Petko Nikolic Vidusa: O Imenu Srba I Hrvata

O IMENU SRBA
I HRVATA
Petko Nikolić Viduša
Kitchener, On, Canada, 2018.
1
Petko Nikolić Viduša,
čitač zapisa u godovima vremena
2
O IMENU SRBA
I HRVATA
Petko Nikolić Viduša
Kitchener, On, Canada, 2018.
3
Copyright © 2018. by Petko Nikolić
Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se

umnožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi
ili bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može
biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sred-
stvom distribuirano ili umnožavano bez odobrenja
autora. Sva prava za objavljivanje ove knjige zadržava
autor.
4
MOJ DOBRI RODE
Moj dobri rode, svi su lagali,
I tvoj su vidik sav pomračili;
Za svojom srećom samo tragali,
I svuda krali, i sve tlačili.
I mesto mleka, krv su sisali,
U stradanjima tvojim dugima,
Tvoje su svetlo ime brisali,
Da ne znaš ko si među drugima.
S ubicama su crkve stvarali,
I s izdajnikom gorde tvrđave;
U zakletvi te svakoj varali,
Na vodi digli moste rđave!
Na zgarištu ti drže govore,
Na gubilištu podlo piruju,
Na bunjištima sade lovore…
I mrtve uče sad da miruju.
Moj dobri rode, svi su rđavi,
Vapaj tvoj ne čuju što tuguje!
Izdajnik i sad još u tvrđavi,
S ubicom žrtva sada druguje.
Loman je, rode, most na provali,

Svud su u pričest otrov stavili…
S lupežom sve su novce kovali,
Sa krivokletnikom zavet pravili.
Jovan Dučić
5
SADRŽAJ
Svetovidov krst 11
Znak (marka) kao pečat Božije istine 12
Znak (marker) u granite 17
Vjerska pripadnost 20
Pijani bogovi stvaraju ženu 24
Biblijski potop izazvali su Vanzemaljci 26
Okamenjene šume – dokaz potopa 30
Kraljevi prepotopske civilizacije 32
14. januar i tkz. “Srpska Nova godina” 36
Srbin i ludilo 37
Srbi u Bibliji 38
Khumri u starozavjetnoj Samariji 41
Iliri Ceruani su Rašani 49
“As (Az)” znači “Bog” 52
Asia je Azija 54
Asseria 56
Cvijeta latice i Sunce Latā 56
Bagrenica i bagra 57
Srbi su pobijedili na Kosovu 1389. 59
Od buka do Baka Bakusa (Bahusa) 62
Strana i bukagija 64
O imenu Dalmacije 67
Grad Damastinon 71
Tiranon i Tirana 74
Cer > cerkva > crkva 75
Dum, dumen, Dumno i Dumanac 76
O imenu Ilirije 78
Slovenski Nav u keltskom dijalektu 79
Dollar 81
Simbol dolara 83
Beo Bijeli Bel 84
Paklo i pakla 85
6
Treska i Treskavac 86
Rutavi barut 89
Bačva 90
Bačiti 91
21. jul – 4. avgust: vremenski sveci 94
Babuni 96
Pele (Pela) – polinezijska boginja vatre i vulkana 97
Germa, kresi i gresi 101
Netačnost gregorijanskog kalendara 103
Grob Vlatka Vukovića 108
“Kosovski zavjet” kao podvala Srbima 110
Kult Svetovida potiče sa Balkana 111
Kob, kobac i Kobilić 114
Tomor – nadmoćni sjajni vis 118
Timor 119
Gotski belagi 121
Ko je srušio Rimsko carstvo 123
Gevinto smiegtu 130
Getska ploča i njeno isčitavanje 136
Gotski zapis iz Breze 138
Vinta 143
“En, Ven, Vin, Van” znače “Sunce” 147
Romanija 149
Ratni poklič “hura” 150
Kos 151
Ko je biblijski Lučonoša 152
German Sul i Irminsul 155
Iliri Skirtari su Kelti 157
Molosi 158
Skordus (Scordus) je keltska riječ 159
Marko i Markomani 160
Šta znači riječ “leto” 165
Baton (Batun) je keltsko titularno ime 168
7
Gusar 169
Ko je Perun 171
Ko je Ognjena Marija 174
Vedski smisao Varindana 176
Trojčindan na Viduši 178
Penga pengana i zapengana 183
Od tračkog do slovenskog i srpskog 185
Sardiati ili Sarbiati 187
Jaka šaka 191
Sumanus 192
Arilje 193
Mars 196
O jeziku Briga Tračana 198
Kaducej 198
Tihimir iz Rima 200
Arheolingvistika 201
Turiti i turkati 202
Trak, trag, Tračani, Rašani 203
Eneti, Veneti i Slavonci: Sloveni 206
Etimologijom do porijekla Hrvata 208
Atlantis 212
Trag, trak, Trako, drako i drača 213
O svjetlosnom traku imena Tračana 216
Reljefna ploča u Orahovcu 219
Helm i Balkan – sinonimi 222
Loza i lola 224
Luč, luk i Lug 226
Ras, Arsa i Arjani 227
Balkan: Bel Beli 229
Iliri i Ilirija 231
Iz engleskog jezika 232
Istorija i lingvistika 233
Ugor i Ugar 237
8
Vit i Vito 239
Muga i Mugoša 244
Kuna je ime po Suncu 246
Iz rječnika turskog jezika 248
O imenu Srba 250
Astronomsko datiranje 256
Župa Vydogossa je selo Viduša 261
Nar, narandža i oker žut 269
As, vas, vaspitan 272
Ljubovija 273
Politeizam je učenje Biblije 273
Ljubav 274
Pomračenje uma 276
Krst dvovjernih krstjana 278
Model letećeg tanjira 279
O Autoru 284
9
10
SVETOVIDOV KRST
Svetovidov krst (rani srednji vijek, Mikulčice, Češka).

Četiri lica su četiri strane svijeta na koje Sunce
gleda kroz vrijeme četiri godišnja doba.
11
ZNAK (MARKA) KAO PEČAT BOŽJE ISTINE
Granit iz kolekcije Skarma Junglay (Ladakh, Tibet):

"Donated me by H. E. the Khen Rinpochey Geshey
Lobsang Gyaltsan."
Svojim znakom planinari markiraju svoje staze
i pri tom poslu uvijek nastoje da znak bude na što
uočljivjem mjestu. Graničari markiraju granice kame-
nom i seljaci svoje parcele isto tako: kamenom. Tvorac
12
je na granitu ostavio trag svog stvaranja svijeta (prilo-
žene slike).
Prečnik znaka je 2,5 cm.

Dakle, ZNAK može biti slikovni ZNAK, a može i materi-
jalne prirode (papirna markica na pismu znak je poš-
taru da si platio poštarinu).
Šta je najstariji ZNAK? Najstariji znak je Sunce,
pa Mjesec i zvijezde:
13
"Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebe-
skom, da dijele dan i noć, da budu ZNACI vremenima i
danima i godinama." (Stvaranje, 1,14)
ZNACI su MARKERI, MARKE. Po Suncu gle-

damo koje je doba dana, koje godšinje doba; po Mje-
secu i zvijezdama isto tako, a astrolozi posebno imaju
svoju nauku iščitavanja znakova (markera) nebeskih
tijela.
Drugi MARKER je onaj što ga Bog nacrta Kainu
na čelu da neko ne bi ubio Kaina:
"I načini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije
ko ga udesi." (Stvaranje,4,15)
14
MARKA je vidljivi znak, jer ako se ne vidi, MARKER ne-
ma svrhu. Da bi se nešto vidjelo, to mora biti svijetlo ili
mora biti izloženo svjetlu. Svjetlo je MAR i da ponovimo
ono što smo u jednoj od prethodnih tema naveli:
"Hermes ili Har-mēs, (Aram, Remus, Haram,
Harameias), je Kadmos, Božanska Svjetlost ili Mud-
rost. MAR-KURI, kaže Movers, je MAR, Sunce." [1]
MAR znači SUNCE:
a) sanskritsko MARUT ( मरुत् ) = BLJEŠTAV, SJA-
JAN, BOG, BOGOVI, ZLATO [2],
b) sanskritsko MARĪCI ( मरीचि ) = ISKRA, VARNI-
CA, SJAJNE ČESTICE, SUNČANE ZRAKE [3],
c) sanskritsko MARĪCĪ ( मरीिी ) = SUNČEV ZRAK
[4],
d) abasijski (Abassian) jezik: MAR = SUNCE [5],
e) afganistanski: MAR = SUNCE [6].
"Rani vedski astrolozi vjerovali su da svaka
energija ishodi iz kosmičkih zraka na sanskritu zvanih
MARICI. Zraci MARICI slani su od Maruta kao svjetlo-
sne čestice Sunca ili svjetla Mjeseca...." [7]
Vedski bogovi MARUTE zračili su MARIĆIMA,
drugom riječju MARUTE su MARILE (zračile)
MARIĆIMA (svjetlosnim zracima) jer je MAR SVJE-
TLOST. Kad mi za nekoga MARIMO mi prema njemu
zračimo pozitivnim emocijama i dobrim djelima.
Latinsko MARMOR (MARMUR) = BIJELI,
SJAJNI KAMEN [8]. Englesko MARBLE znači KLIKER
ili STAKLENAC, latinski MARMON, grčki MARMAROS
(μάρ-μαρος) [10] i sve znači BLJESAK, SJAJ:
"μάρμᾰρος je stijena ili kamen kristalne struk-
ture koja bljeska (μαρμαίρει) na svjetlu...." [9].
15
Evo i zašto ime MARGARITA (gčrki: μαργᾰρίτης) znači
BISER [10]: grčko MARMARIGI (μαρμᾰρῐγή) znači
PRESIJAVANJE, BLJESKANJE, ISKRIČENJE SVJE-
TLA [11], a to isto znači i grčko MARMAREOS (μαρμά-
ρεος) [12].
Na starom novcu iz Gaze i Sirije nađeno ime
Zevsa je MARNAS (Mάρνας) [13], a Zevs je vrhovni
bog bogova antčkog grčkog panteona i bog gromova i
munja: dakle SVJETLOST, SUNCE.
MARKA ili MARKER je VIDLJIVI, SVIJETLI
ZNAK jer MAR je SUNCE koje MARI (brine) za sav
svijet.
Sve ovo govorimo zbog imena MARKO i MAR-
KOMANI i MAROARO MAROVIA (moravija) jer ova
imena znače MAR: SVJETLO, SUNCE!
Pogledajmo stari nazim MORAVIJE: MARO-
ARO. To su dvije riječi MAR-O-ARO: anglo-saksonsko
AROD znači BRZ, SPREMAN PONOSAN (N)AROD i
potiče od riječi ARIAN [14].
.........................
[1] Albert Pike,Morals And Dogma, Charleston,
1871, p. 78.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 790.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Arthur James Johnes, Philological proofs of the
original unity and recent origin of the human race,
Apendix A, London: Samuel Clarke, 1843, p. 5.
[6] Ibid.
16
[7] M. G Boutet, Celtic Astrology from the Druids to
the Middle Ages, McFarland & Company, Inc. Pub-
lisher, Jefferson, North Carilona, 2017, p. 191-192.
[8] Charlton T. Lewis and Charles Short, Latin
Dictio-nary, Oxford, The Clarendon Press, 1879, p.
1115.
[9] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek
English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883,
p. 922.
[10] Ibid., p. 921.
[11] Ibid., p. 922.
[12] Ibid., p. 921.
[13] Ibid. p. 922.
[14] John R. Clark Hall, A Concise Anglo-Saxon
Dictionary, Second edition, Cambridge, The University
press, 1916, p. 24.
ZNAK (MARKER) U GRANITU

Ono sto je američki doktor geologije Robert
Gentry gledao mikrospom naučno dokazujući da je
granit stvoren u momentu, evo na kamenu sa prilo-
ženih fotografija prethodne teme vidi se golim okom.
Naučno opovrgavajuci teoriju evolucije Dr Robert Gen-
try kaže ovako:
“Evolucija pretpostavlja da se granit formira
postepenim hlađenjem tokom milijardi godina. Vrijeme
hlađenja, ili pretpostavljena starost, dobija se mjere-
njem sadašnjih proizvoda radioaktivnog raspada u gra-
nitu uz pretpostavku da se oni akumuliraju samo la-
ganim, postepenim raspadanjem. Zato što evolucija iz-
jednačava radioaktivnu starost sa vremenom hlađe-
nja, bilo koji dokaz koji pokazuje da se granit formirao
brzo u suštini pokazuje njihovo istovremeno stvaranje.
17
Tako pretpostavka konstantnog radioaktivnog raspa-
danja i zaključak o velikoj starosti postaje neodrživ. I
zaista: postoje naučni dokazi za njihovo istovremeno
stvaranje: zarobljeni u granitu nalaze se predivno
obojene mikrosfere nastale raspadanjem odredjenog
radioaktivnog elementa koji je poznat po kratkom
18
vremenu postojanja. Koristeći jednostavnu analogiju:
mjehurići nastali u vodi mogu da se zadrže u vodi samo
naglim zamrzavanjem. Na sličan način mikroskopski
zapis neuhvatljivog radioaktivnog raspada u granitnim
stijenama postoji samo zato što su te stijene stvoreno
naglo u čvrstom stanju. Da su stijene nastajale laganim
hlađenjem, kao što to tvrdi evolucija, ovi radioaktivni
zapisi nestali bi ne ostavljajući nikakvog vidljivog traga.
Ovaj zapis o trenutnm stvaranju nalazi se u granitnim
stijenama širom svijeta. Štaviše, njegovo postojanje u
stijenama izuzetno različite radiometrijske starosti
pokazuje da su sve one nastale u isto vrijeme. Ovo
obara cijelu osnovu geološkog vremena. Stotine mili-
ona godina hlađenja, za koje su geolozi smatrali da su
bile neophodne da bi nastao džinovski monolit El Ca-
pitan, redukovane su na manje od nekoliko minuta.”
Starost ovog kamena evolucionističkim radiome-

trijskim mjerenjem je 144 - 66 miliona godina.
19
VJERSKA PRIPADNOST
Koje će vjerske pripadnosti neko biti, to uglav-
nom zavisi od porodice u kojoj se rodi: roditelji i rodbina
prenose svoju vjeru na dijete još od malih nogu i kako
se dijete dresira, tako odrasla osoba kroz život vjeruje
i tu razum ne pomaže, tu logika bude blokirana vjer-
skim dogmatima.
U kojoj vjeri je istina? Nije ni u jednoj, jer u
svakoj ima istine, ima zabluda, ima laži.
Koja vjera je najstarija? Najstarije je ona čiji su
spisi najstariji, a to je sumerska vjera zapisana na
sumerskim pločicama i da su nas učili po tim zapisima,
danas bismo svo tako vjerovali svejedno što je vre-
menski razmak izmedju zapisivača sumerskog vjero-
vanja i nas oko 5000 godina.
Enki i novostvoreni čovjek.

Što se Biblije i avramskih vjera tiče, srž ovih vje-
ra upravo je iz sumerskih spisa, dorađen i prerađen za
potrebe ondašnjih vođa dotičnih naroda.
Lugalzagesijev tekst iz Uruka:
“Enki je bio treći na listi iza An i Enlil. Njega su
slijedili Utu, Su’en i Inana.” [1]
20
“Enki je obožavan u svim glavnim sumerskim
državama iako pisani materijal iz Ume, Ura ili Uruka
nije mnogo poređen sa kraljevskim tekstovima iz Laga-
ša.” [2]
“Najvažnije karakteristike Enkia iz cijelog peri-
oda je njegova mogućnost da odobrava géštu (“znanje
/ razumijevanje / mudrost”) kralju. Enki je u kontaktu sa
Abzu, Engur i Eridu i titulisan je kao kralj od Abzu* ili
Eridu**.” [3]
Kraljevski zapis iz Šulgija:
“Enlil je titulisan i kao Nidimmud i najvjerovat-
nije ‘Mlađi Enlil’.” [4]
“Himna titulu Enki vidi kao ‘mlađi brat’ (šeš-ban-
da). Ime je slično Enkijevoj tituli en-lil-banda – ‘Mlađi
Enlil’ i moglo bi da znači da je Enki mlađi Enlilov
brat.Enki je takođe titulisan kao gospodar neba i zemlje
(en-an-ki) koji je poredjen sa izlazećim bogo-suncem
Utu.” [5]
“Sljedeći odjeljak opisuje Enkija kao organiza-
tora rituala oćišćenja (šuluh), slaveći ga kao sudionika
sudbine (nam-tar) i guvernera od ‘me-s’. Čini se da je
bio predstavljen kao živo znanje (géštu). [6]
Kraljevski zapis iz Amar-Su’en:
“Gotovo svaki red ovog u dijelovima teksta ne
može biti preveden ni sa vjerovatnom mogućnošću.
Barem se čini da je citat istinit u tvrdnji da početni dio
teksta opisuje Enkija u njegovu Abzu, ili napušta Abzu,
a slijedeći spominjanje necivilizovanog stanja čovje-
čanstva ili rođenja čovječanstva. Motiv kopanja zemlje
slično je trećem redu mita Enkijevog putovanja u Nipur,
gdje je je napisano da su ljudi rasli ili nicali iz zemlje
kao biljke.” [7]
21
Himna namijenjena Su’en:
“U himni posvećenoj Su’en za Ibbi-Su’en po-
minje Enkija u vezi sa obilnim prinosima vegetacije na-
mijenjene kralju.” [8]
Zapis kralja Išme-Dagan:
“Enlil i Enki su najvažniji bogovi u zapisu Išme-
-Dagan.” [9]
“Titula ‘be-el uz-ni-im’ direktno je prevedena iz
sumerskog Enkijevog epiteta ‘en géštu’. Oba ‘géštu’ i
‘uznu’ takođe znače ‘klas’ – u apstraktnim pojmovima
namijenjenima za određivanje mudrosti i tehničkog is-
kustva. Takođe riječ ‘emqu’ (‘mudar / iskusan) korište-
na je za opis Enkija.“ [10]
“Enkijeva uloga kao stvoritelja i učitelja čovje-
čanstva je završni dio sačuvanog teksta. On je opisan
kao otac i majka ljudi snabdijevajući ih hranom i pićem
i dajući im savjete i znanje iz svih oblasti civilizovanog
života.” [11]
“Enki je glavni organizator ljudi, takođe životinj-
skog agrikulturalnog svijeta.” [12]
Ur-Ninurta:
“Sljedeći dio teksta objašnjava da je Enki dobio
njegovo vlastito ime korišteno od Enkija koji je postao
Enlil-banda. To se također iskazuje upotrebom imena
Sabar za Enkija u ovom pasusu. To je zaključak da je
Enki najmoćniji bog na zemlji i drugi po činu odmah iza
Enlila. Enlil mu je dao pravo da određuje sudbine, da
izriče pravedne presude i snabdjeva ljude dnevnim
životnim potrebama.” [13]
22
“Grad Nipur kao mjesto stvaranja i Enlil kao
kreator ljudske vrste poznati je motiv mesopotamijske
mitologije.” [14]
Kraljevski zapis iz vremena kralja Rim-Su’en:
“Himna je zaključna slava Enkiju, nazivajući ga
‘gospodarem zemlje i neba’ (red 56: en an ki) i Haia
kaže ‘bog zemlje’ (red 58: digir kalam-ma).” [15]
Ep is Atrahasisa:
“Nintu otvori usta
i reče velikim bogovima:
‘Po meni nije teško stvoriti nešto.
To je Enki koji ima iskustvo
otkako je u stanju očistiti sve.
On mora da mi da glinu i ja ću napraviti (čovjeka).”
Onda Enki daje instrukcije objašnjavajući kako formirati
čovjeka. Odlučeno je da jedan od bogova mora biti is-
kasapljen radi tog uspješnog procesa stvaranja. Nintu
mora izmiješati krv i tijelo ubijenog boga skupa sa gli-
nom.” [16]
“…i taj bog i čovjek
Biće potpuno smiješani (spojeni) u glini.” [17]
“Svrha stvaranja čovjeka je staranje o poljima i
sistemu kanala za navodnjavanje u proizvodnji hrane
za bogove.” [18]
Enki je sin boga Ana i boginje Inane. Njih troje
su sumersko trojstvo: bog otac, boginja majka i bog sin.
.........................
* Abzu i Eridu su hram-gradovi.
[1] Peter Espak, The God Enki in Sumerian Royal
Ideology and Mithology, Tarthu University Press,
Tartu, 2010, p. 31.
23
[2] Ibid., p. 33.
[3] Ibid.
[4] Ibid., p. 59.
[5] Ibid., p. 61.
[6] Ibid.
[7] Ibid., p. 75.
[8] Ibid., p. 79.
[9] Ibid., p. 90.
[10] Ibid., p. 92.
[11] Ibid., p. 98.
[12] Ibid.
[13] Ibid., p. 109.
[14] Ibid. p. 110.
[15] Ibid., p. 135.
[16] Ibid., p. 189.
[17] Ibid., p. .190.
[18] Ibid., p. 192.
PIJANI BOGOVI STVARAJU ŽENU

(zapisi sumerskih pločica)
"Drugi dio mita o Enkiju i Ninmah počinje sa
zabavom za bogove koju je organizovao Enki zvani po
svom drugom imenu Nidimmud. Nakon što su bogovi
pohvalno pozdravili Enkija za njegovo dostignuće u
stvaranju čovjeka, slijedila je pijanka što je odomaćeni
motiv u sumerskoj mitologiji.
Nakon što je popila mnoštvo piva Enkijeva mater Nin-
mah je dala prijedlog Enkiju da napravi novo stvorenje
koristeći glinu. Čini se da postoji određena povezanost
između Enkija i Ninmah u smislu stvaranja živih ljudi
čiju bi sudbinu i svrhu u društvu nemguće bilo odrediti
i utvrditi. Enki treba da odredi mjesto u ljudskom druš-
tvu za svako biće koje je Ninmah stvorila.
24
B. Alster tumači:
"Enki i njegova bogo-majka takmičili su se da li
on ili ona sami mogu stvoriti živo stvorenje bez pomoći
drugih. Onda bi to značilo da je nemoguće napraviti
funkcionalno i normalno ljudsko biće bez iskustva Enki-
ja i radajuće moći njegove bogo-majke uzajamno. Iako
je tačno značenje sadržaja daleko od jasnoće, vidimo
da Ninmah stvara seriju ljudi sa raznim invalidetima i
bolestima. Enki je našao za sve njih mjesto u sumer-
skom društvu. Tako npr. slijepim ljudima odredio je
sudbinu da budu muzičari na kraljevom dvoru." [1]
"Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom
obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba
morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje
i od svih životinja što se miču po zemlji.
I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju
Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih."
(Stvaranje,1,26-27)
I tako je teklo stvaranje ljudi po sumerskom
mitu iz kojeg je nastala biblijska Knjiga stvaranja, samo
je Biblija je tome dala mnogo ozbiljniji i uzvišeniji kult-
no-ideološki čin.
.........................
[1] Peter Espak, The God Enki in Sumerian Royal
Ideology and Mithology, Tarthu University Press, Tartu,
2010, p. 197.
25
BIBLIJSKI POTOP IZAZVALI SU VANZEMALJCI
Prepotopsku civilizaciju i prepotopski svijet uni-
štili su Vanzemaljci (Anunaki), oni isti što su redizaj-
nirali Adama i od Adam klonirali Evu. Veliko je pitanje
zašto su to uradili. Možda su Zemlju poželjeli samo za
sebe, možda im je bila namjera da tim putem dođu do
bogatih rudokopa dijamanata, možda su u ljudima vid-
jeli buduće konkurente ili su smatrali da je eksperiment
sa stvaranjem nove vrste ljudi bio neuspješan jer su od
njih stvoreni ljudi bili zli i nepopravljivi od zla?
Sloj podzemne vode u unutrašnjosti Zemlje.

Ma šta bio razlog, jedan od Anunakija javio je jednom
čovjeku (a možda i još nekim ljudima) da će biti veliki
potop i da će sve dotadašnje biti uništeno i da gradi
brod za sebe, svoju porodicu i životinje.
26
Kako su Anunaki izazvali potop? Namjerno ili
nenamjerno nekim metodima bušenja Zemljine kore
doprli su do podzemnog sloja vode koji je bio presovan
između vanjskog Zemljinog omotača i sloja sa usija-
nom tečnom magmom. Pod ogromnim pritiskom pod-
zemna voda je kroz rupe u strašnim mlazovima šiknula
napolje desetinama kilometara u vis. Biblija to ovako
opisuje:
"Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine
drugog meseca, sedamnaesti dan toga meseca, taj
dan razvališe se svi izvori velikog bezdana, i otvoriše
se ustave nebeske." (Stvaranje,7,11)
U bušotinama su velika nalazista dijamanata.

Dakle su se ustave istovremeno otvorile i voda iz bez-
dana (dubine) šiknula je u vis. Sa vodom je u visine
izbacivano i kamenje sa muljem iz zidova bušotina i
bušotine su se širile, a kamenje i mulj padajući iz visina
sve su ubijali i zatrpavali.
27
Izlaskom mnoge vode napolje u njenom unu-
tranjem sloju slabi pritisak i tečna magma probija
kameni sloj što je bio između nje i podzemne vode, te
kroz te iste otvore u intervalima izmiješana sa vodom i
muljem izbija na površinu, da bi po nestanku pritiska
vode sama krenula napolje.
Jedna od bušotnia ispunjena lavom.

Tragovi tih rupa postoje na mnogim mjestima širom
Zemlje u kamenom sloju Zemljine kore i na površini
zemlje. Uglavnom su to bogata nalazišta dijamanta i
drugog dragog kamenja. U nekim rupama ostala je
skamenjena lava, a neke rupe su se pretvorile u
neaktivne ili aktivne vulkane te i danas prorade i rade,
a na površini su visoka kamena ispupčenja i veliki
28
krateri koje nauka pripisuje meteoritima. Međutim,
meteoriti nikako ne mogu da ama baš svi padaju na
Zemlju pod uglom od 90 stepeni u odnosu na površinu
Zemlje pa da svi krateru budu pravilno okrugli, nego
meteoriti uglavnom padaju ukoso i takva mjesta mete-
oritskih udara ne bi imala pravilne oblike krugova, nego
oblike elipsa i rasjelina.
Što se ogromnih rezervi podzemne vode tiče,
njeno postojanje nauka je dokazala: rezervoar vode
koji okružuje sloj Zemlje ispod sebe otkriven je u
plavom sloju nazvanom "Ringwoodite" na oko 700 km
u dubini Zemlje. Kapacitetom je tri puta veći od ukupne
vode na površini i povezan je sa vodama okeana. Tu
se povukla mnoga voda po završetku potopa, a kaže
jedan naučnik kad bi sva izašla na Zemlju, i najviše
planine bile bi potopljene.
Na osnovu svega kraj svijeta i uništenje Zemlje
može biti uzrokovano čovjekovom eksploatacijom Ze-
mlje: dovoljno je slomiti samo jednu fundamentalnu pri-
rodnu kariku i da se sve raspadne. Biblija kaže da je
prva Zemlja uništena vodom, a sljedeće uništenje biće
vatrom. Zašto opet ne može biti uništena vodom? Zato
jer je sadašnja podzemna voda povezana sa vodama
okeana i normalno cirkuliše, a nije odvojena i pod pri-
tiskom kao prije potopa.
Sve ovo je razlog za postojanje dviju suprotnih
teorija o postanju svijeta: evolucije i kreacije, jer treći
su Vanzemaljci sumerske mitologije, ali za njih svijet
ne smije da zna.
29
OKAMENJENE ŠUME - DOKAZA POTOPA
Velika piramida u Gizi i Biblija (Mazora teks)

isto datiraju veliki biblijski potop: 2626 godina prije hriš-
ćanske ere. Bila je to katallizma u kojoj su se voda, vat-
ra, zemlja i vazduh borili jedan protiv protiv drugog, a
sva četiri elementa skupa su se borili protiv ljudi i sveg
života na Zemlji. Bili su to trenuci u kojima su mamuti u
trenu zaleđeni, životinje u trenu zatrpavane i pretvara-
ne u fosile i stabla drveća u kamenje.
Geolozi, kao podguzne sluge i najmenici prebo-
gatih, što u neznanju što lažući tupe da su ova kamena
stabla nastajala prije 200 i kusur miliona godina pod
uticajem vulkana. Ne, laživa pasja sorto, to se deša-
valo u trenucima 2426 godina prije nove ere, dešavalo
se u trenu isto kao što se Lotova žena na brdu iznad
Sodoma u trenu pretvorila u slani kameni stup.
30
Od potopa do ove 2018. godine je prošlo je
preko 4643 godine i na mnogim lokacijama erozija je
rastočila i odnijela površinski sloj nanesen potopom.
Tako su okamenjena stabla šuma postala svijetu pred
očima. Na istim mjestima su groblja dinosaurusa i sa
mnoštvom njihovih fosila i fosila drugih većih i manjih
životinja prepotopskog svijeta.
Lokacije okamenjenih šuma širom svijeta:
1. Petrified Forest National Park, Arizona;
2. Blue Forest of Eden Valley, Wyoming;
3. Ginkgo Petrified Forest, Washington;
4. Petrified Forest of Lesbos, Greece;
5. Mississippi Petrified Forest, Mississippi;
6. Mummified Forest, Axel Heiberg Island, Canada;
7. Monumento Natural Bosque Petrificado, Argentina;
8. Yellow Cat Flat, Utah;
9. Theodore Roosevelt National Park, North Dakota;
10. Prehistoric Kauri Forest, New Zealand;
31
11. Petrified forest, Khorixas, Namibia;
12. A petrified forest in Sibiloi National Park, Kenya;
13. Petrified Forest on the northern Wild Coast, South
Africa;
14. Mataruska Banja, Kraljevo, Serbia
KRALJEVI PREPOTOPSKE CIVILIZACIJE

Veliki biblijski potop počeo je 17. februara
2626. stare ere. Sve preistorijske kulture starije od
2700 godina stare ere pripadaju prepotopskom vreme-
nu. Bila je i prepotopska civilizacija sa pismom koje je
koristila ondašnja aristokratija. Njihovo ideografsko
pismo ostalo je zabilježeno na pločicama potopljenih
gradova u Sumeru i najstariji nalazi pripadaju tkz. Uruk
IV periodu (3200 stare ere). Ubrzo nakon potop
zamijenjeno je sumerskim klinastim pismom.
Početak širenja prepotopske civilizacije je na-
kon što su Vanzemaljci redizajnirali Adama i od Adama
klonirali Evu (5718 godina od početka stvaranja svijeta
ili 4282 godina prije nove ere). Adamovi i Evini počeli
su biološki da se miješaju sa preadamskim ljudima.
Tako je nastala nova rasa ljudi.
Adamovi potomci primili su znanje od Vanze-
maljaca i neki od tih potomaka postali su prvi kraljevi.
Njihovo kraljevstvo stvoreno je u Mesopotamiji i to je
prepotopska sumerska civilizacija. Ovdje su imena od
nekih prvih sumerskih kraljeva koji su vladali Sume-
rom, Egiptom i Indijom:
“1. DINASTIJA (ime u Listi kraljeva i na spomenicima):
3378-3349 st.e.: Uksi of Ukhu City or Udu, Uduin ili
ODIN, Indar, Induru, Dur, Pur, Sakh, Sagaga, Zagg,
Gaur ili Adar;
32
3348-3337 st. e.: Azam Ama Basam or Bakus,Tasia ili
Mukhla, Gin, Kan or Gan ili Nimmrud;
2. DINASTIJA:
3336-3273 st.e.: Azag Bakus or Gan at Unuk, Enoch ili
Erech City.” [1]
Jedno od imena prvog kralja Prve dinastije je
Odin: Odin je vrhovni bog nordijske mitologije. Sumer-
sko "Ka-a" je "vatre glava" [2], a sumersko "in" je ogra-
đeni prostor [3], tj. država sa svojom granicom. Ime
Adar je po sumerskom "ad" sto znači "stanište, zaštit-
nik kuće, upravitelj, gajitelj" [4]. Prvi kralji bio je Kain
(hebrejsko "qānâ" znači "dobitak, sticanje").
Ime drugog kralja je Bak, Bakus, Tasia i Muk-
hla: Bak (Bakus ili Bahus) bio je bog Tračana i Rim-
ljana, a pod imenima Tasia i Mukhla bio je bog sunca
poznat Keltima i Feničanima (prehrišćanski arhanđel
Mihael).
Prvi kralj Druge dinastije je Enoh (Enoch) i to je
sin Kainov:
“I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudne i rodi
Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svog
Enoh.” (Stvaranje, 4:17)
Od 2725-2671. god. st. ere vlada moćni i najstariji egi-
patski predinastijski kralj Shar-guni, Kin ili Sar-gon. Ime
Sargon složeno je od dvije prepotopske riječi:
1. zar
2. gon ili gan ili gun
Od "zar" postalo je "sar" i "car" sa istim značenjem kao
i "zar". Sinonim riječi "zar" je rijec "la" od koje je postala
riječ "lampa" (starofrancuski "lampe", latinski "lampas",
grčki "λαμπάς, λάμπειν"). Jedno od drevnih imena
33
Sunca je La. Kod naroda Srednje ili Centralne Afrike
riječ "La" znači "vatra" [5], a riječ "Lataa" znači "Sunce"
[6]. Irsko "La" znači "dan" [7]. Sumersko "La-a" znači
"mnoštvo, izobilje, punoća" [8]. Riječ gan (gon) znači
vladar:
“Dakle je Sargonovo Gin ime sa ovim znakom
ovdje značilo ‘vladar’ i njegova titula Šaru sa ovim
napisanim znakom značilo je ‘gospodar svijeta’ umje-
sto ‘kralj’.” [9]
Od "gan" je "kān" (khan) što znači vođa, vladar,
kralj. Vladar ima silu kojom goni (gon), odnosno ima
silu kojom ganja (< gan-i-a) sve koji nisu pokorno
poslušni:
a) Zar goni > Zargoni > Zargon > Sargon
b) Zar gan > Zargan > Sargan
Ko je Sargon? Sargon je Kainov sin Lamah (Lameh)
jer sve sto znači ime Sargon, to isto znači ime Lameh:
a) La = svjetlost
b) meh = mah = sila, snaga, moć
Sanskritsko "mah" znači velik, uzvišen, štovan; sjajan,
moćan, moćan, bogat, silan. Srpsko "mah" u "zamah"
znači "snaga".
"Mah" i "meh" u imenu Lamech (Lamech) istog su ko-
rijena i istog značenja kao i englesko "mach-" u
"machine" i "mech-" u "mechanic". Pogledajmo i ovo:
kod centralnoafrickog naroda "La" je "vatra" i "Sunce".
Vatra i Sunce su svjetlost. Kod Iraca "la" znači dan, jer
je dan svjetlost.
Svaki vladar lomi svoje neprijatelje. Mrak je
neprijatelj Sunca i svjetlosti te Sunce i svjetlost lome
mrak: Sunce i svjetlost u lomači mraka:
34
“Mač znači ‘uništiti’. Al Mač znači ‘Uništitelj’.” [10]
Lamač ili Lameč je onaj koji snagom slama goneći
svoje neprijatelje: Sargon, Sargan, Sarguni, Sarguni. I
evo kako je vladao Lamač Sargon:
“I reče Lameh svojim ženama, Adi i Seli: Čujte
glas moj, žene Lamehove, poslušajte reči moje: ubiću
čoveka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju. Kad
će se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh će sedamdeset
i sedam puta.” (Stvaranje,4,23-24)
Veliki potop počeo je 17. februara 2626. godine
stare ere. U vremenu od 2655-2641. vladao je kralj sa
imenom Manis-Tisu. Po najranijim vedskim spisima
“Manu” je kod Indusa predak svih ljudi. Po Tacitu kod
Nijemaca Man je predak njemačkih plemena. Godine
2641. stare ere, petnaest godina pred potop, Noje
napušta presto i gradi lađu.
I tako: od prvog do zadnjeg kralja prepotopske
civilizacije ukupno je 42 kralja.
…………………….
[1] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civiliza-
tion, London, Luzak & Co., 1930, pp. 150-152.
[2] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, p. 191.
[3] Ibid., p. 197.
[4] Ibid., p. 17.
Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[6] Ibid.
[7] Ibid.
[8] John Dyneley Prince, Ibid. p. 215.
35
[9] Ibid. pg. 29.
[10] Samuel Fales Dunlap, The Ghebers of Hebron,
New York: J. W. Bouton; London: George Redway,
1898, p. 281.
14. JANUAR I TKZ. “SRPSKA NOVA GODINA”

Koliko vjerske manipulacije mogu zavesti jedan
narod pokazaćemo na primjeru tkz. “srpske Nove godi-
ne” koju svetosavci nametnuše Srbima kao pravu srp-
sku Novu godinu, a šta zaista tog dana Srbi slave poka-
zaćemo ovdje.
Hronologija Velike piramide svjedoči da je još

od postanja svijeta prava Nova godina počinjala na
zimski solsticij (kratkodnevnica), tj. na prvi dan zime.
Tako smo došli i do datuma Isusovog raspeća 6. aprila
31. godine nove ere i do dana Isusovog vaskrsa 8.
aprila te godine (15. dan starohebrejskog mjeseca ni-
sana, jer je u to vrijeme proljeće počinjalo na 25. mart
(Blagovijest) julijanskog kalendara i to je bio prvi dan
hebrejskog mjeseca nisana).
36
Poznato je da su prehrišćanski Srbi Novu godi-
nu proslavljali na dan zimskog solsticija, tj. na prvi dan
zime kao dan rođenja Božića Svarožića.
Primanjem hrišćanstva počinje velika manipu-
lacija grčke ortodoksne crkve i narodu se izapire istina,
a naturaju se mnoge laži među kojima je i laž. da je 1.
januara julijanskog kalendara prava srpska Nova godi-
na. Šta zaista Srbi slave 1. januara julijanskog kalen-
dara? Da vidimo!
Početkom hrišćanske ere prvi dan zime bio je
25. Decembara julijanskog kalendara, tj.na na ondašnji
prehrišćanski srpski Božić, tj. na dan rođenja Malog
Boga Božića Svarožića. Od tog dana dana do 1. janu-
ara julijanskog kalendara je punih 6 dana, a 7. Dan je
1. januar i to je prvi dan zime 776. godine koja je
zvanična godina prvih Olimpijskih igara, a samo 23
godine kasnije (753. st. ere) je godina osnivanja Rima.
Zaključak je da Srbi svojom svetosavskom No-
vom godinom 1. januara julijanskog kalendara obilje-
žavaju godišnjicu prvih Olimpijskih igara i godišnjicu
osnivanja grada Rima. E svaka čast!
SRBIN I LUDILO
Kad Srbin postane komunista, on sa kućnog
praga roditeljima baca krsni hljeb; kad Srbin postane
svetosavac, njemu je Sava Nemanjić Bog, a Jevrejina
Isusa proglasi Srbinom; kad Srbin postane rimokatolik,
njemu je papa bezgrešni spasavajući Bog; kad Srbin
postane musliman, zešći je musliman od Muhameda;
kad Srbin postane Crnogorac, veći je ustaša od Pave-
lića. Srbin ne služi ideologiji mudrošću razuma, nego
svakoj svo srce i svu dušu preda i ljudstvo u sebi ubije.
37
SRBI U BIBLIJI
Prorok Jeremija je prorokovao oko 626. godine
stare ere. U njegovoj knjizi piše:
“And all the kings of Zambri, and all the kings
of Elam, and all the kings of the Medes,…” (Bible, King
James version, Jeremiah,25,25)
Zambri = Sambri
U Septuaginti piše "Zambrei, Zambri, Ζαμβρὶ"
(1. Car. 6:9-20), u Sinajskom kodeksu (Codex Sinaiti-
cus) "Zambrei", u latinskoj Vulgati "Zambri".
Zambrei, Zambri = Sambrei, Sambri
Da vidimo kako je to prevedeno u srpskim pre-
vodima:
“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama,
svi kraljevi od Medije;…” (Prevod: Ivan Šarić)
“…sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i
sve kraljeve Medije;…” (Jeruzalemska Biblija)
“…svim kraljevima Zimrija, svim kraljevima
Elama, svim kraljevima Medeje;…” (Prevod: Tomislav
Dretar)
“I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i
sve careve Midske,…” (Prevod: Daničić-Karadžić)
Ovi Zambri ili Zimri žive uz Elamite i Mede. U prevodu
Daničić-Karadžić (ne slučajno) pogrešno stoji “Midi”,
jer Medi i Midi nisu isti narod, niti su bili na istom
području.
Šta drugi izvori pišu o Zimrima?
“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad
noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na
njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog
38
ratnika Cimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u
provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uništi
mačem.” [1]
Kubusna (Khubusna) je stari naziv Kubana istočno od
Krima. Tu su živjeli Cimeri prije no što su ih Skiti potisli
i istjerali.
“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po kara-
kteru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To
ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Parisi, grana Kelta
Zimra ili Kimra.” [2]
Keltsko pleme Parisi osnivači su Persije. To je isto ple-
me koje je osnovalo Pariz.
“Zimri… problematično ime naroda u Božijem
sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo
ime za Cimerijane.” [3]
“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa
poznata je kao Gomir, Cumr, Cimmeri, Cumbri i Kum-
bri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored
ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zimiri-
ma, a to ime je prepostavka, označava nomadska ple-
mena bez identifikovane rase ili nacionalnosti, koji po
njihovim lutajućim navikama su Kumri ili Zrimiri, koji su
izdvojeni od naseljenih seljaka u zemlji.” [4]
“Glavno operativno područje korišteno od Ki-
merijana i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i
Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Medi-
ju.” [5]
“Evidentno je, dakle, da je zemlja sjeverno od
Crnog mora bila mjesto Cimerijana, naroda Gomera, i
Krim još uvijek sadrži svjedočanstvo tog dokaza:
Gomer, Gomerin, Gimiri, Kimeri, Krim.” [6]
39
“U ovom postupku analize važan deo predsta-
vlja i utvrđivanje odnosa Aristofanovih Kimberoi prema
slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji sebar.
U obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat autoru Odi-
seje.” [7]
“Budimir je naročito isticao oblast metalurgije,
vojne i grnčarske industrije vezane za ime Kimera i Si-
gina, to jest Simbera, Sembera, Sebara ili Srbalja, kao
i plovilačka ili brodarska umeća vezana za ime Neura
ili Naura brodoteča, takođe srpsko-slovenskog pleme-
na, kojima treba pridružiti arhitekturu u ksilotektonici
kod Šafarikovih Budina i pismenost Pešićevih i Vasi-
ćevih Vinčanaca (Sigina-Kimera-Sembera).” [8]
U Rumuniji, istočno od Temišvara, i danas postoji grad
Simeria: Zimerija < Zimri, Zimeri, Cimeri, Simeri, Sim-
bri, Sibri, Srbi.
.........................
[1] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions
and their history, Volume 2, London, 1891, p. 249.
[2] Ibid., p. 304.
[3] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the
International Bible Society, 1984, ISBN 978-0-8054-
9446-4
[4] William Beall, Britain and the Gael: or Notice of
old and successive races,Second edition, London,
1860, p. 26.
[5] Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the
Cimmerians, and where did they come from,
Copenhagen 1988, p. 103.
[6] Alonzo Trévier Jones, Empires of the Bible, Re-
view And Herald Publishing ASSN, Washington D.C.,
1897, reprinted 2004 by Teach Services, Inc., p. 8,
ISBN 978-1-57258-288-0
40
[7] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan
Budimir i problem protoslovenskih protoindoevroplja-
na, Catena Mundi, Knjiga II, priredio Predrag R. Dragić
Kijuk, drugo izdanje, Beograd, 2014, str, 841.
[8] Aleksandar M. Petrović, Kratka arheografija
Srba, Novi Sad, 1997.
KHUMRI U STAROZAVJETNOJ SAMARIJI

