Fetve: Darivanjem organa ostvaruju se legitimni šerijatski interesi

www.saff.ba broj 277
8. oktobar 2010. 30. ševval 1431.

cijena godišnje pretplate 60 KM

Šta su nam donijeli oktobarski izbori?

Pobožnost
Tragom ijekavizacije

Kad Plivom pliva pljeva, diva suze proljeva

Ko nema stida nema ni imana

1 5 1 2 - 6 5 1X

9 7 7 1 5 1 2

I S SN

6 5 1 0 0 4

SAFF broj 277

Sadržaj
Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mekka: Usama b. Abdullah el-Hajjat

Odlike majke pravovjernih, Aiše, radijallahu anha
Polumjesec
Čemu smo se smejali nekada, a čemu sada

8

Kako su Mujo i Haso zamijenili Jevreje
Kolumna
Borba za opstanak

10 18

Bošnjaci prave hrvatski entitet
Fetve
Aktuelna pitanja i dileme

Darivanjem organa ostvaruju se legitimni šerijatski interesi
Pobožnost
Putevi duševnog uzdizanja

34 36

Ko nema stida, nema ni imana
Islamnet
SAD

Naslov: Rick Sanchez – svi koji vode CNN su židovi
Iz arhiva
Takvim IZ, Sarajevo, 1969. godine: U kojem smjeru da angažujemo naše misli (II dio)

48

Podrediti vlastite hirove volji za zajednički uspjeh 58
8. oktobar - 30. ševval

3

U PRODAJI JE

INFORMACIJE NA TELEFON

062/103-480

Uvodnik

Da li je na pomolu nova

Impressum
Izdavač GID SAFF Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322 distribucija: +387 62 287 412 Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica (KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080 swift: RZBABA2S Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić, Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić DTP Fadil Pezo Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević Direktor Semir Mujić Direktor marketinga Semin Rizvić +387 62 343 635 Koordinator za dijasporu Ramadan Rušid +386 41 255 239 Štampa PRINT & COPY SHOP, Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X redakcija@saff.ba saffmagazin@yahoo.com

Alijansa za progon Bošnjaka
I
zbori su završeni i nastupa mučan period u kome će dojučerašnji ljuti protivnici sjesti za trgovački sto. Ni u jednoj kampanji dosad nije palo toliko teški riječi i optužbi, kao dosad. S obzirom da su veće stranke uglavnom imale svoje medije, odakle su mogle kreirati tekstove i tv priloge – a sve pod krinkom nezavisnog novinarstva – ispostavilo se da nema značajnijeg političara koji nije do guše u kriminalu. Sad će sve te optužbe fino da se zaborave, kako bi se formirala vladajuća koalicija, ali i kako bi se ojačala opozicija. Tako je to bivalo prije, a tako će biti i sada. Ovo nas samo uvjerava koliko se predizborna retorika razlikuje od stvarnog cilja, koji ne može biti blokiran nikakvim animozitetima među strankama i kandidatima, jer je od tih animoziteta preča vlast i privilegije koje vlast donosi. Nažalost, dosadašnje koalicije nisu nosile značenje ujedinjenog subjekta u idejnom i operativnom smislu, već su uvijek bivale formalni okvir za uspostavu vlasti. Ispod zajedničke forme stranke bi po ministarstvima raspoređivale svoje poslovne zone interesa, tako da u četverogodišnjem periodu ne bi ništa ostalo od obećanja i narodnjačkih parola. Ministarstva se pretvaraju u stranačku zonu interesa u okviru koje djeluju i bogate se uglavnom ljudi iz stranačkog kruga. Ali, trguje se i unutar stranke. Kupuju se ministarske fotelje. Otud ispodprosječni kadrovi na funkciji ministara. Lokalnom čelniku stranke se dadne 100.000 maraka da te ustoliči, a ti onda sa budžetske pozicije, putem onih 20 odsto u koverti, otplaćuješ fotelju. Sve je postalo trgovina. Ako je u samim strankama ovladala korupcija, šta očekivati od izvršne vlasti?! Zbog toga nema smisla uspostavu ma kakve koalicije doživljavati kao trijumf političkog jedinstva. Vidjeli smo u prethodnom sazivu koliko je tog jedinstva bilo, odnosno nije bilo,

između SDA i SNSD-a koji su na državnom nivou bili partneri u vlasti. S obzirom na ekstremizam Milorada Dodika takvo što je bilo nemoguće. Međutim, u Federaciji, i u kantonima, imali smo vladavinu SDA i SBiH, ali ne pamtimo ni jednu zajedničku, ideološku aktivnost ovih stranaka. Čak šta više, imali smo gužvu oko tzv. prudskog sporazuma i lažno prepakovanih ustavnih reformi, kada se lider jedne stranke nastojao prikazati kao kooperativan, a drugi kao ekstreman. Slijedom tih podjela, nije bilo ni zajedničkog nastupa ovih stranaka u krajevima sa bošnjačkom većinom. Te stranke su bile “prirodni saveznici” samo u zaposjedanju vlasti, a sve drugo se odvijalo po stranačkim imanjima. Jedini oblik ideološkog, koalicijskog jedinstva, koji pamtimo, dogodio se u vrijeme dvogodišnje vladavine SDP-Alijanse za promjene, kada su sve ostale stranke u koalicije šutjele dok je SDP pravio timove za borbu protiv terorizma i blatio i Bosnu i muslimane. Nije tu bilo jedinstva, koliko je bilo straha. Niko nije smio zauzdati poltronske kočije Zlatka Lagumdžije, jer bi mogao biti proglašen teroristom. Zato je “Alijansa za potjere”, kako je svojevremeno, s pravom, nazvao naš magazin, djelovala kao jedinstvena koalicija, a zapravo je postala instrument SDP-ovske strahovlade. Danas smo ponovo pred pravljenjem koalicija, uz veliku mogućnost da SDP bude predvodnik jedne nove alijanse. Nema sumnje da bi se tada zahuktala antiislamska histerija u krajevima sa bošnjačkom većinom. Stoga su stranke za koje su glasali Bošnjaci u obavezi da se udruže i spriječe razmah policijske države. Tim prije što postoje nagovještaji da bi neke od stranaka, kojima su Bošnjaci dali svoje povjerenje, rado išle u koaliciju sa SDPom. Bila bi to kriminalna izdaja birača i narodnih interesa. Islamofobija i agresivni ateizam koji izvire iz SDP-a, medijskih i intelektualnih krugova oko ove stranke, obrušit će se isključivo na Bošnjake. Pravljenje koalicija i uspostava vlasti ne mogu biti preči od slobode bošnjačkog naroda, a koja bi bila ugrožena ako se uspostavi koalicija koju će predvoditi SDP.
8. oktobar - 30. ševval

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

5

Hutba

Prednost čovjeka
Ukoliko čovjek radi dobra djela i bude pokoran svome Gospodaru, Allah će mu uljepšati nutrinu kao što mu je uljepšao vanjštinu neprestano ga obasipajući blagodatima i na ovom i na budućem svijetu. Ako bude loše postupao, Allah će mu izobličiti nutrinu i poniziti ga i na ovom i na budućem svijetu. Allah Uzvišeni veli: Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna (Et-Tin, 4.-6.)
H :A .C

nad ostalim stvorenjima
Sreća je u bogobojaznosti i pokor- Uzvišeni veli: Čovjekovo je samo ono nosti a nesreća je u neposlušnosti i što sam uradi, i trud će se njegov sigurgriješenju. Uzvišeni veli: O vjernici, no iskazati, i prema njemu će u potako se budete Allaha bojali, punosti nagrađen ili kažnjen On će vam sposobnost darobiti. (En-Nadžm, 39.-41.) vati pa ćete istinu od neistine Onaj ko bude uradio koliko moći rastaviti i preko ružnih trun dobra – vidjeće ga, a postupaka vaših će preći i onaj ko bude uradio i koliko oprostiti vam. – A Allahova trun zla – vidjeće ga. (Ezdobrota je neizmjerna. (ElZilzal, 7.-8.) Anfal, 29.) I kaže: A onome ko se Allaha boji, On će izlaz Kur’anska slika o čovjeku naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada. (Et-Talak, 2.-3.). Allah, dž.š., se obraća A onome ko se Allaha boji, čovjeku na nekoliko načiOn će sve što mu treba učina i opisuje ga sa raznoraAllah, dž.š., niti dostupnim. (Et-Talak, znim atributima. Uzvišeni je odlikovao 4.). A onoga koji Allahu i veli: Ti ćeš, o čovječe, koji se čovjeka Poslaniku Njegovu ne bude mnogo trudiš, trud svoj pred nad ostalim poslušan sigurno čeka vaGospodarom svojim naći. stvorenjima, tra džehennemska; u njej (El-Inšikak, 6.) Šta god si učinio ga je će vječno i zauvijek ostaradio, i od dobrih i loših namjesnikom ti. (El-Džinn, 23.). Kada djela. Džabir, r.a., prenona Zemlji, Allah i Poslanik Njegov nesi od Allahova Poslanika, podredio mu je što odrede, onda ni vjernik s.a.v.s., da je rekao: “Rekao sve u kosmosu, ni vjernica nemaju pravo je Džibril: -Muhammede, dao mu je da po svome nahođenju poživi kako hoćeš, umrijet intelektualne stupe. A ko Allaha i njegoćeš, voli koga hoćeš, rastat i tjelesne va Poslanika ne posluša, taj ćeš se od njega, radi šta sposobnosti, je sigurno skrenuo s Pravog hoćeš ali ćeš se susresti sa iskušenja u puta. (Al-Ahzab, 36.) svojim djelima.” Hadis je dobru i zlu, Allah, dž.š., je odlikohasen po ocjeni Albanija u naredbe i vao čovjeka nad ostalim Sahihu’ l-Džami’u. zabrane, stvorenjima, učinio ga je Uzvišeni veli: O čovjenagradu i namjesnikom na Zemlji, če, zašto da te obmanjuje to kaznu. podredio mu je sve u košto je Gospodar tvoj plemesmosu, dao mu je inteleknit, koji te je stvorio – pa tualne i tjelesne sposobnoučinio da si skladan i da si sti, iskušenja u dobru i zlu, uspravan – i kakav je htio naredbe i zabrane, nagradu i kaznu. lik ti dao. (El-Infitar, 6.-8.) O sine Uzvišeni kaže: Zar čovjek misli da će Ademov, zašto da te obmanjuje to sam sebi prepušten biti, da neće odgova- što je Uzvišeni Gospodar tvoj plerati? (El-Kijama, 36.). Zar ste mislili menit pa da Mu budeš nepokoran da smo vas uzalud stvorili i da Nam se i da Ga susretneš sa neprimjerenim nećete povratiti? (El-Mu’minun, 115.) postupcima. U ajetu se navodi svojNagrada je shodna djelu, ako stvo plemenitosti kao upozorenje da je djelo dobro i nagrada je dobra, a ne priliči susresti Plemenitog sa neako je djelo loše onda slijedi kazna. valjalim djelima. Plemeniti je stvorio
8. oktobar - 30. ševval

H

valjen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju! On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će smak svijeta biti, a vi opet sumnjate. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i ono što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite. (Al-An’am, 1.-3.) Svjedočim da nema boga sem Allaha, jedinog koji nema sudruga, stvorio je čovjeka i podučio ga govoru, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik poslan ljudima i džinima, neka je Allahov blagoslov na njega, na njegovu porodicu, njegove časne ashabe koji su oličenje učenosti i znanja.

6

čovjeka iz ničega, i u najljepši oblik ga uobličio, a mogao je učiniti da čovjek mnogo ružnije izgleda. On te je čovječe, iz svoje milosti i blagosti uobličio u lijep lik i oblik, da proporcionalno lijepo izgledaš. Ukoliko čovjek radi dobra djela i bude pokoran svome Gospodaru, Allah će mu uljepšati nutrinu kao što mu je uljepšao vanjštinu neprestano ga obasipajući blagodatima i na ovom i na budućem svijetu. Ako bude loše postupao Allah će mu izobličiti nutrinu i poniziti ga i na ovom i na budućem svijetu. Allah Uzvišeni veli: Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna. (EtTin, 4.-6.). Čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-‘Asr, 2.-3.) Kada čovjek osjeti neovisnost i kada mu se poveća imetak obraduje se tome i osili. Uzvišeni kaže: Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji poučava čovjeka onome što ne zna. Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti. (El-‘Alek, 1.-7.) Allah, dž.š., ga upozorava, opominje i podsjeća gdje ide: a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti. (El‘Alaq, 8.). Allahu sve ide i vraća se, On će te pitati za djela i nedjela.

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate... (En-Nahl, 53.). Allah je milost vama podario time što vas je u pravu vjeru uputio... (El-Hudžurat, 17.). Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašenost i neposlušnost vam omrzio. Takvi su na Pravom putu dobrotom i blagodati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je. (El-Hudžurat, 7.-8.) Allah, dž.š., određuje u čije srce će ući vjerovanje i On ta srca učvršćuje na Pravom putu a otklanja od njih nevaljalštine i razvrat. Nijedan čovjek nije vjernik Uputa koja bez Allahove volje; a On predstavlja kažnjava one koji neće da uspjeh na Čovjek ima karakterirazmisle. (Junus, 100.). A putu dobra i stike neposlušnosti, neprana umu će ga imati samo prihvatanje vednosti, neznanja, nezaako Allah bude htio... (Elistine ovisi od hvalnosti, osim onoga kome Muddessir, 56.). A vi ne Allaha, dž.š., se Allah smiluje. Čovjek je, možete ništa htjeti ako to On je daruje uistinu, nepravedan i nezaAllah, Gospodar svjetova, kome hoće i hvalan. (Ibrahim, 34.). Mi neće! (Et-Takvir, 29.) smo nebesima, Zemlji i pla- ona predstavlja Uputa koja predstavNjegovu ninama ponudili emanet, lja uspjeh na putu dobra i blagodat i pa su se ustegli i pobojali prihvatanje istine ovisi od dobročinstvo. da ga ponesu, ali ga je preAllaha, dž.š., On je daruje uzeo čovjek – a on je, zaista, kome hoće i ona predstavlja prema sebi nepravedan i laNjegovu blagodat i dobrokomislen. (El-Ahzab, 72.). činstvo. Čovjek je dužan Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan. činiti sve što je u njegovoj moći da (EAl-Ma’aridž, 19.). Čovjek je, zaista, dobije uputu; stalno je treba tražiGospodaru svome nezahvalan i sam je ti od Allaha, dž.š., treba izučavati on toga, doista, svjestan, i on je, zato Allahovu Knjigu i sunnet Njegova što voli bogatstvo – radiša. (El-‘Adijat, Poslanika, s.a.v.s., da sazna istinu 6.-8.) i nje se drži, da sazna stranputicu i Čovjek gubi nadu u teškim situ- nje se kloni, da se druži sa dobrim acijama a previše se raduje kada je u društvom a udalji od lošeg. Treba izblagostanju. Ako čovjeku milost Našu vršavati naredbe a ostaviti zabranjepružimo, pa mu je poslije uskratimo, ne postupke, riječi, namjere i ostale on pada u očajanje i postaje nezahva- zabranjene postupke. Uzvišeni kaže: lan. A ako ga blagodatima obaspemo, Tako mi noći kada tmine razastre, i poslije nevolje koja ga je zadesila, on dana kad svane, i Onoga koji muško i će sigurno reći: “Nevolje su me napu- žensko stvara, - vaš trud je, zaista, rastile!” On je doista umišljen i razmet- zličit: onome koji udjeljuje i ne griješi ljiv. A samo strpljive i one koji dobra i ono najljepše smatra istinitim – njedjela čine čeka radost i nagrada velika. mu ćemo Džennet pripremiti; a ono(Hud, 9.-11.) me koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i Ovakva je pozicija čovjeka i nje- ono najljepše smatra lažnim – njemu gove karakteristike. Samo milošću ćemo Džehennem pripremiti. (El-Lejl, Gospodara on se može osloboditi 1.-10.) ovih negativnih osobina i okiti se lijeAllah blagoslovio i meni i vama pim svojstvima. U biti čovjeka su ove Kur’an Veličanstveni, i da bude od konegativne karakteristike, a on nema risti i meni i vama ono što je u njemu snage niti moći da se oslobodi istih i od ajeta u mudrih spomena. Allaha okiti pozitivnim osobinama osim uz molim za oprost, pa Ga i vi molite jer pomoć svoga Plemenitog Gospodara. On doista prašta i samilostan je.

8. oktobar - 30. ševval

7

Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mekka: Usama b. Abdullah el-Hajjat

Odlike majke pravovjernih,

Aiše, radijallahu anha
P :S I

Istikama P :A D

Medina: Dr. Ali el-Huzejfi

U

na Pravo
O
vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću jer je bogobojaznost opskrba koja je čovjeku potrebna u prevazilaženju dunjalučkih i ahiretskih nevolja i iskušenja. S njom se postiže Allahovo zadovoljstvo i pomoću nje se Allahovom milošću otklanja Njegova kazna. Istinskim sretnikom se može smatrati onaj čovjek koji se svim silama trudi da očuva svoju fitru – urođenu prirodnost s kojom ga je Uzvišeni Allah i stvorio, i onaj koji sebi ne dopušta da mu se fitra, posredstvom strasti i griješenja, izvitoperi i izmijeni. Insan mora biti čvrst i postojan te ne smije sebi dopustiti da ga šejtani u obliku ljudi ili džina odvedu s Pravoga puta, i da ga navedu na put propasti, grijeha i poniženja. On se mora osloniti na svoga Stvoritelja, a njegova vjera će mu biti čvrsti oslonac na ovom prolaznom i varljivom dunjaluku. A znate li kakva nagrada očekuje one koji se na svoga Gospodara oslanjaju i one koji čvrsto i nepokolebljivo ustrajavaju na putu Istine i spasa? O njihovoj nagradi nas je u Svojoj knjizi obavijestio Uzvišeni Stvoritelj koji u prijevodu značenja kaže: Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti i u njemu će, kao nagradu za ono što su radili, vječno boraviti. (El-Ahkaf, 13.-14). A šta je to istikamet – ustrajnost na Pravome putu? To je čvrsto i dosljedno pridržavanje onoga što se nalazi u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., a tome smo braćo, u ovim vremenima smutnji, iskušenja i nereda, više nego ikada do sada potrebni. Onaj kome je Allah iz Svoje milosti podario snage i volje da ustraje na Njegovom putu, takav je obasut neizmjernom blagodati. To je vrhunac sreće koja se može postići na ovom svijetu. Jedne prilike je jedan

stezanje od uvreda i udaljavanje od svakog oblika nanošenja zla drugima je uzvišena i plemenita vrlina kojom se nastoji okititi svaki razuman čovjek, koji čvrsto vjeruje i zna da je krajnja posljedica uznemiravanja čestitih i poštenih ljudi ustvari jasna kleveta i grijeh i teško breme kojeg će na svojim plećima ponijeti na Dan kada se, pred Uzvišenim Gospodarom, budu polagali računi za ovosvjetska djela. Uzvišeni o tome kaže: A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. (prijevod značeVrijeđanjem nja, El-Ahzab, 58.). Najgori i, i omalovapo vjeru, najpogubniji oblik žavanje Aiše, uznemiravanja vjernika je vrijeradijallahu anha, pa čak i onda radijallahu đanje onih koje je Allah, dželle kada uopće nije postojala naanha, oni šanuhu, odabrao za pomagače mjera za takvim nečim, kao što ustvari Njegove Uzvišene vjere, Poslase dogodilo u slučaju Ummu vrijeđaju i nikove prijatelje, čuvare i zaštitSeleme, radijallahu anha, kada omalovažavaju nike Njegove časne Knjige, doje rekla Poslaniku, sallallahu samog stavljanje Njegovog pravednog alejhi ve sellem: “Vidimo da Poslanika, zakona ljudima, prije svih, Poti ljudi donose poklone samo sallallahu slanikove časne porodice, a zakada je Aišina reda. Zašto to ‘aljehi ve tim i ostalih ashaba, te njegovih isto ne bi učinili kada boraviš i sellem, jer supruga, majki pravovjernih, kod ostalih žena.’’ Poslanikova, kako drugačije neka je Allah, dželle šanuhu, sa sallallahu alejhi ve sellem, reakrazumijeti svima njima zadovoljan. Ovaj cija na ovu njenu sugestiju bila njihovu mržnju vid uznemiravanja vjernika, je krajnje jasna i kategorična. prema osobi sa nesmanjenim intenzitetom Rekao joj je: “Ne uznemirakoju je on traje od vremena Poslanika, vajte me, spominjanjem Aiše, najviše volio. sallallahu alejhi ve sellem, do radijallahu anha, u negativnom današnjih dana, i pojavljuje se, kontekstu, jer tako mi Allaha, u različitim formama, skoro u u postelji nijedne od vas mi svim historijskim etapama kroz nije spuštena Objava, osim u koje je prošao islamski ummet, a njegovu njenoj postelji.’’ Vrijeđanjem i omalovažakulminaciju smo imali priliku slušati i gle- vanjem Aiše, radijallahu anha, oni ustvari dati zadnjih dana u vidu otvorenih izljeva vrijeđaju i omalovažavaju samog Poslanika, mržnje prema majci pravovjernih i posla- sallallahu alejhi ve sellem, jer kako druganikovoj miljenici, Aiši, radijallahu anha, čije razumjeti njihovu mržnju prema osobi kćerci najboljeg čovjeka poslije Poslanika, koju je on najviše volio. U hadisu kojeg su sallallhu alejhi ve sellem. Oni koji to čine zabilježili Buharija i Muslim navodi se da je kao da su zaboravili, ili se prave da ne zna- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošto ju, da je upravo Poslanik, sallallahu alejhi je upitan za njemu najdražu osobu, rekao ve sellem, čijom se ljubavlju navodno kite, da je to Aiša, radijallahu anha. Da o njenoj u korijenu sasijecao svaki pokušaj direk- dobroti nije izrečen niti jedan drugi hadis, tnog ili indirektnog omalovažavanja Aiše, osim ovoga, bilo bi dovoljno.
8. oktobar - 30. ševval

