You are on page 1of 4

Vattimo – Transparentno društvo

 izraz „postmoderna“ ima smisao povezan s činjenicom da je društvo u kojem živimo društvo
opće komunikacije, društvo masovnih medija
 moderna je okončana
 moderna je razdoblje u kojem činjenica bivanja modernim postaje odlučujuća značajka
 u talijanskom je uvreda nazvati nekog „reakcionarnim“ – vezanim za vrijednosti iz prošlosti,
tradiciju, za prevladane oblike mišljenja – to je eulogijsko, pohvalno razmatranje bivanja
modernim (obilježje moderne kulture)
 kraj 15. st početak modernog doba – umjetnik stvaralački genij; snažnije obožavanje novog,
originalnog (prije je oponašanje modela bilo važno)
 kult novog i izvornog u umjetnosti povezan s općenitijim gledištem koje u vrijeme
prosvjetiteljstva promatra ljudsku povijest kao progresivni proces emancipacije, savršenije
ostvarenje idealnog čovjeka (Lessing Odgoj ljudskog roda)
 povijest ima progresivni smisao pa je vrednije ono što je „naprednije“, bliže završetku
procesa dovršavanja
 Uvjet da se povijest koncipira kao progresivna realizacija čovječanstva je taj da je se može
vidjeti kao unitaran proces – samo ako postoji jedna, određena povijest, može se govoriti o
napretku
 moderna završava kad se više ne može govoriti o povijesti kao unitarnoj
 takvo promatranje povijesti podrazumijeva postojanje nekog središta oko kojeg se prikupljaju
i redaju događaji
 mi promatramo povijest poredanu oko nulte godine Kristova rođenja – kao nizanje događaja
„središnje“ zone, Zapada (predstavlja mjesto civilizacije izvan kojeg su „primitivci“, narodi „u
razvoju“)
 filozofija 19./20. st. kritizirala ideju o jedinstvenoj povijesti razotkrivajući ideološki karakter
takva prikaza
 W. Benjamin (Teze o filozofiji povijesti) – povijest je jedinstven tijek, prikaz prošlosti koji su
konstruirale dominantne društvene skupine i klase
 o prošlosti se ne prenosi sve što se dogodilo, nego samo ono što se čini relevantnim (u školi
datumi bitaka...nema promjena ishrane, seksualnosti itd.)
 povijest govori o događajima koji se tiču važnih ljudi, vladara ili buržoazije – siromašni ne čine
povijest
 rastakanje ideje povijesti kao jedinstvenog tijeka (Marx, Nietzsche, Benjamin) – ne postoji
jedinstvena povijest već slike prošlosti ponuđene iz različitih gledišta – iluzorno je misliti da
postoji vrhovno, sveobuhvatno gledište sposobno sjediniti sva druga (Povijest kao povijest
umjetnosti, ratova, spolnosti...)
 kriza ideje povijesti donosi krizu ideje napretka – ako ne postoji jedinstveni tijek ljudskih
događaja, ne može se smatrati ni da se oni kreću prema nekom cilju, planu poboljšanja,
obrazovanja, emancipacije
 cilj za koji je moderna vjerovala da usmjerava tijek događaja bio je predstavljan sa stajališta
nekog ideala čovjeka
 prije se mislilo da je smisao povijesti ostvarenje civilizacije, forme modernog europskog
čovjeka (prosvjetitelji, Hegel, Marx, pozitivisti, historicisti)

