You are on page 1of 66

OPĆA FIZIKA 1

odgovori na ispitna pitanja


prema predavanjima

prof. Emila Babića

I. DIO
(pitanja 1 – 56)
2
OPĆA FIZIKA 1
odgovori na ispitna pitanja (I. dio)

Sažetak
Ovo je prvi dio odgovora na pitanja iz kolegija Opća fizika 1, na prvoj godini
istraživačkog smjera studija fizike. Odgovorena su pitanja od 1 do 56 koja se mogu
pronaći na http://www.phy.hr/~ebabic/pitanjaOFI.html.
Osnovna literatura su predavanja profesora Emila Babića iz Opće fizike 1, uz
koja ide udžbenik Mehanika (Berkeley) [1]. Korištene su još zbirka zadataka
Numeričko modeliranje složenih gibanja [2] i Riješeni zadaci iz opće fizike [3].
Namjena ove skripte jest lakše praćenje predavanja te lakše pripremanje usmenog
djela ispita. Ne može zamijeniti profesorova predavanja i propisanu literaturu za
kolegij. Skriptu je recenzirao i grafički uredio Krešimir Cindrić, a Bruno Klajn ju je
pažljivo pročitao i uočio mnogo grešaka. Od srca im zahvaljujem na trudu, a za
greške koje su eventualno ostale preuzimam odgovornost.

U Zagrebu, 2007. Dijana Tolić

Literatura
[1] C. Kittel, W. D. Knight, M. A. Ruderman, Mehanika, Tehnička knjiga, 2003.
[2] E. Babić, Numeričko modeliranje složenih gibanja, Školska knjiga, 1988.
[3] E. Babić, R. Krsnik, M. Očko, Riješeni zadaci iz opće fizike, Školska knjiga,
1990.

3
4
Sadržaj
Sažetak 3
Uvod i osnovni pojmovi
1. Predmet proučavanja fizike i veza s ostalim znanostima. 7
2. Fizikalne veličine dimenzije i jedinice SI sustav. 8
3. Relativnost gibanja, sustav i objekt opažanja (dimenzije). Referentni i
koordinatni sustav. 9
4. Dimenzija i jedinica brzine, ubrzanja, količine gibanja, sile i energije u
SI sustavu. 10
5. Dugodosežne interakcije, ovisnost sila o dimenzionalnosti prostora. 10
Vektori
6. Skalarni produkt dvaju vektora. Kosinusni poučak. 11
7. Vektorski produkt dvaju vektora. Sinusni poučak. 12
8. Operacije s vektorima. Derivacija vektora. 13
9. Četiri osnovna meñudjelovanja. 15
Newtonovi zakoni
10. I Newtonov zakon. Pokus. 16
11. Drugi Newtonov zakon. Pokus. Značenje i ograničenja. Relacije
neodreñenosti. 16
12. Treći Newtonov zakon. Pokusi. Problem istovremenog odreñivanja
sile. Problem elektromagnetnih sila. 18
Referentni sustavi i Galilejeva invarijantnost
13. Apsolutna i relativna brzina. 19
14. Apsolutna i relativna akceleracija. Machov princip. 19
15. Galilejeve tranformacije. Hipoteza Galilejeve invarijantnosti. 20
16. Ubrzani sustav. Fiktivne (inercijalne) sile. Mjerač ubrzanja. 20
17. Sustav koji rotira. Brzina i ubrzanje čestice koja se vrti. 22
18. Centrifugalna i Coriolisova sila. 23
19. Centrifugalna sila na površini Zemlje. Ovisnost o geografskoj širini. 24
Trenje
20. Zakoni trenja izmeñu suhih površina. Trenje na kosini. Proklizavanje i
porijeklo trenja kotrljanja. 25
Jednadžbe gibanja
21. Jednadžba gibanja. Rješavanje u slučaju stalne sile. Numeričko
rješavanje. 27
22. Slobodni pad. Atwoodov ureñaj. Pokusi. 28
23. Neovisnost gibanja. Vodoravni hitac. Pokusi i film. 30
24. Kosi hitac. Pokusi. Lovac i majmun. 31
25. Utjecaj otpora zraka na padanje tijela. Pokusi. Granična brzina. 33
26. Put i brzina pri slobodnom padu s trenjem razmjernim brzini. 33

5
Zakoni očuvanja energije
27. Zakoni očuvanja. Porijeklo, svojstva, primjene. 36
28. Izvod kinetičke energije preko impulsa i rada sile. Film. 37
29. Pretvorba potencijalne energije u kinetičku pri slobodnom padu. 38
34. Pretvorbe energije pri slobodnom padu. 38
30. Sačuvanje mehaničke energije. Pokusi. 39
31. Rad i snaga. Rad kao linijski integral sile. 39
32. Konzervativne sile i rad izvršen konzervativnom silom. 41
33. Potencijalna energija. Veza izmeñu sile i potencijalne energije. 41
35. Skok s motkom. Film. Pretvorbe energije. 43
36. Istraživanje sile i potencijalne energije iz ovisnosti o položaju. Granice
gibanja. 44
37. Unutarnja energija sustava čestica. 45
38. Brzina potrebna da tijelo zauvijek napusti Zemlju. 47
Zakoni očuvanja količine gibanja
39. Očuvanje količine gibanja. Izvod i pokusi. 48
40. Sudari i raspršenja čestica. Vrste i značajke. 49
41. Savršeno elastični centralni sudar dviju čestica iste mase i jedna
miruje. Pokusi. 50
42. Očuvanje količine gibanja i homogenost prostora. 50
43. Savršeno neelastični sudar dviju čestica iste mase: jedna miruje.
Pokusi. 51
44. Sustav centra mase (SCM). Brzina i ubrzanje centra mase. 52
45. Karakteristike sudara u SCM i LS. 53
46. Veza izmeñu kuta sudara u LS i SCM 54
47. Veza izmeñu količina gibanja i kinetičkih energija dviju čestica u SCM
i LS. 56
48. Endo i egzotermne reakcije. Neelastični sudar dva tijela: promjena
unutrašnje energije. 57
49. Potisak i konačna brzina rakete. Potisak mlaznog motora. 58
50. Očuvanje kutne količine gibanja. Veza sa momentom sile. Pokusi. 60
51. Moment centralne sile. Primjer. 61
52. Momenti unutrašnjih sila u sustavu N čestica. 62
53. Drugi Keplerov zakon. Geometrijsko značenje sačuvanja kutne
količine gibanja. 63
54. Kutna količina gibanja i kinetička energija tijela koje kruži. 64
55. Oblik galaksije. Efektivna potencijalna energija tijela koje kruži. 65
56. Očuvanje kutne količine gibanja i izotropnost prostora. 66

6
Uvod i osnovni pojmovi
1. Predmet proučavanja fizike i veza s ostalim znanostima
Fizika je znanost koja proučava strukturu svemira i prirodne mehanizme. Ona
predstavlja veliko poopćenje prirode i prirodnih zakona. Priroda, kao golem i
složen aparat znatno se pojednostavljuje u svojim dijelovima koje smo uspjeli
teorijski objasniti. Tako na primjer dio fizike koji proučava gibanje dijelova Sun-
čevog sustava, mehanizme nastanka zvijezda i galaksija te ostala gibanja u svako-
dnevnom životu, svrstavamo u zakone klasične mehanike (tri Newtonova zakona,
sila gravitacije, zakon očuvanja energije, količine gibanja i kutne količine gibanja) i
ti zakoni vrijede za sva makroskopska tijela. Klasična mehanika se proširuje na
specijalnu i opću teoriju relativnosti. Imamo dio fizike koji proučava atomske
pojave, sastav tvari, zračenje svjetlosti… odnosno zakone kvantne mehanike
(Schrödingerova jednadžba i temeljna načela koja su relativno neodreñena). Zakoni
klasične elektrodinamike (četiri Maxwellove jednadžbe, Lorentzova sila u
vakuumu – u tvari je potreban Ohmov zakon za vodiče te polarizacija tvari za
izolatore) izvrsno objašnjavaju razne električke i magnetske pojave te meñu-
djelovanje svjetlosti i tvari. Četiri zakona termodinamike fenomenološki opisuju
makroskopske sustave, toplinske strojeve i procese u živim bićima. Svi zakoni
fizike koje smo uspjeli shvatiti odlikuju se jednostavnošću i ljepotom.
Fizika je temelj svim prirodnim znanostima. U kemiji, koja se dijeli na
anorgansku (fizikalnu i teorijsku) te organsku (biokemiju i molekularnu) kemiju,
koristimo kvantnu mehaniku i termodinamiku. Zatim u biologiji, takoñer kvantnu
mehaniku i termodinamiku, a u astronomiji koja je zapravo i starija od fizike,
kvantnu i klasičnu mehaniku. Matematika je pak jezik fizike, ona nije njezin dio.
Ona omogućuje da fizikalni zakoni budu jasno zapisani. Smisao teorijske fizike jest
da nañe pravu formulu kojom će opisati prirodnu pojavu i to pomoću matematike
(matematičkog formalizma).

7
2. Fizikalne veličine, dimenzije i jedinice. SI sustav.
Da bismo razmjenjivali informacije o gibanjima potrebni su nam etaloni ili
standardi za duljinu, vrijeme i masu. Silu, rad i bilo koju fizikalnu veličinu uopće
(dakle sve karakteristike sustava/tijela) moramo moći izraziti pomoću tri temeljne
jedinice za vrijeme, duljinu i masu. Meñutim, često se zbog praktičnih razloga
uvode i dodatne mjerne jedinice, kao npr. za električnu struju ili za temperaturu.
U SI sustavu jedinica meñunarodno su dogovorene i priznate sljedeće osnovne
mjerne jedinice, koje se danas definiraju ovako1:
sekunda (s) – vrijeme potrebno da se u atomu cezija izvrši
9 192 631 770 oscilacija.
metar (m) – duljina koju svjetlost prevali u vakuumu za vrijeme od
1 299 794 258 sekundi.
amper (A) – električna struja koja, ako konstantno teče kroz dva
paralelna, 1 metar udaljena, beskonačno duga vodiča zane-
marivog presjeka, proizvodi meñu njima silu koja po metru
duljine iznosi 2 ⋅10−7 N.
kelvin (K) – jedinica za temperaturu. Skala se definira preko dvije točke
– apsolutne nule (0 K) i trojne točke specijalno pripremljene
vode (273.16 K).
mol – jedinica za količinu tvari (množinu): 1 mol sadrži
Avogadrov broj (približno 6.022 142 ⋅1023 ) čestica.
kandela (Cd) – je intenzitet svjetlosti u odreñenom smjeru izvora
monokromatskog zračenja frekvencije 540 ⋅1012 Hz, ener-
getske jakost 1 683 W sr −1 u tom smjeru.
kilogram (kg) – masa valjka od platine i olova koji se čuva u Sevresu u
Francuskoj.
Osim ovih sedam službenih jedinica imamo brojne izvedene kao što su primjerice:
tona, minuta, sat i litra. One su izvan SI ali dozvoljene. Prefiksi odreñuju red
veličine. Najćešće korišteni prefiksi su:
tera (T) = 1012 kilo (k) = 103 deci (d) = 10−1 mikro (µ) = 10−6
giga (G) = 109 hekto (h) = 102 centi (c) = 10−2 nano (n) = 10−9
mega (M) = 106 deka (da) = 10 mili (m) = 10−3 piko (p) = 10−12
U toku provoñenja složenih proračuna vrlo je važno biti siguran da se
jedinice na jednoj strani dobivene jednadžbe podudaraju sa jedinicama druge
strane. Analiza ove vrste naziva se dimenzijska analiza: nije uopće potrebno kazati
kojim se mjernim jedinicama služimo već samo voditi računa da se radi o dimenziji
mase [M], duljine [L] ili vremena [T].

1
Ovdje su, zbog kompletnosti, navedeni etaloni SI sustava. Naravno, te podatke nije potrebno
pamtiti.

8
3. Relativnost gibanja, sustav i objekt opažanja (dimenzije).
Referentni i koordinatni sustav.
Budući da gibanje definiramo kao premještanje nekog tijela u odnosu na ostala
tijela koja miruju, kažemo da samo relativna gibanja imaju smisla. Slično, samo
relativni prostor ima smisla, odnosno o prostoru možemo govoriti samo kao o
prostoru koji je ispunjen nekim objektima.
 
Stanje sustava u mehanici potpuno je opisano s položajem i brzinom {r , v} te
 
uobičajeno još i sa masom m, {r , p}. Referentni sustav je dogovorno odreñen
sustav kojega izabiremo proizvoljno u smislu pogodnosti. Objekt se u svom
vlastitom referentnom sustavu ne giba. Opis gibanja ovisi o izboru referentnog
sustava (dok samo gibanje naravno ostaje isto). Primjerice, za opis gibanja Zemlje
oko Sunca ishodište našeg referentnog sustava postavit ćemo u Sunce, dok ćemo za
promatranje kosog hica na površini Zemlje naravno uzeti neki pogodniji sustav.
Osnovne pretpostavke su da postoji jedinstveno, homogeno vrijeme te da je
prostor ravni euklidski, homogeni. Imamo dvije klase referentnih sustava: inercija-
lni i neinercijalni sustavi.

1) inercijalni: u njemu vrijede Newtonovi zakoni. Ne možemo nikakvim


pokusom utvrditi mirujemo li ili se gibamo. Primjeri dovoljno dobrih inercijalnih
sustava su zrakoplov koji leti konstantnom brzinom i soba u kući.

2) neinercijalni: sustav koji naspram nekog inercijalnog sustava ubrzava.


Postoje vanjske sile te ne vrijedi drugi Newtonov zakon u standardnom obliku, već
ga treba prilagoditi i uključiti postojanje inercijskih pseudo-sila (primjer: npr.
zrakoplov koji ubrzava).

Referentni i koordinatni sustav su različiti pojmovi, premda se referentni


sustavi mogu koordinatizirati. Koordinatni sustav naprosto se odnosi na potrebu
popisivanja svih točaka prostora u kojima je boravila materijalna točka tijekom
gibanja. Kartezijev koordinatni sustav opisuje položaj pomoću koordinata {x, y, z},
cilindrični sustav pomoću koordinata { ρ, φ, z}, a sferni sustav pomoću koordinata
{r , θ , φ}. I na kraju, za vektorski prikaz ne treba nam koordinatni sustav nego

naprosto ishodište 0 i radijus vektor r .
 
Vrijedi2 r (t ) = x(t ) xˆ + y (t ) yˆ + z (t ) zˆ, gdje vrh vektora r (t ) opisuje putanju
objekta kojeg promatramo. Ako ga deriviramo po vremenu t dobit ćemo brzinu
 
objekta v (t ), a brzinu dalje deriviramo po t za akceleraciju a (t ).

2 
Da bi se razlikovale od skalarnih, vektorske veličine se označuju sa strelicom: a. Modul vektora

(tj. njegova duljina ili norma) označuje se ovako: | a |, ili budući da je to skalar, jednostavno bez

strelice: a. Jedinični vektori označuju se s kapicom: aˆ. Vrijedi: a = aaˆ.

9
4. Dimenzija i jedinica brzine, ubrzanja, količine gibanja, sile i
energije u SI sustavu.