8

i

om putu A
P E Ustrajnost je, između ostalog, i to da vjernik uvijek daje prednost onome u čemu je ahiretska korist, da se ne pokorava svojom strastima, da naređuje da se čini dobro i da odvraća od zlih i nevaljalih djela. plemeniti ashab po imenu Sufjan b. Abdullah, r.a., Poslanika, s.a.v.s., zamolio da ga pouči nečem o islamu o čemu nikada više nikoga neće pitati, a on reče: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim na tome ustraj.’’ (Muslim). Hasan el-Basri je imao običaj reći: “Allahu moj, Ti si naš Gospodar pa nas opskrbi ustrajnošću.” Ustrajnost je između ostalog i to da vjernik uvijek daje prednost onome u čemu je ahiretska korist, da se ne pokorava svojom strastima, da naređuje da se čini dobro i da odvraća od zlih i nevaljalih djela, odnosno da bude onaj koji s znanjem i jasnim dokazima poziva u Allahovu vjeru, što je daleko najčasnije ovosvjetsko zanimanje. Na kraju, trebamo biti svjesni da je ustrajnost na Pravome putu isključivo Allahova blagodat pa Ga zato stalno trebamo moliti da nas učvrsti na putu Istine. Najljepši primjer za to imamo u Poslaniku, s.a.v.s., koji je često u svojim dovama govorio: “Allahu moj, Ti si Onaj koji okrećeš srca pa zato moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri, i Ti si Onaj koji usmjeravaš srca pa stoga moje srce usmjeri ka Tvojoj pokornosti.’’

ustrajnost Tri vrste ljudi
M : llahu Uzvišenom hvala koji nas je počastio islamom i regrutovao nas u Svoju vojsku. To je velika čast, pogotovo kada znamo da na ovome svijetu postoje tri vrste ljudi. Prva vrsta jesu oni najgori, silnici i oholnici koji nered i zlo siju po Zemlji. To su oni koji naređuju zlo, pa im se pokorava, koji donose zakone mimo Allahova zakona pa se po njima postupa. To su oni koji bespravno napadaju na čast i imetke ljudi. To su, između ostalih, oni koji su prije nekoliko dana napali na ovaj mesdžid, te nekoliko muslimana ranili, a jednog ubili. Allaha molimo da ga primi kao šehida. Takvim poručujemo da poslušaju Allahove riječi: Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji “Allah obećava ni na nebu, a nemate, mimo da će one Allaha, ni zaštitinika ni poDanas ste to vi, jer vaše među vama magača. (El-’Ankebut, 22.) stanje o tome najbolje gokoji budu Odmah iza njih slijede vori. Iako stanje možda vjerovali i slabići i potlačeni koji su se izgleda beznadežno, tadobra djela odrekli svog razuma, volje i kvima Allah obećava lijep činili sigurno ljudskosti, a vođstvo nad sozavšetak: Allah obećava da namjesnicima bom prepustili prvoj skupiće one među vama koji budu na Zemlji ni, te im oni naređuju ovo, a vjerovali i dobra djela činipostaviti, kao zabranjuju ono. Njihov zavrli sigurno namjesnicima na što je postavio šetak je identičan: I kada se Zemlji postaviti, kao što je namjesnicima u vatri budu prepirali, a oni postavio namjesnicima one one prije koji su bili potlačeni reknu prije njih, i da će im zacijelo njih...” glavešinama svojim: “Mi smo vjeru njihovu učvrstiti, onu se za vama povodili, možete li koju im On želi, i da će im nas makar malo vatre oslobosigurno strah bezbjednošću diti?”, onda će glavešine reći: “Evo nas, zamijeniti. (En-Nur, 55.) Također, svi smo u njoj jer Allah je presudio robo- obećanja Allahova Poslanika, vima Svojim.” (El-Mu’min, 47.-48.) sallallahu alejhi ve sellem, za ovu Treća skupina jeste skupina musli- skupinu nisu ništa manje radosna od mana koje Allaha s vremena na vrije- ovih riječi. Allah nam u Svojoj Knjizi me iskušava. To su oni koji dižu ruke govori o stanju prve dvije skupine u Allahu moleći Ga za pomoć i govore: Vatri i njihovom međusobnom preTi nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj piranju, te odbijanju i najmanjeg zaonoga ko će nam pomoći! (En-Nisa, 75.) htjeva za ublaženjem kazne.
8. oktobar - 30. ševval

Kuds: Muhammed Selim

9

Polumjesec
Čemu smo se smejali nekada, a čemu sada Novi film Angeline Joly

Kako su Mujo i Haso zamijenili Jevreje

U Angelininom filmu srpski vojnik siluje muslimanku a potom se njih dvoje zaljubljuju

P

U

srbijanskom listu Press ovih dana objavljen je zanimljiv tekst o vicevima. Dr. Gordana Ljuboja je objavila djelo “Klasični humor 20. vijeka” u kojem je sažela rezultate proučavanja pedesetak časopisa humorističkog sadržaja koji su izlazili prije i poslije Drugog svetskog rata na jugoslovenskim prostorima. Prema doktorici Ljuboja skoro sve do Drugog svjetskog rata najpopularniji vicevi bili su o Jevrejima. Na početku 20. vijeka najpopularnije su bile šale na račun Moše, u modi su bili i Ciga i Lala, da bi se dva najpopularnija lika Mujo i Haso rodila krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. Kroz viceve o Muji i Hasi lik bosanskom muslimana počeo se graditi na glupostima i prostakluku. Dakle, doktorica je jasno dokazala kako se kroz viceve o Jevrejima prije početka Drugog svjetskog rata širio negativni imidž o njima što je na kraju kulminiralo velikim progonom i stradanjima u Drugom svjetskom ratu. Evidentno je da se u doba kada je komunizam u bivšoj Jugoslaviji bio najjači počeli širiti vicevi o blesavim bosanskim muslimanima. Kad se sve sabere vicevi su daleko od šale.

osljednjih dana domaća javnost se intezivno bavi početkom snimanja novog filma popularne američke glumice Angeline Joly. Da podsjetimo, tema novog filma Angeline Joly je rat u BiH. Međutim, detalje filma otkrio je vlasnik Pinka Željko Mitrović, kojem je Angelina Joly ponudila da zajedno snime spomenuti film. “Kako sam i zašto odbio film Angeline Joly. U Sarajevu nisam imao sastanak sa Angelinom Joly, već sa njenim ličnim asistentom i dva njena producenta u vezi sa dogovorom da zajedno snimamo film u regionu. Mi bismo jako dobro prošli u ovom poslu jer imamo infrastrukturu u Sarajevu, Beogradu i u čitavom regionu. Sve smo dogovorili i ujutru je trebalo svi da dođemo u Beograd. Ali neposredno prije polaska oni su otkazali put. Tada sam se sjetio da uopšte nismo ni razgovarali o tome kakav film snimamo. Onda su me upoznali da je glavni lik srpski vojnik koji siluje muslimanku i potom se njih dvoje zaljubljuju. Tada sam odlučio da ne učestvujem u tom projektu, jer previše sam toga uložio u odnose u

ovom regionu, previše prijateljstava sam sagradio i previše svoje energije usmjerio ka tome da malo gledamo u budućnost. Želim da svi zajedno počnemo da se bavimo projektima budućnosti. I znate li šta mi je rekla moja prijateljica Selma, unuka Alije Izetbegovića: “Dobro si uradio, jer kakve smo mi to muslimanke kada se zaljubljujemo u silovatelje!’” I šta sada reći? Vidimo zašto je Željko Mitrović odbio snimati film sa Angelinom Joly. Nažalost, bošnjački novinari iz Sarajeva se takmiče ko će više popularizirati njen film. A to što se radi o temi koja je ponižavajuća za nas Bošnjake, ma koga je više briga za tim. Važno je biti u trendu!

Stranka za BiH

Ko ga je savjetovao, Silajdžić je dobro prošao

I

ako je još prije devet mjeseci imenovan na mjesto ambasadora BiH u Australiji Damir Arnaut je odlazak na tu poziciju odlagao sve do pred sami početak izbora. Arnaut je navodno imao pune ruke posla oko savjetovanja Harisa Silajdžića u vođenju državničkih poslova i vođenju predizborne kampanje. Haris Silajdžić je izgubio izbornu utrku. Jedan od najzaslužnijih ljudi za tu izgubljenu bitku je njegova desna ruka Damir Arnaut. Kad se sve sabere i oduzme Haris Silajdžić još može biti i zadovoljan, jer ko ga je savjetovao dobro je i prošao kako
8. oktobar - 30. ševval

je mogao završiti. Od kada je politike i vlasti zna se da nema dobrog političkog lidera bez dobrog savjetnika. Silajdžić je imao tu nesreću da se oklizne baš na tu “koru” od savjetnika.

10

Jedna slika govori više od hiljadu riječi

Poruka Abu Hamzine porodice: Nakon dvije godine zatvora u Imigracionom centru mi nemamo ništa za reći, NAROD ZNA!

Tuzla

Navijači Slobode u Banjaluci skandirali ‘Ubij Turčina’

D
Srbija

Najpoželjniji Srbi za Evropsku uniju su srpski pederi

E

vropska komisija upozorila je Srbiju da ukoliko tokom održavanja gay parade na ulicama Beograda dođe do nereda i nasilja nad njezinim sudionicima, a nadležne vlasti ne učine sve kako bi osigurale njihovu sigurnost, Evropska komisija spremna je usporiti, pa čak i stopirati kandidaturu Srbije za članstvo u EU, piše srpski PressOnline. Srbi su izgleda ovo upozorenje ozbiljno shvatili pa su odlučili da paradu pedera koja se treba održati 10. oktobra osigurava 5 hiljada policajaca. Za usporedbu, najrizičniju nogometnu utakmicu između Crvene Zvezde i Partizana osigurava tek oko 3 hiljade policajaca. Ovo je treći pokušaj održavanja

gay parade nakon 2001. godine, kad je prvi pokušaj završio brutalnim nasiljem nad učesnicima. Prošle godine je zabranjena u posljednji čas jer policija nije mogla osigurati sigurnost učesnika parade. Očito je da su najpoželjniji Srbi za Evropsku uniju srpski pederi!
8. oktobar - 30. ševval

a je fudbalska Bosna i Hercegovina zemlja apsurda, pokazali su i navijači tuzlanske Slobode, koji su u Banjaluci navijali protiv svog tima i skandirali Srbiji “Ubij Turčina”! Navijači Slobode iz Tuzle zvani Fukare su na Gradskom stadionu u Banjaluci navijali protiv Slobode u meču devetog kola Premijer lige BiH sa Borcem. Navijači banjalučkog Borca ostali su zaprepašteni zbog njihovog navijanja, ali su na kraju ispratili Fukare ovacijama zbog skandiranja “Kraljevini Srbiji”. U izjavi za srbijanske medije jedan od navijača tuzlanske Slobode kaže: “Ovo nema nikakve veze sa nacionalizmom. U pitanju je samo šala. Često pjevamo srpske pjesme u gradovima sa srpskom većinom, a hrvatske u mjestima gdje većinu predstavljaju Hrvati. Kod nas na ‘Tušnju’ nas ima svakakvih Srba, Hrvata i Bošnjaka. Bilo nam je jako zabavno, samo da nas ne optuže za šovinizam jer smo pjevali ‘Ubij Turčina’... Ako neko nema smisao za humor, mi tu ništa ne možemo”. Takva je ta naša omladina tuzlanska, fukara ostaje fukara.

11

Omladinski kulturni centar “Atis” iz Sanskoga Mosta

TV1

Afirmacija moralnih i drugih vrijednosti Bošnjaka, te pomaganje ugroženih i potrebnih

Svaki novinar FTV-a koji je prešao na TV1 odmah dobio po 50 hiljada KM i novi automobil

N

ajnovija televizija u bosanskohercegovačkom eteru je TV1. Nije tajna da iza ove televizije stoji Haris Silajdžić. Silajdžić je zajedno sa svojim partnerima uložio ogromne novce u pokretanje ove televizije. Njihov cilj je bio i ostao da postanu vodeća televizijska kuća u BiH. Za tu svrhu nisu se žalila finansijska sredstva. Kako se i koliko se potrošilo najbolje govori podatak da je, naprimjer, novinarima Federal-

ne televizije koji su pristali da napuste FTV i pređu na TV1 isplaćeno po 50 hiljada KM i po novi automobil. Senad Pećanin i Senad Hadžifejzović su prošli još bolje. Ako je suditi po dobro plaćenim novinarskim kadrovima i na osnovu dosadašnjeg emitiranog programa TV1 nikada neće biti vodeća televizijska kuća u BiH. Za takvo što nije dovoljno nemilice trošiti novac, treba tu malo više pameti i poštenja.

O

mladinski kulturni centar “Atis” iz Sanskoga Mosta, u okviru svojih redovnih sedmičnih aktivnosti, implementira aktivnosti i socijalnog karaktera. Naime, svake sedmice centar upriliči jedan ili više paketa koji sačinjavaju najpotrebnije namirnice za život, te iste dodijele ugroženim kategorijama u našem gradu, ali i šire. Najčešće to bivaju ratni vojni invalidi, porodice šehida, samohrane majke, stare i iznemogle osobe, te druge ugrožene kategorije. Suvišno je uopće govoriti o ushićenju i radosti onih osoba kojima bivaju uručeni paketi, kao i o postiđenim, nevinim ali i ozerenim pogledima dječaka i djevojčica u momentu kada pružaju ruku kako bi primili kesicu bombona ili željenu čokoladu. Za sve one koji žele da se pridruže ovoj našoj vrijednoj omladini potrebne informacije mogu pronaći na internet stranici Omladinskog kulturnog centra “Atis” - www.okcsana.org

Izborni debakli

Naša stranka će uskoro postati ničija stranka

N

aša stranka je doživjela pravi predizborni debakl. Nakon pojavljivanja na lokalnim izborima 2008. godine i stanovitog uspjeha u pojedinim općinama ova stranka je na ovim izborima konačno dobila mjesto koje joj i pripada. Jedino po čemu će ostati upamćeni jeste da su se u proteklom periodu zalagali za promociju i zaštitu pederskih prava. Zajedno sa Novom socijalističkom partijom Zdravka Krsmanovića, Naša stranka nije osvojila niti jedan mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Kada je riječ o Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Naša stranka imat će najvjerovatnije jednog zastupnika. Na kantonalnom nivou, gdje se, nakon
8. oktobar - 30. ševval

poraza na državnom, očekivala utjeha i napredak, situacija nimalo nije bolja. Naša stranka će imati samo jednog zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo. Svakog čuda jedni izbori dosta.

12

Crna hronika

Mladi u BiH vole oružje i agresivnost

Apel za pomoć

P

olicijski službenici PU Posušje, koji su se nalazili na punktu ceste Posušje-Rakitno, u mjestu Sobač, jučer oko 18 sati začuli su pucnjavu iz automatskog oružja južno od punkta. Odmah nakon toga policijski službenici s patrolnim vozilom su krenuli u tom smjeru te su dolaskom do mjesta Boričevac primijetili četiri mlađe muške osobe kako pucaju iz automatske puške, odnosno gađaju improviziranu metu na obližnjem brdu, priopćava MUP ZHŽ. Nakon što su navedene osobe primijetile policijske službenike sjele su u motorno vozilo marke “Opel Vectra” te se dali u bijeg u smjeru Posušja, pri tom ispalivši više hitaca u zrak iz automatskog oružja, piše portal Poskok.

Porodici Safić potrebni lijekovi
info. Treba još reći da je riječ o 16-godišnjacima. Ova vijest je jedan mali ali sugurni pokazatelj kako mladi u Bosni i Hercegovini postaju agresivna generacija. Društveni odgovor na ovu, gotovo ustaljenu, pojavu skoro da i ne postoji. Nema sumnje da ćemo posljedice osjetiti svi.

Foto polumjeseca
Ko će kome sada biti šef Bakir Izetbegović je pobjedom na izborima spasio SDA od totalne katastrofe u koju je ovu stranku doveo Sulejman Tihić. Čija će se sada pitati u SDA? NAROD ZNA

llahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko otkloni dunjalučku nedaću jednom muslimanu, Allah će njemu otkloniti stotinu na Sudnjem danu.’’ Porodica Safić, kao i hiljade drugih, protjerana je 1992. godine iz Šipova. Prvo utočište našli su u Vitezu, a potom u Zenici. Majka Zilha sa trojicom sinova boravila je u kolektivnom smještaju za izbjeglice da bi im po završetku rata Općina Zenica dodijelila privremeni smještaj u ulici Dobrovoljnih davalaca krvi br. 6. Zbog bolesti bubrega, sinu Adilu je transplantiran majčin bubreg koji je funkcionirao svega 3 godine i prestao sa radom. Adil je trenutno na hemodijalizi. Brat Sabir je demobilizirani borac i bez posla, kao i brat Ismet koji je također narušenog zdravlja. Pošto žive u vrlo oskudnim životnim uvjetima, a uz to su im neophodna sredstva za lijekove, pozivamo braću i sestre da priteknu u pomoć ovoj porodici, moleći Allaha, dž.š., da obilato nagradi sve one koji se odazovu ovom humanom pozivu. Uplate izvršiti na žiroračun: 161 055 0000000032 Svrha doznake: za pomoć Adilu Safiću, partija 09-55-04-676-8

A

8. oktobar - 30. ševval

13

Politika
Šta nam je donio 3.oktobar 2010. godine

Povampirenje srpsko-h i agresivnog ateizma
Razjedinjeni i zbunjeni mi Bošnjaci smo 3.oktobra glasali za druge narode i druge političke opcije. Ojačali smo srpski secesionizam, Hrvate smo počastili najboljom hedijom, dali smo im odličan povod za opravdano traženje trećeg entiteta, a još pride smo iz mrtvih u život vratili zadrte ateističke snage
P :E B

K

onačno smo dočekali da se završe i ti, kako su mnogi ocijenili, presudni izbori za Bosnu i Hercegovinu. Ako je suditi po izbornim rezultatima zaista bi ovi izbori mogli presuditi Bosni i Hercegovini. U prošlom broju Saffa najavili smo da se i prije izbora znaju gubitnici, odnosno sa sigurnošću smo najavili da će Bošnjaci u nedjelju, 3. oktobra izgubiti te presudne izbore. Sa žaljenjem moramo konstatirati da smo bili u pravu. Bošnjaci su jedini gubitnici a svi ostali su pobjednici. Država je stala na pola puta Razjedinjeni i zbunjeni mi Bošnjaci smo 3. oktobra glasali za druge narode i druge političke opcije. Ojačali smo srpski secesionizam, Hrvate smo počastili najboljom hedijom, dali smo im odličan povod za opravdano traženje trećeg entiteta, a još pride smo iz mrtvih u život vratili zadrte ateističke snage koje se

vole skraćeno zvati SDP. Istine radi, bošnjački političari su najodgovorniji za to, jer je naš narod rasuo svoje glasove i na taj način omogućio pobjedu ujedinjenim srpsko-hrvatskim političkim opcijama. Međutim, ni to nije najveći problem, jer da ima volje kod bošnjačkih političara, sve bošnjačke političke opcije bi ujedinjene u jedan probosanski blok ipak mogle imati dovoljno snage da se suprotstave svim izazovima koji stoje pred Bosnom i Hercegovinom. Nažalost, nakon izbora bošnjački političari su se još više podijelili i oslabili političku snagu našeg naroda. Zbog ličnih sukoba lideri bošnjačkih stranaka ne žele da pristanu na sklapanje svebošnjačke koalicije. Sve je podređeno ličnim interesima. Radi vlasti pristaje se na nerazumne koalicije. A šta to znači u praktičnom smislu kada je u pitanju interes Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda? U skladu sa izbornim rezultatima secesionističke snage personalizirane u političkim predstavnicima srpskog naroda iz Republike Srpske i hrvatskog naroda koje će predstavljati nikad jači HDZ, odlično stoje u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Bez njihove saglasnosti ništa se neće moći pokrenuti sa mrtve tačke, odnosno sve će biti zakočeno dok se njihovi interesi ne ispune. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je poručio da je partnerstvo sa SNSDom neupitno i da bez HDZ-a BiH i SNSD-a nije moguće sastavljati bilo kakvu vlast na nivou države: “Imate najjaču stranku kod Srba, to je SNSD, imate najjaču stranku kod Hrvata, to je HDZ BiH. Mislim da se vlast neće moći formirati bez najjačih stranaka, ali će nam ovaj put trebati jako dugo vremena. Volio
8. oktobar - 30. ševval

bih da to uradimo u sljedeća dva-tri mjeseca, međutim, kada sam vidio rezultate nisam previše optimističan. Mi ćemo razgovarati sa većinom stranaka, sigurno ću se sresti sa Dodikom u sljedećih desetak dana, a nastojaću da se sretnem i sa jednim brojem predsjednika stranaka s bošnjačkim predznakom. Nisam mislio da ću to ikada kazati, ali ne vjerujem da ćemo u ovoj godini napraviti iskorak”. Također, ugledni svjetski mediji rezultate proteklih izbora tumače u smislu da Bosna i Hercegovine neminovno srlja u ćorsokak. Sunovrat zeleno –crvene koalicije Osim potrebe što bržeg i kvalitetnijeg konstituiranja vlasti na državnom nivou pred Bosnom i Hercegovinom se nalaze neminovne ustavne reforme. Bez kvalitetnih ustavnih reformi i bez rješavanja drugih važnih pitanja Bosna i Hercegovina će upasti u veliku krizu. Radi pokretanja procesa reformi u Bosni i Hercegovinu iduće sedmice stiže Hillary Clinton, državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj segment naše budućnosti je važniji čak i od kvalitetnog konstituiranja vlasti na državnom nivou. U ovaj važni proces Srbi i Hrvati ulaze na krilima velike izborne pobjede i sa postignutim punim nacionalnim jedinstvom. I jedni i drugi dobro znaju šta žele postići. Svi Srbi u Republici Srpskoj su saglasni da je interes njihovog entiteta neprikosnoven. Milorad Dodik ima puni mandat svog naroda i svih političkih opcija srpskog naroda da u navedene reforme uđe sa jasnim i beskompromisnim pozicijama da se u sve smije dirati samo u Republiku

14

hrvatskog secesionizma
I bi crvena oktobarska revolucija
naslovili “SDP i FTV zajedno do crvenog oktobra”, a na naslovnici smo istakli da se SDP i FTV spremaju za “Crvenu oktobarsku revoluciju”. Možda je tada neko od naših čitaoca pomislio da smo naivni i da nismo dobro informirani. Međutim, nakon što smo konačno saznali rezultate tek završenih općih izbora i nakon što je SDP proglasio veliku izbornu pobjedu svi smo se mogli uvjeriti koliko smo bili u pravu. Kada bi tražili najzaslužnijeg pojedinca za SDP-vu pobjedu onda bi to morao biti Bakir Hadžiomerović, urednik emisije “60 minuta”. Bakir Hadžiomerović je od Federalne televizije napravio privatnu televiziju SDPa. On to nije uopće krio, čak naprotiv otvoreno je rekao da se zalaže za dolazak SDP-a na vlast. Kontinuiranim medijskim podvalama i manipulacijama Bakir Hadžiomerović je zajedno sa svojim kolegama iz redakcije FTV-a uspio izvršiti utjecaj na javnost, tačnije rečeno uspio izvršiti jak utjecaj na bošnjački narod. Stalnim blaćenjem Islamske zajednice u BiH, iznošenjem tačnih, polutačnih i gomilu lažnih informacija o kriminalu bošnjačkih političara Hadžiomerović je svojom televizijom sludio bošnjački narod koji je u svakom bošnjačkom političaru vidio potencijalnog lopova. Svi su bili loši osim Željka Komšića, Zlatka Lagumdžija, Jasmina Imamovića i brojnih drugih komunističkih zvijezda. Sjetimo se kada je Hadžiomerović krajem prošle godine u specijalnoj emisiji “60 minuta” objavio detalje sakrivanja Ratka Mladića. Od svih političara on je u tu emisiju zovnuo samo Željka Komšića. Takvim medijskim efektima Bakir Hadžiomerović je SDP-ove političare promovirao u velike patriote, poštene političare i slično. Koliko je uradio za SDP, Bakir Hadžiomerović zaslužio je da mu sagrade kule i gradove. Ne vjerujemo da je Hadžiomerović za džaba radio za SDP. Nema sumnje, hajrovao je on tu dobro.

