You are on page 1of 8

ZADATAK A.6.2: Sustav sa prijenosnom funkcijom G ( s ) = G ⋅ e


sastoji se od serijskog spoja triju elemenata (prema slici)

1 U3
G1 ( s ) = G 2 = U 2 (1 + T2 s ) G3 ( s ) = (1)
T1 s 1 + T3 s
x x1 x2 y
G1 G2 G3

Slika 1: blokovska shema sustava

a) skicirati Nyquistov dijagram pojedinačno za svaki element

1
G1 ( s) =
T1 s

1 −j 1  − ω1T1 
G1 ( jω ) = = ⇒ A(ω ) = ; ϕ (ω ) = arctg   = −90 D
jωT1 ωT1 ωT1  0 
 

Re(G1 ( jω )) = 0
−1
Im

Im(G1 ( jω )) =
ωT1
Re
ω →∞

ω →0

Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 1/8


G 2 ( s ) = U 2 (1 + T2 s )

Im
Re(G3 ( jω )) = U 2
Im(G3 ( jω )) = U 2T2ω ω →∞

ω →0

U2
Re

U3
G3 ( s ) =
1 + T3 s
Im

0,5U3 U3

Re

0,5U3

b) Bodeov dijagram za prijenosnu funkciju

G ( s ) = G1 (s ) ⋅ G 2 (s ) ⋅ G3 (s ) za T1 = 1; T2 = 0 ,1; T3 = 0,01;
U 2 = 2,5; U 3 = 2; (1)

1 2
G1 ( s) = G 2 = 2,5(1 + 0,1s ) G3 ( s ) =
s 1 + 0,01s

1 1 + 0,1s
G(s) = 5 ⋅ ⋅
s 1 + 0,01s

Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 2/8


1
G 2 ( s ) = (1 + 0,1s ) ⇒ T2 = 0,1 ⇒ ω L 2 = = 10 ⇒ log ω L 2 = 1
T2

1 1
G3 ( s ) = ⇒ T3 = 0,01 ⇒ ω L 3 = = 100 ⇒ log ω L 3 = 2
1 + 0,01s T3

K = 5 ⇒ 20 log K = 14dB
log ω L nagib -1 / +1 ϕ [D ]
G1 - -1 - -90
G2 1 +1 0/2 0 / +90
G3 2 -1 1/3 0 / -90
Tabela 1: vrijednosti za Bodeov dijagram

Crtanje – najprije integrator ili derivator, potom konstanta i na kraju element po


element.
|G|dB

60

40
-1 14dB
20
0
0 1 2 3

-1 logw
-20

-40
-26dB

+90°
ϕ2

ϕ3 logw

-90°

ω L2 − 1 ω L2 + 1

Slika 2: asimptotski prikaz Bodeovog dijagrama za zadanu funkciju

Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 3/8


Slika 3: Bodeov dijagram za zadanu funkciju

Prilikom crtanja Bodeovog dijagrama amplitudne i fazne karakteristike serijski vezanih


članova se zbrajaju.
Iz dijagrama odnosno fazne karakteristike vidi se da se ona izdiže sa − 90 D na niskim
frekvencijama do neke maksimalne vrijednosti ϕ max te potom opet pada na − 90 D .

c) izračunati frekvenciju ω na kojoj fazno-frekvencijska


karakteristika ima maksimum
Pri izračunu faznog kuta složene funkcije G(s) vrijedi:

ϕ (ω ) = ϕ1 (ω ) + ϕ 2 (ω ) + ϕ 3 (ω ) =
π (2)
=− + arctg (ωT2 ) − arctg (ωT3 )
2

ϕ1 (ω ) = −90D - integrator
K 2 ⋅ ωT2
ϕ 2 (ω ) = arctg ( ) = arctg (ωT2 )
U2
ϕ 3 (ω ) = − arctg (ωT3 )
Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 4/8
K3 K 3 (1 − T3 jω ) K (1 − T3 jω )
G3 ( jω ) = = = 3
1 + T3 jω (1 + T3 jω )(1 − T3 jω ) 1 − ω 2T32
Ekstrem funkcije dobijemo kada je njena prva derivacija jednaka nuli :

dϕ T2 T3
=0+ − =0 (3)
dω 1 + (ωT2 ) 2 1 + (ωT3 ) 2
Dalje :

