvan stranaka. da gra­ đanska muzika uopće ne govori ništa tim budućim oficirima. Gallegu. Ta estetska kasno građanska mu­ zika sigurno nije za njih. Otrčao sam gore i donio ploču. Kod toga ovaj politkomesar nije bio jedinstven slučaj. i drugima nešto kazati? Tu su bile pjesme Richarda Straussa. koji još nikada nije vidio gramofon i zainteresirano ga promatrao. Tada se sjetih. To su bili vojnici močvare. Mladi su se ljudi opet nagnuli naprijed i slušali. nego tipičan napredni španjolski intelektu­ alac. »Hajd* sviraj nešto na toj tvojoj svirali!« reče on politkomesaru. Antonio je češće odlazio u Barcelonu k svojoj ženi i jedne se večeri vratio s gramofonom i pločama. Iz Antonia su od oduševljenja kuljale riječi i sve je oživljavao anegdotama. Gallego se nagnuo naprijed i žudno slušao. Među -njima se nalazio i Gallego.

Kroz močvare samo Mi gaziti znamo Moèvarâ vojnici. taj želi samo dobro ošišanu kosu. odvrati on. Dva dana kasnije. tada ga učinim Clark Gableom. Pokraj' tog se vitkog čovjeka pojavio neki. 11. odgovori on. bio je iskren i energičan.« Poslije dva mjeseca održali smo konačne ispite. jula. no oni drugi . i osjeća ga kao svoje!« »Da«. »naši napola analfabeti imadu bolji sud nego mnogi historičari umjetnosti.« »Zar ljudi žele sličiti samo američkim filmskim glumcima?« o»To je tako«. osim izvjesne njege. Na budalama sam dabro zarađivao. da američki filmski glumac stvarno izgleda kao gospodin. »Ako netko dođe«. To je ibio razborit promatrač svoje okoline! A ni on nije imao. Tu je bio neki brijač iz Barcelone. Kud god baciš ako. ništa od jednog brijača. obratih se Antoniu. »pravo narodno prepoznaje i druga nacija.« Imponirao mi je taj odgovor. karakter. »i želi da izgleda kao Clark Gable. koji je svoje mušterije mogao urediti’prema nji­ hovoj želji u svakom obliku. A kad netko nosi u sebi nešto. koje je čovjeka pri­ 326 . kad stoji. misli. silno kratak. stolar-umjetnik Riba. Imao je lice. Gallego kiirme glavom i reče: »To je lijepo!« «»Dakle«. Njihove su oči postale živahne. pričao je. koji želi da nedjeljom izgleda kao pravi gospodin. Svud močvare guste. Počeli su se micati.su mi draži. stigli su učenici slijedećeg kursa. Među njima je (bilo nekoliko naročito upadljivih ljudi. Ni ptice — visoko — Iznad zemlje ipuste. »Tipična budala ili dostavljač. Drugi daju prednost Douglasu Fairbanksu.

pa sam čekao na obali napeto. Kad sam ga upitao. ali je za nekoliko sati bio gotovo kralj među ostalima. Plavokosi je bio andaluški Hansov vozač.vlačilo prijaznom raizboritošću. lijepim rukama. Njegovo je lice bilo dugo i srazmjerno.1. vikne. Antonio je donio njegovu biografiju. da je član komu­ nističke partije. Upao mi je u oči i neki vitak. premda je nosio čisto špa­ njolsko ime. krojač iz Habane. a i stanovitim «učiteljskim darom. To je učenik s daleko najboljom naobrazbom. smeđ čovjek s neobična sit­ nim. Pitam se samo. da su se u park dovezla neka kola. iako se Arap mnogo trudio. Veselo je zakoračio na zemlju. a sigur­ no nije namjeravao. što će mi kaizati. »Ili se u njemu krije nešto drugo?« Riba je 'bio čovjek strpljenja. saznao sam.« Ovaj je čovjek nježna izgleda potjecao iz naročito siroma­ šnih prilika. Satima je sjedio s Arapom. »Pogledaj samo to! Taj Arap skoro (uopće ne zna pisati. Sunce je već «zalazilo. ugledao sam plavxjfeosog vojnika i crnca kako stoje. »Ta daj donesi vino gore!« 327 . Ja sam se toga dana kupao već dva puta. da u našu školu pošalje tog Arapi. a i ti su puni pogrešaka! Dat ću ga Ribi. »Tamo je došlo do najjačeg miješanja s Arapima. Ovaj čovjek nije činio baš ni­ šta. Antonio ga je označio kao Arapa. i to vrlo odlučan članl Pričinjao nam je više poteškoća nego ijedan drugi. »Pedro«. Hans je otplivao snažnim zamasima. »On je Andalužanin«. Iz toga nije ispalo skoro ništa. i krenuli smo kroz park natrag. S mukom je skrpano tri retka. da se postavi na scenu. da ga prije svega nauči samo malo računati. Kad sam pogledao kroz prozor. Jedne sam večeri čuo. оtrljao se. reče.« Donio sam mu kupaće gaćice. crnac njegov pratilac Pedro Espinola. Hams se već uspeo uz stepenice i vikniuo: »Prvo bih se htio malo okupati! Onda ti moram nešto saopćiti. da li je to bila neka zabluda jedinice. jer je samo kod gimnastike nešto postizao. što izgleda da nije ni primijetio.

Moramo je prebroditi sredstvima. Ali kad su htjeli napredo­ vati dalje. a učenike poslati na front?« »Naprotiv. rijeka je jako široka i duboka. a mi nemamo amfibi- skih tenkova!« »To je. jer je previše blatna. juna je *pao Castellôn. 15. Dosada nisu napredovali. »Mi smo ovih dana«. reče Hans. da je naša pješadija bolja od Francove. da zauzmu Valenciju. Od 8. onda sve svjetliji. tada će svijet morati priznati. od bitke kod Las Rozasa. naravno. Vrši obuku mirno dalje! Ako nam uspije taj prodor na Ebru. Agrup^cion autonoma del Ebro! Nakon što su fašisti u svojoj velikoj ofenzivi početkom aprila doprli do mora. koja se protezala skroz naskroz.« »Ali. mi ovdje na katalonskom frontu moramo nešto učiniti. da smo prvorazredna armija. u kojima fašisti ne leže neposredno na obali. naše su se armije naprotiv zadovoljile linijom Ebra. Ima nizina s trskom i gnmljem. Hitlerov generalštab — htio bezuvjetno za­ uzeti Valenciju. ikakvu smo propagirali već dvije godine. Usprkos toga. da se tada Largo Caballero držao Čvrsto i tvrdoglavo zastarjele obrane u jednoj jedinoj liniji. velika poteškoća. A ti znaš. Ta-mo je po prvi put uređena moder­ na obrambena zona. iznad kojega se uzdizao mjesec. koja imamo. Ali je Franco — ili sigurno pravilnije rečeno. Zato je izrađen jedan smioni plan. Škole nam služe kao komandirska rezerva. nekiih osamdeset kilometara sjeverno od Valencije. Tamo smo već češće bili prijeko s patrolama. da pomognemo centralnoj Spaniji. jula oni napadaju obrambenu zonu s ja­ kim snagama. Obrambena je zona pred Valencijom podignuta prema francuskom učenju.« »Tada ću sigurno morati završiti kurs. dok su oni dalje prodirali duž morske obale. ispo­ četka crven. naletjeli su na naše u međuvremenu izgrađene polo­ žaje u voćnjacima nizine. Ionako postoje znaci. Tu se pokazuje razlika bombe za tuđe ciljeve i -borbe za nacionalno 328 . Prijelaz što više na nekim mjestima i nije težak. Pred njom su fašisti izvukli krvave glave. Sjeli smo uz otvoren prozor s pogledom preko sjenovitog drveća na tamno more. »vodili velike razgovore u štabu Modestove armijske grupe. Mode­ sto va će armiska grupa izboriti prijelaz preko Ebra.

Nažalost. Arap se dojmio i mene. zašto je njegova jedinica poslala k nama ovog 3 23 . francuska i engleska vlada još uvijek rade na našoj propasti. Ono je teško. koji mu je inače zadavao takve poteškoće u pisanju i računanju. ne hladan. samo ugodan.« Idućeg sam jutra Lzvađao taktičku vježbu na širokom. zaista težak posao.« »Onda jedan dobar plivač mora priječi s čvrstim. »da je ova rijeka puna vode! Sad ćemo razmisliti. ла koje će se moći ovjesiti mnogi. Pogleda u tlo.« Mjesec je nestao iza tamne krune drveta. koji ne plivaju dobro?« »Na drugu se stranu mora -prebaciti uže«. reče inače tako mučaljivi Arap. »možda mi ni nemamo čamaca. »Čemu?« »Da se ljudi prihvate za nj i prijeđu. Zatim pomoću njega dovuče uže. kako si iznenada.i socijalno oslobođenje.« Riba je stajao nasuprot mene i buljio u Arapa. baš kod najtežih stvari. isu­ šenom riječnom koritu. Bojim se samo teških gubitaka. »Ali«. Počeo se smješkati. Kroz prozor je ulazio sasvim lagan morski vjetar. »Zamislite«. izgleda »probudio i za sve znao praktičan savjet. ikako bi mogli iprijeći ovu rijeku. Sto onda?« »Tada se mora preplivati. mora biti prilično jako. rekoh. kako bi čovjek donio čamce i gdje bi ih mogao sakriti do napada. Naše stanje prehrane postaje teško.« »Dobra zamisao! Ali kako ćeš uže prebaciti prijeko? Uže. da s puškom pri jedeš na onu stranu?« »Ne.« »Znaš H plivati tako dobro. Kako se moramo pripremiti da je prijeđemo?« Razgovarali smo. kao što je poznato. ali tan­ kim konopcem.« »Budimo dakle točniji: kako mogu bez čamaca prijeći i oni. Napad preko neke velike rijeke je. »Dakle«. »upitah. »to će biti veliki dani. rekoh i ustadoh. Sad sam shvatio.

da se mnoštvo tenkova kreče prema frontu. što mu mogu pružiti ja. Bit će da je to našoj diviziji pošlo za rukom samo djelimice. divizije. Ja sam na to šutio. Mislite na to.pomalo zagonetnog čovjeka nježnih udova. da su na stanici vidjeli dva vlaka 6 novim topovima. da o sudbini Spanije ovisi mir i napredak svih zemalja svijeta. Uvijek se radujem. M:>ji učenici još uvijek nisu ništa opažali. Naša Narodna vojska okončava iperiod jiunačkog otpora. Dok su njegovi drugovi većinom umjeli raspravljati o problemima» Arap to uopće nije znao.« Gkrenuh se Antoniu: »Ako je uspjelo samo i djelrmice. 22. kakvo inače nije pokazivao. Drugovi! Odjeknuo je znak za napad. Jer. di­ vim se tom podvigu. Dva su mi dana kasnije donijeli jedan štampani letak: Borcima 45. Živjela nezavisnost Spanije! Komesar Potpukovnik i 45. »taj zna više nego ja! To. da krene u ponovno osvaja­ nje našeg tla. odgovori on. što on shvaća. u njegovu je životu važnije od onoga. Kratko prije večere dođe pisar u uzbuđenju. divizije komandant 45. Sevil divizije: Ha rus Tog smo dana odnžavali našu nastavu na uobičajeni način. kad me netko časno nadmaši. on je držao do mladenačke elegancije i zato se nije mogao brzo kretati. dođoše s večernje skitnje neki od učenika u kuću uzbuđeni i ispričaše. Ali je ovaj. imao izvanredim praktičan duh. jula.« Navečer. Moj je vozač s jedne vožnje u intendanturu izvjestio. Vjerojatno je bio i dobar komandir. praznim riječima nepristupačan čovjek.« 330 . da naša armija prelazi Ebro. kako idu prema frontu. Nakon te vježbe nagovorio sam Ribu: »Sto sad kažeš za našega Arapa?« •»Moram ti reći«. J. »Kažu.