P

očetkom aprila ove godine u 265. broju Saffa objavili smo analizu o tome kako su Federalna televizija i SDP sklopili savez oko sprovođenja zajedničke predizborne kampanje u cilju postizanja pobjede SDP-a na općim izborima 3. oktobra ove godine. Analizu smo

Pobjeda HDZ-a u Srednjobosanskom kantonu najbolji pokazatelj šta su Bošnjaci sami sebi uradili svojim nerazumnim podjelama da bošJedan od najboljih pkazateljasada dalje piše, “Zbog podjele među BiH su Bošnjaci kao nikada do njačkim biračkim tijelom HDZ
poraženi na ovim općim izborima je pobjeda HDZ-a u Srednjobosanskom kantonu. Po prvi put nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, odnosno od kada postoje kantoni HDZ je uspio ubjedljivo pobijediti Bošnjake u Srednjobosanskom kantonu. A zašto su pobijedili, na ovo pitanje najbolji odgovor ponudio je zagrebački Večernji list. U tekstu sa velikim naslovom “Zbog podjele među Bošnjacima HDZ BiH pobjednik izbora”, Večernjak je ove godine ostvario najbolji rezultat u Srednjobosanskoj županiji. Tamo je ova stranka osvojila više od 14.000 glasova što će donijeti osam mandata”. Tako će HDZ po prvi put imati premijera Srednjobosanskog kantona, ministra policije, te brojne druge značajne mandate u vlasti. Također, ova pobjeda je za HDZ još veća kad se uzme u obzir da oni ulaze u proces odlučne borbe za treći entitet. U tome će im svakako dobro doći što će vladati srednjom Bosnom.
8. oktobar - 30. ševval

15

Srpsku ne smije niko ni da gleda. Velikom pobjedom HDZ-a Hrvati su mnogo ojačali svoje pozicije. Imaju odličan sporazum sa srpskim političkim opcijama koje personificira Milorad Dodik, koji žarko želi stvaranje trećeg hrvatskog entiteta jer zna da bi na taj način olakšao put ostvarenja svog sna o nezavisnosti Republike Srpske, odnosno raspada Bosne i Hercegovine. Bošnjaci u ovaj proces ulaze slabiji nego ranijih godina. Već skoro sklopljena zeleno – crvena koalicija SDA i SDP-a ne može biti adekvatan bošnjački odgovor, odnosno ovoj koaliciji se ne može vjerovati. Zar smo zaboravili na šta je sve Sulejman Tihić ranijih godina bio spreman. Sve što je bilo ponuđeno iz međunarodne zajednice, bez obzira koliko su to bila loša rješenja po interes BiH i bošnjačkog naroda, Sulejman Tihić je odmah prihvaćao. Sulejman Tihić je prihvaćao sve prijedloge Milorada Dodika i Dragana Čovića o preustroju Bosne i Hercegovine. Bez obzira što su ti prijedlozi išli u smjeru ozakonjenja stvaranja trećeg entiteta. Bošnjački NAROD ZNA kakav je Sulejman Tihić (zna i Tihić da narod nema povjerenja u njega, zato se nije smio kandidirati na proteklim izborima, zna da bi izgubio). Neko će reći da sada imamo Bakira Izetbegovića. Jeste, imamo Bakira Izetbegovića, međutim zna se ko se pita u SDA. Kada je u pitanju SDP i tu su stvari jasne. SDP će ispuniti svaki zahtjev međunarodne zajednice. Interes bošnjačkog naroda nije na dnevnom redu SDP-ovih političkih prioriteta. Uostalom, dovoljno je vidjeti kako je međunarodna zajednica dočekala poraz Harisa Silajdžića. Međunarodna zajednica ne krije svoje oduševljenje što je Haris Silajdžić izgubio izbore. Za njih je to historijska šansa. U toj radosti međunarodne zajednice se krije opasna zamka. Ti hladno – sračunati međunarodni političari se raduju samo kada je nešto u njihovu korist. A o kakvoj koristi se radi vjerovatno ćemo ubrzo saznati. Ne želimo širiti neosnovani pesimizam. Međutim, kad se realno sagledaju stvari, zbog svega navedenog, postoji velika opasnost da će se predstojeće reforme realizirati na štetu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Uostalom, živi bili pa vidjeli. Kako smo glasali tako smo i dobili, ostaje nam da gledamo i čekamo kranje rezultate svojih ruku djela.

SDA zloupotrebljava povjerenje svojih najvjernijih glasača ulazeći u koaliciju sa komunjarama iz SDP-a
sa SDP-om. Iz njihovih nastupa se vidi da oni sa SDP-om žele sklopiti koaliciju samo kako bi sačuvali svoje fotelje. Unaprijed su se predali SDP-u. Tako da već sada SDP diktira uvjete te koalicije. Po svemu sudeći SDA će prihvatiti sva uvjetovanja samo da ostanu u vlasti. Proteklih dana smo razgovarali sa brojnim glasačima SDA. Svi oni su šokirani odlukom SDA da sklapaju koalicije sa SDP-om. “Da smo znali da će se ponašati na kraju ni mi ne bismo glasali za njih”, kažu naši sagovornici, najvjerniji glasači SDA. Upravo na ovu kartu igra SDP. Lokalni izbori su za dvije godine. Ako SDP uspije u svojim namjerama, ovu koaliciju će iskoristiti da SDA izgubi što više povjerenja kod svojih najvjernijih glasača. FTV već ima uhodane metode kako da za SDP odradi taj posao. Ako to uspiju put do pobjede na lokalnim izborima im je otvoren. I na kraju, svi u SDA znaju da većina Bošnjaka koji su glasali za njih nikako ne prihvata da SDA uđe u koaliciju sa okorjelim komunističkim mozgovima iz SDP-a.

P

objeda SDP-a na općim izborima bila je preveliko iskušenje za poraženu SDA, čiji lider Sulejman Tihić odavno željno žudi da ove dvije stranke konačno postanu prisni koalicioni partneri. Nakon što su se jedva spasili katastrofalnog poraza, političari SDA najviše žele u koaliciju sa SDP-om. Za razliku od ranijih godina danas je teško naći nekog iz SDA ko ne odobrava sklapanje koalicionog sporazuma

Povampirenje ateizma

N

ajsretniji zbog pobjede SDP-a na općim izborima su bh. ateisti koji su dočekali svojih pet minuta. Naši ateisti su do sada bili jaki medijski, a bili su solidni i u nevladinom sektoru. U proteklom periodu agresivni ateizam u BiH je izveo brojne napade na islam i muslimane. Njihovi napadi nisu imali veći učinak a glavni razlog za to je što osim medija i nevladinog sektora nisu imali podršku u vlasti. Sjetimo se šta su sarajevski atesiti činili sve na zaustavljanju građenja džamija u Sarajevu, na protjerivanju islamske vjeronauke iz škola i vrtića. Sve njihove akcije je podržavao a počesto i predvodio SDP Bosne i Hercegovine. Da je SDP bio na vlasti u Sarajevskom
8. oktobar - 30. ševval

kantonu, islamska vjeronauka nikada ne bi bila uvedena u sarajevske vrtiće a sigurno bi se povukla i iz sarajevskih osnovnih i srednjih škola. Arzija Mahmutović bi završila u zatvoru. Islamska zajednica bi imala problema sa izgradnjom zgrade Rijaseta. SDP-ova pobjeda na izborima je već povampirila ateizam u Federaciji BiH, naročito u Sarajevu. Gotovo smo sigurni da će, naprimjer, islamska vjeronauka iz sarajevskih vrtića biti veoma brzo izbačena. A onda će doći na red sve ostalo sa čime se ne slažu agresivni atesiti. Oni se posljednjih godina žale da su najugroženiji sloj građanskog društva. Došlo je i njihovo vrijeme, sad će oni malo druge ugrožavati.

16

Bošnjaci u Republici Srpskoj prestaju biti bilo kakav politički faktor

O

sim srednjobosanskog primjera, poraz Bošnjaka u Republici Srpskoj je još jedan od nepobitnih dokaza teškog poraza bošnjačke politike na ovim izborima. Prema rezultatima izbora Bošnjaci u Republici Srpskoj prestaju biti bilo kakav politički faktor u ovom dijelu zemlje. Ionako malobrojne bošnjačke povratnike u Republici Srpskoj naši političari su dodatno razbili i sludili svojim nejedinstvenim nastupom. Brojne političke partije su samostalno nastupile

na izborima u izbornim jedinicama za Republiku Srpske. Kakva bošnjačka politika takav i izborni rezultat. Po svemu sudeći, nakon sabiranja svih glasova Bošnjaci u Narodnoj skupštini Republike Srpske neće imati više od tri– četiri mandata. Podsjećanja radi, nakon prvi poslijeratnih izbora Bošnjaci su u Narodnoj skupštini RS-a imali 20 poslaničkih mandata. Toliko o bošnjačkoj politici i bošnjačkim političarima.

Bakir Izetbegović je ponizni poslušnik Sulejmana Tihića

K

andidiranjem Bakira Izetbegovića za mjesto člana Predsjedništva BiH SDA je odmah uspjela povratiti povjerenje kod velikog broja Bošnjaka što se odrazilo na ovim izborima. Da je umjesto Bakira Izetbegovića kandidat za mjesto člana Predsjedništva BiH ispred SDA bio Sulejman Tihić, SDA bi doživjela totalni poraz. Međutim, već prvu noć, nakon što je saznao da je pobijedio, Bakir Izetbegović je izjavio da će SDA vjerovatno koalirati sa SDP-om a da nikako neće sa

strankom Fahrudina Radončića. Nekoliko dana ranije u emisiji “60 minuta” Bakir Hadžiomerović je rekao da SDA nema ništa protiv koalicije sa Radon-

čićevom strankom. Sutradan je u medijima osvanula izjava Sulejmana Tihića da nema govora da će SDA ići u savez sa Radončićem. Ovoj Tihićevoj samovolji Bakir Izetbegović se odmah i bez pogovora povinovao sluganski mijenjajući svoj stav. Ovakav stav Bakira Izetbegovića je iznenadio mnoge, sve one koji su mislili da će on ako bude pobijedio razmišljati svojom a ne Tihićevom glavom. Nažalost, svi govori da je Bakir Izetbegović pristao da bude obični poslušnik Sulejmana Tihića.

Savez za bolju budućnost nosi veliki dio odgovornosti za podjelu Bošnjaka

Stranka za BiH je požnjela plodove svoga nerada

F

ahrudin Radončić sa svojom strankom nije postigao željeni rezultat. Umjesto uspjeha iza Radončića je ostala teška posljedica podjele Bošnjaka. Za sada je to tako, jedino što je vidljivo da je njegova stranka uradila je da su pridonijeli podjeli Bošnjaka i na taj način omogućili pobjedu HDZ-a i SDP-a.

H

aris Silajdžić se na najgori način uvjerio šta narod misli o njemu i njegovoj stranci. Niko ne sumnja u njegov patriotizam i iskrenost prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Međutim, vodeći veliku politiku Haris Silajdžić je zaboravio šta mu rade stranačke kolege, odnosno nikako nije htio prihvatiti da je oko sebe okupio skupinu opa8. oktobar - 30. ševval

snih tipova sa kojima nikako nije imao šansu da zadrši povjerenje kod bošnjačkog naroda. Sve što je on pozitivno radio ostali u Stranci za BiH su uglavno poništavali svojim kriminalom i mutnim radnjama. Iako je izgubio izbore, ima još izbora, nije kasno da shvati šta mu je činiti. Stranka za BiH je požnjela plodove svoga nerada.

17

Kolumna
Borba za opstanak

Bošnjaci prave
hrvatski entitet
Velikohrvatskoj politici odgovara legitimiranje tzv. trećeg entiteta, a što se realizira kroz bošnjački izbor Željka Komšića. Je li onda moguće da su SDP i velikohrvatska politika u dosluhu? Izborno nasilje SDP-a odrazilo se i na rezultate za bošnjačkog člana Predsjedništva, budući da su mnogi glasovi koji bi ovdje odlučivali, usmjereni na nebošnjačku adresu
P :F A preziranju sebe – dobio političku ma- su ostale trajne posljedice – jer je u terijalizaciju, u vidu revitalizacije La- ime tzv. depolitizacije rastjeran pagumdžijinog SDP-a. triotski kadar iz tužilaštva, policije i Kako je moguće da se ostalih institutcija, a postavza sedam-osam godina poljeni su iskompleksirani pozaboravljaju sva zla koja je slušnici Beograda i Zagreba. Bosni i Bošnjacima nanio Napravljena je aparatura SDP, partija koja živi od usmjerena da u narednim bošnjačkih glasova, a vlada godinama prebriše poviu ime Srba i Hrvata?! Da je jest, tako da nova generacija SDP sa svoga čela maknuo Bošnjaka uglavnom nema Zlatka Lagumdžiju, kao pojma o općim mjestima personifikaciju bošnjačke SDP-ove vladavine, tipa, islamofobije, da se SDP ma nosanja zaklanih krmadi po čime ogradio od proganjadžamijskim haremima ili nja Bošnjaka, da je SDP zabrane upotrebe selama. makar jednom ustao u za- U čemu je štos? Ne samo da se zaboravilo štitu, recimo, nane Fate šta je bilo, već se ta kritična U tome što Orlović, da je reagirao u masa zaboravnih Bošnjaka velikohrvatskoj povodu brojnih napada na ponovo regrutirala u SDPpolitici bošnjačke povratnike, itd. ovo biračko tijelo, posve odgovara – pa da čovjek pokuša naći uvjerena da će ih Zlatko legitimiranje racionalnu vezu sa ozbiljLagumdžija odvesti u bolju hrvatskog nim bošnjačkim opredjeljebudućnost. A kako izgleda prava na njem da se glasa za SDP?! ta budućnost? Kao u Tuzli, separatizam, Namjesto toga, SDP je na- na uokviravanje recimo, gdje gradom sa 90 stavio utabanim putem sluodsto bošnjačkog življa tzv. trećeg žiti velikosrbima i velikohrvlada preko 50 odsto Srba entiteta, a što vatima, a što su Bošnjaci, i Hrvata koji su na funkse realizira umorni od nametanja kricionerskim pozicijama. kroz bošnjački vice, razumjeli kao put u Riječ je aparatheidu nad izbor Željka Evropu. Kada su Bošnjaci Bošnjacima, koji je poseKomšića. 2000. glasali za SDP, bilo je ban utoliko što ga Bošnjaci to svjedočenje demokratske maksimalno prihvataju i ne superiornosti u odnosu na bune se zbog institucionadruge, jer su samo Bošnjaci glasali za lizacije svoje niže vrijednosti. Pa ni promjene. Ko je mogao pretpostavi- Crnci u Pretoriji nikad nisu pristali ti da će se vladajuća partija okrenuti na ovo na šta su pristali Bošnjaci! Sva protiv svojih birača? Kazna je stigla druga seljakanja bošnjačkih glasova ubrzo, na vlast je, iz straha od SDP-a, na Izborima 2010 ne nose patološku, bez ikakve zasluge, vraćena SDA, ali umobolnu dimnenziju, kakvo ima
8. oktobar - 30. ševval

R

ezultati izbora 2010 tragično nas vraćaju u 2000. godinu kada je bošnjački narod sebi natovario na vrat vlast SDP-Alijanse, koja ga je progonila, vrijeđala i ljagala za veze sa tzv. islamskim terorizmom. Obistinila se slutnja da će ispiranje mozgova bošnjačkom narodu, preko okupiranih radio-televizijskih servisa, proizvesti kritičnu masu autodestruktivnih, samomržnjivih Bošnjaka, spremnih da glasaju za progonitelje bošnjačkih vrijednosti. Unazad nekoliko godina možemo u društvenoj zbilji prepoznati islamofobiju u Bošnjaka, a sada je taj patološki stav – o

18

ovo pristajanje ogromnog broja Bošnjaka da glasaju za SDP, uprkos tolikim dokazima koji ovu partiju očitavaju kao marionetsku polugu u razbaštinjenju i razmuslimanjenju bošnjačkog naroda. Izborni vandalizam

Centar problema zove se: Željko Komšić. Odaslao je Komšić nekoliko efektnih patriotskih poruka, koje su zagrijale bosansko srce. Branio je Bosnu kao malo ko na bošnjačkoj političkoj sceni. Dok su se u Bošnjaka zalegle kukavice, koja više nisu smjele povisiti ton na Beograd, dotle je Komšić progovorio osjećajima mnogih bosanskih patriota. U nekoliko situacija njegovi su istupi došli kao mehlem na ranjenu dušu. Ako je glumio, dobro je glumio, ako je to bilo iz računa, halal mu bilo, jer bošnjački kandidati nisu ni iz računa smjeli Beogradu odbrusiti. Međutim, za Komšićev boravak u Predsjedništvu, u prvom, a evo i u drugom mandatu, vezane su kriminalne okolnosti u koje je navučen bošnjački narod. Komšić se bira kao Hrvat, a ne kao Bosanac. Njega trebaju birati Hrvati, a ne Bošnjaci. Jer, ako ga biraju Bošnjaci, onda je to ugrožavanje prava hrvatskog naroda da bira svoga člana Predsjedništva. A ako Bošnjaci negiraju Hrvatima to pravo, onda im istodobno legitimiziraju pravo na tzv. treći entitet. Praktično, i prvi, i drugi put, Komšić u Predsjedništvo

Bošnjački izbor Željka Komšića je određen demokratskom i nacionalnom nepismenošću, ali i vječnom bošnjačkom čežnjom da vide jal Srbina jal Hrvata koji voli Bosnu i Hercegovinu.

ulazi preko bošnjačkih glasova, što znači da Bošnjaci u Predsjedništvu imaju dva bošnjačka člana, a da Hrvati nemaju ni jednog. Kada su u SDP-u isturili Željka Komšiča za hrvatskog člana Predsjedništva, ali ne i kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, automatski su pozvali svoje birače, ali i sve druge, da ugroze pravo Hrvata da biraju svoga člana Predsjedništva, jer su bošnjačke glasove usmjerili na Željka Komšića. Riječ je o prvorazrednom političkom vandalizmu, jer se primjenjuju pravila građanske demokratije tamo gdje je definirano pravo svakog naroda da bira svog predstavnika. Jedno je smatrati da sadašnje rješenje gdje svako bira sebi nije dobro, da bi bolje bilo da svi biraju sve, a drugo je konkretnim zahvatima udariti na jednakopravnost jednog bh. naroda, kojemu se odriče pravo da izabere svog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Začudo, navodna demokratska javnost je ostala nijema na ovo bjelodano ugrožavanje hrvatske jednakopravnosti. Osobno sam na nekoliko skupova i kroz nekoliko medija objašnjavao Bošnjacima kako je ružno ulaziti u tuđu kuću i u toj kući uređivati stvari po svome nahođenju. Pitao sam ih – kako bi se oni osjećali da im Hrvati izglasaju bošnjačkog člana Predsjedništva? Za divno čudo, hrvatske stranke nisu dizale preveliku galamu oko ove SDP-ove hajdučije. Bilo je nekoliko
8. oktobar - 30. ševval