Brzina: v [L][T]−1 ms
(vektor)

Ubrzanje: a [L][T]−2 m s2
(vektor)

Količina gibanja: p [M][L][T]−1 kg m s = N s
(vektor)

Sila: F [M][L][T]−2 kg m s 2 ≡ N (njutn3)
(vektor)
Energija: E [M][L]2[T]−2 kg m 2 s 2 = N m ≡ J (džul)
(skalar) [F][L]

5. Dugodosežne interakcije, ovisnost sila o dimenzionalnosti


prostora.
Četiri su temeljne interakcije: gravitacijska, elektromagnetska, slaba i jaka sila4.
Doseg ovih sila uvjetovan je masom prijenosnika, što je masa prijenosnika veća
doseg sile je manji i obrnuto, što je masa manja sila ima veći doseg. Fotoni i
gravitoni su prijenosnici bez mase, tako su elektromagnetska i gravitacijska sila
beskonačnog dosega – nazivamo ih dugodosežnim interakcijama5.
Dugodosežne sile obje opadaju sa kvadratom udaljenosti. Gravitacijska sila je
vrlo slaba, za oko 40 redova veličine je slabija od elektromagnetske (efekt
gravitacije osjećamo samo zahvaljujući činjenici da je gravitacijska sila uvijek
privlačna – tj. nema negativne mase, a budući da je naš okoliš više ili manje
električki neutralan, elektromagnetsku silu ne osjećamo tako jako). Elektro-
magnetska sila ima relativnu jakost 10 −2 (ako uzmemo da je jakost jake (nuklearne)
sile jednaka 1), a gravitacijska 10−39. Elektromagnetska sila je jako važna u
atomima, a gravitacijska odreñuje gibanja na Zemlji, gibanja zvijezda i galaksija
(tzv. gibanja na velikoj skali).
Ovisnost sila o dimenziji prostora može se opisati kao F ∝ r1− D , gdje je D
dimenzionalnost prostora, 1, 2 ili 3. U jednoj dimenziji sila je tako proporcionalna
sa r1−D = r 0 = 1, tj. konstantna je. U dvodimenzionalnom svijetu imamo F ∝ 1 r , a
u 3D sila opada sa kvadratom udaljenosti: F ∝ 1 r 2 (Coulombova, gravitacijska).

3
Relaciju N ≡ kg m s 2 čitamo: jedan njutn definiramo kao silu potrebnu da tijelu od 1 kilograma
da ubrzanje od 1 m s 2
4
Stariji naziv za jaku i slabu silu je „nuklearne sile“.
5
vidi pitanje 9.

10
Vektori
6. Skalarni produkt dvaju vektora. Kosinusni poučak.
Skalarni produkt dvaju vektora definiramo kao broj koji dobijemo množeći
iznos prvog vektora sa iznosom drugog vektora te kosinusom kuta meñu njima:
     
a ⋅ b ≡ | a || b | cos ∡ (a , b ) (6.1)

Iz (6.1) vidimo da, ako je skalarni produkt nula, onda su vektori okomiti. Ovakav
skalarni umnožak ne oslanja se ni na kakav koordinatni sustav. Budući da je
kosinus kuta izmeñu prvog i drugog vektora isti kao kosinus kuta izmeñu drugog i
prvog (tj. cos φ = cos(−φ), odnosno, kosinus je parna funkcija), skalarni produkt je
  
komutativan (vrijedi a ⋅ b = b ⋅ a ). Skalarni produkt dvaju jediničnih vektora upravo
je kosinus kuta meñu njima.

Skalarni produkt u Kartezijevim komponentama:


xˆ ⋅ xˆ = yˆ ⋅ yˆ = zˆ⋅ zˆ =1
xˆ ⋅ yˆ = yˆ ⋅ zˆ = zˆ⋅ xˆ = 0
 
a ⋅ b = (ax xˆ + a y yˆ + az zˆ )(bx xˆ + by yˆ + bz zˆ ) = ax bx + a y by + az bz (6.2)

Primjer: primjena skalarnog produkta za izvod kosinusnog poučka


 
Neka je razlika dvaju vektora a i b neki

treći vektor c :
   
a − b = c. b   
c = a −b
Uzimajući skalarni produkt svake strane tog  
izraza sa samim sobom, dobivamo: γ = ∡ (a , b )

      
a
(a − b ) ⋅ (a − b ) = c ⋅ c
    Slika 6.1 : Kosinusni poučak
| a |2 + | b |2 −2a ⋅ b =| c |2
što daje poznatu relaciju za trokut, zvanu kosinusni poučak:

a 2 + b 2 − 2ab cos γ = c 2 (6.3)

Ostale primjene: jednadžba ravnine, rad sile na nekom putu, električni i


magnetski vektori u elektromagnetskom valu, brzina vršenja rada, brzina promjene
volumena koji nastaje gibanjem dijela ravne plohe itd.

11
7. Vektorski produkt dvaju vektora. Sinusni poučak.
Vektorski produkt definira se na sljedeći
način:   
c = a ×b
     
a × b ≡ | a || b | sin ∡(a , b ) cˆ (7.1)
    
a
Iznos mu je | a || b | sin ∡(a , b ), što je jednako  
površini paralelograma sa stranicama duljina | a ×b | 
 b
| a | i | b |, a smjer ĉ je vektor koji  je okomit
   
na ravninu u kojoj leže a i b . Hoće li ĉ −c = b × a
gledati prema gore ili dolje iz te ravine,
odreñujemo pravilom desne ruke (dogovor, Slika 7.1 : Vektorski produkt
tzv. pravilo desne ruke).

Budući da je sinus kuta izmeñu prvog i drugog vektora suprotnog predznaka


od sinus kuta izmeñu drugog i prvog (tj. sin φ = − sin(−φ), sinus   je neparna

funkcija) vektorski produkt je antikomutativan (vrijedi a × b = −b × a ). Vektorski
 
produkt vektora sa samim sobom jednak je nuli, jer je sin ∡ (a , a ) = sin 0 = 0.

Vektorski produkt u Kartezijevim komponentama:

xˆ yˆ zˆ
  ay az a az a ay
a × b = ax ay az = xˆ − yˆ x + zˆ x =
by bz bx bz bx bz (7.2)
bx by bz
= xˆ (a y bz − azby ) + yˆ (az bx − axbz ) + zˆ (axby − a y bx )

Primjer: primjena vektorskog produkta za izvod sinusnog poučka


  
Promotrimo trokut definiran sa c = a + b . Množimo vektorski s lijeva obje

strane jednakosti s a:
     
a ×c = a ×a + a ×b
 
uzevši u obzir da je a × a = 0 i da obje strane moraju imati iznos, slijedi
       
| a || c | sin ∡ (a , c ) =| a || b | sin ∡ (a , b )
što je poznati sinusni poučak za trokut:
   
sin ∡(a , c ) sin ∡ (a , b )
 =  (7.3)
|b | |c |

12
8. Operacije s vektorima. Derivacija vektora. z

Raspis u Kartezijevim koordinatama



a
az
 ax 
  
a =  a y  = ax xˆ + a y yˆ + az zˆ ẑ
a  ŷ y
 z x̂ ax
Slika 8.1: Raspis u x ay
Kartezijevim koordinatama
Zbrajanje vektora
  
b Zbroj dvaju vektora a + b definira se geometrijskom

a konstrukcijom koja se često naziva pravilom paralelograma.
  Zbrajanje vektora je komutativno i asocijativno.
a +b
   
a +b =b +a (komutativnost)
     
a + (b + c ) = (a + b ) + c (asocijativnost)
U Kartezijevim koordinatama:
 
a + b = (ax + bx ) xˆ + (a y + by ) yˆ + (az + bz ) zˆ

Množenje sa skalarom
 
λ a = aλ (komutativnost)
  
( λ + µ ) a = λ a + µa (distributivnost)
   
λ(a + b ) = λa + λb (distributivnost)
Skalarno i vektorsko množenje
     
a ⋅ b ≡ | a || b | cos ∡(a , b )
     
a × b ≡ | a || b | sin ∡(a , b ) cˆ
Deriviranje vektora

A( s ) - vektorska funkcija skalarne varijable s
  
dA d  A( s + ∆s ) − A( s )
= A( s ) = lim =
ds ds ∆s →0 ∆s
dA ( s ) dA ( s ) dA ( s )
= x xˆ + y yˆ + z zˆ
ds ds ds
Vrijedi:
 
d   dA dB
( A + B) = + (derivacija zbroja)
ds ds ds
d  dλ  dA
( λA) = A+ λ (d. produkta sa skalarom)
ds ds ds

13
 
d   dA   dB
( A ⋅ B) = B+ A (d. skalarnog produkta)
ds d s ds

d   dA   dB
( A × B) = × B + A× (d. vektorskog produkta)
ds ds ds
 
Parcijalno deriviranje A = A(λ ,η , µ ):

∂A ∂Aλ ˆ ∂Aη ∂A
= λ+ ηˆ + µ µˆ (po λ)
∂λ ∂λ ∂λ ∂λ
∂A ∂Aλ ˆ ∂ A ∂ A
= λ + η ηˆ + µ µˆ (po η)
∂η ∂η ∂η ∂η

∂A ∂Aλ ˆ ∂Aη ∂A
= λ+ ηˆ + µ µˆ (po µ)
∂µ ∂µ ∂µ ∂µ

▪ Totalni diferencijal dA:
  
 ∂A( λ, η, µ ) ∂A( λ, η, µ ) ∂A( λ, η, µ )
dA = dλ + dη + dµ.
∂λ ∂η ∂µ

14
9. Četiri osnovna meñudjelovanja/interakcije.

Sve što postoji u svemiru meñudjeluje, a sve što znamo o prirodi i svijetu
znamo iz posljedica tih meñudjelovanja. Kvantitativna mjera jakosti interakcije jest
sila. U prirodi postoji obilje zakona naspram kojeg je ovaj broj temeljnih
interakcija doista malen. Te četiri temeljne interakcije su gravitacijska sila,
elektromagnetska, slaba nuklearna i jaka nuklearna.

Gravitacijska sila. Što se tiče relativne jakosti ovo je vrlo slaba sila (10 −39 ), no
doseg joj je velik te je uvijek privlačna pa je odgovorna za gibanja u svemiru
(zvijezde, planeti, galaksije). Ova sila poput elektromagnetske opada sa kvadratom
udaljenosti, no za oko 40 redova je slabija od nje. Pretpostavlja se (postoje vrlo
dobri teorijski razlozi) da su čestice prijenosnici gravitoni, no tek ih je potrebno
eksperimentalno potvrditi.
Elektromagnetska sila je važna u atomima. Njena relativna jakost je 10 −2 (vrlo
jaka sila). Takoñer je dugodosežna poput gravitacijske. Prijenosnik: foton (γ).
Slaba sila javlja se kod raspada atomske jezgre. Ovo je kratkodosežna sila koja
ima isto porijeklo kao i elektromagnetska. Relativna jakost joj je 10−5 , a djeluje na
−15 ± 0
≪ 10 m. Prijenosnici: W , Z bozoni.
Jaka sila drži na okupu protone i neutrone te cijelu atomsku jezgru. Na
fundamentalnoj skali ima beskonačan doseg, no ostatak te sile koji drži atomsku
jezgru zajedno ima vrlo mali doseg (postoji eksponencijalni član u jednadžbi)
−15
10 . Relativne je jakosti 1. Prijenosnici: meñu nukleonima djeluju mezoni
( π ± ,0 , K ± ,0 ,...), a fundamentalni prijenosnici (meñu kvarkovima) su gluoni (g).

Nebeska
gravitacija
Opća
gravitacija
Zemaljska
Newton (1686. g.)
gravitacija

Električna
sila Maxwell (1864. g.) Salam,
Glashow,
Elektromagnetska Weinberg
sila
Magnetska
(1979. g.) ?
sila Elektroslaba
sila

Slaba sila

Jaka sila

Slika 9.1: Četiri fundamentalne sile

15
Newtonovi zakoni
10. Prvi Newtonov zakon. Pokus.
Kad je ukupna sila na neko tijelo nula, onda je i akceleracija kojom se to tijelo
giba nula. Brzina je u tom slučaju konstantna, a vektor akceleracije ima sve
komponente jednake nuli, i tangecijalnu i radijalnu. Prvi Newtonov zakon glasi:
   
Fuk = 0 ⇔ a = 0 ⇔ v = const. (I. N.z.)
''Tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu kad na njega ne
djeluju vanjske sile.''

Prvi Newtonov zakon je nužna pretpostavka drugom i trećem. On definira


inercijalni referentni sustav (sustav na koji ne djeluju vanjske sile). Samo u
inercijalnom referentnom sustavu Newtonovi zakoni vrijede u obliku u kojem
ćemo ih napisati.

Pokusi: zračna klupa, kotrljanje kuglice po uglančanoj i hrapavoj podlozi, Galilejev


pokus.

11. Drugi Newtonov zakon. Pokus. Značenje i ograničenja. Relacije


neodreñenosti.
 d  
 m=const . dv d 2v 
F = (mv ) = m = m 2 = ma (II. N.z.)
dt dt dt

''Promjena količine gibanja tijela proporcionalna je sili koja djeluje na to tijelo.''


Količina gibanja je definirana kao umnožak mase i brzine.

Kada govorimo o sili F mislimo na ukupnu silu koja djeluje na tijelo i to na
silu koja djeluje izvana (sila teža, reakcija podloge, sila trenja,…), a ne primjerice
na pogonsku silu motora, koja djeluje iznutra. Drugi Newtonov zakon kaže da je ta
ukupna sila koja djeluje na tijelo jednaka umnošku njegove mase i akceleracije.
Ovaj zakon nije definicija operativne sile, on samo govori što će se dogoditi ako
sila djeluje na tijelo. Kada su brzine bliskebrzinama svjetlosti, Newtonov zakon u

gornjem obliku još uvijek je prikladan jer F = dp dt uvijek vrijedi pa i za v ∼ c uz
 
uvjet6 p = γ(mv ) gdje je
1
γ≡ . (11.1)
1 − v2 c2

 
6
Besmisleno je tu relaciju promatrati kao p = (γm)v i umnožak (γm) smatrati „relativističkom
masom“ – koncept relativističke mase je besmislen.

16
Ograničenja: ne vrijedi za kvantne čestice. Primjerice u atomu nam koncept
putanje potpuno beskoristan. Zatim, u slučaju v ∼ c uvodimo specijalnu teoriju
relativnosti i Lorentzov faktor γ.