»No je li svuda išlo tako glatko s plivanjem?« •»Nažalost«. odgovori on. '»dolazi jedan iz štaba armijskog kor­ pusa! Ti ga sigurno poznaš? To je jedan od našiih mladih pi­ saca. »tvoji su se nedavni pri­ jedlozi obistinili!« »Čuo sam«. Ispričaj im. Upravo je naša divizija napredovala najslabije. »naši . da li je prijelaz izveden donekle onako. Sigurno su mnogi pomislili: Tko zna. »Dolaziš li s doibrim vij estima?« »Vrlo dobrim! Oba su korpusa naše armijske grupe. »neki mladi oficiri nisu znali plivati. što bi bilo sa mnom. oni su usprkos toga ušli u vodu ispred svih.. Fašisti se povlače na ci-jelom frontu.« Prije toga Lako bučni glasovi odjednom zanijemiše. Jedva što je naš gost jakim glasom objavio svoju vijest. Zanimalo me. Na ušću Ebra. što si rekao nama! Doibiit ćeš i nešto da jedeš!« Učenici su već bili uzbuđeni. Da dadu dobar primjer. glasovi su stali žamoriti. da sam bio tamo? Naša je armijska grupa kod prijelaza zarobila 5000 vojnika. Gradimo pontone i mostove. To su učinile tako tiho. Izgleda.« »Dobrodošao!« viknuh mu ususret. »S morske smo obale dopremili ribarske čamce i sakrili ih ispod drveća i grmlja u blizini obale Ebra. No fašisti su već poslali svoje avione i bombardirali prijelaze. Užad i žice su ležali pripremljeni Preko rijeke su ih napele jedinice plivača. Imali smo dijelom i pra­ vih pontona.učenici upravo dolaze na večeru.« »Je si li čuo?« doviknuh Arapu. Sad naše jedi­ nice nastupaju na uzvisine protivničke obale. zaplijenila 17 topova i 150 mitraljeza. pa uipitah gosta za to. da na mnogim mjestima fašisti nisu ništa primijetili. kod Tortose. i V. Ebro je 331 . >Na rijeci nismo imali dovoljno čamaca*. da su bili potpuno iznenađeni!« »Ah«. uzviknu Antonio. kako smo ga dogovorili. odgovori naš gost. »Tamo«. Utopili su se. XV. da mogu prijeći i naši tenkovi. reče Arap svojim zvonkim glasom. odgovori on. prešla Ebro.

« Nakon četvrt sata čuo sam ih napolju i uveo u dvoranu. Samo je jednom pogodio tračnice i pričinio malo štete. Danas su se naročito uplašili.kosti. bili smo noć na noć uz nemir avan i. da čuje vapaj. gdje je Antonio odmah stavio ploču. Bombe su pa­ dale u voćnjake i stanovništvu tjerale strah u . gdje je svjetlo. Kad su bombe pale. u kojoj je stanovala neka udovica sa svojom kćerkom. Modestova je armijska grupa napredovala još neko vrijeme. Vi ste dobrodošli. Prirodno. No. Avion. a u njenim ruševinama obje žene. 332 . tako da su se mladi ljudi povukli u svoje škole kasno i umireni. povjerovao je jedan od mojih učenika. To je sad u noći vjerojatno izgledalo naročito užasno. Neki su izjavili. da nije odmah mogla spoznati toliku nadmoć protiv­ nika. pa je usprkos snažnog otpora pokušala napredovati. Mladi su se momci vratili sasvim omezvjereni.trebala prijeći francuska četrnaesta brigada. Možemo li doći k vama?« »Naravno. anegdote s dvora zadnjeg kralja!« Znao je pripovijedati tako duhovito. dolazio je svake noći. No. kad su otvorili brane kod Camarasa i po­ moću te umjetne visoke vode otrgnuli neke od mostova. Jedva što je letač otišao. morala se povući. Vi ipak imate gramofon. Odsvirao je dva komada. Mnogo su više štete pričinili. To joj je i uspje­ lo. Kod toga su gubici oficira bili prilično niski. s obje je strane naletjela na čitavu fašističku diviziju. Sad su fašisti svoju cijelu zračnu flotu bacili na prijelaze i slijedećih sedmica bacali po deset hiljada bombi dnevno. da su svi pucali od smijeha. Doduše. lako da sam svoj kurs mogao provoditi u miru. No istodobno je poticao i na razmišljanje o prošlom svijetu kraljeva. Taj je neuspjeh na lijevom krilu fronta znat­ no ukočio ofenzivu. mrtve. Našli su razorenu kućicu. Jedne od tih noći došao je do mene jako uzbuđen upravi­ telj škole politkomesara: »Vama je dobrol Vaša škola leži ne­ koliko stotina metara daleko od stanice. U jednom je od voćnjaka bila kućica. a onda rekao: »Sad ću vam pričati pripovijesti. Mostove su pogađali samo rijetko. koji je bombardirao že­ ljezničku stanicu Cambrilsa. Usprkos toga. nekolicina je pošla u potragu. da ove noći ne će moći spavati i htjeli bi u neku kuću. Svaikonoćno bombar­ diranje pravi mlade ljude kod nas potpuno nervoznima.

Začudo. a da ga u tome Engleska i Francuska nisu ni najmanje priječile. da su ovi odmak napustili taj neobjavljeni rat i ponašali se tako. Tamo je izgledalo tako. da je stigao kamion s dvadeset oficira. Učenici su nas napuštali jednim kamionom i veselo nam do- mahivali. Probudili isu me usred noći.značaja za nas u Španiji. da može biti drzak. Ko­ načno je bila jedna sila. Razvođnik straže je javio. bez obja­ ve rata. kao da predstoji velik rat. reče neki kapetan. Noć je bila topla i svije­ tla.« »Došli smo na kurs za četne komandire u Cambrils«. da ste trebali doći ova­ mo? Mi nemamo nikakve obavijesti o vašem dolasku. Sredinom smo augusta imali konačne ispite drugog kursa. hoće li se održati još koji kurs. pa iz Koreje napao krajičak sovjetske zemlje južno od Vladivostoka. da još ne zna. Idućih sam dana živio mirno. Tako je vjerojatno i Japan mislio. Meni se to učinilo od velikog . Japan je to učinio s velikim jedinicama svoje armije. koja je fašistima pokazala pesnicu. kao da se ništa mije ni dogodilo. 333 . Nakon nekoliko dana stigle su nejasne vijesti o tamošnjim teškim ibonbama. izgleda da većina naših prijatelja nije ozbiljno shva­ tila značaj sovjetske obrane od Japana i nije ga uzela dovoljno važno. Druge «sedmice augusta novine su s dalekog istoka donijele sumnjive vijesti. Crvena ar­ mija je več poslije sasvim kratkog vremena prešla u protuna- pad i tako temeljito suzbila Japance. Oficiri su se već iskrcali s kamiona i stajali u jarku. kupao se. augusta večerao s besposlenim nastavnicima i onda otišao spavati. Na brzinu sam se lagano obukao. Kako se tek kasnije ispostavilo. Antonio upita: »Jeste li vi sigurni. Tako sam i 25. Hans mi je poručio. Hitler se u Evropi otvoreno miješao u španjolski rat. čitao i pisao.

Njegov je pravopis užasan. Kurs za četne komandire? To mi je zvučalo još nev. Konačno sam mogao izložiti svo svoje znanje mnogih godina komandiranja četom u ratu. Protiv tako lijepih oficira imao sam predrasudu.jero- jatnije. slu­ šao što se zbiva prijeko. 3 34 . da je mladi čovjek pokraj njega tako spretan i ugodan učitelj. tako je sada i tog studenta. Žurno smo podigli šatore. Jer često su puta vrlo inteli­ gentni ljudi slabog i kolebljivog karaktera. Antonio je o tome mislio drukčije. Antonio je kod svoje privatne po- duke kapetana običavao sjediti pokraj studenta i učenika. i gdje da odjednom nabavimo namir­ nica za dvadeset ljiudi? O podne se sve razjasnilo. Ne mogu ga nikako dati kao učenika nekom poručniku. zanimanjem radnik. Zato ću ga podu­ čavati ja sâm. Ali je dvadeset oficira bilo tu. koje smo bili rastavili za temeljito čišćenje.« Potpuna je suprotnost tom kapetanu bio neki student od tek devetnaest godina. krupan. Najstariji je bio neki kapetan tridese­ tih godina. koji mi je ležao. Kao što je u prethodnom kursu za glavnog pomoćnika privukao stolara-umj etnika Ribu. što god smo trebali. Kadkada kod njih nisam našao nikakvog izgrađenog osjećaja odgovornosti. dok je stariji shvaćaju bez naprezanja. Ujutro je doručak bio malo oskudan. bili su skoro svi stariji od mojih dosadašnjih narednika. Bio sam iznenađen. Oficiri. Osim toga. ko­ jima je pomagao. žilav čovjek. Njegova je naobrazba bila malena. da je kapetan uvijek. Oni su često urlali na svoje starije i mnogo razumnije podči­ njene. kad je taj mladi čovjek kod prve borbene vježbo taktičnom pronicljivošću nadmašio sve ostale. da ljudi ispod dvadeset i jedne godine ni uz dobru volju ne razu­ miju borbu. Usprkos toga zadržao sam svoje nepovjerenje. Tada je prvo došao kamion in­ tendanture sa svim. utvrdio sam. U Prvom svjetskom ratu dovoljno sam upoznao takve lijepe poručnike. vedrog lica. lijepih tjelesnih oblika i glatkog. zbog ničega. To bijaše zadatak. Antonio mi je rekao: »On mora dobiti dopunsku poduku. Pri tome je opazio. koje sam sad imao. da održimo kratak kurs za četne komandire. ali je imao razuma i vatre. Slobodno se više nije moglo kupiti skoro ništa. i moralo ih se smjestiti za noć. Kratko iza toga dobili smo zapovijed.