19

HDZ-ovih prigovora, tek toliko da se zna kako su Hrvati ugroženi, i to je sve. A ozbiljnost ovog zadiranja u hrvatsku jednakopravnost je tako velika, da je i u godinama prije zahtijevala javne rasprave i stručne ekspertize. Nije valjda da HDZ-u, i jednom i drugom, odgovara da im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva?! Bitna je razlika između HDZ-ovskog oglašavanja da je počinjeno izborno nasilje nad Hrvatima, i konkretnih akcija da se to nasilje spriječi. U čemu je štos? U tome što velikohrvatskoj politici odgovara legitimiranje hrvatskog prava na separatizam, na uokviravanje tzv. trećeg entiteta, a što se realizira kroz bošnjački izbor Željka Komšića. Je li onda moguće da su SDP i velikohrvatska politika u dosluhu? Naravno, oduvijek su bili u dosluhu jer je SDP, nakon odlaska Nijaza Durakovića iz ove partije, postao marioneta iz Karađorđeva. Je li moguće da su Bošnjaci koji su glasali za Željka Komšića blećci koji su, ugrožavajući Hrvate, dali za pravo Hrvatima da prave tzv. treći entitet? Zato Bošnjaci prikupljaju pare za crnogorskog pisca Nikolaidisa kad ga tuži Emir Kusturica, ali ne znaju za sudske troškove i zatvorske dane bosanskih heroja koji truhnu u dejtonskim zatvorima. U toj čežnji Bošnjaci pogubiše i svoje ljude i svoje ciljeve, kao što su upravo navučeni na SDPovu, velikohrvatsku podvalu o legitimiranju hrvatskog separatizma. Narodni pobjednik Izborno nasilje SDP-a odrazilo se i na rezultate za bošnjačkog člana Predsjedništva, budući da su mnogi glasovi koji bi ovdje odlučivali, usmjereni na nebošnjačku adresu. Po karakteru bošnjačkih glasova koji su otišli Komšiću može se pretpostaviti kako bi ti glasovi bili raspoređeni među bošnjačkim kandidatima. To su oni proleterski glasovi titonostalgičara, koji u mogućnosti da Meho glasa za Jovu vide otjelotvorenje ideala komunističkog vremena. Oni su ushićeni, raspjevani, poletni, jer za njih nema veće sreće nego ne pripadati svome narodu, već služiti narodu kojemu ne pripadaš, na ma koji način. Ako bi takvi mentalni sklopovi bili zadržani unutar bošnjačkog izbora, onda nema dileme da ove glasove ne bi dobio Bakir Izetbegović, kao sin Alije Izetbegovića, već bi ti glasovi bili raspoređeni na nešto mekšeg Harisa Silajdžića i još mekšeg Fahrudina Radončića. To bi taman donijelo

ono malo procenata koliko je trebalo Radončiću da pretekne Izetbegovića. No, bilo kako bilo, izbor Željka Komšića ima legalitet, ali ne i legitimitet. U tom smislu je i izbor Bakira Izetbegovića legalan. Fahrudin Radončić tek može žaliti za nijansama koje su odlučile pobjednika, ali se ne može osjećati poraženim. Izborno nasilje SDP-a je definitivno generiralo neprincipijelnosti i učvrstilo nekrunisani tzv. treći entitet. Bošnjačka politička scena je pretrpjela najveće štete i nedorečenosti. Sa porazom Harisa Silajdžića gubi se značaj njegove Stranke za BiH. Ta problematična Stranka svakako je bila giviht oko Silajdžićevog vrata. Nije Silajdžić bio toliko loš, da pretrpi takav poraz, ali je bio dovoljno lijen, nepokretan, nenarodan, da narod ne osjeti u njegovom reizboru fluid pažnje i ljubavi. Više sam ja, kao običan pisac, putovao po Bosni i susretao se s narodom, nego on kojemu je to obaveza. Jedno je kad ja sam putujem noću po istočnoj Hercegovini, a drugo je kad on, koji ima svu pratnju i bezbjednost, ne ode ni do Trebinja, ni do Stoca, ili neke druge bošnjačke periferije. U narodu je bila zrela potreba da osjeti ljubav, a Silajdžić taj dar nije imao. Zato su u igri ostali Bakir Izetbegović, u ime oca Alije, koji je s narodom izgradio tu emotivnu vezu u razumijevanju i osjećanju problema, i Fahrudin Radončić koji je zračio novom energijom i uvažavanjem naroda. Ruku na srce, nisu se ni Izetbegović, a ni Radončić, pretrgli oko obilaženja naroda, ali su makar djelovali u skladu sa narodnim očekivanjima.
8. oktobar - 30. ševval

U odnosu na poljuljan ugled SDA u narodu, pobjeda Bakira Izetbegovića je veliko iznenađenje. Autoritarna pozicija Sulejmana Tihića, njegovi napadi na Islamsku zajednicu, licitiranje sa bošnjačkom žrtvom, ustoličenje i podržavanje katastrofalnog Sadika Ahmetovića, kao bošnjačkog Rankovića, itd. – sve je to srozalo SDA u očima Bošnjaka. Ipak, ostao je ogroman broj stabilnih birača, koji su mogli činiti okosnicu Izetbegovićeve pobjede. Ostatak je došao iz dva izvora: prvi, iz poštovanja prema Aliji, drugi, iz otpora prema Radončiću. Silajdžićev slogan “Naš!” je trebao da upozori kako Radončić nije naš, već je došlo iz Sandžaka, ali se taj slogan zalijepio za Bakira Izetbegovića, koji je ispao više “naš” nego Silajdžić, samim tim što mu znamo babu. To igranje na kartu diskreditacije po osnovu sandžačkog porijekla zaslužilo je da bude kažnjeno, ali, treba biti i prezreno za sva vremena, jer mi Bošnjaci nismo Srbi pa da nas sa Rusima ima 300 miliona. Bošnjak iz Sandžaka i Bošnjak iz Bosne jednaku sudbinu dijele, i onaj ko to ne prihvata, zavređuje zaborav. Sa pobjedom Bakira Izetbegovića poraženi su delegati sa Kongresa SDA koji su za predsjednika izabrali Tihića, a ne njega, jer se, evo, u kalkulaciji sa prošlom izborima, ispostavilo da narod neće Tihića, već hoće Izetbegovića. S obzirom da nas čeka mračan period obnove policijske države i progona bošnjačkog naroda, nama bi od koristi bila jaka i narodna SDA. Bakir Izetbegović je dosad izbjegavao konflikte unutar stranke, računajući da bi mogao postati gubitnik. Ali, sada je pobjednik.

20

Skandalozno
U Bosni i Hercegovini je sve moguće

Ponižavajući odnos države BiH
prema ubistvu Magdija Dizdarevića
Kantonalna tužiteljica Gordana Knezović je podigla optužnicu protiv 11 lica za učestvovanje u tuči a niko nije optužen za ubistvo Magdija Dizdarevića, odnosno slučaj Magdija Dizdarevića uopće nije tretiran u navedenoj optužnici. Drukčije rečeno, za ubistvo Magdija Dizdarevića neće niko odgovarati, kao da se nije ni dogodilo
P :E B za sve u Bosni i Hercegovini, osim njegove zatvoru. Također, pouzdano znamo da porodice, prijatelja i malog broja svjesnih su sudske i policijske institucije u MostaBošnjaka. Međutim, vrhunac sramnog ru odlučile da zaštite Igora Salčina jer je odnosa spram ubistva Magdija on sa njima sklopio dogovor dogodio se ovih dana kada je da bude njihov doušnik u kripred Kantonalnim sudom u S obzirom da minalnim krugovima. Osim Mostaru pokrenut sudski prosu bh. mediji toga, tužiteljica Gordana Kneces za tuču u kojoj je 15. jula Magdija zović i drugi iz sudsko-policijprošle godine ubijen Magdi Dizdarevića skih institucija u Mostaru su Dizdarević. Naime, kanpredstavili shvatili da je dobar dio naše tonalna tužiteljica Gordana kao vehabiju, javnosti ravnodušan spram Knezović je podigla optužnicu neprocesuiranje ubistva Magdija Dizdareviprotiv 11 lica za učestvovanje njegovog ća, te su zbog toga sigurni da u tuči a niko nije optužen za ubistva je jasna niko neće mrdnuti ni prstom ubistvo Magdija Dizdarevića, poruka svima u ako se Magdijevo ubistvo zaodnosno slučaj Magdija DizBiH da ubijanje taška. Zbog ovakvog odnosa darevića uopće nije tretiran u vehabija ne države BiH spram ovog ubinavedenoj optužnici. Prema mora biti stva slobodno možemo reći da šturim saopćenjima za javnost krivično djelo, su ovakvoj BiH danas daleko kantonalna tužiteljica Gordasve zavisi preći ljudi kao što su Igor Salna Knezović je navela da zbog od trenutnih čin i njemu slični nego iskreni nedostatka dokaza nema koga okolnosti i vjernici muslimani kao što je optužiti za smrt Magdija Dizpotreba države. bio Magdi Dizdarević koji je darevića. Tužiteljica Knezović bio uzoran građanin, nikada je ovako odlučila iako je monije prekršio nijedan zakon ove starska policija prošle godine države niti je ugrozio bilo čije podnijela izvještaj protiv Igora Salčina za pravo. kojeg se pouzdano zna da je ubio Magdija Kada bi postavili stvari drukčije, da Dizdarevića. Prema našim informacijama, se kojim slučajem dogodilo suprotno, da tužiteljica Knezović je porodici rahmetli je neko od tzv. vehabija, ne moramo reći Magdija Dizdarevića poručila da ne može ubio, recimo nanio teške povrede Igoru podići optužnicu protiv Igora Salčina za Salčinu, šta bi onda bilo? U Mostaru bi ubistvo jer ne postoji snimak kako on pe- se digla i kuka i motika, niko ne bi tražio snicom udara u glavu rahmetli Magdija video zapise niti svjedoke, mostarska poliDizdarevića a svjedoci koji su to vidjeli za cija i sud bi reagovali odmah i po hitnom nju nisu validni, odnosno ona nije sigurna postupku. da bi uz pomoć svjedoka očevidaca i bez Na kraju, s obzirom da su bh. mediji originalnog video zapisa mogla na sudu Magdija Dizdarevića predstavili kao vehadobiti tužbu protiv Igora Salčina, zbog biju, neprocesuiranje njegovog ubistva je čega je odlučila da i ne pokušava podizati jasna poruka svima u BiH da ubijanje vebilo kakvu optužnicu protiv Igora Salčina. habija ne mora biti krivično djelo, sve zaviIgor Salčin je ubio Magdija pred očima si od trenutnih okolnosti i potreba države. najmanje dvadesetak svjedoka, pa ipak, i Kako god, BiH može zanemariti pored tolikih svjedoka, tužiteljica traži vi- ubistvo Magdija Dizdarevića, međutim deo zapis na kojem se jasno vidi da Igor krajnji sud je kod Allaha, dž.š., zaslužena Salčin udara rahmetli Magdija. Tako će kazna će sigurno stići sve one koji su odpravna država Bosna i Hercegovina zabo- govorni za ubijenja Magdija i za zataškaraviti da se ubistvo Magdija Dizdarevića vanje njegovog ubistva. Ko ubije jednog uopće dogodilo a ubica Igor Salčin može nevinog čovjeka kao da je pobio cijelo mirno nastaviti robijati u mostarskom čovječanstvo!
8. oktobar - 30. ševval

U

masovnoj tuči pristalica vehabijskog pokreta sa mladićima koji su sjedili u jednom mostarskom kafiću pet osoba je povrijeđeno od kojih je jedno u životnoj opasnosti’’, glasila je prva vijest o nemilom događaju u Mostaru kada je 15. jula prošle godine ubijen rahmetli Magdi Dizdarević. U nastavku vijesti, koju je plasirala velikosrpska novinska agencija Srna, dalje se navodi “kako građani Mostara, koji žive u dijelu u kojem se desila tuča, od straha ne mogu živjeti od vehabija.’’ Velikosrpska novinska agencija Srna je na ovaj način unaprijed izmišljala alibi za ubice Magdija Dizdarevića usmjeravajući svu pažnju na, za njih, mrski vehabizam. Nakon što je javnost konačno saznala da je ubijeni Magdi Dizdarević pripadao skupini iskrenih vjernika, koje u BiH pogrdno zovu vehabijama, a ne, kako su to podmetnuli iz velikosrspke Srne, skupini mladića koja je mirno sjedila u kafani odmah se sve utišalo. Ubistvo Magdija Dizdarevića odjednom više nije bilo važno. Umjesto da proganjaju ubicu Igora Salčina, domaći mediji su nas izvještavali kako tom istom Igoru Salčinu prijete vehabije i kako je njegov život ugrožen. Nakon što je ubijen, smrt Magdija Dizdarevića je postala nevažna tema

21

Društvo
Tragom ijekavizacije

Kad Plivom pliva pljeva,
Kvaziijekavizam usred ikavske Serhat-Krajine unosi rukovodilac Kulturnog centra u Bihaću, čiji hor pjeva njegovu pjesmu pod nazivom “Dert”, koja ima slijedeće stihove: Djevojka lice umiva/I mnoge suze proljeva, a pravilno i očekivano, s obzirom na rimu, ali i tradiciju, bilo bi: I mnoge suze proliva
P ( :S K @ . )

diva suze proljeva
B
osanski jezik je bitna stavka u postgenocidnom svođenju računa Bošnjaka i traženja formule obstanka. Da je nekim nesretnim slučajem jedna od novoizabranih glava troglavog čelništva države postala Hlivnjanka Borjana Krišto, njen predstojnik bi vjerovatno postao Božo Mišura iz stare bosanske Rame, koji je svoj zahtjev za trećim kanalom na hrvatskom jeziku na FTV uoči izbora 2006. godine obrazlagao nepojmljivim nebulozama, poput one: Da se mogu slobodno smijati na svome hrvatskom jeziku, a da mi se ne smiju oni u Sarajevu. (sic!) Ili: Mi smo sol ove zemlje! Nas Hrvate su u srednjem vijeku zvali ‘dobri Bošnjani’. (sic!) Iako je ova novopečena dama rođena ikavka iz povijesnog ikavskog kraja, ubrzo bi uslijedio oštri kurs trećekanalske hercegbosanske turSjedeći uz vodu ove modrikaste bohrvatske hiperijekavizacije kako srednjebosanske rijeke, dobroćudbi demonstrirala hrvatsku jezičku ni ribolovac krajem proteklog sepvjerodostojnost i pravotembra tumači porijeklo vjernost i uzput se liječila imena rijeke Plive voditeod “ikavskog kompleklju emisije ‘Dopunska nasa”. Pripomogli bi joj i stava’ Federalne televizineki Bošnjaci sa svojom je, iznoseći nevjerovatnu ‘najboljom tradicijom bokonstrukciju da je ‘Pliva’ sanske ijekavice’, među nastalo od ‘pljeva’. Ovaj prvima ijekavski jurišnik novopečeni onomastičar i prononsirani eksponent i etimolog amater kaže velikosrbske jezičke polida ova rijeka izvire kod tike Asim Peco, kojemu Livna i obrazlaže etimoje glavno zanimanje bilo logiju hidronima ‘Pliva’ traženje argumenata za ovako: Pošto je ovo krašVidivši ovu osporavanje i negiranje ki teren, ljudi su nekad tragikomičnu samosvojnosti bosanskog davno nastojali ustanoscenu, čovjek jezika. Tako je na Simpoviti gdje će se pojaviti ne zna bi li se ziju o jezičkoj toleranciji voda sa ovoga izvora pa smijao ili bi u Sarajevu 1970. godine su u njega sasipali pljeplakao. Nikada njegova najvažnija teza vu. Govorilo se “pljeva, ljudi u ovom bila da “nema nijedne pljeva pa Pliva”. Kao kad kraju nisu bitne govorne karakteribi neki srednjevjekovni mogli govoriti stike koja bi se na našem alhemičar, držeći u ruci “pljeva”. jezičkom tlu mogla prokomad olova uzvikivao: glasiti isključivo musliolovo, olovo – zlato, namanskom” (bošnjačkom, goneći občinjene gledaoop.a.). Ova tvrdnja apsoce da vjeruju kako on u lutno nije tačna, a da je i tačna u ruci drži zlato. Vidivši ovu tragiistoj mjeri bi se odnosila i na druge komičnu scenu, čovjek ne zna bi li narode, odnosno govornike tadaš- se smijao ili bi plakao. Nikada ljunjeg zajedničkog standardnog je- di u ovom kraju nisu mogli govorizika pa je simptomatično zašto je ti ‘pljeva’. Da je rekao “pliva pliva, izdvojio baš Muslimane (Bošnja- pa Pliva”, to bi imalo smisla, jer ke) u jeku njihove borbe za naci- riječ ‘pliva’ je podpuno glasovno onalno priznanje i ravnopravnost podudaran sa imenom rijeke Plive u jugoslavenskoj zajednici. Borja- i predstavlja izvorni ikavski oblik ni bi pripomogli i drugi ‘meritor- prema ijekavskom ‘pljeva’, a ovo ni’ ijekavci, poput orijentaliste dr. je, da ponovim, povijesni ikavski Muhameda Hukovića, pa i njihovi kraj. Tek to bi moglo zavarati onoanonimni sljedbenici, kakav je je- mastičare i etimologe diletante, a dan ribar sa Plive u ulozi nadrio- izražajno – bio bi to izkaz na razini nomastičara. Makovih aliteracija u “Kamenom
8. oktobar - 30. ševval

22

spavaču”. Ovdi ne može biti riječi o indiciranosti značenja zvukom, jer su ‘Pliva’ i ‘pliva’ pravi homonimi. Uostalom, isti glasovni sklop, iz kojeg je izvedena ‘pliva’ (-pliv), ima morfološka osnova iz koje je izveden i glagol ‘pliviti’ (ijek. plijeviti), koji i značenjem asocira na zajedničko porijeklo: oslobađati zasijane (zasađene) biljke od divijih nametnika, oslobađati kulturu od korova, glavno od sporednog, kao što je oslobađanje zrnevlja od plive (pljeve). Kvaziijekavizam Homonimsku osnovu, samo sa drugim formativom glagolske osnove, i naravno, drugim značenjem, ima i glagol plivati (pliv-ati). Također, isti korijen, samo sa prijevojnim stupnjem vokala ‘i’, ‘o’, ‘a’, i srodno značenje, imaju

zrakoplovstvo, plovna rijeka, plovilo, plovak, plovka (sin. patka) i sl. te splav, poplava, naplavina, plavni val, vodoplavni teren i sl.). Deadjektivni glagol ‘pláviti’ (sa dugim vokalom ‘a’) ima aktivno i pasivno značenje: činiti nešto plavim i postajati plav. Ostavljajući u ovoj situaciji po strani poznato tumačenje, po kojem je ime rijeke Plive izvedeno od antičkog naziva ‘Preva’, za mlade bosanske urbane narašćaje, kojima manjka etnografskih informacija, neobhodno je objasniti o čemu se radi, pošto se iz institutskog ‘Rječnika bosanskog jezika’ to ne Na Simpoziju može saznati, zapravo doo jezičkoj bija se podpuno pogrešna toleranciji slika, jer se riječ ‘pljeva’ u Sarajevu definiše kao ‘prazna zrna’ 1970. godine (sic!). Prvobitno je ova najvažnija riječ izvorno imala oblik teza bila je da ‘pliva’ (sa kratkosilaznim “nema nijedne akcentom na ‘i’, ijekavbitne govorne ska alternanta ‘pljeva’ sa karakteristike istim akcentom) i njome koja bi se se imenovala vihanjem na našem odvojena prhutava ljuska jezičkom od zrnevlja strvnog žita tlu mogla (pšenica, ječam, zob i dr.) proglasiti prilikom ređenja, drugim isključivo riječima žitna trina, odmuslimanpadak, nusproizvod u vrskom” šenju žita. Za razliku od (bošnjačkom, plive (pljeve) od žita, rijeop.a.). ka Pliva ima dugouzlazni akcenat na ‘i’. Kvaziijekavizam usred ikavske Serhat-Krajine unosi rukovodilac Kulturnog centra u Bihaću, čiji hor pjeva njegovu i glagoli ‘ploviti’ i ‘plaviti’ i pre- pjesmu pod nazivom “Dert”, koja ma njima izvedene riječi: vreme- ima slijedeće stihove: Djevojka plov, moreplovstvo, moreplovac, lice umiva/I mnoge suze proljeva, a

Predsjednik svih Bosanaca i Hercegovaca

N

akon netom završenih izbora poznato je troglavo čelništvo države. Jedna od preživilih glava iz prošlog mandata postala je najjača iako je najmlađa. Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva Željko Komšić dobio je gotovo troduplo više glasova građana nego na prošlim izborima. Dobio je i gotovo duplo više glasova Hrvata od svoje prve pratilje, ali i troduplo više glasova Bošnjaka, nego Hrvata. Posebno je znakovito da je dobio duplo više glasova Bošnjaka, nego bošnjački kandidat, što očito pokazuje da
8. oktobar - 30. ševval

bošnjačko biračko tijelo od etnonacionalne naginje prema građanskoj perspektivi. Komšić zato kaže da u Predsjedništvu neće predstavljati samo Hrvate, nego i Bošnjake, ali i Srbe. Bit će, kaže, predsjednik svih Bosanaca i Hercegovaca, pa i onih koji nisu glasali za njega. Da bi to postigao, za početak bi mogao napraviti kompromis, možda tako što bi protukandidatkinju sa izbora za hrvatskog člana Predsjedništva imenovao za sekretaricu u svom kabinetu, a srbskog ultrašovinistu Rajka Vasića za njenog prvog zamjenika.