Decembra 1. 2014. godine premijer izraelske vla-
de Benjamin Netanjahu pri zvaničnom susretu sa pre-
mijerom vlade Srbije Aleksandrom Vučićem u Tel Avi-
vu izjavio je sljedeće:
"Prijateljstvo judejskog i srpskog naroda ide u pro-
šlost hiljadama godina, još od vremena Rimske Repu-
blike.”
Netanjahu nije locirao mjesto i vrijeme gdje i kada
su Judeji i Srbi živjeli zajedno, samo je orijentaciono
pomenuo vrijeme Rimske Republike. Takođe nije re-
kao pod kojim su imenom bili ti tadašnj Srbi. Početak
Rimske Republike je oko 510. g. st. ere. Republika je
trajala do 27. g. st. ere. Međutim, drevni Srbi živjeli su
sa starozavjetnim Izrailjcima vijekovima, ako ne i mile-
nijum ranije i o tome ćemo ovdje pričati.
Na jednom obelisku asirski kralj Šalmaneser III
(Shalmaneser III, vladao od 859–824. g. st. ere) dao je
da se ukleše natpis o prijemu nekih darova. Ovako taj
natpis prevode na engleski:
“Danak od Jau, sina Khumra, primih od njega sre-
bro, zlato, zlatni pehar, zlatne vaze sa šiljatim dnom,
zlatne držače, zlatna vedra, kalaj, kraljevsko žezlo (i)
koplje.” [1]
I sad nastaju suprotna mišljenja oko imena Jau i Khu-
mri. Ime Jau je slobodni prevod imena Jou: u
41
Septuaginti jasno piše Ioù i jedino samovoljom neko
može da tvrdi da je Ioù isto što i Jehu ili Jehoram.
Tako samovoljom, a ne naučnom objektivnošću, tvrde
neki da riječ Khumri znači Omri, ali ima i onih koji ne
misle tako.
Ko je Omri od kojeg, po nekima, potiče riječ Khu-
mri? Bio je “Omri” kralj drevnih Izraelićana i vladao je
sjevernim kraljevstvom Izrailja oko 887-877. g. st. ere
(u južnoj Judeju bio je posebni kralj).
Najstarija prevod Starog zavjeta sa hebrejskog na
grčki izvršen je za potrebe Aleksandrijske biblioteke
sredinom 3. vijeka stare ere. Taj prevod nazvan je Sep-
tuaginta. U Septuaginti nema kralja sa imenom Omri,
već na grčkom piše Ambri (Αμβρὶ):
“Narod koji je slijedio Ambrija nadvlada one koji
su slijedili Damnija sina Gonatovog. I umre Damnije i
Joram brat njegov tada, i Ambri počinje da vlada Izra-
iljem dvanaest godina: vladao je u Tersi šest godina.”
(Septuaginta, (3.Car.16,22-23) [2]
U ruskim prevodima grčko AMBRI prevode kao AM-
VRIJA (Амврия), a nije AMRIJA niti je OMRIJA. Vati-
kan ne bi bio Vatikan kad ne bi prepravljao original, te
ime AMBRI od Vulgate počinju da prevode kao AMRI,
da bi danas svuda pisali OMRI. Evo kako piše u izdanje
Vulgate iz 1592. godine:
“Præualuit autem populus, qui erat cum Amri,
populo qui sequebatur Thebni filium Ginet: mortuusq.
Est Thebni, & regnauit Amri. Anno trigesimo primo Asa
regis Iuda regnauit Amru super Israel, duodecim annis:
in Thersa regnauit sex annis.” [3]
Na spomenutom obelisku piše: “The tribute You,
son of Khumri,…”. U Vulgati iz 1592. g. piše Ioas [4].
I evo kako se lako otkriva svjesno laganje prevodilaca
Vulgate i svih onih koji ime Jou tumače kao “Jehu, sin
42
Omrijev”. Pazimo: taj Jou uopšte nije potomak onog
Ambrija (“Omrija”), jer su nakon Ambrija carovali
njegov sin Ahav, zatim Ahavov sin Ohozija, a Ohoziju
je naslijedio Ahahov sin Joram. I taj Jou vrši državni
udar i ubija Jorama i ubija sve članove porodice potpu-
no istrijebljujući potomstvo Ambrijevo i ubija sve rođa-
ke Joramove, svu vlastelu, sve prijatelje i sve svešte-
nike doma Ahavova pobio je Jou (Druga Dn.10, 11). I
kako on može biti “sin Omrijev”, odnosno “son of
Khumru”? Nikako!
Ko su KHUMRI? Pogledajmo:
“Sada imamo mnoštvo dokaza da se riječ Gimi-
ri pojavljuje kao riječ Khumri.” [5]
“Istorija pokazuje da su Cibri iz Jutlanda, poz-
nati Rimljanima, Cimmeri kod Grka, Gimiri asirskih nat-
pisa i Khumri Nimrodovog obeliska jedan isti narod…”
[6]
"Istorijski podaci su sledeći: kada je Tiglath-Pi-
leser odveo deset plemena Izraela u zarobljeništvo, u
spomeničkim natpisima, od kojih se kopije nalaze u Bri-
tanskom muzeju, naziva ih stanovnicima zemlje kuće
Khumra. Ovi Kumri, koji se ponekad zovu Gimiri, bili su
poznati Grcima kao Cimmeri i Rimljanima kao Cimbri.
Veruje se da je Krim pozvan po njima i tamo su prona-
đeni mnogi izrailjski nadgrobni spomenici. Prema Raw-
lisonu, etničko ime Gimiri javlja se u izvorima na klinas-
tom pismu kao semitsku jednakost arijskog imena Sa-
ke. Od svojih semitskih susjeda Skiti Sake zvani su Gi-
miri. " [7]
I Cimerijani i Sake (Skiti) porijeklom su od Gomera: Ci-
merijani su Gomerovog unuka Tiroša, a Skiti od Gome-
rovog sina Aškenaza, brata Tiroševog oca Togarme.
Khumri sa obeliska Šalmanesera III su Kimbri,
Cimbri ili Kelti koji su isto sto i Brigi (Frizi), tj. Tračani.
To su drevni Srbi i to svjedoče slikovni reljefni prikazi
43
na pomenutom obelisku: na glavama su im frigijske ka-
pe, a na nogama opanci sa povijenim šiljcima.
Khumri sa obeliska Šalmanesera III (Shalmaneser III),

859–824. st. ere).
“Samarija je samo u ranim klinastim zapisima
zvana Beth-Khumri (q. v.), ali od vremena Tiglat-Pile-
sera II koristi se termin Tsamirin (Rawlinson, Hist. Evi-
dences, p. 32.). Narod je prikazan na egipatskim spo-
menicima među zarobljenicima sa priloženim hijerogli-
fom Asmori (Wilkinson, Anc. Egyptians, i. 403.).” [8]
Beth-Khumri znači kuća Kumra:
“Istorija pokazuje da su Cimbri Jutlanda, poz-
nati Rimljanima, Cimeri po Grcima, Gimiri po asirskim
zapisima i Khumri sa Nimrudovog obeliska jedan te isti
narod….” [9]
44
“Asirci zovu svoje zarobljenike (Izrailjce) Kumri
ili Khumri od Ghumri ili Ghomri (ime se piše različito
iako je fonetički isto) koji su sagradili glavni grad Izrailja
- i.e. Samaria, koja kasnije dobija grčko ime od She-
mer, vlasnik brda. Autorizovana versija odbacuje poče-
tno Gh, prevodeći to u ime Omri, za Hebreje je Ghomri
i Ghumri, a asirski ekvivalent je Kaumri ili Khumri (vidi
Baner of Israel, Nov. 21, 1883, article by J. Thomson).”
[10]
“Sad, Khumri, ponekad zvani Gimiri (Pleme) bili
su poznati Grcima kao Cimerijani, i Cimbri Rimljanima
oko 650-630. stare ere na istoku Evrope.” [11]
U Samariji Khumri su bili izmiješani za izrailjskim
Venjamitima. Khumri nisu bili poklonici judejskoh boga
Jahvea, već su bili poklonici boga Bela (biblijskog Vala)
kojem su Khumri podizali hramove (biblijske “visine”)
oko kojih su sadili lugove. Tako su mnogi Venjamiti po-
stajali sljedbenici Belovi i stalno su trajale borbe i gra-
đanski ratovi između Belovih i Jahveovih sljedbenika.
Kralj Jou, iako porijeklom od Khumra (Kumra), bio
je bio sljedbenik Jahveov, a Ambrije i njegovi sinovi bili
su Belovi sjedbenici. Bel je bog Sunca i svjetlosti.
Zemlja Khumra zvala se SAMARIA. Pogledajmo kelt-
ske riječi u imenu SAMARIA:
a) starokeltski (gaelik) SAM = SUNCE [12]
b) starokeltski (gaelik) AR = ZEMLJA, ZEMLJIŠTE,
TLO [13]
c) starokeltski (gaelik) IA = OTADŽBINA, DOMO-
VINA, DRŽAVA [14]
Sunce je SAM jer je SAMAC na nebu, Sunce je SAMO
na nebu (asirski: ŠAMAŠ).
- SAM = SUNCE
- AR = ZEMLJA, ZEMLJIŠTE, TLO
- IA = DRŽAVA
45
SAM-AR-IA > SAMARIA = ZEMLJA SUNCA, DRŽAVA
SUNCA (riječju SAM počinju imena nekih tračkih obla-
sti: SAMOS, SAMOTRAKIA, SAMAIKA...). I još jedan
citat iz Septuaginte o porijeklu imena SAMARIA:
“I Ambri kupi planinu Semeron od Semera, vlas-
nika planine, za dva talenta srebra i sagradi (na) planini
(grad) i po imenu vlasnika planine Semer nazva plani-
nu Semeron.” (3.Car.24)
Po ovoj biblijskoj priči ime SAMARIA potiče od SEME-
RIA, a SEMERIJA potiče od imena SEMER. Sad ćemo
pokazati kako se i u Bibliji prekraja istina. Počnimo od
Vulgate:
“Emitq. Montem Samariæ a Somer duobus tale-
ntis argenti: & ædi-ficauit eum, & vocauit nomen ciu-
itatis, quam extruxerat, nomine Semer Domini montis
Samariam.” [15]
U Vulgati ime SEMER izvedeno je od imena SOMER,
a po logici od SOMER treba da bude SOMERIA, ali nije
SOMERIA, već SEMERIA: SEMER > SEMERON od
grčkog Σεμερὼν παρὰ Σεμὴρ (Septuagint, KIGS, III,
16, 24)
Šta je bio stvarni SEMER, čovjek (kao što tvrdi
pisac Bilije), ili nešto drugo? Počnimo od riječi SAM,
starokeltskog imena Sunca:
SAM > SAMAC = SUNCE je SAMO na nebu (asirski
ŠAMAŠ).
Sanskritsko SAMĀS ( समास् ) znači BITI, SJESTI,
POSMATRATI, VIDJETI. Gdje treba BITI, gdje treba
SJESTI da bismo na daleko POSMATRALI i VIDJELI?
Treba da idemo na neko uzvišenje, na vis brda, a vis
brda je SAMAR. I Sunce ima svoj SAMAR: to je mjesto
izlaska Sunca na dugodnevnicu na prvi dan ljeta ili na
ljetni SUNCOSTAJ: starokeltsko SÀM znači ODMORI-
ŠTE, POČINAK [16].
46
Od imena Sunca SAM izvedeno je srpsko SA-
MAR (vlaški: SAMARU, turski: SEMER, slovenački:
SAMÁR, SOMÁR, u Napulju: SARMATARE). [17]
I šta je bilo sa KHUMRIMA u SAMARIJI koji su se
izmiješali sa Semitima? Ratovi su mnoge iselili po svi-
jetu i pretopili se u druge narode. Mnogi su stradali u
borbama sa Jahveovim sljedbenicima Judejima, a od
ostatka su nastali SAMARIĆANI koji su za Judeje uvi-
jek neznabožački narod.
Tako su nekad vijekovima, a možda i cijeli mile-
nijum prije Rimske Republike, drevni Srbi pod imenom
KUMRI (KHUMRI) skupa živjeli sa bliskoistočnim Se-
mitima. Govoreći o faraonu Hadaru kao heroju 18. di-
nastije, u Septuaginiti pod imenom Hadad (Postanak,
36, 39; 1. Dnev. 1, 50-51), J. Campbell kaže:
“On se već pojavio kao srušitelj Kimro-Zeretitskog
kraljevstva na obalama Mrtvog mora.” [18]
Khumri su Kumri, Kimri ili Kimeri, a to je isto što i
Tračani (Strabo, I, 3, 21; Strabo, XIII, 1, 8), a Zeretiti su
Ruteni [19], tj. Tračani.
……………………………………..
[1] The Black Obelisk of Shalmaneser III, British
Museum in London.
[2] The Septuagint Version Of The Old
Testament, Translated into English, by Sir Lancelot
Charles Lee Brenton. Bart. Vol. 1, London: Samuel
Bakster And Sons, 1844, pg. 387.
[3] Biblia Sacra Vulgatae Editionis, Regvm, Liber
III, Cap. XVI, 22-23, Romæ, Ex Thypographia
Apostolica Vaticana, M. D. XCII, p. 303.
[4] Ibid, pg. 324.
[5] Gertrude Emily Altree Coley, The Forgotten
Factor in the Palestine Question, Reprinted from the
National Message, 1948.
[6] Cheshire Notes and Queries, Volumes 4;
47
Stockport, “Advertiser Office,” 1884, pg. 187.
[7] Albert Ross Parsons, Parsifal: The Finding of
Christ Through Art; Or, Richard Wagner as Theologian,
Apendix, New York & London, G. P. Putnam’s Sons,
1890, p. 78.
[8] John M’Clintock and James Strong, Cyclopæ-
dia of Biblical, Theologycal, and Ecclesiastical Lite-
rature, Vol. IX.- RH-ST, New York: Harper & Brothers,
Pubi-shers, 1880, p. 278.
[9] Advertiser Notes and Queries, Volume 4 – Part
4, Stockport: “Advertiser” Office, 1884, p. 188.
[10] Ibid.
[12] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dic-
tionary, specially designed for beginners, Vol. 3, Pub-
lished by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg.
786.
43.
535.
[15] Biblia Sacra Vulgatae Editionis, Regvm, Liber
III, Cap. XVI, 22-23, Romæ, Ex Thypographia Aposto-
lica Vaticana, M. D. XCII, p. 303.
[16] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. 3;
Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-,
pg. 786.
[17] P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973,
str.199.
[18, 19] John Campbell, The Hittites: their inscrip-
tions and their history, Vol. II; Toronto: Williamson &
Co., 1890, p. 12.
48
ILIRI CERAUNI SU RAŠANI
“Osamdeset kilometara od Alba Iulia ili Deve je

Roşia Montană (Crvena planina) postoje rudnici koji
datiraju od vremena Dačana, od prije 2000 godina….”
[1]
Rumuni pišu ‘Roşia Montană izgovarajući ono ş kao
umekšano š. Dakle je Roşia Montană isto što i Rošia
planina i bukvalno znači Crvena planina.
Svima je poznato postojanje srpske srednjovi-
jekovne države Raške i to je Porfirogenitova Crvena
Srbija.
Počev od sredine 6. vijeka nove ere neki preci
današnjih Srba i drugih današnjih “južnoslovenskih”
49
naroda dolaze na Balkan iz Bijele Srbije. Koja se oblast
krije iza tog imena?
Bijela Srbija je karpatska i zakarpatska Galicija,
jer je starokeltsko gal naziv za labuda, pijetla i mlijeko
[2]. Ono što je zajedničko za labuda, pijetla i mlijeko
jeste svjetlina bijele boje: labud je bijel, pijetao najav-
ljuje bijeli dan, mlijeko je bijelo.
U današnjem gaeliku bijelo je geal, a u srpskom
gal u smislu svijetle bjeline zadržalo se u riječi razgaliti
(raz-gal-i-ti) i u prezimenu Galić. Dakle je ta Galicija bila
Porfirogenitova Bijela Srbija i tamo još postoji Bijela
Rusija ili Bjelorusija, tj. Bijela Raša ili Bijela Raška.
U svakom jeziku, pa i u srpskom, postoje sino-
nimi kao riječi različitog oblika, a istog značenja. Sino-
nim riječi raša, što znači crvena jeste riječ cer:
- cer = cear [3]
- cear = krv, potomak, potomstvo, rasa [4]
- ceara = boja krvi, crven [5]
Tako su ilirski Cerauni u stvari Cerići ili Rašići, Rašani,
jer je cer isto što i cear koje znači potomstvo, rasa i to
je po krvi što se na gaeliku kaže ceara. Drvo hrasta ce-
ra (Quercus cerris) je ružičasto, crvenkasto. Cerov list
u jesen je veoma crven. Latinsko cerris zadržalo je
samo prenesena značenje keltskog cer: ljut, žestok,
gnjevan, žučan, opor, gorak (osobine čovjeka pri ovak-
vim eksplozivnim osjećanjima je crvenilo izazvano pre-
jakim uzbuđenjem). Englesko chery (trešnja, višnja) je
od keltskog cer.
Ceruani su živjeli u području Raške. Nazivi Ce-
ruani, Rašići i Rašani istog su značenja i radi se o istom
narodu.
50
U Albaniji blizu Otrantskih vrata na Jadranu ima
polanina Ceraunija (Ceraunian Mountain) u čijem tlu,
kao i u tlu rumunske Roşia planine, takođe dominira
crvena, raša boja.
Tračani su opisani kao narod raše, crvene ko-
se:
“Fizičke karakteristike Tračana ustanovljene su
od šestog vijeka stare ere kad Xenophanes usput izvje-
štava o plavim očima i crvenoj kosi….” [6]
“Riječ Kelt često je korištena kao domaće naziv
za žutokose Germane, ali pravilno to pripada Galim koji
su bili smeđokosi. Cimbrijski Kelti bili su žutokosi, Kale-
donci crvenokosi. – Tacitus. Pliny, l. 38. c. 17. Strabo,
300.” [7]
…………………….
[1] Lonely Planet, Romania & Bulgaria, 6th edition –
April 2013, ISBN 9781743216378.
[2] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic diction-
nary, specially designed for beginners, Vol. 1, Publi-
shed by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg.
341.Ibid. p. 188.
[3] Ibid., p. 181
[4] Ibid.
[5] Ibid.
[6] Joseph E. Skinner, The Invention of Greek Eth-
nography: From Homer to Herodotus, Oxford, Univer-
sity Press, 2012, p. 85, ISBN 9780199793600
[7] Samuel Davies Baldwin, Dominion ; Or, The
Unity and Trinity of the Human Race; Nashville, Tenn.:
Printed by E. Stevenson and F. A. Owen, 1857, p. 289.
51
“AS (AZ)” ZNAČI "BOG"
Šta je izvorno i bukvalno značenje riječi AZ (AS)?

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa
VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao
ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.”
[1]
“Računajući po Suetoniusu ǢSAR je rasenska
riječ koja znači Bog. Pošto ǣsar takođe na irskom
znači Bog, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz
da su Kelti od Rasena.” [2]
“ǢSAR, ime od Deum, Bog Rasena računajući

po Suetoniusu; i A’iσoi, ǢSI označava Θεoi, bogovi,
nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K. O. Müler i
52
Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa skandi-
navskim AS, deus, mn. ǢSIR” [3]
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih
Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi
GOSPOD." [4]
Vedski Bog je ASURA:
“Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika,
vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura
sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je
Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju)
“ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Ri-
ječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati
asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” [5]
Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je
NEBO, SVJETLOST i VRIJEME.
Persijsko AZ-ER znači SUNCE [6], latinsko
ASS-O znači PRŽITI [7]. Pripadnici sjevernoameričkog
indijanskog plemena Hjuron vatru zovu ASSISTA [8].
Sanskritsko AS ( अस् ) znači BITI, POSTOJATI,
ŽIVJETI [9], a sanskritsko ĀS (आस् ) ima značenje BITI
PRISUTAN, POSTOJATI [10]. Sanskritsko ASU ( असु )
znači DISANJE, ŽIVOT [11].
U svim nabrojanim riječima sanskrita osnova je
AS (AZ) što na srpskom, bugarskom i makedonskom
znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM i to je BOG. AZ
je prvo slovo AZBUKE glagiljice i ćiriliće sa značenjem
broja JEDAN.
Dakle srpski grb, krst sa četiri C, znači AZ, AS,
BOG. i zato na antičkim grčkim "crnim vazama" ovaj
znak na haljinama pojedinih likova ukazuje da su to
bogovi ili su božanskog porijekla.
53
…………………….
[1] William Holwell, Mythological, Etymological And
Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In
The Poultry, 1793, p. 55.
[2] Ib. p. 144.
[3] Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan
Inscriptions, John Murray, London, 1872. p. 250.
[4] Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
[5] Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic
Religion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999,
p. 9., ISBN: 81-208-0061-3
[7] Ibid.
[8] Ibid.
[9] Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
[10] Ibid., p. 159.
[11] Ibid., p. 121.
ASIA JE AZIJA
Postajući zvančina državna ideologija hrišćan-
ska crkva je zatrla i zabranila sve dotadašnje znanje,
zabranila znanje za vrijeme svoje sulude teokratije i
unazadila svijet za preko 4500 godina.
Crkveni Balkanac, Sloven uopšte, umni je i du-
ševni zombi grčke i latinske crkve kojeg su uvjerili da
se Bog spoznaje samo vjerom, a ne razumom i nau-
kom. Povjerovati u to i prestati razmišljati o svemu što
je Bog stvorio na nebu i na zemlji znači biti na inte-
lektualnom nivou jedne ovce.
54
Ono što je crkva nametnulu svijetu jeste tvrdnja
da su svi evropski nehrišćanski narodi bili divljaci, a
samo Rimljani i Grci civilizovani svijet, a oni, Rimljani i
Vizantijci, sve rušili i palili što su u svojim pljačkama
stigli. Ta crkvena laž o "barbarima" i dalje vlada u druš-
tvenim naukama Evropljana, pa i kod Srba i ostalih
Balkanaca i svih Slovena hrišćana.
Tražiš li etimološko porijeklo nekih starih riječ i,
Evropljani uglavnom korijene tim riječ ima "nalaze" u
grčkom i latinskom, iako grčki nije stariji od 800-900
godina, a latinski još mlađi. Jedan od tih primjera je i ri-
ječ AZIJA.
Sve što evropski glupaci znaju da kažu o ovoj
riječi jeste da je riječ ASIA "drevna grčka riječ (Ἀσία)
koju prvi zapisuje Herodot sredinom 5. vijeka stare
ere". A šta ta riječ znači i od čega je dobila taj oblik, to
oni neće nikad da kažu, jer kad bi kazali, automatski bi
priznali da to nije "drevna grčka riječ", nego riječ Tra-
čana, riječ Kelta ili Ilira sastavljane od riječi AS IA:
1. starokeltsko AS je PALILAC VATRE [1], SUNCE,
BOG. To odgovara srpskom (slovenskom) AZ što znači
JA, JESAM, BIVAM, POSTOJIM. AZ je slovo A, prvo
slovi glagoljice i ćiriliće i broj JEDAN;
2. starokeltsko IA je OBLAST, PODRUČJE, ZEM-
LJA, DOMOVINA, OTADŽBINA [2].
Tako riječ ASIA znači VATRENA ZEMLJA; ZEMLJA
SUNCA, BOŽIJA ZEMLJA.
I danas ja kazao, sutra na jedno ušlo na drugo
izašlo, crkvene ovce su duhovno i umno grčko i latinsko
roblje.
..........................
55
[1] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, p. 32.
[2] Ibid, p. 320.
ASSERIA
Nekoliko kilometara udaljena od Benkovca stoji
Asseria, drevna tvrđava i grad ilirskih Liburna.
AS ZER IA > ASSERIA
[1]
ZER = SER
AS SER IA > ASSERIA
Starokeltsko IA je OBLAST, PODRUČJE, ZEMLJA,
DOMOVINA, OTADŽBINA [2].
I ko su bili Iliri? Bili su Kelti ili Tračani!
.........................
London, Printed for James Duncan, 37, Pater-noster
Row; 1825, p. 320.
CVIJETA LATICE I SUNCE LATĀ
Sanskritsko LATĀ ( लता ) je LINIJA, PRAVAC.

Srpsko LATICA je dio cvijeta koji se od od sredine cvi-
jeta PRAVOLINIJSKI GRANA na sve strane.
56
On korijena LAT- je i keltsko (gaelik) SLAT ili
ŠTAP. I štap je PRAVA LINIJA.
Kod centralnoafričkih plemena LA znači VAT-
RA, SVJETLO, DAN, a Sunce im je LATĀ. [1]
S LATAN > ZLATAN = ZRAČEĆI, SJAJNI, BLJEŠ-
TAVI.
Cvijet je od Boga Tvorca biomorforički prikaz
Sunca. Mnogo je ovakvih primjera koji pokazuju da je
religija suvšina i da je vjera nepotrebna jer priroda
svjedoči svog Stvoritelja.
.............................
[1] Arthur James Johnes, Philological proofs of
the original unity and recent origin of the human race,
BAGRENICA I BAGRA
Sanskritsko BHAGA ( भग ) znači VELIČAN-

STVENI GOSPODAR, DIVNI ZAŠTITNIK, LJEPOTNI,
BOŽANSKI [1] i zato se značenje ove riječi povezuju
sa značenjem srpske riječi BOG i odgovara starokel-
tskom BAGH. [2]
Sanskritskog BHAGA odgovara i smislu srpske
riječi BAGRENICA. To je raskošna duga crvena haljina
(grčko: πορφύρα) ukrašena zlatnim vezom i širokom
ogrlicom oko vrata, koju su imali pravo da nose samo
po vlasti i časti najveća vlastela vizantijskog srednjeg
vijeka.
Naši državno-crkveni istoričari pričaju kako su
naši srednjovijekovni preci do svetosti poštivali svoje
gospodare i voljeli one što su u BAGRENICE bili odje-
veni. Da je to obična laž svjedoči istorijsko pamćenje
57
naroda sačuvano u značenju riječi BAGRA. Ima li iko
da ne zna ko je BAGRA? To je najgori ološ i najveći
pokvarenjaci.
Bagra i bagrenice (bagrenice na srednjevijekovnim

srpskim velikašima, freska).
.........................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-
tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 742.
London, Printed for James Duncan, 37, 1825, p. 44.
58
SRBI SU POBIJEDILI NA KOSOVU 1389. GODINE
(Pismo Tvrtka Kotromanića)
I ovo je primjer kako sakrivanje i falsifikovanje
istorijske istine pomaže neprijatelju jednog naroda u
manipulisanju tim narodom radi zla tog naroda: isto-
rijski najveću srpsku pobjedu na Kosovu 1389. godine
svetosavska grkoortodoksna SPC u saradnji sa grč-
kom Ortodoksnom i vatikanskom Rimokatoličkom crk-
vom, pa i sa turskim vlastima, pretvorila je u najveći
srpski istorijski poraz. To je sračunata laž na koju je za-
grizla sva istorijska nauka, a najviše naivni i od sve-
tosavske crkve zavedeni srpski narod.
U istoriji nije poznat slučaj da se nakon vojne
pobjede car pobjedilac povlači sa poprišta i sa svom
vojskom napušta zemlju pobijeđenog protivnika. Strani
pobjedilac trijumfalno zauzima prestonicu u zemlji po-
bijeđenog vladara, masakrira vojno sposobne muškar-
ce i nakon opšte pljačke, silovanja i odvođenja u roblje,
pobjedilac po svim gradovima postavlja svoju vojsku sa
predstavnicima svoje administrativne vlasti radi ubira-
nja poreza. Bajazit nije učinio bilo šta od toga, on nema
vojne snage da to uradi, jer se izgubivši bitku povukao
sa Kosova.
O srpskoj pobjedi u boju na Kosovu 15. juna
1389. godine ovako Tvrtko I Kotromanić, kralj Bosne i
savremenik Kosovske bitke, iz prestone Sutjeske 1.
avgusta 1389. godine piše upravi svog grada Trogira:
“Onoga ohologa vražjega sina i slugu neprija-
telja imena Krstova i cieloga roda čovječjega .. nevjer-
noga naime Amurata, koj si bio pokorio mnoge narode
.. i koj bješe već došao s dvjema svojima sinima i sa
sljedbenici Turci i naše zemlje uznemiriti u nakani da
59
kasnje navali i na vaše, napokon sraživši se s njima
dne 15 lipnja .. nadvladasmo tako, da malo od njih žive
iznesoše glave.” [1]
Ne zaboravimo da je Tvrtkova probrana vojska
sa najboljim ondašnjim vitezovima i ratnicima Bosne
pod komandom vojvode Vlatka Vukovića učestvovala
u boju na Kosovu i da je Vlatko svom kralju Tvrtku lično
podnio izvještaj o ishodu borbe. Takav je obavezni
raport bio prije Kosova, bio je onda i takav je danas:
glavnokomandujući nakon bitke podnosi izvještaj svom
najstarijem zapovjedniku!
Citat iz odgovora na Tvrtkovo pismo iz Italije:
"I ako smo mi još odavno odavno dobro znali
koje iz pričanja koje iz mnogobrojnih pisama za tu po-
bjedu s više nispolanu vašemu veličanstvu, za pobjedu
15-ga prošloga Juna nad bezumnim ponošljivcem Mu-
ratom...." [2]
Vidite li: to nije bilo jedno pismo o srpskoj pobjedi! A
gdje su nestala sva ta pisma u kultno-pedantnom
vođenju ondašnje mletačke administracije? Sakrivena
su u tajnim arhivama i tako su postala nedostupna isto-
riji.
Zašto većina današnjih Srba ne voli objavljiva-
nje ovog pisma? Zato što im dira u lažima zavedeni svi-
jest u koji je usađena laž srbske politike i srpske sveto-
savske crkve o srbskom porazu na Kosovu i o slavi i
svetosti o slavi i svetosti kneginje Milice, koja je 1392.
godine, dakle tri godine nakon bitke, svojim vazalnim
ugovorom sa Bajazitom dala krila Turcima za kasnija
osvajanja Balkana poklanjajući Turčinu vlastitu dvana-
estogodišnju kćerkicu Oliveru kao pečat svog ogavnog
ugovora.
60
Ni jedan svoj istorijski dokument o Kosovskom
boju do dana današnjeg Turska nije objelodanila? Zar
je moguće da Muratovi hroničari ništa nisu zapisali? Da
šta su, nego turska sramota i politički interesi njihovih
saveznika čine da Turci sakrivaju istinu.
Zašto većina današnjih svetosavskih Srba ne
zeli objavljivanje ovog pisma? Ne žele jer im propada
crkveni mitomanski kut o Lazaru i Milici, ne žele jer ih
je crkva dresirala da više vole da gube ovozemaljske
bitke "radi nebeskog carstva", nego da su slavni pobje-
dnici svog ovozemaljskog neprijatelja.
Zašto većina današnjih muslimana Bosne ne
voli objavljivanje ovog pisma? Zato što se hrišćanin
Tvrtko Kotromanić borio protiv tursko-muslimanske
okupacije Bosne, a oni su pod Tvrtkovim grbom 1992-
1995. godine ušli u rat protiv hrišćana Bosne. I šta oni
imaju zajedničko sa Tvrtkom? Ništa, ama baš ništa ne-
maju osim licemjerja kojim lažu sami sebe.
.........................
[1] Franjo Rački, Pokret na slavenskom jugu
koncem XIV i početkom XV stoljeća, Rad JAZU, Knjiga
III, Zagreb, 1868, str. 94.
[2] Stojan Novaković, Italijanski arhivi i naša isto-
rija, Glasnik srpskog učenog društva, Knjiga XI,
Sveska XXVIII staroga reda, Beograd, 1870, str. 436.
61
OD BUKA DO BAKA BAKUSA (BAHUSA)
Svaki UDAR izaziva BUKU. Neku BUKU
ljudsko UHO može da čuje, neke ne može. Ljekar ste-
toskopom čuje UDARE srca, radar čuje udare elektro-
magnetnih valova.
Uzrok svake BUKE je BUK. Šta je BUK?
Sumersko BUŠÛ znači BIT, BITAK, BIĆE, ŽI-
VOT [1]. Sumersko BÛRU je IZVOR, IZVORIŠTE [2],
BÛRTU je DOBRO, IZVOR [3]. BÛKANU je TEMELJ,
FODUMENT [4]. Sumersko BURU znači GOSPODAR,
GOSPOD [5] u kojem korijen BU- nosi značenje SJAJ,
ŽAR [6].
Sanskritski korijen BHŪ ( भू ) je nosilac znače-
nja POČETAK, BIT, BIĆE, IZVORIŠTE, RAST, PRO-
STOR, UNIVERZUM, TEMELJ, FUNDAMENT.
“D. Schwemer, koji je skretao je pažnju na ovo
specifično božanstvo, upućuje na kuduru od Nazi—
Murrutaš, koji spominje Būru ekdu ša Adad ‘divlji junac
Adadov’. Zapravo mladi junac sa munjama na prikazi-
ma je nekih vavilonskih kudura. D. Schwemer je priku-
pio neoasirske i neovavilonske dokaze o bogu Būru. To
suštinski sadrži božije lično ime koje uključuje božan-
sko ime Būru. Nezavisnih spominjanja Būrua je malo
ali su zanimljiva. Bog ovaj priziva se u dva pisma
naslovljena Sargonu II od Suhu: Moj Adad i Būru neka
blagoslove kralja moga gospodara. Jedan asirski gu-
verner iz Haraba takodje uključuje Adada u njegovu
blagosiljajuću formulu u pismu Sargonu II. Ova tri
pisma, koja dolaze iz aramejskih sadržaja, dokazuju da
je bog Būru bio poznat i na Zapadu.” [7]
62
Kod indijskog Santal naroda Marang Buru je
vrhovni Bog. [8]
Bakĕle je jedan od dijalekata plemena Akĕli
među crncima u području Rta dobre nade na jugu
Afrike: BUKA, BUKWA = UDAROM RAZDVAJANJE U
DIJELOVE, DROBLJENJE, LOMLJENJE [9].
Dakle je korijen BU- dao ime BUK. To je prvo-
bitno ime Boga neposredno nakon biblijskog potopa.
Ime se onomatopejom prenijelo na mladog BAKA zbog
bakovog BU, kružne grbe na vratu baka i bakove moć-
ne žestine. Tako je BAK kasnije postao BAKUS ili
BACCHUS (lat.), grčki DIONISUS. Ne treba smetnuti s
uma da je u vrijeme potopa i neposredno nakon njega
prvi dan proljeća (Vernal equinox) počinjao u znaku
BIKA.
Neke srpske riječi koje počinju korijenom BU-
ukazuju na kružnu prirodu BUKA: BUK, BUCO, BUR-
MA, BURE, BUČMA, BUNDEVA, BUNAR, BUKAGIJA,
BURMA, NABUČEN, BUKTINJA.
Riječ BUKTINJA je sastavljena od BUK + TINA.
BUK je BUK, a TINA je rasenski, tj etrurski, VRHOVNI
BOG [10]: BUK-TINA > BUKTINJA = BOG TINA
(BAKLJA je po BAKU).
BUK je BUKA, BUKA je RIJEČ, RIJEČ je SLO-
VO ili LOGOS, a sve je UDAR Božijeg glasa, tj. frek-
vencija njenih BUKOVA, odnosno valova ili talasa. AZ
BUK!
……………………
1908, p. 382.
[2] Ibid.
63
[3] Ibid.
[4] Ibid., p. 381, 382.
[5] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization:
its Sumerian Origin and Real Chronology, London,
Luzak & Co., 1930, p. 105.
[6] Sir Monier Monier-Williams, Ibid., p. 60.
[7] Guy Bunnens, J. David Hawkins and Isabelle
Leirens, A New Luwian Stele and the Cult of the Storm-
god at Til Barsib-Masuwari, Peeters Publisher, Leuven,
Paris, Dudley (MA), 2006, p. 70.
ISBN 10-90-429-1817-9.
[8] R. R. Prasad and A. Sachchidanda, Encyclopa-
edic Profile of Indian Tribes, Volume 1, New Delhi,
Discovery Publishing House, 1999, p. 411. ISBN 81-
7141-443-5
[9] John Leighton Wilson, A Grammar of the Bakěľe
language, with Vocabularies, new York: Printed by J.
P. Prall, 1854, p. 39.
[10] Alexander Crawford Lindsay, Etruscan inscrip-
tions, London: John Murray, 1872, p. 250.
STRANA I BUKAGIJA
O riječi STRANA Petar Skok pod trećim zna-
čenjem navodi ovo: “3° brdo, obronak, *storna.” [1]
Tako o porijeklu riječi STRANA (brda) Skok izmišlja
riječ *storna (zvjezdica * pokazuje da je to njegova pret-
postavka). Tako se laže u etimologiji, tako se skriva
pravo porijeklo jezika, a kad kriješ porijeklo jezika,
kriješ porijeklo naroda koji tim jezikom govori. Evo iz
keltskog gaelika riječ koja je istog porijekla i istog zna-
čenja kao i srpsko STRANA:
64
STRAON = KOSO, KRIVO, NAGETO, KLIZAVO;
POSRTANJE, PADANJE [2]. Evo još jedan primjer
varanja naroda sakriva-njem istine o jeziku: to je
porijeklo riječi BUKAGIJA. Evo sta Skok kaže od čega
je postalo:
“…od tur. bukağı istog značenja.” [3]
A gle keltskih riječi:
a) BUCALL = PETLJA, OMČA [4]
b) BUCAID = KANTA, VEDRO, KOFA, CABAR;
BUBULJICA. [5]
Engleskim uticajem na lingviste u savremeni
gaelik uveden je isti način pisanja kao u engleskom: C
= K, U = V. Takvim pisanjem takođe se sakriva istina o
Keltima i krije se porijeklo njihovih današnjih potomaka.
Korijen riječi nosilac je značenja riječi. U rije-
čima BUCALL, BUCAID korijen je BU- koji upućuje na
smisao svega što je savijeno ili ima kružni oblik. Korijen
BU- je u srpskim riječima BUCO, BUCKO, BUČMA,
BURE, BURMA….
Osnova BUC u gaeliku BUCALL i BUCAID zna-
čenjem je jednaka osnovi BUK: oblik koji upućuje na
OKRUGLO, KRUŽNO ISPUPČENJE.
Na rijekama su BUKOVI, dakle BUC znači isto
što i BUK i svaki BUK i svi BUKOVI (valovi, talasi) kruž-
nog su oblika kao amplitude. BUKAGIJA imaja kružni
dio koji se stavlja oko noge ili dva takva dijela koji se
zaključaju oko ruku.
BUKAGIJA je OKOV koji tegli ZATVORENIK i
ZAROBLJENIK: BUKA-GIJAI Riječ BUKA upućuje na
KRUG, a GIJA je od starokeltskog GIALL što znači
ZAROB-LJENIK, TALAC [6]. I evo:
65
BUKA + GIALL > BUKAGI-ALL > BUKAGIJA (turski:
bukağı).
Ako se turska riječ bukağı ne može objasniti
turskom etimologijom, znači da je i u turski ušla iz kelt-
skog. Nakon biblijskog potopa postojao je samo jedan
jezik, te i danas us svim jezicima svijeta ima istih riječi,
a Petar Skok i njemu slični lingvisti mnoštvo srpskih
riječi lažući proglasiše tuđicama iako je srednjevije-
kovni srpski jezik po fondu riječi bio najbogatiji jezik
Evrope i svjedok tome je leksičko i stilsko bogatstvo
srpske narodne književnosti.
Tako se kroz jezik i pomocu jezika lažući falsi-
fikuje istorija, a sve te laži ne dolaze iz Tokija ili Pekin-
ga, nego iz vjerskih centara Evrope: iz Grčke kroz sve-
tosavsku Ortodoksnu crkvu i njene vjernike lingviste i
iz Vatikana kroz Rimokatoličku crkvu i njene vjernike
lingviste, jer je to oduvijek bila i ostala jedna crkva
ideologijom i djelom uperena protiv čuvanja prehriš-
ćanskog istorijskog identiteta svih naroda, a posebno
Slovena i Srba.
…………………….
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.
341.
[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Her-
ne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-
, p. 906.
[3] Petar Skok, Ibid., Knjiga I, 1971, str. 232.
Row; 1825, p. 86.
[5] Ibid.
[6] Ibid., p. 293.
66
O IMENU DALMACIJE
"DALMĂTǏA, DELMĂTǏA (Δαλματία, Δαλμάτης
još starije Δαλματεύς: sada Dalmata)...." [1]
Smiješno je tvrdnja državnih lingvista da je ime DAL-
MACIJA (grčki: Δαλματία) izvedeno od imena plemena
Dalmata, a korijen DALMAT izvode od izmišljene riječi
djelmt ili dalma za koje tvrde da znači ovca [2], iako
tih riječi sa tim značenjem u albanskom uopšte nema:
OVCA na albanskom je DHENE [3]; DELE; mn: DHÊ-
NDË [4].
U vrijeme Rimljana DALMACIJA je pokrajina od
rijeke Une (Oeneus) pa južno od rijeke Save i lijevom
obalom Drine sve do današnje granice Crne Gore sa
Albanijom.
Negdje sjeveroistočno u blizini današnjeg Soli-
na bio je ilirski grad DALMINUM, DALMINION (Δαλμί-
νιον), DELMINION (Δελμίνιον) ili DALMION (Δάλμιον).
Zar bi se grad zvao po ovci: OVCOGRAD, GRAD OVA-
CA? Ne budimo smiješni!
Gle i ovo: polubrat Konstantina Velikog, sin Konstanti-
usa Klorusa i Teodore, zvao se DELMA'TIUS ili DAL-
MA'TIUS [5]. Recite mi koja bi budala iz vrha rimske
aristokratije dala svome sinu ime po ovci?
Korijen DALM- u imenu grada DALMINIUN isti
je korijenu u imenu DALMACIJA i DALMANUTA.
Biblijsko predanje, crkveno predanje i predanja
raznih naroda kavkaske grupe (Jafetovaca, tkz. Indo-
evropljana) govore da je Jafet sin Nojev, da je Gomer
sin Jafetov, da je Torgama sin Gomerov, da je Tilmaz
sin Torgamin. Tilmaz je bio poznat pod više imena:
TALMIZ, TILMIZ, TILMAK, TILMIK, TULMEZ, TIROŠ,
67
TAURI, TAUR: TALMIZ = TALMAZ > DALMAZ > DAL-
MAZIA > DALMACIJA.
Korniško TAL je ČELO, VISINA, ČUVENJE. Kor-
niško TALLETH je POČETAK, a TALLIC je onaj koji je
NA VISOKOM [6]. To odgovara značenju imena TA-
UR i TIR: VISOK, PLANINA. Sve upućuje na TALMA-
ZA: TAL > DAL.
Onaj što je po snazi nalik na TALMAZA je TALMHAID
što na gaeliku znači MOĆAN, JAK [7].
U Markovom jevandjelju (8:10) spominje se
naselje DALMANUTA (Dalmanutha, Dalmanoutha,
δαλμανουθα) u blizini Galilejskog jezera. Mnogi struč-
njaci starohebrejskog i aramejskog tvrde da je DAL-
MANUTA grad MAGDALA što znači TORANJ, KULA.
Osnova DALM u DALMANUTA ista je osnovi
DALM u DALMACIJA i sve odgovara imenu TALMAZ,
TAUR.
TALMA je dalo DALMA: keltsko (gaelik) DAL-
MA znači PONOS [8], SNAGA, TVRDOGLAVOST,
INAT, a DALMACHD znači PONOS, SMJELOST,
ODVAŽNOST, ODLUČNOST [9].
Korijen osnove DALM je DAL- i nalazi se u srp-
skom DALAMITI, ODALAMITI sa značenjem SNAŽNO
uda-riti. Starokeltko DAL znači PLEME [10], a gaelik
DAL je KULA, TVRĐAVA [11].
Za značenje imena TALMAZ, TILMAZ, TULMIK
dokaz su i sljedeće riječi Affadi naroda iz Centralne
Afrike:
- TAL > DAL > DALKAH = DAN [12]
- TIL > DIL > DILKO = NEBO [13]
- TUL > DUL > DULED = SUNCE [14]
68
Starim Srbima Italija nije Italija, nego TALIJA, a njeni
stanovnicu su TALIJANI, jer su i oni porijeklom od TAL-
MAZA iz TALMAZIJE, tj. DALMACIJE.
Evo potpuno jasnog puta nastanka riječi DALMACIJA:
a) TALMAZ = TALMAS
b) TAL + MAZ = TAL + MAS
c) TALMAZ > DALMAZ = TALMAS > DALMAS
Kad na DALMAS dodamo starokeltsku riječ IA, koja
znači ZEMLJA, OBLAST, DOMOVINA, OTADZBINA
[15], dobijemo ime DALMASIA (starokeltsko IA je u
nazivima SERBIA, PANONIA, SLAVONIA, itd.):
DALMAS + IA > DALMASIA
U srpskom je kroz izgovor od DALMASIA postalo DAL-
MACIJA. Talijani kažu DALMAZIA, Rimljani su govorili
DALMATIA i DELMATIA jer je latinsko DALM- = DELM-
[16]. DAL je postalo od TAL: starokeltsko DAL = DIO,
ROD, PLEME [17].
Starokeltsko MATA = VELIK, VELIČANSTVEN [18]:
DAL + MATA > DALMATA
Dakle DAL u DALMATIA znači DIO ZEMLJE VELI-
ČANSTVENOG PLEMENA i to je isto kao DEL u na-
zivu DELMATIA jer su DAL (dio) i DEL istoznačne rije-
či, sinonimi: DAL = DEL = DIO = DEO = DELIĆ = gaelik
DEALAICH [19]:
DEL + MATA = DEL (DEO, DIO) ZEMLJE VELI-
ČANSTVENIH DALMATI su DIO PLEMENA ilirskih
Japoda i kad su se kao poseban DIO i posebno PLEME
odvojili od Japoda nazvali su se DALMATI:
DAL + MATA > DALMATA = DELMATA = DIO VELI-
ČANSTVENIH = PLEME VELIČANSTVENIH.
69
................................
[1] William Smith, Charles Anthon, A new classical
dictionary of Greek and Roman biography, mythology
and geography, new York, Harper & Brothers
Publishers, 1862, p. 240.
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 377,
457.
[3] Ilo Stefanllari, Albanian-English, English-Alba-
nian, New York, Hippocrene Books,INC, 2006, p. 49.
[4] Stuart E. Mann, An Historical Albanian – Eng-
lish Dictionary; Longmans, Green and Co., London,
Bombay, Madras, New York, Toronto, 1948, str. 69, 90.
[4] William Smyth, Dictionary of the Roman and
Greek Geography, Vol. I, Boston: Little, Brown, and
Company, 1867. p. 956.
[5] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: a
dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall,
Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p.
329-330.
London, Printed for James Duncan, 1825, p. 540.
[7] Neil M'Alpine, A pronouncing Gaelic dictionary,
Second edition, Edinburgh, 1883, pg. 98.
[8] Ibid.
[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, p. 307-308.
[10] Ibid., p. 307.
London: Samuel Clarke, 1843, p. 30.
[12] Ibid.
70
[13] Ibid.
[15] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon
Press, 1968, p. 510.
[16] Alexander Macbain, An etymological diction-
nary of the Gaelic language, Enberness, The Northern
Counties Printing and Publishing Company, Limited,
1896, p. 108.
[17] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
1902-, p. 635.
[18] Robert Archibald Armstrong, Ib., p. 854.
GRAD DAMASTINON
Strabon piše:
"Dalje iznad Epidamnusa i Apolonije, nedaleko
od Ceraunske planine, žive Vulioni, Taulanti, Parthini i
Brigi. Tu negdje u blizini su rudnici srebra Damastiona."
[1]
Damastinon (grčki: Δαμάστιον, Δαμαστίῳ) je
drevni ilirski grad. Njegova tačna na lokacija još nije
utvrđena, a novac koji su kovale gradske vlasti nađen
je po različitim mjestima Srbije, Makedonije i Albanije.
Strabon locira Damastinon u blizini Crvene
(Ceraunske) planine u Albaniji.
Novac Damastinona je iz 4. v. st. ere. Na jednoj
strani novca uglavnom je Apolo, na drugoj oltar vatre
sa natpisom ΔΑΜΑΣΤΙΝΩΝ (DAMASTINON). Svojom
simbolikom ovaj oltar je simbol Apolonove vatre ljetnog
sunca, a ljeto počinje prvim danom ljeta na ljetnu dugo-
dnevnicu (slika na sljedećoj strani).
71
Šta znači ime grada DAMASTINON i čija je to
riječ? Ilirska? Da, ilirska, ali nije šiptarska, nego je ime
72
grada sastavljeno od nekoliko keltskih riječi, a Kelti,
Tračani i Iliri bili su jedan narod. Evo tih riječi:
a) sanskritsko DAMA ( दम ) znači DOM [2] i to je je-
dnako starokeltskom DOM [3].
b) keltsko (gaelik) TIN znači isto što znači i riječ
TEINE: PLAMEN, VATRA [4]. Starokeltsko ON znači
ODLIČAN, PLEMENIT, DOBAR [5].
DAMAS-TIN-ON > DAMASTINON = DOM VATRE DO-
BRE. Ime grada se odnosi na Apolona (Sunce) i to je
bivši pelaški DOMATROS (DOM VATRE).
Na prvoj strani nekih novčića je ženski lik, a na drugoj

samo natpis DAMA. U kući (kvadratu kao simbolu mira)
je prikaz Božijeg žezla, simbola plodnosti, rađanja i
života. DAMA znači GOSPODARICA DOMA, DOMA-
ĆICA (Venera). Tako u prenesenom smislu DAMAS je
OTAC, DAMA je MAJKA.
Očito je da ime DAMAS ima vezu sa sumer-
skim DUMUZ, DUMUZID, tj. TAMUZ, a on je sin onog
ENKIJA što je kreirao čovjeka.
Ovo je još jedan od dokaza da su Iliri bili Kelti,
a Kelti, Tračani i Iliri bili su jedan narod (Strabo, 1,3,21;
XII, 1,8).
73
…………………….
[1] Strabon, Geografija, 7,7,8
Row; 1825, p. 768.
[4] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Pu-
blished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. p. 950, 942.
[5] Ibid., Voll. II, p. 709.
TIRANON I TIRANA
Sarmatska pokrajina TIRA (TIRANON, TYRA,

lat.) dobila je ime po Torgaminom sinu TIROŠU, pretku
Cimerijana (Tračana, Kelta ili Ilira).
U staro vrijeme rijeka Dnjestar zvala se TIRA
(TYRA, TYRES), a lokalni Sarmati oko rijeke zvali su
se TIRITA (TYRITA, TYRIGETAE, lat.).
Bilo je Sarmata i u Aziji i tamo su imali grad
TIRAMBE (TYRAMBE, TYRAMBIS, lat.). U Skitiji su
živjeli TIRMENI (TYRMENII, lat.), a oni su potomci Ja-
fetovog TIRASA.
74
U Donjoj Moeziji (današnja Srbija) bio je grad
TURES (TURA), današnji Pirot.
TUR je BIK, a jedno od imena Torgaminog Til-
maza (Tiroša, Talmiza, Talmaza) bilo je TAUR što još
znači BIK, BAK. U Dalmaciji bijahu gradovi TIRISA
(TYRISSA) i TILIRIUM.
Feničanski grad bio je TIR (TYROS, TYR).
Zemun je bio TAURUNUM. U Trakiji bijaše više grado-
va sa korijenom TYR- od koji su TIRISTAS (TYRI-
STASIS) i TIREDICA (TYREDIZA, TYRODIZA).
TIRANA u današnjoj Albaniji po TIROŠU nosi
ime, dakle su tu prije normaskog osvajanja od 11-13.
vijeka i njihovog naseljenja Berbera živjeli Cimerijani
(Kelti, Tračani ili Iliri).
CER > CERKVA > CRKVA