koje im doba­ cuje buržoazija iz svojih ogromnih profita. i mi to osjećamo kao nešto vrlo lijepo. Cesto se p. Ne bi li mogao nešto zasvirati?« Bio sam sretan. »Druže Antonio«.« »Mene su«. Jako se -bojim!« Pred nama se pod tamnim drvećem nešto kretalo. koji su ipak tako jako različiti. tvrdokornih među anarhistima. koje je kod nas vjerojatno upravo takvo. Kod nas su radnici radi mrvica. ako to želiš nazvati: plemenito — kod španjolskog naroda još jače. Kod jedne večernje šetnje Antonio mi reče: »Ovaj je stu­ dent jako neobičan čovjek! On ima toliko takta kod nastave sa starijima. te potkopavaju naš ofcpo-r iznutra. da bi potkuplji­ vala radništvo. odvratih. Kod nas ima u proletarijatu mnogo malograđanskog. 335 . »bit će da ti imaš gramo­ fon. tog osjećaja nema kod naših grandov’a. i na malograđane. To su bili kapetan i student. a ni kod građanstva. Kaži mi: (Ima li tog lijepog prijateljstva između starih radnika i mladih studenata i kod vas u Njemačkoj? Moja žena kaže. koje uopće ne pita za položaj i bogatstvo.uta jako bojim. — Vidiš li*. No u svakom slučaju osjećam dobro — ili. koji je frazama prikri­ vao činjenicu. u kojem se sad nala­ zim. Iz toga se razvilo pravo prijateljstvo između te dvojice. Ono je ostalo čisto. nastavi zamišljeno. On se nije pobrinuo ni za to. zašto s*e moramo boriti. »zato toliko volim španjolski narod. To me časno držanje. shvate. koji naginje anarhistima. te propale aristokracije. oduševilo. više podvojeni. da sumnja u to. kao i vaše njemačko. »potpuno islični -osjećaji poštivanja radničkih slojeva naroda doveli u tabor. ne djeluju na naše neprosvjećene seljake. da ga kapetan uvijek ispituje o svemu mogućem. Španjolska buržoazija nema takvih prekomjernih profita. nego nepokretan socijalist-utopist. nego kod njemačkog. da nije spoznao pozadinu naše bijede i ovoga rata. da naši seljaci. na primjer ovdje u Kataloniji. Prieta. Largo Caballero. nije bio ništa dru­ go.« Prignuo se mom uhu: »Mi Španjolci imamo zlo anarhizma. da reakcionarne vlade inozemstva preko gru­ pe Larga Caballera. Jaisno. da su omeli naš teški razgovor. reče kapetan. koji su se vraćali sa skitnje.

koje je čovjek sretao u dućanima ili Cambrilskoj luci. tužile na glad. da je za tu godinu jako ostario. Kako bi bilo lako iz višaka izvjesnih zemalja prebaciti nešto ovamo! Da.« »ЈеГ to moguće?« upita Toller. koje je s one strane tvorilo gusto šipražje. Mnogi su doduše već ibili stari.« »Više nemamo dovoljno živežnih namirnica«. mora piti vodu. 336 . Kasnije. kojeg u tami nisam odmah prepoznao. »koga dovodim!« Crnac Pedro je pomagao nekom gospodinu iz kola. Dijelom nisu obrani. Ponašao se bojažljivo i svečano. Bio je to Ernst Toller. Zadnjih dana augusta na našoj jutarnjoj trpezi u parku nismo našli ništa za piće. »Donio sam nešto za jelo«. Jedne večeri neočekivano dođe Hans. reče Antonio. jedan do drugoga. Onda su donijeli nekoliko kamenova i njima ih razbijali. Sve su se domaćice. pokazalo se tek poslije podne. reče Hans. a na tanjurima suh kruh i lješnjake. kad su učenici sjeli da pišiu i računaju. »Gledaj«. kako ćemo morati napustiti rat uslijed gladi. viknu on. Francuski je kuhar stajao zbunjeno i govorio: »Sad već po drugi puta nismo dobili kave. Imao sam utisak. Tako moj plijen nije bdo velik.« Mladi su oficiri za stolom okušali svoje zube na lešnjacima. uz pečenu ribu i viino. tako da je ovaj doručak zvučao čudnovato. dok se mi okupamo u moru. Ima ih sva sila u Kataloniji. da nabavi novac za Španjolsku republiku. ali zato bi trebalo nešto više shvaćanja i dobre volje iza naš narod. Što su pri tom napravili. Više se stolova od razbijanja rasklimalo. možda od prošle go­ dine. i nisam zbilja bio sit. Naši su se dnevni obroci naglo smanjivali. Nabavio sam malo lešnjaka. »To se može pripre­ miti u vašoj kuhinji. Govorio je o milionima funti sterlinga. i nisu sadržavali više ništa jestivog. Tko je ižedan. »a izgleda da francuska i engleska vlada rado gledaju. Ni za jelo nema dovoljno. nego padaju na ze­ mlju i propadaju. Kod drugih su dobro oblanjane ploče dobile kvrge. Zadnji put sam ga vidio pred godinu dana u Hollywoodu. Češće sam odla­ zio kroz Cambrils do ljeskovog grmlja. Pod njim su ležali lešnjaci. pričao je. da je htio ići u London.

kao da se ne može riješiti nekog pritiska. koju je još imao u Hollywoodu. otišla. Nedugo iza toga. Obojica su pisala u pariškim novinama. septembra netko je divljački zalupao na vrata moje sobe. propustio je. Doduše. da si je Ernst Toller oduzeo život u New Yorku. On se pomicao ibolno. štampa je pronijela vijest. septembra Franco je otpočeo ofenzivu. Unutra uleti Antonio: »Namjestio sam radio. Izgledao je. ali to nije bilo s olakšanjem. No. Već se godinama nije pojavila više ni jedna njegova knjiga. Dotle dolazi pisac. da nas opet protjera s južne obale Ebra. Mi smo u međuvremenu svakodnevno odlazili na teren. koji mu je svojim bratimstvom mogla dati komunistička partija. da stupi u komunističku par­ tiju. To im je zadavalo mnogo muke. da su nas nedavno posjetila dva pisca. Pogledah Hansa prestrašeno. uzviknu Hans smijući se. Nekoliko dana nakon Tollerova posjeta intendantska su kola donijela vijest. da su fašistički avioni teško bombardirali prijelaze na Ebru. Već sam iz ranijih razgovora s njim znao. Kako je on to htio da iz jedne zemlje. čija je vlada bila protiv nas. »i da« — doslovno je pisalo dalje. da je zapao u »bez­ nadnost. Ali crni zastor Tollerove beznadnosti nije probio ni on. nego je uglavnom bio komunist. kad više nema nikakve društvene povezanosti! Utroje smo sjedili u toploj noći uz vino. nego valjda samo radi pristoj­ nosti. 12. Od 6. i što to žele ostati!« Pogledah Tollera. Netko govori jako bučno. Hans je znao vješto da zabavlja. kako izgleda na njemačkom. što su neobrazo­ vani. Skre­ nuo je razgovor na to. S još više naglašavanja nego prije kod mojih narednika. iznese tako ogromne svote novaca? Izgleda da je i Hams Tollerov plan držao pretjeranim. Više se nije ubrajao u anarhiste. uli­ jevao sam u glave budućih četnih komandira. smješkao se. što sve mora sadržavati razumna zapovijed.« »Moram odista priznati«. Njegova je mlada žena. da su kod Hansa na pisaćem stolu vidjeli jednu knjigu. »da je to jako djelo! Kod nas se ljudi ne diče time. Sad je tu stajao bez oslonca. Mora da je nešto važno!« 2 2 Sp an sk l rat 337 . — »on čita i knjige.

što se odigrava oko Čehoslovačke. da li je i tu ponio u avion svoj kišobran. Prevodio sam govor. dok se politkomesar postavio na kućne stepe- nice u jarkom suncu. sjedili smo na stolicama u sjeni drveća. premda je Hitler prijeteći smjestio na češku granicu svoje trupe. Netko se zaista odvratno derao na njemačkom. Htio je govoriti brutalno. da pridonese materijalne žrtve. On skoči: »To moram obraditi s učenicima! Još danas! — Smijem li ispustiti nastavu računa i pisanja? Mislim. »Hitlerov je agent I-Ienlein pokušao puč protiv češke vlade. Po završetku nijemo smo sjedili zajedno. svoje naoru­ žanje. To se mora pretresti onako brutalno. Prvo je hvalio svoje čudesne strojeve. Poslije Austrije i Čehoslovačke oni hoće da grablji- vom Hitleru žrtvuju 1 nas. To je bio Hitler na partijskom zasjedanju u Nürnbergu. jedan Nijemac. koje su preklinjale za ra­ zumijevanje toga. — Izjavio je. Nije poznato. No. -kako nam je bačeno u lice!« Kao i uvijek kod takvih skupova. da »je taj. drugi nevaljanac Engleske. dok ostanemo jedinstveni i dokle ćemo ee zajednički boriti!« 338 . što mu čovjek dobacuje meso. povodom Chamberlainova lijeta u Berchtesgaden pod­ rugljivo je izjavio: »Vlade Francuske i Engleske moraju birati između sramote i rata. češki narod treba da žrtvuje svoju slobodu! S tom slobodom tuđeg naroda hoće da raspolaže zločinac &kišobranom. lav postaje sve jači i opasniji. Počeo je govoriti uvjerljivo i ukočenih očiju. koji je pred cijelim svijetom držao tu razuzdanu kanonadu psovki. Kakve je to materijalne žrtve mislio taj velekaipitalist Chamberlain? Žrtvu svojih profita? Ne. samo malo pametniji od ujaka s kišo­ branom. Zatim je prešao u hajku na Čehoslovačku i stao joj se groziti. Otrčali smo u njegovu sobu. Ali nije bilo brutalno. a dobiti će ratP Time. Stidio sam se pred svojim politkomesarom. oni to ne će moći tako dugo. Na to je Chamberlain odletio k Hitleru u Berchte- sgaden. Taj je odmah ugušen. da je Engleska spremna. »mislio je i nas! Nas Spanjolcel Naša pravedna stvar treba biti žrtvovana sebičnim planovima Chamberlaina 1 njegovih engleskih kapitalista! Churcill. bezazlena izgleda! I« podigao je svoj glas gotovo do vikanja. Izabrale su sramotu. da se to mora obraditi.

stu­ dentovo i jednog za svoju dob ozbiljnog poručnika. Moramo naučiti sve. da u našoj armiji ni jedan komandant bataljona skoro nikad ne izdaje takve pismene zapovijedi. Ali čovjek mora svakog 22* ^39 . Više nemamo mnogo ranjenih i mrtvih samo među vod­ nim i četnim komandirima. Ta su manje veličanstvena. Zato te molim. Pisao je rukom. kako je naša sadašnja borba teška. zapravo pre­ teški. o razlogu ovog uputstva govori samo s An tomom! Ne treba bi-td opće ipoznato. Nacisti su dovukli svu silu artiljerije i znatnu . Naše jedinice. Danas čovjek može s ponosom kazati: »Republikanska armija stoji! No. Nasmijao se i uzviknuo: »Budući da ne možemo ustrijeliti čovjeka s kišobranom. izvojevati ćemo našu pobjedu drugim sredstvima. nisu više labavo sa­ stavljena milicija. Stanje na frontu postaje ozbiljno. koji se nalaze u tvojoj školi ne izobražavaš samo za četne komandire. Izgleda. naravno. On se pri­ ključio paru. Jedan od glavnih sadržaja školovanja mora biti tehnika zapovijedanja. da je sad Hitleru potreban u Spaniji na daleko uočljivi uspjeh. Prekinuo je i maramicom obrisao znoj sa čela. prije svega iz pismenog sastavljanja . da je njegov prijelaz sa svjetske politike na raičun bio malo prenagao.« Smjesta sam razgovarao s Antoniom. kapetanovo. na njemačkom: »Moram ti saopćiti nešto povjerljivo. Tri smo imena već imali. pa i jedamput jedan!« Tih sam dana dobio od Hansa pismo. Osim toga trebamo i generalštabne oficire. da oficire. Antonio se iznenađeno obazre i odjednom shvati. Onda su se usta rastegla na smi­ ješak. gubici su teški. koga da od učenika tako unaprijedimo. »Sad na ra­ čunanje!« Trenutak je vladao mir.zapovijedi. pa na iprostodušan smijeh. Bilo mi je jasno. nego i među komandantima bata- ljona. Molim te. I njemački Heinkleovi bombarderi nam zadaju grdnog posla. Za odabrane sam držao izvanredne nastavne satove. Brzim njemačkim Messerschmittovim avionima ne možemo suprotstaviti dovoljan broj lovačkih avi­ ona. nego najbolje i za komandante bataljona. što nam nedostaje. Salud! Tvoj Hans. koja bježi u iznenadnim panikama. i s njim tvorio trolist. jer njeni oficiri ne znaju ništa.zračnu flotu.