Pokus: pokazali smo na malim kolicima i utezima, da ubrzanje uz konstantnu silu


ovisi o masi kolica odnosno masi utega - što smo više utega upotrijebili, kolica su

imala manje ubrzanje a (odnosno ubrzanje je obrnuto proporcionalno masi m):

   F
F = ma ⇒ a = (11.2)
m
Relacije neodreñenosti7 odnose se na nemogućnost točnog poznavanja
(neodreñenost) brzine i položaja čestice, odnosno količine gibanja i položaja
čestice. Iste relacije postoje u kombinaciji vrijeme i energija, a u pitanju su uvijek
parovi veličina. Javljaju se kod kvantnih (vrlo sitnih8) čestica i tamo nam
jednadžba gibnja tj. koncept putanje, nije korisna. Neodreñenost u količini gibanja i
položaju prikazujemo relacijom:

∆p x ∆x ≥ (11.3)
2
Uzmimo da istovremeno trebamo izmjeriti položaj i količinu gibanja neke
čestice (kvantnog objekta). Javit će se neodreñenost položaja ∆x koja je razmjerna
valnoj duljini λ svjetlosti kojom obasjavamo tu česticu. Samim obasjavanjem
čestice mi smo joj promijenili brzinu (količinu gibanja). Obasjavanjem sa
svjetlošću neke valne duljine česticu „udaramo“ sa fotonima svjetlosti te ju time
skrećemo sa njene prvotne putanje, odnosno utvrñivanjem položaja čestice mi smo
istovremeno promijenili njezinu količinu gibanja. Dakle istovremeno nije moguće
poznavati položaj i količinu gibanja, jer se samim odreñivanjem položaja mijenja
količina gibanja. U kvantnoj mehanici sam čin mjerenja drastično utječe na sustav.
Ovo ne znači da čestica doista ima točno odreñenu količinu gibanja i točno odreñen
položaj istovremeno, a da ga mi naprosto ne možemo odrediti zbog nedovoljno
preciznog mjerenja. Konceptualno ne postoji mjerenje koje ne bi poremetilo sustav
te zato nije fizikalno pitati se o njihovim istovremenim vrijednostima – sustav po
svojoj prirodi doista niti nema istovremeni položaj i količinu gibanja. Heisen-
bergova relacija neodreñenosti javlja se kada istovremeno pokušamo odrediti
položaj i količinu gibanja objekta.9

7
odnosno Heisenbergove relacije neodreñenosti.
8
Javljaju se i kod makroskopskih čestica, samo što u makrosvijetu nisu tako zamjetne.
9
Policajac zaustavlja automobil na cesti zbog prekoračenja dozvoljene brzine. Automobilom
upravlja Heisenberg. Policajac ga upita: „Gospodine, znate li vi koliko ste brzo vozili?“ na što mu
Heisenberg odgovara: „Ne znam. Ali znam gdje sam.“ ☺

17
12. Treći Newtonov zakon. Pokusi. Problem istovremenog
odreñivanja sile. Problem elektromagnetnih sila.
 
F12 = F21

''Kad dva tijela djeluju jedno na drugo, sila F12 kojom
 prvo tijelo djeluje na drugo,
jednaka je po iznosu ali suprotnog smjera od sile F21 kojom drugo tijelo djeluje na
prvo.''

Ako primjerice ispustimo kredu na pod, tijela će meñusobno djelovati jedno na


drugo, ona će se ubrzavati. No, budući da je Zemlja puno tromija od krede njena će
akceleracija biti puno manja od akceleracije krede. Sve sile su meñudjelovanja, sve
što je u svemiru meñudjeluje.
Najbolji primjer trećeg Newtonovog zakona je pritisak prsta o podlogu, ne
bismo se doista uvjerili da postoji sila protureakcije. Ovaj zakon nam govori kada
više ne vrijede zakoni klasične mehanike, tj. odstupanja od trećeg Newtonovog
zakona su najbolji pokazatelji neadekvatnosti klasične mehanike. On nikada ne
vrijedi za elektromagnetska djelovanja. Relacija zakona očuvanja količine gibanja
proizlazi upravo iz ovog zakona.
Problem istovremenog odreñivanja sila sastoji se u tome što se meñudjelovanja
svemirom zapravo beskonačno šire pa nismo nikada sigurni da li na tijelo djeluju
neke sile ili ne. Teško je uzeti u obzir sve utjecaje na neki objekt, tj. odrediti
postoje li učinci udaljenih dijelova svemira.
Problem elektromagnetnih sila se odnosi na to da treći Newtonov zakon
naprosto ne vrijedi za magnetske sile. Ako se dva naboja gibaju, osim Coulombove
sile meñu njima se javlja i magnetska sila koja ovisi o brzini kojom se naboji
gibaju, pa ukupne sile koje djeluju izmeñu dva naboja nisu nužno jednake i
suprotne.

18
Referentni sustavi i Galilejeva invarijantnost
13. Apsolutna i relativna brzina.
Relativnost brzina je potvrñena nizom pokusa. Apsolutna brzina nema
nikakvog smisla. Dolazimo do temeljne hipoteze o Galilejevoj invarijantnosti:
zakoni fizike u svim inercijalnim sustavima su jednaki. Prema ovoj hipotezi
nikakvim pokusom ne možemo utvrditi da li se motritelj jednoliko giba s obzirom
na zvijezde stajačice ili miruje. Brzina je relativna i zbog toga nije moguće
razlikovati inercijalne sustave. Ovo načelo bilo je u temeljima Newtonove slike
svemira i jedno je od glavnih oslonaca specijalne teorije relativnosti.

14. Apsolutna i relativna akceleracija. Machov princip.


Newtonov zamišljeni pokus sa kantom vode: kantu s vodom objesimo na nit i
zavrtimo. Promatramo iz sustava kante i sustava promatrača (mi). Voda se u
početku vrti u odnosu na kantu, a u odnosu na nas miruje i ima ravan oblik. Voda
se ubrzava i počinje se gibati u odnosu na nas, a mirovati u odnosu na kantu –
vidimo kako poprima paraboličan oblik. Naš sustav je inercijalan, a sustav kante
nije jer kanta akcelerira u odnosu na naš sustav. Isto tako možemo reći da i naš
sustav akcelerira u odnosu na sustav kante, pa bi onda voda trebala biti ravna i
parabolična u obrnutim slučajevima – no nije tako. Ovo je Newtona navelo da
zaključi da je prostor apsolutan, tj. da je sustav kante nije onaj pravi sustav, nego je
naš. Newton je zastupao apsolutno ubrzanje. Suprotni nazor, da samo ubrzanje s
obzirom na zvijezde stajačice ima smisla naziva se Machov princip. Zasad nije
naišao ni na potvrdu ni na prigovor sa eksperimentalne strane, no neki fizičari
poput Macha i Einsteina su relativnom ubrzanju ipak davali prednost pred
apsolutnim.
Ekvivalentna formulacija Machovog principa: uvijek se kao protudjelovanje
bilo kojoj gravitacijskoj sili može naći odgovarajuća inercijska pseudosila (npr.
  
ubrzava li dizalo prema gore sa a = − g poništit će g ). Uvijek postoji sustav u
kojem su tijela u bestežinskom stanju. Posljedica toga je da je masa, tj. inercija
svojstvo prostora.10 To je temelj opće teorije relativnosti.

10
Još jedna ekvivalentna formulacija: ako maknemo svu masu, nema više prostora.

19
15. Galilejeve tranformacije. Hipoteza Galilejeve invarijantnosti.

Promatramo dva sustava, S i S ′ i pitamo se čime je dan položaj čestice P


gledano iz oba sustava. Vrijeme t = t ′ = 0 u oba sustava počnemo mjeriti od nule.
Galilei je zaključio da je vrijeme invarijanta – fizikalna veličina koja se ne mijenja
pri prelasku iz jednog sustava u drugi: uvijek je t = t ′. Pretpostavimo da se
ishodišta 0 i 0′ oba sustava poklapaju. Sustav S ′ se sada započinje gibati stalnom
brzinom V u x smjeru. U tom slučaju imamo sljedeće transformacije koordinata:
t = t′ x = x′ + Vt ′ y = y′ z = z′ (15.1)
Ovo su tzv. Galilejeve transformacije koordinata i za njih vrijedi hipoteza
Galilejeve invarijantnosti: Osnovni zakoni fizike imaju oblik u svim sustavima
povezanim Galilejevim transformacijama (sustavima koji se stalnom brzinom V
gibaju jedni prema drugima).
Takoñer, pokusi pokazuju da je ubrzanje nekog objekta jednako u S i S ′ tj.
a = a′ (pokažite), a duljina objekta se ne mijenja nego je L jednak L′. Neposredna
posljedica ovih jednadžbi je pravilo zbrajanja brzina:
dx dx dx′
vx = = = + V = v′x + V ⇒ vi = vi′ + V (15.2)
dt dt ′ dt′
Provjera Galilejevih transformacija se svodi na provjeru slaganja brzina (da je
čovjek u vlaku doista brži za brzinu vlaka). Galilejeve transformacije su dobre za
brzine mnogo manje od c, tj. u nerelativističkoj granici. Za brzine bliske c, morat
ćemo koristiti Lorentzove transformacije – specijalna teorija relativnosti.

16. Ubrzani sustav. Fiktivne (inercijalne) sile. Mjerač ubrzanja.

Ubrzani ili neinercijalni sustav klasa je referentnog sustava. U takvom sustavu


postoje vanjske sile koje djeluju na sustav, u njemu vrijeme nije jedinstveno, a
prostor nije više euklidski
 homogeni. Što se tiče Newtonovih zakona, bitno je reći
 
da se akceleracija a iz F = ma odnosi na ubrzanje mjereno u odnosu na neubrzani
sustav. Smatramo li Zemlju neubrzanim odnosno inercijalnim sustavom dok

pratimo neki pokus na njenoj površini, ubrzanje a objektakoji promatramo doista
 
jest „ a inercijalno“ i vrijedi Newtonov zakon u obliku F = ma. Zemlja doista i
jest približno dobar inercijalni sustav, jer je njezina
 centrifugalna akceleracija vrlo

mala. Ali, ako bismo htjeli biti jako precizni, F = ma na površini Zemlje (gdje je

a primjerice akceleracija nekog kamena čije gibanje promatramo) Newtonov
  
zakon moramo pisati kao F = m(a + a′) gdje je a′ centrifugalna Zemljina akcele-
racija.

20
Dakle, ako smo u ubrzanom sustavu moramo uzeti u obzir i ubrzanje tog

sustava. Odavde odmah
 vidimo da ako je a′ = 0 sustav je inercijalan i Newtonov

zakon se svodi na F = ma:
      
F = m(a + a′) = ma + ma′ = ma − F0 (16.1)
 
Korisno je označiti F0 = −ma0 što je upravo i definicija fiktivne (inercijalne)
sile. Ova sila se dakle uvijek javlja u neinercijalnim sustavima zbog njihovog
ubrzanja. Svakom11 tijelu u neinercijalnom sustavu daje ubrzanje jednakog iznosa
kao ubrzanje sustava i suprotnog smjera. Dakle u svakom  neinercijalnom sustavu

se osjeća fiktivna sila koja se treba dodati pravoj sili F da bi dobili ma koja se
doista opaža:
  
ma = F + F0

Opća svojstva inercijalnih sila: ne postoje u inercijalnom sustavu, nisu


posljedica meñudjelovanja (primjerice centrifugalna sila nije nekakva reakcija na

centripetalnu silu!) i a je neovisno o masi.

Mjerač ubrzanja (akcelerometar, slika 16.1) je ureñaj koji se sastoji od opruge


neke konstante elastičnosti i mase pričvršćene na tu oprugu ograničene na gibanje u
samo jednom smjeru.
Tako se pomakom mase može mjeriti
a′
ubrzanje neinercijalnog sustava. Opruga u
inercijalnom sustavu (lijevo na slici) miruje
pa a = 0. Akceleracije sustava a′ takoñer
nema. Sila na masu m je F = −kx = 0, jer je
x = 0. U neinercijalnom sustavu (desno)
imamo F = m(a + a′) = ma′. Slijedi da je:
m
x
−kx = ma′, odnosno akceleracija neinerci-
m jalnog sustava jednaka je a′ = −kx m .
Primjerice, čovjek unutar rakete mjereći x
može saznati točnu vrijednost ubrzanja
Slika 16.1: Akcelerometar rakete.

11 
bez obzira radilo se o ping-pong loptici ili primjerice o sumo hrvaču, jer ubrzanje a naravno ne
ovisi o masi.

21
17. Sustav koji rotira. Brzina i ubrzanje čestice koja se vrti.

Sustav se vrti oko svoje osi kutnom brzinom ω. Linearna ili obodna brzina
svake čestice u takvom sustavu će biti:
  
v = ω× r (17.1)

gdje je r udaljenost čestice od središta vrtnje. Zamislimo  kuglicu koja se vrti na

niti duljine r . Znamo da na česticu djeluje napetost niti T koja vuče česticu prema
središtu vrtnje. Dakle sila T preuzima ulogu centripetalne sile (ulogu centripetalne
sile uvijek „igra“ neka druga sila, recimo u slučaju vrtnje planeta oko Sunca to je
gravitacijska sila izmeñu Sunca i planeta):
  
T = Fcp = macp (17.2)
v2
| Fcp | = m , (17.3)
r
tj. centripetalna akceleracija je po iznosu
v2
acp = = ω2 r , (17.4)
r
a usmjerena je prema središtu vrtnje (zato minus):
 
acp = −ω2 r . (17.5)

Ako bismo istu ovu vrtnju promatrali iz samog sustava vrtnje, tj. neinerci-
jalnog sustava (zamislit ćemo si da smo muha mase m i da sjedimo na loptici koja
se na niti vrti ukrug) imamo sljedeću situaciju: budući da smo u ubrzanom sustavu,
nužno se javlja nekakva fiktivna sila koja je posljedica ubrzanja sustava. Znamo
već (iz svakodnevnog iskustva na vrtuljcima) da nas ta sila gura prema van i da se
moramo napregnuti točno odreñenom silom ako želimo mirovati i ako ne želimo
izletjeti van s vrtuljka. Rekli smo već da je sila u neinercijalnom sustavu
 zapravo

uvećana za neku fiktivnu silu koja ovisi o ubrzanju sustava, iznosi F0 = −ma′:
  
ma = F + F0 (17.6)

s tim da se muha sama od sebe ne ubrzava pa je sila F = 0 (odnosno rekli smo da

želimo mirovati na vrtuljku pa stavimo da je naša akceleracija a = 0). Ostaje
 
ma = F0 (17.7)
 
gdje je F0 odreñena ubrzanjem vrtuljka acp i masom muhe:
 a′=acp   
F0 = − macp = −m(−ω2 r ) ⇒ ma = mω2 r (17.8)

Dobili smo fiktivnu silu koja nas doista gura prema van (predznak je sada
pozitivan). Ova sila naziva se centrifugalna sila i zamjećuje se isključivo iz samog
ubrzanog sustava tj. zamjećuje ju samo muha na loptici ili mi na vrtuljku.

22
18. Centrifugalna i Coriolisova sila.
Recimo da naša muha (vidi 17.) pokuša hodati po loptici u isto vrijeme dok se
loptica vrti na niti. Ako se tijelo giba u neinercijalnom sustavu koji rotira, na njega
osim centrifugalne sile djeluje i tzv. Coriolisova sila. Ova sila ovisi o brzini kojom
se tijelo (muha) giba. Njeni učinci se opažaju katkad u letovima aviona, jer je i
Zemlja takoñer slabo neinercijalan sustav zbog dnevne vrtnje oko svoje osi12. I
centrifugalna i Coriolisova sila su dakle fiktivne sile.
   
