You are on page 1of 5

1

a) S koliko nula završava broj 253

74
?
b) Odredite najveći prirodan broj n za koji 21n dijeli 2987!.

a) Općenito, n! završava s toliko nula koliko je petica u rastavu n na proste faktore, zato
što se 10 sastoji od faktora 2 i 5, a dvojki sigurno  ima dovoljno jer je svaki drugi faktor od
n
n! paran. Medutim, u binomnom koeficijentu k treba provjeriti koliko se dvojki odnosno
petica nalazi u faktorijelima n!, k! i (n − k)! jer je zbog redukcije moguće da se u prostom ras-
n
tavu broja
P∞ kn nalazi više petica nego dvojki. Broj petica u n! nalazimo tako da izračunamo
sumu i=1 b 5i c gdje je b·c uobičajena oznaka za funkciju najveće cijelo. Ova metoda funk-
cionira jer svaki peti broj u prostom rastavu ima jednu peticu, svaki 25. dvije, 125. tri i
tako dalje. Umjesto ∞ u gornjoj granici sume možemo takoder pisati i blog5 nc jer za veće i
imamo članove xi < 1 za koje vrijedi bxi c = 0. Za broj dvojki (ili bilo kojeg drugog prostog
faktora) u rastavu broja n! na proste faktore postupak je analogan. Dakle, broj nula kojima
završava broj n je ord10 (n) = min(ord 2 (n), ord5 (n) gdje je ordk (n) najveća potencija s kojom
n n!

broj k ulazi u rastav od n. k = k!(n−k)! , ord2 253! = 126 + 63 + 31 + 15 + 7 + 3 + 1 =
246, ord2 74! = 37 + 18 + 9 + 4 + 2 + 1 = 71, ord2 179! = 89 + 44 + 22 + 11 + 5 + 2 + 1 =
253

174 =⇒ ord2 74 = 246 − 71 − 174 = 1.
ord5 253! = 50 + 10 + 2 = 62, ord5 74! = 14 + 2 = 16, ord5 179! = 35 + 7 + 1 = 43 =⇒
ord5 253
74
= 62− 16 − 43 = 3
=⇒ ord10 253 74
= 1.

b) n = ord21 2987! = min(ord3 2987!, ord7 2987!) = ord7 2987! = 426 + 60 + 8 + 1 = 495.

2
840

a) Izračunajte Legendreov simbol 1327
. U svakom koraku napišite koje ste svojstvo primi-
jenili.

b)Ima li kongruencija
5x2 ≡ 1 mod 29
rješenja? Obrazložite.
 
a) Legendreov simbol ap je −1 kada a nije kvadratni ostatak modulo p, 0 kada p dijeli
a i 1 kada je a kvadratni ostatak modulo p.
Svojstva:
1) (Eulerov kriterij) Ako je p neparan prost broj i a cijeli broj, onda je
 
p−1 a
a 2 ≡ mod p.
p
   
2) Ako je a ≡ b mod p onda je ap = pb .
      
3) ab = a b
, to jest, funkcija f (a) = a
je multiplikativna.
p  p p
p−1
p

4) −1 p
= (−1) 2 , odnosno 1 ako i samo ako p ≡ 1 mod 4.
p2 −1
 
5) p2 = (−1) 8 , odnosno 1 ako i samo ako p ≡ ±1 mod 8.
6) (Zakon kvadratnog reciprociteta) Ako su p i q različiti neparni prosti brojevi, onda je
  
p q p−1 q−1
= (−1) 2 2 .
q p
Strategija za izračun Legendreovog simbola: rastavibrojnik na proste faktore, iskoristi multi-
2
plikativnost (svojstvo 3), izračunaj simbole oblika p koristeći svojstvo 5, iskoristi svojstvo
6 da obrneš preostale Legendreove simbole i ponovi postupak. Proces završava relativno brzo
i složenost mu je otprilike
 5 kao za Euklidov algoritam.
3
840 8 3 7 2 1327
   1327  1327
 1
 2 4
1327
= 1327 1327 1327 1327
= 1327
(−1) 3 5
(−1) 7
= 3 5 7
=
−1.  2
Primijetimo da je ap = 1 zbog svojstva 3.
Za provjeru jeste li dobro izračunali neki Legendreov simbol može vam pomoći online calcu-
lator tipa https://www.easycalculation.com/legendre-symbol.php.

b) 5x2 = 29k + 1 = 29(k − 1) + 30 =⇒ x2 = 29 k−1 5
+ 6. Ova
 jednadžba
 3  ima2 rješenja
6 6 2 29

akoi samo ako 29
= 1 (po definiciji Legendreovog simbola). 29
= 29 29
= 29 3
=
2 2

29 3
= (−1)(−1) = 1. Dakle, jednadžba ima rješenja.