T2 T3
=
1 + ω m2 T22 1 + ω m2 T32
2
T2 + ω m2 T2T32 = T3 + ω m2 T2 T32
1 (4)
T2 − T3 = ω T T (T2 − T3 ) ⇒ ω m =
2
m 2 3
T2T3
ωm odgovara geometrijskoj sredini lomnih frekvencija ωL2 i ωL3. U Bodeovom dijagramu
to je polovica udaljenosti između tih lomnih frekvencija.
Uvrštavanjem ωm (4) u (2) dobivamo :

π T T
ϕ m = ϕ (ω m ) = − + arctg 2 − arctg 3
2 T3 T2
x− y
vijedi : arctg ( x) − arctg ( y ) = arctg
1 + xy
(5)
π 1 T T
=− + arctg ( 2 − 3 )
2 2 T3 T2
Za zadane brojčane vrijednosti dobivamo :

1
ωm = = 31,6s −1
T2T3
π 1
ϕm = − + arctg ( 10 − 0,1) = −35D
2 2

Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 5/8


d) kako odabrati integralno vrijeme T1=T10 da bi se postiglo
|G(jω)|=1 odnosno da Nyquistov dijagram siječe jedinični krug kod
ω= ωm
Ovaj zahtjev se može protumačiti i kao : odredi T1 tako da je fazno osiguranje
maksimalno moguće.
ωm = ωc
Ukoliko imamo faznu karakteristiku kao na
logw
slici sustav će imati najveću faznu rezervu
φR baš na ωm ;
Da bi ωm bila frekvencija na kojoj se
-45° određuje fazna rezerva mora vrijediti :

G( jω ) = 0 dB ⇒ ω m = ω c
-90°

ϕR

-180°

Dalje :

1 1 + T2 jω m K 2 K 3 1 + T2 ω m
2 2

G ( jω ) = K 2 K 3 ⋅ =
jω mT10 1 + T3 jω m ω mT10 1 + T32ω m2

T22 T3 + T2
1+
K 2 K 3 T2T3 T2T3 K 2 K 3 T2T3 T3
= =
T10 T32 T10 T2 + T3
1+
T2T3 T2
K 2 K 3T2
= = 1 ⇒ T10 = K 2 K 3T2 = 0,5s
T10

Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 6/8


e) skiciraj Nyquistov dijagram za G(jω) za T1=T10 u kompleksnoj
ravnini G na temelju asimptota G(jω) i poznavanja Bodeovog
dijagrama

1 K3
G ( jω ) = U 2 (1 + jωT2 )
jωT10 1 + jωT3
Za T1=T10=U2U3T2 dobije se :

1 1 + jωT2 T2 − T3 1 1 1 + ω 2T2T3
G ( jω ) = ⋅ = ⋅ −j ⋅
jωT2 1 + jωT3 T2 1 + (ωT3 ) 2
ωT2 1 + (ωT3 ) 2



Re Im
T2 − T3
ω→0 Re = Im → −∞ (pojacanje ∞ , kut -90 D Bode)
T2
ω → ∞ Re = 0 Im → 0 (pojacanje 0, kut -90 D Bode)
ω = ωm ϕ m = −35D A = 1 ⇒ tangenta na pravac -35D sa
donje strane na R = 1

Slika 4 : nyquistov dijagram za T1=T10

Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 7/8


Dodatak ; m-funkcija za MatLab

%AU Auditorne vjezbe 6.2


%bodeov dijagram za zadanu funkciju
num=[0.5 5];
den=[0.01 1 0];
G=tf(num, den);
figure(1);
bode(G);

% zadatak e
T2=0.1; K2=2;
T3=0.01;K3=2.5;
T10=K2*K3*T2
Gs=tf(K2*K3*[T2 1],T10*conv([T3 1],[1 0]))

%logaritamski raspodjeljeni elementi u vektoru


w=logspace(log10(.1),log10(10000));
[re, im]=nyquist(Gs,w);
re=squeeze(re);
im=squeeze(im);

%kruznica r=1 (4. kvadrant)


fi=0:-.1:-pi/2;
x=cos(fi);
y=sin(fi);

%pravac fi=-34°
x1=2*[0 cos(-35/180*pi)];
y1=2*[0 sin(-35/180*pi)];
%asimptota (w->0)
x2=[(T2-T3)/T2 (T2-T3)/T2];
y2=[0 -2];

figure(2);
plot(re, im,'k')
hold on
plot(x,y,'k:')
plot(x1,y1,'k--')
plot(x2,y2,'k--')
axis equal
axis([0 1.5 -1 0])
title('AU auditorne vjezbe, nyquistov dijagram za T1=T10');

Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.6.2 8/8