Muha se počinje gibati brzinom v′, uz brzinu v = ω × r , koju već ima zbog

vrtnje (na nekoj udaljenosti r od središta, što je u ovom slučaju duljina niti).
Ukupna brzina muhe je sada:
  
u = v + v′. (18.1)
Sila koju muha osjeća u neinercijalnom sustavu:
F0 = ma
 
u2 (v ′ + v ) 2
= − macp = − m = −m
r r
   2
(v '+ ω × r )
= −m ,
r
što nakon kvadriranja postaje:

v′2
ma = −m − 2mωv′r − mω2 r. (18.2)
r
Prvi član predstavlja realnu interakciju – centripetalnu silu kao što je primjerice sila
trenja. Druge dvije sile su fiktivne, Coriolisova i centrifugalna (zadnji član).

v2
12
Zemljina centrifugalna akceleracija na ekvatoru dana je sa acp = = ω2 RZ .
RZ

23
19. Centrifugalna sila na površini Zemlje. Ovisnost o geografskoj
širini.
ω Kutna brzina Zemlje je vrlo mala pa je
r = RZ cos θ centrifugalna akceleracija još manja:
acf acf = ω 2 r
g
θ udaljenost do osi vrtnje Zemlje r možemo napisati kao
RZ r = RZ cos θ. Kut θ mjerimo iz središta Zemlje tako da
je na ekvatoru 0 a na polu 90 stupnjeva.
Vidimo da centrifugalna akceleracija ovisi o mjestu
na površini Zemlje (jer ovisi o njenom radijusu):
Slika 19.1: Centrifugalna sila
na površini Zemlje acf = ω 2 RZ cos θ . (19.1)
  
Pa i ukupno akceleracija slobodnog pada g uk = g + acf ovisi o mjestu na površini
Zemlje, jer centrifugalna akceleracija ovisi.
Akceleracija slobodnog pada je uvijek umanjena za akceleraciju centrifugalne
sile (jedna nas privlači ka središtu, druga nas gura od središta). Centrifugalna
akcele-racija je prema gornjoj relaciji najveća za θ = 0, što je na ekvatoru. Prema

tome, na ekvatoru je g umanjen za najveći iznos i tamo je najmanji

( g E = 9.78 m s 2 ), a na polovima je g najveći ( g E = 9.83 m s 2 ). Da zaključimo,
što je geografska širina veća, centrifugalna sila je manja. Na polovima je nema, a
na ekvatoru je najveća. No, čak i na ekvatoru radi se o zanemarivo malenom
ubrzanju (acf = 0.034 m s 2 ).
Meñu druge, još manje doprinose akceleraciji slobodnog pada možemo navesti
i činjenicu da Zemlja nije savršena kugla, već spljošteni elipsoid te da raspored
kopnenih masa nije homogen na Zemlji. Meñutim, ti doprinosi su jedva mjerljivi.

24
Trenje
20. Zakoni trenja izmeñu suhih površina. Trenje na kosini.
Proklizavanje i porijeklo trenja kotrljanja.
Ftr = µN . (20.1)
Kad god površina jednog tijela klizi preko površine drugoga, svako od ta dva
tijela djeluje na drugo silom trenja. Sila trenja djeluje u smjeru paralelnom sa
dodirnim površinama. Općenito je trenje posljedica djelovanja molekularnih sila na
površini tijela, i detaljni mehanizam trenja bio bi vrlo složen.
Suho trenje je sila koja se javlja pri kontaktu krutih i približno glatkih površina.
Razlika izmeñu suhog trenja i trenja s fluidom jest da suho trenje ne raste sa
brzinom:
Ftr Ftr

v v
Slika 20.1. Lijevo: suho klizanje: stick – slip: „malo se zalijepi pa malo krene“.
Desno: trenje s fluidom.

Neke pojave vezane uz suho trenje su stagnacija, odnosno tijela miruju i u


neravnotežnim položajima, te proklizavanje.
Sila trenja za dano tijelo ne ovisi o površini u kontaktu. Može djelovati i kada
nema relativnog gibanja. Zamislimo teški drveni sanduk na podu. Postoji cijeli
spektar sila za koji sanduk uopće ne možemo pomaknuti (možemo napraviti i
pokus sa dinamometrom ne bi li se uvjerili.) Silu koja ovo uzrokuje nazivamo
silom statičkog trenja. Ona može poprimiti sve vrijednosti od nula do µ st N . Dok
god je primijenjena sila jednaka statičkoj sili trenja – nema gibanja. Dakle statičko
trenje može doseći samo neku konačnu vrijednost nakon koje više ne može rasti,
tako da djelovanje primijenjene sile može pretegnuti (s vremenom ipak uspijemo
pomaknuti sanduk).
No, u principu se sila trenja uvijek malo smanjuje kada se tijelo počne
jednoliko gibati po podlozi – zbog deformacije. Statička deformacija uvijek je veća
od dinamičke (kada tijela miruju propadanje u podlogu je najveće).

25
Trenje na kosini. Ako želimo da tijelo miruje na kosini, moramo vidjeti kada će
sile koje djeluju na njega biti u ravnoteži.13 Niz kosinu imamo sinusnu komponentu
sile teže, a uz kosinu imamo kosinusnu komponentu sile trenja. Lako se uvjerimo
da u ravnoteži vrijedi:
µ = tgα
Ako tijelo miruje na kosini u ravnotežnom položaju, i ako ga pokušamo
pomaknuti u bilo kojem smjeru, ono će proklizati jer će se poremetiti ravnoteža
sila.
Porijeklo trenja kotrljanja je deformacija podloge. Zbog te deformacije javljaju
se lijeve i desne sile koje djeluju prema centru kotrljajućeg tijela. Kad ne bi bilo
deformacije, tijelo bi se stalno gibalo (jer ne bi bilo trenja kotrljanja).

13
Sile u x smjeru: mg sin α − Nµ = 0 , sile u y smjeru: N − mg cos α = 0 ⇒ N = mg cos α (uvrstimo u
prvu jednadžbu)

26
Jednadžbe gibanje
21. Jednadžba gibanja. Rješavanje u slučaju stalne sile. Numeričko
rješavanje.

Jednadžba gibanja sastojise od drugog Newtonovog zakona i izraza za silu F .
Pod utjecajem ukupne sile F čestica stalne mase podliježe ubrzanju u skladu sa
drugim Newtonovim zakonom. Jednadžba gibanja:
 
 d2r
F = ma = m (II. N.z.)
dt
Integracijom ove diferencijalne jednadžbe dobivamo izraze za vektor brzine i
položaja čestice kao funkcije vremena. Da bismo uopće riješili jednadžbu, moramo
poznavati silu, tj. izraz za silu:

 ⌠F  ⌠
v (t ) =  dt r (t ) =  v (t ) dt (21.1, 21.2)
⌡m ⌡
Rješavanjem ovih izraza dobit ćemo samo opća rješenja – sve moguće krivulje
 
r (t ) i v (t ). Na nama je onda da izborom početnih uvjeta odaberemo i naše
 Vidimo da lakoća rješavanja problema zapravo ovisi o samom izrazu za
rješenje.
silu F .
Primjer stalne sile. Ako je sila stalna i ubrzanje je stalno. Pogledajmo primjer
gravitacijske sile (slobodan pad, vertikalni ili kosi hitac, sve ovisno o početnim

uvjetima). F = mg uvrstimo u prvi integral (21.1):

 ⌠F ⌠
v (t ) =  dt =  g dt
⌡m ⌡
  (22.3)
⇒ v (t ) = gt + C1
 ⌠ 
r (t ) =  ( gt + C1 ) dt

 1
⇒ r (t ) = gt 2 + C1t + C2 (22.4)
2
Uzmimo početne uvjete za vertikalni hitac prema dolje (dolje je minus, gore
plus smjer):
v(t = 0) = −v0 ,
r (t = 0) = h.

27
i uvrstimo ih u (22.3) i (22.4):

v(0) = − g ⋅ 0 + C1 ⇒ C1 = −v0  v(t ) = −( gt + v0 )


 ⇒ (22.5)
r (0) = g ⋅ 0 + C1 ⋅ 0 + C2 = h ⇒ C2 = h  r (t ) = h − 12 gt 2 − v0t

Numeričko rješavanje uvijek je primjenjivo i danas su ga jako olakšala


računala. Ako je sila F poznata, numeričko rješenje je moguće. Svodi se na
odreñivanje položaja čestice u trenutku t + ∆t , ako ga poznajemo u trenutku t.
r (t + ∆t ) = r (t ) + v(t )∆t (22.6)
Da bismo odredili brzinu u svakom trenutku moramo znati akceleraciju:
v (t + ∆t ) = v (t ) + a (t )∆t (22.7)
dakle položaj u t + 2∆t će biti:
r (t + 2∆t ) = r (t + ∆t ) + v (t + ∆t )∆t = r (t + ∆t ) + v(t ) + a(t )∆t itd.
Uzastopnom primjenom prvog izraza se može odrediti numerički položaj
čestice u bilo kojem trenutku, što je zapravo njezina putanja. Problem se svodi na
poznavanje akceleracije, a najveća pogreška dolazi otud što koristimo brzinu iz
prethodnog trenutka. (Grešku možemo smanjiti ako umjesto s ∆t računamo s
manjim vremenskim intervalom, npr. ∆t 2.)

22. Slobodni pad. Atwoodov ureñaj. Pokusi.


Slobodni pad je vrsta gibanja blizu površine Zemlje – tijelo postavimo na neku
visinu i bez početne brzine pustimo da vertikalno padne na Zemlju. Samo tijela
velike gustoće padaju slobodnim padom, jer se jedino onda trenje sa zrakom može
u potpunosti zanemariti. Rješavamo jednadžbu gibanja:

⌠F ⌠
v(t ) =  dt = − g dt
⌡m ⌡
⇒ v(t ) = − gt + C1

y (t ) =  (− gt + C1 ) dt

1
⇒ y (t ) = − gt 2 + C1t + C2
2

28
Početni uvjeti za slobodni pad: v(t = 0) = 0, y (t = 0) = h, daju jednadžbu gibanja za
slobodni pad:

v(0) = − g ⋅ 0 + C1 ⇒ C1 = 0  v(t ) = − gt
 ⇒
y (0) = g ⋅ 0 + C1 ⋅ 0 + C2 = h ⇒ C2 = h  y (t ) = h − 12 gt 2 (22.1)

Pokusi. Sva tijela padaju jednakim ubrzanjem jer ono ne ovisi o masi. Napravili
smo pokuse sa Newtonovom cijevi, sa Galilejevom kosinom i dvije kuglice
različite mase smo puštali da padaju na stol. Sa Atwoodovim strojem smo pokazali
da brzina ovisi linearno sa vremenom, a put ne.

s v

t t
Graf 20.1: Ovisnost prijeñenog puta o Graf 20.2: Ovisnost brzine o vremenu pri
vremenu pri jednolikom ubrzanom gibanju. jednolikom ubrzanom gibanju.

Atwoodov ureñaj. Problem rada ovog stroja temelji se − +


na I. i II. Newtonovom zakonu. Dvije nejednake mase,
m2 > m1 , obješene su pomoću konopca preko koloture. Za
koloturu i konopac pretpostavljamo da su bez trenja i da
im je masa zanemarivo mala. Zbog nerastezljivosti ko-
nopca i zanemarive mase koloture, napetosti su nužno T T
jednake s obje strane koloture. Iznos ubrzanja će biti jed-
m1 m2
nak za obje mase. Popišimo sve sile koje djeluju na prvu i
drugu masu:
m1 g m2 g
m1a = T − m1 g
m2 a = m2 g − T .
Slika 20.2: Atwoodov ureñaj.

Zbrojimo li gornje jednadžbe dobit ćemo (m2 + m1 )a = (m2 − m1 ) g , tj. ubrzanje bilo
koje od masa je:
m − m1
a= 2 g.
m2 + m1

29
23. Neovisnost gibanja. Vodoravni hitac. Pokusi i film.
Gibanja u x i y smjeru bit će neovisna onda kada na tijelo djeluje jedna ili više
sila s komponentama u oba smjera koje nisu meñusobno povezane. Dakle
neovisnost gibanja odnosi se na činjenicu da konkretno vodoravni hitac možemo
rastaviti na slobodni pad i jednoliko gibanje u vodoravnom smjeru. Ta dva gibanja
možemo potpuno zasebno promatrati i računati. Ako sila nema komponenata u
nekom smjeru onda ona u tom smjeru ne može ni djelovati. Neovisnost gibanja
posljedica je toga što sila teža djeluje samo u y smjeru, pa će „padanje“ biti jednako
i za slobodni pad i za vodoravni hitac.
Zanimljiva posljedica neovisnosti gibanja: ispustimo li istovremeno neki
predmet sa visine y, a istovremeno bacimo drugi predmet prema prvom s neke
udaljenosti x i s iste visine y, oni će se uvijek susresti (uz pretpostavku da prije toga
ne udare u tlo).
Jednadžba gibanja za vodoravni hitac dobije se integrirajući odvojeno silu u x
smjeru (nula) i silu u y smjeru (silu težu). Dobit ćemo izraze za x (t ) i y (t ):

  d2 x d2 y   d2 x d2 y
ma = m  2 xˆ + 2 yˆ  = −mgy ⇒ =0 i = −g
 dt dt  dt 2 dt 2
g 2
y (t ) = h − t (23.1)
2
x (t ) = v0 xt (23.2)
To je parametarski oblik jednadžbe gibanja. Ako izrazimo vrijeme iz (23.2) i
uvrstimo u (23.1) dobit ćemo jednadžbu putanje14 tijela:
g 2
y ( x) = h − x
v0
Pokusi. Istovremeno bacamo jednu kuglicu vodoravno, a drugu puštamo padati sa
iste visine – obje kuglice zajedno udaraju u pod. Domet bačene kuglice
proporcionalan je brzini v0 i korijenu visine h.

14
Jednadžba putanje je samo drugačiji zapis jednadžbi gibanja u kojem ne postoji eksplicitna
ovisnost o t. Parametarski oblik jednadžbi gibanja koristan je kad želimo znati položaj tijela u
nekom trenutku t, a jednadžba putanje je korisna kad želimo nacrtati putanju kojom se tijelo giba.

30
24. Kosi hitac. Pokusi. Lovac i majmun.
Tijelo izbacimo sa ili bez početne visine pod nekim kutom u odnosu na
horizontalu. Ono se giba pod utjecajem jednolikog gravitacijskog polja. Zanema-
rujemo druge sile (kao što je trenje sa zrakom) i iz drugog Newtonovog zakona
dobijemo jednadžbu gibanja:

  d2 x d2 y  
ma = m  2 xˆ + 2 yˆ  = mg + 0 ⇒ a = −g (24.1)
 dt dt 
Vidimo da opet treba posebno integrirati x i y smjer sile (nezavisnost gibanja).
Smjerovi komponenata su okomiti pa jednadžbu razdvajamo na dvije jednadžbe za
komponente. Integriramo izraze:
d2 x d2 y
=0 i = −g (24.2, 24.3)
dt 2 dt 2
uz početne uvjete za kosi hitac:
vx = v0 cos α , v y = v0 sin α − gt , x0 = 0, y0 = 0,

jednadžbe gibanja za x i y smjer su:


x (t ) = v0t cos α (24.4)
g
y (t ) = v0t sin α − t 2 . (24.5)
2
Iz jednadžbi gibanja (24.4) i (24.5) možemo dobiti i jednadžbu putanje kojom se
tijelo giba, eliminirajući vrijeme:

g
y ( x ) = tgα ⋅ x − x2 (24.6)
2v0 cos α

Uočimo da je (23.6) jednadžba parabole.