CER je vrsta hrasta (Quercus cerris) i iz kulta
obožavanja ovog drveta potekla je riječ CERKVA, tj.
CRKVA.
Srpsko ZAR = SVJETLOST
Persijsko ZERD = ŽUT
Sanskritsko ZĀRA = ŽUT
ZAR = ZĀRA = ZERD = SVJETLOST = SUNCE
ZAR > ZER > SER
ZAR > ZER > CER
Sanskritsko CERU ( िेरु ) = POŠTOVANJE, OBOŽA-
VANJE [1].
ZER > CER > CERKVA > CRKVA (ruski ЦЕРКОВЬ;
ukrajinski ЦЕРКВA, slovenački CERKEV).
75
I prije hrišćanstva CRKVA je bila PREHRIŠ-
ĆANSKO SVETILIŠTE.
.........................
DUM, DUMEN, DUMNO I DUMANAC

Za toponim DUMNO, što je ne tako davno prvo
prepravljeno u DUVNO, a danas je vjerskom politikom
TOMISLAVGRAD (sve radi skrivanja istorije), Skok
kaže da je ime ilirskog porijekla pa nastavlja politikom
Vatikana:
“Iz tíh se primjera vidi da su Hrvati ovdje zatekli
pučanstvo koje je govorilo latinski. Da je na tom polju
nastala starohrvatska župa, to dokazuje naziv glavnog
mjesta Županjac, poimeničen stari pridjev županj ‘žu-
panov’ s pomoću -ъс > -ас. Toponim je važan i za pita-
nje postanka Arbanasa. Delminium se naime veže s
arb. delme ‘ovca’. Također se tumači etnik Delmatae
kao izvedenica od Delminium (v.) pa se zbog toga i
Delmatae smatraju ilirskim plemenom srodnim s Arba-
nasima.” [1]
Po svom akademski plaćenom zadatku sakri-
vanja istine otvoreno laže i dokazaćemo da su to laži!
Govoreći o keltskom bogu sa imenom Deo
Mercurio Dumiati dole citirani autor piše:
“Sadašnji naziv planine Puy de Dôme, ili kako
je nazivaju stanovnici tog područja jednostavno le
Doum, i epitet Dumias ili Dumiates dat je bogu čiji je
ukrašeni hram bio na vrhu, ne može se pretpostaviti da
nije nerazuman, i postavlja se pitanje prirode veze iz-
76
među njih. Sadašnje je Dôme ili Doum ovdje vjerovat-
no keltska riječ i u tom slučaju teško se može sum-njati
da se treba odnositi na isto porijeklo kao i irska riječ
duma, ‘tumulus ili uzvišenje bilo koje vrste’, ali irsko
duma znači rani keltski oblik, dumjo-s ili dumjo-n, i ovaj
korijen ‘dumjo’ tačno vidimo da postoji u Dumiati.” [2]
U Srbiji za grbavu, bujicom izrovljenu zemlju,
kažu DUMAČA [3], u centralnoj Bosni kod Kaknja na
brijegu iznad lijeve obale rijeke Bosne je selo DUMA-
NAC [4].
Keltski bog DUMIATI je pelaški DOMATROS:
DOM ATROS, tj. DOM VATRE. Sve ovo potvrđuje srp-
ska riječ DUMEN: TVRDI TEMELJ, NOSAČ i nalazi se
u riječi FODUMENT koja je izvedena od:
POD-DUMEN-TA.
U bohemijskom dijalektu slovenskog jezika
DUM je DOM [5]. DUM je osnova u imenu grada
DUMNO (Duvno), u imenu sela DUMANAC i nazivu
bujicom uzrovljene zemlje DUMAČA.
Osnova svemu su starokeltskog DU što znači
MJESTO ŽIVOTA, BORAVIŠTE [6] i sanskritsko DU
( दु ) koje nosi značenje OBUHVAĆEN VATROM, OŽA-
REN, GORJETI. Svaki DUM ili DOM kao boravište
podrazumijeva ognjište i vatru, Sunce je vatra nebeske
kuće.
…………………….
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 456
– 457.
[2] John Rhys, Lectures on the Origin and Growth
of Religion as Illustrated by Celtic Heathendom,
London, Edinburgh: Williams and Norgate, 1888, p. 13.
77
[3] Petar Skok, Ibid., str. 456.
[4] Ibid.
Row; 1825, p. 202.
1902-, p. 366.
O IMENU ILIRIJE
Šta je Ilirija i kad se prvi put u istoriji spominje?
Homer ne spominje Iliriju jer Homer govori samo o
gradu Iliju, ali ne i o Iliriji.
Prvi put u istoriji Iliriju spominje Herodot (5. v.
st. ere) u prvoj knjizi svoje Istorije. Ime ILIRIJE Herodot
piše ILIRION, ΙΛΛΥΡΙΩΗ (Ἰλλυριῶν). [1]
Prvi rimski zapisi zapisuju ime Ilirije u obliku
ILIRIKE (ILLYRIKE). U tom rimskom nazivu dvije su
riječi:
1. ILLĀ sto znači U TOM PRAVCU, TAMO, UPRI-
JEKO;
2. RIKE znači VODE. To je genitiv od RIKA i to je
ilirski ikavski oblik imena REKA, RIJEKA (nekad je to
imalo opšte značenje VODA). Ovo staro RIKA u
kasnijem latinskom prelaskom K u G postaje RIGA
(voda).
Tako latinsko ILLYRIKE znači TAMO PREKO RIKE,
PREKO RIJEKE, tj. TAMO PREKO VODE i po tom
nazivu ILIRI su Rimljanima bili PRIJEČANI.
Starokeltko IL znači ODVOJENO, ODIJELJE-
NO, a IRIONN je ZEMLJA, PODRUČJE, OBLAST. Ta-
78
ko je keltsko IL IRIONN postalo ILIRION i značilo je
ODVOJENA ZEMLJA, ODIJELJENA ZEMLJA, a geo-
grafski sa sjevera odvojena je Dunavom i Savom, s
juga Jadranskim morem, a još više je postala ODIJE-
LJENA nakon rimskog zauzimanja ILIRIJE, jer su Rim-
ljani nadgledali i čuvali svoje granice.
Keltski naziv ILIRION (ILLIRION) potpuno od-
govara Herodotovom nazivu ILIRION (ΙΛΛΥΡΙΩΗ) što
znači da je Herodot u 5. vijeku zapisao izvorni keltski
naziv jer su ILIRI bili KELTI, tj. TRČANI. Zvali su ih ILI-
RIMA ne zbog toga što su bili neki poseban narod kako
od vremena 19. vijeka počinju da im smatraju, nego po
zemlji u kojoj su živjeli kao što Hercegovci nisu
poseban narod, već su tako nazvani po Hercegovini.
To je smisao imena ILIRIJE u vrijeme od vre-
mena Herodota, a još stariji smisao ovog imena po-
vezano je sa zemljom Boga ILA, vrhovnog Boga iz
panteona Trojanaca.
.........................
[1] Herodot, Istorija, Knjiga 1, pasus 196.
SLOVENSKI NAV U KELTSKOM DIJALEKTU

NAV je svijet mrtvih u religiji prehrišćanskih Slo-
vena. Šta znači riječ NAV?
Pošto su Sloveni većinskim dijelom Cimerijani
(tj. Kelti ili Tračani) nastali istorijsko-kulturnim razvojem
izvan granica Rimskog carstva, normalno je u preživje-
lim dijalektima keltskog jezika potražiti tu riječ ili barem
njen korijen. I evo: u korniškom (Cornish: Kernowyon)
u Britaniji postoje riječi ENEF i ENAV. NEF je NEBO
[1]. Jasno je da je ovo F u NEF postalo od V što je u
srpskom B u NEB. ENAF znači DUŠA. [2]
79
I riječ ENAV znači DUŠA [3]. Isto kao što je
ENEF postalo od E + NEF, tako je ENAV postalo od E
+ NAV.
Dakle NAV je NEBO, a ENAV je NEBESKO, tj.
DUŠA.
Iako su korniški preci sa Helma (Balkana) otišli
prije oko 3-4 hiljade godina, ipak je u njihovom dijalektu
brigijskog tračkog jezika ostalo riječi koje su i oblikom i
značenjem vrlo bliske riječima savremenog srpskog
jezika, čak neke riječi srpskog tek shvatamo nakon
saznanja njihovog značenja u korniškom. Pogledajmo
ovih tridesetak korniških riječi (u zagradi su brojevi
stranica u referenci navedene knjige):
PLET = VIJENAC [185]
RAS = VRIJEDNOST [185]
DROK, DROCA = RĐAVO, NEVALJASTO [185]
FELEN = PELEN, PELIN [184]
VRAN = VRANA [38]
GOLOM = GOLUB [48]
VOSE = VOZITI [49]
GOLOWA = PRISVIJETLITI (porijeklo i značenje riječi
GLAVA) [52]
GOLOWAS = PROSVJETLJUJUĆE (GLAVA) [52]
PORTAL = ULAZ [52]
PAR = PAR [52]
PAROW = UPARENI [52]
MALAN = MALER [53]
ABRANS = OBRVA [54]
COST = KOŠTANJE (CIJENA) [54]
CRES = KRESANJE, OKRSAJ [55]
GOW, GOWE, GOWEGNETH = LAŽ (preneseni
smisao: GOVNO) [56]
TAT, TAYS = TATA, TAJO [55]
80
TEWE = PLAMEN (porijeklo srpskog TAVA) [60]
PLAT = PLATA [60]
LIN = LAN [60]
PEMP = PET [60]
CODHA = ZGODA [73]
COLOVA, GOLOWA = SVJETLOST (GLAVA) [93]
IDNE = JEDAN [112]
CADWUR = KADAR (VOJNIK) [148]
VAROGYN = VOJNICI (ruski VARJAZI) [148]
DRACHEN = DRAČA (TRN) [163]
ZEHAS, ZEHA = ZEĐ [163]
…………………..
[1] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictio-
nary, London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’ Hall
Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publisher,
1887, p. 146.
[2] Ibid., p. 149.
[3] Ibid.
DOLLAR
DOL + LAR > DOLLAR
Grčko DOLIOS (δóλιος) = LUKAV, PREVARAN [1]
Latinski DOLUS = LUKAV [2]
Latinski LAR = DŽIN, KUĆNI PORODIČNI BOG, LO-
KALNI BOG GRADA [4]
Velški DOL = OMČA, ZAMKA [5]
Starokeltski DOL = LUKAVSTVO, ZAMKA [6]
Keltsko (gaelik) LÀR = TLO, PRIZEMLJE (npr.
socijalne piramide) [7]
81
Anglo-saksonsko DOL = BUDALA, LUD, GLUP [8]
Anglo-saksonsko LAR = UČENJE, DOKTRINA, ZA-
KON [9]
a) DOL LAR > DOLLAR = GLUPAKA I LUDAKA ZA-
KON;
b) DOL LAR > DOLLAR = LUKAVI KUĆNI BOG,
BOG GRADA.
.........................
English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883,
p. 382.
[2] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymolo-
gical Dictionary of the Latin Language, Apendix, Lon-
don: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 128.
[3] Ibid., p. 537.
[4] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The
Clarendon Press, 1968, p. 1002.
[5] William Richards, Welsh and English Dictionary
(Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832.,
p. 116.
Row; 1825, p. 202.
[7] Ibid., p. 344
[8] Joseph Bosworth, A Compendious Anglo-saxon
and English Dictionary, London: John Russell Smith,
1855, p. 86.
[9] Ibid., p. 212.
82
SIMBOL DOLARA
I = one i = jedan i.
I + S = one is = jedan jest = jedan je Bog = Oneism =
monoteizam.
II – two i = dva i.
II + S = two is = dva jesu = Kreator i kreacija = Twoism
= Nebesa i Zemlja = dvojstvo = dualizam.
83
BEO BIJELI BEL
Hajde svi, bilo da govorite zvanični srpski, hrva-

tski, crnogorski ili bošnjački jezik, kažite šta bukvalno
znači riječ BIJEL, BEL, BEO, BIL? Vrsta boje? Ne, to
je samo jedno od kasnije postalih sporednih značenje.
Da, riječ BEO znači ŽIVOT, ŽIVOTAN i još sa
tim značenjem postoji u keltskom gaeliku, a mi poti-
čemo od najstarijih Kelta Cimerijana koji su bili isto što
i Tračani i Iliri. Bog je beo.
Ja vam pokazujem, razobličavam i svjedočim
laži vaših autoriteta, vaše greške i zablude, jer sam
pretrpio i još trpim zla vaših zlih religija, a i vaši će po-
tomci još više i još gore trpiti sa takvim vašim zatu-
canim glavama, jer im samo bogomolje gradite, a ne
škole, bolnice i fabrike.
Ja sam star i svojim vjerama meni ste ubili proš-
lost, ali svojim potomcima ubijate i sadašnjost i budu-
ćnost.
84
PAKLO I PAKLA
Sanskritsko PĀ ( पा ) = STRAŽARITI NAD NE-

ČIM, ČUVATI NEŠTO, VLADATI NEČIM [1].
PAK
PAKLA
PAKLO
PAK > PAKLO > PAKOVANO
PAK > PAKLO = PAKET = KUTIJA = ZATVORENO SA
SVIH STRANA = ZATVOR, ĆUZA, UZA, UZICA.
PAK > PAKL > PAKO > PAKAO
I tako od PAKLA kao običnog PAKETA do hrišćanskog
PAKLA, tj. ZATVORA DUŠA.
.........................
tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 573.
85
TRESKA I TRESKAVAC
TRESKA je parče drveta i služi za potpalu
vatre. Ova riječ nema nikakve veze sa riječi TRESTI
(drmati), već joj je korijen u keltskom i zato idemo u
keltske dijalekte!
Keltski (velški):
- DRA = STVARANJE, SUŠTINA [1]
- DRAG j= PARČE, KOMAD [2]
- DRAGIO, DRAGIAD = USITNJAVANJE [3]
- DRAGON = VOĐA U RATU [4]
- DRAIG = ZMAJ, SIJEVANJE [5]
- DRAIN = TRN, ŠILJAK [6]
Korijenska osnova u svim ovim riječima je DRA- sa
značenjem STVARANJE, SUŠTINA i odnosi se na
značenja STVARANJA, SUŠTINE, SITNIH PARČADI,
VATRE, SVJETLOSTI i TRNA i ŠILJKA. Da vidimo po
značenju srodne riječi:
- DREIGIAW = SIJEVANJE MUNJE [7]
- DREIGIAWL = ZMAJOLIK [8]
- DREINIACH = BOCKANJE [9]
- DREINIAWL = BOCAV, TRNOVIT, ŠILJAT [10]
- DREOS = POŽAR, PLAMEN, BLJESAK [11]
- DREM = VID, PRIZOR, POGLED, STAV [12]
Korijen u ovoj drugoj grupi riječi je DRE- sa značenjima
koja se odnose na VATRU i na TRN, ŠILJAK. Tako
vidimo da su DRA i DRE- istoznačne i odgovara im srp-
sko DRA- u riječi DRAČA jer je DRAČA puna ŠILJATIH
TRNOVA.
Pomoču sufiksa -SKA iza DRE- postalo je srp-
sko TRESKA: DRE-SKA > TRESKA i služi za
86
STVARANJE VATRE, a VATRA je jedna kosmička i
zemaljska SUŠTINA (element) svijeta.
Da sad malo zavirimo u keltski gaelik:
- DRAK, DRAGON (starokeltski DRAIC) = ZMAJ
[13]
- DRAG = VATRA, GROM, BIJES [14]
- DRAGH = KOMAD [15]
- DRAGART = KREMEN [16]
- DRAINGEANTA = KRST [17]
Sa korijenom DRA- sve ove riječi imaju smisaonu vezu
sa VATROM. Idemo na korijen DRE:
- DREACH = POJAVLJIVANJE, LIK, VIS, BOJA
[18]
- DREAG = METEOR [19]
- DREANN (starokeltski) = DOBAR [20]
- DREAS = TRN, ŠILJAK [21]
- DREUG = METEOR, VATRENA KUGLA [22]
- DREACH = HALJINA, UKRAS, UKRAŠENO,
BLJEŠTAVO [23].
Dakle su i u gaeliku DRA- i DRE- istog ili vrlo srodnog
značenja i sve se dnosi na VATRU i SVJETLOST.
I opet naša TRESKA: DRE-SKA > TRESKA je
SITNI KOMAD DRVETA (često i bockavo šiljat) i služi
ZA POTPALU VATRE i bukvalno znači VATRENA.
Za nešto previše UKRAŠENO kažemo da je
DREČAVO i to je istog korijena i značenja kao i
pomenuto velško DREM i gaelik DREACH. Tu su i
toponimi sa korijenmo DRE- (DRE > TRE-): TRES-
KAVAC, TRESKAVICA, TRESKAČ. Tu je i CRVENA
TREŠNJA i ugalj TRESET. Sve ovo odnosi se na VAT-
RU bilo oblikom, bilo BOJOM, bilo SUŠTINOM.
87
E eto, potomci Cimerijana (ili Kimerijana), tj. Tračana ili
Ilira, saznajite korijene svog jezika.
.........................
(Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832.
p. 117.
[2] Ibid.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Ibid.
[6] Ibib.
[7] ibid.
[8] Ibid)
[9] Ibid.
[10] Ibid.
[11] Ibid., p. 359.
[12] Ibid.
Row; 1825, p. 205.
[14] Ibid.
[15] Ibid.
[16] Ibid.,
[17] Ibid., p. 206.
[18] ibid.
[19] Ibid.
[20] Ibid., p. 207.
[21] Ibid.
[22] Ibid.
[23] Ibid., p. 206.
88
RUTAVI BARUT
Sanskritsko RUṬ ( रुट् ) znači SJAJ , ali znači i

NAPAD [1].
Keltko (gaelik) RUTH je RAZMNOŽAVANJA, a
RUTHARACH je RUTAVO vrijeme BORBE, BORBA
[2].
Englesko ROOT (rut) je KORIJEN, a englesko
RUT je TRAG KOLA (TRACK, tj, TRAK).
RUTAV čovjek može biti u bukvalnom smislu RUTAV,
ali može imati i preneseni smisao: OPASAN, LJUT,
BORBEN, EKSPLOZIVAN.
Složenica BARUT ima dvije riječi: BA-RUT. BA-
je nosilac značenja SAVIJENO, KRUŽNO (barutni prah
je u kuglicama), a RUT je TRAG (vatre) i naravno
BORBA u RUTAVOM vremenu.
.........................
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, p. 780.
89
BAČVA
1) Keltsko (gaelik) BACH (BAĆ, BAČ) znači PI-

JANSTVO, OPIJANJE, UŽVANJE, SLAVLJE, ali znači
i NERED;
2) Starokeltsko BACH (BAĆ, BAČ) znači PITI,
PIROVATI, SLAVITI (keltsko CH je sredina između
našeg Ć i Č).
Starokeltsko i gaelik BA-: BA- dalo je u BACHAL (čitaj
BAČAL sa umekšanim Č) i znači KRUŽNO, SAVIJENO
[1].
Keltsko BACH ima isto izvorno i bukvalno značenje kao
i crnogorsko BAČITI jer je putanja BAČENOG pred-
meta SAVIJENA, KRUŽNA: BAČVA je OKRUGLA za
razliku od bureta koje je okruglo, ali trblasto.
..........................
[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Pub-
lished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. 57.
90
BAČITI
1) Keltsko (gaelik) BACH (BAĆ, BAČ) znači PIJAN-
STVO, OPIJANJE, UŽVANJE, SLAVLJE, ali znači i
NERED;
2) Starokeltsko BACH (BAĆ, BAČ) znači PITI, PI-
ROVATI, SLAVITI (keltsko CH je sredina između srp-
skog Ć i Č).
Starokeltsko i gaelik BA-: BA- je u keltskom BA-
CHAL (čitaj BAČAL sa umekšanim Č) i znači KRU-
ŽNO, SAVIJENO [1]. Keltsko BACH ima isto izvorno i
bukvalno zna-čenje kao i crnogorsko BAČITI jer je
putanja BAČENOG predmeta SAVIJENA, KRUŽNA:
BAČVA je OKRUGLA za razliku od bureta koje jeste
okruglo, ali trblasto.
Putanja bačenog kamena ke kružna, tj. bačvasta.

BA
BAL
BALI
BALON
BALVAN
91
BA
BAB
BABA
BABUN
Sanskritsko BHA ( भा ) u mnogim sanskritskim riječima
nosilac je značenja SVJETLOST, SJAJ, BLJESAK,
SUNCE [2] i sva ova značenja su u riječi BHAS [3]. To
je riječ istog značenja kao i srpsko NABAS sa smislom
KRASAN, LIJEP, VALJAN, DIVAN, SJAJAN [4].
Sanskritsko BA ( ब )je osnova od koje je postalo san-
skritsko BHA i dalo riječ BHAGA što znači GOSPO-
DAR, GOSPOD, BOG [5]. U spisima Aveste to je BAJA
(BAYA) [6]. Persijsko BAHU znači SAVIJEN, POVIJEN
[7], arapsko BANI je STVARALAC, OSNIVAČ, GRADI-
TELJ [8]. Persijsko BAM je ZORA, SVITANJE; LUK,
KRUŽNO [9]. Persijsko BAB je OTAC [10], a na arap-
skom BABA [11].
Sumersko BAR isto je egipatskom PAR sa bukvalnim
značenjem GOSPODAR, GOSPOD [12], a ideografski
znak ove riječi je kao povijeni štap: Ր (ovaj znak postoji
i na nekoliko stećaka). I svuda je korijen BA- koje se
nalazi u grčkom BASILEO (βασιλευ) što znači KRALJ,
CAR [13], a to isto je i brigijsko BALLIN (βαλλήν) [14].
Starokeltsko BAL je GOSPOD, SUNCE [15].
Latinsko BALLISTA (BĀLISTA) je od grčkog BALLO
(βαλλω) [16] što znači BACATI. U srpskom BACITI ko-
rijen je BA- kao i u tračkom BAKUS (Bacchus, lat.).
I konačno da riješimo pitanje značenja korijena
BA-: BA- je u keltskom BACHAL (čitaj BAČAL sa umek-
šanim Č) i znači KRUŽNO, SAVIJENO, LOKNASTO
[17]. Arapsko BAHUR je NEPREKIDNA LJETNA VRU-
92
ĆINA [18], a persijsko BARI znači BOG, STVORITELJ
[19].
Dakle BA- znači POVIJENO, KRUŽNO i to je
SUNCE sa svojom NEBESKOM PUTANJOM od istoka
do zapada. Svako BACANJE pravi kružnu ili BALI-
STIČKU putanju, jer je Sunce BAL što je kasnije pos-
talo AL, EL, IL, BEL, BELEN, BELI….
…………………….
Press, 1902-, p. 57.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-
ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 742,
750.
[3] Ibid., p. 750.
srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str.
496.
[5] Monier Monier-Williams, Ibid., p. 743.
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 179.
[7] John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-
bic, and English, Oxford, The Clarendon Press, 1777,
p. 342.
[8] Ibid., p. 341.
[9] Ibid., p. 339.
[10] Ibid. p. 314.
[11] Ibid. p. 316.
tion: its Sumerian Origin and Real Chronology, Lon-
don, Luzak & Co., 1930, p.97.
93
[13] Henry George Liddell and Robert Scott, A
Greek English Lexicon, New York: Harper & Brothers,
1883, p. 270.
[14] Ibid. p. 273.
[16] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Cla-
rendon Press, 1968, p. 224.
[17] Edward Dwelly, Ibid., p.57.
[18] John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-
bic, and English, Oxford, The Clarendon Press, 1777,
p. 317.
[19] Ibid., p. 327
21. JUL - 4. AVGUST: VREMENSKI SVECI

Od prvog dana ljeta da dana Sv. Prokopije tač-
no je mjesec dana. Samo ime PROKOP(IJA) upucuje
na nekakav Prokop, a to je prokop učinjen vodom pri
provali oblaka. Kod srpskih seljaka srednje Bosne to je
težak svetac i strogo je neradni dan, iako je u crkvenom
kalendaru sporedni svetac (nije crveno, već samo za-
građeno slovo).
Od dana Sv. Prokopije nastaju tkz. vremenski
sveci, sezona ljetnih grmljavina, gromova i proloma
oblaka. Sljedeća iza Sv. Prokopije je Ognjena Marija
(Perperuša, Prpuša), pa Ilindan (Perundan). Sezona
vremenskih svetaca prolazi 4. avgusta sa danom Blage
Marije.
O velikim vremenskim svecima i vremenskim
neprilikama od Sv. Prokopije 21. jula, te Ognjene Ma-
rije (Perperuše) i Sv. Ilije (Peruna) pa do Blage Marije
94
4. avgusta, u našem narodu ne vlada sujevjerje, nego
se to strahopoštovanje temelji na životnom iskustvu
naroda. Evo ću vam spomenuti neka istinita zbivanja iz
mog kraja i moga vremena.
Na ove vremenske svece u mom selu nisu se
ni muslimani usuđivali raditi zemaljske poslove, iako
oni nikakve svece ne priznaju. Živo pamćenje u narodu
ostalo je u izreci neke muslimanke kojoj je grom na Sv.
Prokopiju ubio djecu:
"Srpski Prokopo moju djecu pokopo."
Stevo Nikolić, moj rođak sa Viduše i kakanjski
rudar, na dan Ognjene Marije pukupio i pred samu kišu
uspio da sadije sijeno. Nije došao ni do kuće, grom pu-
kne u sijeno i zapali ga. Dok je čuo prasak, Stevo se
sjetio:
"E bogami, ode moje sijeno!"
Tih sedamdesetih godina prošlog vijeka na dan
Ognjene Marije Rajko Terzić (iz susjednog Desetnjika)
upregne volove u kola i krene sa kćerkom djevojkom
da prevuče sijeno iz brda. Rođaci ga prizivali u pamet:
"Rajko, pusti to, Ognjena je Marija danas!"
Rajko ne sluša, inati se gluvoćom i pravo u brdo! Nato-
vari sijeno i krene nazad. U putu udari jaka kiša sa
grmljavinom, a Rajko zaustavi kola na Budovom guv-
nu, ispregne volove koji od pljuska pobjegnu pod
krošnju prvog drveća, a Rajko sa kćerkom skloni se
ispod kola. I pored okolne šume i visokog drveća, grom
sprži pravo u kola. Pogine mu kćerka, pokoj joj duši, a
lijepa i naočita bila, a Rajko preživi i osta da živi kleca-
jući osakaćen u jednu nogu.
95
Božo Posavljak, Vidušanin i moj rođak po ma-
terinoj liniji (i njemu nek je pokoj duši), bio već u petoj
deceniji života kad je poginuo od groma na Ilindan
takođe sedamdeset i neke prošlog vijeka. A evo kako
je bilo: rano izjutra ode Božo na obližnju seosku česmu
i brije se. Naiđe jedna od njegovih snaha i u čudu ga
prekorno pita:
"Božo, Božo, što se danas briješ, Ilindan je?"
"Ih, ciganski svetac!" odbrusi Božo i nastavi da
se brije.
Nakon doručka otišao Božo za ovcama na livade tik iz-
nad kuća. Iza podne udari pljusak, skloni se Božo pod
malu divljaku, a grom ognjem pravo u divljaku i pogine
Božo baš na taj Ilindan.
I zato nek nam je na pameti da ima neko koga
mi ne vidimo, neko ko nas nadgleda i dežura nad našim
djelima i našim riječima te naša gordost u neposlušanju
tradicionalnom narodnom vjerovanju može tog istog
dana grdno da nam prisjedne.
BABUNI
Vrh nemanjićke Ortodoksne crkva nazivala je
dvovjerce krstjane BABUNIMA:
"U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je naj-
više bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maće-
doniji, ili Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravo-
slavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini na-
zivahu se uvek samo Hrišćanima ili Krstjanima.” [1]
Da vidimo šta znači riječ BABUN?
- BA = SUNCE
- BAB = OTAC
96
- BABA = KUMIR (IDOL)
Šta znači BABUN? Ima li naziv BABUN ikakve sa riječi-
ma BA, BAB, BABA? Pogledajmo: persijsko BABA-
YAN znači OČEVI, PRECI [2]: BABUNI postuju pretke
i čuvaju i praktikuju običaje predaka.
Tako postaje jasno da se naziv BABUNI odnosi na one
koji su krštenjem primili hrišćanstvo, ali su i dalje čuvali
staru vjeru i običaje svojih OČEVA i PREDAKA nehriš-
ćana i eto dvovjeraca krstjana. Elemenati tog vjerova-
nja i takvih običaja na Balkanu i dan-danas ima i kod
Bugara, Makedonaca, Hrvata i Bošnjaka, a naročito
kod Srba.
.........................
[1] Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva,
Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II
izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989,
str. 38.
[2] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic,
and English, Oxford, The Clarendon Press, 1777, p.
315.
PELE (PELA) – POLINEZIJSKA BOGINJA VATRE I

VULKANA
Polinezija je skup od preko 1000 hiljadu ostrva
u Tihom okeanu istočno od Melanezije i Mikronezije.
Polinežani su arijska rasa i njihov jezik pripada indoev-
ropskoj grupi.
U ovoj temi pokazaćemo odakle potiče i šta
znači ime polinežanske boginje vatre i vulkana: Pele ili
Pela, a samim tim pokazaće se i odakle potiču Poli-
nežani.
97
Zašto je ova boginja dobila ime Pele ili Pela i
šta je značenje njenog imena? Odgovor tražimo po
postojećim riječima srbskog jezika, tačnije po srbskoj
riječi pelen.
Govoreći o riječi pelen (pelin) lingvista Petar
Skok kaže:
"Riječ je balkanska slavenskog podrijetla, jer je
posudiše svi balkanski narodi: rum. pelin, arb. pelin
pored pelini = pelim (Gege), cine. piluńu, pilonu, ngr.
πελϊνος, tur. pelin, pelün. Upór. lot. pelējumi. Izvodi se
od iste osnove *pel- od koje i paliti (v.), sa istim se-
mantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.).” [1]
Uporedimo: pelen – Pele (Pela)! Osnova je pel- i po
Skoku to je istog značenja kao i osnova pal- u riječi
paliti. Pošto je značenje osnove pel- jednaka značenju
osnove pal-, dakle je ime Pele (Pela) istog značenja
kao i riječ palež, a to je vatra, plam, plamen i zato je
Pele boginja vatre i vulkana.
Riječ paliti slična je sanskritkom phalgu, što
znači crven, crvenkast. To je boja vatre, boja plama,
plamena. Isto značenje nalazimo i u drugim riječima is-
tog korijena:
“Pelagia, u ‘Istoriji prirode' je ime koje Plinije i
drugi drevni prirodnjaci jednostavno zovu 'purpurna'.”
[2]
Dakle je riječ pelagia kod starih pisaca značila pur-
puran, purpurna, a purpurna boja su tamnocrvena i
ljubičasta i obe boje se nalaze u boji plamena.
Biljka Peliosanthes macrostegia ima purpurni
cvijet, a biljka Spreading Pellitory ili Pellitory of the wall
ima purpurno stablo. Biljka pelargonium ima purpurni
cvijet, a takvu boju sadrži i cvijet biljke astragalus
98
pelecinus. I svuda je korijen pel-, baš isti korijen kao u
imenu boginje Pele (Pela).
Vrsta ptica iz roda kolibrija imenovana je ime-
nom Topaza pella, a poznata je i pod imenom Crimson
topaz. Zašto tu pticu zovu još i Crimson topaz? Zato
što crimson znači tamnocrven i eto prvobitnog znače-
nja korijena pel-: plamen, vatra.
Riječ crimson je u engleskom jeziku od 1400.
godine, a njeni stariji oblici su cremesin, crymysyn i
cramoysin (u starom španskom je cremesin). Ako riječ
cremesin napišmo onako kako se izgovara, to je
kremezin i eto skoro cijele srpske riječi kremen, a
kremen je služio za ukresivanje, paljenje vatre.
U 4. vijeku stare ere na dijelu prostora današnje
Italije živio je narod Peligni (Pelignians, Paeligni, Peli-
gni). Vrhovni bog Peligna bio je Jupiter Pelino ili Jupiter
Paleno (Jupiter Palenos, lat.). Njihova boginja je Pelina
ili Palinea. Po ovim bogovima hrišćani uvode Svetog
Pelina (St. Pelino ili St. Pelinus, Pelinus of Brindisi).
Pogledajmo: Jupiter Pelino - boginja Pele (Pela): isti
korijen, isto značenje: vatra, svjetlost.
"Fornander, u 'Polinezijska rasa', kaže: 'U ha-
vajskom Pele je boginja vatre koja prebiva u vulka-
na...U tahitskom Pere je vulkan'. Ovi varijeteti imena
Pele, Fornander nosi nazad u premalajski dijalekt
Indijskog arhipelaga, gdje ‘pelah’ znači 'vruć', belem
'spaljen'. Zatim ide još dalje unazad do keltskog Bela ili
Belena (bog sunca), spartanskog Bele (sunce), i do
vavilonskog Bela. To može biti vrijedno za neke izuča-
vatelje Atlantske obale Evrope da nađu porijeklo imena
Pele kako je navedeno." [3]
99
I eto našli smo: ime polinezijske boginje Pele
istog je korijena i istog značenja kao i ime peligninskog
boga Jupiter Pelino ili Jupiter Palino, isto kao keltsko
Bela, Belen, isto kao spartansko Bela, isto kao vavi-
lonsko Bel, isto kao srpski Beli (Vid) ili Belobog, isto
kao i srbsko pelin koje je izvedeno od korijena pel- kao
i srbsko plamen, a osnovno značenje svega nabroja-
nog je vatra. Velško pelydrog i pelydru znači zračeći,
sjajni [4], a velško pelydryn je svjetlosni zrak, snop [5].
Od korijena pel- je i ime trčakih Pelazga ili
Pelasta (grčki: Πελασγοί) i njihovo ime znaci vatreni,
sjajni: sjaj je svjetlost, svjetlost je slava.
.........................
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i
634.
[2] Abhraham Rees, The Cyclopædia or Universal
Dictionary of Arts, Sciences and Literature, Vol. XXVI,
London, 1819.
[3] William Drake Westervelt, Hawaiian Legends of
Volcanoes, Boston, G.H. Ellis Press, 1916, p. 67.
p. 225.
100
GERMA, KRESI I GRESI
Riječ GERMA je stara srpska riječ još iz vremena Briga
i Tračana i znači TOPLOTA, VRELINA. I danas
GERMA služi za vrenje hljeba (vrenje je hemijski
proces pri kojem se razvija toplota).
Osnova u rijeci GERMA je GER:
GER > ŽER
GERA > ŽERA
GER > KER = ŽESTINA, LJUTINA = VATRA
GER > KER > KERNUN (KERNUNOS)
GER > GERA > GORA
GER > HER
GER > GEROJ > HEROJ
GERA > HERA
GER > GERMES > HERMES
GERCEG > HERCEG
GER > GEROVIT = JAROVIT
GER > GERMAN
GER > GERKUL > HERKUL
GER > GERASIM
GER > GERMA > GERMANIA
GER > GERAN > GERANIUM
GER > GERAMOS > KERAMOS = KERAMIKA
GER > GERPIK > KERPIK > ČERPIĆ
GER > GERAMIDA > ĆERAMIDA
GER > GERKA > KERKA > ĆERKA
“…Skt. gharmáḥ, tračansko germo- vreo, lat.
formus…." [1]
“Tračansko germo- toplo, GERMAS (grad poz-
nat po vrelim izvorima)….” [2]
101
“GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), takođe zvana
Ίερἁ Γέрμη, grad u Miziji, smješten između rijeka
Makestus i Rhindakus.” [3]
GER > GERST > KERST > KRST = КPEСТ (ruski)
GER > GERST
Od oblika GERST metatezom je dobijeno GREST iz
čega su izvedeni GREH i KRES:
a) GER > GERS > GRES > GRES > GRESI
b) GER > GERS > GRES > KRES > KRESTA =
KRISTA (ikavski) = CRISTA (latinski).
GRESI = VATRE (jednina je greh),
KRESI = VATRE
.........................
[1] Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek
Language, Second Edition, Revised, London, Faber
and Faber Limited, 1933, p. 40.
[2] J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclo-pedia
of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Publisher,
London and Chicago, 1997, p. 263.
[3] William Smith, Dictionary of Greek and Roman
geography, London: John Murray, 1872, p. 992.
102
NETAČNOST GREGORIJANSKOG KALENDARA
Gregorijanski kalendar je sunčani (tropski) ka-
lendar, jer mjeri vrijeme punog kruga Zemlje oko Sun-
ca. Julijanski kalendar je zvjezdani (sideralni) kalendar,
jer mjeri puni krug Zemlje u odnosu na zvijezde i zbog
tačnosti mjerenja julijanskim kalendarom astronomi
koriste julijanski kalendar.
Početak proljeća po julijanskom zvjezdanom
kalendaru dešava se tek nakon 11 minuta i 14 sekundi
(11,23333333 minuta) iza početka proljeća po trop-
skom sunčanom kalendaru. Ta razlika od 11 minuta i
14 sekundi godinama se skuplja i izaziva pomijeranje
datuma godišnjih doba u zvjezdanom julijanskom ka-
lendaru: svakih 128 godina početak godišnjih doba
pomjera se za jedan dan na niži kalendarski datum.
Tako se za 10.000 godina trajanja vremena od početka
stvaranja svijeta do hrišćanske ere prvi dan godišnjih
doba pomjerio kroz kalendar za 78,009 dana.
Do sredine 325. godine i vremena održavanja
Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji prvi dan godišnjih
doba pomjerio se na niži datum za 2,531 dana i to je
80,54 dana pomjera od početka stvaranja svijeta.
Pod izgovorom bi se izbjeglo ovo pomijeranje i
da bi početak godišnjih doba ustalili na istom datumu,
Rimokatolička crkva 1582. godine odbacuje zvjezdani
julijanski kalendar i uvodi sunčani ili tropski, gregori-
janski) kalendar.
I pogledajmo sad ovo: astronomi prvih vijekova
crkve znali su i svojim računima potvrdili da je prvi dan
zime na zimski solsticij u vrijeme Hristovog rođenja bio
103
25. decembra ondašnjeg julijanskog kalendara. I to je
uzeto kao dan rođenja Isusa Hrista, Sunca Pravde. Od
tog 25. decembra do 1582. godine zimski solsticij se
pomijerao kroz kalendar svake godine za 11,23333333
minuta:
1582 godine po 11,23333333 minuta je 17.771,13333
minuta = 296,1855555 časova = 12,34106481 dana =
oko sredine 13. dana.
Ako od polovine dana 25. decembra julijanskog
odbrojimo sredinu 13. dana, to pada na polovinu 12.
decembra julijanskog i to je bio 25. decembar 1582.
godine gregorijanskog kalendara, tačno na dan rimo-
104
katoličkog Božića po tada tek usvojenom gregorijan-
skom kalendaru. Ali, još te 1582. godine Rimokatolička
crkva je tvrdila da je zimski solsticij sa prvim danom
zime 1582. godine bio 22. decembar gregorijanskog
kalendara. To bi značilo da je te 1582. godine julijan-
skog kalendara prvi dan zime bio 9. decembra julijan-
skog kalendara, a to po julijanskom kalendaru tek od-
govara prvom danu zime u vrijeme 20. vijeka i grego-
rijanskom datumu 22. decembra. Provjerimo:
2000 godina po 11,23333333 minuta = 22.466,66666
oko sredine 16. dana od 25. decembra julijanskog
kalendara i to pada na 22. decembar gregorijanskog
kalendara.
Govore kako je Rimokatolička crkva ravnala
svoj kalendar prema vremenu 325. godine kad je bio
Prvi vaseljenski sabor:
“Papa Gregori XIII odredi da napravi ispravku
vraćajući nazad na datum Nikejskog sabora 325.
hrišćanske ere. To je bio samo razlog za izbacivanje
10 dana u oktobru 1582. i 11 dana septembra 1752. je
bilo nužno.” [1]
Da vidimo koliko se prvi dan zime pomjerio za ovih 325.
godina:
325 x 11,23333333 = 3650,8333332 minuta =
60,472222 časova = 2,535300925 dana = sredina 3.
dana od 25. decembra početkom hrišćanske ere i to je
22. decembar julijanskog kalendara.
Ali svi govore da je od 325. godine do 1582. godine,
kao godine uvođenja gregorijanskog kalendara, prvi
dan zime pomjeren za 10 dana i to se lako provjerava:
1582 – 325 = 1257 godina
105
1257 godina po 11,23333333 minuta je 14120,3
10. dan od 22. decembra julijanskog kalendara.
Držeći se onih 11,23333333 minuta za svaku godinu
razlike papini astronomi su tačno izračunali 10 dana
pomijeranja zimskog solsticija od 325-1582. godine.
Odbrojmo li od sredine 22. decembra julijanskog kalen-
dara deseti dan, to pada na 12. decembar julijanskog
što je 25. decembar gregorijanskog kalendara 1582.
godine, tačno na rimokatolički Božić 1582. godine.
Po astronomskom računanju tropskog gregori-
janskog kalendara prvi dan zime morao je ostati fik-
siran na 25. decembru 1582. kad je rimokatolički Božić,
ali nije ostalo tako, jer nije ni bilo tako, nego su oni sebi
dali tri dana fore za tih 418 godina do 2000. godine.
To je lažirani kalendar i lažan je isto kao i Milankovićev
kao navlakuša za ortodokse, a razlikuje se od
gregorijanskog samo 2 sekunde godišnje.
Od prvog dana zime 25. decembra gregorijan-
skog kalendara ili 12. decembra julijanskog kalendara
1582. godine do 20. vijeka prvi dan zime pomjerio se
na 22. decembar i već od 2000. godine ustaljen je na
21. decembru gregorijanskog, tj. na 8. decembru juli-
janskog kalendara, samo na prestupne godine pada
20. decembra.
Već od 2040. prvi dan zime sve češće počinje da pada
na 20. decembar, jer svakih 128 godina prelazi na niži
datum.
Od 2000. do 2070. godine prvi dan zime ni jednom ne
počinje 22. decembara, a 2068, 2069. i 2070. počinje
20. decembra gregorijanskog ili 7. decembra julijan-
skog. Od 1582. do 2070. godine je 488 godina. To je
106
pomjer za skoro puna 4 dana i već povremeno počinje
da pada na peti dan 20. decembra. Dakle se prvi dan
zime pomjera i kroz gregorijanski kalendar:
“Ovako reče: Četvrta zvijer biće četvrto carstvo na
zemlji, koje će se razlikovati od svih carstava, i izješće
svu zemlju i pogaziti i satrti. I deset rogova jesu deset
careva, koji će nastati iz tog carstva, a poslije njih
nastaće drugi, i on će se razlikovati od pređašnjih, i
pokoriće tri cara. I govoriće riječi na Višnjega, i potiraće
svece Višnjega, i pomišljaće da promijeni vremena i
zakone; i daće mu se u ruke za vrijeme i za vremena i
za po vremena. Potom će sjesti sud, i uzeće mu se
vlast, te će se istrijebiti i zatrti sasvim. A carstvo i vlast
i veličanstvo carsko pod svim nebom daće se narodu
svetaca Višnjega; Njegovo će carstvo biti vječno
carstvo, i sve će vlasti Njemu služiti i slušati Ga."
(Danilo,7,23:27)
Promjena vremena gregorijanskim kalendarom nije
uspjela jer reče Bog:
“Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da
dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i
godinama.” (Stvaranje,1,14)
…………………….
[1] Philip Alexander, The calendar: its history, stru-
cture and improvement, Cambridge, The University
Press, 1921, p. 23.
107
GROB VLATKA VUKOVIĆA
Nekropola stećaka Boljuni nalazi se 12 kilome-