karikaturalan način  oslobađanje brojnih kultura i svjetonazora opovrgnulo je ideal transparentnog društva: koji bi smisao imala sloboda informiranja u svijetu u kojem bi norma bilo točno reproduciranje stvarnosti. stereotipnih slika svijeta  dogodilo se. pobunili su se i unitarnu.realizira se to na izopačen. TV i novine postali element umnažanja Weltanschauungena. kaotično društvo c) u tom relativnom kaosu leže nade u emancipaciju  nemogućnost razmatranja povijesti kao jedinstvenog tijeka ne nastaje samo iz krize kolonijalizma i imperijalizma već nastanka sredstava masovne komunikacije (tv. „najobrazovanijem“ društvu  masovni mediji omogućuju informaciju „u realnom vremenu“ o svemu što se u svijetu događa – realizacija Hegelovog Apsolutnog Duha (savršene samosvijesti cijelog čovječanstva. savršena objektivnost  povećanje mogućnosti informiranja o stvarnosti u njezinim različitim aspektima čini manje pojmljivom samu ideju jedne stvarnosti  svijet masovnih medija-> Nietzscheovo proročanstvo: „stvarni će svijet postati bajkom“ . svjesnije sebe već kao složenije. nezaustavljivu. centraliziranu povijest činjenično učinili problematičnom  europski ideal čovječnosti otkriven kao jedan među idealima – nije najgori al bez nasilja ne može pretendirati da vrijedi kao istinska bit svakog čovjeka  završetak kolonijalizma i imperijalizma + nastajanje društva komunikacije – činitelji odlučujući za rastakanje ideje povijesti i kraj moderne  TRANSPARENTNO DRUŠTVO: a) u rođenju postmodernog društva odlučujuću ulogu imali masovni mediji b) oni ne obilježavaju to društvo kao „transparentnije“. podudaranja povijesti i čovjekove svijesti)  Adorno: kriticizam/pesimizam. novine. kako se povijest promišlja unitarno (samo s jednog stajališta koje se postavlja u središte. usprkos pokušajima monopola i kapitalističkih središta. „uzimanje riječi“ od strane supkultura učinak je masovnih medija -> uzrokuje prijelaz našeg društva u postmodernu  Zapad proživljava eksplozivnu. da su radio. svjetonazora  U SAD-u manjine javnim mnijenjem predstavile predstavile moguće kulture/supkulture – tome nije odgovarala prava politička emancipacija – ekonomska moć i dalje u rukama krupnog kapitala  logika „tržišta“ informacija zahtijeva neprestano širenje tog tržišta te da „sve“ postane predmet komunikacije  umnažanje komunikacije. pluralizaciju koja onemogućava poimanje svijeta i povijesti jedinstvenih stajališta  društvo masovnih medija suprotnost je najprosjvećenijem. radio – telematika – odgovorni za rastakanje velikih priča (Lyotard))  Theodor Adorno – na temelju iskustva življenja u SAD-u tijekom Drugog svjetskog rata u djelima Dijalektika prosvjetiteljstva (Horkheimer) i Minima moralia predvidio da će radio (kasnije TV) dovesti do proizvođenja opće homologacije društva omogućujući formiranje diktatura i totalitarnih vlada sposobnih vršiti kapilarnu kontrolu nad građanima putem distribucije slogana. npr Kristov dolazak) tako se progres poima uzimajući kao kriterij određeni ideal čovjeka (u moderni ideal europskog čovjeka)  kriza jedinstvenog poimanja povijesti i posljedična kriza ideje progresa te kraj moderne nisu samo događaji određeni teorijskim preobražajima  „primitivni“narodi (kolonizirani od Europljana) u ime prava „superiorne“ i naprednije civilizacije. promidžbi.