31
Lovac i majmun. Skica problema:

d
Lovac nišani majmuna na visini h. Postavlja se pitanje hoće li tane pogoditi
majmuna ako u trenutku kada lovac opali, majmun ispusti granu (tane se giba kao
kosi hitac). Hoće, jer kada tane nakon nekog vremena t stigne na udaljenost d
(vodoravna udaljenost izmeñu lovca i majmuna), majmun i tane će zbog sile teže
pasti za jednak iznos ( gt 2 2). Tane ima sljedeće jednadžbe gibanja:
g 2
yT (t ) = v0t sin α − t , xT (t ) = v0t cos α ,
2
a majmun sljedeće:
g 2
yM = h − t , xM (t ) = d .
2
Tane i majmun će se susresti u trenutku τ , kad je yT ( τ ) = yM ( τ ) i xT ( τ ) = xM ( τ ):

xT ( τ ) = v0 τ cos α  d
 d = v0 τ cos α ⇒ τ=
xM ( τ ) = d  v0 cos α

Uvrštavajući τ u yT (t ) ili yM (t ) dobit ćemo visinu na kojoj će tane pogoditi


majmuna:
2 2
g d  d g d 
yM ( τ ) = h − = yT ( τ ) = v0 sin α −  .
2  v0 cos α  v0 cos α 2  v0 cos α 

Uočimo da će lovac pogoditi majmuna samo ako je gañao pod kutom α takvim da
vrijedi h = d tan α, gdje je h visina s koje je majmun počeo padati, a d vodoravna
udaljenost izmeñu majmuna i lovca.

32
25. Utjecaj otpora zraka na padanje tijela. Pokusi. Granična
brzina.
i 26. Put i brzina pri slobodnom padu s trenjem razmjernim brzini.
Ako se tijelo giba kroz fluid na njega djeluje sila trenja koja ovisi o njegovoj
veličini, obliku, brzini, itd. te naravno o karakteristikama samog fluida (gustoća,
viskoznost, itd.).
Općenito izrazi za silu trenja imaju dva člana, linearnog i kvadratičnog u v. Pri
malim brzinama prevladava prvi član, a pri velikim drugi.

Ftr ≈ −cv − kv 2 (25.1)


Ftr
kv 2
cv

v
Graf 25.1. Dva doprinosa iznosu sile trenja u fluidu o brzini.

Prvi član (linearni) povezan je sa viskoznošću fluida, dok je drugi posljedica


stvaranja vrtloga. Ako promatramo vrlo sitna tijela vidimo da se u slučaju vrlo
malog polumjera doprinos kvadratičnog člana sili trenja može zanemariti. Zato
čestice prašine i magla padaju s trenjem Ftr ≈ −cv, a krupna tijela poput kamena,
kapi kiše i padobranca s trenjem Ftr ≈ −kv 2 . Promotrimo utjecaj otpora zraka ako je
trenje linearno proporcionalno brzini.
dv c
ma = mg − cv ⇒ a = =g− v (25.2)
dt m
−cv S vremenom će, zbog djelovanja sile trenja prema gore, doći do
jednolikog gibanja i čestica više neće ubrzavati dok pada. Drugi izraz
dakle moramo izjednačiti sa nulom. Čestica ostatak puta pada jedno-
mg likom brzinom koju nazivamo vg (graničnom brzinom):
dv c
= 0 ⇒ g = vg (25.3)
dt m
Uvrstimo g nazad u jednadžbu gibanja:
dv c c c c
= g − v = vg − v = (vg − v). (25.4)
dt m m m m

33
Ovu diferencijalnu jednadžbu rješavamo integrirajući lijevu stranu po dv, a desnu
po dt.
dv c
= dt (25.5)
(vg − v ) m

Uzimajući supstituciju y = vg − v dobije se sljedeće rješenje gornjeg integrala:

c
ln(vg − v) = − t + K. (25.6)
m
Početni uvjet je v (t = 0) = 0 pa je ln vg = K . Lako dobijemo da je konačni izraz za
brzinu čestice:

 c
− t   g
− t 

v = vg 1 − e
m
 = vg 1 − e vg  (25.7)
  .
v za Ftr = 0

vg

za Ftr ∝ v

t
Graf 25.2. Brzina slobodnog pada u slučaju kada nema trenja te kada je trenje proporcionalno s
brzinom

Ako pogledamo graf 25.2 vidjet ćemo da u slučaju kada zanemarimo trenje,
brzina čestice jednoliko raste s vremenom. To je jednoliko ubrzano gibanje odno-
sno slobodni pad u ovom slučaju. U slučaju trenja proporcionalnog sa brzinom,
brzina čestice ne može rasti više od granične brzine vg .
Pogledajmo sada kako bi izgledao s-t graf:
s
za Ftr = 0
za Ftr ∝ v

t
Graf 25.3. Funkcija s(t ) u slučaju bez trenja (parabola) i slučaju s trenjem gdje prvo ide približno
kao parabola, a zatim postaje linearna.

34
Izraz za put dobijemo integriranjem izraza za brzinu:

s(t ) = vg ( t − tk (1 − e− t / tk ) ) (25.8)

a akceleraciju lako dobijemo deriviranjem istog izraza. Ubrzanje slobodnog pada u


slučaju trenja nije konstantno:
t

a = ge . tk
(25.9)
vg m
gdje je tk ≡ = .
v c
a

za Ftr = 0
g

za Ftr ∝ v

t
Graf 25.4. Funkcija ubrzanja a(t ) u usporedbi sa konstantnom
akceleracijom g kada nema trenja

Izrazi za brzinu, akceleraciju i put u slučaju trenja proporcionalnog sa


kvadratom brzine dobiju se iz izraza:
ma = mg − kv 2 (25.10)
jednakim postupkom, odnosno integracijom jednadžbe gibanja. Dobit ćemo nešto
kompliciranije izraze (integrale rješavamo pomoću Bronštejna):

( e2 gt v + 1) e g −1
2 2 gt v
k 2
vg tk a=g−
g

s= ln , v = vg 2 gt vg , v.
2 e
2 gt vg
e +1 m

s v a
za Ftr = 0
za Ftr = 0
za Ftr = 0
za Ftr ∝ v 2 vg

za Ftr ∝ v 2
za Ftr ∝ v 2

t t t

35
Zakon očuvanja energije
27. Zakoni očuvanja. Porijeklo, svojstva, primjene.
Stanje sustava zadano je njegovim položajem i brzinom. Zakoni očuvanja
pomažu nam naći to stanje kada je zakon sile nepoznat. Postoji mnogo zakona
očuvanja i svi su posljedica neke odreñene simetrije sustava u kojem vrijede15. Oni
su nam posebno korisni za kvantne čestice (u atomu nam je putanja potpuno
beskoristan pojam). Pomažu nam donijeti zaključke o stanju sustava bez da
moramo rješavati jednadžbu gibanja. Dakle svi zakoni očuvanja imaju neka dobra
svojstva:
• ne ovise o pojedinostima putanje,
• njima lako prikazujemo posve općenite (i vrlo značajne) posljedice jedna-
džbi gibanja,
• mogu nam unaprijed reći je li nešto moguće ili nemoguće,
• upotrebljavamo ih kada su sile potpuno nepoznate (npr. u fizici elemen-
tarnih čestica),
• u bliskoj su vezi s transformacijama, odnosno mogu nas uputiti na ideje o
invarijantnosti.16

Neki važniji zakoni očuvanja:

1) Zakon očuvanja energije – ukupna energija izoliranog sustava je konstan-


tna. Ovo je posljedica homogenosti vremena (sekunda danas traje jednako
dugo kao i sekunda prije sto godina).
2) Zakon očuvanja količine gibanja (impulsa) – ukupna količina gibanja
izoliranog sustava takoñer je konstantna. Slijedi iz homogenosti prostora
(svojstva objekta se ne smiju mijenjati translacijom tog objekta u prostoru).
3) Zakon očuvanja kutne količine gibanja – ukupna kutna količina gibanja
izoliranog sustava je očuvana. Ovo je posljedica izotropnosti prostora (svoj-
stva objekta se ne mijenjaju rotacijom u prostoru).

Postoje još i zakoni očuvanja ukupne količine naboja, mase, broja bariona, leptona,
stranosti, itd. Neki vrijede egzaktno, a neki su aproksimativni17.

15
Matematički iskaz te tvrdnje zove se Noetherin teorem.
16
Primjer: očuvanje impulsa se može tumačiti i kao neposredna posljedica invarijantnosti s obzi-
rom na Galilejeve transformacije. Takoñer primjer za Noetherin teorem.
17
To ovisi o tome je li simetrija sustava savršena ili samo približna.

36
28. Izvod kinetičke energije preko impulsa i rada sile. Film.
 
Impuls sile definiran kao I ≡ F ∆t jednak je promjeni količine gibanja:
   
F∆t = p − p0 = ∆p
  
F ∆t = mv − mv0 . (28.1)
Pokažimo to:

  v  t
  dv F ⌠  F ⌠
F = ma ⇒ = ⇒  dv =  dt
dt m ⌡

m ⌡
v 0 t 0

  F   
v − v0 = (t − t0 ) ⇒ mv − mv0 = F ∆t □
m
 
Uvjerili smo se da je impuls sile F ∆t jednak promjeni količine gibanja ∆p. To
ćemo iskoristiti za izvod kinetičke energije:
 
 F  dx
v = v0 + t , v=
m dt

x t 
⌠  ⌠ F 
 dx =   v0 + (t − t0 )  dt
⌡ ⌡ m 
x0 t0

   F ( ∆t ) 2
x − x0 = v0 ∆t + (28.2)
2m
Uvrstimo ovdje ∆t iz (28.1) i sredimo do sljedećeg izraza:
   m m
F ( x − x0 ) = v 2 − v02 .
2 2
RAD – ENERGIJA TEOREM

∆W = ∆Ek

Ovaj teorem vrijedi za sve sile i sve putove. Uvijek se kinetička energija čestice
pretvara u njezin rad (doduše, za nerelativistička gibanja).

Film. Stroboskom je obasjavan disk koji se vrti. Valjak se pušta padati s odreñene
visine i udara u čavao. Udarac pretvara v0 u kinetičku energiju. Ako bismo samo
pritiskali čavle sa čekićem nikad ih ne bismo zabili u dasku, potrebna je brzina.
Povećamo li masu dva puta, napravit ćemo i dvaput veći rad, a uteg će zabiti čavao
dva puta više. Za dvostruko povećanje brzine imali bismo veći učinak zbog
v 2 (četverostruko veći rad i četverostruko zabijen čavao).

37
29. Pretvorba potencijalne energije u kinetičku pri slobodnom
padu.
i 34. Pretvorbe energije pri slobodnom padu.
Postavimo česticu da miruje na nekoj visini h iznad površine Zemlje
( y0 = h, v0 = 0). Sila teže F = − mg vuče česticu okomito na dolje. Kada tijelo
pada prema dolje sila teža vrši rad koji je, prema rad – energija teoremu, jednak
prirastu kinetičke energije tijela.
WFG = (−mg ) ⋅ (0 − h) = mgh
1 2 1 2 1 2
WFG = mgh = mv − mv0 = mv
2 2 2
1
mgh = mv 2 (29. 1)
2
Iz gornjeg izraza čitamo da na visini h tijelo ima potencijalnu energiju (odno-
sno mogućnost da vrši rad ili da poveća kinetičku energiju) koja je jednaka mgh, i
to s obzirom na površinu Zemlje kao nultočku potencijalne energije. Kada bismo
pustili masu m padati, potencijalna energija bi joj se smanjivala, a kinetička pove-
ćavala tako da zbroj Ep + Ek ostane konstantan:
Ep + Ek = const. (29.2)

E
Euk
Ep

Ek

t
Graf 29.1. Ukupna energija je konstanta u vremenu (zakon očuvanja energije)

38
30. Sačuvanje mehaničke energije. Pokusi.
Postoji skalarna funkcija položaja i brzine čestice koja je invarijantna s obzirom
na promjene u vremenu. Zakon o očuvanju energije kazuje da je u izoliranom
sustavu (tj. u sustavu na koji ne djeluju vanjske sile) ukupna energija stalna.18 Rekli
smo da je zakon očuvanja energije slično kao i svi zakoni očuvanja, posljedica
neke odreñene simetrije svemira. Konkretno, zakon očuvanja energije proizlazi iz
homogenosti vremena. Možemo ga dobiti integracijom Newtonovog zakona po
prostoru (za zakon očuvanja količine gibanja integriramo po vremenu).
Sile moraju biti funkcije samo prostornih varijabli, ne smiju ovisiti o vremenu.
No, u fantastičnoj situaciji kad bismo padali u crnu rupu, mogli bismo pisati Fg (t ).

Pokusi. Pretvorbe energije proučavali smo prije svega na matematičkom njihalu,


Sommerfeldovom njihalu, zatim na slobodnom padu kuglice sa neke visine h,
gibanju kuglice preko sustava dvije spojene kosine itd.

31. Rad i snaga. Rad kao linijski integral sile.


Skalarni umnožak vektora sile i djelića puta definira diferencijal rada:
 
dW ≡ F ⋅ dr
⌠  
W =  F dr (31.1)

r

Samo komponenta sile duž puta vrši rad (zato skalarni umnožak). Snaga P je
veličina koja mjeri brzinu obavljanja rada (prenošenja energije) i računamo je kao:

dW  
P≡ = F ⋅v (31.2)
dt
Rad možemo pisati pomoću snage P(t ) kao funkcije vremena:
t2

W (t1 → t2 ) =  P(t ) dt (31.3)

t1

U slučaju stalne sile rad raste linearno s pomakom.

18
Pod uvjetom da se masa ili elementarni naboj takoñer ne mijenjaju s vremenom.

39
F

W (t1 → t2 )

Graf 31.1. Rad pri konstantnoj sili.


 
Pretpostavimo sada da F nije stalna sila nego da ovisi o vektoru položaja r .
Put možemo tada rastaviti na niz od N odsječaka tako da je sila na svakome od njih
približno konstantna. Možemo pisati:
         N 
 
∆W ≈ F (r1 ) ⋅ ∆r1 + F (r2 ) ⋅ ∆r2 + ... + F (rN ) ⋅ ∆rN = ∑ F (rj ) ⋅ ∆rj (31.4)
j =1

U gornjem izrazu možemo pisati znak jednakosti jedino ako imamo granični slučaj
beskonačno malih pomaka, odnosno ako svaki djelić puta teži u nulu.
N 
  ⌠   
∆W = lim ∑ F (rj ) ⋅ ∆rj =  F (r ) dr (31.5)
N →∞
j →0 j =1 ⌡
r

U općem slučaju rad je dakle linijski integral sile na putu od A do B i definira se


kao:

⌠   
W ( A → B ) =  F ( r ) dr . (31.6)

A →B

40
32. Konzervativne sile i rad izvršen konzervativnom silom.