3

317 1+ 6
Odredite razvoj u jednostavni verižni razlomak brojeva 87
i 6
.

Svaki racionalan broj može se napisati u obliku jednostavnog verižnog razlomka pomoću
Euklidovog algoritma: ako je m = nq + r, onda je m n
= q + nr = q + n1 i postupak se nas-
r
tavlja dijeljenjem n sa r. U prvom retku tablice dani su ostaci pri dijeljenju brojeva lijevo, a
kvocijenti su upisani u drugom retku.
317 87 56 31 25 6 1
3 1 1 1 4 6
317
87
= [3, 1, 1, 1, 4, 6].
Mnogo materijala i continued fraction calculator možete pronaći na http : //www.maths.surrey.ac.uk/hosted
sites/R.Knott/F ibonacci/cf IN T RO.html.
Sada u verižni razlomak treba razviti kvadratnu iracionalnost (iracionalni korijen kvadratne
jednadžbe s racionalnim koeficijentima) pa je postupak nešto složeniji. Brojevi oblika

s0 + d
α=
t0
imaju periodičan razvoj u verižni razlomak (Euler, Lagrange). d, s0 , t0 ∈ Z, t0 6= 0, d nije
potpun kvadrat i t0 |d − s20 . Razvoj [a0 , a1 , ...] u jednostavni verižni razlomak broja α dan je
sljedećim rekurzivnim √
relacijama: Neka je α0 = α, te neka je
si + d d−s2
ai = bαi c, αi = ti , si+1 = ai ti − si , ti+1 = tii+1 .
Može se pokazati da su ti , si cijeli brojevi takvi da ti |d−s2i pa se u računanju razvoja kvadratnih
iracionalnosti

pojavljuju

samo cijeli brojevi.
1+ 6 1+b 6c
a0 = b 6 c = b 6 c = 0, s0 = 1, t0 = 6. ?? nedovršeno ??
4
Odredite sve Pitagorine trokute kojima je jedna stranica jednaka 111. Koliko je njih primi-
tivnih?

Sve primitivne Pitagorine trojke (x, y, z) u kojima je y paran, dane su formulama

x = m2 − n2 , y = 2mn, z = m2 + n2 .

Prirodan broj n može se prikazati u obliku sume dva kvadrata ako i samo ako mu se u rastavu
na proste faktore svi prosti brojevi oblika 4k + 3 pojavljuju s parnom potencijom.
Kako je 111 = 3 · 37 i 3 je oblika 4k + 3, 111 ne može biti hipotenuza u cjelobrojnom
Pitagorinom trokutu. Pronadimo prvo primitivne Pitagorine trojke u kojima je(m2 −n2 = 111.
m−n=3
Faktorizacijom (m − n)(m + n) = 3 · 37 = 1 · 111 proizlazi sustav jednadžbi
m + n = 37
(
m−n=1
odnosno što daje rješenja (m, n) = (20, 17) odnosno (m, n) = (56, 55).
m + n = 111
Pripadne primitivne Pitagorine trojke su (111, 680, 689) i (111, 6160, 6161). Ostale trojke
dobivamo tako da nademo primitivne trojke sa stranicom 3 ili 37 te ih pomnožimo s 37
odnosno 3 (ne moramo brinuti o trojci oblika (1, ∗, ∗) koju bismo množili sa 111 jer takva ne
postoji). Sličnim postupkom dobivamo poznatu primitivnu trojku (3, 4, 5) koja množenjem
s 37 postaje (111, 148, 185). Odredimo trojke kojima je hipotenuza 37. Pogadanjem (nema
puno mogućnosti i pogadanje za male brojeve traje vrlo kratko) odredimo m = 6 i n = 1 tako
da m2 + n2 = 37. y = 2mn = 12, x = m2 − n2 = 35 to jest (x, y, z) = (35, 12, 37) odnosno
(3x, 3y, 3z) = (105, 36, 111). Posljednja trojka je ona koja nastaje od primitivne trojke s
cjelobrojnom katetom duljine 37: m2 − n2 = 37 =⇒ (m − n)(m + n) = 37 =⇒ m = 19, n =
18 =⇒ (x, y, z) = (37, 2mn, m2 + n2 ) = (37, 684, 685) =⇒ (3x, 3y, 3z) = (111, 2052, 2055).