estetskih. homoseksualac. spolne. stabilnom i „autoritativnom“ stvarnošću izlaže se opasnosti od stalne preobrazbe u neurotičan stav. onoga što bismo nazvali dijalektikom  nakon propasti ideje jedne središnje racionalnosti povijesti. zamjenjivih prisutnosti – svodeći na tu razinu i čovjeka. lokalnih elemenata. oslobađajuća vrijednost gubitka osjećaja stvarnosti. pluralnost i urušavanje „principa stvarnosti“  savršena sloboda nije ona Spinozina. ograničenosti svih tih sustava. slučajnosti. istinskog urušavanja principa stvarnosti u svijetu masovnih medija sastoji se od izmještenosti. spoznavanje nužnih struktura stvarnosti i prilagođavanje njima  Nietzsche i Heidegger nam daju instrumente za razumijevanje emancipacijskog smisla kraja moderne i njezine ideje povijesti  Nietzsche – slika je racionalno uređene stvarnosti na nekom temelju samo „osiguravajući“ mit tipičan za primitivno/barbarsko čovječanstvo: metafizika je nasilan način reagiranja na opasnu situaciju. svijet opće komunikacije eksplodira kao mnogostrukost lokalnih racionalnosti (etničke. sve stvari mora svesti na razinu pukih mjerljivih. koja je i istovremeno oslobađanje razlika. ideja stvarnosti ne može u kasnoj moderni biti shvaćena kao objektivna datost  stvarnost je za nas rezultat križanja mnogostrukih slika. probija ideal emancipacije koji u svojoj osnovi sadrži oscilaciju. u nastojanju da rekonstruira svijet našeg djetinjstva. kao kad bi se emancipacija sastojala u tome da se konačno pokaže ono što svaki pojedinac „doista“ jest: crnac.. političkih. njegovu unutrašnjosti i povijesnost  umnažanjem slika svijeta gubimo osjećaj stvarnosti – možda to i nije veliki gubitak  izopčena logika – svijet bjekata koje mjeri i kojima barata znanost-tehnika (svijet realnog) postao svijet roba. kulturne ili setetske manjine) koje više nisu ušutkane i suzbijane idejom da postoji samo jedan oblik prave ljudskosti  proces oslobađanja razlika ne znači nužno napuštanje svakog pravila: i dijalekti imaju gramatiku i sintaksu  emancipacijski učinak oslobađanja lokalnih racionalnosti nije samo taj da se svakome jamči potpunija prepoznatljivost i autentičnost. vjerske. prema savršenoj svijesti onoga koji zna kako stvari stoje (Hegel-Apsolutni Duh). na mjesto emancipacijskog ideala oblikovanog prema potpuno izloženoj samosvijesti. kako bi mogao vladati nad njima i organizirati ih. manipulativnih. slika  nostalgija za čvrstom. jedinstvenom. mentaliteta koji. imat ću jasnu svijest o povijesnosti. nastoji ovladati stvarnošću na prepad. u kojem su obiteljski autoriteti bili i prijeteći i umirujući  moguća emancipacijska. interpretacija. etničkih – u svijetu pluralnih kultura. počevši od mog . re-konstrukcija  u društvu medija. zahvaćajući prvi princip o kojemu sve ovisi (osiguravajući sebi vladavinu nad događajima)  Heidegger – misliti bitak kao temelj.  emancipacijski smisao oslobađanja razlika i dijalekata sastoji se prije u ukupnom učinku izmještenosti koji prati prvi učinak identifikacije  ako govorim svojim dijalektom bit ću svjestan da on nije jedini „jezik“ nego jedan od dijalekata  ako iskazujem svoj sustav vrijednosti – vjerskih. a stvarnost kao racionalni sustav uzroka i posljedica samo je jedan način proširivanja na cijeli bitak modela „znanstvene“ objektivnosti. žena.

to je samo mogućnost koju treba prepoznati i razvijati i mi sami još uvijek dobro ne poznajemo njen izgled – teško nam je pojmiti tu oscilaciju kao slobodu: nostalgija za zatvorenim obzorima istovremeno prijetećim i umirujućim  Nietzsche. već prvenstveno ima veze s događajem. konsenzusom. dijalogom. čvrsto. nedefinitivnost „stvarnog“ svijeta unutar kojeg je zatvoren  u društvu opće komunikacije i mnoštva kultura susret s drugim svjetovima i oblicima života manje je imaginaran – raznoliki dijalekti. u mašti. trajno. načine života. Dewey. interpretacijom  iskustvo osciliranja postmodernog svijeta prilika je za jedan nov način da budemo ljudi . Nietzsche – Radosna znanost – nastaviti sanjati znajući da se sanja  primjer značenja emancipacijskog učinka „konfuzije“ dijalekata – u opisu estetskog iskustva Diltheya – susret s umjetničkim djelom je način da iskusimo. različite od naše svakodnevice  estetsko iskustvo čovjeku omogućuje da živi druge moguće svjetove – pokazuje mu slučajnost. druge oblike egzistencije. relativnost. Heidegger. Wittgenstein – bitak se ne podudara nužno s onim što je stabilno. kulturni svjetovi  živjeti u ovom raznolikom svijetu znači iskusiti slobodu kao neprestanu oscilaciju između pripadanja i izmještenosti  to je problematična sloboda – taj učinak medija nije zajamčen.