Sila je konzervativna ako je rad W (A → B) neovisan o putu po kojem se


čestica giba izmeñu A i B. Takve sile su primjerice gravitacijska i elektrostatska
sila (centralne sile19) kao i sve fundamentalne sile. Za gravitacijsku silu je to
pokazano i eksperimentalno – Zemlja je dosada učinila oko 109 punih okretaja oko
Sunca, a da joj se udaljenost nije značajnije promijenila. Konzervativne sile nisu
funkcije vremena.
B A B A
⌠   ⌠   ⌠   ⌠   ⌠  
 F dr = −  F dr ⇒  F dr +  F dr = 0 = 
F dr (32.1)
⌡ ⌡ ⌡ ⌡ ⌡
A B A B


Ako gornji izrazi vrijede sila F je konzervativna. Za konzervativne sile integral po
zatvorenom putu iščezava.
Lako je vidjeti da sila trenja nije konzervativna sila. Njen smjer je uvijek

protivan smjeru gibanja, pa je  rad što ga izvrši stalna sila trenja na odsječku dr

puta
  od A prema B jednak F dr , a ako je gibanje od B prema A opet dobijemo
F dr . Zbroj ta dva rada je različit od nule i nije ispunjen gornji uvjet.

33. Potencijalna energija. Veza izmeñu sile i potencijalne energije.

Potencijalna energija Ep u nekoj točki može se jednoznačno i korisno


 definirati
samo u slučaju konzervativnih sila. Poznavanjem sile sustava F možemo na
sljedeći način izračunati potencijalnu energiju Ep :


Ep ( x) = − F ( x) dx (33.1)

Ep ( x) se odnosi na jednodimenzionalan slučaj potencijalne energije. Vidimo da je


lijeva
 strana jednakosti u gornjem izrazu zapravo negativan izraz za rad. Općenito,
F može ovisiti o položaju x i biti konstantna, a ovdje uzimamo najopćenitiji
slučaj. Poznavanje potencijalne energije Ep ( x) omogućuje nam da izračunamo
silu.
dEp ( x)
F ( x) = − (33.2)
dx

19
Centralnoj sili iznos ovisi samo o meñusobnom razmaku dvije čestice/dva naboja, a smjer joj je
uvijek na njihovoj spojnici. Nisu sve centralne sile konzervativne, no gravitacijska i elektro-
magnetska sila jesu.

41
Primjer: gravitacijska potencijalna energija blizu površine Zemlje je Ep = mgh,
odnosno mgy za bilo koju vrijednost y izmeñu 0 i h. Zanima nas izraz za
gravitacijsku silu.

Služimo se izrazom (33.2):


Ep ( y ) = mgy
dE p ( y )
F ( y) = − =
dy
d
=− (mgy ) = −mg
dy
⇒ F ( y ) = −mg

Slično kao što smo našli vezu kinetičke energije i rada preko rad energija
teorema, možemo naći vezu izmeñu potencijalne energije i rada.
 (31.6)
⌠   
Ep (rB ) − Ep (rA ) = −∆Ep = W ( A → B) =  F (r ) dr

A→B

−∆Ep = ∆W (33.3)

Jednadžba (33.2) je jednodimenzionalni slučaj općenitog pravila, a


odgovarajući izraz u tri dimenzije glasi ovako:
  ∂E ∂E ∂E 
F (r ) = − xˆ p − yˆ p − zˆ p = − grad Ep (r ) (33.4)
∂x ∂y ∂z
Kažemo da je sila negativni gradijent potencijalne energije. Gradijent neke skalarne
veličine definiran je kao vektor čiji je smjer jednak smjeru najvećeg prostornog
porasta skalara, a njegov iznos mjeri brzinu te promjene. To je operator koji djeluje
na funkciju i sadržava informacije o tome koje operacije treba napraviti na funkciji.
Gradijent možemo ugrubo shvatiti kao neku vrstu 3D derivacije.

42
35. Skok s motkom. Film. Pretvorbe energije.
Primjer pretvorbe energije različitih vrsta iz jednog oblika u drugi jest skok s
motkom. Skakač u početku samo trči, za to vrijeme čitava njegove energija je
kinetička i potječe od brzine koju razvija trčeći. Kad stavlja prednji kraj motke na
tlo, savijanjem motke skuplja u njoj elastičnu potencijalnu energiju. Zatim se diže
uvis. To radi tako da mu je ostao još znatan dio kinetičke energije, koja je sada
pridružena vrtnji oko donjeg kraja motke. Iz kinetičke energije i el. energije motke
skakač se prebacuje preko prečke. Njegova potencijalna energija sada potječe od
sile teže i elastične potencijalne energije motke. U trenutku kada prelazi preko
prečke njegova kinetička energija je vrlo mala (jer se giba sasvim polagano, dok je
potencijalna energija sile teže velika.

Ek trčanja
potencijalna grav. energija
energija

vrtnja
motke
Ep savijanja
motke
vrijeme

Graf 35.1. Pretvorbe energije skakača s motkom.

Pri skoku s motkom ukupna energija nije uvijek stalna zbog trenja (vanjskog ili
mišićnog), a i zbog toga što skakač vrši rad dok savija motku. Taj rad uključuje
unutarnji tjelesni rad koji nije uzet u obzir gibanjem skakača ili njegovim
podizanjem.

43
36. Istraživanje sile i potencijalne energije iz ovisnosti o položaju.
Granice gibanja.
Gibanje je moguće u svakom području gdje je ukupna energija veća od
potencijalne. Da li će biti gibanja i u kojem prostoru, ovisi o tome da li će biti
brzine tj. kinetičke energije.

Ep ( x)

F =0 F >0 F <0 F >0


x0 x1 x2 x
Graf 36.1 Primjer jednodimenzionalnog slučaja potencijalne funkcije Ep(x)

Kinetička energija je uvijek pozitivna veličina, pa ako ukupna energija E koju tijelo
ima nije veća od potencijalne energije, naprosto nema kinetičke energije i nema
gibanja. Vidimo da su sljedeći izrazi uvjet za gibanje:
E > Ep ili Ek > 0 (36.1)

Iz grafa 36.1 vidimo da je gibanje moguće u području od x0 do x2 , i za x > x2 .


Potencijalnu energiju možemo derivirati po x da dobijemo silu. U području od x0
do x1 će postojati pozitivna sila (derivacija je manja od nule, ali sila je negativna
derivacija ili negativni gradijent potencijalne energije pa će biti veća od nule), u
području od x1 do x2 sila će biti negativna (tj. prema nazad), a u području od x2
nadalje, sila će opet biti pozitivna.
Iz grafa vidimo i da će u području od x0 do x2 biti oscilatorno gibanje ili
titranje čestice. Ako poznajemo masu čestice, ukupnu energiju E i izraz za Ep ( x) ,
možemo računati period titranja na sljedeći način:

mv 2 x2
+ Ep ( x) = E = const. T

2 ⌠ dx
⇒ T =  dt = 2 (36.2)
dx 2 ( E − Ep ( x) ) ⌡ 
 2 ( E − E p ( x) )
=v= 0 ⌡
dt m x0 m

Treba uočiti da je period dvostruki gornji integral, jer se tijelo giba od x0 do x2 i


nazad od x2 do x0 u jednom periodu.

44
Još napomenimo da su klasičnoj mehanici sve energije dozvoljene, ali kod
kvantnih čestica koje su zarobljene u nekoj potencijalnoj energiji to nije tako.
Postoje točno odreñene diskretne energije u kojima se čestica može naći. Primje-
rice, elektron u potencijalu harmoničkog oscilatora može imati samo sljedeće
energije:
E = ( 12 + n ) hf (36.3)

gdje je n = 0,1, 2... itd., h Planckova konstanta20, a f frekvencija elektrona21. Za


kamen na nekoj udaljenosti od površine Zemlje to nije tako i njegov spektar
energija je kontinuiran. Ukupna energija kamena može biti bilo koji broj, za razliku
od ukupne energije elektrona koja može poprimiti samo odreñene vrijednosti dane
gornjim izrazom.

37. Unutarnja energija sustava čestica.


Ukupna kinetička energija sustava čestica je ukupan zbroj kinetičkih energija
svake pojedine čestice:
mi vi 2
Ek = ∑ (37.1)
i 2
Promotrit ćemo istu stvar iz sustava centra mase. Tamo vrijedi:
ui = vi − vCM ⇒ vi = ui + vCM (37.2)
pa možemo pisati
mi vi 2 m (u + v ) 2 m (u 2 + 2ui vCM + vCM 2 )
Ek = ∑ = ∑ i i CM = ∑ i i =
i 2 i 2 i 2
mi ui 2 mi vCM 2
=∑ + vCM ∑ mi ui + ∑ = Ek,CM + vCM ⋅ 0 + Ek,transl.
i 2 i i 2
⇒ Ek = Ek,CM + Ek,transl. (37.3)

U zadnjem koraku smo iskoristili činjenicu da je ukupna količina gibanja u sustavu


centra mase nula, tj. da je ∑i mi ui = 0. Zadnji član dolazi zbog translacije centra
mase, a prvi član zbog unutrašnjeg gibanja centra mase. Možemo to ilustrirati sa
rojem komaraca, zadnji doprinos dolazi od translacije kompletnog roja komaraca, a
prvi se odnosi na unutrašnje rojenje komaraca. Napomenimo još da je za slučaj izo-
liranog sustava brzina centra mase konstantna.

20
h = 6.626 ⋅10−34 Js
21
U kvantnoj mehanici elektron ima svojstva čestice i svojstva vala i zato možemo govoriti o
odreñenoj frekvenciji f koju elektron 'ima'. Ovo se zove de Broglievo načelo o dualnosti.

45
Pogledajmo sada što se dogaña sa ukupnom energijom sustava čestica:
E = Ek + Ep =
  (37.4)
= Ek,CM + Ek,transl. + Ep (r1 ,...rN )

Translacijsku kinetičku energiju možemo napisati kao:


2
pCM
Ek,transl. =
2M
gdje se masa M odnosi na ukupnu masu svih čestica, tj. M ≡ ∑i mi . Slijedi da je
2
pCM   p2
E = Ek,CM + + Ep (r1 ,...rN ) = Eun + CM (37.5)
2M 2M
U zadnjem koraku smo definirali unutrašnju energiju:
 
Eun ≡ Ek,CM + Ep (r1 ,...rN ) (37.6)

Unutrašnja energija sustava čestica je suma kinetičke energije koja dolazi zbog
unutrašnjeg rojenja, te potencijalne energije koja dolazi zbog meñudjelovanja svih
čestica. Kao što vidimo iz gornjeg izraza, na unutrašnju energiju ne utječe jedno-
lika translacija sustava. Kada bismo umjesto ovih N čestica imali samo jednu
česticu (zvali bi ju materijalna točka) unutrašnja energija bi joj bila jednaka nuli.
Unutrašnja energija dakle ima smisla samo za sustave tijela. Može biti veća,
manja ili jednaka nuli. Napišimo ponovno ukupnu energiju kao
2
pCM
E = Eun + = Eun + Ek
2M
odnosno
E = ∑ ( Eun,i + Ek,i ) = const.
i

⇒ ∆Ek = −∆Eun (37.7)

Ako je kinetička energija porasla, promjena unutrašnje energije je manja od nule -


unutrašnja energija se smanjuje. Takve procese zovemo endotermnima (sustav
mora apsorbirati toplinu izvana). Ako je promjena unutrašnje energije veća od nule,
proces je egzoterman (oslobaña se toplina). Ako je promjena unutrašnje energije
nula, kinetička energija je konstantna, nema oslobañanja toplina – takav proces
nazivamo elastičnim.

46
38. Brzina potrebna da tijelo zauvijek napusti Zemlju.
Problem možemo riješiti integracijom jednadžbe:
dv Mm
m = −G 2
dt r
ili energijski:
mv 2 Mm
=G
2 R
gdje je R polumjer Zemlje. Drugi način puno je brži i jednostavniji pa ćemo njega
iskoristiti.
v2 M 2GM
=G ⇒ v=
2 R R
Uvrštavanjem konstanti dobijemo da je najmanja brzina potrebna da tijelo zauvijek
napusti Zemlju iznosi:
2GM
v= = 11.2 km s II. kozmička brzina.
R

47
Zakon očuvanja količine gibanja
39. Očuvanje količine gibanja. Izvod i pokusi.
Zakon očuvanja količine gibanja posljedica je homogenosti prostora tj. invarijan-
tnosti na translaciju u prostoru te vrijedi uvijek. Treći Newtonov zakon integri-
rajmo po vremenu:
F12 = − F21
⌠ ⌠
 F12 dt = − F21 dt
⌡ ⌡
⌠ dp1 ⌠ dp
 dt = −  2 dt
⌡ dt ⌡ dt
p1 + p2 = const.
∑p
i
i = const.

dpi
∑ F = ∑ dt ,
i
i
i

ako je derivacija dpi dt jednaka nuli pi je konstanta.

Provjeravamo da li je doista ∑i Fi = 0. Primjenimo li treći Newtonov zakon vidjet


ćemo da će se sve sile meñusobno poništiti:

∑F = F
i
i 12 + F13 + ⋯ + F21 + F23 + ⋯ + F31 + F32 + ⋯ = 0

Slijedi da je količina gibanja doista očuvana:


N

∑p
i =1
i = const. (39.1)

Pokusi. Dva mala kolica spojena su oprugom i niti. Kad prekinemo nit opruga se
rasteže i svaka kolica dobivaju količinu gibanja u svom smjeru. Ako kolica nisu
iste mase brže se giba onaj sa manjom masom. Top i čep: ispalimo čep iz malog
topa, top otkliže prilikom pucnja u suprotnom smjeru od čepa.

48
40. Sudari i raspršenja čestica. Vrste i značajke.

Raspršenja su procesi odvajanja jedne čestice na više njih koji se odvijaju u


ograničenom dijelu prostora. Sudari se dogañaju u jednoj točki prostora. I kod
raspršenja i kod sudara značajno je da početno i konačno stanje nije isto. Tijela
koja sudjeluju u sudaru se i prije i poslije sudara gibaju slobodno. Sudari za razliku
od raspršenja traju jako kratko (10−4 s za kruta tijela). Vrste sudara su sljedeće:

1) Čestice ostaju iste prije i poslije sudara.


2) U sudaru nastaju nove čestice.
3) Jedna čestica se raspada u dvije nove.
4) Od nekoliko čestica nastane jedna.

Svaku česticu predstavljamo njenim vektorom količine gibanja. Newtonovi


zakoni nam garantiraju da je ukupan impuls uvijek očuvan (vidjeti izvod zakona
očuvanja količine gibanja) i to neovisno o tome da li se kinetička energija mijenja.
Zakoni očuvanja energije i količine gibanja su dovoljni za opisivanje početnog i
konačnog stanja, ali samo kod centralnih sudara. Sudare prema količini osloboñene
topline dijelimo na elastične i neelastične, premda u stvarnosti ni jedan sudar nije
potpuno elastičan ili neelastičan. Kakav je sudar odreñujemo mjereći omjer
relativnih brzina prije i nakon sudara. Taj broj nazivamo koeficijentom restitucije,
tj. odbijanja i on može biti bilo koji broj izmeñu nula i jedan. Ako je sudar savršeno
elastičan r = 1, ako je savršeno neelastičan r = 0.
relativna brzina nakon sudara v2′ − v1′
r= = (40.1)
relativna brzina prije sudara v1 − v2
Kod necentralnih sudara zakoni očuvanja nam nisu dovoljni. Treba raspisati
sile u svim smjerovima, jer nakon necentralnog sudara se čestice ne gibaju na istom
pravcu. Sudare često opisujemo u praktičnijem sustavu centra mase.