tara jugozapadno od Stoca. Na nekropoli je očuvano
269 stećaka. U sklopu nekropole nalazi se nadgrobni
spomenik vojvode Vlatka Vukovića na kojem piše:
ASE LEŽI DOBRI JUNAKь I ČOEK VLATKO VUKO-
VIĆ - PIŠE SEMORADь
Vojvoda Vlatko Vuković Kosača (? – 1392),
gospodar Huma, bio je jedan od najboljih vojskovođa
kralja Tvrtka Prvog Kotromanića. Na dan 27. avgusta
108
1388. sa svojim ratnicima Vlatko dočekuje i napada
Turke kod Bileće, silovito ih pobjeđuje i progoni.
Sa najboljim bosanskim vitezovima i ratnicima
kralj Tvrtko poslao je Vlatka svom savezniku knezu
Lazaru Hrebeljanoviću kao pomoć protiv Turaka. U bici
na Kosovu 15. juna 1389. Vlatko sa svojim ratnicima
predvodi lijevo krilo Lazareve vojske. U žestokom
okršaju tod dana slomljena je turska sila i pobijeđeni
ostaci turske vojske povlače se sa Kosova. Vlatko se
vratio u Bosnu i Hum donijevši vijest o srpskoj pobjedi,
na osnovu čega je kralj Tvrtko slao izvještaje po Evropi
o hrišćanskoj pobjedi na Kosovu.
Krstjaninu Vlatku Vukoviću, iskusnom strategu,
neustrašivom vitezu i junaku, spomenik u zemlji Srbiji
nikad nije podignut, niti će ikad biti podignut u Bosni,
jer u Srbiji Vlatko nije omiljen ni kod crkve ni kod politike
iz jednog razloga: Vlatko i svi njegovi preživjeri ratnici
kosovskog boja posvjedočili su pobjedu Srba na
Kosovu. Ta pobjeda antisrpskoj grčkoj svetosavskoj
crkvi i provatikanskoj politici izbija glavni manipulator-
ski ideološki adut o "srpskom svjesnom stradanju za
nebesko carstvo", te im pobjeda Srba na Kosovu oči
žulja i probada. U Bosni spomenik Vlatku Vukoviću
nikad neće biti podignut jer je Vlatko bio hrišćanin,
krstjanin koji se borio protiv “nepobjedive Alahove
vojske" i pobjeđivao je.
Hrabri vitez i vojvoda Vlatko Vuković u Srbiji
gubi bitku istine pred vjerom i duhom vizantijske
nemanjićke crkve, a u Bosni Vlatko gubi bitku od duha
pobijeđenih islamskih Turaka čija se vjera i duh nakon
Kosova useliše u potomke Vlatkovih bosanskih
vitezova i ratnika.
109
"KOSOVSKI ZAVJET" KAO PODVALA SRBIMA
„Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko
vazda i dovijeka."
Vojnik je branilac svoje otadžbine, branilac slo-
bode, časti i života svoje porodice i rodbine, svog ple-
mena i svog naroda. Kao takvom dužnost mu je i čast
za navedene vrijednosti da ide u rat i ratuje za pobjedu.
Ako vojniku neprijateljske strane izmijeniš svi-
jest i pred bitku ga ubijediš da nema veće vrijednosti
pod kapom nebeskom nego da u borbi pogine za ne-
besko carstvo, ti si dobio rat i prije okršaja, jer će taj i
takav obmanuti vojnik nastojati u prvom okršaju da po-
gine.
Zadatak vojnika pre Bogom i pred narodom je
da časno ratuje rat, da dušom i mačem stremi ka
pobjedi, da ubija neprijatelja i umanjuje ga, a sebe i
svoje saborce da čuva i štiti koristeći sve svoje umne i
fizičke sposobnosti kako bi iz borbe izašao kao pobje-
dilac živ sebi i svojim najbližima, živ svom narodu, svo-
joj otadžbini i svim slobodoljubivim ljudima i uz to ostao
strah i trepet preživjelim neprijateljima.
A nebesko carstvo? Onaj ko brani otadžbinu,
slobodu, čast i živote svoje porodice, svoje rodbine,
svog plemena ili svog naroda ili brani slobodu, čast i
živote bilo kojeg naroda ili bilo kojeg nenaoružanog,
nemoćnog i zlu prepuštenog pojednica u ratu ili u miru,
taj je i živ već u nebeskom carstvu i svjetlosni je ratnik
Božije vojske na zemlji.
To je specijalni rat protiv naroda i ne treba se
opijati nerealnim bajkama manipulatora, jer svi oni koji
su prošli rat znaju da parola ispod naslova nema veze
sa realnim životom.
110
KULT SVETOVIDA POTIČE SA BALKANA
Nije li kod Topuskog u Hrvatskoj nađen oltar

boga panonskih i balkanskih Kelta (ilirskih japodskih
plemena) VIDASA, VIDA (latinskinapisano VIDASUS)
i njegove sestre DANE (latinski napisano THANA)?
Jeste, nađeni su oltari VIDASA i DANE.
111
VIDAS je bog Sunca kao i APOLON (rimski
Silvanus). DANA je sestra VIDASOVA kao što je i
ARTEMIS (DIJANA) sestra APOLONOVA. Slovenski
SVETOVID je kroz vijekove transfor-misani VIDAS.
Ime VIDAS složena je riječ od dvije proste i nama
poznate riječi: VID + AS.
VID je SVJETLOST, a starokeltsko AS znači ISHODI,
POTIČE, PALITI [1].
AS = AZ
AZ (AS) = JESAM, BIVAM, POSTOJIM = BOG
Šta je izvorno značenje riječi AZ (AS)?
[2]
“Računajući po Suetoniusu ǢSAR je rasenska
riječ koja znači ‘Bog’. Pošto “ǣsar” takođe na irskom
znači ‘Bog’, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz
da su Kelti od Rasena.” [3]
“ǢSAR, ime od ‘Deum,’ Bog Rasena
računajući po Suetoniusu; i A’iσoi, ‘ǢSI’ označava
Θεoi, bogovi, nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.-
K. O. Müler i Donaldson povezuju obe titule, i s pravom,
sa skandinavskim AS, ‘deus,’ mn. ǢSIR” [4]
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih
Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi
GOSPOD." [5]
Vedski Bog je ASURA:
“Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika,
vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura
112
sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je
Agny.” (Rig Veda, 5.15.1, Himna Agniju)
“U ranim himnama Rig Vede, epitet Asura je
masovno korišten za prethodno vrhovno božanstvo
Varunu zajedno sa drugim božanstvima kao Mitra,
Agni, Rudra, Pushan, Marut, Soma i Savitri. Iznena-
đujuće je da Rig Veda (7.65,2) čak opisuje Mitra-
Varunu kao ‘Devanam Asura’ Bogove od Asura.” [6]
“ASURA je vrhovni bog vedskog panteona.
Riječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati
asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” [7]
Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je NEBO,
SVJETLOST i VRIJEME.
Sanskritsko ASTE ( आस्ते ) ili kraće AS ( आस् ) znači
POSTOJATI, ŽIVJETI, a takođe znači SJESTI što ima
veze sa egipatskim TRON i srbskim ASTAL.
Sanskritsko ASU (असु ) znači ŽIVOT, a osnova riječi
ASU je AS (AZ) što na srpskom, bugarskom i make-
donskom znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM i to je
BOG.
Istina nije sakrivena i o njoj se ne smije pričati
jer ugrožava zvaničnu crkvenu istoriju. Da, modernu
istoriju piše crkva, tj. njeni ljudi u istoriografiji.
.........................
[3] Ibid., p. 144.
113
[4] Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan In-
scriptions, John Murray, London, 1872. p. 250.
[5] Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian My-
thology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
[6] Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Religi-
on: And Indus-Ghaggar Civilisation, Booktango, Bloo-
mington, In., 2015. ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-book)
[7] Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic Reli-
gion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999, p. 9.
ISBN: 81-208-0061-3
KOB, KOBAC I KOBILIĆ

Petar Skok kaže da je riječ KOB sveslavenski i
praslavenski mitološki termin i da može značiti sljede-
će: 1. DOBAR ZNAK; 2. RĐAVA SLUTNJA; 3. VANJ-
SKI IZGLED. [1] Pogledajmo značenja današnjeg en-
gleskog COB (KOB):
1. ISPUPČENJE
2. ČVOR, KVRGA
3. GLAVA
4. OSOBA
5. VRH
6. KRESTA ili GUBER (< KOBER)
7. TUĆI, NAPASTI
Krupnu vrstu lešnjaka Englezi nazivaju COB. U engles-
kom COB (COB) i u srpskom KOB osnova je OB jer je
taj korijen u riječi OBLO, OBLIK. Sve što je OBLO ima
engleska značenja ISPUPČENJE, ČVOR, KVRGA,
GLAVA i ušlo je u engleski iz keltskog [2]. I TOPUZ “iz
turske vojne terminologije” nastalo je od T-OB-US [3].
Kad se dva KOBA sudare, to je SUKOB. Vrsta
jastrijeba zove se KOBAC.
114
Pogledajmo i ove keltske riječi: COB (KOB) = OBILAN,
RODAN [4]. Gaelik COBHACH znači ČAST, PRIZ-
NANJE [5]. Starokeltsko COBH je POBJEDA [6]. I ovo
su keltske riječi:
a) COB IL
b) COB ILE
COB znači OBILAN, RODAN i to znače i riječi IL, ILE
[7]. Izgleda tautologija, ali nije:
a) COB IL > COBIL = KOBIL = OBILNO RODAN,
b) COB ILE > COBILE = KOBILE = OBILNO RO-
DAN.
I kad na ovo COBIL (KOBIL) i COBILE (KOBILE) doda-
mo keltsko ACH što znači OKRŠAJ, SUKOB [8], gle
šta dobijemo:
a) COB IL ACH > COBILACH = KOBILACH > KO-
BILAČ > KOBILIĆ = OBILNO RODNA BORBA
b) COB ILE ACH > COBILEACH = KOBILEAČ >
KOBILIĆ = OBILNO RODNA BORBA.
Prezime KOBILAJIĆ postojalo je u srednjem vijeku i u
vrijeme Kosovske bitke:
“КOБЫЛАYИЋЬ, vlastelin kneza Pavla Radi-
novića od primorja Vukosav Kobilajić 1397 M. 229.”
[9]
Dakle je postojao jedan Miloš u vremenu cara Dušana
i spomine ga Mavro Orbini kad govori o vremenu pos-
ljednjih Dušanovih dana:
“Najvjerniji njegovi savjetnici bijahu Gregorije i
Vojihna cesari, te Brajko, Raoslav, i Branko Rastislalić,
zatim Tomo i brat mu Vojislav Vojnović, Miloš i njegov
brat Raoslav Ledenić,….” [10]
115
Miloš LEDENIĆ! Njegovo prezime bukvalno znači PLE-
ĆAŠ, jer je ŠIROKIH LEĐA (OBILAN):
LEDE > LEĐA = PLEĆA [11]
“Korijen LED- dolazi u pridjevima na -ovan LE-
DOVÁN (bol, Belostenec, Jambrešić), poimeničen na -
ica LEDOVNICA (hrv. kajk.) = na -ovlji LEDOVLJA f
‘isto’, u hrv.-kajk. složenom pridjevu LEDOBOLEN
(Jambrešić).” [12]
LEDENICA (Kosmet, Drsnik, Klina) je stočna bolest,
nazvana tako, jer goveda, koze, ovce od nje padaju na
LEĐA. [13]
Od osnove LED su LEĐA i LEĐANICA (kičma),
jer LED bukvalno znači ŠIRINA, ŠIRENJE (kad se LE-
DI, voda se ŠIRI i postaje OBILNIJA).
LED > LEDEN > LEDENIĆ = PLEĆAT = ŠIROK = ga-
elik LEATHA [14], tj. LEADA) = KRUPAN = OBILAN =
KOBILAČ = KOBILIĆ.
Orbinijev Miloš Ledenić je kosovki Miloš Kobi-
leach (Kobilić) i on je u vrijeme Kosovske bitke imao
preko 50 godina, iako ga narodni pjesnik prikazuje kao
mladog. U mladosti je bio među savjetnicima cara Du-
šana, a kakvu je pravu ulogu imao, to ne znamo, ali je
kao diplomata oko Dušana vjerovatno od ranije bio po-
znat caru Muratu. Po prezimenu vidi se da Miloš (K)obi-
lić nije slovenskog, nego tračkog, keltskog, tj. ilirskog
(vlaškog) porijekla. Pogrdno shvatanje njegovog prezi-
mena u krugovima srpske slovenske vlastele (“potiče
od kobile”) bilo je razlog da se njegova porodica među
vlastelom nazove Ledenić (Plećaš), iako je u narodu i
dalje bio poznat pod originalnim narodnim prezi-
menom.
116
Pošto većina Srba odbija istinu da su porijek-
lom od Kelta, a tvrde da su od Tračana (iako je to isto),
Šiptari to koriste za svoju propagandu pa tvrde da je to
šiptarsko prezime, jer i među današnjim Šiptari-ma
većinski broj je pošiptarenih potomakaTračana ili Kelta
u vidu Srba koji su bili originalni domorodački Vla-si. I
ne treba se čuditi što se najpoznatiji svjetski lin-gvisti
komparativne lingvistike pozivaju na albanski kao ori-
ginalni ilirski jezik, a srpski ni da spomenu. To Srbi ta-
kođe rade.
…………………….
srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 6.
[2] Walter William Skeat, An Etymological Dictio-
nary of the English Language, Second Edition, Oxford:
The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, p. 118.
484.
[4] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Publi-
shed by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. 221.
[5] Ibid.
[6] Ibid.
[7] Edward Dwelly, Ibid, Vol. II, p. 539.
[8 ] Ibid., Vol. I., p. 5.
[9] Đura Đaničić, Rečnik iz starina srpskih, Prvi dio
A-K, Državna štamparija, Beograd, 1863, str. 459.
[10] Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, Golden
marketing, Zagreb, 1999, str. 333.
[11] Petar Skok, Knjiga II, str. 284.
[12] Ibid., str. 284-285.
117
[13] Ibid., p. 285.
[14] Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
Language,Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son,
1886, p. 363.
TOMOR – NADMOĆNI SJAJNI VIS

Sa visinom 2416 metara TOMOR je jedna od
najviših albanskih planina. Ni ovo nije šiptarska, već
keltska složenica sastavljena od dvije proste keltske
riječi TOM OR:
a) keltsko (gaelik) TOM = KRUŽNI VIS, KRUŽNI
VRH, UZVIŠENOST, NADMOĆ [1];
b) keltsko (gaelik) OR = ZLATO, SJAJ [2]
TOM OR > TOMOR = UZVIŠENI ZLATNI (SJAJNI)
VIS, MOĆNI ZLATNI (SJAJNI) VIS.
Kelti su Cimbri, Cimbri su Tračani, Tračani su isto što i
Brigi.
P.S. Kad Sunce sja bijelom svjetlošću, tad je najsjajnije
i najtoplije što znači da je bijela boja najsjajnija boja.
…………………………..
[1] Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The
Gaelic Language in two parts, Glasgow and London,
W. R. M’Phun & Son, 1866, p. 572.
[2] Ibid., p. 442.
118
TIMOR
“Oro gnijezdo vrh timora vije,
jer slobode u ravnici nije.”
(Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića, Četa)
“Ptići su silni carevići,
A on car je timoru ljutu.”
(Grga Martić, Osvetnici,1,3)
Za odrednicu TIMOR Petar Skok kaže:
“Bit će ilirska riječ u vezi s tumeo, tumor, tumu-
lus, tumba.” [1]
Gaelik TIM je ZAOKRUŽENO VRIJEME, GODIŠNJE
DOBA, SEZONA [2], a starokeltsko TIME sa osnovom
TIM nosi značenja STRAH, TOPLOTA, PONOS [3].
Gaelik TIMID je VREO, PONOSAN. [4]
Kanarisko TIGMA znači TOPLOTA, GRIJANJE
[5]. Sa istim korijenom TI- je kanarisko TIṬṬA što znači
VIS, UZVIŠENJE, BRIJEG [6]. Od TI- je i latinsko TI-
TULUS (TITULA) [7]. TIARA (grčki: τιάρα) je persijska
KRUNA [8] koju nosi po vlasti i časti NAJVIŠI u državi.
Gle sad ovo: ekavci kažu TEME, ijekavci TJEME, a
ikavci kažu TIME i to je NAJVIŠI VRH nečega.
Tu je i malajsko TIMBUL što znači USPINJA-
NJE, PENJANJE, PODIZANJE [9]. Malajsko TIM-BUN
je UZVIŠENJE, VIS, BRDO [10] Malajsko TIM-BUK
znači UTVRĐEN. [11]
Korijen TI- nalazimo u srpskim imenicama
(P)TICA, TISA (rijeka i vrsta drveta), u glagolima sa
značenjem SNAGE: STISNUTI, UTISNUTI. U Dalma-
ciji je zabilježeno TIMUN sa značenjem KORMILO
[12]. Da vidimo šta znači TIMOR:
TIMOR < TI + MOR, a može i ovako: TIM + OR
119
DIV je ORIJAŠ, ORI-ON; ORAO.
Vidjeli smo da je TI- nosilac značenje VIS, PO-
DIZANJE, UTVRĐENJE, VRELINA, PONOS. Kod Ra-
sena (Etruraca) TIN je visoki OLTAR [13], TITANI su
BOGOVI i DIVOVI, Haldejci su ih zvali TID [14]. TINIA
je VRHOVNI BOG Rasena [15] (tu su ona značenja
PODIZANJA Sunca, njegove VISINE i VRELINE).
Šta znači MOR? Korijen u MOR je keltsko (gae-
lik) MO što znači VELIK, NAJVEĆI, VISOK, NAJVIŠI
[16] Kod Mongola MORO je VELIKA RIJEKA [17], a
postoji i u srpskom MORE, MOMA, MOMAK, MOMČI-
LO. Gaelik MOR znači VELIK, VISOK [18]. To isto
MOR je u srpskom MORGA (visoka, duga motka).
I tako: TIMOR znači VELIK, VISOK, VIS, VE-
LIČANSTVENA VISINA.
…………………….
470.
[2] Robert Archibald Armstrong, A Gaelik Dictionary
In Two Parts, London: james Duncan, 1825. 552.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] William Reeve, A Dictionary Canarese and Eng-
lish; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858, p. 505.
[6] Ibid.
[7] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological
Dictionary of the Latin Language, London, 1828, p.
476.
120
English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883,
p. 1551.
[9] William Marsden, A Dictionary of the Malayan
Language, London, 1812, p. 81.
[10] Ibid., p. 92.
[11] Ibid., p. 81.
[12] Petar Skok, Ibid, str. 470.
[13] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho-
logical, Etymological, and Historical Dictionary, Lon-
don, 1793, p. 425.
[14] Ibid., p. 427.
[15] Alexander Crawford Lindsay, Etruscan inscrip-
tions, London: John Murray, 1872, p. 250.
[16] Robert Archibald Armstrong, Ibid., p. 553.
456.
GOTSKI BELAGI
Pišući o Gotima Jordanes kazuje o vremenu tre-
ćeg rimskog cara Tiberiusa (42. g.n.e. - 37.g.n. e.) koji
je vladao od 14-37. g.n.e. U to vrijeme, kaže Jordanus,
kod Gota je Dicineus bio savjetnik i prosvjetitelj. Učio
je zakonodavstvu, filozofiji, fizici, botanici, astronomiji:
planetama, zvijezdama i zodijaku sa dvanaest znako-
va. Prenio je Dicinius svojm sunarodnicima znanje ime-
na za 346 zvijezda sa njihovim imenima, njihovom kre-
tanju i značenju tog kretanja [1].
Tako Jordanes na istom mjestu kaže da su Goti
svoje pismo nazivali BELAGINES. Vidimo da u nazivu
postoji stariji oblik srpskog BELEG napisan kao gotsko
BELAG (kanarisko/kannada BEḶḶAGE znači IZBELE-
121
NJE [2]. Dakle se kod Gota SLOVO zvanlo BELAG, a
pisanje je BELAGINE, tj. BELEŽENJE: BELAG + INE
> BELAGINE > BELAGENE > BELEŽENJE.
Sljedujući tome sredstvo kojim su pisali Goti pi-
sali svoje BELAGINE je BELAGIA i to je u srpskom da-
lo BELEGIJA (naziv je ostao za ime posebnog kame-
na kojim se oštri kosa). Goti su porijeklom Hetiti ili
maloazijski Tračani, a Tračani su bili i balkanski Iliri.
Geto-dačke misterije.
…………………….
[1] Charles Christopher Mierow, Jordanes, The Ori-
gin and Deeds of the Goths (in English Version), Prin-
ceton, 1908, p. 22.
[2] William Reeve, A Dictionary Canarese and En-
glish, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858,
p. 734.
122
KO JE SRUŠIO RIMSKO CARSTVO
“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i

Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germa-
ne, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Po-
lybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus
and Josephus zovu ove narode koji su zauzeli Galiju,
Keltima.” [1]
“Cluverius u svojoj ‘Germania Antiqua’, objav-
ljenoj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska
plemena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i
istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio keltski, i
on iznosi sebi u prilog najimpozantniju naučnost.” [2]
“Monosyllabic Primeval Language > Aggluti-
nate: Turanian > Amalggamate: Japhetic or Iranian or
Indoeuropean > Celtic: Thracian or Illirian…” [3]
“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih
pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti
narod.” [4]
123
“Jezik Kimerijaca nije poznat. Pretpostavlja se
da je bio trački, da su govorili tračko-ilirskim, ili indo-
iranskim…” [5]
"Tamo su bili Brigi, rod Kimeri, koji su prešli pre-
ko, iz Trakije u Aziju pod imenom Frigi, neko vrijeme
nakon Trojanskog rata, kadgod da se to dogodilo." [6]
Kimeri (Kelti) i Tračani su jedan rod:
"Kimeri, ili odvojeno pleme njihovo, zvano Tre-
ri...." [7]
Nakon toga Strabon opet kaže:
"Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane
Trera, koji su također bili Tračani...." [8]
“CIMMERII, ōrum, tračko pleme sa boravištem
na Dnjepru.” [9]
“Posebno je zaključeno da su drevni Kimeri i
njihovi potomci Tauri od Herodota i narodi potčinjeni
kraljevima Cimerijanskog Bosfora, među kojima su na-
đena tračka imena Kotis, Rheskuporis, Rhæmetalkes,
Mæsades, Berisades, Medosades, bili su tračkog pori-
jekla.“ [10]
“Istoričari izvještavaju o Aezir narodu kao Tra-
ko-Cimerijanima, jer su Trojanci od tračkih predaka.”
[11]
Pominjući Herodota ovaj autor kaže:
“Svi narodi sjeverno od Grka zvani su nekad od
njih Tračanima, uključujući Kimere, i kimerijski Kerčo-
nis nekad je zvan Taurika ili Trački Kerčonis.” [12]
"Vidjeli smo da je u prehelenističkom periodu
vladajuća klasa Pantikapeuma bila cimerijanska i da su
stanovnici Dakije (Transilvanija, Moldavija i Valačija)
od Grka su zvani Geti, od Latina Daci, a sami su se
zvali Gotima'." [13]
124
"Ser Isak Njutn (Chron., p. 1125) piše: 'Drevni
stanovnici Dakije (Transilvanija, Moldavija i Valačija)
od Grka su zvani Geti, od Latina Daci, a sami su se
zvali Gotima'." [14]
“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili
Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-
meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tračani bili
Kimeri, što nije ni bitno.” [15]
I ko je srušio zapadno Rimsko carstvo? Zaključujući po
navedenim citatima Rim su srušili oni što su ih Grci
zvali Getima, Latini Dacima, a oni su sebe zvali Goti-
ma: Goti su Dačani, Dačani su Tračani, Tračani su Ki-
meri.
Istorijska je prevara i naučna laž ranije i ondašnje Ger-
mane poistovjećivati sa kasnijim Nijemcima, jer Cezar
kaza da su Kelti Belgi (Belgae) porijeklom Germani:
"Plerosque Belgas esse ortos a Germanis", tj.
potiču od Kelta iz Germanije.
Šta znači ime “Got” i “Goti” (gotski Gut-þiuda,
latinski Gothi)? Najstariji zapisi imena GOT nalaze se
na sumerskim pečatima kao titularno ime sumerskog
cara Sargona:
“Na jednom od ovih pečata on nosi ime ‘Saga-
ra,’ identično sa jednom njegovom solarnom titulom u
indijskim epovima; na drugom ‘Sag’ što je očigledno
skraćeno od ‘Sagara’. Na tri od ovih njegovo ime je na-
pisano ‘kralj Gin’ (Shar-um-Sharu-Gin) i na dva piše
‘Gan’ ili ‘Gana’. Na tri od njih on je dodao titulu Gūt (ili
‘Goth’) i na jednom on sebe naziva ‘Veliki Khāti’ (ili
Khatti, ili ‘Hitt-ite).” [16]
Kao i svi carevi tako i Sargon sebi pripisuje titule solar-
nog značenja. Titula Goth ima isto značenje kao i ime
125
Got. Kanarisko gottu znači znak, simbol, slovo [17].
Kanarisko ghaṭṭi (koje znači jak, nesalomiv, moćan, bi-
star [18]) odgovara sumerskom Khatti.
Pošto su Goti bili Dačani, Dačani bili Tračani,
Tračani bili Kimeri, Kimeri bili Kimbri, Kimbri bili Kelti,
Kelti bili Gali, dakle u preživjelim keltskim dijalektima
treba tražiti značenje imena Got.
Starokeltsko goth (gaelik gath) je sunčani zrak,
žar, gulja (dio kola) [19]. Tako dolazimo do zaključka
da je sumerski korijen Gū- u sumerskom Gūt istozna-
čan starokeltskom go- u starokeltskom goth i korijenu
ga- u gaeliku gath i srpskom gu- u riječima gulja, jegu-
lja, guja, guta, guber. Od istog korijena gu- je tursko
Gunes sa značenjem Sunce [20], tartarsko gundus što
znači dan [21], velško gunnei sa značenjem vrelina,
velika vatra [22], velško got, goth, gothi što znači ponos
[23] i sa istim značenjem korniško gothys, gothis [24].
Irsko gorm počinje korijenom go- i znači toplo-
ta, grijati [25]. To isto znači i srpsko gorjeti.
Starokeltsko goth je sunčani trak, pravac, žica,
struna [26]. I eto nas kod imena Tračana: trak > Trakoi
> Tračani = Dačani = Geti = Goti i sve se odnosi na
Sunce, jer je srpsko go znači čisto, mlado [27]. Golot
je sjaj, kristal, biljur [28], god je simbol, znak slova O
kruga Sunca u vremenu godine (kanarisko gottu), ali
je i veselje, proslava, slava [29]. Gotsko God znači
Bog [30].
Sve što je nalik na go je s godno, tj. zgodno
(lijepo i privlačno), a Goti su kao Sunčevi tračni traci,
sjajni, proslavljeni, Slavni liuda (gotsko liuda znači
narod i od toga je sveslovensko ljudi [31].
“Procopius i Jornandes, Jerome i Spartian slažu
126
se u identičnosti Geta i Gota. Ova indentičnost podr-
žana je visokim autoritetom W. Grimm čiji argument, iz-
vučen iz teutonskog karaktera dačanskog imena biljke
Dioscorides, nedavno je s velikom sposobnošću po-
tvrđen od Mr. Douse. Canon Rawilson ide tako daleko
da potvrđuje da je ‘identitet Geta sa Gotima kasnijeg
vremena više nego vjerovatna pretpostavka i može se
smatrati istorijskom sigurnošću." [32]
"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [33]
"Sedma knjiga govori o nesređenim redovima Ri-
mljana i o njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili
Geta; jer su se tim imenom prije nazivali." [34]
I da ne zaboravimo: u vrijeme kad su zauzeli Rim,
ovi Goti, tj. Slaveni, bili su hrišćani, arijanci.
I ko je u 5. vijeku srušio Rim?
…………………………..
[1] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May
1830, Charleston: Printed and published by A. E.
Miller, 1830, pg. 367.
[2] The New York Review, Vol. 1, New-York:
Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
[3] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race,
Religion, and the Politics of Human Origins, Baltimore:
The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
[4] The Edinburgh Magazine and Literary Miscella-
ny, Vol. 15, August 1824, Edinburgh: Printed for Archi-
bald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[5] Carl Waldman and Catherine Mason, Encyclo-
pedia of European Peoples, Vol. 2, New York: Facts
On File Inc., An Imprint of Infobase Publishung, 2006,
pg. 175.
[6] Edward Davies, Celtic researches, on the origin,
127
traditions & language of the ancient Britons, London:
Printed and sold by J. Booth, 1804, pg. 205.
[7] Strabon, I,3,21.
[8] Ib. XIII,1,8.
[9] Frederick Percival Leverett, A New and copious
lexicon of the Latin language, Boston: J. H. Wilkins and
R. B. Carter, and Hilliard, Gray and Co.; New York:
Leavitt, Lord & Co., 1836, pg. 140.
[10] James Cowles Prichard, Researches Into the
Physical History of Mankind, Thirdh Edition, Volume 3
– Part I, London: Sherwood, Gilbert and Piper, 1841,
pg. 474.
[11] Roger Calverley, The Primal Runes: Arche-
types of Invocation and Empowerment, Preface XIV,
Twin Lakes, Wisconsin: Lotus Press, 2005.
[12] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of
the Nations of Western Europe, London: Burns and
Oates, 1879, pg. 213.
[13] Michael Rostovtzeff, Iranians and Greeks in
South Russia, Oxford, The Clarendon Press, 1922, p.
67.
[14] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of
the Nations of Western Europe, London: Burns and
Oates, 1879, pg. 212.
[15] Ibid.
don, Luzak & Co., 1930, p. 29.
[17] William Reeve, A Dictionary Canarese and En-
glish; Revised, Bangalore: The Wesleyan Mission
Press, 1858, p. 393.
[18] Ibid., p. 402.
128
1902-, p. 518, 480.
original unity and recent origin of the Human Race,
London, Samuel Clarke, 1843, p. 21.
[21] Ibid.
[22] Ibid.
[23] Titus Levis, A Welsh-English dictionary: Geirlyfr
Cymraeg a Saesneg, Carmarthen, J. Evans, 1815, p.
141.
[24] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-
tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’
Hall Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Pu-
blisher, 1887, p. 125.
[25] Arthur James Johnes, Ibid. p. 21.
London, Printed for James Duncan; 1825, p. 309.
[28] Ibid.
[29] Ibid., str. 583.
[30] Henry Bradley, The Story of the Goths, Apen-
dix, New York, G. P. Putnam’s & Sons; London: T.
Fisher Unwin, 1888, p.369.
[31] Ibid.
[32] Isaac Taylor, Greeks and Goths: A Study on the
Runes, London: Maccmilan And Co., 1879, p. 44.
[33] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum
Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus,
Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo;
Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, p. 9.
[34] Ibid. p. 14.
129
GEVINTO SMIEGTU
Gotski zapis na keramičkoj pločici (4. vijek, Cepina,

Velingrad, Bugarska).
130
Na keramičkoj pločici iz Velengrada simbolično
je prikazana solarna spirala u obliku ZMIJE? O riječi
ZMIJA Petar Skok kaže:
“Rumunji posudiše smeu m, odatle po svoj pri-
lici zmeur m prema f zmeură pored zmieră, zrnima ‘ma-
lina, rubus idaeus’, ngr. σμέουρον, tur. zmaula.” [1]
Rumunsko zmeur, zmeură, zmiera postalo je od oblika
ostruge na kojoj malina raste: ostruga maline je zmijo-
lika, tanka, duga, isprepletena i trnovita. I gle:
ZMIJA : ZMEUR, ZMEURA, ZMIERA
Dakle je stablo maline (ostruga) po svom obliku slično
obliku zmije dobilo to ime.
Među holandskum iseljenicima u zapadnom
Zelandu postoji riječ SMIEG ili SMIEËG [2]. Pošto su
glasovi S i Z isti po mjestu tvorbe, ali različiti po zvuč-
nosti, u govoru često prelaze jedan u drugi. Uporedimo
i ovo sa srpskim ZMIJA:
SMIEG : ZMEIG, SMIEËG : ZMIEËG
Dakle su SMIEG, SMIEËG oblikom vrlo bliski srpskom
ZMIJA. A šta znače ove stare holandske riječi? Evo
šta: SMIEG, SMIEËG znači SAVITLJIV, POKRETAN,
PUZAV, KLIZAV [3] i to karakteristike ZMIJE. U savre-
menom holandskom SMIEG je SMIJDIG i znači SAVI-
TLJIV [4] i opet isto: SMIJDIG : ZMIJDIG.
Zmija je simbol sezona Sunčeve toplote prolje-
ća i ljeta i Sunčeve dnevnog i godisnjeg savijenog i
krivudavog puta. Prikaz zmije na pločici iz Velingrada
nije samo simbolika Sunčeve vrućine , nego je u centru
prikaz VINTE, tj. svastike. Koja je svrha VINTE u klup-
ku zmije? Odgovor je sljedeći: ZIMIJA i VINTA ovdje su
ideogramski znak, znak jedne riječi gotskog jezika.
Hajde da vidimo koja je to riječ šta znači?
131
Zapis iz Velingrada i gotske rune (David Diringer,
Alphabet A Key To The History Of Mankind, Second
and Revised Edition, London, New York, Toronto,
Melbourne, Sydney, Cape Towun, Hutchinson’s
Scientific and Technical Publication, 1948, p. 514).
132
Vidimo da je zmija na pločici prikazana u obliku gotske
rune GE, a glava zmije u obliku je rune O.Tako tu piše
GEVINTO.
U gotskom su postojali nazivi sličnog znače-
nja: SWINTHS je SNAŽAN, MOĆAN; jedan gotski kralj
zvao se WINITHARI, drugi MATASWINTHA. Jednom
kralju Vizigota bilo je ime RECCESWINTH. Goti su Vi-
zigote zvali SWINTHILA, a Vende WINITHA [5]. Velški
GWIN je VINO, LOZA [6], GVINIEN je VINOVA LOZA
[7].
Runski zapis na desnoj strani ploče.
133
Na desnoj strani ploče piše SMIEGTU i to je isto kao
ZMIEGTU, ZMIJOLIKI.
I tako cijeli zapis glasi: GEVINTO SMIEGTU ili
GEVINTO POKRETNI, GEVINTO SAVITLJIVI.
Šta znači ime GEVINTO? VINTO je muški rod
od VINTA (svastika), dakle VINTO znači VINTAJUĆI,
OKREČUĆI, a GE je korijen u GEN vezano sa STVA-
RANJE, RAĐANJE: GENA > ŽENA. Holandsko GE-
VEN znači DATI, DAVATI, POKLANJATI [8]. Tračan-
sko i srpsko GE- korijen je u nazivu GERMA što znači
TOPLOTA:
“…Skt. gharmáḥ, tračansko germo- ‘vreo’, lat.
formus…." [9]
“Tračansko ‘germo-‘ ‘toplo’, Γέρμας (grad poz-
nat po vrelim izvorima)….” [10]
“GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), takođe zvana
Ίερἁ Γέрμη, grad u Miziji, smješten između rijeka Ma-
kestus i Rhindakus.” [11]
I sve je jasno: GEVINTO je SUNCE jer se ono VINTA
nebom, ono je STVARA, ono DAJE I POKLANJA ŽI-
VOT svemu na Zemlji.
…………………….
657.
[2] (Michiel de Vaan, The Dawn of Dutch: Langua-
ge contact in the Western Low Countries before 1200,
Jonh Benjamins Publishing Co., Amsterdam/Phipa-
delphia, 2017, p. 221. ISBN 978 90 272 0020 4 (HB)
ISBN 978 90 272 6450 3 (E-BOOK)
[3] Ibid.
134
[4] A New Pocket-dictionary of the English and
Dutch Languages, Leipsic, Otto Holtzes Nachfolger,
1897, p. 752.
[5] Henry Bradley, The Gots, London: T. Fisher Un-
win: New York: Puthnam’s Sons, 1891. p. 369.
p. 164.
[7] Ibid., p. 165.
[8] Walter William Skeat, An Etymological Dictiona-
ry of the English Language, Second Edition, Oxford:
1893, p. 234.
[9] Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek
Language, Second Edition, Revised, London, Faber
and Faber Limited, 1933, pg. 40.
[10] J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclo-
pedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn
Publisher, London and Chicago, 1997, pg. 263.
[11] William Smith, Dictionary of Greek and
Roman geography, London: John Murray, 1872, pg.
992.
[12] David Diringer, Alphabet A Key To The History
Of Mankind, Second and Revised Edition, London,
New York, Toronto, Melbourne, Sydney, Cape Towun,
Hutchinson’s Scientific and Technical Publication,
1948, p. 514.
135
GETSKA PLOČICA I NJENO IŠČITAVANJE
Getska plocica (4 v. st. ere, grobnica getskog kralja

Dromihete, Sborianovo, Bugarska).
Na ovoj kvadratnoj pločici veličine oko 18 x 18
cm ispisana je lekcija iz astronomije. Prvo su nabroja-
na četiri elementa ovog svijeta:
1. zemlja (ovan i bik samo po zemlji hodaju),
2. vazduh (bog vjetra leti i ptica leti),
3. voda (riba i krčag sa vodom),
4. vatra (lampa i oltar vatre ili roštilj na kojem se
peče riba).
Iznad letećeg boga vazduha (atmosfere) je zo-
na astronomskih zbivanja:
136
5. Proljetni ekvinocij sa početkom proljeća je u zo-
dijačkom znaku Ovna. U lijevoj ruci kabir ili džini drži
glavu ovna kao znak ovog zodijačkog znaka, a u des-
noj drži odsječenu glavu kao znak vremena rata i kao
masku koja je simbol proljetnih poklada, mačkara ili
maškara (taj običaj sačuvan sve do danas).
6. Jesenje ekvinocij sa pocetkom jeseni je u znaku
Djevice iza koje stoji kabir ili džini sa rogom vina i jese-
njih plodova.
7. Između proljetnog i jesenjeg ekvinocija je
Gevinto, bog rata i bog Sunca.
8. Dvanaest štapova su dvanaest mjeseci. Dva šta-
pa u dnu ujedno su simboli jeseni i zime, dok su dva na
vrhu simboli proljeća i ljeta.
9. Zmija vrelog proljetnog vremena izlazi iz drveta
koje raste na istoku.
10. Zmija vrelog ljetog vremena izlazi iz drveta koje
raste na zapadu.
11. Sunce ljetnog solsticija na prvi dan ljeta između
vrelog vremena proljeća (zmija proljeća) i vrelog vre-
mena ljeta (zmija ljeta).
12. Vrijeme Sunca od istoka.
13. Vrijeme Mjeseca od zapada.
14. Šest mjeseci uspona Sunca od prvog dana zime
do prvog dana ljeta.
15. Šest mjeseci zapadanja Sunca od prvog dana
ljeta do prvog dana zime.
Dakle su Geti znali i pomno pratili astronomska kalen-
darska zbivanja.
137
GOTSKI ZAPIS IZ BREZE
Gotski natpis na kamenu u Brezi.

Anglosaksonski FODOR, ruski FJODOR, ukra-
jinski FEDIR, srpski TODOR, portugalski TUDOR znači
DAR BOŽJI. Korijen u ovim imenima su OD- i UD- i
imaju isto značenje.
Dešifrovanje gotskog zapisa iz Breze.

Hindu PHŪ-DĀR (FUDAR) znači CVJETNI, RAS-
CVJETANI i bukvalni smisao ovih riječi odnosi se ne
ZRAKASTO RASCVJETANO SUNCE [1] koje stvara
HRANU:
- engleski: FOOD [2]
- anglosaksonski: FODA, FODE = HRANA [3]
- holandski: FOEDEN = DONOSITI, HRANITI [4]
- starosaksonski: FODJAN = HRANA [5]
- danski: FODE = [6]
138
- danski: FODSEL = DOSTAVLJANJE [7]
- sjevernoevropski gotski: FODJAN = HRANJE-
NJE, DOSTAVLJANJE [8]
Na gotskom zapisu iz Breze piše:

- FUDAR (WUDAR) = HRANITELJ = SUNCE,
- UGRHNING = UGRIJANI,
139
- ZDRSTI = ZDRAVLJE (riječ još postoji u narod-
nom govoru Bugara),
- IMI
Tu piše: FUDAR (WUDAR) UGRHNING ZDRSTI IMI
= HRANITELJ UGRIJANI ZDRAVLJE IMA = SUNCE
UGRIJANO ZDRAVLJE IMA
Gotsko UGRHNING istog je postanja kao i srpsko UG-

RIJAN, UGAR: sanskritsko UGRA ( उग्र ) znači PLA-
140
HOVIT, MOĆAN, VELIK, OŠTAR, RAZAREN, LJUT
(zend: UGHRA) [ 9].
Ako pogledamo navedene riječi koje znače HRANA, vi-
dimo korijen OD- koji se nalazi u imenima boga ODINA:
ODIN, WODEN, VODEN, WOTAN, VOTAN, WUO-
TAN. Jakov Grim tvrdi da su ODIN i ostali imali svoje
drevno mjesto u Grčkoj, tj. u Vizantiji i Trakiji [10] i pois-
tovjećuje Odina sa dačkim (getskim, tj. gotskim) Zal-
moksisom [11].
Rune iz Breze i teutonske rune i njihovo glasovno

značenje.
141
U 4. vijeku gotski Ostrogoti pristigli su na Balkan i, kao
što se vidi, i oni su imali svog ODINA pod imenom
FUDAR ili VUDAR (WUDAR) i taj bog je bog Sunca.
…………………….
[1] Joseph W. Raker, Rama Shankar Shukla, Star
English-Hindi, Hindi-English combined dictionary,
Twentieth edition, New Delhi, Star Publication, 2011, p.
678.
[2] Hensleigh Wedgwood, A Dictionary of English
Etymology, Third edition, new York, Macmillan & Co.,
1878, p. 271.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Ibid.
[6] Ibid.
[7] Ibid.
[8] Ibid.
[10] Jacob Grimm, Geschichte der deutschen
Sprache, Leipzig, Verlag Von S. Hirzel, 1853, p. 535.
[11] Ibid., p. 536.
Napomena: Gotske rune (teutonske) i njihovo
glasovno značenje u tabelama preuzete su iz knjige:
David Diringer, Alphabet A Key To The History Of Man-
kind, Second and Revised Edition, London, New York,
Toronto, Melbourne, Sydney, Cape Towun, Hutchin-
son’s Scientific and Technical Publication, 1948, p.
514.
142
VINTA
Ovaj cvijet Englezi zovu “periwinkle” (Vinca minor).
Vinta loze
143
Englesko WIND je VJETAR. Odakle potiče ova
engleska riječ? Potiče iz protosrpskog kojim su nekad
govorili Tračani (Kelti, Iliri) Brigi. Da ne gubimo vrijeme
na lupetanja Zapadnjaka, slijedi kratko i jasno objaš-
njenje!
Korijen WIN- u riječi WIND glasovno odgovara
srpskom korijenu VIN- u riječi VINTATI. Ima li neko ko-
me je srpski maternji, a da ne zna šta znači riječ
VINTATI: to znači MOTATI, SAVIJATI, UVRTATI. Dak-
le sve ono što vazduh čini s oblacima, maglom, praši-
nom, kišom, drvećem, lišćem, žitom, itd. Sve to vjetar
VINTLA (suprotno od VIN je NEVIN, ali se je to danas
koristi samo u moralno-pravnoj oblasti života).
Korijen VIN- takođe je korijen riječi VINO za koju
glupaci državnih filoloških ustanova tvrde da je latin-
ska riječ. A šta je VINJAGA? VINJAGA je LOZA. VINO
se dobija od grožđa koje raste na VINJAGI, tj. na LOZI.
Riječ VINJAGA je složena od dvije vrlo stare ri-
ječi: VIN-JAGA. Vidjeli smo da VIN nosi značenje VIN-
TANJE, VITLANJE, SAVIJANJE, KRUŽENJE.
Kanarisko (Kannada,/Canarese/Kanarese) JA-
GALI [1] znači RAST, a JAGU [2] znači ZELEN, dok
sanskritsko JAGAT ( जगत् ) znači, KRETANJE, ŽIVOT-
NO, BILJE [3]. I sve je jasno: VIN - JAGA > VINJAGA
= SAVI-JEN (UVRNUT), RAST ZELENOG BILJA. Zato
jedna od sanskritskih riječi za VJETAR glasi JAGAT,
jer vjetar VITLA, VINTA i UVRĆE kao što se bilje pri
rastu VITLA, VINTA, SAVIJA i UVRĆE.
I sad dolazimo do suštine, suštine koja nam ot-
kriva porijeklo Srba i ostalih Balkanaca koji su promje-
nom vjere izašli iz srpskog korpusa nazvavši sebe dru-
gim imenom: Kelti su imali boga rata pod imenom VIN-
144
TO, VINTUS, VINTIOS, MARTI VINTIO, VINTIUS VIN-
TIO POLLUCI i tvrde da je bio bog rata i vjetra [4].
Keltska svastika, 1. v. st. ere (Streatley, West

Berkshire, England).
Keltski bog rata je i pod imenom BELATUCADRUS,
VITUCADRUS (blješteći) i OLLOVIDIUS [5]. Sve je to
jedan bog pod raznim imenima. Pogledajmo jednu od
mnogih keltskih svastika na slici ispod!
Svastika je VINTA jer označava OKRETANJE, VITLA-
NJE, VINTANJE, dakle je ime VINTA tačnije od san-
skritskog značenja svastika: sreća, dobra nada. Obra-
timo pažnju na osnove VIN, VIT, VID i BEL u ime-nima
VINTO, VINTUS, VINTIOS, VINTIO, VINTIUS, VITU-
CADRUS, BELACADRUS, OLLOVIDIUS. Sve ove os-
nove su istog značenja i odnose se na nebo i Sunce
koje svakim danom VINTA i VITLA (kruži) nebom.
I gle: VIN je ikavska osnova riječi VINAC (vije-
nac) što je isto riječi VENAC sa istom osnovim VEN
kao u riječi VENETI, VENDI, VINDI. VIN je u imenu
145
Kelta (Tračana) VINDELIĆA kao i u srpskim i hrvat-
skim vlastitim imenima: VINKO, VINKA, MILOFINKA
(,MILO-VINKA). Zapadni Kelti svog boga rata VITUCA-
DRUS, OLOVIDIUS, a kod panonskih Kelta je VIDA-
SUS. U imenu VITUKCADRUS prepo-znajemo srpsko
VIT u VITALAN i KADAR u CADRUS, jer keltsko CADR
znači JAK, MOĆAN [6], a korniško CADWUR je VOJNI
KADAR (VOJNIK) [7]. Kod polapskih Slovena bog
Sunca i bog rata je SVENT VIT ili SVENTVIT, a kod
južnih Slovena je SVETI VID ili BELI VID. Оd drugog
vijeka stare ere opšti naziv za Slovene bio je VINDI,
VINDILI, VENDI, VENEDI, VENETI, VENI, VANI.
………………………
[1] Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and
English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore,
1858, p. 443.
[2] Ib. p. 453.
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.408.
[4] Edward Anwyl, Celtic Religion, Chicago, The
Open Court Publisning Co., 1906, p. 39.
[5] Ibid.
[6] Spurrell’s Welsh-English Dictionary, Tewlfth
Edition, Edited by J. Bodvan Anwil, Tarmarten, W.
Spurrell & Son, 1934, pg. 63.
[7] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-
tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’
Hall Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and
Publisher, 1887, p. 146.
146
“EN, VEN, VIN, VAN” ZNAČE “SUNCE”
Srbi, Sorbs, Serbja, Serby, Sorben, Lusati,
Vendi (Wends, staroengleski: Winedas; staronordijski:
Vindr; njemački: Wenden, Winden; danski: Vendere;
švedski: Vender; poljski: Wendowie) ili kako ih još zo-
vu: "zapadni Sloveni". Govore da naziv Wends potiče
od rimskog vremena i latinskog naziva Veneti, Venedi
ili Venethi; grčki: Ουενεδαι /Ouenedai.
Još sredinom 5. vijeka stare ere Herodot spo-
minje ilirske ENETE čije ime počinje osnovom EN.
Sanskritsko ENA je ON [1], a ON je egipatsko ime
Sunca:
Sanskritsko ENDH znači kao i sanskritsko
INDH: SVJETLOST, ZAPALITI, ZAPLAMTITI [2]. No-
silac ovih značenje je EN u riječi ENDH.
"Ani, ime Sunca u Asiriji, u Egiptu i Siriji je ON.
U Grčkoj je JAN i ION." [3]
"Ani u sanskritu ima oblik Inu (sunce), u Grčkoj,
Egiptu i Palestini je ON, ion, aon, anō, iun, oni, one,
Ono, No i Unni." [4] Osnova EN je u sanskritskom
ENDH I u imenu ilirskog naroda ENETI. Pošto se riječ
odnosi na Sunce (sunce), a Sunce je svjetlost i vid,
osnova EN je u srpskom ENO što znači GLEDAJ, VIDI.
Mnogi istoričari tvrde da su Herodotovi ENETI
kasniji VENETI:
"To će biti zabilježena, računajući po Strabonu,
Sofoklu, poznata povezanost Antenora sa boravištem
Eneta (Veneta) na sjeveru Italije." [5]
Da su Herodotovi ENETI kasniji VENETI poka-
zuje i ovaj citat koji govori o Herodotu:
147
"...on je znao o Venetima koje je s pravom sma-
trao Ilirima...." [6]
Enetsko EN postalo je VEN. Pošto EN znači SUNCE,
po logici i VEN treba da znači SUNCE. I zaista:
"Imamo Beth-aven, biblijsko ime, H-av.an ili
H-av-hani, bog Persijanaca, hindu Ven znači sunce, i
Vena mjesec; Van-iah, hebrejsko ime, sanskritsko
Van-as-pati, Pati znači vladar (vladari su u starini sinovi
sunca),...." [7]
"Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [8]
EN-G-EL > ANGEL > ANGEO > ANĐEO = SVJET-
LOST, VATRA!
Velško EN je NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽI-
VOT [9]. Gaelik ENIG isto je značenjem kao i AING [10]
u riječi AINGEAL (anđel) [11].
Suva trava je SENO (ikavski SINO), jer je bilo izloženo
i osušeno na Suncu.
I tako pronalazimo u imenima ENETI, VENETI, VENDI
korijen EN (VEN) koji znači SUNCE. Svastika je VIN-
TA, a to je po osnovi VIN kao sinonimu Sunčevom
imenu VEN. I još ovo: "Napolje, VAN!" Ovo VAN u buk-
valnom smislu je slobodni prostor na suncu, na svjetl-
osti dana, dakle i VAN znači SUNCE.
EN, VEN, VIN i VAN su imena SUNCA: i svi na-
rodi Evrope čija su imena od ovih osnova izvedena
grane su jednog roda.
................................
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
232.
[2] Ibid., pgs. 232, 167.
148
[3] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of an-
cient names of countries, cities, individuals, and gods,
Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 6.
[4] The Christian Examiner and Religious Miscel-
lany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Compa-
ny, July 1856, pg. 95.
[5] A. C. Pearson, The Fragments of Sophocles,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1917, pg. 88.
(6) William Ridgeway, The Early Age of Greece,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1901, pg. 349.
[7] The Christian Examiner and Religious Miscel-
lany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Compa-
ny, July 1856, pg. 95.
[8] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), Ibid., pg. 25.
[9] William Richards, Welsh and English Dictiona-
ry: Geiriadur Cymraeg a Saeseneg, Caerfyrddin: Pu-
blished by Ewan Jones, 1832, pg. 131.
Gaelic Press, 1902-, pg. 393.
[11] Ibid., Vol. I, pg. 16.
ROMANIJA
Ime planine Romanije ne znači "zemlja Rim-
ljana", jer u vrijeme dolaska Slovena na te terene na
Romaniji nije bilo Rimljana, nego su bili starosjedioci
Vlasi. Vlasi su porijeklom Kelti (Tračani ili Iliri).
Keltsko (gaelik) ROM znači RUTA, MALJE,
ČUPERAK, PERČIN, ROG, ROMACH (čitaj: ROMAČ),
ROMAICHE (čitaj: ROMAIČE) znači BRADAT, RU-
TAV, KOSMAT, VLASAT [1].
149
Tako otpadaju sve priče da su Vlasi romanizirani ostaci
Rimljana, te imena Rumâni, Rumîńi, Români, Rumâri,
Armăni, Arumunji, Aromuni samo su razni oblici kelt-
skih riječi ROM, ROMAS, ROMACH i ROMAICHE.
Nisu oni bili romanizirani, nego je njihov jezik bio vrlo
srodan latinskom i talijanskom. Latinski je nastao od
starogrčkog i jezika Rasena (Etruraca) i ostalih Cime-
rijana Apeninskog poluostrva.
Takođe biva jasno zašto je vlaški dubrovački
sveti VLAHI, VLAHO ili VLASO isto što i VELES: zato
jer je VLASAT kao trava VLASULJA (ne zaboravimo ni
to da su Srbi svoje perčine morali sjeći tek po strogoj
Karađorđevoj naredbi).
............................
Press, 1902-, p. 769-770.
RATNI POKLIČ "HURA!"