Potjecali su od bombi. koji je ležao s onu stranu obalnog brežuljka. pustili su svoje bombe ispred nas. vrlo blizu njega. Naša su kola išla iza teških kamiona po daskama. S one strane smo išli uskom. da ih puste prijeko sve odjednom. To nije zvučalo ništa druga­ čije od velikih bitaka materijala Prvog svjetskog rata. novoizgrađenom cestom uz strmi obronak. Kad sam prišao. Već su dolazili novi avioni. Strmom cestom smo se dovezli u neki mračni klanac. i morala čekati.vojnog starješinu školovati i za slijedeći čin po visini. Osim toga. Sto smo mu bili bliži. sve do Ebra. jedan generalštabni oficir mora znati tako nešto. Kadkada smo pogledavali u visinu. septembra poručio mi je Hans. Odvezao sam se idućeg jutra. kako zajedno s tri druga oficira radi na kartama. Na jednom je zavoju u guštiku stajao velik šator.« Put je bio strm. Nagnuh se van: »iK štabu 45. da što skorije dođem k njemu na borbeni položaj. divizije?« »Stazom gore. svakog dana sve više shvaćali i lakše radili. Prometni stražar nam dade znak. U kolima nisam čuo artiljerisku vatru. a onda u brdovit kraj. koje su padale pokraj pontonskog mosta. čak i u zatvorenim kolima. 340 . S one je strane upravo dolazila preko mosta kolona teret- njaka. No. Na našoj su se strani naredala kola. Sad sam razabrao tutnjavu i pojedine teške udarce. da li bi morali voziti lijevo ili desno. Uskoro smo došli do nekog raskršća. jer su oficiri nakon znatne muke u početku. koje su kloparale jedna o drugu. vidio sam načelnika štaba. da utvrdim. Ti su me izvanredni satovi jako radovali. premda nisam morao u neposrednu opasnost. Kad smo ugledali rijeku. to se jasnije čula. Iskrcao sam se. na neki cilj. To me uzbuđivalo. da moli. To je bio dug put. ali nismo vidjeli baš nikakve bombe da padaju. Kola moraju ostati dolje. huka i reska tutnjava aviona u zračnim bitkama. iz vode su se tu i tamo naglo uzdi­ zali vodoskoci i rasprSavali se u vodenu prašinu. 20. gdje nas je zaustavio stražar.

»Što li je dolje s mojim vozačem i kolima?« »Ako se nešto dogodilo. reče Hans. kako oblaci od eksplozija nestaju kroz grmlje. Ne­ davno su u jednom danu oborili osamnaest fašističkih letača. vidjeli smo. »Zašto sam te pozvao ovamo: Moraš prekinuti svoj kurs. Kad smo pogledali napolje. Jedva što smo završili. saznat ćemo. Naši su gu­ bici uslijed vatre previsoki. Fašistička premoć počiva samo na materijalu. Mi ih imamo isto toliko. jedinice se drže. Ne bih htio. Ali. Na najneugodnijem mjestu opet je došlo do duljeg zastoja u koloni automobila. pa i trostruk^ nadmoć u trupama. da ideš sada. Pa općenito je pravilo.u je dobro prikrivalo grmlje. Haas skoči i povuče me za rukav u neku rupu. Obavijestili su Hansa. Prešli smo 341 . Iz jedinica su stizali izvještaji. Teško da je to slučaj i ovdje. na kojemu su nastajali bijeli oblaci. »Tako je to češće po danu!« reče Hans smijući se. da ručamo.« Opet smo se spustili do štaba i sjeli pod šator. začu se prodoran fijuk. a da nisu izgubili ni jedan jedini avion. mračne doline ležao greiben brda.« U to sam opazio vatru ne samo na brdskom grebenu. Ovi novi majušni lovci su izvanredni. Izašao je iz jednog manjeg šatora: »Jesi li čuo artiljerisku vatru? Fašisti tuku naše prednje linije. »Ovdje možemo govoriti u četiri oka«. Održi još ispite i onda mi pošalji oficire. Sat ka­ snije vatra je već jenjavala. »Da. ponekad i tamniji. što smo dosad doživjeli. nego i na pošumljenim uzvisinama s obje strane. koj. da napadač treba da ima dvostruku. Bombe su već počele da tutnje u uskoj guduri.« Hans je radio u šatoru sa svojim načelnikom štaba. Fašisti niisu izvršili napad. najteža. Odvezli smo se natrag na Ebro. Pođimo gore na osmatračnicu!« Uspeli smo se nekom još strmijom stazom i došli do osma- tračnice. Samo kad ne bi bilo te grozne artiljerije! Inače nije tako loše. Nužno ih trebamo. Pred večer će biti mirnije. Franco je u bitku ubacio samo tri svježe divizije. Koliko mi znamo. »Pa to je gusta vatra!« rekoh. naročito susjednu diviziju. Pred nama je s one strane nepravilne.

Dolazi jesen. S to smo se više udaljavali od Ebra. jer su oficiri odlazili u .« Ne rekoih više ništa. da pozovu natrag svoje intervencionističke trupe tako dugo. Otišao sam na žalo da se kupam. U selima su se ljudi bavili svojim poslovima. Ovog mi je puta padao naročito teško. koje su tvrdile. I kapetan je naučio zadivljujuće mnogo.« 342 . POVLAČENJE INTERNACIONALACA Konac septembra do konca decembra 1938. Mnogi me nisu zadovoljili. No student je predao odli­ čan rad. okružiše me: »Kakvih ima vijesti?« »Sutra počinjemo sa završnim ispitima. »kakve nam on vijesti upravo donosi!« »Pa ti znaš«. <»da je ministar predsjednik lično odletio na vijećanje Društva naroda u Genevu. I oni su bili ganuti i iz kamiona meni i Antoniu pružali ruke. Onda je došao rastanak. reče Antonio. kako stoje na obali.bitku. »Slušaj samo«.rijeku i sad imali slobodnu cestu. da ne mogu sklonuti Hitlera i Mussolinija. dok se u republikanskoj Spaniji nalaze internacionalci. Tako je. iz koje se možda mnogi ne će vratiti. to je bilo mirnije. Ležao je vani u valovima i hrđao. kao da opet na­ stupa velika promjena. Sad će za učenike biti prohladno pod šatorima. koji se nasukao na dno. da će internacionalni dobrovoljci ibiti povučeni iz Spanije. Čekali su mene. nego na ostalim ispitima. reče pisac. Tamo je izjavio. Mahali su dok kola nisu nestala iza puta. Kad sam se vratio u školu. To se odigralo pod pritiskom takozvanih zapadnih demokracija. nakon što su ga fašisti pogodili. Na povratku sam vidio Antonia i njegova prijatelja iz Šta­ ba. Otplivao sam do broda. Na ovom sam ispitu zahtijevao mnogo više.

Antonio se odvezao svojoj ženi u Barcelonu.« »«Kakvo putovanje?« upita Antonio. »o kolikom se broju radi?« »U korpusu smo već govorili i o tome. koji još nikada nisu vodili časnu politiku. jer nas francuska vlada ne pušta u svoju zemlju. oktobra su nacističke jedinice ušle u oblast Sudeta. I ostali su nastavnici otišli na dopust. odvratih. Najnovije Chamberlainovo «putovanje govori. da će nas internacio- nalce doduše povući s fronta. — To su političari!« doda zdvojno. da propusti sovjetske trupe. Katkad me u mojoj usamljenosti posjećivao neki njemački liječnik. većinom prijeko do ljeskovog grmlja. semptembra Ghamberlain i Dala­ dier su Hitleru stvarno prodali Čehoslovačku i dali da je ras­ komada. Granične oblasti Češke volio sam kao svoju domo­ vinu. I to je sigurno spadalo u plan fašističkih prijatelja u Londonu i Pa- Tizu: Čehoslovačkoj se ne smije pomoći! 1. hoće li faši­ sti. 30. Istovremeno je Poljska odbila. On je neko vrijeme krčio zemlju u Palestini. »Znaš li«. no uvidio je. Sedmicu dana kasnije. U Spaniji nije bilo nikad više od 32 000 internascionalaca iz 52 zemlje. Ostadoh sam u svom lijepom parku uz more. »Odletio je po drugi puta Hitleru. ali da ne ćemo smjeti otići. Bili smo tužni. da malo zavaramo osjećaj gladi. ukoliko bi htjele poći u pomoć Čehoslovačkoj. da ga i tamo izrabljuju. Tako je tu ibiilo prije izvjesnog vremena samo na­ cista 25 000 i još 120 000 Talijana. — svoje trupe — otprilike deseterostruko jače od naših internacionalnih. tako­ đer povući. koji imaju karaktera. da mu za prazna obeća­ nja proda Čehoslovačku. ako se izjasnio spremnim da dezertira!« 343 . Broj fašističkih intervencionističkih trupa je mnogo visi. plivao i čitao bez interesa. upitah Antonia. Sada će i tamo po trpati u koncentracione logore sve. Pitanje je samo. Jedne večeri dođe: »Sad sam doznao. Danas ih je nekih 12 000. šetao sam. Šetali smo. pa čak ni fran­ cuske dobrovoljce!« »A pred godinu dana«. »dobio je svaki ne-Francuz francuske isprave. da Engleska i Francuska žele da i dalje pomažu fašistima kod te nejednake trgovine.

U svakom slučaju mo­ raš prethodno otići s dobrovoljcima jedanaeste brigade u Bisa- uru na Teru.« Oba su prijatelja bila mrtva. 344 . On je mrtav. Kapetanu sam dao bataljon. koji je sad nosio vjero­ jatno neko -starije ime Bisaura. Ja sam ga na to uzeo u svoj štab kao generalštaibnog oficira. Upravo je prije toga mladi čovjek pao. Sad je fašistička ofenziva splasnula. koji je od aktivnog oficira postao tako oduševljen komunist. »On je pao već odavno.« Među gostima se nalazio politkomesar jedanaeste brigade. oktobra prije podne dovezao se u park Hans. 12. a da Francu nije donijela ništa. Upitah ga. reče Hans ukočena pogleda: »Ti si na svom zad­ njem tečaju jako doibro prosudio jednog još vrlo mladog stu­ denta.« S banketa smo s našim prtljagom otišli na željezničku sta­ nicu i kroz noć se povezli dolinom Tera prema Pirinejima. diviziji. a ja sam ga poslao na neki politički tečaj ?« »O njemu nismo više ništa čuli. nedostajali su mnogi. da me odvede na svečanost svog oproštaja od 45. Tri dana kasnije vozili smo se u Falset k 35. pred nama crnac i svjetlokosi Špa­ njolski vozač. Kad <smo sjeli u auto. koju je vo­ dio više od godinu dana. ali teško da ćeš uspjeti. »Da se sâm potrudim dû dobijem isprave za Francusku?« »To možeš. Ali —« oklijevao je. ne samo od Ni­ jemaca i Austrijanaca. »Nije se iskazao?« »Bio sam vrlo zadovoljan s njim.« »Gdje je Antonio Poveda. Svi oficiri i mnogi drugi trebali su jesti zajedno. kojega su nam poklonili ikao k u ­ hinjskog pomoćnika. Doručkovao sam u štabu. Pritom smo raspravljali o novom organizacionom obliku brigade. divizije. Za vrijeme rata mnogi su dobrovoljci postali oficiri. Ovdje sam po prvi puta nakon više od jedne godine opet susreo oficire jeda­ naeste brigade. što će sad biti sa mnom. Upitah za mladog poručnika Bravoa. Od tvog zadnjeg kursa živi ih još malo. Dakako. Pred jutro smo stigli u San Quirico.