23

pravilno i očekivano, s obzirom na rimu, ali i tradiciju, bilo bi: I mnoge suze proliva. Osim ovih ijekavskih samouka, Borjana bi se mogla osloniti i na učene Bošnjake, poput orijentaliste dr. Muhameda Hukovića, koji se u svojoj brošuri o bosanskom jeziku kao državotvornom elementu Bosne i Hercegovine javno hvali pravilnošću svoga ijekavskog izgovora: “Na ‘Slavenskom seminaru’ u Zagrebu (1951.g.) prof. dr. Stjepan Ivšić u svojim predavanjima je često mene prozivao da kažem kako se pojedina riječ u mom Čajniču izgovara i naglašava. Moji su odgovori za njega bili meritorni.” No, da li bi Hukovićevi ijekavski odgovori bili meritorni za drugog zagrebačkog profesora istog imena, Stjepana Pavičića, koji odlučno zastupa tezu o migracionom porijeklu ijekavskih govora na tom prostoru u odnosu na prvobitnu ikavicu: “Značajno je, da jekavski govor nije u 17. stoljeću još potpuno osvojio gornje Lijevo Podrinje, iako mu je ono bilo na udaru još od 14. stoljeća. Foča, Čajniče i Goražde u svojem starosjedilačkom muslimanskom dijelu još su u tome stoljeću ikavski i nalaze se na prvom stupnju miješanja s doseljenim jekavcima.” Pavičić zaključuje da kretanja stanovništva sa juga započinju oko sedme decenije 15. stoljeća i nastavljaju se kroz 16. stoljeće da bi se potom naročito intenzivirala u 18. i 19. stoljeću. Ijekavsku meritornost opovrgava ikavski izkaz njegovog zemljaka iz Čajniča Ilije Žižića, izrečen u dnevniku RTRS: Mogli bi živit. I pravo starobosansko ikavsko prezime Hukovićeva zemljaka, poznatog košarkaša Vlade Divca, opovrglo bi njegovu ijekavsku meritornost, jer, također, potvrđuje ikavsku prošlost toga kraja. (U takva starobosanska prezimena, pored ostalog, spadaju i Zvizdović, Zvizdić, Divković, Zvirkić, Bilić, Bilkić, Slipac, Bilinac, Svitlica, Bida i sl.) Ženski antonim je ‘divica’ u hipokorističkom značenju, kao i njen sinonim ‘divka’. Ovaj oblik je umanjenica od ‘diva’ (ijek. djeva, djevojka), prema muškom antonimu ‘div’ (nema ijekavsku alternantu) u značenju ‘(neobuzdani) mladić, momak u najvećem usponu snage’. Riječ ‘diva’ upotrebljava u 17. stoljeću i fra Matija Divković u deminutivnom i hipokorističkom obliku ‘divica’, a, kao što primjećujemo, i sam njegov patronim

Car Franjo i car Dušan u Bakr-babinoj džamiji

B

orjana Krišto ni nakon izbornog fijaska neće pasti u zaborav. Ostat će upamćena kao čelnik Federacije, za čijeg je mandata (i uz njenu prešutnu saglasnost) općinska građevinska inspekcija u njenom rodnom Hlivnu, izvršila rušenje ‘povratničkog’ mesdžida, usred svetog mjeseca Ramazana nezapamćenom demonstracijom sile i državnog terora nad svojim građanima muslimanima, upotrebom najsavremenije tehnike, ogromnih i moćnih hirauličnih čekića-bušača betona. Gradnju mesdžida su pokrenuli Bošnjaci povratnici “na svojoj zemlji, u svojoj vjeri”, kako je donedavno glasio već zabačeni slogan stranke “od Spahe do Alije”. Srušeni povratnički mesdžid je bila Borjanina poruka svojim nekadašnjim komšijama muslimanima, odnosno ‘zemljacima’, ali i svim biračima pa smo sad svi tu gdje smo. Kao vatrena dominikanka ona i njeni rušioci imali su mnoge povijesne i savremene uzore. Dovoljno je samo pogledati arheološke iskopine Bakr-babine džamije i pratećih objekata sa mezaristanom u sarajevskom parku At mejdan podno Bistri-

ka. Taj kompleks su austrijske vlasti 1905. godine jednostavno zatrpale debelim slojem zemlje i napravili park cara Franje Josipa zasadivši po njemu drveće, a 1909. izgradili i muzički paviljon za šenlučenje austrijskih oficira. Nakon propasti Austrije, srbske okupacione vlasti su samo preimenovale lokalitet u park cara Dušana, a partizanske vlasti su sve to ostavile tako “da ne čačkaju po prošlosti”, ali su na drugim mjestima, postupile na isti način, primjerice sa Kalin hadži Alijinom džamijom 1947. godine. Taj prostor u zaleđu sarajevske glavne pošte u vrijeme gradonačelnikovanja Dane Olbine vlasti su jednostavno poravnale kao da tu ništa nije ni bilo i izgradile zgradu za partizanske oficire. Nakon završetka protekle agresije bosanske vlasti su taj neveliki prostor naspram Narodnog pozorišća imenovale kao Prešernov park, na kojem su Slovenci namjeravali otvoriti pivnicu, ali zahvaljujući odkriću nekih medija, sve je zaustavljeno i taj lokalitet je potom (početno) arheološki obrađen odkopavanjem zidina džamije, ali je već godinama nezaštićen. finansiranje izgradnje betonskog košarkaškog igrališća na mjestu čuvene Begove kuće, koju su srbske vlasti tokom agresije sravnile sa zemljom, a koja je do rata bila glavna trebinjska turistička atrakcija, pored Arslanagića mosta. Divac je izvedeno sufiksacijom od ‘div’, a on upravo i izgleda tako. Divovi su do nas doprli iz bajki kao gorostasi nadnaravne veličine i snage, koji obitavaju u netaknutoj prirodi i susrećući se sa ljudima u različitim situacijama. I nakon ovih izbora teško bi bilo dati precizan odgovor kud plovi ovaj brod, što Bosnom se zove, a kud teče rijeka Pliva znano je odvajkada: pravo u ambis čuvenim vodopadom u avnojskom gradu Jajcu i tu se gubi u vodama Vrbasa ili, kako bi nadahnuto rekao neki pjesnički razpoloženi posmatrač: plavooka diva (divica) Pliva skače sa litice pravo u naručje zelenookog diva (divca) Vrbasa.

Divković izveden je iz istog korijena, kao i riječi: diva – divac, divica, divka, divojka, div, diviji, divjak, divan, divota, divljina. U staroj bosanskoj Rami postoji legenda o djevojci po imenu Diva Grabovčeva, ali čisto sumnjam da bi njeno ime smili ijekavizirati i Borjana i njen zamišljeni predstojnik Božo. Našu ikavsku divu ne treba dovoditi u vezu sa njenim homonimom, koji je prisutan u javnom diskursu mada ne treba odbaciti neko njihovo zajedničko daleko praindoevropsko porijeklo. ‘Diva’ u sintagmama poput ‘muzička diva’, ‘estradna diva’, ‘filmska diva’, prema latinskom ‘divus’ – nebeski, božanski, u prvobitnom značenju ‘boginja’, a danas je u bosanskom jeziku bliže prenesenom značenju zvi(je)zda, engl. star. Što se Vlade Divca tiče, danas je on, nažalost, predsjednik OK Srbije, a ne Bosne i, opet nažalost, neki povratnici u Trebinje vežu ga za
8. oktobar - 30. ševval

24

Politika i društvo
Republika Srpska prepuna četnika

Od grada do grada sve su
Republika Srpska je prepuna simbola četničke zločinačke prošlosti. U tim ulicama i pored navedenih Dražinih trgova srpska djeca odrastaju i svakodnevno idu u škole. Oni odrastaju gajeći pozitivne uspomene na likove kao što su Draže Mihajlović, Arkan i slični srpski zločinci
P :E B

ulice đenerala Draže
utros su bošnjačke povratnike u Ulici đenerala Draže u Doboju ponovo uznemirile šovinsitičke i prijeteće poruke “Srbi kolju balije”, te “Boj na Turke”, koje su ispisane na plakatima zalijepljenim na zgradu u kojoj žive. Zbog straha za svoju sigurnost insistirali su na anonimnosti. Nisu se obratili ni policiji, pa je ekipa FTV-a danas o svemu upoznala Centar javne bezbjednosti Doboj kome je predala i plakat sa prijetećom sadržinom. U ovoj ulici je i ranije bilo zastrašivanja povratnika, a natpis “Nož, žica, Srebrenica” nekoliko je puta prekrivan bojom, navodi se u vijesti koju je proteklih dana objavila Federalna televizija. Malo ko je obratio pažnju na to da se ulica u centru Doboja, u kojoj žive bošnjački povratnici, ni manje ni više zove Ulica đenerala Draže. Ponukani ovom viješću potražili smo informaciju više, odnosno u kojim sve gradovima u Republici Srpskoj danas ima ulica koje nose naziv po ovom četničkom zlotvoru. Nakon kraće pretrage po općinskim adresarima došli smo do saznanja da u Republici Srpskoj deset gradova ima ulicu ili trg sa nazivom Draža Mihajlović, odnosno đeneral Draže. Pored već spomenutog Doboja

J

vlast u Rudom je našla zamjenu u ulici Đenerala Draže Mihajlovića. Ako vas nekada put navede u Modriču malo bolje se zagledajte kuda hodate jer biste vrlo lahko mogli zagaziti u ulicu Draže Mihajlovića. Kome se to dogodi ne garantiramo sigurnost. Srbi iz Šekovića su se oduvijek ponosili svojom četničkom prošlošću. Ni oni nisu mogli odoliti slobodama koje im daje demokratija pa su se i oni zakitili jednom malom zabitom ulicom Draže Mihajlovića. Petrovo se upinje da je grad, a s obzirom da se Nakon kraće samoprozvaše gradom onda su pretrage po i oni morali imati jednu ulicu općinskim i Bijeljina ima trg đenerala Draže Mihajlovića. Kako biti adresarima Draže Mihajlovića. Uz ovaj trg urban u Republici Srpskoj a da došli smo do Bijeljina ima i ulicu Arkanove istovremeno grad nema makar saznanja da garde – Ulica Srpske dobrovojednu Dražinu ulicu. u Republici ljačke garde, zatim najmanje U svim navedenim graSrpskoj deset desetak četničkih vojvoda u dovima, kao i u većini ostalih gradova ima ovom gradu ima svoju ulicu. gradova u Republici Srpskoj, ulicu ili trg sa Sljedeći grad na našem poosim ulica sa imenom Draže nazivom Draža pisu je Lukavica ili Istočno Mihajlovića mnogo je ulica Mihajlović, Sarajevo. I u ovom gradu se nasa imenima brojnih dobro polazi ulica Draže Mihajlovića. odnosno đeneral znatih i manje poznatih četDraže. Da apsurd bude veći država ničkih vojvoda, kako iz davBosna i Hercegovina je sebi ne prošlosti tako i iz vremena dozvolila taj luksuz da baš u četničke agresije na Bosnu i ovoj ulici funkcionira državna Hercegovinu. institucija Imigracioni centar za strance. Dakle, Republika Srpska je prepuna Razumijemo što srpski političari u držav- simbola četničke zločinačke prošlosti. U nim institucijama to vide kao normalnu tim ulicama i pored navedenih Dražinih pojavu, ali šta je sa bošnjačkim političari- trgova srpska djeca odrastaju i svakodma. Kako je moguće da svih ovih godina nevno idu u škole. Oni odrastaju gajeći od kako funkcionira ta državna institucija pozitivne uspomene na likove kao što su u Lukavici u ulici Draže Mihajlovića se ne Draža Mihajlović, Arkan i slični srpski nađe ni jedan bošnjački političar da ma- zločinci. Zato nas ne treba čuditi što je kar postavi pitanje u Parlamentu Bosne kod naših komšija Srba iz Republike i Hercegovine o ovom neshvatljivom Srpske četništvo toliko jako prisutno. propustu? Ovo je samo jedan primjer šta se radi I Ugljevik ima svoj Trg Draže u Republici Srpskoj. Mi koji ne živimo u Mihajlovića, zatim Čajniče u kojem se tom dijelu Bosne i Hercegovine ne shvataprotegla ulica Draže Mihajlovića. I mo koliko je RS duboko zagazila u četnišRudo je zahvatio isti trend, u nedostatku tvo. A kad Srbin postane četnik onda bi bilo kakvih drugih kvalitetnih rješenja za on odmah da kolje balije i da ide u boj na poboljšanje života svojih građana lokalna Turke. U Doboju to čak ni ne kriju!
8. oktobar - 30. ševval

25

Feljton
Skrivena disertacija: IV poglavlje: duhovni život katoličkog dela stanovništva za vreme turske vladavine u svom karakterističnom otelovljenju, literarnom i kulturnom delovanju franjevaca (II dio)

Patološki islamofob
Bilo bi interesantno ispitati kakav je odnos Andrić imao sa svojim velikim savremenikom Krležom, koji je i sam bio zaveden romantičarskim jugoslovenstvom. Ipak, Krleža, kao široko obrazovan čovjek, istinski erudita, znao je istinu i tvrdio da dok su u Bosni postojale škole i kulturne institucije “kod nas u Hrvatskoj nije bilo ništa”
P :K Z ndrić se ponaša kao raspojasani krstaški ratnik koji na polju kulture uništava sve što ne smatra svojim. Treba se prisjetiti da evropski krstaši ratnici nisu u svemu bili takvi pa su iz križarskih ratova donijeli masu kulturnih i umjetničkih tekovina što je pripremilo renesansu. Tako Andrić tvrdi; “U vreme turske vladavine franjevci su bili jedini predstavnici srpsko-hrvatske književnosti u Bosni”. Što se tiče pravoslavnog dijela stanovništva Andrić piše da “usled materijalne bede i niskog obrazovanja svog sveštenstva” nisu mogli razviti “neku književnu delatnost”. Smiješna kovanica Opet je najlošije u Andrićevom isključivom mračnjaštvu prošao “Onaj deo stanovništva koji je bio prešao na islam”, njegovi Turci, jer su bili upućeni na djela na turskom, arapskom i perzijskom jeziku pa su zato “isključeni iz srpsko-hrvatskog jezika i zapadne kulture“. A sam će Andrić u VI poglavlju svoje “rasprave” koje će nazvati “prilogom”

A

ipak bijedno obraditi alhamijado knji- se u XVI veku, najpre u Dalmaciji a zaževnost koju su “njegovi Turci, Bošnjaci tim i u Hrvatskoj, razvila živa literarna pisali” na bosanskom jeziku, starom je- delatnost, u Bosni se ne može naći ni ziku Bosne. Andrić izbacuje i traga nekom pokušaju kaovaj stari naziv jezika njegove kvog književnog rada”. Bosne a koristi izraz srpskoBilo bi interesantno ispihrvatski, jednu smiješnu kotati kakav je odnos Andrić vanicu uvedenu tek desetak imao sa svojim velikim savregodina prije nego je Andrić menikom Krležom, koji je i pisao svoju disertaciju. Andrić sam bio zaveden romantičarje morao znati, jer se petljao u skim jugoslovenstvom. Ipak, politiku na srpskoj strani pri Krleža, kao široko obrazovan kraju austrougarske uprave čovjek, istinski erudita, znao u Bosni, da je ta nominacija je istinu i tvrdio da dok su u jezika izmišljena u okupatorBosni postojale škole i kulskoj političkoj kuhinji i da turne institucije “kod nas u Andrić je je izglasana u Saboru poliHrvatskoj nije bilo ništa”. Ali, promašio da tičkim lopovlucima i trgoviKrleža je bio pošten i široko iznese najbolje nom. Naime, srpski političari obrazovan čovjek. Ostaje osobine su napravili veliki ustupak nama u Bosni da istinski žalifranjevaca bošnjačkim političarima, vemo što je beogradska inteleka to je da su likoposjednicima, begovima, tualna čaršija uspjela da probili taktični žrtvujući interese srpskog gura Andrića za Nobelovu i mudri i da seljaštva, da bi bošnjački ponagradu na štetu Krleže. Bez su razumjeli litičari dozvolili da se ukine obzira što je Andrić rođesloženu i njihov stari maternji jezik, ni Bosanac a Krleža nije, za delikatnu bosanski. Taj je naziv bio već Bosnu bi sigurno bilo mnogo davno prihvaćen i ustanov- prirodu čovjeka bolje da su komunisti uspjeBosne. ljen a politikantskim igrama li nadigrati srpsku čaršiju i nespretnih bošnjačkih poliNobelovu nagradu, kad je tičara zamijenjen hibridnim očito bio došao red na jugoimenom srpsko-hrvatski. slovenskog pisca, isposlovati Tada Bošnjaci nisu razmišljali dugoroč- za Krležu. Tada u Evropu ne bi otišla no i nisu shvatili da će to uskoro značiti satanska slika Bosne koju potkrepljuje ta i zatiranje njihovog nacionalnog imena politička Nobelova nagrada. i bogate kulturne baštine. Andrić je to Veliki dio ovog poglavlja Andrić troznao jer je bio sigurno saučesnik u tom ši nabrajajući imena i djela brojnih frakulturnom zločinu ali je iz politikant- njevaca koji su pisali različita djela. On skih razloga prihvatio ovu nakaradu veliča i prevoditeljsku aktivnost. Andrić od naziva zajedničkog jezika, koja će se stalno ponavlja da su ta djela pisana ćirizadržati još gotovo čitavo jedno stoljeće licom i na srpsko-hrvatskom jeziku. zahvaljujući izuzetnoj spretnosti srpske politike i naivnosti i gluposti bošnjač- Jukićev ustanak protiv Turaka ke, pa djelimično i hrvatske politike, te renegatima poput Andrića, kojima je Vjerovatno su Andriću bili na rasSrbija sjajno znala manipulisati. polaganju brojni franjevački dokumenti Andrić se ne zaustavlja na jednoj pa svoju mršavu disertaciju popunjava podvali, nego srlja dalje. On će u sljede- nizom autora i djela i na kraju svakog ćem pasusu napisati groznu laž: “Kada pasusa konstatuje hladno da ta djela
8. oktobar - 30. ševval

26

nemaju nikakvu književnu vrijednost. Tako doslovno piše: “u dva stoleća svoga procvata ta književnost nije dala niti originalnih dela niti dela bogatih mislima i savršenih po formi”. Mada naklonjen franjevcima, kod Andrića je jača patološka osobina da sve što je bosansko, a franjevci to zaista jesu, trpa pod noge i bagateliše do potpunog negiranja. Tako stvara u Evropi sliku Bosne kao mračnog vilajeta a o njenom stanovništvu kao intelektualno impotentnom. Andrić posebno registruje da kad je 1835. g. Ljudevit Gaj objavio “Ilirski” proglas, pa “Danicu ilirsku” da su mu se priključili bosanski franjevci. Kada za Austrijance i Mađare piše o “ilircima” Andrić je na klizavom terenu pa se uzdržava od pohvala. Ipak ne može da obuzda svoju zloćudnost prema Bosni i Bošnjacima čak ni po ovom pitanju koje i nema naročite veze sa Bosnom. Tako piše da je prvi “ilirac” iz Bosne, fra Martić Nedić, u suradnji sa još jednim franjevcem, “opjevao poraz bosanske muslimanske oligarhije u njenoj borbi protiv reformi iz Carigrada”. Ovom odvratnom formulacijom Andrić pokazuje svu dubinu svoje odrođenosti od Bosne simpatišući više i prave Turke nego Bošnjake, koje on naziva inače Turcima, osim u ovoj situaciji vrhunca njegove mržnje prema njima. Zatim slijede hvalospjevi fra Ivanu Frani Jukiću, bez imalo objektivnosti i kritičnosti u odnosu na štete koje nanosi bosanskim franjevcima svojim neodmjerenim ispadima prema turskoj vlasti. Tako će napisati: “Jukić je revolucionaran, neobuzdan i oštar duh, ali u isto vreme i preduzimljiv i istrajan u radu. Kao neko apostolsko poslanje, njegovo biće ispunjava vredno zalaganje za dobro naroda”. Andrić je inače užasno škrt u pohvalama uopće ali mu se jezik razveže i razmaše kad odluči da kudi, blati i nipodaštava. U slučaju Jukića, gdje najmanje ima opravdanja za tako nešto, Andrić hvali preko svake mjere. I sam Andrić daje podatke koji potvrđuju Jukićevo odsustvo razboritosti i logike, naročito kad je samo što je završio teološke studije u Mađarskoj krenuo sa grupom istih takvih nesmozganih junoša da “dignu ustanak protiv Turaka” u Bosni. Sam Andrić piše da su ga stariji franjevci savjetovali da odustane od

što bi se sigurno dogodilo da je neko ovakav kao Jukić jurišao bezumno na Tursku koje stoljeće ranije. Andrić je slijep za sve ove opasnosti za katolike u Bosni koje je predstavljao Jukić, pa ga pubertetskom zaljubljenošću pretvara u mučenika i sveca. Iako je rođeni hajduk i bundžija, Jukić se bacio i na pisanje. Pisao je svega i svačega ali čak zaljubljeni i pristrasni Andrić odriče svaku vrijednost Jukićevim umjetničkim djelima. “Hrvatski Homer” Sasvim drugačiji tip čovjeka je fra Grga Martić, drugi franjevac, taktičan, razborit, obrazovan i vješt pisanju. Za njega Andrić nema ni izbliza toliko hvale kao za razornog Jukića. Iako sam nije bio buntovnik i pustolov, i Martić u svom djelu “Osvetnici”, u kojem veliča pobune u Hercegovini i Crnoj Gori Iako sam nije 1878. g. pokazuje mržnju prebio buntovnik ma muslimanima i Turcima. i pustolov, ovog “neozbiljnog mladićkog Andrić piše: Ep “Osvetnici” i Martić u poduhvata”. Ali Jukić ne miizjednačavan je u svoje vresvom djelu ruje, ali i sve druge kasnije me sa Mažuranićevim delom “Osvetnici”, u akcije koje nepromišljeno “Smrt Smail-age Čengića”, kojem veliča pokreće, završile sa potpuMartić je bio slavljen kao pobune u nim krahom. Jukić veliča i “hrvatski Homer” i “pjesnik Hercegovini Omer-pašu Latasa te dovodi prvog reda”. i Crnoj Gori u nezgodnu situaciju i sebe i Međutim Andrić tvrdi da 1878. g. pašu. Konačno, svojim nerasu savremenici precjenjivali pokazuje zumnim zahtjevima prema Martićevo književno djelo. mržnju prema turskoj vlasti isposlovao je to “Književne i političke prilike muslimanima i da ga njegov voljeni Omerstvorile su mu pesničku slavu Turcima. paša Latas uhapsi i otpremi koju pod drugim uslovima u Carigrad. Tamo su ga se nikada ne bi dostigao”. riješili tako što su ga protjeOvo koketiranje hrvatrali u Rim “da ga papa poskih umjetnika sa srpskim i kori”. Ali Jukić i dalje rovari i buni, te naročito crnogorskim borbama protiv konačno umire u Beču 1857. g. gdje je Turaka, koje je već u vrijeme kad Andrić otišao da se liječi. Andrić ne piše da je piše disertaciju, pokazalo kobne posljediovaj neodmjereni i nepromišljeni Jukić ce, Andrić pravda na svoj način. “Tema bio problem i nesreća i za same franjev- oslobođenja hrišćana ispod turskog jarce, koliko i za Bosnu i za Turke. On je ma odgovarala je nacionalno-političugrožavao povlašten položaj franjevaca kom raspoloženju”. Čudno je da Andrić u Turskoj i Bosni, zagarantovan ahd- nije više zloupotrijebio i Mažuranića namom. Njegovo ponašanje je upravo i njegovu “Smrt Smail-age Čengića”. negacija mudrosti i taktičnosti franjeva- Sataniziranje Bošnjaka, unakaživanje ca koji su stoljećima uspijevali sačuvati stvarne ličnosti Smail-age do lika vamkatoličanstvo u jednoj islamskoj državi. pira, veličanje jednog kukavičkog čina, Takav podvig se ne pamti u cjelokupnoj ubistva iz zasjede, sve se to uklapa u evropskoj, pa i svjetskoj historiji gdje se Andrićevu mračnu i nemoralnu intersve tuđe i drugačije sasjeca mačem u pretaciju historije Bosne i Bošnjaka. korijenu. Samo zato što se Jukić pojavio Zašto se Andrić uzdržao? Zašto nije išao pri kraju osmanske vladavine u Bosni on do kraja u smislu: kad se laže nek se laže. nije sasvim upropastio misiju franjevaca, Da li je shvatio da veličanje ubistva iz
8. oktobar - 30. ševval