Drevni ratni jurišni poklič "huuraaaa" je slože-
nica sastavljena od dvije riječi: HU-RA!
1. Sankritsko HU ( हु ) znači poziv, žrtva, služba,
čast, slava [1].
2. RA je najstarije ime Sunca, a sanskritsko RA
( र ) znači svjetlina, sjaj, slava [2].
I tako HURA znači ZA SUNCE, U SUNCE, U SLAVU.
.............................
tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1301
[2] Ibid., p. 859.
150
KOS
Keltsko (gaelik) COS (KOS) = UDUBLJENJE,
RUPA, ĆELIJA [1].
Od keltskog KOS (COS) je današnje srpsko KOS u rije-
čima KOŠ, KOŠTICA, KOŠARA i KOŠNICA: COS >
KOS > KOŠ, KOŠTICA, KOŠARA, KOŠARE,
KOŠNICA.
Satelitski snimak pokazuje da je Kosovo u obliku

ćelije pčelinjeg saća.
KOSOVO nije dobilo ime po ptici kos? Na sljedećoj
strani pogledajmo satelitski snimak Kosova i upore-
dimo sa ĆELIJOM sača!
COS > KOS > KOSOVO
.........................
[1] Norman Macleod and Daniel Dewar, A Dictio-
nary of the Gaelik Language, Glasgow and London, W.
R. M’Phun Publisher, 1833, pg. 190, 661.
151
KO JE BIBLIJSKI LUČONOŠA
U Knjizi proroka Isije piše ovako:
"Kako pade s neba, ZVEZDO DANICE, kćeri
zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?
A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo, više zvezda
Božjih podignuću presto svoj, i sešću na gori zbornoj
na strani severnoj; Izaći ću u visine nad oblake, izjed-
načiću se s Višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu
grobnu.” (Isa.14,12)
Ovdje govori o Vavilonu, državi vavilonskog carstva i
ca-revima te države. Iz ovog teksta izdvojićemo stih
koji hrišćani često citiraju. To je 12. stih:
“Kako pade s neba, zvezdo danice, kćeri zori-
na? kako se obori na zemlju koji si gazio narode”
(Prevod: Đura Daničić)
“Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin!
Kako si razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuješ narode!”
(Prevod: Ivan Šarić)
“Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zo-
rin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?”
(Jeruzalemska Biblija)
“Kako si ti pao s neba, Zvijezdo sjajna, Sine Zo-
re? Kako si se ti sunovratio na zemlju, ti koji si srozavao
narode.” (Prevod: Tomislav Dretar)
Jedni spominju kćer, drugi spominju sina; jedni pre-
vode stih Septuaginte, drugi Mazore; jedni stih Mazore
prevode imenujući Lucifera kao sina zore, drugi uopšte
ne spominju riječ sin, nego samo jutarnju zvijezdu. Da-
kle, što je babi milo tako se i snilo, odnosno prevodi
svako po kako mu gazda naredi.
152
Hrišćani tvrde da se ovdje govori o Satani, ko-
jeg oni nazivaju Lučonošom, i njegovom padu s neba.
Hajde da provjerimo da li je to baš stvarno tako, ili je to
tendeciozno prevođenje koje treba da uveliča učenje
crkve?
Na grčkom originalu prevoda Septuaginte citi-
rani stih glasi ovako:
“πῶς ἐξέπεσεν ἐκ τοῦ οὐρανοῦ ὁ ἑωσφόρος ὁ
πρωΐ ἀνατέλλων;...”
Grčka riječ koju hrišćani prevode kao zvijezda Danica,
Svjetlonoša, Zvijezda sjajna, Lučonoša i Lucifer je ova:
ἑωσφόρος u kojoj je Ἕως (Héōs) ZORA, dok je φέρω
(phérō) sa značenjem NOSAČ, DRZAČ. To je grčki
prevod hebrejske riječi ‫( לליה‬hêlêl ili heylel) i samo se
jednom pominje u Starom Zavjetu i to baš u ovom dijelu
Knjige proroka Isaije.
Najstariji hrišćanski prevod hebrejske riječi ‫לליה‬
(hêlêl ili heylel) kao LUCIFER je u Vulgati, prvom pre-
vodu Biblije na latinski u 4. vijeku, jer na latinskom LU-
CIFER je SVJETLONOŠA, ali to po Bibliji nikako ne
može biti SATANA, jer SATANA NIJE SIMBOL SVJET-
LA, NIJE SVJETLONOŠA, nego je simbol mraka i ta-
me.
Biblijski SVJETLONOŠA (LUCIFER, lat.) je
ISUS HRIST, jer njega Stari Zavjet naziva SUNCEM
PRAVDE, a Novi Zavjet za Hrista kaže da je SVJET-
LOST (VIDJELO) OVOG SVIJETA. U Jovanovom ot-
krivenju napisano je da Isus Hrist za sebe kaže ovako:
"Ja sam koren i rod Davidov, i SJAJNA ZVIJEZ-
DA DANICA." (Otkr.22,16)
Uporedimo gornji stih sa onim stihom Isaijinog proro-
štva:
153
"Kako pade s neba, ZVEZDO DANICE, kćeri
zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?
A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo, više zvezda
Božjih podignuću presto svoj, i sešću na gori zbornoj
na strani severnoj; Izaći ću u visine nad oblake, izjed-
načiću se s Višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu
grobnu. (Isa.14,12)
I ko je DANICA, tj. LUCIFERr? Prst na čelo pa
razmislimo!
Sanskritska riječ HELI znači SUNCE, SVJET-
LOST, a sanskritsko HELAA znači MJESEČINA. Obje
riječi svojim oblikom slične su hebrejskoj riječi HELEL.
Mnogi vavilonski vladari u svojim imenima imali su
riječi koje označavaju svjetlost, sjaj kao bel, lugal, zar,
ur. Njihovi carevi ujedno su bili i prvosveštenici zato se
u Isaijinom proroštvu spominje "zveka psaltira tvojih".
Dakle se radi o vavilonskom carstvu i vavilonskim care-
vima prvosveštenicima, a ne o Satani.
Vavilonska boginja Inana (Inanna) je Ištar, Izis,
Venus, Venera (jutarnja zvijezda Danica), a kćer (sin)
zore je vavilonska država, odnosno vavilonski car.
O čemu govore ovi stihovi:
“A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo,
više zvezda Božjih podignuću presto svoj, i sešću na
gori zbornoj na strani severnoj; Izaći ću u visine nad
oblake, izjednačiću se s Višnjim.”
To je aluzija na Vavilonsku kulu: htjeli su se popeti na
nebo i izjednačiti se sa Višnjim. Ovo je slučaj vavilon-
skog cara Nebroda (Nimroda). Dakle se u ovom dijelu
Isaijinog proroštva govori o propasti vavilonske države
i njenih careva oličenih u liku cara Nebroda. Tu Satane
154
kao Lučonoše zaista nema, izuzev da Hrista iz Jovano-
vog otkrivenja proglasimo Satanom!
GERMAN SUL I IRMINSUL
“Erminsul, Hermensul ili Irminsul, keltsko bo-

žanstvo drevnih Saksona u Vestfaliji za kojeg su neki
pretpostavljali da je bio Mars, po drugima Merkur. Nje-
gov kip, koji je bio postavljen na stupu, imao je u jednoj
ruci zastavu na kojoj su bili upisani ruža i vaga sim-
bolišući prolaznost i nepouzdanost suštine pobjede, i
na njegovim grudima i na štitu medvjed i lav.” [1]
“Irmensaul, statua nepoznatog izgleda i znače-
nja koje je bila podignuta u Eresburgu i Hesenu ili Vest-
faliji i obožavana od drevnih Saksona. U 772. godini
Karlo Veliki osvaja zemlji i potčinjava narod, razara kip
i prekida služenje idolima. Kažu da je unutra nađena
velika količina zlata i srebra. U katedrali u Hildeshejmu
pokazuju stup od zelenog mermera za koji se tvrdi da
je stup od Irmensaula.” [2]
Dakle su drevni Saksoni bili keltski narod, a postaju
ponjemčeni tek osvajanjem Karla Velikog 772. godine.
155
HERMENSUL je HERMES, a HERMES je isto
što i MERKUR, MERKUR je SUNCE. Dakle je na tom
stupu bio gremanskih Kelta BOG SUNCA, a ime HER-
MENSUL je od tračkog GERMEN (vruć) i starokelt-
skog SUL (Sunce) [3]. Od GERMEN SUL preko oblika
GERMENSUL postali su kasniji nazivi HERMENSUL,
ERMENSUL i IRMENSUL a sve to znači VRELO SUN-
CE.
Tračko GERMA je TOPLOTA, VRELINA i od te
riječi je naše današnje ŽERA (GERA > ŽERA) mada
imamo i riječ GERMA koja se stavlja u hljebno tijesto
da razvije toplotu pri kojoj će gljivice da odrade svoj po-
sao i tijesto da ukisne. U istočnoj Srbiji obični srpski na-
rod i dan-danas sveti svetog GERMANA poznatog u
antici kao TRAČKI ili PODUNAVSKI KONJANIK. To je
polapskih Slovena GEROVIT.
HERMANSULOV simbol je Božije žezlo koje
kao solarni motiv nalazimo širom svijeta pa i na našim
stećcima i narodnim vezovima kao simbol sunca pro-
ljeća i ljeta, plodnosti, rasta, života i besmrtnosti.
…………………….
[1] A Classical Manual: Being a Mythological, His-
torical, and Geographical Commentary on Pope's Ho-
mer, London: John Murray, 1833, p. 395.
[2] John M’Clintock and James Strong, Cyclopedia
of Biblical, Theologycal, and Ecclestiastical Literature,
Vol. IV, New York: Harper and Brothers Publishers,
1872, p. 657.
Press, 1902-, p. 915.
156
ILIRI SCIRTARI SU KELTI
Ko su bili Iliri SCIRTARI saznaćemo iz znače-

nja njihovog imena. Ime se sastoji od dvije keltske ri-
ječi: 1. SKIR (latinski: SCIR); 2. TARI.
“Ime ove parohije originalno je bilo SKIRKDU-
STAN, od riječi SKIR, izvorno iz gaelika, što znači SJE-
ĆI….” [1]
Englesko SKIRMISH znači OKRŠAJ, BORBA i tu je
osnoova SKIR. Keltsko SKIR je i u srpskom RESKIR:
RE-SKIR. Pošto SKIR znači SJEČA, tj. BORBA, dakle
157
RESKIR znači ŽIVOTNA OPASNOS,T jer gaelik RE
znači VRIJEME TRAJANJA, ŽIVOT. [2]
Druga riječ u keltskom SKIRTARI je TARI. Riječ TARI
je oblik množine, a jednina je TAR koje u gaeliku
znači BRZI, HITRI, VJEŠTI. [3]
I tako ime ilirskog plemena SKIRTARI jasno go-
vori da se radi o Keltima jer njihovo ime znači BRZI
SJEKAČI, HITRI SJEKAČI, VJEŠTI SJEKAČI.
……………………..
[1] The New Staistical Account of Scotland, Vol.
XIII, Edinburgh and London: William Blackwood and
Sons, 1845, p. 110.
[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
[3] Ibid., p. 933.
MOLOSI
Ilirsko pleme MOLOSI dobilo je ime po keltskoj
riječi MOLLA što znači OVCA [1]. Naziv za VUNU je
MOLOLLA [2].
MLIJEKO je na ruskom MOLOKO. Ove riječi
vode porijeklo od riječi MOLOH što je ime hananskog
boga sunca kojem odgovara egipatski bog AMON RA.
Dakle originalno značenje korijena MOL- je SVIJETLO,
BELO, BIJELO, BILO. Ovom odgovara semitsko ME-
LEK i MALAK (anđeo i kralj).
.........................
[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Pub-
Press, 1902-, p. 669.
[2] Ibid.
158
SKORDUS (SCORDUS) JE KELTSKA RIJEČ
U starini ŠAR-PLANINA zvana je SCORDUS
(čitaj SKORDUS), a grčki i latinski pisci pisali su još i
"Scodrus" i "Scradus".
Sta znači i ime SCORDUS (SKORDUS)? To je
keltska (tračanska ili ilirska) složenica sastavljena od
dvije keltske, (tračanske ili ilirske) riječi:
1. SCOR(R)
2. DUS
1. Iako ga odavno sakrivaju od očiju javnosti, kelt-
sko SCOR ostalo je zabilježeno u jednom rječniku gae-
lika: SCOR ili SGOR znači KAMEN, STIJENA, LITICA,
HRID, VIS, ŠILJAK [1], a takođe znači ZNAK (engleski:
MARK) [2].
Sve što znači keltsko SCOR, to isto znači i keltsko
SGORR i tako biva jasno da je ovo G u SGOR u izgo-
voru postalo od ono K u SKOR sto danas Škoti pišu
SCOR.
2. Keltsko (gaelik) DUS je TVRDOĆA, SNAGA, UT-
VRDA [3].
I evo kako god probamo dobijemo isto:
a) SCOR + DUS > SCORDUS
b) SCORR + DUS > SCORRDUS
Ako se uzme da SCOR znači ZNAK (MARK, en.), tada
ime SCORDUS (SKORDUS) znači TVRDI ZNAK, UT-
VRĐENI ZNAK, STJENOVITI ZNAK, VISOKI ZNAK.
Šta je ZNAK? Svaki ZNAK na ćilimu ili na vezu,
na priglavku ili na bilo čemu drugom nas narod zove
ŠARA i eto kako i po čemu je dobijeno ŠAR-PLANINA.
159
Da li je na toj planini bukvalno postojao neki KAMENI
ZNAK i da li još neotkriven postoji, ili je topljenje snijega
na planini bilo znak okolnom stanovništvu da je vrijeme
početka nekog posla (možda izgonjenja stada na plani-
nu), to uopšte nije važno: važno je da je značenje kelt-
skog imena planine samo prevedeno na slovenski.
.........................
Row; 1825, pg. 489, 483.
[3] Ibid., Knjiga I, p. 375.
MARKO I MARKOMANI
Šta znači ime MARKO? Kažu od latinskog
MARS i vele da znači ratoboran.
Počinjemo od korijena MAR- i pošto svi tvrde da
je MARKO od latinskog MAR(S) da vidimo ima li u latin-
skim rječnicima značenje korijena MAR-?
Tvrde oni da latinsko MARS znači ZDROBITI,
HRABRI DROBILAC, KOLJAČ [1]. Bio je rimski impe-
rator MARCUS AURELIUS (carovao od 161 – 180) i
kažu da njegovo ime MARCUS znači VELIKI ČEKIC
[2] i pošto ono AURELIS znači ZLATNI, ispada da ime
ovog cara znači VELIKI ZLATNI ČEKIC, VELIKI ZLAT-
NI MALJ, VELIKI ZLATNI BUZDOVAN. Gle, molim te:
koji bi od rimskih aristokrata i oficira svom sinu dao ime
ČEKIC, MACOLA, MALJ, BUZDOVAN makar on bio i
ZLATAN i po kojoj logici ČEKIC i ZLATO idu skupa?
160
Zašto nema ime ZLATNI MAČ, jer je mač uvijek
kod ratnika bio ispred čekića? Zašto latinsko ime MAR-
GARITA znači BISER [3], a MARCUS im znači MACO-
LA iako je u imenima isti korijen MAR-? Vele da je
MARGARITA od persijskog MARVÂRID što znači BI-
SER. Da li je samo persijski u pitanju? Pogledajmo ovo:
"Hermes ili Har-mēs, (Aram, Remus, Haram,
Harameias), je Kadmos, Božanska Svjetlost ili Mud-
rost. MAR-KURI, kaže Movers, je MAR, Sunce." [4]
Gle, bogati: učeni Albert Pajk reče da MAR znači
SUNCE! Tako MARCUS AURELIUS znači SUNČANI
SJAJ (SVETOZAR), jer je ono AURELIS od AURA i to
je SVJETLOST oko SUNCA ili oko bilo kojeg svjetlećeg
tijela (po tome je zlato dobilo latinsko ime AURUM). Po-
gledajmo sanskrit:
a) sanskritsko MARUT ( मरुत् ) = BLJEŠTAV ili SJA-

JAN, BOG, BOGOVI, ZLATO [5],
b) sanskritsko MARĪCI ( मरीचि ) = ISKRA, VARNI-
CA, SJAJNE ČESTICE, SUNČANE ZRAKE [6],
c) sanskritsko MARĪCĪ ( मरीिी ) = SUNČEV ZRAK,
d) abasijski (Abassian) jezik: MAR = SUNCE [7],
e) afganistanski: MAR = SUNCE [8]
"Rani vedski astrolozi vjerovali su da svaka
energija ishodi iz kosmičkih zraka na sanskritu zvanih
MARICI. Zraci MARICI slani su od Maruta kao svjetlos-
ne čestice Sunca ili svjetla Mjeseca...." [9]
Englesko MARBLE znači KLIKER ili STAKLE-
NAC, latinski MARMON, grčki MARMAROS (μάρμα-
ρος) [10]:
"μάρμᾰρος je stijena ili kamen kristalne struk-
ture koja bljeska (μαρμαίρει) na svjetlu...." [11]
161
Evo i zašto ime MARGARITA (gčrki: μαργᾰρί-
της) znači BISER [12]: grčko MARMARIGI (μαρμᾰρῐγή)
znači PRESIJAVANJE, BLJESKANJE, ISKRIČENJE,
SVJETLA [13], a to isto znači i grčko MARMAREOS
(μαρμάρεος). [14]
Na starom novcu iz Gaze i Sirije nađeno ime
Zevsa je MARNAS (Mάρνας) [15], a Zevs je vrhovni
bog bogova antčkog grčkog panteona i bog gromova i
munja: dakle je SVJETLOST, SUNCE.
Govore da je latinski naziv mjeseca MARTIUS
(mart) po bogu rata Marsu, ali da je tako zvao bi se
MARSIUS, a ne MARTIUS i zašto bi se mjesec zvao
RATOBORNI ČEKIĆ? Nije li naša mitološka Baba-
-Marta dobila ime po Suncu, jer u svim nabrojanim rije-
čima MAR je BLJESAK, BLJEŠTANJE, ISKRCENJE,
SVJETLUCANJE BRZOG I TREPTAVOG SVJETLA
[16]. Tako ime MARKO znači SUNČANI, SVJETLU-
CAV, BLJEŠTEĆI, SJAJNI.
I na kraju pitanje: zašto su njima potrebne sve
ove laži i zašto su im ove laži toliko važne? Zbog MAR-
KOMANA u zemlji GERMANIJI: oni tvrde da su MAR-
KOMANI bili Nijemci čije ime znači graničari, a bili su
SRBI, jer ime MARKOMANI znači isto što i ime SERBI,
SERBJA:
a) MARKO = SUNČANI, SVJETLUCAV,
BLJEŠTEĆI (SUNCE);
b) latinsko MANE = JUTRO [17];
c) sanskritsko MAN = ČAST, SLAVA [18]
MARKOMANI = BLJEŠTEĆA SLAVA = SERBI, SER-
BJA. To znači da se Lužički Srbi (Serbja) nisu doselili
na to područje, nego su starosjedioci poznati istoriji
pod ranijim imenom MARKOMANI.
162
Oni koji tvrde da je ime MARKOMANA izvede-
no od riječi MARK (znak) to MARK izvedeno od anglo-
-saksonskog MEARE [19], a ime bivše njemačke pare
MARKA je po anglo-saksonskom MARE što znači ZLA-
TASTO, SJAJNO [20], jer istim imenom zovu i neku
srebrenkastu biljku (engleski: silver weed, latinski:
Potentilla anserina). [21]
Manje je poznato da su Anglo-Saksoni cijelu
Moraviju zvali MAROARO [22], jer su u cijeloj MARO-
ARIJI živjeli MARKOMANI.
Nije li sumerski bog sunca MARDUK isto što i
BEL:
"AM je αμ (u hebrejskom JOM, što znači DAN),
u dorijskom jeziku to je ἃμαρ (‘amar), u atičkom grčkom
to je ημ-ερα, DAN; to je feničansko božanstvo M-AR ili
OM-AR, to je Hindu bog Jama, persijski Jima." [23]
"Marko, Marko, Sunce moje žarko!" (Srpska narodna
izreka)
.........................
[1] John Tahourdin White, A Latin-English Dictio-
nary for the Use of Junior Students, Eight edition, Bo-
ston, Ginn, Heath & Co., 1881, p. 368.
[2] Ibid., p. 367.
[3] Ibid.
1871, p. 78.
[6] Ibid.
163
[8] Ibid.
[9] M. G Boutet, Celtic Astrology from the Druids to
the Middle Ages, McFarland & Company, Inc.
Publisher, Jefferson, North Carilona, 2017, p. 191-192.
[10] Walter William Skeat, An Etymological Dicti-
onary of the English Language, Second Edition, Ox-
ford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, p. 353.
1883, p. 922.
[12] Ibid., p. 921.
[13] Ibid., p. 922.
[14] Ibid., p. 921
[15] Ibid. p. 922.
[16] Ibid., p. 921.
[17] John Tahourdin White, Ibid., p. 365.
[18] Monier Monier-Williams, Ibid, p. 809.
[19] Walter William Skeat, Ibid., p. 354.
[20] Ibid.
[21] John R. Clark Hall, A Concise Anglo-Saxon
Dictionary, London: Swan Sonnenschien & Co., New
York: Mcmilan & Co., 1894, p. 211.
[22] Joseph Bosworth, A compendious Anglo-Sax-
on and English Dictionary, London: John Russell
Smith, 1849, p. 163.
[23] Samuel Fales Dunlap, The origin of the ancient
names of countries, cities, individuals and gods, Camb-
ridge: Metcalf and Company, 1856, p. 8.
164
ŠTA ZNAČI RIJEČ "LETO"
Znamo da je LETO (LJETO, LITO) najsunča-
nije i najtoplije godišnje doba, ali po čemu je dobilo ime
i šta njegovo izvorno znači?
O porijeklu imena LETO Petar Skok kaže:
“Što se tiče etimologije, najvjerojatnije je mišlje-
nje Brücknerovo, kome je leto praslavenska izvedenica
od korijena ‘le-“.” [1]
Dakle to nije od neke grčke riječi, nije od latinske, ali je
praslovensko. Sta mu znači to “praslovensko”? Da li
istorija poznaje nekakve “Praslovene”? Ne, riječ “Pra-
sloveni” izmislili su oni sto prećutkuju, sakrivaju i laži-
raju istorijsko porijeklo Srba, dakle i porijeklo današnjih
naroda Balkana koji su specifičnim istorijskim vreme-
nima promjenom religije prvo svi postali slovenizirani
Srbi, pa od Srba kroz novoprimljene vjere vremenom
postali drugi narod.
Sad ćemo vidjeti ko su ti njihovi izmišljeni “Pra-
sloveni”, ali prvo da se malo zabavimo oko lukavih Gr-
ka i njihove boginje LETO.
U grčkoj mitologiji boginja LETO je kćerka ne-
kog titana koju je povalio Zevs te je ona rodila Apola i
Artemdu (rimska Dijana, dakle keltska Thana, naša
Dana, Danica). Tvrde da ime LETO (tako to danas pre-
vode) potiče od grčkog LATOIDAS (Λατοτδας) i kažu
da je što od starijeg dorskog LITOIDIS (Λητοτδης) koje
je postalo od LITO (Λητϖ) što prevode kao LATONA
[2].
E sad pitanje: kako og grčkog LITO (Λητϖ) mo-
že biti LATONA kad je jasno šta je “I” (Η, η), a šta je “A”
(A, α)? Tvrde da se ovo grčko “I” (Η, η) u stara vremena
165
izgovaralo kao “E”, a danas se, vele, izgovara kao “I”. I
sad prst na čelo i zapitajmo se: na osnovu čega neko
može da tvrdi da se ovo grčko “I” (Η, η) prije 2000-3000
godina izgovaralo kao “E”? Na osnovu čega neko to
može da tvrdi? Je li neko iz ovog vremena uživo čuo,
slušao ili negdje postoje zvučni zapisi iz antičkog vre-
mena? Sve je to laž, a riječ LITO je riječ ikavaca tračkih
Briga, tj. Kelta ili Ilira, a LETO pripada ekavskom obliku
tog Evropom raširenog naroda.
Znaju li Grci šta zači ime LITO, tj. LETO, koje u
moderna vremena prevode kao LATONA? Ne znaju to
Grci, pojma oni nemaju šta ta riječ znači.
I gle: Apolo i Artemida su LETOIDI, tj. LETO +
+ IDI! Samo ime APOLO je od dvije riječi: AB POLO
što znači OTAC POLOVINE i on je je BOG LJETNOG
SUNCA. A ta boginja LITO rodila se na ostrvu koje nosi
ime KOS (Κῶς) što znači VRH, VIS [3] (ženski rod je
KOSA). A sad se vraćamo našoj riječi LETO, LITO ili
LJETO.
Pošto smo porijeklom od GIMERIJANA ili CI-

MERIJANA (KIMBRA, KIMBRA ili SIMBRA) koji su po-
166
znati i pod imenima KELTI, TRAČANI i ILIRI, idemo u
keltski gaelik dijalekat!: keltsko (gaelik) LETH znači
POLOVINA, PODJELA [4].
Korijen u keltskm LETH je LET-, isti korijen kao i u
srpskom LETO. Gaelik LETH znači POLOVINA, PO-
DJELA. O kakvoj se POLOVINI I PODJELI radi, na što
se misli? To je podjela vremena, POLA GODINE: šest
mjeseci penjanja Sunca od prvog dana zime u dnu ju-
žnog neba do prvog dana ljeta na visu sjevernog neba.
U prvom danu ljeta ljeto se DIJELI od PROLJEĆA, go-
dina se DIJELI na dvije POLOVINE: prva polovina od
prvog dana zime do zadnjeg dana proljeća kad počinje
druga POLOVINA godine u kojoj se Sunce od prvog
dana ljeta spušta ka jugu i prvom danu zime.
Eto to je značenje riječi LETO koja je od kelt-
skog LETH što znači POLOVINA, PODJELA.
…………………….
336.
[2] John Groves, A Greek and English Dictionary,
Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 365.
[3] Joel F. Mann, An International Glossary of Place
Name Elements, Lanham, Maryland; Toronto, Oxford,
2005. The Scarecrow Press, Inc. p. 91.
167
BATON (BATUN) JE KELTSKO TITULARNO IME
Na slici su dva ilirska nočvića iz grada Apolonij

(kovani oko 250-100.g. st. e). Na oba novčića su kelt-
ska imena AIBATIOS i BATON (BATUN). Miloš S. Mi-
lojević je pogriješio kad je rekao da je keltsko BATO od
milja za današnje srpsko BRAT, jer BATO je poglavica
168
koji nosi vladarsku BATINU (palicu) koju danas nazi-
vamo steg, žezlo ili skiptar, a u stvari je to bukvalno
BATINA vlasti.
Po čemu su Kelti SKORDIĆI (SCORDISCI, grč-
ki: Σκορδίσκοι, gr.) dobili ime? Keltsko SCOR (SGOR)
= ZNAK (engleski: MARK) [1], a keltsko DIS je BOG
[2]. Starokeltsko CAI znači PUT i KUĆA [3]. Tako
SCOR-DIS-CAI daje SCORDISCAI što znači ZNA-
KOVI BOŽJEG (SUNČEVOG) PUTA ili ZNAK SUNČE-
VE KUĆE.
…………………….
[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Pub-
Press, 1902-, p. 829.
[2] Ibid., p. 341.
Row; 1825, p. 91.
GUSAR
Zašto u srpskim rječnicima etimologije nema
objašnjenja o porijeklu naše riječi GUSAR (kažem "na-
še", a vi je zovite po dnevnom vjersko-političkom pro-
gramu kako hoćete: srbska, hrvatska, bošnjačka ili cr-
nogorska)?
Po našim samozvanim švrakopiscima Vikipe-
dije GUSAR prevode je kao mađarsko-poljsko HUSAR
što, kažu, znači pripadnik lake konjice. Naročito se time
blamiraju neki psevdoznalci Srbi pa kažu za porijeklo
ove riječi: "...која је опет настала од српске речи
хусар (хусар, или гусар), односно од средњовеко-
169
вне латинске речи 'cursarius'." (Хусари, Википе-
дија)
I nastavlja škrabalo:
"Другу варијанту ове теорије имали су ви-
зантолози, који су тврдили да израз потиче из рим-
ске војне праксе и да су 'курсаријуси' - брзи ко-
њаници, употребљавани као извиђачки или ударни
одреди, добили назив 'цанариои' на грчком или
'чосариои' на јерменском. Византијска армија је то-
ком десетог и једанаестог века у јединице 'цана-
риоија' или 'чосариоија' регрутовала највећим де-
лом Србе, па је тако реч поново уведена у војну
терминологију на западу према свом изворном зна-
чењу након пада западног римског царства."
(Хусари, Википедија)
I tako slobodna mašta radi i kombinuje gluposti i sve to
mnogi prime za istinu, a što su napisane gluposti, to je
najmanje važno: važno je imati izgovor da piše! A gle
keltsko:
a) GUS = SILA, MOĆ, LJUTNJA, BIJES, OŠTRINA,
SMRT [1];
b) starokeltsko AR = VEZANJE, STEZANJE,
LANAC [2];
c) GUSAR = SILAN, JAK, MOĆAN, SPOSOBAN
[3].
Riječ GUSAR starija je od Mađara, od Poljaka i starija
od Vizantije, jer su Iliri (Kelti) gusarili po Jadranu vijeko-
vima prije postanja Mađara, Poljaka, Vizantije i Vizan-
tijaca.
Naši učeni etimolozi u svojim rječnicima sve i
da su htjeli (ili znali) da napišu porijeklo riječi GUSAR,
državni cenzori bi im to izbacili zbog ideološkog
170
razloga da pojedinci, narod i narodi ne smiju sve znati,
jer će idući putem znanja jednom o sebi do istine doći.
…………………….
lished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gae-
lic Press, 1902-, p. 535.
[2] Ibid., p. 43.
[3] Ibid. p. 435.
KO JE PERUN
Pošto se neki pripadnici SPC u panici grozni-
čavo protive podizanju Perunovog kipa u Vrnjačkoj
Banji, pod izgovorom da je to služenje strašnom de-
monu zla, pa da vidimo kakav se to "strašni demon zla"
krije u imenu i simbolici boga Peruna!
U Dušanovom zakoniku piše ovako:
“I u duhovnom predmetu svetovnjaci da ne
sude, ko li se nađe od svetovnjaka da je sudio u duhov-
nom predmetu, da plati trista perpera; samo crkva da
sudi.” (Dušanov zakonik, Član 12)
Gle: novac cara Dušana zove se po PERPER, a ime je
nastalo od osnove PER što je nekad davno značilo
VATRA, SJAJ, JAKO SVIJETLEĆI [1]. Od PER nastalo
je i PERSIJANA [2] (kapak na prozoru koji štiti od svjet-
losti), PERDA (pregrada koja zaklanja vid), PERČIN,
nastalo je PERZIJSKI, PERIONICA, PERIVOJ, PER-
LA, PERO, PERUNIKA, PERUN, itd.
Skok navodi da rusko PERUN znači STRI-
JELA, GROM [3]. Obratimo pažnju na ove riječi: UPE-
RITI (< U PERITI), NAPERITI (< NA PERITI). Ot-kud
korijen PER- u ovim riječima? Polinezanskim Maorima
171
strijela je PERE [4]. PERUN gađa PERAMA, tj. strije-
lama.
Sanskritsko PERU ( पेरु ) = SUNCE, VATRA,
ZLATNA PLANINA; DOSTAVLJAČ, SPASILAC, DARI-
VALAC; SJEME, POTOMSTVO [5].
PERU je SUNCE, tj. SUNCE je PERUN. Idoti, gdje tu
vidite demona?
Persijsko PER = KRILO, LET, LETAČ, KRESTA, PER-
JE [6].
Persijsko PERIN = DOBAR [7].
Persijsko PERTAW = SVJETLOSNI ZRAK, SVJET-
LOST [8].
Persijsko PERAS = ŠIRENJE, SAVRŠENSTVO, DO-
STAVLJANJE, DAVANJE, TRADICIJA [9].
Debili ljudski, gdje tu vidite demona zla? Liječi razum,
stoko fanatizovana!
Velško PERI = UZROK [10]
Velško PERC = PERČIN [11]
Velško PERCUS = UKRAS, PAMETAN [12]
Velško PERERIN = POKLONIK, HODOČASNIK [13]
Velško PERFEDD = CENTAR [14]
Velško PERFFAITH = SAVRŠENO, PERFEKTNO
[15]
Velški PERON = GOSPODAR, GOSPOD [16]
Osoba kojoj su SUNCE i SVJETLOST, kao oli-
čenje u PERUNU, simboli DEMONA ZLA, takvu spodo-
bu treba u ludnicu zatvoriti jer teški je umni i duševni
bolesnik. Veličanstveni izvorni smisao jednog imena
slovenskog prehrišćanskog boga poistovjećivati ga sa
172
zlom koje su vođe te religije praktikovale pred samu
propast te religije, zaista nema ni ljudskog ni vjerskog
opravdanja.
Sve religije u svom početku imaju pobožni smi-
sao, ali se ljudska glupa mudrovanja kroz ljudski grijeh
prenesu i u religiju i religije se iskvare i tada bivaju satr-
vene od onih koji su po zlu veći od njih. Istorija svjedoči
da su za 1700 godina svoje vjerske vlade nad narodi-
ma Evrope i svijeta hrišćani u ime svog crkvenog Isusa
(ne u ime pravog biblijskog Isusa) pobili stotine i stotine
miliona ljudi. Je li to hrišćansko djelo pobožnosti kroz
ispunjavanje zavještanja pravog Isusa: "Ljubi bližnjega
svoga kao samoga sebe" (Mat.22:39), ili je djelo straš-
nog demona? Razmislimo i o tome!
.........................
[1] P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srp-
skoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 642.
[2] Ib.
[3] Ib. str. 644.
[4] Edward Tregear, The Maori-Polynesian Compa-
rative Dictionary, Lyon and Blair, Wellington, 1891, p.
334.
[6] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic,
and English, The Clarendon Press, Oxford, 1877, p.
366.
[7] Ibid., p. 386.
[8] Ibid., p. 372.
[9] Ibid., p. 368.
[10-16] William Richards, Welsh and English Dicti-
onary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. p. 255.
173
KO JE OGNJENA MARIJA
Vala Bogu! vala jedinome!