U tren oka imao sam u ruka­ ma ogroman grm cvijeća. kad mnoštvo naroda probije lanac redara i pritrči nam. diplomat­ ski kor. zajedno s oficirima u stranim uniformama. na «paradu. tako da u trenutku. S tom sam četom morao odmah opet na vlak i natrag u Barcelonu. Sto «smo se više približavali tribinama.. na primjer oklop­ nih.. stojeći gusto natiskam u kamionima. u kojoj se nalazio samo jedan jedini običan vojnik. Tad dođe već i slijedeća. To su većinom bile žene. bečanin Karl Hunek. deseci poručnika i nekoliko politkomesara. Komandu mirno dali smo nešto prekasno. 15. koliko sam vidio letimičnim pogledom na stroj. Pred čitavim frontom moje čete trčale su Katalonke. ali smo bili dosta dobro poravnati.i dijelom vršili službu kod drugih jedinica. Na širokoj ulici »Diagonal« pripremili smo se za mimohod. to je pučanstvo bilo Zibijenije i vikalo tako. Onda smo se odvezli. skupljeni u posebnu oficirsku četu. naš se front skoro uopće nije vidio od žena i cvijeća. to je bio proletarijat. da sam osjetio nešto poput gušenja. Budući da je unutar naše brigade oficirska četa stajala . četrdeset kapetana. 13. (Pokraj nas je polagano prolazio auto.. Velika je Barcelona izgledala praznički. Jedna mi tbaci na grudi kitu cvijeća. Već smo vidjeli vladu na prvim tribinama. a pokraj njega Negrin krutog držanja i pogleda. Tu je bilo sedam majora. koju uhvatih u lijetu.sprijeda. umoran i gotovo ravnodušan. Ja sam dobio ko­ mandu te čudnovate čete. Dobrovoljci interlbrigada su trebali ići jedni za drugima redo­ slijedom 11.. Državne su se glavešine udaljile i mi smo krenuli. moj kurir. to sam se ja nalazio na čelu čitavog postroja kao desnokrilni. Dakako. vojna ko­ misija Društva naroda. koja je trebala nadzirati naše povla­ čenje. kad smo prolazili pokraj vlade. Desno iza lanca redara stajali su ljudi. U njemu je sjedio predsjednik države Azana. 345 . a da nisam mogao zahvaliti ni gla­ vom. Djevojke su -u grupama išle ulicama i domahivale nam. što nas je ovdje pozdravljao. 14.. Zato su svi suvišni oficiri za čete. Takvo iskazivanje simpatija si­ gurno nitko od nas nije očekivao u Barceloni. 129. 12. Na drugoj su tribini stajali doibro odjeveni ljudi.

tada bi možda Austrija morala ostati u sastavu Njemačke i posle Hitlerova pada. ali je već otišao. To se mora prodiskutirati tako. •Prošli smo tribine. da svi budu uvjereni: Austrija je zemlja za sebe. i mogao sam se slobodnije ogledati. kao prva. Govorilo se. da nas stavi na spiskove. u siromašnijim jastučnice. Od nekog vremena Hitler je pripojio Austriju. Već smo toga dana jeli zajednički u jednoj dvorani.* Ako bi ga pozdravili. Kao * priključenje 346 . Tjedan dana nakon našeg dolaska u Bisauru pojavila se vojna komisija Društva naroda. nekim austrijskim kapetanom. S njihovih su prenapu­ čenih prozora visjeli u -bogatim kućama sagovi. da se i u oktobru tem­ peratura približi točki smrzavanja. Iako smo mi. Oficiri to smjesta i učiniše. da li da se inače pozdravi takozvani »Anschluss«. nije ležao baš na grebenu Pirineja. Austrija­ naca. Za daleko više od sto­ tinu oficira trebali smo neku vrstu kluba. Doduše. pitanje je. Tek mi je sada pao pogled na kuće. Ali kako je s pri­ vredom i tradicijama? Upravo su naši Austrijanci djelomice bili tvrdoglavo za trajno pripojenje. No može li se o Nijemcima i Austrijancima govoriti kao o jodnom narodu? Prema jeziku i teritoriju sigurno. Ađutant mi reče. Leci su padali lelujavo. odbijali Hitlerove nasilne metode. ali dovoljno visoko. Idućeg su se dana pojavile zidne novine. uzviknuh. da je kod njih. Dotrči neki dječak u radnom odijelu. skoči na me u vis i dade mi poljubac. da je naša oficirska četa. dobila daleko najviše cvijeća. izbila žestoka diskusija. U gradiću Bisauri bilo je hladno. Imao sam razgovor s mojim politkomesarom i četnim ađu- tantom. razumljivo. gdje bi se održavali i dnevni razgovori. da su kod mimohoda internacionalaca Pasiona- riji navrle suze na oči. Bio je još prilično malen. »Daj jedan dio onima straga«. Tada sam primijetio. Htjedoh mu za­ hvaliti.

Ovdje je nabasao na jednoga. Idućeg je poručnika upitao taj isti oficir: »Pa nemate li vi kao oficir ništa ibolje da obučete?« »Ne. iperziski kapetan. kojeg se to pitanje sigurno bolno kosnulo.« Stranac nešto zapiše i tako milostivo kimne glavom. Kad je komisija Društva naroda otišla. ne tako bestidan kao neki drugi. Ja nisam odmah otišao do stola. Poručnik je bio zdepast čovjek. Zatim su naši jedan za drugim prilazili stolovima. da ni ti ljudi nisu naši prijatelji. Skoro svi stari oficiri znali su njemački. No ja mislim. armija izabrane španjolske vlade teži k pobjedi. Ovom se poručniku nije usudio ništa više kazati. »Čovjek. čemu bi to 347 . »Jeste li vi oficir?« upita prezrivim pogledom. Neki je drugi stra­ ni oficir bezazleno gledao naše oficire u dronjcima. i izgledalo je da ga interesiraju. koji me registrirao«. jer sam <unjemu naslućivao naročito oholog goniča robova. Ušli su strani oficiri u raznolikim uniformama. Na dobru odjeću zasada ne može polagati pažnju. u nekoj meni nepoznatoj uniformi. posje­ dovanje putnica i u koje zemlje želimo. Istaknuo sam se u bici kod Belchite. odgovori jedan. pokušao sam utvr­ diti. Pritom sam primijetio. No on je ipak odgovorio jasno i bez uzbuđiva- nja: »Da.« »Pa kako ste došli do tog čina?« »Na frontu. da li sve ide glatko. koji nema dlaka na jeziku. plećati engleski gene­ ral indijske armije. — pogotovo.prostorija za ovu vrstu regrutiranja sLužio je naš klub. Njihova su se pitanja odnosila na imena. Kakvi bi mogli biti drugi? Približih se stolu indiskog gene­ rala. švedski potpukovnik i drugi. kad napustimo Spanijiu. kako jedan od stranih oficira. premjerava jednog našeg poručnika sve do loših hlača i poderanih cipela. da me obuze bijes. i ne će da nam prodaju vunu!« Pogledah stranca pun zlobe. ja sam poručnik. »bio je sa­ svim zgodan. što nam demokratske vlade inozemstva ne pomažu. kako je na drugove djelovalo njeno ponašanje. nego sam prvo promatrao. da poručnik može ići. Poručnik malo pogne glavu i udalji se nešto zbunjenim kretnjama. Pred svakog od njih stavili smo stol. No on je bio konkretan i ne baš neprijazan. A kad bi i bili.

može kazati svoje mišljenje.« Tako je bilo opće raspoloženje.Rat' stalno držao najboljom među ratnim knjigama. Kako su neke stvari dobro formulirane.koristilo? Većina Društva naroda je protiv nas. kad dojuri Hunek: »»Neki bi švedski potpukovnik želio da go­ vori s tobom. nego su se stvarno raspitivali za posljedice registriranja. na paradi internacionalaca pred vladom. da Hitlera i Mussolinija prisili. Čitava mjesta vaše knjige znam napamell- Pogleda u pod i onda iizgovori jedan odlomak iz moje knjige na njemačkom. i na svojim kursevima u vojnim akademi­ jama Stockhohna i Helsinkija primjenjivao je kao udžbenik o stvarnosti rata. koja u najmanju «ruku nije bila prijateljska. nastavi. -rekli smo sami sebi: Ovi internacionalci ne mogu biti pustolovi. Ja sam vašu knjigu . koji me se jako doimlju. da povuku takozvane do­ brovoljce kod Franca. kako se stanovništvo oprašta s vama. A sad gledam tamo na zidnim novinama niz članaka.. Htio bih vas zamoliti. Na putu se nisam mogao riješiti osjećaja odbojnosti. Tko ih je napisao?« »Tko se osjeća za to ponukan. da li smijem prepisati jedan kraći čla­ nak. kakvo mi u Švedskoj općenito osjećamo. i ne misli na to. Radovalo me. Na pamet mi je upravo nametljivo dolazilo bestidno promatranje naših uniformi. Čeka u našem klubu. da ste vi ovdje! Inače -bih vas naravno pozdra­ vio. Naglo se okrenuo i viknuo na njemačkom: »Jučer nisam imao ni pojma.« »To je izvanredno. Ja to dovodim u vezu sa svojim doživljajima u Spaniji. No kad smo vidjeli. Nedavno. »u vašoj se knjizi krije pravo demo­ kratsko čuvstvo. »Vidite li«.« Otidoh onamo. Odličan je!« 346 . da naši do­ brovoljci nisu ozbiljno uzimali lične uvrede stranih oficira. naša se cijela komisija Društva naroda nalazila na tribini Većina je od nas imala o internacionalcima predstavu. U dvorani je pred našim zidnim novinama stajao neki visoki oficir. Tu je po srijedi nešto drugo. Slijedećeg sam dana bio na dogovoru u brigadnom štabu.

nisu više čak ni moje noge bile suhe. Tada bi sjedili tik pred vatrom u dva pro­ strana fuduJbljenja kamina.« »To prihvaćam s veseljem. U gradiću Bisauri izbio je tifus. »Razumljivo.« Budući da nas francuska vlada nije htjela pustiti iz Spa- nije. iako earn imao dva para dobrih polucipela. Drva sam dobio. No učešće na izletima nije bilo veliko. a neki nisu imali ni čvrstih cipela. Kad je postalo još hladnije. Održavani su politički i vojni kursevi. i došao sam u stambenu zgradu neke tvornice. da vidim lično vas. naročito me se dojmio oproštaj. Ili je netko pričao o partizanima. čak ni u Barceloni. kako su kat­ kad tjednima duboko u Francovoj pozadini dizali u zrak mo­ stove ili obasipali vatrom vojne transporte. Tamo sam prebivao zajedno s dobroćudnim Hunekom na gor­ njem katu i češće navečer pozivao prijatelje uz svoj kamin. Čak je brza gorska rijeka Ter dobila na svojim rubovima debele na­ slage leda. Ja ću ovo. Osnovali smo društvo prijatelja prirode. svi smo osjećali glad. I u mojoj je kući umrla jedna žena. Pjevali smo njemačke. kojeg sam tako gorljivo čitao. ruske i špa­ njolske pjesme. Cak su i njihove suknene cipele bile poderane. koji je vašim dobrovoljcima priredio španjolski narod. Pa mi ćemo vam ga drage volje napisati pisaćim strojem. Kad je sredinom decembra počela padati kiša skoro svakodnevno. Liječnici su njegov uzrok našli u vodi. Jer. Tamo smo s radništvom predionice vune slavili praznik prijateljvStva. Zato sam se morao preseliti. pričati u svojim krugovima. Jedne smo večeri otišli po hladnom i vlažnom vremenu uskom riječnom dolinom u kino u susjedno mjesto. da smijete. — Za mene je bilo veliko zado­ voljstvo. što sam ovdje vidio i čuo. 349 . dok bi nas od hladnog predsoblja štitio zastor sličan sagu. smrznule su se bare. ikako sam već rekao. spremili smo se za duži boravak u Pirinejima. Nije se moglo kupiti ništa. kojemu sam pristupio.