27

zasjede cijeli svijet smatra kukavičkim a ne herojskim činom. Kako je ovu moralnu inverziju, koja važi samo na Balkanu, izveo jedan hrvatski nacionalista ban, Ivan Mažuranić, da li je bar Andrić shvatio da sa time treba stati? Naime, u vrijeme kada je Andrić pisao disertaciju svima je, pa i njemu, postalo jasno da srpsko-hrvatska ljubav nema budućnosti jer je niko ne tretira pošteno. To je vrijeme užasnih političkih podmetanja, prljavih borbi, ubistava u skupštini u čemu je, možda, i Andrić učestvovao, ali svakako i znao za njih. Andrić je pehlivanio između dva velika neprijatelja, Austrije i Srbije, i kao renegat srpski, bio je u minskom polju. Zato je, vjerovatno i “ilirce” manje veličao, jer je Austrija imala loše odnose sa njima i čak ih i zabranjivala. Andrić je morao taktizirati na štetu istine. Veličajući do neba Njegoša i njegov huškački i genocidni “Gorski vijenac” Andrić se odužio Srbima za izvjesno ulizivanje Austrijancima u disertaciji. Uprkos svijesti o pogubnom djelovanju Andrićeva djela na njegovu rodnu Bosnu, čovjek mora osjetiti i izvjesno sažaljenje za ovog nesretnog renegata i posrbicu. Pošten čovjek nikad ne bi sebi dozvolio da se uvali u ovakvu situaciju a kad bi ga i gurnuli u tu moralnu kaljužu teško bi je preživio. Andrić je nepresušni rezervoar zla i negativnog naboja prema Bosni i u zaključku o franjevcima opet iznosi gnusne laži o svojoj zemlji: “zasluga franjevaca je u tome što su svojom književnom delatnošću probijali kobnu izolaciju kojom je turska uprava ogradila Bosnu i što su toj najviše zaostaloj južnoslovenskoj zemlji pomogli da dođe do duhovnih ostvarenja susednih i naprednih zemalja”. Ako već iznosi laž da je Bosna bila najviše zaostala južnoslovenska zemlja mogao je kao Bosanac da naglasi kao neko opravdanje težak položaj zemlje na granici dva velika carstva u permanentnom ratu. U tom ratu Bosna je razarana i pustošena a njeno stanovništvo desetkovano. I Turska se maćehinski odnosila prema Bosni i samo je koristila za vlastite ratne svrhe. A i susjedni slavenski narodi su napadali i uništavali Bosnu, ne iz patriotskih i vjerskih pobuda nego kao direktni plaćenici Mlečana, Austrijanaca i Mađara. Kako jedan katolik, rođen u Bosni, koji pretenduje da presuđuje u krupnim historijskim pitanjima, kako takav Andrić ne nalazi ni jedne riječi razumijevanja i saosjećanja za neizrecive višestoljetne patnje njegove domovine? Jedna stara arapska poslovica kaže: “U ljudskom srcu ima mjesta za hiljade divnih stvari osim ako u njega uđe mržnja. Mržnja se širi kao kuga, ovlada cijelim

tim srcem i u njemu ne ostaje mjesta nizašta drugo osim te mržnje”. A Andrićevo mračno srce je jedan predubok bunar mržnje i to usmjerene samo protiv bosanskih muslimana i njihove zemlje Bosne. Andrić je promašio da iznese najbolje osobine franjevaca a to je da su bili taktični i mudri i da su razumjeli složenu i delikatnu prirodu čovjeka Bosne. Tako su u kontinuitetu ušli kao brana između križarskih ratova protiv bogumila u njihove tvrdoglavosti. Tim suptilnim načinom mogli su patarene preobratiti u katoličanstvo. Istim načinom su sačuvali i katoličanstvo u Bosni tokom stoljeća turske uprave. Istom mudrošću i taktom
8. oktobar - 30. ševval

Istom mudrošću i taktom isposlovali su sebi ahd-namu i povlašten položaj u islamskoj zemlji, zagarantovan od samog sultana.

isposlovali su sebi ahd-namu i povlašten položaj u islamskoj zemlji, zagarantovan od samog sultana. Ovo je jedinstven slučaj u cjelokupnoj svjetskoj historiji i zasluživalo je puno mudriju i pošteniju analizu od ove Andrićeve. Andriću je sigurno bila velika prepreka u poštenom pristupu ovoj temi to što je bio patološki islamofob a ovu temu nije mogao pošteno obraditi a da ne prizna tolerantnost turske vlasti koja je, vođena elementarnim islamskim propisima, zabranjivala prinudno prevjeravanje što je u susjednim zemljama, i na istoku i na zapadu, smatrano dozvoljenim, plemenitim i poželjnim i to sve do danas.

28

Politika

Kraj države
Podjela državne imovine BiH
OHR je 23.12.2009. predao popis državne imovine Bosne i Hercegovine, koji pomaže uništenje države. Kako?
P S : N R O

P

ovršina BiH je 51.197 km² kopna i 12 km² mora, od čega je 27. 652 km², tj. 54%, državna imovina (prije pretvorbe nazivana društvenom). Ali, vlast u FBiH i njeni nazovinaučnici, neispravno su proglasili šume, livade, planine, vode, javne prostore… sva prirodna bogatstva, “javnim dobrima, a ne i državnom imovinom’’ - varajući tako državu i građane. Neispravna definicija državne imovine

Pristajanje stranaka koje okupljaju preostale odane građane RBiH, prevashodno Bošnjake, da se udovoljava zahtjevima iz RS kako bi navodno “spriječili radikalizaciju stanja u BiH”, praktično vodi u nestanak države BiH.

Stoga je u OHR-ovom popisu, Aneks A, ukupna imovina države BiH, 351 km² - samo 1,27% ukupne državne imovine! Tih 1,27% su imovina bivše JNA, zatim zgrade i zemljišta na raspolaganju ustanovama RBiH, npr. republičkim sekretarijatima za narodnu odbranu i za unutrašnje poslove, republičkim fondovima, institutima, saveznim institucijama SFRJ na tlu RBiH, te imovina bivše SFRJ sukcesijom dodijeljena RBiH. Npr., u opštini Olovo popisanu državnu imovinu čine zgrada opštine i dvorište MUP-a, (samo!) ukupno 0,0012 km², datih na raspolaganje

opštini, iako ona ima kilometre nepopisanih državnih šuma i pašnjaka. U opštini Foča popisano je samo 0,1409 km², itd. Prevaru je 2004. izvelo Vijeće ministara, pogrešno definirajući državnu imovinu, što sada koristi OHR. Vijeće je, kao i za policiju, prihvatilo diktat Republike srpske (RS), uvodeći definiciju nepodudarnu sa stvarnim stanjem u zemljišnim knjigama i donesenim zakonom RBiH o pretvorbi društvene svojine (S.L. RBiH 33/1994). Prevara je slojevita U drugoj fazi, prevara prikriva otimačinu državne imovine od strane RS još 1993. (prije Dejtona!) putem njenog
8. oktobar - 30. ševval

‘Zakona o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu’ (S.L. RS 4/93), čiji Član 3 po teritorijalnom principu određuje da sva društvena sredstva na teritoriji “Republike srpske’’ postaju njena državna svojina. Ako bi sada parlament dejtonske BiH prihvatio 1,27% za raspodjelu državne imovine sa OHR-ovog popisa, pokrio bi nelegalnu otimačinu 98% državne imovine u RS! RS je 2007. donijela slijedeće autentično tumačenje tog svog Zakona (S.L. RS 74/2007): “Svojina koja je postala državna na osnovu Člana 3 Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu,

29

upisati će se u zemljišnim knjigama kao svojina Republike srpske’’. RS je ujedno dala nalog svim zemljišnoknjižnim uredima da po službenoj dužnosti, umjesto društvenog i državnog vlasništva, izvrše upis vlasništva RS. Podsjetimo se da je Skupština RBiH 1994. donijela ‘Zakon o pretvorbi društvene svojine’ (S.L. RBiH 33/1994) i u Članu 1 pobrojala dobra koja su postala vlasništvo države BiH, npr., prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni kapital iskazan u bilansima stanja pravnih lica 31.12.1991., sredstva na kojima pravo upravljanja korištenja imaju mjesne zajednice, društvene organizacije, političke organizacije i udruženja građana. Izuzeta je samo imovina na kojoj pravo raspolaganja ima FBiH. Prema tom zakonu, RBiH je nosilac prava svojine na imovini u društvenoj svojini, a na kojima pravo raspolaganja nema FBiH. Stoga FBiH ima pravo raspolaganja samo na lokacijama na kojima su objekti institucija FBiH, kao i sami objekti - a država BiH zadržava i na tim, kao i na cijelom prostoru BiH, vlasništvo nad državnom imovinom. Analogno, kako je pripalo FBiH, trebalo bi da i RS pripadnu lokacije na kojima su objekti institucija RS, a da država BiH ostaje i dalje vlasnik ukupne državne svojine. Prema tom zakonu i Članu 1 Dejtonskog ugovora, BiH nastavlja kontinuitet RBiH, te je neprihvatljivo da bilo ko pravi razliku između državne i društvene svojine. OHR-ov popis je morao obuhvatiti ukupnu državnu imovinu, a ne samo 1,27%; tj. morao je popisati svu državnu imovinu koja je sada pogrešno upisana u RS kao vlasništvo RS, kao i svu imovinu na prostoru FBiH koju nije popisao. Treći sloj prevare vrši OHR, tendenciozno pogrešno tumačeći uvjet za svoje zatvaranje: “treba riješiti pitanje državne imovine i vojne imovine’’. Riječ “riješiti’’ ne znači razdijeliti. I prije je državna imovina davana na raspolaganje opštinama, institucijama, a vlasništvo je ostajalo države BiH. Najbolje rješenje ostavlja vlasništvo nad državnom i vojnom imovinom državi BiH, prema ‘Dejtonu’, Član 1 – a pravo korištenja i upravljanja državnom imovinom prenosi na entitete i niže nivoe, zavisno od potreba; istovjetno na cijelom teritoriju BiH. Tako je riješeno u svim državama, od kojih se niti jedna nije odrekla vlasništva nad državnom imovinom da postane kandidat za prijem u EU i NATO. Četvrta faza prevare bi bila pristanak na raspodjelu državne imovine po diktatu RS i nekih kadrova OHR, što, nažalost, podržavaju i stranke u FBiH: da se dobrovoljno odreknemo države BiH tako da joj ostanu samo lokacije na kojima su zgrade njenih institucija, a sve ostalo pripadne RS na prostoru RS; a u FBiH, malo Federaciji

a više kantonima i opštinama. To bi bio kraj države BiH, kompletiranje države RS i državica-kantona. Branitelj RBiH, uvaženi Prof. Dr. Francis Boyle, je rekao: “svojina i suverenitet imaju isto značenje”. Zato treba odbaciti veleizdajničke dogovore bh. političara oko državne imovine, a primijeniti pravo, tj. uposliti pravne eksperte da brane državu BiH. Jer ako vlasniku neko silom otme voćnjak, može ga godinama koristiti, ali nikad nije njegov. Ako, pak, vlasnik prepiše voćnjak kradljivcu u gruntu, voćnjak više nije ukraden nego legalno pripada kradljivcu. Isto je sa vlasništvom nad državnom svojinom. Ako bi parlament BiH izglasao da se po teritorijalnom principu raspodijeli 1,27% sa popisa OHR, sva imovina na prostoru RS-a bi postala vlasništvo države RS. Bez suglasnosti parlamenta BiH, bila bi to samo imovina oteta agresijom i genocidom - ali i dalje vlasništvo države BiH. Posljedice

Ako bi parlament BiH izglasao da se po teritorijalnom principu raspodijeli 1,27% sa popisa OHR, sva imovina na prostoru RS-a bi postala vlasništvo države RS.

Bez vlasništva nad imovinom, država BiH ne bi mogla biti garant za internacionalne zajmove (dijelovi države se ne mogu pojavljivati kao garanti u internacionalnim obavezama i dogovorima). Vlasništvo dejtonskih entiteta nad državnom imovinom bi impliciralo da su oni postali države prije BiH i da su oni svojom voljom formirali državu BiH. Država je 1992. od cijelog svijeta priznata kao jedinstvena. Ako bi se prihvatio zahtjev RS da se RS i FBiH dogovore oko raspodjele državne imovine, ispalo bi da je država BiH
8. oktobar - 30. ševval

nastala voljom dva entiteta. To bi značilo da može nestati voljom samo jednog entiteta. Prestao bi kontinuitet države BiH; bila bi ukinuta. Ako bi entiteti postali vlasnici prostora na granici ka susjednim državama - državna granica prestaje biti državna, entiteti definitivno postaju države. Ako je RS vlasnik prostora uz granicu sa Srbijom, može ustupiti prostor da Srbija bude vlasnik prostora na obje strane Drine, po strategiji SANU. Dok bi u RS sva državna imovina bila na nivou RS, što je čini državom, u FBiH postoje aspiracije kantona i opština da postanu vlasnici državne imovine, što je također destabilizacija BiH. Npr., može se desiti da samo opština Neum, a ne država BiH, bude vlasnik mora BiH. Vrhuška Neuma može to more ustupiti Hrvatskoj, na što bi kao vlasnik imala pravo, pa BiH ostaje bez mora. Sadašnja granica RS bi postala nepovratno nedodirljiva, pa bi za sva vremena otpale varijante teritorijalne organizacije države BiH na bazi ekonomskih regija. RS bi snažno eksploatirala tako osvojeni suverenitet, pa bi poslije prepisa vlasništva nad državnom imovinom, njen referendum bio blizu legalnosti. Praktično, RS bi stekla poziciju Republike BiH u sastavu SFRJ, kada se ta federacija raspala. Izgubljeni bi bili značajni internacionalni pravni aduti za sprječavanje otcjepljenja RS od BiH, jer prepis vlasništva nad državnom imovinom nisu učinili stranci, nego bi se tumačilo da je to želja i dogovor samih lidera u BiH, tj. svih stanovnika BiH. Svijet bi samo zaključio da podržava unutrašnji dogovor. Da sebi skrati muke,

30

internacionalna zajednica bi pristala na “mirno odvajanje RS od ostatka BiH’’. A taj ostatak ne bi postao država, nego bi bio dijeljen između Hrvata i Srba. Hrvati bi posegli za svim od Kiseljaka do Jadrana, uz dio srednje Bosne kao i udio u vladavini nad Sarajevom kao distriktom. Srbima bi odgovarao sukob, da uzmu još prostora BiH i isprave krivudavu entitetsku/državnu granicu. Jednostavno, prepis vlasništva nad državnom imovinom na entitete, imao bi kobne posljedice po opstanak države BiH i kraj Bošnjaka kao bilo kakvog relevantnog faktora. Podsjetimo se da Rezolucija Američkog kongresa broj 171 od 12.5.2009., traži da Bosna i Hercegovina što prije uspostavi efikasnu državu. Shodno tome, vlasništvo nad državnom imovinom se ne smije prepisati na entitete i niže nivoe, jer to slabi državu, što je suprotno toj Rezoluciji. Umjesto prepisa vlasništva, može se i treba prenijeti pravo korištenja državne imovine. To je dovoljno da se imovina racionalno koristi, a ujedno očuva integritet države BiH. RS ne pristaje da vlasništvo nad državnom imovinom ostane na državi BiH, kako državi BiH pripada po ‘Dejtonu’ i kako je i kod svih svjetskih država. Ujedno, lideri Bošnjaka očigledno pristaju na ukidanje države BiH. Potrebno je zapitati i OHR, zašto izmišlja problem gdje ga nema, pa je podigao pitanje raspodjele državne imovine na nivo Odluka Vijeća za implementaciju mira (PIC)? Zaista, PIC može odustati od problematiziranja pitanja državne imovine u BiH, jer ni u jednoj državi nije drugačije nego što je to već riješeno u državi BiH po ‘Zakonu o pretvorbi društvene svojine’ (Službeni list RBiH broj 33/1994), kojeg je donijela Republika BiH, a koji je još važeći. Zakon se može doraditi u pogledu prava raspolaganja državnom imovinom na svim nižim nivoima: entitetima, kantonima i opštinama, a da vlasništvo ostane na državi BiH. Treba u svakom slučaju odbaciti diktat RS. Za Bošnjake je žalosna situacija kao i 1992. Tada je bila dilema: predati oružje “pa da nam se ništa loše ne desi” ili se boriti. Ko je predao, tužno ga pokušavaju identificirati, ko nije poslušao, ostao je živ. Danas je pitanje za Bošnjake: dobrovoljno predati državnu imovinu, te i na taj način ostati bez države - ili ne pristati, pa imati državu. Pristajanje stranaka koje okupljaju preostale odane građane RBiH, prevashodno Bošnjake, da se udovoljava zahtjevima iz RS kako bi navodno “spriječili radikalizaciju stanja u BiH’’, praktično vodi u nestanak države BiH. Još samo preostaje odgovor onima koji pitaju “kome ovo stanje odgovara?’’. Odgovor je jasan: ovo stanje nije dobro, ali je bolje od nestanka države BiH.

Pitanja za visokog predstavnika Inzka

K

ada se imaju na umu izložene činjenice, nameću se i neka pitanja za čovjeka koji bi možda mogao zaustaviti naše izdajnike u rasturanju države BiH, Visokog predstavnika, gospodina Valentina Inzka: 1. Gospodine Inzko, znate li da čak i u Dejtonskom ustavu, na kojega se pozivate i na osnovu kojega trebate djelovati, imaju tri uporišta da je državna imovina vlasništvo države BiH? To su, prvo, Član 1 Dejtonskog ustava, po kome dejtonska BiH nastavlja kontinuitet Republike BiH; drugo, odredba da svaki zakon RBiH važi dok se ne donese drugi zakon kojim se poništava zakon RBiH iz te oblasti; treće, po ‘Dejtonu’, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obvezujuće za sve. 2. Znate li da postoji Zakon RBiH, koji tretira pitanje državne svojine, koji nije mijenjan i stoga je, dakle, i dalje na snazi? To je ‘Zakon o pretvorbi društvene svojine’, donesen u Skupštini RBiH (S.L. RBiH 33/1994), po kome državna svojina pripada državi BiH. Važno je da su u Članu 1 tog zakona, pobrojana dobra koja su postala vlasništvo države BiH, među kojima su najznačajnija javna dobra (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi: šume, livade, brda, vode...) i društveni kapital pravnih lica na dan 31.12.1991. 3. Znate li da postoji ‘Sporazum o sukcesiji bivših republika SFRJ’, po kome sva imovina od sukcesije RBiH pripada državi BiH, a taj Sporazum ima internacionalni karakter i validnost, dakle, znatno iznad lokalnog? 4. Znate li da je Ustavni sud BiH donio ‘Odluku po pitanju vlasništva nad državnom imovinom’? U sporu između BiH i FBiH, presudio je da državna imovina pripada državi BiH. Znate li da su po ‘Dejtonu’ odluke Ustavnog suda BiH konačne i obvezujuće? 5. Ako navedeno niste znali, to Vas blamira jer Vam je posao da to znate. Ako ste znali, zašto Vi lično onda predlažete da se vlasništvo nad državnom imovinom države BiH prenese sa države BiH na entitete, a da se državi BiH ustupe na upotrebu samo objekti u kojima su smještene institucije Bosne i Hercegovine i lokacije tih objekata? Jasnije rečeno, zašto želite da se sadašnje stanje po kome je državna imovina 100% u
8. oktobar - 30. ševval

vlasništvu države BH, prema cjelokupnoj legislativi, preokrene, pa da država BiH ostane totalno bez vlasništva, a da entiteti i kantoni postanu 100% vlasnici državne imovine, što vodi raspadu države i novoj tragediji BiH? 6. Zašto ste prihvatili pogrešnu definiciju državne imovine, suprotno čak i Dejtonskom ustavu BiH i važećem Zakonu RBiH, suprotno stanju u zemljišnim knjigama, suprotno Internacionalnom pravu i svim svjetskim zakonima po pitanju imovine? To niste smjeli uraditi. 7. Zašto se ponašate kao da spomenuta legislativa o pitanju državne imovine ne postoji, pa uporno želite da važeću legislativu prevarom poništite, a da legalizirate nelegalno stanje u zemljišnim knjigama na prostoru nazvanom Republika Srpska? 8. Zašto ste pristali da OHR popiše samo 1,27 % države imovine BiH, a izjavili da je popisana cijela državna imovina, pa da bi uspjela prevara popisani dio imovine ste prikazali u kvadratnim metrima umjesto u kvadratnim kilometrima, kako bi izgledalo više površine i tako vaša prevara laganije uspjela?! 9. Gospodine Inzko, zašto želite da prevarom učinite državu BiH totalno nefunkcionalnom, a govorite da želite da postane funkcionalna? 10. Zašto OHR ne poništava nelegalno načinjen upis državne imovine na prostoru RS, upisan kao vlasništvo RS u 2007. godini, jer je to suprotno važećoj legislativi; a zašto OHR naređuje da se prestane sa upisom državne imovine na državu BH?! 11. Znate li da se prenosom vlasništva sa države BiH na entitete, gubi unutrašnji suverenitet države BiH, pa se tako direktno potkopava integritet države BiH? 12. Gospodine Inzko, zašto nastojite oduzeti državi BiH unutrašnji suverenitet i tako je totalno oslabiti, a entitetu RS omogućiti preuzimanje još većih prerogativa države, što vodi razdvajanju RS od ostatka BiH, tj. do uništenja države BiH? 13. Zašto radite suprotno zahtjevima Vijeća Evrope i Rezolucije Američkog kongresa broj 171 od 12.5.2009., koji traže da Bosna i Hercegovina što prije uspostavi efikasnu funkcionalnu državu.