Gdje mi vlasi žanju u nedjelju!
Nad njima se tri oblaka viju:
Jedan oblak Gromovit Ilija,
Drugi oblak Ognjena Marija,
Treći oblak sveti Pantelija.
Progovara sveti Pantelija:
“Udri gromom, Gromovit Ilija,
Udri ognjem, Ognjena Marija,
A ja vjetrom sveti Pantelija.
Al’ govori Ognjena Marija:
“Nemoj gromom, Gromovit Ilija,
Nemoj vjetrom, sveti Pantelija,
Ni ja ognjem Ognjena Marija;
Jer vlasima Turci ne vjeruju,
A pšenica težatka ne čeka.”
(Vuk Stef. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga,
Mobarska pjesma, Beč, 1867, str. 52)
Ko su ovi vlasi što ne svete nedjelju, već i nedjeljom
žanju? To su bili srpski starosjedioci Balkana, potomci
Tračana.
Ognjena Marija ili Ognjena Mara (sanskritsko
mara znači smrt) je boginja ognja, sestra Gromovnika
Peruna (u krstjanstvu Ilije Gromovnika). Ona je jedna
od najvećih i najmoćnijih boginja u srpskoj religiji (slavi
se 30. (17) jula pravoslavnog kalendara).
U panteonu slovenskih naroda nema Ognjene
Marije, jer je Srbima u duhovnom naslijeđu ostala di-
rektno od predaka Tračana kod kojih je bila poznata
pod imenima Germetita (Vrela, Vatrena, Ognjena),
174
Perperuša, Perperuna i Perunika. Bila je pratilja boga
Perkona ili Perkosa, potonjeg Peruna..
Zbog straha od nje narod ju je prozvao Prprruša. Rijec

prpr je skraćeni oblik riječi purpur što je crvena boja
ognja. Na jednom stećku-stolici prikazana je sa plam-
tećom ognjenom glavom i perunikom u ruci. Od riječi
purpur (prpr) izvedena je i riječ prpa što znači strah. Ta-
ko ime Prprruša znači prpa ruša ili strahovita rušiteljka.
U ortodoksnom crkvenom kalendaru zamijenili

su je nekom svojom velikomučenicom Marinom, a mo-
derni “autohtoni istoričari” Ognjenu Mariju nazivaju
175
svojim izmišljenim i nikad ranije postojećim imenom
Serbona.
VEDSKI SMISAO VARINDANA
Mliječni put (plava boja) kao Varunina nebeska

rijeka, galaktički ekvator (roze linija), Sunčeva ekliptika
(zelena linija) i zimski solsticij (tačka B).
Srbi prehrišćani i dovjerni krstjani poštovali su pri-
rodu i svemu u prirodi odavali dostojnu čast. Poštovali
su sve četiri elementa prirode među kojima je i voda.
Tako Emilian Lilek navodi da su poštovali vrela, buna-
re, potoke, rijeke i jezera i darivali ih pri prolazu ili prela-
zu: darivali su novce, ali i druge stvari kao marame, ča-
rape i sl.. [1]
Varindan je posvećen vedskom bogu Varuni koji
je bog nebeskih okeana i voda. Uoči Varindana kuva
se žito zvano varica. Rano izjutra na Varindan varica
se nosi na potoke, izvore i rijeke. Njome posipaju vodu
176
i govore: "Dobro jutro, hladna vodo! Mi tebi varice, a ti
nama vodice i jariće, janjiće i muške glavice i svake
srećice!" [2]
Kojem je vremenskom zbivanju posvećeno ritual-
no kuvanje varice i njeno posipanje po vodi? To je vrije-
me pred prvi dan zime, pred zimsku kratkodnevnicu na
zimski solsticij kad Sunce prelazi južni krak Mliječnog
puta koji se pruža nebom kao Varunina nebeska rijeka.
Pogledajmo priloženu mapu neba: u tački A Sun-
ce se nalazi krajem novembra i početkom decembra (-
21° DEC). Od Varindana 17. decembra (4. julijanskog)
do Božića 7. januara (25. decembra) je 21 dan ili tri se-
dmice. Krajem stare i početkom hrišćanske ere na Bo-
žić 25. decembra julijanskog kalendara (7. jan. greg.)
padao je prvi dan zime.
Tako vidimo da je krajem stare i početkom nove
ere Varindan bio kalendarski dan kojim je bilo obilježe-
no vrijeme od tri sedmice pred prvi dan zime, vrijeme
kad Sunce prelazi južni krak Mliječnog puta koji je
nebeska rijeka boga Varune. U naše doba Varindan je
na pet dana pred prvi dan zime, jer je u julijanskom
hrišćanskom kalendaru Varindan postao nepokretni
praznik, a Sunce se kroz kalendar pomjerilo sa 25. na
9. decembar julijanskog (22. dec. greg.) kalendara.
Običaj naših starih bio je da pri prelasku rijeke
daruju rijeku kako bi je umilostivili da ih ne podavi i da
ih propusti što lakše pređu. Sunce takođe treba da pre-
đe Varuninu rijeku i to u vrijeme kad je snagom nejsla-
bije. Pošto su Sunce smatrali svojim Bogom i svojim
rodom, kuvanom varicom Srbi daruju Varunu da njego-
va rijeka ne bi progutala iznemoglo Sunce ili ga ometa-
la da pređe na drugu stranu (tačka C).
177
Zašto se Varuni poklanja žito? Zato jer je žito dar
od Boga i dio tog dara čovjek simbolično vraća Bogu.
.........................
[1] Emilian Lilek, Vjerske starine iz Bosne i Herce-
govine, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Herce-
govini, Broj VI, Sarajevo, 1894. str. 34.
[2] Vuk. St. Karadžić, Život i običaji naroda srp-
skoga, Beč, 1867, str. 1.
TROJČINDAN NA VIDUŠI
Fotografija sa viduškog zbora 1958. godine: ja sam

ovaj mali glavati sto se podbočio rukama.Tu su moj
brat Panto i pokojna sestra Stana ("glođe" kaiš one
tašnice). Iza mene je moja pokojna mater Jelka, do
nje rodica Mara Nikolić (onda udato Pantić, preudato
Vidačak), u mladinskoj spremi pokojna tetka Vidosava
Nikolći (udato Posavljak), do nje rodica Jovanka
Nikolić i neka meni nepoznata djevojka sa Sobotinje.
178
Viduški dani djetinjstva, Trojčindan, Duhovski
utorak, zbor na viduškom greblju i to bi ove 2018. godi-
ne bilo na ovaj danšanji 29. maj.
Nekoliko dana pred zbor žene su uređivale
kuću, pripremale pite i još koješta, jer dolazila je
rodbina iz daljnih i bližih okolnih sela, dolazili kumovi,
prijatelji.
Pred ovaj dan nas djecu obuzimala je neka
uzbudljiva trema. Matere malo urede i uglancaju jer i
mi tog dana "idemo među svijet", ali nas redovne
dnevne obaveze ni tad nisu mogle zaobići i prvo što
smo morali je rano zorom poraniti i napasti stoku, pa
tek oko deset sati kad ugrije da je zatvorimo, a onda je
slijedila priprema za zbor.
Tog dana nije nam bilo ni do jagoda, ni trešanja ni ašla-
ma, već kad ćemo do slastičara Ćamila sa crvenim
zalojpurenim fesom na glavi, do njegovih cigli i himbe-
ra, do crvenih išaranih srcastih kolača sa malim bljes-
kajućim ogledalcima u sredini. I kad tu potrošimo neko-
liko banki ili stoju (tako smo zvali pare), onda su điđari
bili na redu.
Živo se sjećam onih svijetlim bojama ukrašenih
orozova sa trubama u repu, pa naočala sa plavim ili ze-
lenim "staklima", pišća, plavih plastičnih, zelenih ili
crvenih satića "na navijanje”, sjajnih ogleda sa ili bez
oslanjača sa slikama lijepih nasmijanih žena i naočitih
sa gustom kosom začešljanih muškaraca, pa lančića,
prstenova...
I dok mi djeca dođemo na zbor, pop je sa neko-
liko starih ljudi i baba u malenoj kapelici već obavio
molitvu, prelio poneki grob i otišao kod Pere Posavljaka
na ručak. Vidi se još poneko da kadi grob, a stare žene
179
uz grobove svojih najmilijih razastrle bošće sa svojim
tevsijama i pitama za sve koji su na zboru gladni, za
poznate i nepoznate, prvenstveno za cure i momke iz
okolnih sela koji u selu nemaju rodbine ili neprekidno
igrajući u kolu istroše snagu.
Velik je nekad bio viduški zbor na Trojčindan.
Po tri kola kršnih momaka i lijepih cura, mladica i mla-
dih igralo je na viduškom zboru, a svirali su harmo-
nikaši, svirali svirači sa ćemanima i gitarama. Vrije
narod! Neki šetaju širokim kolskim putem iznad
svježeg i bistro-žuborećeg potoka prema kućama Pole-
tana, neki pridolaze kamenim putem od Markovića, ne-
ki se mimoilaze putem prema Lazićima i Gejacima. Sve
se ušarenilo, sve veselo, sve pjeva dušom i grlom.
Znalo se desiti da se rakijom zaneseni momci
pošaketaju i uglavnom su to uvijek bile iste delije koji
su volili tuču i kroz tuču željeli da se o njima i njihovom
"junaštvu" po selima priča i pripovijeda. Ali, sve bude i
prođe!
To je tako bilo na viduškom zboru o Trojčindanu
na Duhovski utorak sve dok prve generacije školovane
omladine ne odoše u grad za poslovima, dok se ne po-
ženiše i ne poudavaše. Tako iz godine u godinu sve je
manje naroda dolazilo na Vidušu. Utorak je, radni dan,
valja na posao u fabriku, kancelariju, valja djeci u školu.
Dolazili su slastičari i điđari, ali tek poneko dijete da do-
đe, jer su se viduška djeca u polju počela rađati, a polje
mrzi brda.
Tako su viduška brda postala pusta i željna dje-
ce i ucrvaše se! Ucrvala se viduška brda, crvi k’o ljudski
prsti izjedoše svu travu u korijenu i tri-četiri godine kosa
skoro ništa o koševini nije imala šta da radi. Doseliše
180
odnekle crni vrani gavrani i postadoše domaćini viduš-
kih brda, prevrću busenove zemlje i hvatajući crve zlo-
sutno grakću. Slutilo se zlo, naslućivalo se...
I dođe 1992., dođe rat, i dođoše strah i nesigur-
nost, dođoše zastrašivanja i prijetnje od naoružanih
komšija muslimana. Stojko Nikolić pred bježaniju otjera
tele u Kakanj na pijacu i proda, ali ga u putu presrete
Ibre Silajdžije sin sa jaranom, dobro pretukoše Stojku i
oteše pare, a Stojku niz jarugu zakotrljaše u potok.
Podiže se nekoliko braće Tukića i u po bijela
dana odnesoše sve stvari iz vikendice Bogdana Niko-
lića. Za njima odmah eto i Behaije Silajdžića sa kram-
pom u Bogdanovu vikendicu i pjevajući poče da para
pod i dasku nosi svojoj kući.
Dva su svjetska rata protutnjala Vidušom, ali ni
jedna viduška kuća, ni pravoslavaca ni muslimana nije
izgorila, niti je bilo muhadžera ni izbjeglica sa Viduše.
A sad bogme istjeraše komšije Silajdžije i Tuke viduške
Srbe iz kuća... zbogom Vidušo....
I ovo moram ispričati: dvojica nepoznatih mla-
dih muslimanskih vojnika u patroli kroz Vidušu pretresli
i kuću moje tetke Vidosave Posavljak i u pretresu nađu
joj počelicu dukata koju je još kao djevojka naslijedila
od svoje pokojne matere Stane. Nisu uzeli ni najmanji
dukat, nego su joj rekli da to skloni da niko ne zna. Prije
toga neka druga dvojica su je dobro pretukli, jer im je
već dugo suluda vec pomenutog Stojke zena rekla da
Vidosava, nepismena baba seljanka, ima radio stanicu.
Ljudi i neljudi na sve strane!
Tako komšije muslimani razletiše se od jedne
do druge napuštene srpske kuće, rove i pretresaju po
sanducima i ormanima, pretražuju tavane, traže duka-
181
ta, kupe raktilo, počupaše kablove iz zidova, poski-
daše električna brojila, vade prekidače i utičnice iz zi-
dova, paraju podove, otimajući se iz kućnih zidova iz-
valjuju prozore i vrata i sve odnesoše, a onda sve kuće,
kućare, pojate i svinjce i kokošinjce i ambare sve popa-
liše alačući:
"Majku vam vlašku, dosta je i vašeg bilo!"
Pa i to ne bi im dosta, nego svu bolesnu vjersku mržnju
iskališe na ostacima popaljenih kuća i sve i jednu do
temelja u gomile razvališe i srušiše. Zdušno su im u
tome pomagali neki Desetničani, neki Sopoćani i neki
Modrinjani.
Znam, znam: tako isto bilo je i mnogim musli-
manima na srpskoj teritoriji, isto tako su stradali od srp-
skih neljudi, a bogme, nekima je i još gore bilo. Zaratili
Jahveov Isus i Jahveov Muhamed u glavama bolesnih
vjerskih fanatika, a nekoliko vijekova ranije to je bio je-
dan narod iste vjere, a danas jedni drugima sve uniš-
tavaju, ruše, pale i ubijaju duhovnom mržnjom kroz zla
svojih vjera nadahnuti.
182
PENGA PENGANA I ZAPENGANA
PENGA je ZAMREŠNI ČVOR. PENGANJE
znači ZAPETLJAVANJE U ČVOR, a kad je nešto ZA-
PENGANO, to je toliko zamršen čvor da ga je vrlo teš-
ko ili nemoguće RASPENGATI.
Otkud ova u srpskom skoro već zaboravljena

riječ? Ona potiče iz najstarijih vremena kad su Jafetovi
potomci stigli na Balkan. Ono što je začuđujuče jeste
da skoro ista riječ sa istim korijenom PEN- i istom osno-
vom PENG postoji u malajskom jeziku. Čudna vrsta
mravojeda na engleskom nazvana PANGOLIN, na ma-
lajskom se zove PENGGULING i znači MOTAČ U
KLUPKO [1], jer kad je u opasnosti PENGGULIN se
ZGRČI i smota u KLUPKO, tj. u ČVOR.
Englesko PANGOLIN je od velškog PANG,
PANGO što znači GRČENJE [2]. Velško PENGRON
183
znači OKRUGLA GLAVA, LOBANJA [3], a velško
PENGWLN znači KRAJNJI ČVOR [4].
Srpsko PENA ima isti korijen PEN- kao i srpsko
PENGA, malajsko PENGGULIN i velško PENGWLN, a
dijelovi PENE su OKRUGLi kao i PENGA, kao i PEN-
GULIN, kao i ČVOR.
I ovi jezički primjeri dokazuju da su daleki preci
nekih azijskih naroda kao Malajca i preci mnogih evro-
pskih naroda (kao Velšana) bili Cimerijani (Cimbri) koji
se prije mnogih vijekova i milenijuma sa Balkana razišli
širom svijeta.
Nažalost, ni riječ PENGA nije unesena ni u je-
dan postojeći rječnik srpskoga jezika (to nije slučajno,
već namjerno), te kako odumire srpski narod, tako odu-
miru srpske riječi, odumire srpski jezik, odumire srpski
duh, odumire srpska vjera i sve ide u totalni nestanak
(tako mora biti i tako treba, jer današnji Srbi mrze i plju-
ju istinu, a strasno ljube svoje "svete i mirotočive" laži).
.........................
[1] Judy Pearsall, Concise Oxford English Dictio-
nary (10th ed.), Oxford University Press, 2002, p. 1030.
[2] William Richards, Welsh and English Dictiona-
ry (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. p. 223.
[3] Ibid., p. 227.
[4] Ibid., p. 226.
184
OD TRAČKOG DO SLOVENSKOG I SRPSKOG
Tračansko ΚΟΛΑΒΡΙΣΜΟΣ (Κολαβρισμóς [1]

složena je riječ od dvije proste riječi: κολα + βρισμóς
[2].
1. ΚΟΛΑ
2. ΒΡΙΣΜÓΣ
KOLA (κολα) je KOLO, KOLA, ali šta je BRISMOS (βρι-
σμóς)?
Pošto su Tračani i Kelti istog porijekla u drevno vrijeme
govorili su istim jezikom, potražićemo riječ istog korije-
na u keltskom gaeliku: to je gaelik BRIS:
- BRIS = BLJESAK, EKSPLOZIJA, NAGLO BUĐENJE,
RAZGALJENJE [3].
185
Tračansko BRIS (βρισ) isto je keltskom (gaeliku) BRIS.
Ovo BRIS dalo je BRISA. Šta je BRISA?
BRISA je ikavski oblik naziva BREZA, jer je
BRIZA dobila ime po BRISU (bjelini, sjaju) svoje kore.
Kod Slovena je došlo do promjene pa je BRIS postao
BRES. Vuk je zabilježio izraz "puška BREŠAKINJA,
BREŠANKA" [4] i to je POSREBRENJENA, SJAJNA
puška. BREŠAKINJA, BREŠANKA je izvedeno od
BRESAKINJA, BRESANKA, dakle je ovo BRES istog
značenja kao tračansko i gaelik BRIS: BLJESAK.
Slovačko BRÊSK je ZORA [5]. Litvansko BRÉK-
SZTI znači RAZDANITI [6]. Za litvansko BRÉKSZTI
Skok kaže da je tu indoevropska osnova ista koja je u
BREZA i BRIJEST [7]. I zaista je tako: u BREZA i
BRIJEST je ista "indoevropska" tj. keltsko-tračanska
osnova BRIS, pa je zato ekavsko BRIZA i BRIST, a
ekavsko BREZA i BREST.
I na kraju: šta znači tračansko ΚΟΛΑΒΡΙΣΜΟΣ?
Znači KOLA BLJESKA, BLJEŠTEĆA KOLA. To samo
može da se odnosi ili na Sunčeva kola ili na sazviježđe
Velika Kola.
.........................
[1] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etrus-
cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, p. 63.
[2] Ibid.
[3] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Pu-
Press, 1902-, p. 125.
[5] Ibid.
[6] Ibid.
[7] Ibid.
186
SARDIATI ILI SARBIATI
SARDIATI (ili SARBIATI?) ilirsko su pleme iz

centralne Bosne. U vrijeme rimskog cara Trajana (vla-
dao od 98 - 117. g. n. e.) SARDIATI su sa Pirustaima i
187
Baridustaima naseljeni u Daciju, današnja Rumunija.
Ali, nikad se ne iseli sav narod kao što ni u Titovo
vrijeme nisu svi stanovnici Bosanske Krajine raseljeni
u Vojvodinu.
Šta znači ime SARDIATI? Ime se sastoji od
dvije keltske (gaelik) riječi: SAR + DIA. Gaelik SAR
znači SAVRŠEN, NENADMAŠAN, PLEMENIT, JUNA-
ČAN, DRAGOCJEN, LJUDINA [1]. SAR je od starijeg
ZAR što je SJAJ. Gaelik DIA je DAN, VID, SVJET-
LOST, BOG [2].
U rumunskoj Rošia planini (Roşia Montană),
što bukvalno znači Raška planina ili Crvena planina,
nađen je jedan oltar koji je postavio neki SARDIAT. Na
oltaru zvanično tvrde da piše sljedeće: piše:
PLATIUS DASANTIS GENIO SARDIAT(A)E
D(O)N(UM)
Engleski prevod: "Platius, son of Dasa(s), making an
offering to the Sardeate Genius."
PLATIUS, DASANTE PRINESE GENIUSU
SARDIATSKOM
Genijus je bio opšti naziv porodičnih božanstava. Nego
je zanimljivo ime DASA, DASAN. Ima li iko da ne zna
šta znači ime DASA ili DASAN? Ko ne zna, evo da mu
kažemo: keltsko (gaelik) i srpsko DASAN znači BIJE-
SAN, POMAMAN, LJUT, SILAN, ŽESTOK, SPOSO-
BAN, GRUB, DIVLJI [3]. DASAN je vrlo blisko imenu
rasenskog boga DESANA, bogu jutarnjeg svitanja (srp-
sko DESA, DESIMIR). Sanskritsko DĀSA znači POZ-
NAT ČOVJEK [4], ali su gaelik i srpsko značenje mno-
go precizniji i nabrajaju sve osobine DASE: BACA,
RAZBACUJE I RAZVALJUJE.
188
Ime SARDIATI istog je značenja kao i ime
SERDIATI, tj. SARDI je istog značenja kao i SERDI:
SER-DIA = SAR-DIA = SVJETLOBOŽANSKI.
Ali sudeći po izgledu nekih slova ovaj natpis je
prepravljan i tu pise:
PLATIUS BASANTIS GENIO SARBIATE D(ONUM)
Preklesivana slova B > D:BASANTIS > DASANTIS

(?) i SARBIATE > SARDIATE.
Pomenuti oltar je u nekom od lokalnih rumun-
skih muzeja (najvjerovatnije u muzeju "Muzeul Mineri-
tului din Roșia Montană") samo treba na licu mjesta da
li je u do sad čitanim riječima DASANTIS I SARDI-
AT(A)E uklesano slovo D ili slovo B? Po svim prilikama
to je slovo B. U riječi DASANTE ono D mnogo liči na
B što znači da bi moglo da bude BASANTE (rimski na-
ziv Bosne). U riječi koja je do sad čitana kao
189
SARDIAT(A)E jasno se vidi da je bivše B preklesano u
D i tu u originalu piše SARBIATE.
Inače, SAR je stara internacionalna riječ sa

značenjem SJAJ (isto kao i ZAR, SER), a starokeltsko
BI u SARBI znači isto što i starokeltsko BEÒ: ŽIVO-
TAN. Ako laže koza, ne laže rog i eto svi mogu da vide!
............................
Gaelic Press, 1902-, pg. 791.
[2] Ibid., Vol. I, pg. 331.
[3] Ibid., pg. 312.
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
477.
190
JAKA ŠAKA
Svi znamo šta znači riječ JAK. To je prosta,
jednosložna riječ: J-AK.
Korijen AK ima svoje porijeklo još u vremena drevnog
Egipta. Evo nekoliko egipatskih riječ i u kojima je AK
nosilac značenja:
- AKH = JAČINA, SNAGA [1],
- AKHA = VATRENI GRIJAČ [2],
- AKHA = RAT, MOĆ, BORBA, UBITI [3],
- ĀKHA-MIST = ORAO [4],
- BAK = PTICA BOGA BELA, SUNČEV SOKO
(HORUS) [5].
U srpskom BAK je snagom i seksualnom silom JAKI
BIK. Od BAK je ime boga BAKUS (rimski Bacchus).
Pogledajmo i ovo:
"ŠAKA f (Vuk, Kosmet, Vodice), stcslav., bug.,
samo južnoslav., u sjevernim slavinama ne postoji
(praslav. ?), ‘1° palma, pregršt, pest, dlan, ruka, 2°
(metafora) šamar, pljuska (Kosmet), 3° (mjera) pedalj’.”
[6]
I kaže Skok za riječ ŠAKA: “Etimologija nije utvrđena.”
[7]. Evo ćemo je utvrditi sad i ovdje: ŠAKA je postalo
od S-AK-A = JAČINA, SILA, SNAGA, MOĆ: JAK, BAK,
MAK.
Sanskritsko ŚAK ( शक् ) = JAK, SILAN, MOĆAN [8].
AK = AG = MAH: MAHINA > MAKINA > MAŠINA.
Sanskritsko MAH ( मह् ) znači isto kao i srpsko MAH:
JAK, SILAN, VELIK, MOĆAN [9].
Neke strane riječi potiču od AG: MAG, MAGNA, MA-
GNET, MAKE...
191
.........................
don, Luzak & Co., 1930, Plate II.
[2] Ibid.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Ibid., Plate XVIII.
378.
[7] Ibid.
[9] Ibid., p. 794.
SUMANUS
Sanskritsko SUMANAS ( सुमनस् ) znači: RAZU-

MAN, DOBROĆUDAN, DOBRONAMJERAN, MILO-
STIV, VOLJAN, UMILAN, MUDAR [1]. Keltsko (gaelik)
SUMAN znači POZIV, POZIVANJE, PRIZIVANJE [2],
a NUS znači BIJEL, ČIST [3].
SUMANUS je etrurski, tj. rasenski vrhovni Bog čije ime
znači sve što znače sanskritsko SUMANAS i gaelik
SUMAN NUS. Tu je i srpsko SUMANUT, SUMANIT što
znači BIJESAN, SULUD. Razliku u značenju riječi SU-
MANUS i SUMANUT nose dvije zadnje riječi: NUS i
NUT. Našli smo da NUS na gaeliku znači ČIST, BIJEL,
a značenje riječi NUT je u neknjiževnoj riječi engleskog
(u nas bi rekli "narodni govor" ili "satrovački") koja znači
LUD. Porijeklo riječi NUT se ne zna.
192
Dakle: SUMANUS je jedna riječ, a riječ sasvim suprot-
nog značenja je SUMANUT.
.........................
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.
1230.
Press, 1902-, p. 916.
[3] Ibid., Vol. II, p. 701, 700.
ARILJE
U Arilju je kralj Dragutin Nemanjić 1296. godine
podigao svoju zadužbinu posvećenu svetom Ahiliju iz
Larise, savremeniku sv. Nikole i jednom od učesnika
Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji 325. godine. Neki
tvrde da ime Arilja potiče od imena Ahilije, mada se
etimološki ime Ahilije ni po čemu ne može dovesti u
vezu sa imenom Arilje:
“Iz Makedonije rasprostrli su se daleko na se-
ver razni lokalni kultovi svetitelja….Kult sv. episkopa
Ahileja iz Larise prenesen je iz crkve na prespanskom
ostrvu čak u Srbiju. Jedna crkva sv. Ahilija, docnije iz-
govarano Arhilije, u današnjem užičkom okrugu, bila je
u XIII veku, sedište episkopa srpske narodne crkve;
varošica zove se još i danas Arilje.” [1]
Kako je došlo do toga da se od tolikih svetaca pome-
nuta Dragutinova crkva nazove baš po tom Ahiliju?
Kao jedina ustanova državne ideologije sred-
njeg vijeka crkva je nastojala da izbriše prehrišćanske
običaje i svo prehrišćansko pamćenje naroda kako bi
taj narod pretopila u narod vladajuće ideologije ili mu
193
nametnula neki novi identitet vrlo često i sa novim i
nikad ranije postojećim imenom. Kao primjer tih
metoda brisanja vjerskog i kulturno-istorijskog pamće-
nja naroda jeste mijenjanje prehrišćanskih naziva
kalendarskih praznika i mijenjanje naziva lokalnih topo-
nima, jer su u toponimima vrlo često bila narodna sje-
ćanja na prehrišćanske bogove. Tako je crkva imenom
194
Ahilije imala namjeru da zamijeni ime nekog boga iz
prehrišćanske religije lokalnog stanovništva na čijem je
nekadašnjem svetilištu podigla crkvu sv. Ahiliju. To
znači da ime AHILIJE svojim značenjem treba da od-
govara imenu lokalnog prehrišćanskog boga na čijem
se svetilištu podiže crkva.
Šta znači ime AHILIJE i o kojem se prehrišćan-
skom bogu ili božanstvu radi? Ime AHILIJE izvedeno
je od dvije osnove AHI - LI: sanskritsko AHI (अचह ) jed-
no je od sanskritskih imena Sunca [2], a sanskritsko LĪ
( ली ) nosilac je značenja ČVRSTO DRAŽTI, PODUPI-
RATI. Tako ime AHILIJE znači SUNCE PODUPIRAČ,
SUNCE DRŽAČ ili PODUPIRAČ SUNCA, DRŽAČ
SUNCA [3]. I gle:
"ARIL, ime etrurskog boga koji drži nebesa na
svojim ramenima. Njemu odgovara Atlas u grčkoj mito-
logiji." [4]
AR-IL = SUNCE BOG
Ne zaboravimo da su Etrurci zapravo Raseni, a Arilje
je u Raškoj i ARILJE nosi ime po rasenskom bogu
ARILU.
.........................
[1] Konstanin Jiriček, Istorija Srba, Knjiga I, str.127.
[3] Ibid., p. 903.
[4] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary:
Biographical, Historical, and Mythological, London: Sa-
muel Bagster and Sons, 1876, p. 80.
195
MARS
Svi znaju da je MARS planeta po kojoj i rimski bog rata
nosi ime, ali u malo rječnika može da se nađe buk-
valno značenje ove riječi, već jedni govore da znači
ČEKIĆ, drugi kažu HRABROST, treći vele RATNIK....
Vrlo rijetko da se neko pozove na sanskritsko MĀRA
( मार ) što znači UBIJANJE, KLANJE (Monier, p. 811),
a to isto može da znači i srpsko MÄRITI: "Gledaj kako
se one dvije budale mare."
MARITI znači TUĆI, UDARATI počev od tucanja ka-

mena i obične tuče do ubijanja. MARITI se nalazi u
OŠAMARITI. Mare se djeca, mare momci i zreli ljudi,
mare gru-pe i narodi, ali smo navikli da marenja naroda
zovemo ratom. Dakle nije MARS dobio ime po ČE-
KIĆU, niti je latinsko MARCULUS (čekić) dobio ime po
MARSU već od srpske riječi MÄRITI (tući).
.........................
ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 811.
196
O JEZIKU BRIGA TRAČANA
(o korijenu bri-)
Starokeltski BRI = VIS, UGLED, ČAST [1].
Keltsko (gaelika) BRIA = GRAD [2].
Keltski (gaelik) BRIG = (B)RIGSA > BRIGZA > RIZGA
= RESGA = RIJEZGA = SUŠTINA, SRŽ; BRIG =
BREG = BRIJEG) [3].
Keltski (gaelik) BRIAN = ANĐEO, ARHANĐEO, BO-
ŽANSTVO, BOG [4].
Starokeltski BRIDEACH = MLADA, NEVJESTA, DJE-
VICA [5].
Keltski (gaelik) BRIATHAR = RIJEČ, GOVOR, ZAK-
LETVA [6].
Velški BRI = UGLED, ČAST [7].
Velški BRID = BRID (ivica) [8].
Velški BRIG = VRH, VIS, BR(IG (breg, brijeg) [9].
Velški BRIGANT = BRIGONJA, BRĐANIN [10].
Srpski BRISATI = ČISTITI, SJAJITI
Srpski BRISANI (prostor) = ČISTINA
Keltski (gaelik) BRIS = EKSPLOZIJA, BLJESAK [11].
Keltski (gaelik) BRISEAD = BLJESKANJE [12].
BRI-SA > BRISA > BRIZA = BREZA = ČISTOTA,
SJAJ, BLJESAK, BJELINA.
Keltski (gaelik) AGAN = DRAG, MIO [13].
BRI-AGAN > BRIAGAN > PRIAGAN > PRIJAGAN >
PRIJATAN.
Brigi su Tračani, Tračani su Kimerijani (Cimmerians),
Kimerijani su Kimbri, Kimbri su Kelti.
197
.........................
Press, 1902-, p. 122.
[2] Ibid.
[3] ibid., p. 123.
[4] Ibid., p. 122.
[5] Ibid., p. 123.
[6] Ibid.
p. 47.
[8] Ibid.
[9] Ibid.
[10] Ibid.
[11] Edward Dwelly, Ibid., p. 125
[12] Ibid.
[13] Ibid., p. 9.
KADUCEJ
Kaducej je simbolični štap (žezlo) grčkog boga
Hermesa, rimskog Merkura. Hermes (Merkur) je Sun-
ce:
"KHUR, farsi riječ, je bukvalno ime Sunca. Od
KUR ili KHUR, Sunce, dolazi KHORA, ime Donjeg
Egipta." [1]
"HERMES ili HAR-MĒS, (ARAM, REMUS,
HARAM, HARAMEIAS), je KADMOS, Božanska Svjet-
lost ili Mudrost. MAR-KURI, kaže Movers, je MAR,
SUNCE." [2]
Pošto je Hermes (Merkur) Sunce, dakle je kaducej
Sunčev simbol. Da vidimo šta riječ znači:
198
a) starokeltko CAD = SVETI, VISOKI, DOBRI [3],
b) keltski (gaelik) CEUS = RASPEĆE [4]
Dakle: CAD-A-CEUS > CADACEUS = KADACEUS =
latinski CADUCEUS = grčki KIRUKEION (κηρύκειον).
Da starokeltko CAD ovdje ima tačno značenje svjedoči
gaelik CADAD što znači ELIPSA [5] jer na mnogim ka-
ducejima upravo se nalaze elipse.
Šta je značenje kaduceja? Vertikala štapa je
put Sunca od juga ka sjeveru i obratno, a dvije zmije,
kao simboli vremena i ponovnog rođenja, jesu dvije
godišnje sezone od po šest mjeseci: jedna zmija je
vrijeme zime i proljeća kad se Sunce penje nebom od
prvog dana zime ka prvom danu ljeta, a druga je vrije-
me ljeta i jeseni kad se Sunce od prvog dana ljeta
spušta ka prvom danu zime.
Između zmijskih glava je vrijeme ljetnog solsti-
cija na prvi dana ljeta. To je dan u kojem je Sunce na
prestolu na svojoj najvišoj tački sjevernog neba, dan u
kojem se susreću i smjenjuju proljeće i ljeto, dan dugo-
dnevnice. To je dan "raspeća" Sunca, jer se tada Sun-
ce nađe na "krstu" između istoka i zapada, sjevera i
juga.
.........................
1871, p. 78.
[2] Ibid.
Press, 1902-, p. 145.
[4] Ibid., p. 189.
[5] Ibid., p. 145.
199
TIHIMIR IZ RIMA
Na jednom natpisu sa jednog rimskog nadgro-

bnika u Libiji [1] piše:
SACTU TIHIMIR PYIXITANNORVM LXX
Riječi znače:
- SACTU = CAKTU = CAKLENOG, SJAJNOG
- TIHIMIR = TIHIMIR (slovensko vlastito muško
ime),
- PYIXI = PIKSLA, URNA, KUTICA (latinski: pyxi,
grčki: πυξίζ),
- TANNORUM = BORAVI,
- LXX = 70 = skraćeno napisana godina od posta-
nja Rima isto kao kad mi umjesto 2018 samo napiše-
mo 18. Pošto je Rim osnovan 753 godine prije hriš-
ćanske ere, ovo bi bilo 770 godina od osnivanja Rima
i to je 17. godina hrišćanske ere.
SACTU TIHIMIR PYIXI TANNORVM LXX
SJAJNOG TIHIMIR(A) (OVDJE) URNA BORAVI
(GODINA) (7)70
..........................
[1] David Diringer, The Alphabet a Key to the His-
tory of Mainkind, Second and Revised Edition,
Hutchinson’s Scientific and Technical Publication; Lon-
don, New York , Toronto, Melbourne, Sydney, Cape
Town, 1948, p. 248.
200
ARHEOLINGVISTIKA
(vremeplov riječi)
Kad se o jeziku radi laici su ubijeđeni da srpski
jezik nikakve veze nema sa keltskim jezikom. Tako i u
školama uče đake, jer pored praktičnog znanja kroz pri-
rodne nauke škole su rasadnici i velikih zabluda, laži i
prevara naročito kroz društvene nauke pa i kroz lin-
gvistiku. Za primjer uzećemo srpske riječi SAKRITI,
POKRITI, POKAZATI i POČIVATI.
Od keltskog SAK RI (SAC RI) je SAKRI: keltsko
SAC (SAK) danas znači VRECA, KESA [1]. Keltsko RI
je prijedlog mjesta U (unutra) [2]. SAK RI bukvalno
znači U VREĆI, U VREĆU (kad je nešto u vreći, to se
spolja ne vidi, SAKRIVENO JE). OD keltskog SAC
(SAK) su i riječi SAKSIJA i SAČ.
Od keltskog POC (POK) što znači TURITI, STAVITI [3]
i keltskog RI je POKRI, POKRITI:
Keltsko SATH znači POVJERENJE, VJEROVANJE
[4]. I evo:
POK-A-SATH > POKAZAT (ono sto je unutra pokaza-
ćeš samo onom kome vjeruješ).
Riječ POČIVA je od keltskog POC IBH, tj. POK IBH:
a) POC (POK) = UNUTRA
b) IBH = PRIPADNIK NARODA [5]
POC IBH > POKIBH > POČIVH > POČIVA: "Ovdje
POČIVA".
Od onog H u riječi POKIBH preko oblika POČIVHI pre-
ko potiče glas Š u riječi POČIVŠI.
.........................
201
[2] Ibid., p. 756.
[3] Ibid., p. 729.
[4] Ibid., p. 792.
TURITI I TURKATI
“U sobu si nikoga ne pušta, a kad si iskoči, a on

si turi katanac na vrata – em kol’ki katanac. Golem ka-
ko katanac na magazu. A ključ si turi u džep pa si ide.”
(Stevan Sremac, Zona Zamfirova, Glava V)
Otkud u srpskom riječ turiti (aorist i imperativ turi) i zaš-
to ove riječi nema ni u jednom drugom slovenskom
jeziku van Balkana? To je zato što su mnogi Balkanci
iskonski starosjedioci Balkana, jer riječ turiti u smislu
staviti, ostaviti, dati potiče iz preetrurskih vremena: et-
rursko turke ostalo je zapisano u epitafima na urnama
etrurskih pokojnika.
Etrurci su imali isti običaj kao i današnji Srbi:
ostavljali su poklone kao darove na grobu svojih pokoj-
nika:
Etrurski: VILIA ALSINAI TURKE VERSENAS KAIIA
Prevod: VILIA(NA) ALSINA(IĆ) OSTAVI (DAR) VER-
SENAS(IĆ) KAJI
Današnje srpsko turiti je od etrurskog turke.
202
TRAK, TRAG, TRAČANI I RAŠANI
“TRAG m (Vuk), samo južnoslav., inače pra-

slav., '1° slijed, Fusstapfe, Spur, 2° genus (semantički
razvitak kao lat. linea, fr. lignage)'. Da je riječ postoja-
la i u sjevernim slavinama, dokaz je kašupski tragi, fregi
'natrag'. Bez paralela u baltičkoj grupi.” [1]
I kaže Skok da je TRAG južnoslavenska i praslaven-
ska, odnosno "u prevodu" to je tračanska, keltska ili
ilirska riječ.
Hetitsko TARKU = BOG [2]. Sanskritsko TARK = SJA-
TI, BLJEŠTATI [3].
U hetitskom TARKU i sanskritskom TARK osnova je
AR. Sanskritsko AR u riječi ARU ( अरु ) nosilac je zna-
čenja SUNCE [4]. Jermensko AREG znači SUNCE [5].
Da li je od AR metatezom postalo RA ili je od RA po-
stalo AR, to ovdje uopšte nije važno, jer su to dvije
istoznačne riječi sa značenjem SJAJ, SVJETLOST,
SUNCE.
203
Osnova AR nalazi se i u jermenskom AREG sa
značenjem SUNCE [6]. AR se nalazi i u srpskom ZAR
isto kao što se nalazi u hetitskom TARKU, u sanskrit-
skom TARK i u jermenskom AREG i svuda znači SJAJ,
SVJETLOST, SUNCE.
SUNCE je ZARNI ZAR i ujedno je ŽARNI ŽAR.
Sinonim riječi ŽAR je JAR i pošto je Sunce JAR, ono je
JARKA JARA pa je dobilo ime JARILO.
Drevno ime Sunca je RA, dakle su RA i AR
sinonimi. Od Sunca RA pružaju se TRAČNI TRACI ko-
je zovemo i ZRACI jer potiču S RA. Prelaskom K u G
od TRAK postalo je TRAG. Velško TRAG je ono ONO
IZA [7] i to je i srpsko TRAG.
Od riječi TRAK stariji oblik je THRAK i od toga je dobi-
jeno THRAKI, TRACI, TRAČANI.
Od imena RA dobijeno je originalno RASENI i
to je pravo ime Etruraca. Srbi su poznati i pod imenom
RAŠANI jer RA znači SUNCE: RASENI i RAŠANI su
sinonimi.
I piše Jovan I. Deretić:
“U Srbiji se nalazi značajna pokrajina pod ime-
nom Raska sa glavnim gradom, Rasom. Ime Ras i Rasi
potiče od imena boginje zemlje Rase ili Rease koja je
bila naročito na časti kod zemljoradničkog dela stanov-
ništva.” [8]
Nikad i nigje bilo ko od istoriografa nije zabilježio ime
neke raške boginje pod imenom Rasa ili Reasa. Kad
god ne može da dokaže nešto što tvrdi, Deretić izmisli,
tj. slaže baš kao je slagao za postojanje boginje Ser-
bone i boga Serbona.
204
Sanskritsko RAŚMI je LINIJA, TRAK, TRAG,
SVJETLOSNI ZRAK, SNOP ZRAKA, SJAJ [9]. San-
skritsko RAŚMIVAT ( रश्मिवत् ) je SUNCE [10].
Sanskrit-sko RAŚĀNA ( रशना ) znači TRAK, TRAG,
SVJETLOSNI ZRAK, SNOP ZRAKA i SJAJ [11]:
RA > RAS = RAŠ.
Tako postaje jasno da ime RAŠANI znači isto
što znači i ime TRAČANI i ime Raseni: SJAJNI, SVI-
JETLI, SUNČANI. TRAČANI, RASENI i RAŠANI i su tri
istoznačna imena jednog naroda.
.........................
487.
[2] Ignace J. Gelb, Hittite Hieroglyphs, University of
Chicago Press, Chicago, 1931, p. 67.
[5] Monier Monier-Williams Ibid., p. 88.
p. 260.
[8] Jovan I. Deretić, Serbi narod i rasa – Nova Vul-
gata, Muzeon Publishing International, Chicago, 1996,
str. 142.
[10] Ibid.
[11] Ibid.
205
ENETI, VENETI I SLAVONCI: SLOVENI
Herodot dvaput pominje Enete u Iliriji i pominje
ih na Jadranu. Prvi put pominje Enete po običaju pro-
daje djevojaka za udaju, istom običaju kakav su imali
Asirci:
“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj
običaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog
plemena Eneta.” (Herodot, I,196)
Običaj kupovine ostao je kod Srba sve do danas kao
simbolika starog običaja ali se i dalje praktikuje: u mla-
dinoj kući pred predaju djevojke djeveru i jengama ili
djeverušama roditeljima djevojke ostavi se simbolična
suma novca. Nije to prodaja u bukvalnom smislu pro-
daje, nego svojevrsna nadoknada štete mladinim rodi-
teljima za gubitak porodične radne snage..
Drugo Herodotovo pominjanje Eneta je kad pri-

ča o rasprostranjenosti Sigina i kaže:
“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu."
(Herodot, V. 9)
206
“Vendi, Veneti ili Slavonci, koji, kad su prvi put
postali poznati Evropi, bili su naseljeni na granicama
Italije prema Tirolu i Karniolu postepeno se šireći u Ra-
etiju ili u zemlju Grisoniju, u Švabiju i moguće u Fran-
koniju. Ova rasa trenutno zauzima sav prostor sastav-
ljen između iznad pomenutih zemalja i istočne obale
Jadranskog mora, na jednoj strani, i Ledenog okena na
drugoj. Oni su porijeklom od drevnih Slavonaca koji su
prodrli u Kamčatku, naseljavajući Aleutska ostrva i mo-
žda prešli preko na Sjevernoamerički kontinent. Sta-
novništvo Rusije, dio Turske i vladarske kuće Austrije
sastoje se gotovo isključivo od Slavonaca.” [1]
Karniola (Carniola, en.) je Karantija (današnja Kranj-
ska), a Grisonija (Grisons, en.) je današnji jugoistočni
švajcarski kanton.
“Svi istoričari slažu se da su Slavonci, Veneti ili
Sarmati originalno boravili na obalama Tanaisa, Palus
Mæotisa i Kimerijskog zaljeva, zemljama istočno od Ili-
rije i Dalmacije.” [2]
Da, ali tu su došli množeći se i postepeno se šireći sa
Balkana. Tanais je rijeka Don, a Palus Maæotides je
močvarno područje oko Azovskog mora.
“Ime kojem današnje nacije ove rase daju pr-
venstvo je Slaveni ili Slavi što znač i ‘slavni’.” [3]
“Fizičke osobine ove raširene nacije poznate
pod imenima Slavonci, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi,
Anti i Srbi, variraju prema klimi zemalja naseljenih od
ovih različitih grana. Rusi i Česi, ili Bohemijani, su niski
i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Poljaci ili visoki ili dobro
srazmjernog izgleda.” [4]
“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu,
utvrdili su da su stanovnici obožavali boginju Isis, a
207
otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je sla-
vonskog porijekla, ali su primorski gradovi naseljeni
Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dalma-
tinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na iskvarenom
talijanskom.” [5]
Rimljani su prodrli u Istru oko 177.g. st. ere.
…………………
[1] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I,
Introduction xi-xii London, Printed for R. Ackermann,
1821.
[2] Ibid., xiii.
[3] Ibid.
[4] Ibid., xvii-xviii.
[5] Ibid., p. 48.
ETIMOLOGIJOM DO PORIJEKLA HRVATA