Nešto kasnije na pozornici se pojavio neki još krupniji čovjek. Onda su došli naši Tlrolci s majstorski otplesanim »schuhplat- terom«. premda je naša ishrana još uvijek bila holja. Bio je dva metra. S fronta su stizale ozbiljne vijesti. Tamo smo imali dvije armije s ukupno pet armijskih korpusa. jer je nastupao kao indiska plesačica s golim trbuhom. No kako će se naše jedinice othr­ vati velikoj premoći? Naše je raspoloženje uslijed stalnog gladovanja naginjalo potištenosti. »Els Segadors«. Franco je 23. Protiv njih je Franco bacio svu svoju rezervu.Točke amo naizmjenično izvađali oni i mi. Ovag je div istodobno bio i jedan od naših politički najrazboritijih ljudi. Skoro smo popadali sa sjedišta od smijeha. Jedan je mogao pjevati skoro od basa do soprana. Tako se prvo obavio nekim velom. Na njemu je ležala velika električna centrala Tremp. Uhvaćeni u krug» naizmjence žene i muškarci. doći će u pitanje sva naša ratna proizvodnja. Ako je izgubimo.* Katalonci su otpjevali svoju srednjevjekovnu nacio­ nalnu himnu. Stoga su sve svoje snage ujedinili protiv naših trupa na Segreu. nego kod civilnog stanovništva. 350 . S brda smo vidjeli lanac Pirineja duboko zavoj an u snijeg. plesali su narodni ples serdafia. što znači: žeteoci. Te jake položaje fašisti nisu mogli napasti. Zatim su na pozornicu stupila dva ogromna momka u alpskoj nošnji. * Ples kod kojeg igrač udara svojim cipelama jednom o drugu. decembra otpočeo veliku ofenzivu na 'Katakmiju. Obojica su u Španiji postali poručnici. Pred mjesec i pô dana ponovo je osvojen naš front od južne pa do sjeverne obale Ebra. a da čovjek ne pri­ mijeti prijelaz od glasa iz grudiju do glasa iz fistule. PONOVNO UBACIVANJE INTERN ACION ALACA Pred Božić je žestoko zahladilo. koji je tekao s Pirineja. Iznenada se okrenuo u stranu i stao pokretati svoj trbuh u valovima odozgo prema dolje. ču­ veni jodleri.

koji su imali sta­ novitog izgleda. 30. Kod večere. Da vidimo. da danas više nikakav vlak ne <vozi za Callelu.« Ofenziva na Barcelonu. Idućeg sam se dana poštanskim automobilom odvezao u Cal" lelu. što se dade učiniti. Nekakvo bojažljivo zimsko sunce za­ grijavalo je zrak. Ležala je na moru. S Hansom Kahleom mi je to posrećilo. igdje su se skupljali svi. Na moje rado­ sno iznenađenje iz susjedne sobe izađe moj stari prijatelj Erich Weinert i po španjolskom običaju zagrli me snažno. koji mi se nakon opore Bisaure činio mlitav. u velikoj dvorani. oslovio me neki vitak -čovjek u civil/u na francuskom: »Ja sam pariški advokat i nastojim da vas i druge konačno uvedem u Francusku. Vaš je slučaj teži. Tamo* sam odnio oba svoja ikovčežića i našao vrlo prijazne ljude i krasnu sobu sa sniježno bijelo presvučenim krevetom. Na željezničkoj stanici u Barceloni rekli su mi. da budu pušteni iz Spanije. decembra napustio sam Bisauru da odem u Callelu na sredozemnoj obali. U zapovjedništvu sam dobio uputnicu za stan. početak 1939. 351 . Stoga sam otišao u hotel Majestic.

premda sam je tražio samo za četiri tjedna. da ovdje stanuje još jedan prijatelj? Evo već je tu!« To je bio jedan od bivših politkomesara jedanaeste brigade. za koje sam si mogao nabaviti izlaz za 352 . Engleska i Francuska su zagarantirale nepovredi­ vost čehoslovafckih ostataka. dobit ćeš od mene jednu kutlaču juhe. doda Weinext. pa ti ne pušiš.: i»Ludwig. Jelo se izdavalo u nekakvoj bijednoj žitnici. da smo iz dosade tražili neko zaposle­ nje. jer čovjek nije mogao znati. a njih se zapostavlja! Sjedili smo uz rijetki punč i nismo mogli biti vedri. moglo je početi s ofenzivom u Andaluziji ili kod Valencije. Ali je načelnik štaba centra. ako mi daš svoje vino«.« Potražili smo za temu razgovora nešto veselije. koja je ukazivala na to. kojeg je postavio izdajnički ministar rata Prieto. No jelo nije odgo­ varalo tom ceremonijalu. Jednog od idućih dana odvezoh se u Barcelonu do general­ nog Konzulata. da proslavimo Silvestrovo. bio profesionalni ofici. Zašto Modesto i Lister još uvijek nisu postali generali? Oni su dobili mnoge velike ibitke. da mi ne kane izdati vizu. Daš li mi svoje ciga­ rete. vrijeme. Nisam bio sit čak ni s dvije žlice dodatka. Jedan upita. A zašto ne pomognu armije centra? Tih 500 000 u bitkama iskušanih jedinica. kao ranije u Münohenu granične oblasti i utvrđenja! I u Spaniji je sve izgledalo mutno. Sva smo trojica poSli na ručak e raznovrsnim posudama u rukama.« Jelo smo odnijeli u naš stan i postavili stol sa svečanošću. čega ima. »dobit ćeš od mene još jednu kutlaču!« »Divno! Prihvaćam. pukovnik Casado. »Znaš li. Navečer nas je politkomesar iznenadio s nekim rijetkim toplim napitkom. Nisu me primili neljubaznog ali sam primije­ tio. da olakša Kataloniji. »Sto bi danas mogli reći oni u Sovjetskom Savezu?« upita Weinert. kao da i njih1ne će prodati Hit- leru. Isto smo taiko nepotrebno svečano jeli. ali nismo našli ništa. »Tamo se uvijek daje ocjena izgleda u novoj godini.« »Ludwig. Fašisti su s moćnim snagama pritiskivali naše jedinice na Segreu.

Navečer su iu dvorani sjedili dopisnici velikih svjetskih novina. Opet sam morao otići neobavljena posla i poći u stan. To je bila zavjera Francuske. Pozvali su me na večeru. da vize za njihove zemlje možemo dobiti u Parizu. protivno od generalnog konzulata. da vi dobijete vizu!« Tog je dana bilo prekasno.« »Gospodine konzule. Advokat mi savjetova. »da na konzulatu prave poteškoće. Slijedećeg sam uradio ono. ako nam se donese pismena izjava neke druge sile da podno­ silac molbe može putovati onamo. jer nas Engleska i Sjedinjene Države upućuju na to. postavljali su nam uvjete. On bi se inače jako radovao da vas upozna. Bilo je špageta sa šunkom. vi znate.« »Za to nisam odgovoran ja«. u hotelu Majestic. nakon što su nas povukli s fronta.« lanijeh m<u svoj slučaj. odgovori konzul. koje nismo mogli ispuniti. Njima su obično slali namirnice iz inozemstva. da ja ne mogu nabaviti takvu izjavu. da poslanik želi. da u ovakvim slučajevima izdajemo vize samo onda. Mogao sam otići tek poslije dva dana. To mi je savjetovao pariški advokat.neku drugu zemlju. što mi je rekao sekretar poslanstva. 23 Spareki rat 353 . Jedva što sam stupio u predsoblje. »ali mi imamo neposredan nalog Pariza. da nas intemacio- nalce ne puste iz Spanije. zatim čokolade i kave. dok su Mussolinijeve i Hitlerove intervencionističke trupe upravo sad otpočele svojom snažnom ofenzivom na Katalomiju. da odem u konzulat. Nakon mnogih sedmica ibio sam po prvi puta opet sit. »Mi znamo«. odvrati. •»Ja bih rado izišao ususret poslamikovoj želji«. Da nas usprkos svih obećanja zadrže ovdje. Poslanik se s tim ne slaže. ikoje sam dkoro sve poznavao još od njihovih posjeta frontu. 'Poslanik nažalost baš nije ovdje. Engleske i Sjedinjenih Država. Na to nisam mogao ništa odgovoriti. odgovori konzul s lukavim pogledom. budući da novi poslanik gaji prema nama velike simpatije. Recite konzulu. da odem u francusko poslanstvo. kad mi priđe neki mladi čovjek ugodne vanjštine i ireče: »Monsieur Renn? — Prepoznao sam vas po fotografi­ jama.

Poslije podne stigli smo u Port Bou. Uskoro smo se odvezli prema sjeveru. Sredinom je januara fašistička ofenziva postajala sve jača. U po­ dne je počela padati kiša. da se upravo mogu vratiti u Callelu: Konzul je pobijedio! Da si prikratim vrijeme. jugoistoku Italija. Kroz prozor se tog sumornog dana nije moglo daleko vidjeti. uz viknu Weinert.se izvrši to opkoljavanje vlastite . Sad sama francuska vlada pomaže da . da malo zaboravim glad. »Kakvu li bezumnu politiku«.zemlje!« 18. Erich Weinert ibi rado pošao sa mnom. pa je sad kao bivši politkomesar stajao slabije nego većina vojnika. tako da ne mo­ žemo dobijati izvana oružje! Ona pomaže Francu. ali je njegov jedini par cipela imao tako poderane d'žonove. spri­ ječiti takovo opkoljavanje kao u doba cara Karla Petog. Otišao sam u svoju sobu i izbrojao svoj novac. Tako sam išao sam u šume pluta. da me jedan jedini dan u Barceloni stajao četvrtine moje majonske plaće. na sjeveroistoku Njemačka. htio sam šetati. jugozapadu Francova Spanija. U svojoj skromnosti nije se pobrinuo za sebe na vrijeme. da je mogao isto tako hodati i bos. »vodi fran­ cuska vlada. advokat je već otputovao u Pariz. Cijene su se u zadnje vrijeme tako digle. pograničnu stanicu na moru. koji je samo jedna filijala Hitlerova Reichal Fašisti žele da opkole Francu­ sku. Iskrcali ismo se i iznijeli svoj prtljag pred kolodvor. No ovdje sam našao još manje onih. Kako sam naslućivao.brzo smo bili gotovi sa spremanjem stvari i otišli na želje­ zničku stanicu. Osim njih imao je samo papuče.samo toliko. da je prijeđemo na svoju ruku. kao Sto sam to činio u surovoj Bisauri. Kad sam došao u hotel. imao sam još . Već je opet izatvorila naše granice. 354 .« U. koji su činili to isto. Francuska je politika stoljećima bila. januara došao je kurir zapovjedništva: »Smjesta se spre­ mite! Vozimo se na francusku granicu. Trg je bio pun ruševina razorenih kuća od mnogih bombardiranja ovog važnog prolaznog mjesta za naše oružje.