5
Nadi sva rješenja u skupu prirodnih brojeva jednadžbi

x2 − 13y 2 = 1, x2 − 13y 2 = −1

takva da je y < 1000000. √
Ako je (x1 , y1 ) fundamentalno rješenje Pellove jednadžbe, zapisujemo ga u obliku x1 + y1 d
jer su sva ostala rješenja u skupu prirodnih brojeva dana formulom
√ √
xn + yn d = (x1 + y1 d)n .

Neka je (u, v) ∈ N2 rješenje Pellove jednadžbe x2 − dy 2 = 1. Onda je uv neka konvergenta

razvoja √d u verižni razlomak. Teorem 16 kaže da najprije odredimo parnost perioda r u
razvoju d.
√ √
13+3
13 = 3 + x11 x1 = √ 1 =
√ 13−3 √ 4
x1 = 13+3 = 1 + 1 4
x2 = √13−1 = 13+1
√ 4 x2 √ 3
13+1
x2 = 3 = 1 + 1
x3
3
x3 = √13−2 = 13+2
√ √ 3
13+2
x3 = =
1 + 1 3
x4 = √13−1 = 13+1
√ 3 x4
√ 4
13+1 1 4
x4 = 4
=
1 + x5
x5 = 13−3 = 13 + 3

Uvrštavanjem slijedi
√ 1
13 = 3 + 1
1+ 1+ 1
1+ 1
1+ √ 1
13+3
√ 1
i ako sad umjesto 13 uvrstimo 3 + 1
1+ 1+...
dobivamo

√ 1
13 = 3 + 1
1+ 1+ 1
1+ 1
1+ 1
1
6+ 1+...


odnosno 13 = [3, 1, 1, 1, 1, 6].
Predložena metoda razvoja u verižni razlomak nije uobičajena i na predavanjima je radeno
pomoću rekurzivnih relacija, no ovo je savršeno legitimno i manje komplicirano.
Traženi period (r = 5) je neparan, stoga su rješenja prve jednadžbe dana s (pnr−1 , qnr−1 ) za
n paran, a druge s (pnr−1 , qnr−1 ) za n neparan. Fundamentalno rješenje prve jednadžbe dano
je s (p9 , q9 ), a druge s (p4 , q4 ).
pn
qn
= [a0 , a1 , ..., an ] =⇒ pq44 = [3, 1, 1, 1, 1] = 3 + 1+ 1 1 = 18
5
=⇒ (x1 , y1 ) = (18, 5) = 18 +
1+ 1
1
√ 1+ 1

5 13. Sljedeće rješenje druge jednadžbe
√ nalazimo potenciranjem
√ fundamentalnog na sljedeću
3
neparnu potenciju: (x2 , y2 ) = (18 + 5 13) = 23382 + 6485 13. Fundamentalno rješenje prve
jednadžbe možemo√dobiti potenciranjem √ fundamentalnog rješenja druge na parnu potenciju:
2
(x1 , y1 ) = (18 + 5 13) = 649 + 180 √ 13. Ponovnim kvadriranjem
√ dobivamo novo rješenje
prve jednadžbe (x2 , y2 ) = (18 + 5 13)4 = 842401 + 233640 13 i to je posljednje rješenje
manje od 106 .

6
Odredite sve parove prirodnih brojeva (a, b) koji zadovoljavaju jednadžbu
2 3
+ = 1.
a b
Iz dane jednadžbe osnovnim algebarskim manipulacijama izrazimo a pomoću b:
2b
a= .
b−3
Kako je a prirodan, zaključujemo da b−3|2b, no onda takoder b−3|2b−2(b−3) tj. b−3|6 =⇒
b − 3 ∈ {−6, −3, −2, −1, 1, 2, 3, 6}. Uz ograničenje da su a i b prirodni, za uredene parove
dobivamo (a, b) ∈ {(8, 4), (5, 5), (4, 6), (3, 9)}.