U 10. vijeku Konstantin Porfirogenit spominje
Hrvate pod imenom Χρωβάτος i prema grčkom χώρα
mislio je da ime znači "onaj koji ima mnogo zemlje" [1].
Drugi povezuju ime sa imenom plemena
Curetés = Curibantes [2], treći sa imenom bugarskog
kana Kuvrata (7. v.), i s planinom Karpati, te imenom
Sarmati [3].
Četvrti vide smisao u riječi "hruv/hnv" što njima
znači "ples" [4].
Peti kažu da je naziv povezan sa imenom ne-
kog persijskog vazala čije se ime našlo ispisano grčkim
na nekoj pločici iz 2-3 vijeka nađenoj 1890. na ušću
Dona [5].
Šesti tvrde da ime Hrvata veze sa perzijsko-
iranskim plemenom Harahvatiš i njihovom zemljom
208
Harahvait [6], sedmi vide značenje u staroiranskom
"haumata" što je "čoban" [7], osmi govore da je to pre-
ma avestanskom "pasu-haurva' od čega je "haurvaiti"
sa smislom "čuvati, pasti" [8].
I tako po onoj narodnoj "Gdje je mnogo baba, kilava
su djeca", vidimo da još niko ne zna tačno porijeklo i
značenje imena HRVATI. Da li zaista nisu znali, ili im
je bilo zabrabnjeno da kažu?
Dakle je prvo istorijsko pominjanje Hrvata kod
Konstantina u 10. vijeku:
"Он спомиње Србију, Захумље, Требиње,
Паганију, ДалмаF цију Дирахију, Конавље, Диокле-
ју и Босну и вели за ове земље да у њима станују
Срби. Од реке Цетине па на север уз приморје, све
до граница Истре, простире се земља Хрвата, која
се својим жупама на истоку Хлевном и Плевом
граничи са Србијом. Горе на северу цар и не споми-
ње посавске Хрватске, јер није тада улазила у сфе-
ру византијскога царства. Ове цареве вести о зе-
мљама Срба и Хрвата потврђују и други писци из XI
и XII века. Али је интересантно да византијски пис-
ци из тога доба, Зонарас и Кедренос, бркају Србе
са Хрватима и обратно. Значи, да ова два југосло-
венска племена нису ни у то старо доба имала не-
ких оштрих разлика између себе, као што их немају
ни данас. У оно време они нису били ни црквом
растављени, па није никакво чудо, што Зонарас ве-
ли: ‘Хрвати које и Србима зову,’ а Кедренос каже:
‘Срби које и Хрватима зову’.” [9]
Vizantijski istoričar Kedrenos iz prve je polovine 11.
vijeka, a Zonaras je iz 12. vijeka. Kedrenos poistovje-
209
ćuje Srbe sa Hrvatima, a Zonaras poistovjećuje Hrvate
sa Srbima i to ne može biti slučajno.
Istorijskog traga o dolasku Hrvata na Balkan
nema, jer su tada Hrvati bili isto što i Srbi, tj. Srbi su bili
isto što i Hrvati. Pošto su bili isto, tako i njihova imena
moraju biti isto, dakle dvije oblikom različite riječi, ali is-
tog značenja.
HOR ili HORUS je bog SUNCA, dakle SUNCE
je HOR, a to je i SERAPIS ili SOROBIS i SOROBH
[10]. Persijski ZERVAN ili ZURVAN takođe je bog Sun-
ca. Tako su HOR, ZER, ZUR, SER i SOR sinonimi, a
to znači da bi i ime HORVATA moralo značiti isto kao i
ime Srba. Ime Srba je od ZER = ZUR = SER = SOR =
SUNCE: oni sto nalikuju na Sunce su ZERVANI, ZUR-
VANI, SERBANI ili SORBANI.
Grčko HROBATOS ili HROVATOS (Χρωβάτος)
ima dvije riječi:
a) Χρω
b) βάτος
Grčko Χρω- je korijen u grčke riječi koja znači "boja"
[11], a grčko βάτος isto je kao i grčko βάτίς što znači
"zraka" [12]. Tako bi Porfirogenitovo Χρωβάτος (Hro-
batos ili Hrovatos) značilo BOJA ZRAKA = BOJA
SVJETLA = SVIJETLI, SJAJNI.
Hajde da vidimo zašto su Latini Hrvate nazvali
CROBAT, CROBATIAN? Počinjemo od prvog dijela
CRO-. Pratimo latinske riječi sa korijenom CRO-:
- croca = grcki κρόκη = žuti polen [13]
- crocallis = dragi kamen [14]
- crocias = dragulj [15]
- crocus = kaćun [16] = grčki κρόκος [17] = šafran
(naziv je dobio po perzijskoj riječi za'faran, što u pre-
210
vodu doslovno znači "budi žut", a to znači i grčko κρό-
κος = žumance.
Latinsko CRO znači SJAJO ŽUT, SVIJETAL i to je isto
što znače SER i SOR u imenima SERBAN i SORBAN.
Da vidimo sanskrit:
- lasā= sjaj, bljesak, kaćun, turmerik [18]. To znači
i latinsko CRO- u riječima croca, crocallis, crocias,
crocus i grčko KRO- u κρόκος);
- hari = žut, sunčani zrak, sunce [19] = grčko KRO
(κρό-) = latinsko CRO-.
- bhāta = sjajan, krsan, slavan [20] = grčko BATOS
ili VATOS (βάτος)
Sanskritsko HARI BHATA blisko je Porfirogenitovom
Χρωβάτος. Tako vidimo da ime HROVATOS, HRO-
BATOS (Χρωβάτος) = CROBATIAN = HORBATI =
= HORVATI znače isto što znače imena ZERVANI =
= ZURVANI = SERBANI = SORBANI.
Dakle su Srbi i Hrvati prije primanja hrišćanstva, odno-
sno sve do crkvenog raskola 1054. godine bili jedan te
isti narod, a od raskola crkve su kroz hrišćansku netole-
ranciju i mržnju prema neistovjernima formirale dva na-
roda.
.........................
[2] Ibid.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Ibid.
[6] Ibid.
[7] Ibid., str. 692.
[8] Ibid.
211
[9] Vaso Glušac, Istina o bogumilima, Beograd,
Književne novine, 1992, str. 41.
Apendix A, London: Samuel Clarke, 1843, p. 2, 12.
1883, p. 1747.
[12] Ibid., p. 279.
[13] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The
Clarendon Press, 1968, p. 460.
[14] Ibid.
[15] Ibid.
[16] Ibid., p. 461.
[17] Henry George Liddell and Robert Scott, Ibid.,
p. 847.
[19] Ibid. p. 1289.
[20] Ibid., p. 750.
ATLANTIS
Keltski (gaelik):
a) AT = istaknuto, uzvišeno mjesto [1]
b) LANTA = obilno, izobilno [2]
Keltski AT LANTA > ATLANTA (grčki: Ἀτλαντὶς) = is-
taknuto uzvišeno mjesto obilja.
..............................
Press, 1902-, p. 50.
[2] Ibid., Vol II, p. 569.
212
TRAG, TRAK, TRAKO, DRAKO I DRAČA
Vele da je englesko TRACK postalo od francu-
skog TRAC što na engleskom znači a track, tract ili tra-
ce i to je UTABAN PUT, STAZA, PRAVAC, TRASA
[1].
Korijen u engleskom TRACK je TRA-. Isti ko-
rijen koji je u srpskom TRAK, TRAKA, TRAČAN, isti ko-
rijen kao i u engleskom TRAIL (TRAG, STAZA) [2], isti
korijen kao u engleskom TRAIN (UČITI; VOZ, SLIJED,
KOLONA) [3], isti korijen kao u latinskom TRAHERE
što znači POVLAČITI LINIJE, CRTATI [4].
TRAK = TRAKA = PRAVAC = PUT = LINIJA i sve pola-
zi od Sunčevih TRAKA, tj. od Sunčevih TRAKOVA jer
su Sunčevi TRACI zapravo TRAGOVI Sunca.
Sanskritsko TRAKH ( त्रख् ) nosi značenje gla-
gola TRAKHATI što znači IĆI [5] i vrlo je srodno srp-
skom TRKATI, TRČATI.
Tračanski oblik imenice TRAK bio je THRAK i
po tome su nosili ime THRAKI, tj. TRAČANI. Isto kao
što je u imenu THANA (boginja balkanskih i panonskih
Kelta) TH dalo D pa je postalo ime DANA, tako je od
THRAK postalo TRAK, DRAK, DRAČ, DRAČA, DRA-
KON, DRAGON (grčki: δράκαν; latinski: DRACO).
“TRAG m (Vuk), samo južnoslav., inače pras-
lav., '1° slijed, Fusstapfe, Spur, 2° genus (semantički
razvitak kao lat. linea, fr. lignage)'. Da je riječ postojala
i u sjevernim slavinama, dokaz je kašupski tragi, fregi
'natrag'. Bez paralela u baltičkoj grupi.” [6]
I kaza Skok da je TRAG južnoslavenska i praslaven-
ska, odnosno "u prevodu" to je tračanska, keltska ili
ilirska riječ. Drevno ime Sunca je RA.
213
Hetitsko TARKU = BOG [7]. Sanskritsko TARK = SJA-
TI, BLJEŠTATI [8].
U hetitskom TARKU i sanskritskom TARK
osnova je AR. Sanskritsko AR u riječi ARU ( अरु ) nosi-
lac je značenja SUNCE [9]. Da li je od AR metatezom
postalo RA, ili je od RA postalo AR, to ovdje uopšte nije
važno, jer su to dvije istoznačne riječi sa značenjem
SJAJ, SVJETLOST, SUNCE: RA i AR su sinonimi.
Osnova AR nalazi se i u jermenskom AREG sa
značenjem SUNCE [10]. AR se nalazi i u srpskom ZAR
isto kao što se nalazi u hetitskom TARKU, u sanskrit-
skom TARK i u jermenskom AREG i svuda znači SJAJ,
SVJETLOST, SUNCE.
SUNCE je ZARNI ZAR i ujedno je ŽARNI ŽAR.
Sinonim riječi ŽAR je JAR i pošto je Sunce JAR, ono je
JARKA JARA pa je dobilo ime JARILO.
Od Sunca RA pružaju se TRAČNI TRACI koje
zovemo i ZRACI. Prelaskom K u G od TRAK je postalo
TRAG. Velško TRAG je ono ONO IZA [11] baš kao i u
srpskom.
Od riječi TRAK stariji oblik je THRAK i od toga
je dobijeno THRAKI, TRACI, TRAČANI.
Od imena RA dobijeno je originalno ime Etrura-
ca: RASENI! Srbi su poznati i pod imenom RAŠANI, jer
RA znači SUNCE. Sanskritsko RAŚMI znači LINIJA,
TRAK, TRAG, SVJETLOSNI ZRAK, SNOP ZRAKA,
SJAJ [12]. Sanskritsko RAŚMIVAT ( रश्मिवत् ) je SUN-
CE [13].
Sanskritsko RAŚĀNA ( रशना ) znači TRAK,
TRAG, SVJETLOSNI ZRAK, SNOP ZRAKA i SJAJ
[14].
214
I tako postaje jasno da ime RAŠANI znači isto što zna-
či ime TRAČANI i RASENIi: SJAJNI, SVJETLI, SUN-
ČANI. TRAČANI, RASENI i RAŠANI i su tri istoznačna
imena jednog naroda.
..........................
1893, p. 654.
[2] Ibid.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
487.
[9] Ibid., p. 88.
[11] William Richards, Welsh and English Dictio-
nary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. p. 260.
[13] Ibid.
[14] Ibid.
215
O SVJETLOSNOM TRAKU U IMENU TRAČANA
Ime TRAČANA i njihove zemlje TRAKIJE istori-
čari i lingvisti nisu uspjeli odgonetnuti iz prostog razlo-
ga sto su značenje tih imena tražili na pogrešnom mje-
stu: u grčkom i latinskom uopšte ne bendajući srpski
jezik kao razvojni put od TRAČKOG jezika.
Sljedujući riječima raškog jezika dolazimo do
značenja imena TRAČANI i TRAKIJA. Kao početna ri-
ječ poslužice nam ime TRAKO od kojeg su nastala pre-
zimena nekih današnjih Srba, Hrvata i Bošnjaka: to su
prezimena TRAKO i TRAKIĆ u kojima je korijen riječ
TRAK:
“Dva brata u Nebojši do stojnoga Biograda
imaju na čelu obilježje onih dvaju božjih bića, koja Arij-
cima prestavljahu prvi i drugi trak zore koja se bijeli, ili,
takođe, prvi trak sunca koje izhodi i zadnji trak sunca
koje zalazi, drugom riječju, praskozorje i suton. Kad
dva traka zajedno zarude, onda su dva brata jednolika,
te je jedan drugome mio; kad se sumrak i noć hvata,
pa zadnji drugi trak iščezava, onda su braća obličjem
nejednaka, pa i različita udesa.” [1]
TRAK, šta je to? Evo šta je:
“trak² m (Vuk; 1420, Dubrovnik; ŽK) = traka f
(Milićević, Bosna) ‘Bând’, ie., baltoslav., sveslav. i pra-
slav. *torkb,‘pantljika’. Deminutivi na -bk > -ák tračak,
gen. --ika, na -ič tracić, u Barakovića tracąc,gen. -čca.
Pridjev na -at potvrđen je trakota zvizda (Kožičić i dr.) i
u poimeničenju na –nica trokatnica (Vojvodina, Srbija)
‘hobotnica’. Na -anac, gen. -пса: trakánac (Vuk, Osi-
jek) ‘1° suh šaran isječen na kaiše (metafora), 2° (una-
krštenjem sa trag > trak, s gubitkom sonoriteta) Spur,
vestigium = trag (v.)’. Na –аса trakača f ‘1° (Vitezović,
216
Lika) repatica, 2° (Lika, Hrvatsko primorje) ‘hobotnica’,
-avica trakavica ‘Bandwurm’ (možda prevedenica,
calque). Od pridjeva tračan (tračna zvijezda, Kavanjin)
na -nica neologizam tračnica f (Šulek) ‘Eisenbah-
nschiene’. Riječ trak je kulturna i posuđuje se: ngr.
τράκος ‘Ankertau’, arb. denominal t ërkem, ter hem
(Tirana) ‘ziehe’, složenica tërkuzë = (asimilacija) kër-
kuzë ‘Seil’ < trak + uzao (?). Slog tra- nastao je po
zakonu likvidne metateze, kako se vidi iz stprus. Uspo-
rednice tarkne f ‘Riemen zum Binden am Pferdege-
schirr (ista riječ kao i trak proširena formantom -na}’.
Ie. je korijen *terek-, *terk-, *tork- ‘okretati’ u terminolo-
giji predenja (konca), zastupljen u sanskrtu tarkuķ ‘vre-
teno’, gr. άτρακτος ‘isto’, lat. torqueo, arb. tiérr ‘pře-
dem’, nvnjem. drechseln.” [2]
TRAK je SVJETLOSNI TRAG, TRAG SVJETLOSTI,
MJESTO SVJETLOSTI. Nad riječju TRAK poslije preo-
vladava riječ ZRAK, te umjesto SVJETLOSNI TRAK
koristi se izraz SVJETLOSNI ZRAK.
U objašnjenju odrednice TRAK Petar Skok navodi riječi
TRAKANAC, TRAKAČA, te izraze TRAKOTA ZVIJEZ-
DA i TRAČNA ZVIJEZDA.
I pogledajmo: TRAČNA ZVIJEZDA je zvijezda od koje
se na sve strane rasipaju svjetlosni TRACI, naročito iza
zvijezde repatice. TRAK je SVJETLOSNI ZRAK. Pog-
ledajmo oblike imenice TRAK:
a) jednina: TRAK
b) množina: TRACI
Onaj što ima mnogo TRAKOVA, on je TRAČAN.
Sanskritsko TARK je SJAJ [3]. Hetitsko TARKU-TA-
WA-SI je SUNCE [4]. Hetitsko TARKU značilo je
217
JARAC [5], jer jarac ima dva roga kao dva TRAKA iz
glave. Na grčkom JARAC je TPÁΥOΣ ili TPÁΥEIOΣ.
Persijsko TARKH znači NARANDŽA [6] što je jasno o
kakvoj se boji radi. Tursko TRAĆIN (tarçın) je CINNA-
MON (vrsta začina). Boja narandže (ili naranče) i cina-
mona je ista: narandžasta!
Od sanskritskom TARK, hetitskom TARKU i li-
dijskom TARKH i persijskom TARKH osnova je AR ,
dok je u srpskom TRAK, TRAG i ZRAK osnova RA.
Iako su osnove različit, sve navedene riječi imaju isto
značenje jer su AR i RA drevna imena Sunca.
Umanjenica od TRAK je TRAČAK. TRAČNA
ZVIJEZDA, TRAČNO SUNCE, TRAČAN DAN; TRAČ-
AN ČOVJEK, TRAČNI LJUDI, TRAČNI NAROD TRA-
ČANI. Eto imena TRAČANA i njihove zemlje TRAKIJE.
Riječ TRAČAN znač SVIJETAL, SVJETLOSAN, BLJE-
ŠTEĆI što je u bukvalnom smislu značilo SUNCE, jer
je TRAK SUNČEV TRAG.
.............................
[1] Nadko Nodilo, Religija Srba i Hrvata na glavnoj
osnovi pjesama, priča i govora narodnog, Rad Jugosla-
venske akademije znanosti i umjetnosti, Vol. 79, Zag-
reb, 1886, str. 188.
srpskoga jezika, JAZU, Vol. III, Zagred, 1973, str. 489.
[5] Ibid., p. 86.
218
RELJEFNA PLOČA U ORAHOVCU
Pri obnovi crkve Uspenja Presvete Bogorodice
u Orahovcu kod Đakovice na Kosovu pronađen je
drevni kameni reljef koji je uzidan u crkvu. Vrijeme kle-
sanja je između 2500-1500. g. st. ere.
Na ploči je prikaz prvog dana ljeta i susret boga
ljeta (lijevo) i boga proljeća. U jednoj ruci drže svoja
žezla vlasti, u drugoj bog ljeta drži luk, a bog proljeća
drži pticu. Po luku jasno je da je to bog Bel.
Fotografija je nejasna i teško je reći o kojoj pti-

ci se radi: soko, guska, patka ili prepelica, ali je na njoj
jasno vidljiva solarna spirala.
Ako se ispostavi da je glava boga proljeća ona-
kva kakva se meni čini, onda ćemo znati i ko je i taj
bog. Iza boga proljeća je bog zime. Slične motive nala-
zimo na sumerskim pečatima, hetitskim reljefima i
mnogo kasnije kod Sasanida.
219
Ako bismo simbole ovog reljefa shvatili kao ra-
ne egipatske hijeroglife, onda bi zapis glasio ovako:
LUGAL DILI RIN DILI PA RA DUKHU DILI
CAR JEDAN KUĆE JEDNE SOKO SUNCA
VISOKOMOĆNI
Rani egipatski hijeroglifi (Laurence Austine Waddell,

Egyptian Civilization, London, Luzak & Co., 1930, pg.
16, 18, 25, 104, 116, Plate VIII, XVIII).
220
Rani egipatski hijeroglifi i njihova glasovna vrijednost.
Pošto je originalna fotografija male rezolucije,
moguće su greške u procjeni prikaza. Očekujući bolju
fotografiji za sada je tako kako jest.
221
HELM I BALKAN - SINONIMI
“Najstariji Otac Nebeski u haldejskoj mitologiji
bio je Alu, El ili Ilu (Ilinus)”. [1]
- EL = BEL = IL = AL = SUNCE, SVETLO, BELINA
- EL > HEL = SVIJETAL, BLJEŠTAV = SUNCE
- HELVUS (lat.) = CRVENKAST [2]
B-EL > BEL > BELIN > PELIN
BEL > BELTA > PELTA = ŠTIT, ZAKLON
ELI = ILI
BEL = BIL = BAL = BOG SUNCA
BEL-KAN = BIL-KAN = BAL-KAN > BALKAN
KAN je od sumerskog GAN što znači PUNOĆA, SVE
[3], dok u sanskritu KAN znači SJAJNI, VOLJENI [4] i
zato u nekim istočnim jezicima znači KRALJ. Tako
BALKAN znači: BEL SJANI I VOLJENI = BELI CAR
(tračko ime BELIZAR).
EL + M > HELM = onaj što je svijetal, bijel kao EL,
onaj što je HELO, HELI: BELOSJANI (svako brdo svi-
jetli pri izlasku i zalasku Sunca).
HĒLIX (lat.) = SPIRALA = SVJETLOST = SUNCE [5]
S + HELM > SHELM > ŠLJEM (engleski HELM,
HELMET) jer se stavlja na glavu, a glava je vis i vrh
tijela.
HELM = HOLM (ruski: холм) = VIS, BRIG, BRDO,
PLANINA
HELM je od H-EL, a H-IL je srednjevijekovno engles-
ko HIL (danas pišu HILL): VIS, BRIJEG.
Da je engles-ko HIL izvdeno od IL svjedoči latinsko HI-
LARIS koje se nalazi u engleskom HILARITY što znači
222
VEDAR, RADOSTAN, a sve od IL (gčrki: ιλαρός), jer je
IL Sunce, vedrina i radost.
- HELA > JELA,
- HELENA > JELENA = SJAJNA, BLJEŠTEĆA, DIV-
NA [6],
- HELEN > JELEN,
- HELVETII = Kelti Gali u pokrajini LUGDINIJI ( Lugdu-
nensis, lat.) [7],
- HELVII = Kelti Gali u pokrajini Narboniji (Narbonen-
sis, lat.) [8].
“Helen je bilo isto sto Ion; takođe isto kao Heli-
jus, Oziris i Apolo i titula je značila božanstvo svjetlos-
ti i nauke.” [9]
Helveti su Cimerijani, keltski Gali, tj. Tračani:
“Monosyllabic Primeval Language > Aggluti-
nate: Turanian > Amalggamate: Japhetic or Iranian or
Indoeuropean > Celtic: Thracian or Illirian…” [10]
I tako postaje potpuno jasno zašto se BALKAN
zove BALKAN i zašto je zvan HELM: BALKAN i HELM
su istog značenja, sinonimi. Ovo je još jedan od dokaza
da mnogi stećci potiču iz vremena Kelta, Tračana, tj.
Ilira i to svjedoče njhovi solarni motivi u slavu BALA,
BELA, tj. ILIJA.
…………………….
[1] T. Lloyd Stanley, An outline of the future religi-
on of the world, G.P. Putnams’s sons, New York, 1884,
p.187.
[2] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymolo-
gical Dictionary of the Latin Language, London: Printed
by A. G. Valpy, 1828, p. 536.
223
1908, p. 122.
1893, p. 261.
[6] John Tahourdin White, A Latin-English Dictio-
nary for the Use of Junior Students, Eighth edition,
Ginn, Heath & Co., Boston, 1881, p. 260.
[7] Ibid., p. 261.
[8] Ibid.
[9] William Holwell, A Mythological, Etymological,
and Historical Dictionary, London, 1793, p. 217.
[10] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Ra-
ce, Religion, and the Politics of Human Origins, Bal-
timore, The Johns Hopkins University Press, 208, p.
103.
LOZA I LOLA
I neke su biljke svoja imena dobile po nečemu
što podsje ća na Sunce i jedna od njih je opšte ime pe-
njačica: LOZA. Često je teško otkriti korijene ovakvih
imena, jer jezik je vremenom podložan promjenama i
mnoge riječi se prvo zature iz govora, a poslije potpuno
nestanu. Tako je i sa imenom LOZA.
Naziv LOZA je od osnove LO i sufiksa SA (i u
gaeliku SA je sufiks [1]. Ostaje pitanje šta znači ono
LO?
224
Po značenju je keltsko (gaelik) LO jednako ga-
eliku LÀ i znači DAN, VID, SVJETLOST [2]. Kod crnaca
srednje Afrike ime Sunca je LO [3]. Sanskritsko LOLA
je KRETANJE, OBRTANJE [4], LOLĀ je OKRETANJE,
SIJEVANJE [5]. Sanskritsko LOṢṬ znači PENJANJE
[6].
Vidimo da je o ovim riječima korijenska osnova LO i
znači SVJETLOST, SUNCE, OKRETANJE, PENJA-
NJE, dakle znači sve ono što LOZA čini pri svom rastu,
ali sve to čini i Sunce. Istina je da LOZA ne sijeva, ali
spirale njenih hvataljki podsjećaju na spirale kao sim-
bole kretanja Sunca, a Sunce je SVJETLOST KOJA
SIJEVA.
U nekim riječima srpskog LO označava nešto
što je okruglo: LOBANJA, LOPTA, LOKNA (kose) i, na-
ravno, LOZA, jer LOZA ima okrugle spirale koje se
omotavaju oko nosača loze i te spirale podsjecaju na
LO, tj. na Sunce: LO > LOSA > LOZA.
.........................
[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. II,
[2] Ibid., p. 593, 560.
original unity and recent origin of the Human Race,
Apendix A, London, Samuel Clarke, 1843, p. 6.
ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 905.
[5] Ibid., p. 908.
[6] Ibid. p. 905.
225
LUČ, LUK I LUG
LUČ (gen. lúča) je:
1. sunčana zraka
2. lako zapaljivo borovo drvo
3. svjetilo, luča, baklja
Kelti su imali boga sa imenom LUG (LUGH, LUGA) i
on je bio Bog Sunca. Šta znači ime LUG?
“Postoji mali problem u rješavanju identiteta gal-
skog Apolona. Ovo je Luga Lamfada sa nadimkom
Ildana; Luga je dugih ruku, veliki znalac i rukodjelj. On
se pojavljuje sa veličanstvenom družinom ratnika na
bijelim konjima, 'mladi pobjednik, visok i zgodan sa li-
cem sjajnim i slavnim kao postavljeno sunce'.” [1]
"Ime 'Luga' takođe je sugestivno; bez sumnje
to je od korijena ‘luc’, sjati,….” [2]
"Epitet ‘Lamfada' dugih ruku podsjeća nas na
dalekobacača strelica Apola što se odnosi na daleko-
strijeljajuće zrake sunca – najprikladniji epitet.” [3]
Pozabavimo se imenom LAMFADA:
- keltski (gaelik) LAMPA = LAMPA [4]
- keltski (gaelik) LAMH = NOSAČ, DRŽAČ [5]
- starokeltki ADA = POBJEDNIK [6]
Dakle: LAMP + ADA > LAMPADA > LAMFADA =
= DRŽAČ POBJEDE ili DRŽAČ SVJETLA.
- LUCHAR = SVJETLO [7]
- LUACHAIR = BLJESAK, SVJETLINA, SJAJ,
DIVOTA [8]
- LUGAN = POVIJEN, LUČNO KRIVIH NOGU [9]
- LUG = LIUG [10]
- LIUG = POVIJEN, LUK, ZMIJA [11]
226
I evo šta je LUG: LUG LAMFADA je NEBESKI DRŽAČ
SVJETLOSNE POBJEDE. LUG je NEBO proljeća i lje-
ta, to je LUK SVIJETLOG SUNČANOG NEBA. Odatle
i srpsko LUG za gajeve, jer je keltski bog LUG imao
svetilišta u gajevima ili lugovima.
.........................
[1] Mac Bain, A Celtic Mythology and Religion, En-
berness, A. & W. Mackenzie, 1885, p. 71.
[2] Ibid., p. 72.
[3] Ibid., p. 73.
Press, 1902-, p. 566.
[5] Ibid., p. 72.
[6] Ibid., p. 6.
[7] Ibid., p. 605.
[8] Ibid., p. 600.
[9] Ibid., p. 606.
[10] Ibid.
[11] Ibid, p. 593.
RAS, ARSA I ARJANI

Šta znači ime srednjevijekovnog srpskog grada
RAS? To je vrlo prosto: RA je SUNCE, RAS je RA-
SIJANJE, RASVJETA, SVJETLOST, SVJETLO. Dakle
RAS znači SVJELO, a SVJETLO je SLAVA.
Osnovu RAS nalazimo u svemu što se širi kao RAS:
RAZBACATI (< RAS-BACATI), RASKOPATI (< RAS-
KOPATI), RAZGONITI (RAS-GONITI), RA-SIJATI, itd.
Pošto se ime RAS tumači metatezom od grčkog i
latinskog ARSA (kao i ime rijeke RAŠE u Istri) treba
227
reći da nije tako, nego su RAS (SJAJ, SLAVA) i ARSA
jednoznačne riječi (sinonimi) i sad ćemo to dokazati!
Sanskritsko ĀR ( आर् ) je skraćenica od ARYAN-
TI ( आर्यश्मि ) što znači ČASTITI, SLAVITI (ČAST, SLA-
VA). [1]
Keltsko (gaelik) AR značenjem je isto kao i
gaelik AIR [2]. Gaelik AIR znači ZAKLETVA [3].
Keltsko (gaelik) ARS, ARSA znači ZADNJA RI-
JEČ kojom se kao zakletvom potvrđuje sve prije reče-
no, dakle opet kao zakletva: REKOH, REČE [4]. Svakoj
zakletvi zalog je ČAST i SLAVA onog koji se zakleo.
Keltsko (gaelik) ART, AIRT znači BOG [5] i u ri-
ječi je isti korijen kao u sanskritskom ĀR, u gaeliku AR.
ARS, ARSA znači BOG je SVJETLOST. SVJETLOST
JE SLAVA, SLAVA je RAS. Ime rase drevnih ARJANI
znači SVIJETLI, SVJETLOSNI, SLAVNI.
.........................
[2] Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
Language,Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son,
1886, p. 31.
[3] Ibid., p. 14.
[4] Ibid. p. 37.
[5] Ibid. p. 48.
228
BALKAN: BAL BELI
Nametnuto je mišljenje da ime “Balkan” potiče
iz turskog jezika:
“U bug. balkan ‘planina’ = tur. balkan ‘strme pla-
nine obrasle šumom’. Kao oronim zamijenio je u tursko
doba antičko ime Haimos.” [1]
Tvrditi da je u srpski jezik riječ “Balkan” došla iz turskog
jezika i odrediti joj smisao po današnjem značenju u
turskom jeziku nije pravi put u etimologiji, nego treba
naći najstariji korijen riječi i po tom korijenu pronaći nje-
no najstarije značenje.
Stećci su bili rasprostranjeni skoro cijelim Bal-
kanom i na steccima su sve solarni simboli. Još od su-
merskih vremena Bog Sunca bijaše Bal, Bel, Il ili Al.
Cimerijani (kasniji Kelti sa svim svojim plemenima,
Tračani i Iliri bili su jedan narod jednog jezika:
“KRIM. Poluostrvo formirano od Crnog i Azov-
skog mora, koja ga okružuju sa svake strane osim na
njegovom sjevernom uglu gdje se spaja sa kontinen-
tom preko prevlake Perekop. Drevnima je poznat pod
imenom Hersonska Taurika; u srednjem vijeku pone-
kad je zvan ostrvo Kafa, i, u najnovije vrijeme poznat je
nazivom Krimska Tatarija; riječ Krim ili Krimeja biće
vjerovatno iskvareno od ‘Cimerijani’, ime tračkog
plemena, njegovih najstarijij stanovnika.” [2]
"Kimerijani, ili odvojeno pleme njihovo, zvano
Treri..." [3]
"Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane
Trera, koji su također bili Tračani..." [4]
Starokeltsko “Bal” znači “gospodar”, “Gospod”, “sunce”
[5], a starokeltsko “can” znači “bijel” [6]. Kelti ili Tračani
229
ili Iliri živjeli su na Balkanu, zar ne? I pogledajmo:
Bal-can > Balcan = Balkan = Bal Bijeli = Bog Sunca.
Pogledajmo i ovo: keltsko (gaelik) “balc” [7] znači isto
što i istarokeltsko “bailc”: moćan, ponosan, gord [8].
Starokeltsko “an” znači “načelo”, “element”, “prauz-
rok”, “istinit”, “strelovit” [9], a znači još kao i starokelt-
sko “aon”: “zemlja”, “oblast”; “uzvišen”, “plemenit”, “sla-
van” [10]. I evo:
Balc-an > Balcan = Balkan
………………………….
[2] Josiah Conder, A dictionary of Geography, anci-
ent and modern, London, Printed for Tomas Tegg and
son, 1834, pg. 177.
[3] Strabo, I, 3, 21.
[4] Strabo, XIII, 1, 8.
Press, 1902-, p. 61.
[6] Ibid., p. 158.
[7] Ibid., p. 61.
[8] Ibid., p. 59.
[9] Ibid., p. 30.
[10] Ibid., p. 40.
230
ILIRI I ILIRIJA
Po grčkoj i latinskoj istorijografiji zabilježeni su
pod ovim imenima:
a) grčki Ἰλλυριοί (ILLIROI),
b) latinski: Illyrii (ILLYRII) ili ILLYRI
Zašto su Grci i Rimljani Iliriju nazvali Ilirijom? Zato što
je Bal isto što i Il: Ilirija je zemlja, oblast i područje Boga
Ila. Grčko Ilir (Ιλήρ) je od Ιλ-ήρ. Ιλ je Il (Bal, Bel), a grčko
ήρ skraćenica je od grčkog ἕαρ [1] što znači “proljeće”
[2]: proljeće je sjaj i milina Sunca.
Grčko “liros” (λῑρός) znači “gord”, “bestidan”,
“razvratan” [3]. Dakle je Ιλήρ kao “Ilijev sjaj” kod Grka
promijenilo smisao i postalo Illiros (< Ιλ-λῑρός): “gordi”,
“bestidni”, “razvratni” jer su Grci smatrali Ilire varvari-
ma.
Da je “Iliria “prvobitno značilo “Ilijev sjaj” svje-
doče grčko i latinsko “iris” što je naziv perunike. Il je
Bal, a latinsko “līra” je “greben” [4], a “līrō” znači
“greben” i “zemlja” [5].
Illiria:
a) Il - līra > Ilira;
b) Il – līrō > Illiro > Illiria (što oni pišu “Illyria”, to ništa
ne mijenja).
U keltskom (gaeliku) ILIRIJA znači:
a) IL = MNOŠTVO, RODNOST, IZOBILJE,
OBILNO, a može da znači i RAZLIČITOST [6],
b) IRE = ZEMLJA, TLO
c) IRION = POLJE, OBLAST, ZEMLJA [7]
Keltsko značenje imena “Ilirija”:
1. IL+ IRE > ILIRE = MNOŠTVO NA ZEMLJI,
231
2. IL + IRION > ILIRION > ILIRIJA = ZEMLJA MNOŠ-
TVA
Iliri su bili Tračani, odnosno Cimerijani, jer su Cimeri-
jani i Tračani bili jedan narod:
“…kompletna lista tračkih naroda proteže se
od Kaspijskog do Tirenskog mora.” [8]
…………………….
Greek-English Lexicon, Oxford: The Clarendon press,
1883, p. 654,
[2] Ibid., p. 400.
[3] Ibid., p. 897.
[5] Ibid.
[6] Robert Archibald Armstrong, M.Gaelic Dicti-
onary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English
and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37,
Paternoster Row; 1825, p. 323.
[7] Ibid., p. 335.
[8] Robert Elis, The Armenian origin of the Etrus-
cans, London, Parker, Son and Bourn, 1861, p. 7.
IZ ENGLESKOGA JEZIKA
Engleski:
a) PRO-, prefiks, prije, naprijed, na čelu [1]
b) STORE, prostor u kojem se drži roba [2]
Srpski:
PRO-STOR > PROSTOR
ZA-STOR > ZASTOR
STOR-A > STORA
232
PRO-MAHA > PROMAJA
PRO-VINTIA > PROVINCIJA
PRO-PALICA > PROPALICA
PRO-VIDITI > PROVIDITI
.........................
1893, p. 468.
[2] Martin Manser, Heinemann English Dictionary,
Fifth Edition, Heinemanh Educational Publisher, Ox-
ford, 2002, p. 1012.
ISTORIJA I LINGVISTIKA
Iako engleski etimolozi tvrde da je englesko
BELLY (želudac) postalo od anglo-saksonskog BÆLIG
sa originalnim smislom VREĆA [1], pokazaćemo da to
nije tačno.
Crnci Akĕli žive u području Rta dobre nade na
jugu Afrike i govore tkz. bakĕle dijalektom (Bakĕl lan-
guage) jezika lokalnih crnaca. U ovom jeziku riječ BE-
LIĔ znači KUVANJE, KUVAR [2]. Pošto želudac (BE-
LLY, eng.) bukvalno KUVA hranu, dakle je najstarije
značenje engleskog BELLY je u značenju riječi bakĕle
dijalekta: BELIĔ (kuhanje, kuhar).
- BĔ = BE (en.) = BITI, JEST [3]
- BITHÂNH = VIT (lat.) = SVJETLOST = VID [4]
- DIKA = GORJETI, PALITI (smisao je sačuvan u
srpskom DIKA što znači LJUBAV, PONOS) [5]
- DIKATHA = ISKRA (VATRA, SJAJ) i od toga je
riječ DUKAT [6]
233
- DILA = LJILJAN (od osnove IL = SUNCE) [7]
- DIOBA = SUNCE (od Sunca ovisi DIOBA VRE-
MENA: DOBA) [8]
- JELI = DRVO = JELIKA [9]
- KALA = KLJUČATI (u riječi OKALITI) [10]
- KATA = CUT (en.) = SJEĆI [11]
- LEPESHA = CVIJET = LEPEZA [12]
- LONGVA = LONG (en.) = RASTI [13]
- MPANJI = KORIJEN = PANJ [14]
- MPATHA (< M-PATHA) = NOGA (neke životnje)
= PUT [15]
- NGALI ( < N-GALI) = GROM = SJAJAN kao u ri-
ječi RAZGALI [16]
- PISHĔ = NAZAD = PIŠANJE (izbacivanje štetnih
materija nazad iz tijela) [17]
- TĔKI = MEKAN = TEČE (najmekša materija je te-
čna) [18]
- THÂNH = SVJETLOST = DAN, OTVORENO,
JASNO [19]
- THÂNSHE = SVJETLOSNO, DANJŠE, DANJE
[20]
- THEPI = SVJETLOST = TEPANJE (osvjetljava-
nje duše) [21]
- TEPHITHĔ = PRAVITI SVJETLOST, DONOSITI
SVJETLOST, TEPATI [22]
- VITYIĔ = BUKTINJA, BAKLJA, VIDJELO [23]
- WÂLINGA = NIJE PRAV, SAVIJEN, FALINKA
[24]
- THEBA = POZIV, MOLBA = DE BA [25]
- JEBA = USPON, PENJANJE [26]
- DELI = TVRD, JAK, TEŽAK [27]
- LEMA = SRCE = LEMA =TUČE, BIJE (bilo) [28]
- LADINH = LJUBAV = LADA (boginja) [29]
234
- VELIE = VELIČINA [30]
- BITHA = NAPAD, BITKA [31]
Riječi iz dijalekta naroda Mpongwe sa Rta dobre na-
de:
- SIFWENI = SAVIJENI [32]
- OZANGE = OZARITI, OSVIJETLITI [33]
- ILANGA = LJILJAN (od osnove IL = SUNCE) [34]
- ILIRIA = ČVOR, KVRGA (HELM je PLANINA) [35]
- JÂGÂ = GRIJE SE, UŽIVA [36]
- SHEGA -= MIMIKA, IMITIRATI, ŠEGA, ŠALA [37]
- KULA = PODIĆI (kula je visina) [38]
- JANA = SNAŽITI (MLAD) = JANUAR, JANJE, JA-
NA [39]
- JAVURA = SVJETLO = JAVA [40]
- JÂGÂ = POSTATI VRUĆ [41]
- JÂGIZA = GRIJANJE = JAGA (BABA) [42]
- OGA = KRALJ [43]
- OGONI = OGANJ [44]
- OGĔGĔNI = ZVIJEZDA [45]
- OGANLA = IDOL, STATUA [46]
Uporedna lingvistika svjedoči da nikakve evolucije pri-
mata u čovjeka nije bilo i dokaz tome su mnoge obli-
kom i značenjem iste ili srodne riječi u jezicima svih
naroda svijeta, jer su svi današnji narodi bili jedan na-
rod u ono neposredno vrijeme nakon biblijskog poto-
pa.
…………………….
1893, p. 59.
235
[2] John Leighton Wilson, A Grammar of the Bakěľe
language, with Vocabularies, new York: Printed by J.
P. Prall, 1854, p. 37.
[3] Ibid., p. 37.
[4] Ibid., p. 38.
[5] Ibid., p. 41.
[6] Ibid.
[7] Ibid., p. 42.
[8] Ibid.
[9] Ibid., p. 45.
[10] Ibid., p. 46.
[11] Ibid., p. 47.
[12] Ibid., p. 50.
[13] Ibid., p. 51.
[14] ibid., p. 54.
[15] Ibid.
[16] Ibid., p. 56.
[17] Ibid., p. 61.
[18] Ibid., p. 65.
[19] Ibid.
[20] Ibid.
[21] Ibid.
[22] Ibid.
[23] Ibid., p. 68.
[24] Ibid., p. 69.
[25] Ibid., p. 104.
[26] Ibid.
[27] Ibid., p. 107.
[28] Ibid., p. 108.
[29] Ibid., p. 49.
[30] Ibid., p. 109.
[31] Ibid., p. 114.
[32] Ibid., p. 37.
236
[33] Ibid., p. 38.
[34] Ibid., p. 42.
[35] Ibid., p. 43.
[36] Ibid., p. 45.
[37] Ibid.
[38] Ibid., p. 46.
[39] Ibid., p. 62.
[40] Ibid., p. 65.
[41] Ibid.
[42] Ibid., p. 66.
[43] Ibid., p. 31.
[44] Ibid., p. 67.
[45] Ibid.
[46] Ibid., p. 32.
UGOR I UGAR
UGOR (lat. Conger conger) je zmijolika mor-

ska riba iz porodice jegulja. Ugor naraste i do 3 m duži-
ne i 100 kg težine.
UGAR je rijeka u Bosni i Hercegovini, desna
pritoka Vrbasa. Izvire na planini Vlašiću, na oko 1550
237
m. UGAR je naziv iz jezika preslovenskih domorodaca,
a slovenski prevod imena ove rijeke e BRZICA.
Zašto se UGOR i UGAR tako zovu, odgovor je
ovdje: sanskritsko UGRA ( उग्र ) znači PLAHOVIT, MO-
ĆAN, VELIK, OŠTAR, RAZAREN, LJUT (zend: UGH-
RA) [1]. Tibetansko UGRA znači JAK, SILAN, BIJE-
SAN, SUROV [2], a riječ je iz Indije preko prvih budista
dospjela u Kinu [3]. UGRA je ime boga ŠIVE razoritelja
[4].
Metatezom sloga RA od UGRA je postalo UG-
AR. Od srednjeg vijeka i zapisa na stećcima prezime
UGARČIĆ i danas postoji među Srbima i Hvatima:
Ugarčić Bogčin – selo Kotorac, okolina Sarajeva, loka-
litet Crnač, nekropola sa 59 stećaka i na jednom natpis
koji kaže da tu leži Bogčin kneza Stipka Ugarčića sin,
a na kraju da to pisao neki Ugarak [5].
Prije proljetne sjetve njiva se može UGARITI
oranjem i tako UGARENA zemlja sedmicu-dvije bude
izložena Suncu i postane energijom MOĆNA, pa se tek
nakon još jednog oranja zasije žitom.
U riječima UGRA, UGOR, UGAR su dvije pros-
te riječi:
1. UG
2. AR
1. Riječ UG je nosilac značenja SILE, SNAGE i ŽE-
STINE i nalazimo ih u značenju riječi UGALJ, UGLJEN
i obe se odnose na VATRU. UG je postalo od još sta-
rijeg OG koje je dalo OGANJ: SVAR-OG, OG-NIŠTE.
Iza OG je KRUG SUNCA:
a) KROG > KRUG
b) OG-RUSI > OKRUZI > OKRUŽI
238
I u nekim sanskritkim riječima nalazimo OG: BHOGA
znači SAVIJANJE, BHOGIN je SAVIJEN, OGHA je
TOK, BRZO VRIJEME, MNOŠTVO.
2. Riječi RA i AR su drevna imena SUNCA.
UG-OR > UGOR
UG-AR > UGAR
UGOR = UGOR
.........................
[2] Jan Nattier, A Few Good Men: The Bodhisattva
Path According to the Inquiry of Ugra (Ugraparipṛcchā),
University of Hawai'i Press, Honolulu, 2003, p. 22.
[3] Ibid. p. 3.
[4] Roshen Dalal, Hinduism: An Alphabetical Gui-
de, Penguin Books India, 2010, p. 427.
[5] Šefik Bešlagić, Leksikon stećaka, Svjetlost, Sa-
rajevo, 2004, str. 152.
VIT I VITO
Kad tražimo starost, porijeklo neke riječi i njeno
najstarije izvorno značenje, tada tražimo najstariji ko-
rijen te riječi ili barem dio tog korijena i kao primjer uze-
ćemo riječ CVIJET.
E, sad će ekavac reći: “Zašto CVIJET, a ne CVET?”
Stari ikavac veli: “CVIT je najstarije, uzmi CVIT? “ Eto i
jezičkog policajca koji prijeteći maše najnovijim Pra-
vopisom: “Ikavski je neknjiževni, ne smije se ni govoriti
ni pisati!“
A mi ćemo početi sa radom i mic po mic doći
ćemo do suštinskog smisla korijena ovih riječi.
239
Vidjećemo koja je riječ po postanju najstarija i šta njen
stari korijen znači. Tako ćemo najbolje objasniti zašto
države imaju cenzore za kontrolu jezika i strogo oda-
biru šta će u jednom jeziku biti, a šta se mora odbaciti
i prepustiti da nestane u zaboravu.
CVIJET, CVET, CVIT? Šta je najstarije postanjem i

značenjem? Idemo do korijena svake od ovih riječi:
a) CVIJET < C-VIJET: korijen je VI-
b) CVET < C-VET: korijen je VE-
c) CVIT < C-VIT: korijen je VI-
Još od vremena Vuka Karadžića i austrougarskog cen-
zora Jerneja Kopitara ijekavsko CVIJET i ekavsko
CVET dio su standardizovanog književnog jezika, a
ikavsko CVIT je izbačeno, pravopisom zabranjeno i za-
bačeno u zaborav. Dakle ovako:
240
a) u riječi CVIJET osnova VIJ- upućuje na VIJATI,
VIJENITI, VIJENAC…
b) u riječi CVET osnova VET upućuje na VETAR…
c) u riječi CVIT osnova VIT upućuje na ime VITO,
VITAK, VITALAN, VITAMIN…
Dakle imamo tri osnove: ijekavski VIJ-, ekavski VET-,
te ikavski VIT-. Da bismo riješili problem najstarijeg po-
stanja, uzećemo jednu riječ najšireg značenja: SVI-
JET, SVET, SVIT. Koji od ovih oblika pokazuje najsta-
riji smisao pojma kojeg imenuje?
Smisao ijekavskog SVIJET upućuje na SVIJET
uopšte; svijet, širina prostora, narod i sve uopšte. Ov-
dje u osnovi VIJ vidimo VI koje je isto onom VI u ikav-
skoj osnovi VIT. Sanskritsko VĪ ( वी ) nosi značenje PO-
KRET, KRETANJE, VITLANJE, VINTANJE [1].
U ekavskom SVET ovo VE u osnovi VET- po-
stalo je od sanskritskog VĀ ( वा ) kojeg imamo u riječi-
ma CVAT, CVATE. Ovo sanskritsko VĀ nosi značenja
JAK, MOĆAN, NJIHANJE, MAHANJE [2] i VETAR [3].
Od ikavskog VIT postalo je sanskritsko VID
(चवद् ) sa sljedećim značenjima: POSTOJANJE, ZNA-
NJE, UČENJE [4]. Od toga je i latinsko VIDEN, VIDEO
sa značenjem GLEDANJE [5], VIDENS sa značenjem
PROROK [6]. Od ikavskog VIT postalo je latinsko VITA
koje znači ŽIVJETI [7]. I gle: VIT-A.
Tako dolazimo do zaključka da je od ikavskog
VIT postalo i sanskritsko VID i latinsko VITA. Dakle je
VIT u ikavskom CVIT starije i od ekavskog CVET i od
ikavskog CVIJET. Od VIT postalo je i srpsko VID, jer je
vlastito muško ime je VITO, žensko VITKA, ali je od
VITKOSAVA postalo VIDOSAVA. VIT je starije od VID.
241
Tu je i odgovor zašto je Jernej Kopitar nagovo-
rio Vuka da izbaci ikavski govor iz književnog jezika, jer
ikavski svjedoči pravu istoriju i genealošku starost srp-
skog naroda povezanu sa keltskim porijeklom.
Ime keltskog boga VITUCADRUS ima dvije
srpske riječi: VIT-U-KADRUS: VIT je ŽIVOT, KADRUS
je današnja srpsko KADAR, MOĆAN (gaelik CADRUS:
SJAJNE SNAGE [8]).
Na priloženoj slici je keltki novac sa natpisom;
ANA REVITO. Starokeltsko ANA znači BOGATSTVO
[9], RE znači VRIJEME, SEZONA, [10], a VITO je srp-
sko ime sa značenjem ŽIVOTA. Tako keltsko ANA
REVITO znači BOGATO VRIJEME ŽIVOTA, vrijeme
boga VITACADRUS-a, boga SJAJNE SNAGE sunca
proljeća i ljeta.
Ikavsko SVIT bukvalno znači ŽIVOT, jer osno-

va VIT znači ŽIVOT: CVIT, OSVIT, RASVIT, SVITAC,
242
VITLO, VITICA i sve upućuje na SVITLO, SVETLO ili
SVJETLO, na SAVITI SAVITRI (san.): SUNCE koje je
ŽIVOT.
I na kraju da ne zaboravimo: tračanski Brigi go-
vorili su ikavski pa su po imenici BRIG (BREG, BRI-
JEG) imali ime BRIGI.
…………………….
[2] Ibid., p. 910.
[3] Ibid., p. 934.
[4] Ibid., p. 963.
[5] Charlton T. Lewis and Charlesh Shorth, Latin
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1879, p.
1988.
[6] Ibid.
[7] Ibid., p. 1998.
[8] Edward Anwyl, Celtic Religion in Pre-Christian
Times, Chicago, The Open Court Publishing Company,
1906. p. 39.
, pg. , P. 30.
[10] Ibid., p. 751
243
MUGA I MUGOŠA
Drevni sumerski znak sa glasovnom vrijednošću

“mug” (Stephen Langdon, A Sumerin Gamar and
Cherstomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911,
p. 284.)
Kao djeca davnih pedesetih godina prošlog vi-
jeka u govoru viduških žena u šaljivim kontekstima čula
se riječ MUGA sa smislom PICA, VAGINA. Neka rani-
je, neka kasnije, pomenute žene već su promijenile
svijet, a riječ je ostala u pamćenju ondašnje djece, da-
našnjih staraca.
Ovih ranoavgustovskih dana 2018. nađoh u
jednom rječniku sumerskih riječi korijen MU-UG:
MU-UG = PUDENDUM FEMINAE (lat.) = VULVA,
VAGINA, PICA [1].
Vidjevši ovo prelistam još nekoliko rječnika drugih jezi-
ka i nađem da latinsko MŪGĪO znači NISKO, ISPOD
[2], MUGER je SAKRIVENO [3], a keltsko MUGAN,
MUGANACH znači VLAŽNO [4] kao i englesko MU-
244
G’GISH, MUG’GY [5]. Pogledamo li rani sumerski ideo-
gram sa značenjem MUG, sve će nam biti jasno: obr-
nuti trougao sa uspravnom linijom po sredini: MUGA
sumersko MUG = ORGAN ZACECA [6]).
U srpskom je MUG prešlo u MUK pa je MUGA
prelaskom G u K postala MUKA i to se u koristi u
prenesenom šaljivom smislu: “Ona ženska muka.”
Keltsko (gaelik) MUG je MAGLA; SUMORAN,
MRAČAN [7]. Pošto je oblast MUGOŠA nazvana PI-
PERI (po latinskom PIPER za BIBER), moguće je da
su vlaške MUGOŠE dobile ime po LJUTINI i SUMOR-
NOM MRAČNOM IZGLEDU: MUG > NAMUGENI >
NAMUĐENI = SUMORNI, MRAČNI, PRGAVI, LJUTI.
…………………….
1908, p. 243.
[2] Lewis T. Charlton, An elementary Latin dictio-
nary, New York, Harper & Brothers, 1891, p. 520.
, p. 676.
[5] Samuel Johnson, Johnson’s Dictionary of the
English Language, in Miniature, Second American Edi-
tion, Newburyport: Published by Thomas & Whipple,
1806, p. 150.
[6] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and
Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p.
229.
London, Printed for James Duncan; 1825, p. 407-408.
245
KUNA JE IME PO SUNCU
“Ako je to uporedenje ispravno, kuna bi bila

istočna riječ kao knjiga. Druge ie. paralele nisu pouz-
dano utvrđene, ali se stavlja pod ie. korijen *keuq ‘svi-
jetliti, bijeliti se, žariti’, s prijevojnom varijantom *qouq-
, a upoređuje se s hetit. kusan ‘cijena, plata’ < *kousna
s fonetskim razvitkom kao luna. Pomišlja se i na to da
pripada predindoevropskom supstratu.” [1]
I tako Petar Skok objašnava porijeklo riječi KUNA i kao
korijen ovoj riječi on izmišlja *KEUG I *KOUSNA (zvjez-
dice ispred riječi kazuju da je to samo autorova pret-
postavka, jer te riječi nigdje prije nisu zabilježene).
Počev od Gornjeg Tibeta pa sjeverno prema Si-
biru i Rusiji ime Sunca kod nekih tamnošnjih naroda:
- Ujgur: KUN [2]
- Kirgiz: KÜN [3]
- Tobolsk: KUN [4]
- Tshulim: KUN [5]
246
- Kuznetsk: KUN [6]
- Yakut: KUN [7]
- Yeniscian: KUN [8]
Da je Skok tražio riječ KUNA u keltskom gaeliku, našao
bi da gaelik CUN znači VRIJEME, CAS [9] (od CUN do
KUN mali je glasovni pomjer i ovi glasovi često prelaze
jedan u drugi). Čak je bio i keltski bog sunca CUNO ili
CUNOBELIS, ali i to sakrivaju pa natpis CUNO BELI
prooglasiše nekim keltskim kraljem CUNOBELISEM s
kraja stare ili početka nove ere:
KUN = CUN = CUNO = SUNO = SUN = SUNCE
Niko od Hrvata ne zna šta znači ime njihovog
novca, te umjesto SUNCA na svoje kovanice stavljaju
lik zvjeri KUNE: KUNA (zvijer) dobila je ime po boji
svoje dlake koja je slična boji KUNE: NALIK NA
SUNCE, SVIJET-LA. To isto znači i novac KUNA.
…………………….
234.
[2] Robert Gordon Latham, Elements of Compara-
tive Philology, London: Walton and Maberly, 1862, p.
17.
[3] Ibid., p. 104.
[4] Ibid., p. 107.
[5] Ibid.
[6] Ibid., p. 108.
[7] ibid., p. 111.
[8] Ibid.
1902-, p. 300.
247
IZ RJEČNIKA TURSKOGA JEZIKA
U turskom jeziku bosniyaq znači magarac (James