31

Pogledi
Srpsko-hrvatski pakt protiv RBiH – hrvatska strana (5. dio)

Shema Rimokatoličke
Hrvatska aktivna emigracija je u vrijeme obje Jugoslavije održavala plamen hrvatskog patriotizma. Ali kada je došlo stani-pani pri implementaciji visoke politike - raspada SSSR, Varšavskog pakta i SFRJ – Crkva ne daje emigraciji da zamijeni postojeću strukturu; u godinu-dvije dana nije mogla uspostaviti sistem kakav je desetljećima gradila KPH i udbaška struktura kojoj su i Hrvati pripadali
imenima’. Da je agresivna faza nastavljena, velikosrpski projekt je mogao biti okončan za par decenija. I perfidna faza je imala velikog uspjeha, ali ne potpunog. P S : S , R . . Republika Bosna i Hercegovina svojim “ne” ostanku u federaciji sa Srbijom i Crnom Gorom pod ucjenom Beograda, i svojim “da” nezavisnosti, postaje ratnim ciljem ne samo “krnjoj Jugoslaviji”, nego i Hrvatskoj, koja zauzvrat 1995. dobiva podršku u Hrvatska aktivna emipogromu njenog srpskog stagracija je u vrijeme obje novništva. Preko produžene Jugoslavije održavala plamen Hrvatskim ruke u BiH, Hrvatska zatvara hrvatskog patriotizma. Ali antikomunii ucjenom kontrolira dotok kada je došlo stani-pani pri stičkim hrane, lijekova, goriva, ... te implementaciji visoke politike patriotima na svim nivoima širom svijeta - raspada SSSR, Varšavskog je evo već lansira histeričnu antibosanpakta i SFRJ – Crkva ne 20 godina sku, a pogotovo antimuslidaje emigraciji da zamijeni kiselo grožđe mansku kampanju – nakon postojeću strukturu; u gošto oni nisu što joj je RBiH dala propudinu-dvije dana nije mogla obnašali, a niti snicu ka samostalnosti i kada uspostaviti sistem kakav je će obnašati, je barem 20.000 Muslimana desetljećima gradila KPH i toliko sanjanu stupalo pod hrvatskom zastaudbaška struktura kojoj su i vlast - nego vom. Tek osnovana Armija Hrvati pripadali. Oligarhija su okrutno RBiH, 1992. grandioznim je ubitačno pragmatična, seodbačeni. herojstvom odbija napad bična, ekspeditivna, beskruJugoslavenske armije (JA) i pulozna: Crkva je znala da se njenih četnika - ali Tuđman nova mreža ne može napraviti počinje ubijati čak i Hrvate odane RBiH, za kraće od generacije ili barem desetak te kreće u otvorenu ofenzivu; u Ženevi godina. Toliko vremena nije imala, a za to dobiva i potpis Alije Izetbegovića. niti joj je nova mreža bila uopće i potrebPritisnut uspješnom obranom RBiH, na. Uostalom, saznalo se kasnije da je i Milošević pristaje da RH postane ‘etnič- Leh Valensa iz Gdanska, taj slavni lider ki čista’ u akciji ‘Oluja’, kojom se ukida pokreta ‘Solidarnost’ iza kojega je stajala Republika srpska Krajina (RSK) i obavlja Rimokatolička crkva, godinama surađipogrom većine od 12% stanovnika RH, vao sa obavještajnom službom komunipripadnika srpskog naroda. Za taj ustu- stičke Poljske. Tako je Crkva uposlila pak, Tuđman je Miloševiću platio kola- hrvatsku udbašku strukturu; preko noći boracijom u razaranju RBiH i obavljanju su samo skinuli petokraku i prisegli lojalgenocida nad Bošnjacima i ratnih zloči- nost režimu kojemu je Crkva na čelo pona i nad ostalim odanim građanima. stavila generala JNA Franju Tuđmana. Zašto se neki Hrvati čude što lustracija Strategiju diktira Rim nije provedena? Nije potrebna. Hrvati se rado pohvale svojom visokom politikom - iako u sebi znaju, ili barem slute, da je nemaju, nego da su oni tek poslušni egzekutori shema
8. oktobar - 30. ševval

Rimokatoličke crkve. Od 1990., to postaje i prostim okom vidljivo. A tako je i na nižem nivou: sveprisutna je razgranata crkvena obavještajna mreža; svećenici u redovnim susretima sa hrvatskim liderima i nosiocima vlasti, prikupljaju podatke i sugovornicima daju savjete, često u rangu naloga. U Sarajevu 1990-tih djeluje ambasada Suverenog vojnog reda Malte – isturena komanda Križara.

ersajska konferencija silom je sklepala državu-tamnicu, Kraljevinu SHS. To zlo, belgijski je historičar nazvao “sedam miliona novih Srba”. Hrvati se u toj kraljevini bore sa Srbima oko podjele BiH i zatiranja Bošnjaka, zapalih pod srpski jaram. Srbi svete Kosovo: ubojstva, teror, protjerivanje, pljačka … poprimaju ogromne razmjere. U toj zavadi, Srbi i Hrvati dočekuju Drugi svjetski rat, kada ona doseže vrhunac. Četnici nad Bošnjacima vrše pokolj, a neki im izlaz nudi NOB, ali kako nameće komunizam, panslavizam, jugoslavizam, bratstvo-jedinstvo i ostale poluge srpske dominacije, opet ih baca Srbima pod opanak. Kralj u Londonu saznaje da Saveznici biraju Tita, te poručuje četnicima da se prelaskom u Partizane, svrstaju među pobjednike. Kokarda prekrivena petokrakom, nad muslimanima dovršava obračun. Agresivna faza zatiranja traje do 1960-tih, a zatim prevođenje Bošnjaka ‘na veru pradedovsku’ poprima perfidnije oblike, tako da ga često obavljaju srpski odabranici sa ‘muslimanskim

V

Hrvatskim antikomunističkim patriotima je evo već 20 godina kiselo grožđe što oni nisu obnašali, a niti će obnašati, toliko sanjanu vlast - nego su okrutno

32

ke crkve
odbačeni. Nije tim stoljetnim nositeljima plamena hrvatskog patriotizma, u protekle dvije decenije baš lagodno gledati da za svoje godine robijanja po jugoslavenskim kazamatima, patnjama na informativnim razgovorima i bezbrojnim danima i noćima uz milione popijenih boca vina po gostionama Amerike, Evrope, Australije… nisu čak niti uljudno spomenuti od vladajuće kaste u sedlu “lijepe njihove”; tako raskomoćene kao da se ništa nije promijenilo. Nije im, mnogima, koji su živote i svakakve resurse davali za hrvatsku stvar, lagano gledati kako su se kadrovi bivšeg sistema, na njihovom patriotizmu obogatili i kao tajkuni drmaju Hrvatskom. Nije prijatno dijaspori stoljetnoj, gledati kako su skoro svi novopečeni milionari u Hrvatskoj, okorjeli jugoslavenski ‘zdravo drugovi’. Ali, okrutna oligarhijska ekspeditivnost, to diktira. Uostalom, ZNA SE da su vlastodršci i nekada bili u sistemu radi svojeg dobitka, a tek malo njih iz nekih ideala. Rim pragmatično uzima one koji mogu uraditi posao, a ne ovu ili onu političku boju; jer u obavljanju posla nema niti crvenih, niti crnih... nego ima samo onih koji ga obave i onih koji ga ne obave. Zagreb je bio toliko siguran u dogovor sa Beogradom, da je naredio Hrvatima da ne učestvuju na Referendumu 29.2.1992. Ali Rim Miloševiću nije vjerovao, te nalaže da izađu na birališta drugi dan i glasaju za neovisnost RBiH, što je i učinjeno. Pošto u pravnom stanju nema vakuuma, time je u korist RH osigurano da RBiH nedvojbeno izađe iz prethodnog pravnog stanja federalnog odnosa sa Srbijom. Pa da onda RBiH kasape bez obzira na svjetske zakone po kojima je priznata - kako je to zacrtao General Jezuitskog vojnog reda Rimokatoličke crkve (‘Crni papa’ 1983-2008) Fr. PeterHans Kolvenbach S.J.: “Zakon je djelo čovjeka. Što Bog može stvoriti, čovjek može uništiti! Uvijek je posrijedi politika. Čak i kada ljudi poštuju zakon, to je politička odluka. Duhovnost je pravo oružje. Država ga je uvijek koristila. Jer, homo sapiens su stado životinja. Mrzite sebe dovoljno, i Svijet mrzi sa vama. Sloboda je mač sa dvije oštrice’’. Kako bi rečeno, tako bi i urađeno. Pogledajmo situaciju u RH, 1991. Da li se doista vodio rat između dvije države, agresora i branitelja; može li se to nazvati ‘Domovinskim ratom’ ili se ti događaji trebaju drugačije tumačiti i nazivati? Svaki rat je domovinski ako se vodi u nečijoj domovini. RH je Hrvatima domovina, ali je to bila i za 12% stanovnika RH iz srpskog naroda. Kakav su rat ti Srbi vodili? Pa, valjda je i njihov rat bio domovinski. Pa su u tom ratu 1991. čak – i pobijedili. Tako je Crkva uposlila hrvatsku udbašku strukturu; preko noći su samo skinuli petokraku i prisegli lojalnost režimu kojemu je Crkva na čelo postavila generala JNA Franju Tuđmana. biti s Jugoslavijom!” Bulata su od kazne i smjene spasili Tripalo i Dapčević-Kučar. A Hrvati 1971. skupljaju hrabrosti da oni potegnu pitanje nedjeljivosti hrvatskog suvereniteta. Jer, Partizani su na ZAVNOH-u podijelili suverenitet u Hrvatskoj između Hrvata i Srba, ali Hrvati u Srbiji nisu dobili isti status. U Vojvodini je bilo katolika, uglavnom Ugara i Germana, koje su Hrvati svojatali prema pan-katoličkom konceptu ‘Crkve u Hrvata’, da je svaki katolik, Hrvat. Srbi su u Hrvatskoj imali status ‘ustavnog naroda’, ali im to nije bilo dovoljno, nego su zatražili i autonomnu pokrajinu kao kompenzaciju za to što je SR Srbija Ustavom 1974, kako su Srbi govorili, “okrnjena’’ sa dvije autonomne pokrajine, Vojvodinom i Kosovom. Zanimljivo, Hamdija Pozderac se u ime SR BiH, ovom srpskom ultimatumu tokom 1980-tih suprotstavio, čime je načinio ogromnu uslugu Hrvatima (što su oni, dakako, “zaboravili’’), a za što ga je dodatno velikosrpska klika teretila i na kraju ubila. Te srpske zahtjeve, Tuđman je ne samo odbacio, nego je ukinuo i već postojeći status Srba, tzv. “Božićnim” Ustavom RH, 1990. Drugi srpski zahtjev je bio da RH ostane u jugoslavenskoj federaciji. Hrvatska ove argumente nije uvažila, još više je ojačao srpski iredentizam, dirigiran iz Beograda, ali i Miloševićeva konačna izdaja Srba u Hrvatskoj, po dogovoru sa Tuđmanom.

Kada je 1967. Rade Bulat spomenuo srpsku autonomiju u SR Hrvatskoj, Tito je poručio: “Udarite tog Bulata po gubici, jer ako to krene, što će onda

8. oktobar - 30. ševval

33

Ramazanske fetve
Aktuelna pitanja i dileme

Darivanjem organa os se legitimni šerijatski
Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina
Zaključenje bračnog ugovora u vrijeme ‘iddeta (postrazvodnog pričeka) Moj prvi muž me je razveo tri puta, a ja sam se nakon toga udala za drugoga i budući da nisam imala muških srodnika, koji bi me zastupali u bračnom ugovoru, učinila sam to personalno, s tim da je bračni ugovor zaključen deset dana prije isteka pričeka (‘iddeta)? Prvi intimni kontkat sa novim mužem imala sam tek petnaest dana nakon zaključivanja braka, zbog njegovih poslovnih obaveza. Da li je moj drugi brak validan, i šta trebam činiti? Muhammed ibn Salih el-Munedžid Hvala Allahu, dželle šanuhu, i neka je mir i spas na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Dužina trajanja ‘iddeta ovisi o tome kojoj kategoriji pripada raspuštenica: ako je od onih koje redovno imaju mjesečnicu, njen priček traje tri mjesečna pranja ili tri čistoće, na osnovu riječi Uzvišenog: Raspuštenice neka čekaju tri kur’a (Prijevod značenja, El-Bekare, 228.). U vezi s ovim postoji jednoglasno mišljenje islamskih učenjaka, s tim da jedan dio učenjaka kur’ tumači kao mjesečno pranje, a drugi kao čistoću; ako još nije dobila ili je prestala dobijati hajz, pričekat će tri mjeseca, a ako je trudna, pričekat će dok se ne porodi, na osnovu riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one treba da čekaju tri mjeseca, ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode. – A onome ko se Allah boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim. (Et-Talak, 4.). Ako je novi bračni ugovor zaključen nakon isteka ‘iddeta (postrazvodnog čekanja), takav brak će se smatrati validnim i pravno obavezujućim. Nasuprot tome, brak zaključen u vrijeme ‘iddeta je pravno nevažeći, i obaveza ga je trenutno razvrgnuti, te, ukoliko strane učesnice u njemu budu zainteresovane, obnoviti nakon upotpunjenja ‘iddeta. U “Enciklopediji islamskog prava”, 29/346, se kaže: “Islamski učenjaci su jednoglasni u pogledu zabrane zaključivanja braka sa ženom u vrijeme pričeka, bez razlike da li se radi o postrazvodnom pričeku, pričeku nakon smrti, pričeku nakon razvrgnuća braka ili prekida bračne veze koja je sklopljena pod nejasnim okolnostima, i bez obzira na to da li se radi o definitivnom ili opozivnom razvodu, a sve to zbog očuvanja rodoslovlja (porijekla), i njegove zaštite od bilo kakvog miješanja sa nečijim drugim rodoslovljem (porijeklom), kao i zaštite prava prvog muža. Jednoglasni su i u tome da brak sklopljen u vrijeme ‘iddeta nema pravnu valjanost te ga je kao takvog obaveza poništiti. Dokaz su im riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče... (El-Bekare, 235.). Značenje ajeta je: i ne odlučujte se na brak u vrijeme pričeka, ili ne stupajte s njima u brak prije nego istekne propisano vrijeme za čekanje (...). Imam Malik zabilježio je predaju u kojoj se navodi da je Omer, radijallahu anhu, razvrgnuo brak
8. oktobar - 30. ševval

između Tulejhe el-Esedije, puštenice Rašida es-Sekafija, i čovjeka koji ju je oženio u vrijeme ‘iddeta, naložio je da se izbičuju, a zatim je rekao: “Ukoliko se žena uda u vrijeme ‘iddeta, njen brak će se smatrati nevažećim, i obaveza ga je razvrgnuti. Ako nije stupila u intimni odnos sa drugim mužem, upotpunit će priček, a zatim će, ako bude htjela, sklopiti s njim novi bračni ugovor; a ako je imala intimni odnos s drugim mužem, obavezna je prvo upotpuniti ‘iddet iz prvog braka, a zatim iz drugog, i nakon toga joj se zabranjuje da obnovi bračnu vezu sa drugim mužem.” Ova predaja govori o dvije različite situacije u kojima se mogu naći čovjek i žena koji stupe u bračnu vezu u vrijeme ženinog pričeka: prva je da odmah po zaključenju bračnog ugovora stupe u intimni odnos, a druga je da se to ne desi. Ako njih dvoje ne stupe u intimni odnos, propis je da ona upotpuni priček i da se nakon toga ponovo uzmu, a u slučaju da se desio odnos, žena je, nakon razvrgnuća braka, dužna upotpuniti prvi ‘iddet, a zatim u cijelosti izvršiti drugi ‘iddet, i trajno im se zabranjuje da ikada više stupe u bračnu vezu. Ovog mišljenja su pravnici malikijskog mezheba, dok ostale pravne škole zastupaju mišljenje da je supružnicima koji su stupili u brak u vrijeme ‘iddeta i imali intimni odnos dozvoljeno, nakon isteka drugog ‘iddeta, obnoviti bračnu vezu. (Pogledaj: El-Muntekâ, 3/317.; Metālib uli-n-nuhâ, 5/97., 577.; Ahkâmul-kur’ ân, 1/580.; Fetāvā-lledžneti-d-dāime, 18/248.). Neki današnji učenjaci su stava da za dozvolu ponovnog stupanja u braka nije potrebno čekati istek drugog ‘iddeta. (Pogledaj: Eš-Šerhul-mumti’ , 13/387.). Eš-Šerhul-mumti’, (Izvor: www.islam-qa.com).

34

stvaruju interesi
“Ja se ne bih ljutio da se otkrijete” Poštovani, “ja se ne bih ljutio da se otkrijete” riječi su jednog islamskog velikodostojnika upućene muallimama kojima je sugerirao navedeno. Što biste mu Vi odgovorili? Mahsuz selam! Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Hvala Allahu, dželle šanuhu, i neka je mir i spas na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Takve riječi ne dolikuju ni neislamskom, a kamoli “islamskom velikodostojniku”. U pitanju su nepristojne, drske i bezobrazne riječi, koje ukazuju na aroganciju, bezobzirnost i frustriranost dotičnog “velikodostojnika” što, eto, tako “civiliziran i naprednih shvatanja” mora komunicirati sa pokrivenim muallimama, koje jedva da zaslužuju njegovu pažnju. Osoba sa takvim frustracijama ne zaslužuje da radi u Islamskoj zajednici ili da bude član nekog njenog organa. Umjesto da čuva i štiti dignitet i čast muallima, kao i ostalih pokrivenih muslimanki, njihovo ljudsko pravo i islamsku obavezu da budu pokrivene, on se “ne bi ljutio” da pred njim otkriju dio tijela koji se šerijatski tretira “avretom”. Takvo ponašanje je skandalozno i za svaku osudu. Trebale ste mu odmah reći da vas je uvrijedio i da kao muslimanke imate svoje dostojanstvo koje dotični gospodin mora poštovati i uvažavati. Njemu savjetujemo, ako je doista postupio tako kako se navodi u pismu, da preispita svoj stav i odnos i da pazi šta, kako, kada i kome govori. (Izvor: www.rijaset. ba, Pitanja i odgovori). Darivanje organa

Da li je darivanje organa zabranjeno ili dozvoljeno? Šerijatski savjet portala Merkezul-fetava, www. islamweb, fetva br. 11 667 Hvala Allahu, dželle šanuhu, i neka je mir i spas na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Dvije su osnovne forme darivanja organa: prva je, darivanje organa za života darovatelja i druga, darivanje organa nakon njegove smrti. Prva forma je dozvoljena pod uvjetom da darovatelj ne donira organ od kojeg ovisi njegov život, kao što je srce, glava, i sl., jer bi to bilo ravno samoubistvu i bacanju vlastitim rukama u propast, što je, prema islamskom učenju, strogo zabranjeno; da darivanje organa ne dovede do zatajenja neke od vitalnih funkcija organizma, ili uzrokuje kod darovatelja trajnu fizičku mahanu koja će ga spriječiti u izvršavanju redovnih životnih obaveza, kao što je u slučaju darivanja ruku ili nogu; da darivanje ne uzrokuje tjelesnu deformaciju; da se darivanjem ne uzrokuje jednaka ili veća šteta od one koja se na taj način želi popraviti, na osnovu šerijatskog pravila “da se šteta ne otklanja sličnom ili većom štetom”. Pri tome se mora imati u vidu činjenica da ljudsko tijelo ima svoju svetost i nepovredivost, koju ni na koji način nije dozvoljeno oskrnaviti, odsijecanjem ili trganjem jednog njegovog dijela, masakriranjem, ili na neki drugi način, a što nedvosmileno sugerišu riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali. (El-Isra, 70.), i riječi Poslanika,
8. oktobar - 30. ševval

“Dozvoljena je transplantacija organa sa mrtvog na živog čovjeka, ako se njome spašava život ili održava neka od vitalnih funkcija.”

sallallahu alejhi ve sellem: “Muslimanu je zabranjeno da ugrožava život, imetak i čast drugog muslimana.” (Muslim). Ukoliko se ispune svi prethodni uvjeti, i postoji realna pretpostavka da će transplantacija imati pozitivan ishod, te ukoliko se radi o stanju prijeke nužde ili potrebe, u tom slučaju darivanje je dozvoljeno, štaviše smatra se dobrim djelom, budući da predstavlja vid dobročinstva, otklanjanja nedaće od ljudi i međusobnog potpomaganja u dobročinstvu. Što se tiče darivanja (doniranja) organa nakon smrti, ono je, prema našem mišljenju, također dozvoljeno jer se njime ostvaruju legitimni šerijatski interesi, a od kojih je svakako najvažniji interes zaštite i očuvanja ljudskog života. Uz to treba naglasiti da je da je interes spašavanja ljudskog života ispred interesa nepovredivosti mrtvog ljudskog tijela. (Izvor: www.islamweb.net). Dozvolu darivanja organa nakon smrti, sugerira i rezolucija Akademije islamskog prava (pri Organizaciji islamske konferencije), u kojoj se, između ostalog, navodi: “Dozvoljena je transplantacija organa sa mrtvog na živog čovjeka, ako se njome spašava život ili održava neka od vitalnih funkcija, pod uvjetom da za to postoji direktna dozvola darovatelja prije smrti, ili dozvola njegovih nasljednika nakon smrti, ili dozvola muslimanskog vladara, u slučaju kada nije moguće utvrditi identitet umrlog ili umrli nema zakonskih nasljednika.’’ (www.islam-qa.com).