49
41. Savršeno elastični centralni sudar dviju čestica iste mase i
jedna miruje. Pokusi.
Primjenjujemo zakone očuvanja energije i količine gibanja:
m1v12 m2 v22 m1v1′2 m1v2′ 2 v2 = 0
+ = + ⇒ v12 = v1′2 + v2′ 2 (41.1)
2 2 2 2
v2 = 0
m1v1 + m2v2 = m1v1′ + m1v2′ ⇒ v1 = v1′ + v2′ (41.2)
Riješimo sustav dvije jednadžbe sa dvije nepoznanice i dobijemo
v1′ = 0 i v2′ = v1

Druga čestica se odbije brzinom kojom je pristigla prva čestica, a prva se zaustavila
nakon što je predala svoju energiju drugoj. Da su kuglice u pitanju ne bi se predala
sva energija zbog kotrljanja pa prva kuglica ne bi stala u potpunosti.

42. Očuvanje količine gibanja i homogenost prostora.

Potencijalna energija je funkcija koja ovisi samo o apsolutnim razlikama


vektora položaja izmeñu čestica u sustavu. Zanima nas što  će se dogoditi sa
potencijalnom energijom ako translatiramo cijeli sustav za δR ≠ 0. Očekujemo da
ako je prostor homogen, udaljenosti unutar čestica se ne mijenjaju pa potencijalna
energija ostaje ista.
     
Ep,1 (r1 , r2 ,…) = Ep,2 (r1 + δR, r2 + δR,…) (42.1)

Kao što smo rekli u odgovoru na pitanje 33, veza izmeñu rada i potencijalne ener-
gije je
−∆Ep = ∆W = Ep,2 − Ep,1 (42.2)
pa slijedi
     
∆W = Ep,2 (r1 + δR, r2 + δR,…) − Ep,1 (r1 , r2 ,…) = 0 (42.3)

Ako je rad jednak nuli, a pomak δR je različit od nule, onda preostaje Fi = 0:
 
∆W = 0 ⇒ ∑ Fi δR = 0
i
 
dp1 dp2 d  
=− ⇒ ( p1 + p2 ) = 0
dt dt dt
  
⇒ p1 + p2 = const. (42.4)

50
43. Savršeno neelastični sudar dviju čestica iste mase: jedna
miruje. Pokusi.
Zakon očuvanja energije:
m1v12 m2 v22 (m1 + m2 )v 2
+ = +Q (43.1)
2 2 2
gdje je Q ≠ 0 jer je sudar neelastičan. Čestice će se slijepiti i poslije sudara se gibati
zajedno, polovicom brzine koju je imala prva čestica (druga je mirovala pa v2 = 0 ).
Zakon očuvanja količine gibanja:
m v + m2v2
m1v1 + m2v2 = (m1 + m1 )v ⇒ v = 1 1 (43.2)
m1 + m2
m1 = m2 ≡ m; v2 = 0
v1
⇒ v= (43.3)
2
Gibaju se slijepljene brzinom upola manjom od početne brzine prve čestice.
Ukupna energija poslije ovakvog sudara bit će manja jer se unutrašnja energija
povećala. Smanjenje unutrašnje energije ovisi o masama.
∆Ek = Ek,prije − Ek,poslije
m1v12 (m1 + m2 )v 2 (43.3) m1v12
∆Ek = − = (43.4)
2 2 4
Ako izračunamo omjer kinetičkih energija vidjet ćemo da točno pola Ek odlazi na
toplinu, a druga polovina u promjenu unutrašnje energije.

(m1v1 + m2v2 ) 2 (m v ) 2
1 1
Ek,2 2(m1 + m2 ) 4 m =1
= = (43.5)
Ek,1 m1v1 + m2v2
2 2
m1v12 2
2 2

Pokusi. Sudar kuglica iste mase. Bilijarske kugle u žlijebu. Niz kuglica (sudaraju se
jedna s drugom). Mariotteovo njihalo (duplo matematičko njihalo): jedna kuglica
ostaje mirovati, a druga se odbije brzinom kojom je ova pristigla. Pokazali smo da
je koeficijent restitucije omjer kvadrata visine odbijanja i početne visine. Dvije
kuglice sa namazom plastelina – gotovo savršen neelastični sudar.

51
44. Sustav centra mase (SCM). Brzina i ubrzanje centra mase.
Prvi zanimljivi teorem o gibanju krutog tijela možemo demonstrirati ako
bacimo objekt nepravilnog oblika pod nekim kutom u odnosu na površinu Zemlje.
Znamo da se pri kosom hicu tijelo treba gibati po paraboli, ali ukoliko ono rotira i
izvodi piruete, jedina točka za koju možemo biti sigurni da će se uvijek gibati po
paraboli jest točka koju nazivamo centrom mase. Naš prvi teorem dakle tvrdi da u
svakom tijelu postoji nekakva težinski usrednjena točka koja nije nužno unutar tog
tijela, čiji je položaj moguće matematički odrediti, a njeno ubrzanje odreñeno je
isključivo djelovanjem vanjske sile. Ovo nazivamo teoremom o centru mase.
Drugo svojstvo centra mase odnosi se na ravnotežu krutog tijela. Ukoliko
govorimo o jednolikom gravitacijskom polju, možemo se zapitati u kojoj točki
treba primijeniti silu kojom ćemo poduprijeti tijelo da ne rotira, a odgovor je
naravno u centru mase.
Gibanje centra mase odreñeno je ukupnom vanjskom silom koja djeluje na
tijelo. Za sustav centra mase karakteristično je sljedeće: giba se kao da je u njemu
skupljena sva masa sustava na koju djeluje rezultanta svih vanjskih sila. Brzina
centra mase je konstantna u izoliranom sustavu, odnosno ako nema vanjskih sila.
Centar mase sa sustav od N čestica definiramo (s obzirom na neko nepomično
ishodište) kao:
 1 N 
RCM ≡ ∑ rn mn
M n =1
(44.1)

To je položaj usrednjen s obzirom na masu cijelog sustava, M ≡ ∑ nN=1 mn . Derivira-


njem gornjeg izraza po vremenu dobivamo brzinu centra mase:
ɺ 1 N

RCM =
M
∑ rɺ m
n =1
n n (44.2)


gdje je brojnik ∑ nN=1 rɺn mn zapravo ukupna količina gibanja sustava. Ako nema
vanjskih sila količina gibanja je konstantna pa je i RɺCM = const. odnosno i brzina
centra mase je konstantna. Ubrzanje centra mase dobijemo ponovo derivacijom
gornjeg izraza. Ubrzanje je omjer vektorske sume vanjskih sila i ukupne mase
sustava:
ɺɺ  1 
N N
1  1
RCM =
M

n =1
rn mn =
ɺɺ
M
∑F n =1
n =
M
Fvanjska

 N

Fvanjska = ∑ mn aCM (44.3)
n =1

I iz zadnjeg izraza takoñer se vidi da se centar mase giba kao da je u njemu sku-
pljena sva masa sustava na koju djeluje rezultanta svih vanjskih sila.

52
45. Karakteristike sudara u SCM i LS.

Laboratorijski sustav (LS) je sustav u kojem mi promatramo i opažamo, a


sustav centra mase (SCM) je sustav u kojem centar mase miruje. Ima neka dobra
svojstva koja nam koriste pri opisima gibanja. Primjerice ako u LS čestica mase m1

i brzine v1 nalijeće na mirujuću m2 , promatrajući iz sustava centra mase te dvije
 
čestice izgledat će kao da se jedna drugoj približavaju brzinama u1 i u2 . U sustavu
centra mase vrijedi da su količine gibanje dvije čestice isti samo suprotnih
orijentacija:
   
p1 + p2 = 0 ⇒ p1 = − p2
   
p1′ + p2′ = 0 ⇒ p1′ = − p2′

Vidimo da jedini način da ukupna količina gibanja bude jednak nuli jest da se
čestice nakon sudara i dalje gibaju po istom pravcu (dolazi samo do zakretanja
pravca gibanja). Ako je sudar elastičan, iznosi brzina i prije i poslije sudara ostaju
isti. U laboratorijskom sustavu vrijedi očuvanje ukupne količine gibanja prije i
poslije sudara, ali ne nužno da je impuls obje čestice prije i poslije sudara jednak
nuli.

p′1


p1 θ

p2


p2′

Slika 45.1: Količina gibanja u sustavu centra mase

Pokusi. Pokazali smo da je tijelo u ravnoteži ako ga podupremo u centru mase, i da


ako šipku postrance lupimo točno u CM ona će se gibati translatorno.

53
46. Veza izmeñu kuta sudara u LS i SCM.


v1′ 
u1′

α θ
 
vCM u1
Slika 46.1: Kut sudara u LS i SCM.


Čestica mase m1 i brzine v1 nalijeće na česticu mase m2 koja miruje. Proma-
trajući iz sustava centra mase dvije čestice se jedna drugoj približavaju brzinama
 
u1 i u2 :
  
u1 = v1 − vCM
    (46.1)
u2 = v2 − vCM = −vCM
Po definiciji je brzina centra mase
  
 m1v1 + m2v2 m1v1
vCM = = (46.2)
m1 + m2 m1 + m2
Pogledajmo sada sliku 46.1. Treba naći vezu kuta α s kutem θ.
sin α v1′ sin α u1′ sin θ
tan α = = = (46.3)
cos α v1′ cos α vCM + u ′ cos θ

Sudar je elastičan pa je u1′ = u1:


u1 sin θ sin θ
tan α = = (46.4)
vCM + u cos θ vCM
+ cos θ
u1
Ranije smo dobili koliko iznosi brzina centra mase, pa slijedi
 
    m1v1 m2v1
u1 = v1 − vCM = v1 − = (46.5)
m1 + m2 m1 + m2

Računamo omjer vCM u1 :


m1v1
vCM m1 + m2 m1
= = , (46.6)
u1 m2v1 m2
m1 + m2

54
što ako uvrstimo u (46.4) daje i konačan rezultat:

sin θ
tan α = (46.7)
m1
+ cos θ
m2

Ovisno o omjeru m1 m2 razlikujemo 3 slučaja:

tan α tan α tan α

θ θ θ
π θ0 π π π π θ0 π
2 2 2

m1 < m2 m1 = m2 m1 > m2

1) Za m1 < m2 izraz (46.7) teži u beskonačnost za θ = θ0 = arccos(− m1 m2 ), a


α može biti bilo koji kut izmeñu θ i π.

2) Za m1 = m2 izraz teži u beskonačnost za θ = π. Mogući su svi kutovi α


izmeñu 0 i π 2.

3) Za m1 > m2 funkcija ne teži u beskonačnost, kut α poprima vrijednosti


izmeñu 0 i arcsin(m1 m2 ) < π 2.

Ako želimo doznati najveći mogući iznos kuta α to možemo naći grafički iz (46.7)
ili izračunati maksimum tan α kao funkcije od θ. Odmah vidimo da za m1 > m2
nazivnik nikad ne može iščeznuti, pa zato maksimalni kut α uvijek mora biti manji
od π 2. Ako je m1 = m2 onda je maksimalni α točno jednak π 2. Za m1 < m2 kut
α može imati bilo koji iznos.

55
47. Veza izmeñu količina gibanja i kinetičkih energija dviju čestica
u SCM i LS.
Brzinu i masu prvo mjerimo u laboratorijskom sustavu i tek onda preračuna-
vamo u sustav centra mase. Količina gibanja dvije čestice u laboratorijskom
   
sustavu neka je p1 = m1v1 i p2 = m2v2 . U sustavu centra mase:
   
p1 = m1 (v1 − vCM ) = m1u1
    (47.1)
p2 = m2 (v2 − vCM ) = m2u2
Ako u ove izraze za količinu gibanja uvrstimo izraz za brzinu centra mase22 lako
pokažemo da su oni doista jednaki po iznosu i suprotnog smjera.
U SCM imamo dva važna pojma: reducirana masa i relativna brzina čestica.
Reducirana masa je definirana kao harmonijska sredina masa dvije čestice, ona ne
predstavlja ni jednu od čestica, nego fiktivnu česticu sa masom µ.

1 1 1 m1 + m2 m1m2
≡ + = ⇒ µ= (47.2)
µ m1 m2 m1m2 m1 + m2
 
Relativna brzina je jednostavno razlika brzina v1 i v2 :
  
rɺ = v1 − v2 (47.3)

Ukupna količina gibanja u SCM ovisi upravo o te dvije veličine.


  
p1 = µ (v1 − v2 )
   (47.4)
p2 = µ(v2 − v1 )
 
Do gornjih izraza dolazimo tako da u p1 i p2 iz (47.1) uvrstimo izraz za brzinu
centra mase i iskoristimo definiciju reducirane mase.
Što se tiče kinetičke energije u LS, nju znamo izračunati:
p12 p2
Ek = Ek,1 + Ek,2 = + 2 (47.5)
2m1 2m2
 
U SCM samo iskoristimo da je p1 = − p2 :

p2 p2 p2  1 1  p2 1  
Ek,CM = + = + = ⇒ p = µrɺ (47.6)
2m1 2m2 2  m1 m2  2 µ

 
 m v + m2 v2
22
vCM = 1 1
m1 + m2

56
1   2
Ek,CM = µ (v1 − v2 ) (47.7)
2
′ (kinetička energija u SCM nakon sudara) jednaka nuli
Napomenimo još da je Ek,CM
ako je sudar savršeno neelastičan jer je relativna brzina nakon sudara jednaka nuli.

48. Endo i egzotermne reakcije. Neelastični sudar dva tijela:


promjena unutrašnje energije.

∆Ek = −∆Eun (48.1)


Znamo da ako je sudar neelastičan nema promjene unutrašnje energije, a kinetička
energija je konstantna (očuvana). Gubitak na toplinu je nula, Q = 0. Ako imamo
neelastičan sudar, postoji gubitak na toplinu tj. kinetička energija nije ista prije i
poslije sudara nego postoji promjena unutrašnje energije prema relaciji (48.1).
U slučaju da je promjena unutrašnje energije različita od nule, imamo
mogućnost za dvije vrste reakcija: endotermne i egzotermne reakcije. Reakcija je
endotermna ako je kinetička energija porasla odnosno ako se unutrašnja energija
smanjila. U tom slučaju je Q < 0. Ako je promjena unutrašnje energije veća od
nule, reakcija je egzotermna i toplina se oslobaña, Q > 0. Ako je promjena
unutrašnje energije točno jednaka nuli radi se o elastičnom sudaru.
Napišimo zakone očuvanja energije i količine gibanja za neelastični sudar dvije
čestice:
m1v12 m2 v22 (m1 + m2 )v 2
+ = +Q (48.2)
2 2 2
  
m1v1 + m2v2 = (m1 + m1 )v (48.3)
Čestice se poslije sudara gibaju brzinom
 
 m1v1 + m2 v2
v= . (48.4)
m1 + m2
Ako izračunamo razliku kinetičkih energija uzevši u obzir gornji izraz za konačnu
brzinu, dobit ćemo da ona iznosi
1   2
∆Ek = Ek,prije − Ek,poslije = µ (v1 − v2 ) (48.5)
2
što znači da je promjena unutrašnje energije
1  
∆Eun = Eun,prije − Eun,poslije = − µ (v1 − v2 ) 2 (48.6)
2
Kinetička energija poslije ovakvog sudara bit će manja jer se unutrašnja energija
povećala.