W. Redhouse, A Turkish and English Lexicon,
Constantinople, 1890, p. 400).
Riječi turskog jezika:
- bosnaq = Bosanac , Bosanci
- bosnaqja = bosanski
- bosna = Bosna
- bosniyaq = magarac
Koliko vjerski fanatizam može izokrenuti razum
i blokirati savjest pojedincu i narodu o tome stalno pri-
čam navodeći kao primjer većinu današnjih Srba.
Ovdje ću jednim primjerom pokazati taj isti nerazum
kod mnogih današnjih Bošnjaka koji se u svojoj vrlo
kratkoj pisanoj istoriji pozivaju na srednjovijekovnu
bosansku državu, na "bogumile" krstjane i četiri-pet
puta u istoriji 14-15. vijeka pomenute Bošnjane među
248
kojima su većinu činili krstjani, a bilo je i pravoslavaca
i rimokatolika.
Elem, početkom sedamdesetih godina prošlog
vijeka rahmetli Dervo Tuka sa Viduše kod Kaknja ču-
vao je goveda sa viduškim dječacima. Dervo već u
sedmoj deceniji išao je za stokom tek da ima neko od
ukućana, a dječurlija su po potrebi svu stoku svrtala i
vraćala. Volio je Dervo uz vatru da priča, djeca voljela
da slušaju priče i tako jednom stari Dervo ispriča i slje-
deću priču:
"Ja, ba! Kad ono iza rata zabrani vlast nošenje
feredža, u Kaknju prve Haračićke pobacaše fere-
dže...hm, hm...! A što? Ma znaju, bolan, sve znaju! Već
je i Austrija bila u Bosni kad je Stevan Terzić prešao u
islam. Tri dana je Stevan pod kruškom u bašći razmi-
šljao i muku mučio bi li-ne bi li, i četvrtog dana odluči i
pređe."
I današnji Haračići porijeklom iz Desetnjika su
Bošnjaci i koliko je za svo ono vrijeme od sredine 16.
do kraja 19. vijeka bilo ovakvih slučajeva širom Bosne
i Hercegovine, a potomci tih što su prešli na islam
varaju svoju savjest, varaju sebe i druge o tome da im
preci nisu bili Srbi. Zaista tursko boş u nazivu Boš-
njak ima svoje bukvalno znacenje: prazno(glavac) [1].
.........................
249
O IMENU SRBA
Persijsko SAR ili ZAR ili FAR znači GLAVA,

POGLAVAR, UPRAVITELJ, VRH (persijsko SARDAR
je srpsko SERDAR) [1].
Persijsko ZAR znači ZLATO, a ZERFAN znači
ZLATAN [2].
Hebrejsko SARAH je PRINC, persijsko SÂR ili
SER je STARJEŠINA, PRINC [2], a to znači i afgani-
stansko ZAR, kurdsko SSÂR i SER, osetsko ZER i
SSER [3].
Orijentalno ZAR, SAR, SER, SOR znače GLAVA u
smislu POGLAVAR [4].
Ime asirskog cara BELTAZAR znači BELI
VOĐA, jer je ZAR = SAR [5].
A evo šta bi lingvisti našli da su se držali srp-
skog jezika kao izvora značenja svih pomenutih riječi:
SER je isto kao ZER: SERAFIM je isto kao i ZERAFIM
ili SARAFIM [6]. SERAPIS je isto što i OZIRIS ili SO-
ROS APIDOS, egipatski BOG SUNCA. [7]. Hebrejsko
SAR je PRINC, APIS ili SAR-ABIR [8].
SERAFIM znači SJAJNI, UZVIŠENI. [9]
SERAFIM je množina od SERAF. [10]
SERAFIM znači SVIJETLI, BLJEŠTEĆI, PLAMTEĆI
[11].
Kronus-Aion je isto što i SERAPIS i SUNCE. [12]
SER je isto što i ZER [13], APIS je isto što i SERAPIS.
[14]
SERAPIS ili SARAPIS (Σάραπις). [15]
SERAPIS je egipatsko SUNCE. [16]
250
Tvrdnja da je ime Srba od latinskog SERVUS,
što znači ROB, netačna je i zlonamjerna, jer latinsko
SERVO znači ŠTITIM, ČUVAM [17] i nastalo je od grč-
kog έρύω i otuda SERVO, a S je dodato kao u SIG-
NUM, SIDUSS, SIGITA [18]. Latinsko SERVUS je
RATNI ZAROBLJENIK POŠTEĐEN U RATU izvedeno
od SERVO [19]. Rimski vojni zarobljenik u afričkoj Nu-
biji bio je SERVUS isto kao i zarobljenik u Palestini ili u
bilo kojem dijelu zemlje gdje su Rimljani ratovali, te je
latinsko SERVUS uopšten pojam i nije vezan samo za
zarobljene Srbe.
Bog vremena je ZURVAN ili ZERVAN [20].
Pošto je ZER isto što i SER, dakle je ZERVAN isto što
i SERVAN, tj. SERBAN, jer kad je lažno i antisrpsko
SERVIAN moglo dati SERBIAN, dakle je i ZURVAN
isto što i SURBAN. Osnova ZUR* je u srpskom ZURITI,
GLEDATI i to VID, a vid je SVJETLOST te je ZUR isto
što i SUR, a sanskritsko SUR znači SJATI [21], a
SŪRYA je SUNCE [22]. Osnova SUR je u srpskom
SURUTKA, jer je SURUTKA ŽUTA i to je boja SVJE-
TLOSTI. SURI orao je ZLATNI orao i CAR je svih or-
lova.
Kad svim pomenutim osnovama dodamo
keltsko (velško) BAN što znači ISTAKNUT, VIS, DIO
[23], te keltsko (gaelik) BAN što znači BIJEL, SVIJE-
TAL, POŠTEN, PRAVEDAN [24], oličeno u srpskoj
vladarskoj tituli BAN, dobijemo ZERBAN, ZARBAN,
ZURBAN, SURBAN, SERBAN.
Sa osnovama ZAR, ZER, ZUR, SUR, SER i
starokeltskim BA što znači DOBAR, POŠTEN [25]
dobijemo ZARBA, ZERBA, ZURBA, SURBA, SERBA.
251
Uz riječi ZAR, ZER, ZUR, SUR, SER i keltsko
(gaelik) BI što znači, JEST, BITI [26] dobiju se imena
ZARBI, ZERBI, ZURBI, SURBI, SERBI (naziv SEBRI
samo je metateza od SERBI).
SERBES je ime drugog kralja Treće egipatske
dinastije [27]. SERUJA je žena asirskog boga ASSU-
RA. [28]
Po imenu SPORI Prokopije misli da to znači
RASUTI, RASIJANI polazeći od značenja grčke riječi
SPÓROS (σπόρος) što znači SJEME [29]. U keltskom
gaeliku SJEME je ROS i POR, a znači i RASA, ROD,
PLEME [30]. Keltsko SPOR je KRESIVO kojim se kre-
še vatra, OGNJILO ili OCILO i KREMEN. [31]
Od osnove SOR postalo je keltsko (gaelik)
SORCHA [32] što je srpsko SRČA sa značenjem SJAJ,
SVJETLOST. Dodamo li na osnovu SOR gaelik BI, što
znači JEST [33], eto jednog od imena Srba: SORBI.
Starokeltsko BI znači BEO [34] je sa znače-
njem srpskog BEO, BEL, BIJEL, BIL: SVJETLOSTAN,
ŽIVOTAN, OKRETAN, ime SORBI, SORBELI, SOR-
BILI znači SVJETLOŽIVOTNI: ZARBI, SARBI, SERBI,
ZORBI, SORBI, SURBI.
Ime Srba stari Grci su pisali SERVOI (Σέρβοί) i
SIRVOI (Σίρβοί):
a) u grčkom SER (Σέρ) je drevna internacionalna
riječ sa značenjem SER = SVJETLO, SJAJ, SUNCE.
Oblik SIR (Σίρ) je od ZIR iz riječi OZIRIS (O-ZIR-IS)
koja se nalazi i u srpskom ZIRKATI;
b) grčko VOI ili BOI (βοί) odgovara grčkom BOI ili
VOI (Βόι) u imenu Kelta BOJA: BOIOI ili VOIOI (Βόιοι)
što na grčkom znači VOJNICI.
252
Tako bi ime Srba na grčkom značilo SVJETLOSNI
VOJNICI, SJAJNI VOJNICI ili bukvalno SVJETLOSNI
RATNICI, RATNICI SVJETLA, RATNICI SUNCA.
Eto, Srbi, i prođite se svih lutanja, nagađanja,
zabluda i grešaka svih srpskih i stranih istoriografa i
etimologa što su do sad pisali o značenju srpskog ime-
na, jer ovo ni jedan nije znao, nije smio ili vam nije htio
reći.
………………..
[1] John Richardson, A Dissertation on the Lan-
guages, Literature, and Manners of Eastern Nations;
Proofs and Illustrations, Oxford: The Clarendon Press,
1777.
[2] Charles de Pougens, Trésor des origines et di-
ctionnaire grammatical raisonné de la Langue Fran-
çiase, Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, p. 279.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Ibid., p. 278-279.
[6] Augustin Calmet, Dictionnaire historique, criti-
que, chronologique, géographique et littéral de la Bible,
Seconde edition, Tome quatrieme; A Geneve: Marc-
-Michel Bousquet et Compagnie, 1730, p. 190.
[7] Ibid., p. 191.
[8] Ibid.
[9] James Austin Bastow, A biblical dictionary, Lon-
don: Hodder and Stoughton, 1876, p. 671.
[10] A Biblical and theological dictionary, Boston:
Massachusetts Sabbath School Society, 1854 p. 441.
[11] Hastings, James with Selbie, John Alexander,
A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T.
Clark, 1909, p. 458.
253
[12] Walter O. Moeller, The Mithraic origin and the
mea-nings of the Rotas-Sator square, Leiden, E. J.
Brill, 1973, p. 6.
[13] Pierre André Latreille, Cours d'Entomologie,
Paris, A La Librairie Encyclopédique De Roret, 1831,
p. 76.
[14] Ibid.
[15] G. E. Marindin, A Classical Dictionary Greek
And Roman Bio Mytho And Geography, London: John
Murray, 1909, p. 865.
[16] Rafael Bluteau, Vocabulario Portuguez E La-
tino: Q - S, Volume 7, Lisboa, Impressor de Sua Mage-
stade,1720, p. 601.
[17] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymo-
logical Dictionary of the Latin Language, London: Prin-
ted by A. G. Valpy, 1828, p. 429.
[18] Ibid.
[19] Ibid.
[20] Patricia Curd and Daniel W. Graham, The Ox-
ford Handbook of Presocratic Philosophy, Oxford, Uni-
versity Press, 2008, p. 61.
[21] Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-Eng-
lish Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.
1234.
[22] Ibid., p. 1243.
[23] William Richards, Welsh and English Dictio-
nary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832, p. 39.
254
[25] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictio-
nary, London, Printed for James Duncan, 37, Pater-
noster Row; 1825, p. 42.
[26] Ibid., p. 633.
[27] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictio-
nary: Biographical, Historical, and Mythological, Lon-
don: Samuel Bagster and Sons, 1876, p. 504.
[28] Ibid., p. 505.
[29] Procopius, History of the Wars, Book VII, Ch.
14, 29-30.
nary, London, Printed for James Duncan, 37, Pater-
noster Row; 1825, p. 920.
[31] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III,
[33] IIbid., p. 63.
[34] Edward Dwelly, Ibid., Vol. I, p. 92, 87.
*Značenju osnove ZUR u trajnom glagolu ZURITI
značenjem odgovara učestali glagol ZIRKATI i o tome
ćemo posebno govoriti.
255
ASTRONOMSKO DATIRANJE
(geoglif-tamga na tumulu, brdo Kanda, Sveti Nikola,
Makedonija)
256
257
258
259
Geoglif-tamga je znak sazviježđa Kasiopeje u
ogledalskom preslikavanju. Tu brigijskim alfabetom
pšie tračansko ime MILOŠ .
260
Vrijeme podizanja tumulusa obilježeno je prav-
cem ka zvijezdi Kochab, ondašnjoj polarnoj zvijezdi u
sazviježđu Mala kola ili Mali medvjed. U toj tački
(+1000 BC) oko 1000 godina prije hrišćanske ere bio
je Zemljin sjeverni nebeski pol.
Na suprotnom kraju geoglifa nagoviješten je
pravac ka sazviježđu Pagaz, što je simbol leta pokojni-
kove duše u nebo.
Neki tvrde da je tu sahranjen Aleksandar Make-
donski govoreći da je u vrijeme njegove smrti Kasio-
peja bila tačno iznad lokacije ovog groba, a zabora-
vljaju da se Kasiopeja u toku 24 sata svaki dan u odre-
đeno doba nađe tačno iznad groba, jer i Kasiopeja roti-
ra oko nebeskog sjevernog pola kao i sve zvijezde što
dnevno rotiraju.
ŽUPA VIDOGOSSA JE SELO VIDUŠA

U knjizi “Studije o teritorijalno-političkoj organi-
zaciji srednjovjekovne Bosne” Pavao Anđelić piše:
“Župa je bez sumnje najčvršća i najdugotrajnija
teritorijalno-politička jedinica kod Južnih Slavena u
ranom srednjem vijeku.” [1]
Zatim citirani autor kaže:
“Danas se sasvim pouzdano mogu utvrditi
granice srednjovjekovnih župa koje su se prostirale
oko ovog visočkog bazena. To su: Trstivnica, na podru-
čju današnje općine Kakanj, Lepenica (gdje su danas
općine Fojnica, Kreševo i Kiseljak) te Vidogošća (u
području današnjih općina Vogošća, Ilija, Breza i Va-
reš).” [2]
I nastavlja Anđelić:
261
“Teritorij koji je obuhvatila ova najstarija ‘zem-
lja’ Bosna, pa po tome i tadašnji sadržaj imena može
se jasno identificirati. To su župe Bosna, Vidogošća ili
Vogošća, Vrhbosna, Lepenica, Lašva, Brod i Trstiv-
nica.” [3]
Govoreći o mjestu župa Brod, Lašva i Trstivnica Anđe-

lić kaže:
“Posebno treba naglasiti da na ovome području
gravitira i stara seoska općina Viduša, koja je toliko
udaljena i prirodnim granicama odvojena od upravno-
političkih centara u Lašvi i Brodu da bi se njeno iz-
dvajanje iz Trstivnice teško moglo shvatiti.” [4]
262
“Danas je moguće sa velikim stepenom vjero-
jatnosti identificirati devet starih seoskih općina na
području župe Trstivnice: Kakanj, Zgošća, Ričica, Trs-
tivnica, Bistrani, poljani, Borovica, Dobuj, Viduša.” [5]
“Problem imena i ubikacije župe Vidogossa-e
prema povelji bana Ninoslava i kralja Bele IV
Jedno od najspornijih mjesta iz ovog slučaja
spiska župa je bio dio teksta koji govori o župi Vydo-
gossa. Tu se naime kaže da se jedan od posjeda bo-
sanske biskupije nalazio ‘in supa Vydogossa Lubinchi,
apud ecclesiam beate Virginis’. Iz ovoga teksta saz-
najemo za župu pod imenom Vydogossa, za mjesto
(selo?) Lubnichi i za crkvu posvećenu Djevici Mariji.
Kao što se iz sadržaja vidi, ovaj tekst predstavlja
direktno svjedočanstvo o postojanju župe Vydogosse,
bar do polovine 13. vijeka. Ovo svjedočanstvo je, za
sada, i jedini direktni podatak o postojanju župe Vydo-
gossa-e u srednjem vijeku.
Veliki broj autora bavio se problemom ubikacije
ove župe, ali uvijek usputno i indirektno: obično je u
prvom planu stajalo ubiciranje posjeda bosanske bis-
kupije, a tek sekundarno identifikacija i ubikacija jedne
župe. Samo ime Vydogossa identificiralo se kao neka
Vidgona, Viduša ili Vidoši, Lubinchi, odnosno Lubnichi
su se poistovećivali sa Ljubuncima, Ljubinčićima i Ljub-
nićima. Odgovarajući biskupski posjed tražio se u oko-
lini Livna, u Rami, u Viduši kraj Bosne, između današ-
njeg Kaknja i ušća Lašve, te u selu Ljubnićima kod da-
našnjeg Ilijaša.
Pri čitanju riječi Vydogossa, karakteristično je
da svi autori zanemaruju slovo’g’ koje im se teško uk-
lapa u onomastikone sa osnovom ‘vid’. Ovakvo zane-
263
marivanje jednoga od ključnih i postojanih glasova u
riječi može se prihvatiti jedino ako postoji opravdana
sumnja jedino da je taj glas greškom pisara tu bio inter-
poliran. Ovdje realne osnove za takvu sumnju nema.
Može se, dalje, pomišljati da je po jezičkim zakonima u
kasnijem razvoju glas ‘g’ ispao iza jačega ‘d’; to je, do-
duše, moguća, a ne česta pojava, ali ne opći jezički
zakon.” [6]
“Pravu teškoću predstavlja otkrivanje slaven-
skog naziva koji je transkribiran latinskim slovima, a
odnosi se na ime župe. Poštujući pravilo da domaća
riječ treba biti što bliza pisanom tekstu, a da se ipak
uklapa u slavensku onomastiku, pokušat ćemo saznati
kako je glasila ili bar mogla glasiti odgovarajuća sla-
venska riječ. Doslovno Vydogossa – Vidogosa nema
analogije u slavenskoj onomastici kako dvojno ‘s’ (ss)
potencijalno ukazuje na glas ‘š’ može se pomišljati i na
oblik Vidogoša, ali i takve forme rijetko susrećemo u
onomastici i leksici uopće. Daleko se bolje uklapa u
onomastiku ako se glas ‘ss’ čita kao ‘šć’, odnosno kao
staro ‘št’. U tom slučaju dobijamo oblik Vidogošća, a to
je riječ sastavljena od dva dijela: vlastitog imena ‘Vid’ i
osnove ‘gost’; takve kombinacije vrlo su česte u sla-
venskoj onomastici. Primarni oblik bi normalno morao
glasiti Vidogošca ili Vidogošce, a to je opet derivacija
imena Vidogost. Za sada ukazujemo samo na činjenicu
da je ovakvo čitanje korektnije i bliže tekstu nego čita-
nje Viduša, jer ne zanemaruje ni jedan suglasnik u rije-
či.” [7]
Evo gdje je, sljedujući Bečko-berlinskoj istorijskoj školi,
Anđelić skrenuo na pogrešan put:
“Doslovno Vydogossa – Vidogosa nema ana-
logije u slavenskoj onomastici….”
264
Anđelić insistira na slovenskoj onomastici, a odbacuje
jezik starosjedilaca Bosne, neslovena, jer da je zavirio
i istoriju preslovenske Bosne, vidio bi da su na tom dije-
lu Ilirije živjeli Kelti, tj. Tračani Iliri.
Naziv VYDOGOSSA sastoji se od sljedećih riječi: VID-
-O-GOSSA. Panonski Kelti su imali boga VIDASA ili
VIDASUSA i odatle je ime VID u imenu župe VYDO-
GOSSA. Ime VID je u imenu potonjeg slovenskog boga
Sunca SVETOG VIDA, jer je slovenski SVETOVID pro-
izašao iz starijeg keltskog VIDASA. Srpsko VID je VID-
JELO, VIDIK, VIĐENJE.
Šta ćemo sa riječju GOSSA oko koje se Anđelić
vrti kao u vrzinom kolu? Ona dva latinska SS i sam
Anđelić kaže da potencijalno ukazuju na glas Š i zato
je odgovor vrlo lak i evo dokaza o porijeklu i značenju
naziva GOSSA, tj. GOŠA: GOŠA je skraćeno vlastito
ime od VIDOSAVA. Tetka autora ovih redova zvala se
VIDOSAVA, a u ljutnji smo je zvali GOŠA. Kod Srba i
Hrvata GOŠA može biti vlastito i muško i žensko ime.
U imenu VIDOSAVA riječ SAVA je u sanskritu ime
Sunca, dakle i ime GOŠA treba da znači SUNCE i da
je to tačno, navešćemo dokaze i prvo počinjemo od
keltskog!
Starokeltsko GOSDA znači DUH [8]. DUH je
PROVIDAN i ne zakljanja svjetlost, što znači da korijen
GOS u keltskom GOSDA upućuje na PROVIDNOST,
na SVJETLOST.
GOS je postalo od starijeg KOS što je zabo-
ravljeno ime boga Sunca. Biblija Starog zavjeta spomi-
nje boga sa imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca
u Edomu [9]. Grčko KIRKOS (κίρκοϛ) znači KRUG,
OKRUGAL, ORB [10]. Korijen KIR- u grčkom κίρκοϛ,
265
κύριοϛ nosi značenje GOSPODAR, GOSPOD [11],
dakle je KOS nosilac značenja KRUG. Sunce je KRUG
i ono je DRŽAČ i NOSILAC života na Zemlji kao što
KOST drži i nosi tijelo.
Persijsko GOSHA znači OD KRAJA DO KRA-
JA, JEDNA STRANA, KUT [12]. Ko je ikada bio na
Viduši, zna da sa Viduše puca pogled preko brda
daleko pre-ma sjeveru do planine Tvrtkovac iznad sela
Pepelari blizu Zavidovića, pravo se vidi Lisac iznad
Zenice i Vranduka i prema zapadu se vidi sve do
planine Vlašić iznad Travnika. Dakle se sa JEDNE
STRANE I IZ TOG KUTA sa Viduše vidi daleko preko
horizonta (Viduša se vrlo blizu Kaknja).
Hindustansko GOSHA je UGAO ili razmak od
vrha do vrha streljačkog luka [13]. To je taj lučni UGAO
iz kojeg se sa Viduše vidi preko svih okolnih brda sve
do Tvrtkovca, Lisca i Vlašića.
Kad su Izrailjci u vrijeme Josifa stigli u Egipat,
faraon im je dodijelio zemlju zvanu Goshen. Evo šta
znači GOSHEN:
“Gauzan, ili Go-zan, je bukvalno kuća Sunca.
Goshen, ili Goshan, kao Gauzan u Mesopotamiji, oz-
načava hram Sunca: odatle je od Grka izvedeno Helio-
polis. Artapanus, kao što smo naučili od Eusebiusa, iz-
razio je to Καισσυ. Go-Shan, Gau-zan, Caisan, Caz-
ena, sve znači sveto Suncu.” [14]
“I opet, stih 37: jesam li pustinja Izraelu, ili zem-
lja Tame? Ne, ne, ne divljina, nego Goshen, Sunce
Pravednosti.” [15]
“Samo u zemlji Goshen, (Sunčevoj kući = jedan
od solsticija), koja je bila izvan područja oluje, ovdje
nije bilo gräda. (Eg.ix,26)” [16]
266
“Čini se da su dva grada nazvana On, od što-
vanja Sunca. Jedan se zvao Zan Zon i Zoan, u zemlji
Go-zana, Gošena iz Pisama." [17]
GOSHEN je GOŠEN (prevodi Biblije, Egzodus, 9,26:
Ivan Šarić, Jeruzalemska Biblija, Tomislav Dretar). Bi-
blijski oronim GOŠEN istog je značenja kao i latinski
napisano GOSSA, tj. GOŠA i značenje im je KUĆA
SUNCA, SUNCE i jasno je da župa VYDOGOSSA nije
VOGOŠĆA jer tom nazivu nedostaje prvi od dva os-
novna dijela imena: nedostaje VID, a GOŠĆA u imenu
VOGOŠĆA nema značenje KUĆA SUNCA kao što to
ima GOŠA u imenu VIDOGOŠA. I sam Anđelić navodi
kako je mogue da po jezičkim zakonima u kasnijem ra-
zvoju glas ‘g’ ispao iza jačega ‘d’ te je tako od VIDO-
GOSA postalo VIDUSA.
Naziv Vidogošća za Vogošću Anđelić je lično
iskombinovao, a originalna srednjovijekovna bosanska
župa VYDOGOSSA ili VIDOGOŠA je današnje selo VI-
DUŠA kod Kaknja i riječ potiče iz keltskog, a ne slo-
venskog jezika.
I piše u povelji bana Ninoslava i Bele IV: “…in
supa Vydogossa Lubinchi, ….”
Od ovog LUBNICHI (LUBNIĆI) izvedena su imena ne-
kih sela kao LJUBNIĆI kod Ilijaša u Bosni i LJUBNIĆ
kod Obrenovca u Srbiji. Keltsko (gaelik) LUB = PRI-
NOS, ROD, DAR, FAKT, ISTINA [18]. Keltsko (gaelik)
NI = DJELO, ČIN, SUŠTINA [19]. Keltski (gaelik) CHI
= GLEDATI, VIDJETI [20].
LUB-NI-CHI = LUBNICHI > LJUBNIĆI = ROD SUŠTI-
NE VIDEĆE = RODNA SUŠTINA VIDNA = ROD-
NOSUŠTINOVIDNA, bukvalnog značenja BLAGO-
RODNA, BLAGODATNA, jer VIDUŠA jeste rodna: bilo
267
je nerodnih godina i ratnih nestašica, ali gladi na Viduši
nikad nije bilo.
…………………….
[1] Pavao Anđelić, Studije o teritorijalno-političkoj
organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Saraje-
vo, 1972, str. 12.
[2] Ibid., str. 29.
[3] Ibid., str. 33.
[4] Ibid., str. 36.
[5] Ibid., str. 38.
[6] Ibid., str. 77.
[7] Ibid., str. 78.
[9] Studia Biblica: Essays in Biblical Archaeology
and Criticism and Kindred Subjects, Volume 5, by
Members of The University of Oxford, Oxford, The Cla-
rendon Press, 1885, pg. 244.
[10] John Groves, A Greek and English Dictionary,
Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 342.
1893, p. 110.
[12] Francis Joseph Steingass, A Comprehensive
Persian-English Dictionary, Asian Education Service,
New Delhi, Chennai, 2005, p. 1105.
[13] Duncan Forbes, A Dictionary, Hindustani & En-
glish, Part I, London: Wm. H. Allen and Co., 1858, p.
627.
[14] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho-
logical, Etymological, and Historical Dictionary, Lon-
don, 1793, p. 198-199.
268
[15] Samuel Slater, An Earnest Call To Family-
Religion: Or, A Discourse Concerning Family-Worship,
London, 1694, p. 10.
[16] Milton Woolley, The Science of the Bible: Or,
An Analysis of the Hebrew Mythology, Chicago: Knight
& Leonard, 1877, p. 164.
[17] Jacob Bryant, An Analysis Of Antient Myth-
ology, Vol. I, London, 1807, p. 243.
1902-, p. 604.
[19] Ibid., p. 698.
[20] Neil M’Alpine, A pronouncing Gaelic Dicti-
onary, Fifth Edition, Edinburgh: Maclachlan & Stewart.,
London: Simpkin, Marshall & CO., 1866, p. 72.
NAR, NARANDŽA I OKER ŽUT

Za odrednicu NAR Petar Skok piše:
“nâr m (Kosmet, Srbija) = nara f ‘šipak, mog-
ranj’. Pridjev na -ov narov. Balkanski turcizam perzij-
skog podrijetla (perz. nar = enar) iz botaničke termi-
nologije: bug. nar.” [1]
Tako i za porijeklo riječi NARANČA Skok slično kaže:
“Turcizam perzijskog podrijetla (tur. narenc <
perz. nārang — sanskr. nāgarangd) iz botaničke termi-
nologije. Ne zna se kako ide ovamo na -džija naran-
džije Hiti dokonjaci (Bukovica, Dalmacija).” [2]
Eto, po Skoku srednjevijekovni Balkanci jeli su nar i na-
ranče, a uopšte nisu znali šta jedu. Je li moguće? Na-
ravno da nije, nego akademik Skok nema znanja da
objasni postanje ovih riječi i izvorna značenja njihovih
korijena i zato sve pripisuje Turcima i persijskom jezi-
269
ku: plata zarađena, a do istine i nauke, ih, pa kome je
do toga stalo? Na istom mjestu kad piše o riječi NA-
RANČA Skok navodi:
“U Baranji prenosi se naranča na žutu bunde-
vu, sa zamjenom dočetka -ča sufiksom -ka nárãnka
(Slavonija) »isto*. Kao ime daje se ovcama.”
Je li moguće da stanovnici Baranje nisu razlikovali bun-
devu od naranče, pa i bundevu nazivaju NARANDŽA
isto kao što i čobani ovci daju ime NARANČA? Skok se
uopšte ne upušta u razloge zašto je nekima tikva NA-
RANČA, a nekima je ovca NARANČA. To je zbog NA-
RANDŽASTE boje po kojoj su i NARANDŽA i tikva i ov-
ca dobile ime:
NAR > NARA > NARANGA > NARANDŽA (NARAN-
ČA)
Evo imena SUNCA kod kineskog naroda Tangut:
- Tanguti: NARA [3]
Imena SUNCA na jezicima nekih mongolskih naroda:
- Selenga: NARA [4]
- Khorin: NARANGA [5]
- Nizhni Uda: NARANG [6]
- Tunkin: NARANGN [7]
- Sok.: NARA [8]
- Pelu: NARA [9]
- Mongol: NARA [10]
Dakle NAR, NARANDŽA i NARANDŽASTA boja nisu
turcizmi persijskog porijekla, nego nose nazive po kod
nas zaboravljenim imenima Sunca. Od NARA je srpsko
NARAV.
Sinonim riječi NARANDŽASTA je OKER, tako-
đe nastala od riječi OG što je nekad bilo jedno od mno-
270
gih imena SUNCA: OG > OGER > OKER (starofra-
ncuski OCRE, latinski OCHRA, grčki ώχρα, ώχρόϛ).
Keltsko (gaelik) OG znači MLAD, MLADOLIK [11]. Ga-
elik OGAN znači SIJANJE [12], jer prvi SIJAČ ili SIJA-
LAC je SUNCE koje SIJE svoje sjeme kroz SVJET-
LOST I TOPLOTU i tako Zemlja rađa ŽIVOT. Ovo kelt-
sko OGAN dalo je srpsko OGANJ.
Riječ ŽUT je od keltskog SUTH koje znači
SUŠT, SUŠTINA [13], a SUTHAIN znači VJEČAN [14]:
SUTHAIN > SUTHAIN> ZUTAIN > ŽUTAN, ŽUTALJ =
SUNCE.
…………………….
srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, st. 503.
[2] Ibid.
[3] Robert Gordon Latham, Elements of Compa-
rative Philology, London: Walton and Maberly, 1862. p.
67.
[4] Ibid., p. 85.
[5] Ibid.
[6] Ibid.
[7] Ibid.
[8] Ibid., p. 86.
[9] Ibid., p.87.
[10] Ibid.
1902-, p.703.
[12] Ibid.
nary, London, Printed for James Duncan; 1825, p. 534,
532.
[14] Ibid.
271
AS, VAS, VASPITAN
[1]
Sanskritsko AS ( अस् ) znači BITI, POSTOJATI, ŽIVJE-
TI [2], a sanskritsko ĀS (आस् ) ima značenje BITI PRI-
SUTAN, POSTOJATI [3]. Sanskritsko ASU ( असु ) zna-
či DISANJE, ŽIVOT [4]:
- AS (AZ) = BOG
- V- AS > VAS = U BOGU
Vedski korijen VAS ( वस् ) nosilac je sljedećih značenja:
SJATI, RASTI SVIJETLOM, DARIVATI SJAJ, ODLAZI-
TI SVIJETAL, UZROKOVATI SVJETLO [5]:
VASPITATI = SVJETLOM PITATI = SVJETLOM
HRANITI.
VASPITAN = SVJETLOM PITAN = SVJETLOM
ODHRANJEN
…………………….
[3] Ibid., p. 159.
[4] Ibid., p. 121.
[5] Ibid., p. 930.
[6] Ibid., p. 170.
[7] ibid., p. 232.
272
LJUBOVIJA
O imenu grada LJUBOVIJE ovako pojedinci
pišu po svojim web-stranicama:
"Ljubovija je dobila ime po begu Ljuboviću.
Međutim, postoje i oni koji se ne slažu sa ovom hipo-
tezom, već da je dobila ime po reci Ljuboviđi na kojoj
se nalazi i blizu koje je oduvek bila." (Vikipedija)
Ime LJUBOVIJA je od tri keltske riječi: LUB-OB-IA.
1. LUB = PRINOS, ROD [1]
2. OB = LUKA [2]
3. IA = PODRUČJE, OBLAST, ZEMLJA [3]
LUB-OB-IA >LUBOBIA > LUBOVIA > LJUBOVIJA =
OBLAST RODNE (PLODNE) LUKE.
.........................
[2] Ibid., p. 426.
[3] Ibid., p. 320.
POLITEIZAM JE UČENJE BIBLIJE

I piše u Bibliji ovako:
“Бог над боговима, Господ, говори и дозива
земљу од истока сунчаног до запада.” (Psalm,50,1)
“Бог стаде на сабору Божијем, усред богова
изрече суд: ‘Докле ћете судити неправо, и безбо-
жницима гледати ко је ко? (Psalm, 82,1-2)
“А један дан дођоше синови Божји да стану
пред Господом, а међу њих дође и Сотона.”
(Jov,1,6)
273
"Одговори им Исус: Није ли написано у Зако-
ну вашему: Ја рекох: богови сте? Кад оне назва
боговима, којима ријеч Божија би дата, а Писмо се
не може укинути,...." (Jovan,10,34-35)
Dakle: je li to politeizam (mnogoboštvo) ili je monote-
izam (samo jedan Bog)? To je politeizam sa mnoštvom
bogova. Biblija svjedoči mnogoboštvo, ali kaže i to da
je jedan Bog šef svim bogovima.
LJUBAV
Ovako hrišćanima piše u Novom zavjetu:
"A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog
ljubav." (1. Jovanova, 4,8)
Dakle kratko i jasno: ko nema ljubavi, taj ne zna za
Boga i bezbožnik je.
Od početka svog postanja hrišćanska crkva
životom crkvenih starješina i vjernika nije iskazivala
ljubav prema ljudima svoje ili druge vjere niti prema bilo
čemu što postoji na zemlji. Hrišćanska crkve je nemi-
losrdno ubijala ljude i istrebljivala narode radi svoje
vlasti i zlata koje ta vlast donosi crkvi. Istorija je to za-
bilježila mnoštvom primjera i to je životna istina lažne
crkve koja svojim djelima ništa zajedničko sa Hristom
nema (i kako je bilo kroz istoriju, tako je i danas, svi to
znamo).
Islam se bori protiv ljubavi riječju "sabur" (mir).
Čak je i majkama zabranjeno da javno ispoljavaju lju-
bav prema vlastitoj djeci i zabranjeno im je da plaču za
svojom stradalom djecom pozivom na "sabur". Kao i
crkveno hrišćanstvo i islam je samo ideologija i kao tak-
vom vođama islama potrebni su bezosjećajni vjernici i
ratnici koji će se radi ciljeva islamskih vođa ponašati ne
274
kao osjećajnii ljudi, nego kao roboti koji će činiti sve što
im vođe u ime vjere narede. Isto kao što starozavjetna
Biblija zapovijeda Judejima da ubijaju nejudeje, tako i
crkveno hrišćanstvo i islam ubijaju ljubav u ljudima i
svoje vjernike pretvaraju u psihopatske ubice i samo-
ubice.
Šta je ljubav? Odgovor je jednostavan: Ljubav
je Bog! Sama riječ LJUBAV ima dva dijela: LJUB + AV.
Pogledajmo keltsko (gaelik) LUB: to znači PRI-
NOS (ROD), SUŠTINA [1]. U latinskom LJUBAV je
LUBET, a sanskritsko LUBHYATI, LUBH ( लुभ्यचत ) je
nešto što je VEOMA ŽELJENO, PRIVLAČNO, VO-
LJENO, ONO ŠTO ČINI SRETNIM
Riječ AV u srpskom LJUBAV je od još starijeg
AB koje od sumerskih vremena značilo OTAC, GOS-
PODAR, GOSPOD:
LUB-AB = LUB-AV > LUBAV = LJUBAV
Evo primjera za riječ AB (AV) koja u vokativu glasi
ABA, tj. AVA:
"Aba Oče, reče, tebi je sve moguće; uzmi ovu
čašu od mene Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš."
(Marko,14,36, prevod Ivan Šarić)
Isti stih u Karadžićevu prevodu glasi:
"I govoraše: Ava oče! sve je moguće tebi; pro-
nesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću
nego kako ti."
AB i AV (nominativ) su istoznačne riječi. Tako u riječi
LUBAV imamo LUB i AV i to znači SUŠTINA OCA i ko
nema ljubavi u sebi, nema SUŠTINU BOGA OCA i bez-
božnik je spreman na svako zlo.
275
I šta je prava vjera? Je li to vjera koju
propovijeda crkva poslušnošću njenim od ljudi osmiš-
ljenim dogmatima, poslušnoću sveštenstvu i stalnim
učešćem u tkz. "liturgijskom životu crkve", ili je prava
vjera ono za što je Isus posvjedočio da vodi u život
vječni:
„Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svo-
jim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i
svim umom svojim; i bližnjega svoga kao samoga se-
be“. (Luka,10,27).
Razmislite svi vi zombirani!
POMRAČENJE UMA
Nigdje toliko laži nema kao što ih ima na Balka-
nu među jugoslovenskim Balkancima. Tu laž caruje od
srednjeg vijeka do dana današnjeg i carovaće do sud-
njeg dana.
Laži su ušle u ljude kroz avramske religije: kroz
hrišćanstvo i kroz islam i kao moljci rastočile su svu
istoriju i svu prehrišćansku i preislamsku tradiciju u lju-
dima. Tu su ljudi tijelom na Balkanu, a duhom i umom
su na Bliskom istoku, u Palestini i Arabiji, u Jerusalimu
i Meki i tu duhom i razumom svakim danom hodočaste
minulo vrijeme od početka hrišćanske pa kroz srednji
vijek sanjajući kako potpuno da istrijebe one druge vje-
re i da sva zemlja samo njihovom bogu pripadne i u toj
misli je njihov urotni porodični i narodni zavjet, njihova
tajna sadašnjost i sveti plan njihove budućnosti.
Nauka i tehnologija ničim nisu promijenili svijest
današnjeg jugoslovenskog Balkanca, staviše: kako
nauka i tehnologija napreduju, svijest ljudi na tim pros-
torima sve je više pod umnim barikadama pomenutih
276
avramskih religija i vjerskog radikalizma i vjerske neto-
lerancije sve je više. U vrijeme kad nema oružanog rata
na one druge, oni i sami sebe mrze, glođu se i svake
pakosti i svaka zla sami sebi čine strahujući sami od
sebe.
I danas nema razlike u svijesti jedne nepisme-
ne babe i neukog djeda iz planine, jednog mjesecima
neokupanog čobana sa Vlašića i jednog taze obrijanog
i sa kravatom uštirkanog novinara, poznatog pisca,
profesora, inžinjera, ljekara ili arhitekte iz najvećih gra-
dova tog podneblja. Sva razlika je samo u znanju posla
koji obavljaju, a sve ostalo je isti primitivni nivo zaba-
rikadiran u srednjem vijeku iza fundametalističkog reli-
gijskog dogmatizma.
Lažima korumpirani mozgovi pri svakim izbori-
ma tajno biraju najveće vjerske fundamentaliste za
svoje predstavnike u vladi, ma oni bili i najveći zlikovci
i lopovi i čude se budale balkanske zašto im je stanje u
državama takvo kakvo jest, a svemu je uzrok stanje
njihovog vlastitog pomračenja uma!
Šta je sa akademskom inteligencijom na Bal-
kanu? Zar sa čobanskom pameću vaša pamet ruku
pod ruku, grdna rano?
277
KRST DVOVJERNIH KRSTJANA
(stećak kod džamije u Teočaku, Tuzla)
Šta je ovdje hrišćansko? Ništa, ama baš ništa! Onaj po-

lukružni znak na vrhu krsta je Sunčev presto na dan
ljetnog solsticija prvog dana ljeta, tj. na Vidovdan, često
prikazivan kao "polumjesec" u vodoravnom položaju.
278
MODEL LETEĆEG TANJIRA
(4500-4000 st. ere, Varna, Bugarska)
Uglednom članu posade, a možda i glavnoko-
mandujućem, jer nosi kristalno žezlo ukrašeno zlatom,
ili uglednom domaćinu Zemljaninu, u grob je ostavljen
i model kosmičkog broda.
Model letećeg tanjira je u gornjem lijevom uglu.

Model ovog letećeg tanjira na fotografijama nije uvijek
na istom mjestu jer su ga pomijerali tamo-amo ne zna-
279
jući o čemu se radi. Pošto postoje fotografije i bez mo-
dela, mislim da su arheolozi shvatili šta je to, te su ga
sklonili.
280
281
282
283
O AUTORU
Petko Nikolić rođen je 27. oktobra 1951. godine na

Viduši kod Kaknja, BiH. Osnovnu školu pohađao je Mo-
drinju (opština Kakanj) i u Perinom Hanu kod Zenice, a
srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu. Kao prosvjetni
radnik radio u zeničkim osnovnim školama. Protjeran
od islamista centralne Bosne u Kanadi živi i radi od
1993. godine, a njegova rodna Viduša od komšija mus-
limana prvo je opljačkana, potom su sve kuće po-
paljene i sravljene je sa zemljom iako ratnih dejstava
tu nije bilo.
284
285

Petko Nikolic Vidusa: O Imenu Srba I Hrvata

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Petko Nikolic Vidusa: O Imenu Srba I Hrvata

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

O IMENU SRBA

Petko Nikolić Viduša

Kitchener, On, Canada, 2018.

Petko Nikolić Viduša

Kitchener, On, Canada, 2018.

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se

Loman je, rode, most na provali,

Svetovidov krst (rani srednji vijek, Mikulčice, Češka).

Granit iz kolekcije Skarma Junglay (Ladakh, Tibet):

Prečnik znaka je 2,5 cm.

ZNACI su MARKERI, MARKE. Po Suncu gle-

ZNAK (MARKER) U GRANITU

Starost ovog kamena evolucionističkim radiome-

Enki i novostvoreni čovjek.

PIJANI BOGOVI STVARAJU ŽENU

Sloj podzemne vode u unutrašnjosti Zemlje.

U bušotinama su velika nalazista dijamanata.

Jedna od bušotnia ispunjena lavom.

Velika piramida u Gizi i Biblija (Mazora teks)

KRALJEVI PREPOTOPSKE CIVILIZACIJE

14. JANUAR I TKZ. “SRPSKA NOVA GODINA”

Hronologija Velike piramide svjedoči da je još

KHUMRI U STAROZAVJETNOJ SAMARIJI

Khumri sa obeliska Šalmanesera III (Shalmaneser III),

“Osamdeset kilometara od Alba Iulia ili Deve je

Šta je izvorno i bukvalno značenje riječi AZ (AS)?

“ǢSAR, ime od Deum, Bog Rasena računajući

CVIJETA LATICE I SUNCE LATĀ

Sanskritsko LATĀ ( लता ) je LINIJA, PRAVAC.

Sanskritsko BHAGA ( भग ) znači VELIČAN-

Bagra i bagrenice (bagrenice na srednjevijekovnim

Na prvoj strani nekih novčića je ženski lik, a na drugoj

Sarmatska pokrajina TIRA (TIRANON, TYRA,

CER > CERKVA > CRKVA

DUM, DUMEN, DUMNO I DUMANAC

SLOVENSKI NAV U KELTSKOM DIJALEKTU

Hajde svi, bilo da govorite zvanični srpski, hrva-

Sanskritsko PĀ ( पा ) = STRAŽARITI NAD NE-

Sanskritsko RUṬ ( रुट् ) znači SJAJ , ali znači i

1) Keltsko (gaelik) BACH (BAĆ, BAČ) znači PI-

Putanja bačenog kamena ke kružna, tj. bačvasta.

21. JUL - 4. AVGUST: VREMENSKI SVECI

PELE (PELA) – POLINEZIJSKA BOGINJA VATRE I

Nekropola stećaka Boljuni nalazi se 12 kilome-

Nije li kod Topuskog u Hrvatskoj nađen oltar

KOB, KOBAC I KOBILIĆ

TOMOR – NADMOĆNI SJAJNI VIS

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i

Gotski zapis na keramičkoj pločici (4. vijek, Cepina,

Runski zapis na desnoj strani ploče.

Getska plocica (4 v. st. ere, grobnica getskog kralja

Gotski natpis na kamenu u Brezi.

Dešifrovanje gotskog zapisa iz Breze.

Na gotskom zapisu iz Breze piše:

Gotsko UGRHNING istog je postanja kao i srpsko UG-

Rune iz Breze i teutonske rune i njihovo glasovno

Ovaj cvijet Englezi zovu “periwinkle” (Vinca minor).

Keltska svastika, 1. v. st. ere (Streatley, West

RATNI POKLIČ "HURA!"

Satelitski snimak pokazuje da je Kosovo u obliku

GERMAN SUL I IRMINSUL

“Erminsul, Hermensul ili Irminsul, keltsko bo-

Ko su bili Iliri SCIRTARI saznaćemo iz znače-