Ujutro su nam željezničari pričali. Sad su kroz tunel prolazili jedan za drugim teško opterećeni vlakovi. Imam stan za vas obojicu. Kako je prošli dan bio vlažan i hladan. Ovdje su stanovali željeznički radnici i drugi civili. Već je istog dana to opet prestalo. Netko je donio vijest.uz strme stepenice do neke male sobe. stisnute uz kameni zid. Ta ibila bi sramota. Bili smo vrlo zadovoljni. »Nemam ništa bolje«. da smo dobili tako nešto.« Odvede nas do jedne male kuće. Poslije podne došla je iz Bisaure jedanaesta brigada. Voda je kap po kap prskala na crno tlo. S našim smo prtljagom pošli kroz kišu i našli se na putu u pri­ hvatne domove ispod željezničkog podvožnjaka iz drveta i lima.« iStvamo se odvezosmo na jug. kad se za vas ne bi mogao naći bar nekakav! Našao sam ga!« Smijao se dobrodušno. da odemo na jelo u neku kantinu. reče. »Ni ja to ne razumijem. reče Weinert. »Ako je istina«. namještene kao krevet. »da je francuski ministar vanjskih poslova crpet zatvorio granicu. U njoj se nalazio jedan krevet i dvije stolice. da je francuska vlada konačno otvorila granicu. što znači taj -čudni pravac vožnje. Ljudi su nagađali. janu­ ar dočekao prijazno. tada je sigurno ne ćemo 23* 355 . Iza toga sam stajao s Erichom Weinertom ispod nekog nat- krovlja. Iznenada su nas uzbunili: »Odmah na stanicu! Odlazimo s granice!« »Opet odlazimo?« upita Erich Weinert. Vlažan je zrak ibritko strujao kroz taj tunel. Francuski je ministar vanjskih poslova zatvorio granicu. pokušavajući da se nasmiješi. umorna žena otvori i povede nas . Neka postarija. Predveče dojuri neki Nijemac: »Hajdemo! Provest ćemo noć ovdje. Te smo noći čuli kako na obližnjoj željezničkoj pruzi prolaze vlakovi. »A ostali?« »Mi spavamo u nekoj dvorani. tako nas je 19.

Broj prekobrojnih oficira popeo se na 260. Broj nas se povećao na 1360 Nijemaca. kako se francuska vlada doduše složila. ili barem pokazati svjetskoj javnosti. gdje vlada pra­ vičnost i gdje se održavaju međunarodni ugovori. zašto je ministar predsjednik Negrin u Dru­ štvu naroda pristao. ali da nas nije htjela pustiti iz Spanije. Za njegovu su zaštitu neophodne neuobičajene mjere. tijesnom Port Buu-u. Zato ćemo mi intemadonalci biti opet mobili­ zirani. Na nekakvom malenom podiju. Idućeg smo se dana odvezli u lia Bisbal. Sa­ mo ih je malo moglo sjediti. A onda ne možemo ostati u napola razore­ nom. Za to je vrijeme prispjelo novo oružje. Budući da nisam imao nikakva pokrivača. Cijelu smo noć ondje stajali. Predvečer su nas pozvali na skup u neku veliku kavanu. Uskoro će biti ugrožen grad Bar­ celona. Mislite i na to. sjedio je s drugima komandant brigade. gdje su inače svirali glazbe­ nici. Među nama ima starih. Vi znate razloge. bolesnih i ra­ 356 . s jednom njemačkom i jednom austrij­ skom četom. 23. koj'i se tu nalaze. Tako smo spavali bar donekle podnošljivo. Skandinavaca. — Kako znate. jedan se zajedno sa mnom obmotao svojim. Ti izdajnici ne zaslužuju da se dalje obazi- remo na njih. da fašisti mogu opet bombardirati gradi« Vlak se zaustavi. No ona je bila više nego pretijesna za preko hiljadu ljudi. On je time htio iznuditi ili da Hitler i Mussolini povuku svoje trupe. jer je to slabilo našu stvar. Vi znate nadalje. da smo mi doduše povukli dobrovoljce. granica je bila otvorena kratko vrijeme. januara vodio se u štabu brigade razgovor. Stanje je na frontu vrlo ozbiljno. da se povuku internacionalni dobrovoljci. ali HiUer i Mussolini nisu ni mislili na to. na ko­ jem je neophodna suradnja sviju. da povuku svoje vojnike. Ustao je: »Drugovi! Mi smo vas pozvali na dogovor. Ali svi. da se nas povuče. Austrijanaca. Njih je trebalo skupiti u jedan bataljon pod mojim vodstvom. ne mogu biti prinuđeni da vrše službu na frontu. Vi konačno znate.tako skoro prijeći. i na kojem mi moramo čuti mišljenje svih vas. među kojima je bilo i hromih i inače osakaćenih.

predložili za načelnika štaba svih interbrigada. Zato vas pitam: Želite li opet ići na front dobrovoljno? Izjasnite se!« Kad je završio. ako nas zovu u borbu. da su se mogli . Prilazili su jedan za drugim i upisivali se.« Idući mi je dan donio teško razočarenje. zatvore i koncentracione logore. Dok su nasuprot tome svi iz vojničkih bataljona. Naše ponovno ubacivanje u borbu može samo uspo­ riti. a to su bili muškarci. da idem opet na front. ali ne i dovesti do pobjede. da će borbe biti teške. mi smo došli da se borimo! Zato. kako se netko popeo na stolicu: »Drugovi! Sto će nam tu diskusija? Jesmo li došli u Spaniju da ljenčarimo u pozadini? Ne. koji su se godinama borili. da se upišemo!« »Spiskovi stoje na svim izlazima!« viknu komandant bri­ gade. Na to nastane takva gala­ ma od uzvika. otišli smo u stan štaba brigade. da saznamo rezultate i vrijeme pokreta. No ko­ mandant brigade nas je zamolio. Mno­ gima su na oči navrle suze.razumjeti samo rijetki. većinom štampanim slovima. 357 . Oficir-temkist ne će ići kao oibičan pješak. koji su se javili. da odemo kući: »Pregledava­ nje spiskova trajat će dugo. Politkomesar mog bataljona mi se nasmiješi. Zato na front ne smi­ jemo pustiti svakog. — Uostalom. tebe smo. Ludwig. Poslije pjesme navale ljudi na izlaze i gusto opkole male stolove sa spiskovima. Uopće nitko ne smije biti prinuđen. tako da se imena mogu pro­ čitati u svakom slučaju. trebali otići istog poslijepodne va. idemo!« »Bravo!« odjeknu mnogi glasovi. kao najiskusnijeg. upisuju se svi naši oficiri!« Nakon što smo on i ja stavili svoja imena. Zabranili su mi. »Koliko mogu utvrditi. Usred galame poče noki glas da pjeva Internacionalu. a sa mnom i svim pripadnicima oficir­ skog bataljona. uzmak.njenih. jer naročito vrijedne drugove nisu htjeli sta­ viti na kocku. i prije toga prošli kroz težak rad. »Idemo opet svi na front!« »Dajte spiskove. Morate misliti na to. Sutra ćete saznati naše za­ ključke. vidio sam.

je moj oficirski bataljon dobio naređenje. Komandant brigade mi reče: »Ni ja si ne mogu objasniti. Gdje su se nalazili ponovo ubačeni u borbu internacionalci? Na 27. da je linija fronta probijena mo­ žda čak i na više mjesta. Novine više nisu izlazile. koja je napustila svoje nove topove. šest lakih i pedeset «pušaka. Vratiše se tek ujutro i javiše. da su fašisti zauzeli Barcelonu. K tome je bilo znakova. sve novo. Vozio se autom k našim drugovima. Oni imaju gubitaka. Mogao se spasiti samo on. koji je odmah i opalio. Zato smo dobili četiri teška mitraljeza. Tada bi mi bili frontovska jedinica i to krajnje lijevo krilo Modestove armije. Za svaki sam slučaj poveo svoje četne i vodne komandire na jednu uzvisinu i razmotrio mogućnosti obrane cesta. stiže nepotvrđena vijest. Kad je došao do jednog ugla. ali ništa izvjesno. 25. Gustav je teško ranjen. To je bio loš znalk. ali koliko su teški. Tamo poslah odjeljenje poručnika pod jednim kapetanom. nedaleko nas iskrcali fašisti.« Ova je vijest pokazivala. U tišini toplog proljetnog dana sve je izgledalo mirno. predstavnik svih Nijemaca u Španiji?« »Oa. da je Modestova armija zaustavila fašiste iza Barcelone. No moja je sumnja. nepredviđeno se našao nasuprot jodnog fašističkog tenka. Znači li. No idućeg jc dana nestala gradska uprava a з njom i posada jedne baterije. koja se naslanja na more. i sovjetske proizvodnje. da pred nama ne stoje nikakve trupe. malom gradu na moru. Zemljište je za to 358 . rasla. da izvrši marš do Palafrugella i tamo preuzme osiguranje. da uopće nema nikakvih vijesti. Francuska je vlada pustila ovo oružje preko granice tek onda. koje vode s fašističke strane. Bit će da su se u Pâlamosu. Ponovo ubačeni internacionalci leže znatno dalje udesno. kada je već bilo kasno. januar donosio je jednu zastrašujuću vijest za drugom. da je Barcelona pala? ili su je u najmanjiu ruku napustile vlasti? 26. ne znamo. U noći sam bio hitno pozvan u štab brigade. izgleda da su ostali poginuli odmah u autu.« »Gustav. Lijepi je gradić Palafnugell ležao između zelenih brežuljaka. da je u Pâlamosu sve mirno.

da vas upozorim na nešto. da ćemo se povući» pa -rekoh: »Mi nismo bez vojničkog iskustva. reče ona. ne dolazi u pitanje zbog toga. da smo u opasnosti da nas odsijeku. da su se naše jedinice nakon nekoliko dana prekida vatre opet počele povlačiti. Razlog. Mi ćemo se šta više. što je potrebno. Radi toga bi ona.bilo vrlo povoljno. i činit ćemo ono. zbog fašističke brutalnosti. da bi fašisti u njenoj kući mogli naći internacionalce.« 359 . jer ova kuća za to nije pogodna. Ra­ dije se povucite! Pa ja vam želim samo dobro!« Možda je imala pravo.« Obazre se nepovjerljivo i nastavi: »Varaju vas!« »O čemu govorite?« »Varaju vas i ne kažu vam. 3. mogla vrlo loše proći. iz kojega smo se dalje naoružavali. koliko daleko su fašisti već napredovali. Moj politkomesar reče tiho: »Opasnost je vrlo velika! No o tome treba šutjeti. Zato su ljudi slali djecu na francusku granicu. no što bi za vas postalo opasno. februara prije podne popela se gore do mene gazdarica naše kuće. Tu je imala čak i moje saučešće. . da vas odsijeku ovdje. da nas je htjela nagovoriti na povlačenje. »smatram da je moja dužnost. No ja joj ipak nisam mogao obećati. Sve zavisi o nama. Mi smo stavili u pokret nekoliko preostalih teretnjaka u mjestu. no bilo je tu sigurno i pretvaranja. Nailazite se iu opasnosti. »Moj gospodine«. (Bila je dobro odjevena i vladala je društvenim formama. No da nam je ždljela dobro. po svoj prilici povući prije. U noći su nas uzbunili. Mi smo napuštenim topovima dodijelili po­ sade i otkrili jedno skladište oružja.smo dana saznali.bio je prije njen strah. u to sam sumnjao.« »Zar su nas fašistički progoniaci već pretekli?« Kimnuo je: »Daleko pretekli! — Oficirski bataljon treba da tvori zaštitnicu našeg odstupnog marša.« Tog . i prebacili sve naše koji su bili nesposobni za marš. Da vašu kuću se flora posje- dnemo i da se iz nje branimo od nadirućih fašista.