57
49. Potisak i konačna brzina rakete. Potisak mlaznog motora.

Pri opisivanju gibanja rakete prije svega u drugom Newtonovom zakonu


moramo uzeti u obzir da se radi o tijelu promjenjive mase tj. m = m(t ). Zbog toga
što je masa funkcija vremena i akceleracija će biti funkcija vremena.
Raketni pogon zasniva se na očuvanju količine gibanja. Raketa mijenja brzinu
izbacivanjem mase u obliku goriva (i odbacuje svoje dijelove). Treba imati na umu
da se omjer izbačene mase i mase rakete stalno mijenja jer je goriva sve manje i da
će jednaka količina izbačenog plina više ubrzati raketu na kraju nego na samom
početku gibanja.
Ukupna količina gibanja rakete ostaje očuvana. Označit ćemo sljedeće:
m – masa rakete,
mg – masa goriva,
dmg – masa djelića goriva koje je izbačeno,

v – brzina rakete,

dv – promjena brzine rakete,

u0 – brzina kojom se izbacuje gorivo,
αg – promjena mase rakete u vremenu (zbog izbacivanja goriva).

i promatrati trenutak t u kojem raketa ima masu m i brzinu v (količina gibanja prije)
i t + dt u kojem ima masu m − dmg i brzinu v + dv (količina gibanja poslije).
Tražimo konačnu brzinu rakete.
   
Iz zakona očuvanja količine gibanja, p = p′ ⇒ mv = m′v′, slijedi:
     
mv = (m − dmg )(v + dv ) − dmg ( u0 − (v + dv ) ) =
      
= m(v + dv ) − dmg (v + dv ) + dmg (v + dv ) − dmgu0 =
  
= mv + mdv − dmg u0
 
mdv = dmg u0 (49.1)

Došli smo do jednadžbe gibanja:



dv dmg 
m = u0 (49.2)
dt dt
gdje je F = m dv dt sila potiska i proporcionalna je sa αg ≡ dmg dt . Sila potiska će
biti konstantna ako je αg konstantna. Vratimo se na izraz (49.1) i integrirajmo ga
za konačnu brzinu rakete. Budući da se masa rakete smanjuje kako se gorivo
izbacuje:
dm g = − dm (49.3)

58
(49.1) postaje:
 
mdv = −u0 dm
  dm ⌠
dv = −u0 
m ⌡

vk Mk
⌠   ⌠ dm
 dv = −u0 


⌡ m
vp Mp

Mk
  
vk − vp = u0 (ln m) =
Mp

= u0 (ln M k − ln M p ).

Došli smo do tzv. jednadžbe Ciolkovskog:

   Mp
vk − vp = u0 ln . (49.4)
M
Uvrstimo početne uvjete vp = 0 i M p = M 0 i dobijemo izraz za konačnu brzinu:

M0
vk = u0 ln . (49.5)
Mk
Omjer početne i konačne mase rakete:
M0
= e−vk u0 . (49.6)
Mk

Potisak mlaznog motora.

Za razliku od rakete, mlazni motor usisava zrak koji koristi za sagorijevanje


goriva te ga zajedno s gorivom izbacuje van – potrebno je uvesti još jednu veličinu,
brzinu usisavanja (i izbacivanja) zraka: αz ≡ dmz dt . Sila potiska tada je jednaka
   
Fpot = αg u0 + (u0 − v )αz (49.7)

Brzina izbacivanja zraka ovisi o visini, a na visinama većim od 30 km zrak je


previše rijedak da bi mlazni motor mogao raditi. Optimalna visina za rad mlaznog
motora jest do 10 km.

59
50. Očuvanje kutne količine gibanja. Veza sa momentom sile.
Pokusi.
Sačuvanje kutne količine gibanja poslijedica je izotropnosti prostora. Definicija
vektora kutne količine gibanja:
  
L≡r×p (50.1)
 
L = rp sin ∡ (r , p )
  
Vektor L je okomit na ravninu u kojoj je paralelogram odreñen sa vektorima r i p.
Mjerna jedinica je Js, ista kao za Planckovu konstantu. Dok za jednu česticu
očuvanje količine gibanja nije imalo smisla, očuvanje kutne količine gibanja ima
smisla i samo za jednu česticu. Pogledajmo vezu sa momentom sile.
   
dL d   dr   dp  dv   
= (r × p ) = × p + r × = r ×m = r×F ≡ M
dt dt dt dt dt
  
M ≡ r ×F (50.2)
 
M = rF sin ∡(r , F )
 
Moment sile je definiran kao vektorski umnožak sile F i kraka sile r . Odnosi
  
se prema F i r jednako kao i L prema r i p, tj. to je vektor koji je okomit na
paralelogram definiran vektorima sile i kraka sile.
Zakon očuvanja kutne količine gibanja: ako nema vanjskog momenta sile
vektor L je konstantan/očuvan.

 dL  
M= = 0 ⇒ L = const. (50.3)
dt
Pokusi. Prandtlov stolac.

60
51. Moment centralne sile. Primjer.
Centralna sila je sila koja je usmjerena po spojnici dva tijela, a iznos joj ovisi o
njihovoj meñusobnoj udaljenosti. Moment centralne sile će biti nula, budući da je
on definiran kao vektorski umnožak sile i kraka sile
  
M ≡ r ×F (51.1)
 
Ako je F centralna sila možemo pisati F = F rˆ pa slijedi:
   rˆ× rˆ = 0
M ≡ r × F = F ⋅ rˆ × r ⋅ rˆ = 0 (51.2)
Vidimo odmah da je za centralnu silu vektor kutne količine gibanja očuvan. Vrijedi
sljedeća veza izmeñu momenta sile i vektora kutne količine gibanja:
   
dL d   dr   dp  dv   
= (r × p) = × p + r × = r ×m = r×F ≡ M (51.3)
dt dt dt dt dt

ako je M = 0 imamo

dL
=0 (51.4)
dt

iz čega slijedi da je L konstanta.
Primjer centralne sile je gravitacijska sila izmeñu Zemlje i Sunca, djeluje
isključivo po spojnici ova dva tijela, a iznos joj ovisi o njihovoj udaljenosti (opada
sa kvadratom udaljenosti). Moment gravitacijske sile je nula pa je i kutna količina
gibanja očuvana.
  mm
M = r × G S 2 Z rˆ = 0 (51.5)
r

Činjenica da je L očuvana znači da je putanja čestice ograničena na ravninu
gibanja okomitu na vektor L, što i jest slučaj sa gibanjem Zemlje oko Sunca.
Coulombova sila takoñer je primjer centralne sile, a za nju vrijedi
  QQ
M = r × k 1 2 2 rˆ = 0 (51.6)
r

gdje je r udaljenost izmeñu dva naboja.

61
52. Momenti unutrašnjih sila u sustavu N čestica.

Promatramo sustav od N čestica. Sila koja djeluje na i-tu česticu mase mi


iznosi:
  
Fi = Fvanjska + ∑ Fij (52.1)
j ≠i


Ako je sustav izoliran nema vanjskih sila odnosno Fvanjska = 0. Zadnji član
odnosi se na unutarnje sile sustava koje djeluju meñu česticama. Uočimo da uvjet
j ≠ i pri sumiranju znači da čestica sama na sebe ne djeluje nego sumiramo
isključivo doprinose ostalih čestica.
Ukupni moment sile
  
M = ∑ (ri × Fi ) (52.2)
i
u slučaju izoliranog sustava iznosi
    
M = ∑ (ri × Fi ) = ∑∑ (ri × Fij ). (52.3)
i i j ≠i

Poslužimo se sada malim trikom:


 1    
M = ∑∑ (ri × Fij + rj × Fji ) (52.4)
2 i j ≠i
 
Ako iskoristimo da je Fij = − Fji lako dobijemo sljedeće:
 1   
M = ∑∑ (ri − rj ) × Fij (52.5)
2 i j ≠i

Sada pogledajmo zadnji izraz – da bi M bio jednak nuli, moramo učiniti dodatnu
 
pretpostavku: vektori unutarnjih sila i vektori ri − rj moraju biti kolinearni. Dakle
ako su sile meñu česticama centralne odnosno djeluju po spojnici dviju čestica,
moment sile će biti nula. 23

Zaključak je da unutarnje sile ne mogu promijeniti ukupan L sustava čestica.

23
tzv. četvrta jednadžba klasične mehanike (uz tri Newtonova zakona)

62
53. Drugi Keplerov zakon. Geometrijsko značenje sačuvanja kutne
količine gibanja.
Drugi Keplerov zakon možemo formulirati na ovaj način: spojnica Sunce –
– planet u jednakim vremenskim intervalima prebriše jednake površine elipse po
kojoj se planet giba oko Sunca.

Sunce
A2 A1
  
r v, p
planet

Slika 53.1: Drugi Keplerov zakon garantira da su površine jednake

Budući da je gravitacijska sila centralna sila, kutna količina gibanja je prilikom


gibanja planeta oko Sunca konstantna:
     
L = r × p = mr × v = const. (53.1)
Promotrimo sada infinitezimalni komadić površine iz slike 53.1:

 
dA ⊙ dr

r
 1 
dA = r × dr
 2

dA 1  dr 1  
= r× = r ×v (53.2)
dt 2 dt 2

Veličinu dA dt nazivamo sektorskom brzinom. Ako sada usporedimo definiciju
vektora L i izraz za sektorsku brzinu, vidimo da vrijedi sljedeća veza ovih dviju
veličina:
 
dA L
= (53.3)
dt 2m

odnosno dA dt je konstantna veličina.
Zbog drugog Keplerovog zakona planeti se brzo gibaju kada su blizu, a sporo
kada su daleko od Sunca (mora biti tako ako su površine uvijek iste).

63
54. Kutna količina gibanja i kinetička energija tijela koje kruži.
Osim gravitacijske sile, sila napetosti konca takoñer djeluje po spojnici dva
tijela te je takoñer centralna sila. Promotrimo kruženje kuglice na niti. Kutna
količina gibanja je očuvana.

  dL  
M = r × Trˆ = 0 = ⇒ L = const. (54.1)
dt
Ako je kutna količina gibanja konstantna jednaka je za sve duljine niti r i za svaku
brzinu kuglice v:
L = mv0 r0 = mvr (54.2)
pa je odnos izmeñu duljine niti i brzine kuglice:
v0 r
v0 r0 = vr ⇒ = . (54.3)
v r0
Izračunajmo sada kinetičku energiju kuglice.
mv02
Ek,0 = (54.4)
2
mv 2 (54.3)
mv02 r02
Ek = = (54.5)
2 2r 2

Kod kružnih gibanja moment impusa djeluje kao odbojna efektivna


potencijalna energija – ako je moment impulsa u procesu očuvan, potrebno je
izvršiti dodatni rad ukoliko želimo pomaknuti česticu sa r0 na r. Prema rad
energija teoremu promjena rada jednaka je promjeni kinetičke energije. Da bismo
skratili duljinu niti moramo obaviti sljedeći rad:

1 2   r0  
2

∆W = mv0    − 1 (54.6)
2  r  

64
55. Oblik galaksije. Efektivna potencijalna energija tijela koje
kruži.

Rekli smo da bi se svako vrteće tijelo pomaklo sa r0 na r mora se obaviti rad:

1 2   r0  
2

∆W = mv0    − 1 (55.1)
2  r  
Ovu energiju smatrat ćemo doprinosom potencijalnoj energiji - nazivamo ju
centrifugalnom potencijalnom energijom. Na svaku zvijezdu u galaksiji djeluje
gravitacijsko privlačenje od svih zvijezda koje su bliže centru vrtnje od nje i
odbojna efektivna sila:
2
M galax. M z M v2  r 
Ep (r ) = −G + z 0 0 (55.2)
r 2 r
E 2
M z v02  r0 
 
2 r

rmin
r
Ep

M galax. M z
−G
r

Graf 55.1: Oba člana potencijalne energije posebno i ukupna potencijalna energija

Prije ili kasnije će se zvijezda naći na najmanjoj mogućoj udaljenosti od centra


vrtnje. Možemo ju dobiti iz uvjeta za minimum potencijalne energije:

∂Ep v0 2 r0 2
=0 ⇒ rmin = (55.3)
∂r r = rmin GM galax.

Sažimanje galaksije u ravnini okomitoj na L je ograničeno jer centrifugalna


potencijalna energija raste brzo kada r teži u 0, tj. potencijalna energija ima
najmanju vrijednost za neki konačni r = rmin (graf 55.1). Galaksija se zato sažima
tako da se iz kuglastog oblaka pretvara u „palačinku“ (kojoj ostane nešto manje
kuglast središnji dio), odnosno sažima se u smjeru vektora L).24

24
Napomenimo još da trenutno ne postoji dovoljno dobra teorija koja bi objasnila oblike i gibanje
galaksija. Brzine vrtnje pojedinih djelova galaksije dovele su do pretpostavke o tzv. „tamnoj
materiji“, a ubrzano širenje svemira izmeñu galaksija pokušava se objasniti „tamnom energijom“.

65
56. Očuvanje kutne količine gibanja i izotropnost prostora.
Izotropnost prostora znači da se objektu kojeg rotiramo neće zbog te rotacije
promijeniti svojstva. Meñudjelovanja čestica unutar tog tijela ne mijenjaju se -
potencijalna energija ostaje ista. Pokazali smo ranije da se translacijom objekta u
prostoru potencijalna energija takoñer ne mijenja, a sada ćemo se poslužiti sličnim
dokazom za rotaciju u prostoru.

θ
 
ri Fi
δρ

δρ

Slika 13. Rotiramo sustav od N čestica i promatramo


što se dogaña sa potencijalnom energijom meñu česticama

Sljedeće veličine se odnose na i-tu česticu.


 
Fδr = δW = −δE p (56.1)
 
δr = rδρ
π 
δW = Fδr cos  − θ  = Fr sin θ δρ (56.2)
2 
Znamo da je moment sile M definiran kao
M = Fr sin θ
pa je
δW = M δρ. (56.3)
Promjena potencijalne energije mora biti nula. Iz zadnjeg izraza slijedi
δW δE
M= =− p (56.4)
δρ δρ
pa ako je E p ≠ E p ( ρ) odnosno ako potencijalna energija doista ne ovisi o zakre-
tanju u prostoru
M = 0. (56.5)
odnosno L je konstantan. Izveli smo očuvanje kutne količine gibanja iz uvjeta da
potencijalna energija ne ovisi o rotaciji ρ.

66