You are on page 1of 3

str.

30
Sudac u sukobu sa stvarnošću
OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 24/07/2018
Čitajući „Večernjakov“ veliki intervju (23. 7. 2018., str. 10) sa sucem
Općinskog suda u Splitu Mijom Galijotom o njegovom istraživanju na temu
korupcije, koje je uobličio u doktorsku disertaciju, prosječni je čitatelj u više
navrata mogao osjetiti razočaranje, nevjericu, pa i gnjev.

Galiot tako primjerice tvrdi da je korupcija u pravosuđu po njegovu
istraživanju zastupljena sa svega 2,03%, te temeljem toga čak i izrijekom
navodi kako se on ne bi mogao složiti da je korupcija stil koji prevladava u
hrvatskome pravosuđu.

Kako je moguće onda – zapitat će se mnogi – da su sva ostala nezavisna
istraživanja, kako domaća, tako i europska i svjetska tijekom zadnjih 28
godina dala dijametralno suprotne rezultate, te da je Hrvatska ove godine, po
istraživanju Eurobarometra, uvjerljivo zasjela na samo europsko pravosudno
dno, pretekavši u pravosudnoj korupciji tj. u nepovjerenju svojih građana
prema nacionalnom pravosuđu, čak i desetljećima najzloglasnije europsko
pravosuđe, oni Bugarsko?

Tko je u pravu – sudac Galiot, ili svi ostali istraživači – zapitat će se
mnogi.

Odgovor na to pitanje traži da se detaljnije pozabavimo Galijotovim
doktoratom. Jednu trećinu podataka koje je analizirao, Galijot je prikupio sa
Zavoda za statistiku, a dvije trećine sa samih sudova. Zavod za statistiku
svakako nije meritorno tijelo za istraživanje korupcije u pravosuđu, a po onoj
„vrana vrani očiju ne vadi“ naši sudovi su takvo tijelo u ovom času još i
manje, što nažalost vrlo lako mogu i posve konkretno dokazati.

Korupcijom u našem pravosuđu kontinuirano se naime znanstveno bavim već
desetak godina, te sam o svojem istraživanju službeno obavijestio i tadašnjeg
ministra pravosuđa Ivana Šimonovića još početkom 2010. godine.
Neposredan povod tome bila je situacija u kojoj sam prijavio tadašnju
predsjednicu Općinskog suda u Starom Gradu na Hvaru Vesnu Kuzmičić
Biočić USKOK-u zbog njezina kaznenog djela krivotvorenja službene isprave.
Kuzmičićeva mi je naime poslala „Rješenje“ kojim odbija moj zahtjev za
izuzećem sutkinje njezina suda Jadranke Jeličić (koja od tada vrlo često puni
novinske stupce, iz kojih se vidi da ona više ne razgovara niti s jednim sucem
na svojem sudu) iako ja takav zahtjev nikada nikome nisam postavio, niti
sam se Kuzmičićevoj ikada na ikoji način uopće obratio! Obzirom da se radilo
o očitoj manipulaciji i kaznenom djelu krivotvorenje službene isprave, cijelu
sam stvar prijavio ODO Split, iz kojeg sam, nakon mnogo natezanja, od
zamjenice općinskog državnog odvjetnika Mandine Hančević dobio posve
nevjerojatan službeni odgovor (sličan nedavnom tumačenju DORH-a da je
voda u Slavonskom brodu zagađena „slučajno“) u kojem je stajalo otprilike:
gospodine Vrankoviću, činjenično je doista točno da vi niste tražili izuzeće
sutkinje Jeličić, ali ja smatram da jeste, i zato odbacujem vašu prijavu!

Iz tog odgovora je postalo jasno da DORH svjesno štiti kazneno djelo
prijavljene sutkinje, te sam malo nakon toga svu dokumentaciju tog
predmeta skenirao i postavio na Internet, jer je drskost kojom DORH štiti
kriminal naših sudaca toliko nevjerojatna da nije za očekivati da će sve to
povjerovati netko tko vlastitim očima nije vidio tu dokumentaciju.

Jasno je dakle da u Galiotovu istraživanju na pravosudnu korupciju otpada
svega 2% naprosto zato što se DORH brine da prijavljeni suci – počinitelji
kaznenih dijela nikada ne budu izvedeni pred sud, kao što se dugo godina
brinuo i da notorni, pravomoćnim presudama potvrđeni ubojice Perković i
Mustač nikada ne budu izvedeni pred lice pravde, što je dovelo do pravog
diplomatskog rata povodom „Lex Perković“ koji je takvo stanje trebao
zacementirati.

Sve je to uostalom i bio razlog zbog kojeg je sudac Kolakušić nedavno kazao
da Hrvatskoj za borbu protiv pošasti korupcije treba novo, uistinu neovisno
tijelo, aludirajući da DORH to zapravo nije.

Vidimo dakle da Galijotovom istraživanju pretočenom u doktorat nedostaju
dvije temeljne odlike pravog znanstvenoga rada: objektivnost i nepristranost.
Slikovito rečeno, Galijot nam svojim zapravo poručuje: Istražio sam nas suce,
i nakon godina napornog rada i odricanja, ustanovio da smo mi bez grijeha!

Konkretna terenska istraživanja masovnog iseljavanja mladih iz Hrvatske,
koja kao glavni razlog, čak ispred nezaposlenosti navode nepravdu, dokazuje
međutim posve suprotno! [1]

Ante Vranković

Udruga za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere, koordinator
http://www.hazud.hr/sudac-u-sukobu-sa-stvarnoscu/