suknenim cipelama. Zašli smo već daleko u pozadinu i išli još do San Pedro Pescadora./ isprva crvenkast. Poslije podne je prošlo. »da se naš katalonski front povlači bez zastoja?« »Da. ođvratih isto tako tiho. koji je prenio zapo­ vijed. Zatim se digao mjesec. onda srebrenastobijel i svjetao. u urednoj maršcvskoj koloni. Samo Erich Weinert više nije tako mlad. Prestigao nas je jedan kamion i zaustavio se. odgovori on i kimne prijazno. Išlo je kao po loju.« »Još ide«. Sunce se diglo munjevito. Na nebu bez oblaka stajao je pun mjesec.« Izdao sam svoje zapovijedi. ležali smo na livadi i jeli. »Nažalost više nemam ni jednog slo­ bodnog mjesta na vozilima. pa sam umjesto odgovora upitao: »Imate li plikove? Je li vam teško?« »Naravno da je teško. Kod drugog zastanka mnogi su mi prišli: »Kako je još daleko?« Ni ja sàm nisam znao. Zatim smo slijedili mi. I njegove pustene papuče! No on je ipak divno- 360 . »Kako ide?« upitah. Ostali smo tako dugo u Palaifrugellu. Opet smo marširali. a {pre­ ostalim jedinicama dao prednost od pola kilometra. Mnogi su išli u ad»pargatasima. Noć je bila mirna. gotovo nečujno. Svojim -četnim (komandirima izdao sam zapovijedi. Imao je karirane pustene cipele. Više se nije ni govorilo. Jer drugovi nisu imali okovane cipele kao njemačke trupe. »Kako daleko« upitah ordonanc-oificira. kao da nije sakrivala nikakvu opasnost. kratko je vrijeme bilo vrlo mračno. Spuštao se sumrak. To je bio tihi marš. da se još uvijek nalazimo u opa­ snosti. Kad je na nebu nestala zadnja svijetla zraka. »A mi se vozimo! Ima još mjesta za tebe. izgleda da je na više mjesta prekinut. po toplom vremenu. »Danas smo za sobom već ostavili velik dio puta!« Na to se nagnuo do mojeg uha: »Morali smo.« »To znači«. ali još ide. Samo se popni!« U San Pedru. Poslije podne smo marširali dalje. Počelo je svitati. i zatim otišao do Ericha Wein- erta. »Ti pješačiš?« dovikne jedan. Zadnji dio puta nisam morao ići pješice.

željezne poluge i limovi. uvijek po dvojica zamotani u pokrivaču. Pozdravljali smo ih dovicima. to se više ljudi nagomilavalo ispred granice. 5. Noge su jako boljele. koja je bila nanovo bačena na front. Pa koliku smo već razdaljinu mogli preći?« »Prema mojem računu od prošle noći. Da ga već nisam volio. Tu je bilo i mnoštvo seljačkih porodica s njihovom bijednom imovinom na kolima s dva kotača. Na tlu je bilo nešto malo slame. dolazili su marševskim korakom. Konačno smo se približili nekom mjestu. a i mi smo još trebali ući. £ije su ulice bile pune topova i kola. Tek su pred­ večer otvorili brklje. U mjestu i oko njega sve je bilo puno vojske. u kojoj su naokolo ležale žice. Ova j«e neumomost jako djelovala na drugove. marš je nastavljen. preko pedeset kilo­ metara. gotovo nasmješeno. »Kakva je situacija?« «upitah neikog majora. Hoće li se fašistima još pružiti ozbiljan otpor?« 361 . Mi smo ostali na nekom polju. što mora ići s nama pješice. Jer Francuzi nisu nikoga puštali prijeko. Svi u mom oficirskom bata- ljonu bili su na oprezu. februara. morao bdh ga ovdje zavoljeti. Sad je u Francusku nagmula neprekidna rijeka civila. No sad na mjesečini ne mogu tako točno vidjeti kartu. taj veliki proleterski pjesnik i umjetnik predavanja. Tako sam ja s dijelom svojih oficira otišao u neku veliku radionu. čak i u zadnjim satima marša. na hladni cementni pod. Nakon juče­ rašnjih napora hodanje mi je padalo teško. koji sam dosada doživio. Sve dobre sobe bile su već zauzete. »Mi već danima čujemo samo glasine. Njihov je red. iza čijeg su se sjevernog izlaza nalazile franouske ibrkljc. ibio besprijekoran. Bataljoni naše brigade. Tako smo došli лл La Jomquera. Prema karti sam zbrojio naše jučerašnje kilometre i dobio 65. Od spa­ vanja ibaš nije bilo mnogo. Sto je bivalo kasnije. kamiona i sanitetskih kola. Erich Weinert je odmjereno koračao u svojim razgaženim pustenim papučama između dva snažna poručnika! Njegovo je lice bilo prijazno. najveći uspjeh na maršu jedne jedinice. discipliniran drugi Nijednom riječi se ne tuiži.« Шо se dalje. Idućeg jutra. On nije želio biti ništa posebno. Sve metalno smo stavili na stranu i legli. a da nitko nije trebao ništa kazati.

»Ah. Naša je brigada bila pripremljena na to. No što su za njih takve sitnice — tim više. kako me doziva. »čiji su prijelaz u Francusku priječili gramčari. »Ne. Cijela je ravnica bila prekri­ vena takvim vatricama. Većina nije bila legla. No uzrok sloma u Kataloniji je naravno laj. Tako su nas fašisti mogli naročito lako bombardirali. Možemo još samo preći u Francusku. Kad sam se kasnije probudio. Radi tog straha dosada su u svim jedinicama prvo izdvo­ jili oficire i tako narušili svaki vojnički red. Već su svi znali. >362 .« •»Idite.« Smračilo se. Možda bi se jedamput mogli najesti do sila. I oficiri. i donesite i meni štogod. Prišla mi je grupa oficira i upitala: »Smijemo li u selo? Zalihe. što je francuska vlada s njima očijukala! I idućeg je dana rijeka bjegunaca neprekidno kuljala preko granice. da tamo stoji mobiln/i garda. vlada je upravo dala za opću upotrebu. sve je pri kraju. koliko mi znamo. laktaša i fašista. koje su tamo uskladištene. što ova zemlja nikad nije bila ozbiljno očišćena od štetočina.« Jeli smo bijeli kruh i čokoladu. Nakon žena. Na ruibu sela gorjela su kola. koji su otišli u selo. zato što nas je htjela zatvoriti u koncentracione logore i što nam je francusko stanovništvo bilo naklonjeno. a i pokrivače. da ne pogode francusko tlo. jer je već sve naokolo počelo postajati vlažno. mjesec je već bio izašao. Zatim smo se umotali u pokrivače. kao da smo nakanili voditi rat na francuskom tlu. Nahuškani mobilni gardisti bo­ jali su nas se. Hajde tamo prijeko! Osim toga ima i jela. donijeli su još nešto. nego je stajala ili sjedila oko male vatre. kakvu sitnicu! Ja ne smijem odavde. djece i staraca krenuli su prema brkljama ostaci naše armije. koju je tamo postavila pariška vlada.« Uskoro iza toga čuo sam neki glas. na kojoj je od mje­ snih zaliha nešto kuhala ili pekla. Kod toga su doduše morali biti oprezni. To je bilo opasno. pa tu si! Za nas dvojicu imam jednu strunjaču. kao što su već učinili na jednom drugom prijelazu u Francusku. Na našem su pokrivaču stajale kapljice rose.

ne oduzima ništa od njene veličine. u nejednakoj borbi. Nijedan nije dao da se na njemu primijeti. koja je u početku bez vojničke izo­ brazbe. Dobrovoljci su pono­ sno prolazili (kraj njih kroz brklje. s pučem načelnika štaba pukovnika Casadoa. Napuštanjem Katalonije 10. u prvoj vrsti četiri majora. Neki oficir mobilne garde grubim glasom naredi. skoro tri godine odolijevala đvi- jema fašističkim velesilama. ali -su i<za njih stajali sami kapetani. Španjolska Re­ publika još nije bila pobjeđena. februara 1939. S pogledom punim mržnje. interna- cionalaca. vrsta za vrstom. Konačni slom je došao nekoliko nedjelja kasnije. morali su ti loši predstavnici Francuske pustiti kolonu da promaršira. u dugo pripremanoj izdaji. borbi španjolskog naroda i njegovih prijatelja. ipo kojega je zatim došao jedan engleski rat­ ni brod i odveo ga na sigurno. da majori stupe u stranu. inozemnog agenta. Oni su to i učinili. Kad je konačno došao red i na nju. da idu ususret nesigurnoj budućnosti. Smatrali su ee dijelom španske Narodne armije. pošla je u dabrom redu prema brkljama. . Ovaj .poraz.

cp/ctiB .

........................................ 139 Pad Mdlage ............................................................................................................................................................. 316 Povlačenje intemacionalaca ...... 268 Antifašistički kongres pisaca u Valenciji i Madridu .... 76 Borbe za P a l a c e t e ...........................................................22 Centurija Thàlmann ................................... 162 Bitka na Jaromi .................. 95 Preformiranje jedanaeste b r i g a d e ........... 350 ...........................................................117 U Murciji ............................................ 237 Front postaje ž i v l j i .........28 Madrid u oktobru t početku novembra 1936.................................................................................................................108 Bitka kod Las R o z a s a .............................................................................. 62 Borbe za Cerro deLos A n g e l e s ........... 38 Osnivanje bataljona T h à l m a n n .................................................................................................167 Bitka kod Guadalajare ............................................. 280 Bitka kod Brunetea .............................342 Ponovo ubacivanje in te m a c io n a la c a .....) ................................................................................................................................................................. 17 Juriš na k a s a r n e ................... 188 Događaji na drugim fr o n to v im a .....................................................304 Cambrilska vojna škola ( 1 9 3 8 ................................................................................................ SADRŽAJ U zatvoru ......... 231 Protiv š te to č in a .................................................................................285 Teška k r i z a ..... 5 Otmica ..

.

de Goy-e * Izdanje : Izdavačko preduzeće »Narodna prosvjeta« Sarajevo * Z a izd a va la : Mustafa Zirić . Ludvig Ren Sp a n s k i r a t * K o rekto ri: Vlasta Starove&ki Ikonomović Ksenija * N aslovnu stranu izradio : Roca Josip * T eh n ilki urednik: Findrik Mladen Ht Reprodukcija na naslovnoj stra n i od F.

Benin 1955 S njemačkog preveo: GUSTAV KRKLEC UZ atrufnu saradnju Aleksandra Koike NARODNA PROSVJETA IZDAVAČKO PREDUZEĆE SARAJEVO PRETSTAVNIŠTVA BEOGRAD _ ZAGREB . N aslov originala : L u d w ig R en n DER SPANISCHE KRIEG A uf ban Vet lag.