35

Pobožnost
Putevi duševnog uzdizanja

Ko nema stida, nema ni imana
Prenosi se da je poznati ashab, Selman el-Farisi, rekao: “Kada Allah želi čovjeku propast, oduzme mu stid, a kada kod njega nestane stida, postane omraženi grješnik, a kada postane omraženi grješnik, Allah mu oduzme emanet, a kada mu oduzme emanet, postane prevarant, a kada postane prevarant, Allah mu oduzme samilost iz srca, a kada mu oduzme samilost on postane osoran i grub, a kada postane osoran i grub, Allah mu oduzme krunu imana i on postane poput šejtana prokletnika”
P : M P A N N E -U : B

P

o islamskom učenju stid se ubraja u najbolja svojstava lijepog ahlaka koja vjernika pribiližavaju Allahu. Stid donosi samo dobro i neodvojivi je dio imana, tako da kada nestane stida nestane i imana i obrnuto. To je svojstvo koje je kao oporuka ostalo od prijašnjih Allahovih poslanika i prenosila se s koljena na koljeno. I nema nimalo sumnje da su se nemoral, grijesi i razvrat pojavili i raširili

u društvu tek nakon što je u ljudskim sr- koji im ne uskraćuje blagodati i ne prekicima nestalo stida. Stid je osobina iskrenih da Svoju milost ni onda kada oni griješe vjernika, izgrađenih ličnosti i poputnina prema Njemu. Prenosi se da je pobožnjak bogobojaznih, pa kada njega Esved ibn Jezid na samrti gornestane to je jasan znak da su ko plakao, i nakon što su ga ljudi ostavili Allahovu uputu, prijatelji upitali zašto plače, Abdullah ibn a prihvatili zabludu i utrli sebi odgovorio je: “Oh, kako da ne Omer je imao put do poniženja i sigurne proplačem i ne tugujem. Kada bi običaj kazati: pasti. mi Allah oprostio sve grijehe “Čovjek neće upotpuniti svoje na Sudnjem danu, ja bih Ga Ako se ne stidiš, radi šta god se opet stidio zbog djela mojih vjerovanje hoćeš ruku.” Govoreći o značenjima sve dok ne i stepenima vjerovanja koji se bude potpuno Stid je moral koji čovjeka mogu iščitati iz kur’anskog svjestan da ga podstiče na ostavljanje grijeha ajeta u suri El-Fatiha: Ijjake Allah gleda, pa i ne da mu da prelazi granicu na’budu - Samo Tebe obožaneka ne čini dozvoljenog i da skrnavi tuđa vamo, imam Ibnul-Kajjim eltajno ono što bi prava. Stid (ar. el-hajau) izveDževzijje, rekao je: ‘’Jedan od ga na Sudnjem denica je od riječi život (ar. elstepeni ijjake na’budu – Samo danu moglo hajat) i on je srazmjeran životu Tebe obožavamo, je i stid. Na osramotiti pred (živosti) srca, a istinskog života to upućuju i riječi Uzvišenog svim ljudima.” srca nema bez spoznaje i poAllaha: Zar on ne zna da Allah kornosti Allahu, dž.š. Postoje sve vidi? (El-Alek, 14.). On zna dvije vrste stida: prirodni i stepoglede koji kriomice u ono što je čeni stid. Prirodni stid je osobina s kojom zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju. se čovjek rađa, poput stida muškarca i žene (El-Mu’min, 19.). Govorili vi tiho ili glaod javnog pokazivanja i otkrivanja stid- sno govorili – pa, On zna svačije misli! (Elnih mjesta, i poput stida koji su pokazali Mulk, 13.). Mi stvaramo čovjeka i znamo Adem i Hava kada su im se otkrila stid- šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njena mjesta nakon što su kušali zabranjeno mu bliži od vratne žile kucavice. (Kaf, 16.). voće, pa ih je prirodni, urođeni stid, natje- Osim citiranih ajeta, i hadisi Allahovog rao da se pokrivaju džennetskim lišćem. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje O tom događaju, Kur’an veli: I njih dvoje ćemo spomenuti, također potvrđuju da je pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta stid dio imana i da spada u ibadet kojim njihova, pa počeše po njima lišće džennetsko se vjernici približavaju Allahu. Prenosi se stavljati. (Taha, 121.). Stečeni stid je poslje- od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu dica imana i iskrenog vjerovanja u Allaha, alejhi ve sellem, prošao pored čovjeka koji dž.š., koji vjernika sprečava u činjenju gri- je svom prijatelju govorio o stidu, pa mu jeha. Taj stid se rađa u srcu kao posljedica je Muhammed, sallallahu alejhi ve seshvatanja obilja Allahovih blagodati i naše llem, rekao: “Ostavi ga, stid je dio imana.” nedostatne zahvalnosti na tim blagodati- (Buharija i Muslim) U hadisu koji prenosi ma, pa se zbog toga vjernici stide Allaha, Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Muhammed,
8. oktobar - 30. ševval

36

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka, najbolji ogranak imana je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najslabiji je sklonuti smetnju s puta, i stid je dio imana.’’ (Muslim). A Ebu Mes’ud el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što je ostalo zapamćeno od govora ranijih Allahovih poslanika, jesu riječi: ‘Ako se ne budeš stidio onda radi šta god hoćeš.’” (Buharija). IbnulKajjim el-Dževzi kaže da ovaj hadis ima dva značenja: prvo, da će onaj ko ne bude imao stida svakako raditi šta god hoće i šta mu duša poželi, i drugo, to je zapravo upozorenje vjerniku i vjernici da kada želi uraditi neko djelo, neka prvo vide da li bi se stidili javno uraditi to djelo. Ako bi se stidili javno uraditi ono što su naumili, onda će svakako odustati od toga, a ako se kao vjernici ne bi zastidili kada bi ih neko vidio dok čine to djelo, onda ga mogu uraditi.” Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stidite se Allaha istinskim stidom!” Rekli smo: “Allahov Poslaniče, mi se, hvala Allahu, stidimo.’’ Odgovorio je: “Ne mislim na to, istinski stid od Allaha je da čuvaš svoju glavu i ono što je u njoj, i da paziš na svoj stomak i njegove prohtjeve i da ti je uvjek smrt na umu, jer onaj ko žudi za Ahiretom on ostavlja dunjalučke ukrase. Ko tako radi on se istinski stidi Allaha.’’ (Tirmizi). Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid Kada stid ne bi imao druge vrijednosti osim činjenice da je to jedno od Allahovih svojstava, bio bi dovoljan razlog da se vjernici trude da kod sebe

onih koji kad se nađu nasamo, krše Allahove zabrane, koji su u javnosti Allahove evlije, a u tajnosti Njegovi neprijatelji. Ne budi od onih koji se više stide ljudi nego Allaha, i ne gledaj u beznačajnost tvojih grijeha, već gledaj u veličinu i svemoć Onoga koji te gleda dok činiš grijeh. I nikada ne zaboravi trenutak koji će se sigurno doći, a koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio u svom hadisu, kada je rekao: “Svaki čovjek će pojedinačno razgovarati sa Allahom na Sudnjem danu i između njih neće biti nikakvih posrednika.” Poznati muslimanski vojskovođa iz vremena emevijske dinastije, ElDžerrah, rekao je: “Četrdeset godina sam ostavljao grijehe, a tek nakon toga sam postigao pobožnost u riječima i djelima.” A znameniti islamski učenjak, Ibn Dekik el-‘Id, rekao je: “Tako mi Allaha, četrdeZnameniti set godina je prošlo od kako islamski nisam uradio ni jedno djelo učenjak, Ibn izgrade tu osobinu. Allah, niti izgovorio i jednu riječ, a Dekik el-’Id, dž.š., pokriva mahane i stida za njih nisam pripremio rekao je: “Tako di se ljudi, a oholo ljudsko odgovor pred Allahom na mi Allaha, stvorenje se ne stidi Allaha, Sudnjem danu.’’ To je stečetrdeset osim onih kojima se Allah pen onih koji se stide Allaha godina je smilovao. Njegova milost i koji su svjesni da ih Allah prošlo od kako se neprestano spušta na nas, uvijek vidi. Njihov primjer nisam uradio a naši grijesi se neprestano je kao primjer žene koju je ni jedno djelo dižu Njemu, On nama ukajedan pokvarenjak pokušao niti izgovorio zuje Svoju ljubav dajući nam navesti na blud, pa mu je rei jednu riječ, neizmjerne blagodati, iako kla: “Izađi i provjeri vidi li a da za je neovisan o svim svijetonas iko.” On je izašo i nakon njih nisam vima, a mi našim grijesima što se vratio, kazao je: “Ne pripremio izazivamo Njegovu srdžbu, vidi nas niko osim zvijezda.” odgovor pred iako smo ovisni o Allahu i Tada mu je ona rekla: “A Allahom na njegovoj milosti u svakom gdje je Stvoritelj zvijezda?” trenutku. No i pored toga, Sudnjem danu.” Ili, kao primjer žene vjernice kada Mu uputimo smjerno koja je s jednom karavanom naše dove, On nam oprašta putovala na hadždž, pa joj je grijehe i raduje se našem poiznenada, u toku noći, u šakajanju. Zato, neka nam je tor upao nepoznat muškarac uvijek na umu veličanstveni hadis u i rekao: “Ja nisam pošao na ovo putokojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve vanje zbog hadždža, već samo da iskosellem, rekao: “Zaista je vaš Gospodar ristim priliku da se osamim s tobom i stidan i plemenit. On se stidi da vrati da počinimo blud.’’ Ona mu je rekla: prazne ruke onome ko Ga iskreno za- “Provjeri da li su svi ljudi zaspali.” On moli i ko Mu se dovom obrati.’’ (Ebu je to učinio i kada se vratio, radosno je Davud i Tirmizi). Rekao je Ibnul- uzviknuo: “Svi spavaju!” Na to mu je Kajjim: “Ko se okiti svojstvom koje ona rekla: “A sada provjeri da li i Allah posjeduje i Allah, dž.š., to svojstvo će spava”, pa je zaplakala i zamalo se onega odvesti i približiti Allahu i Njegovoj svijestila od silnog plača, a pokvarenjak milosti.” Prenosi se od Enesa, r.a., da je pobjegao iz njenog šatora.” je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka vjera ima svoj moral, a Vrste stida moral islama je stid.” (Ibn Madže). Abdullah ibn Omer je imao običaj Musliman i muslimanka imaju pokazati: “Čovjek neće upotpuniti svoje seban edeb prema Allahu i prije svega vjerovanje sve dok ne bude potpuno osjećaju stid od Njega. Oni javno i svjesvjestan da ga Allah gleda, pa neka ne sno ne čine ni velike ni male grijehe, jer čini tajno ono što bi ga na Sudnjem znaju da ih Allah čuje i vidi. O onima danu moglo osramotiti pred svim lju- koji čine grijehe ne stideći se Allaha i dima.” Čovječe, pazi da ne budeš od ne strahujući od Njegove kazne, Allah
8. oktobar - 30. ševval

37

kaže: Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha. (En-Nisa, 108.). Stid od Allaha znači da se trudiš da te Allah ne vidi na zabranjenim mjestima i u zabranjenim djelima, i da ne izostaneš tamo gdje je naredio da budeš. Zatim, vjernici se stide meleka koji su uz njih i koji pišu dobra i loša djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, govoreći o Osmanu, r.a., rekao: “Kako da se ne stidim čovjeka kojeg se i meleki stide.” (Muslim) U drugoj predaji, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najmilostiviji prema drugim muslimanima je Ebu Bekr, najstrožiji u vjeri je Omer, najstidniji je Osman, najbolji poznavalac sudstva je Alija, najbolji učač Kur’ana je Ubej ibn Ka’b, najbolji poznavalac halala i harama je Muaz ibn Džebel, najbolji poznavalac šerijatskog nasljednog prava je Zejd ibn Sabit. Zaista svaki narod ima svog povjerenika, a povjerenik mog ummeta je Ebu Ubejde ibnul-Džerrah.’’ (Tirmizi i Ibn Madže). Kur’an na implicitan način zahtijeva od vjernika da se stide meleka. Uzvišeni je objavio: A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari. (El-Infitar, 11.). Tj. stidite se meleka koji su uz vas, tih plemenitih stvorenja, jer nema nimalo dobra u onom ko se ne stidi pred plemenitošću. U tom smislu je i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka Seidu ibn Jezidu: “Oporučujem ti da se stidiš Allaha kao što bi se stidio uglednog i plemenitog čovjeka iz svog plemena.” (Sahihul-džami’) Komentirajući ovaj Sahihul-džami’ Sahihul-džami’) hadis, Ibn Džerir et-Taberi, rekao je: “Ovo je vrhunac rječitosti, najljepši savjet i neponovljivo objašnjenje, jer nema ni jednog čovjeka, makar bio najveći pokvarenjak, a da se ne stidi učiniti grijeh pred uglednim, plemenitim i poštovanim ljudima. I kada bi se barem čovjek stidio Allaha, kao što se stidi uglednog čovjeka iz svog naroda, ostavio bi i tajno i javno griješenje.” Rekao je Ibn Ebi Lejla: “Neka se niko od vas ne osami, a da ne kaže: ‘Dobro došli meleki, Allahovi izaslanici! Danas me nećete zateći bez dobrih djela, pa uzmite i zapišite od mene: subhanallah, elhamdu lillah, ve la ilahe illallah, Allahu ekber.’’’ Prenosi se da su pobožni ljudi u prijašnjim generacijama, kada bi se osamili, govorili: “O meleki, molite Allaha za mene, ta vi ste pokorniji Allahu od mene.’’ O tome je Malik ibn Dinar rekao: “Šta misliš o čovjeku od kojeg se meleki stide, i šta misliš o ljudima za kojima je Džennet čeznuo? Čudiš se onima koji čeznu za Džennetom, a ne

čudiš se što Džennet čezne i žudi za korio muslimane zbog nekih grešaka i dobrim ljudima. Uistinu je velika raz- propusta, niti je po imenu spominjao daljina između te dvije skupine ljudi.’’ počinioca određenog grijeha, već bi goVjernici se također stide Allahovog vorio: “Šta je s ljudima koji rade to i to”, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne želeći ga osramotiti. Osim toga, on nastoje da se maksimalno pridržavaju je volio pričati ashabima o moralu i stinjegovog sunneta, jer su potpuno ubi- du drugih poslanika. Tako je jedanput jeđeni i sigurni da je spas od zablude u ashabima ispričao događaj s Musaom, slijeđenju Kur’ana i sunneta. Rekao je a.s., kako bi ukazao na njegov stid. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve se“Ostavljam vam dvije stvari, ako ih llem, svojim ashabima je rekao: “Musa, budete slijedili nećete nikada zalutati: a.s., je bio izrazito stidan čovjek tako da Kur’an i moj sunnet.” (Sahihul-džami’) nije dozvoljavao da ljudi vide neki dio Sahihul-džami’ Sahihul-džami’) Prenosi se da je poznati ashab, njegovog tijela. Zbog toga su ga neki Selman el-Farisi, rekao: “Kada Allah ljudi iz njegovog naroda počeli vrijeđaželi čovjeku propast, oduzti i ismijavati tvrdeći da on me mu stid, a kada kod njega ima neku tjelesnu mahanu nestane stida postane omraStid ne ili bolest dok nikada ne otženi grješnik, a kada postasprečava kriva svoje tijelo. Allah, dž.š., ne omraženi grješnik, Allah čovjeka da je osujetio njihove spletke i mu oduzme emanet, a kada naređuje dobro ušutkao one koji su širili glamu oduzme emanet, postai zabranjuje sine o tome. Naime, Musa, ne prevarant, a kada postane zlo, a onaj a.s., je jedanput bio sam poprevarant, Allah mu oduzko zanemari red rijeke, pa je skinuo svoju tu Allahovu me samilost iz srca, a kada odjeću, stavio je na kamen i naredbu, može mu oduzme samilost on poonda sišao da se okupa. Kada to učiniti samo stane osoran i grub, a kada se okupao krenuo je prema zbog straha i postane osoran i grub, Allah kamenu na kojem je bila njekukavičluka, a mu oduzme krunu imana gova odjeća, ali je Allah dao ne zbog stida. i on postane poput šejtana da se kamen podigne i odprokletnika.’’ nese njegovu odjeću. Musa, Islamski učenjaci su kaa.s., je uzeo štap i dozivao zali da je vrhunac stida da se kamen, govoreći: “Kamenu, ne stidiš kazati i braniti istinu u svakoj vrati mi odjeću, kamenu, vrati mi odjesituaciji. Ebu Seid el-Hudri prenosi da ću!” Međutim, kamen se nije zaustavio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok nisu došli do skupine židovskih rekao: “Neka nikoga od vas ne spriječi glavešina. Kada su ga oni vidjeli nagog, strah od ljudi da kaže istinu, ako je zna.’’ shvatili su da on posjeduje najsavršenije (Tirmizi i Ibn Madže) To znači davanje i najljepše tijelo među njima. Nakon što prednosti stidu od Allaha, nad stidom se kamen zaustavio, Musa, a.s., je obui strahom od ljudi. Stid ne sprečava čo- kao svoju odjeću, a onda je svojim štavjeka da naređuje dobro i zabranjuje zlo, pom udario po kamenu nekoliko puta a onaj ko zanemari tu Allahovu nared- tako da su od tih udaraca ostali urezani bu, može to učiniti samo zbog straha i tragovi u kamenu.’’ (Buharija) Kćerka kukavičluka, a ne zbog stida. Allahovog Poslanika i njegova ljubimica, Fatima, r.a., bila je toliko stidna Primjeri stida da je nekoliko puta dolazila kod svog oca, Muhammeda, sallallahu alejhi ve Da bismo što bolje razumjeli važ- sellem, želeći ga pitati da joj da slugu, nost stida kao osobine islamskog ahla- pa kada bi je on upitao zašto je došla, ka, navest ćemo nekoliko primjera koji ona bi kazala: “Oče, došla sam samo bi vjernicima trebali biti dodatna moti- da te poselamim.” A kada bi Poslanik, vacija u nastojanju da kod sebe izgra- sallallahu alejhi ve sellem, dođi u njenu de ovo plemenito svojstvo. Govoreći o kuću i zateci nju i Aliju zajedno, ona bi stidu Muhammeda, sallallahu alejhi pokrivala svoju glavu odjećom, stideći ve sellem, Ebu Seid el-Hudri je rekao: se oca. Primjer stida kod žena bila je i “Muhammed, sallallahu alejhi ve se- majka svih vjernika, Aiša, r.a., koja je llem, je bio stidniji od djevice prve brač- jedanput ispričala sljedeće: “Često sam ne noći i kada bi vidio nešto što prezi- odlazila u prostoriju u kojoj je ukopan re, mi bismo to primijetili po izrazu na moj muž, tj. Muhammed, sallallahu njegovom licu.’’ (Buharija i Muslim). alejhi ve sellem, i moj otac, Ebu Bekr, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam u tim prilikama skidala svoj je svoj stid, uostalom kao i kompletan ogrtač, a kada je pored njih ukopan i ahlak, doveo do savršenstva. O toj sa- Omer, r.a., nikada više prilikom posjete vršenosti i suptilnosti njegovog mora- njihovim mezarima nisam skidala ogrla, govori i to da on nikada nije javno tač, stideći se i mrtvog Omera.’’
8. oktobar - 30. ševval

38

Zelena transferzala
Pouke iz viznih liberalizacija

Sandžaklije zbog dugova
ne mogu u Evropu
Građani Srbije već neko vrijeme, zahvaljujući viznoj liberalizaciji, slobodno putuju po Evropi. Obzirom da i će i građani Bosne i Hercegovine uskoro imati iste povlastice, barem se nadamo da je to tako, prenosimo ovaj tekst, kao pouku, sa portala www. sandzak-x.com, a u kojem se govori kako se sandžački Bošnjaci suočavaju sa brojnim problemima prilikom putovanja u evropske zemlje
iše od 10.000 Sandžaklija ima zabranu ulaska u neku ili u sve države EU. Nisu vratili dug za troškove deportacije. Duguju i po 3.000 evra, a ne znaju. Novopazarac Fadil S. neprijatno je bio iznenađen kada mu je nedavno, na mađarskoj granici, saopšteno da ne može u ovu zemlju, jer ima zabranu ulaska u sve države Evropske unije. On je samo jedan od mnogih koji i ne znaju da imaju zabranu ulaska u ove zemlje. Fadil je još prije pet godina, po sporazumu o readmisiji, protjeran iz Njemačke. Prvo je bio uhapšen, pa je izvjesno vrijeme proveo u pritvoru, da bi na kraju avionom bio deportovan u Srbiju. Svi ti troškovi narasli su na oko 3.000 evra. Vraćen je u Novi Pazar, i tek kada je platio sve troškove i Njemačkoj dostavio dokaze da više ništa ne duguje, pušten je preko mađarske granice. Evropske unije. Najpre, provjeravamo da li imaju zabranu i zbog čega, a zatim činimo sve da im, u saradnji za konkretnom zemljom, zabranu ukinemo ili je bar ublažimo. Nekima je sve oprošteno, nekima smo omogućili Neki su se ranije, prije vizne libe- da dug vrate na rate, a neki su otpuralizacije, vraćali dobrovoljno. Dobili tovali, jer smo im sredili sve papire. su novac za avionsku kartu i džeparac, Posebno pomažemo građevinskim ali na granici nisu ostavili dokaz da su firmama, kaže Mehmedović i upoizašli, na primjer, iz Austrije, pa sada zorava da zabrane zastarijevaju za 30 imaju administrativnu zabranu ulaska, godina, pa će mnogi, čak i ako Srbija kaže Kadrija Mehmedović, iz novopa- uskoro uđe u Evropsku uniju, zbog zarskog udruženja “Reintegracija”. On ovoga imati problema na granici i po naglašava da čak 10.000 Sandžaklija Evropi. U “Reintegraciji” podsjećaju ima zabranu ulaska u sve ili neku ze- da veliku krivicu za mnogobrojne zamlju Evropske unije, a da mnogi za to brane imaju i evropski advokati koji i ne znaju. Nedavno je jedna građe- su Sandžaklijama uzimali velike pare i vinska firma iz Tutina, u Njemačkom obećavali im siguran ostanak u Evropi, konzulatu u Beogradu tražila vize a kada bi ih policija potjerala ni najoza 12 radnika. Ispostavilo snovnije papire nisu htjeli da se da desetorica imaju zaim dostave. Po osnovu raznih Nedavno branu ulaska u Njemačku, zabrana, a posebno troškova je jedna a šestorica u sve zemlje protjerivanja, Sandžaklije građevinska Evropske unije. Dešava se samo gradu Frankfurtu firma iz Tutina, da neki koji imaju zabranu duguju nekoliko miliona u Njemačkom pređu mađarsku ili sloveevra. Zbog toga će čelnici konzulatu načku granicu, ali ih negdje “Reintegracije” uskoro otu Beogradu po Evropi, prilikom rutinputovati u Njemačku gdje tražila vize za ske kontrole, policija izbaci će sa vlastima Frankfurta i 12 radnika. iz autobusa, kazni sa 500 još nekih njemačkih gradova Ispostavilo se evra, pritvori i protjera u pokušati da smanje dugovada desetorica Srbiju, ističe Mehmedović. nja i ublaže bar dio zabrana. imaju zabranu Naš sagovornik kaže da je Planirana su putovanja i u ulaska u “Reintegracija” pokrenuBeč, Minhen i još neke graNjemačku, la projekat pravne pomoći dove Evrope gdje je bilo naja šestorica osobama koja imaju zabraviše ljudi na privremenom u sve zemlje nu, a žele u neku od zemalja radu. Evropske unije.

V

8. oktobar - 30. ševval

40

Pored islamofobije, koja se u Srbiji tradicionalno iskazuje u formi turkofobije, posljednjih mjeseci imamo sve izraženiji fenomen MUFTIOFOBIJE. Ova pojava je rezultat koordinirane akcije režima, režimskih vazala u Sandžaku i prorežimskih medija, koji ne odustaju od namjere satanizacije Muftije, proglašavajući ga jedinim krivcem za sve probleme u Sandžaku i Srbiji. Ma koliko to izgledalo naivno, cilj ove akcije je napraviti od Muftije legitimnu metu, pa ko prije pogodi
A :U G

Muftiofobija

U

vremenima krize i slabosti nerijetko se dešava društvena bolest neosnovanog straha (fobija) od nekoga ili nečega. Ova devijacija je nekada produkt slabog imuniteta društva i nedostatka samopouzdanja u sopstveni status i identitet. Ovakve pojave nerijetko ciljano uzrokuju pojedini centri moći kako bi nekoga ili nešto proglasili krivcem za sve nedaće, obično skrećući pažnju sa sopstvene odgovornosti. Tako, pored islamofobije, koja se u Srbiji tradicionalno iskazuje u formi turkofobije, posljednjih mjeseci imamo sve izraženiji fenomen MUFTIOFOBIJE. Ova pojava je rezultat koordinirane akcije režima, režimskih vazala u Sandžaku i prorežimskih medija, koji ne odustaju od namjere satanizacije Muftije, proglašavajući ga jedinim krivcem za sve probleme u Sandžaku i Srbiji. Ma koliko to izgledalo naivno, cilj ove akcije je napraviti od Muftije

vore o sebi i onome što bi oni činili da su bili u prilici. Zato nikada nećete čuti lopova da vjeruje da postoje pošteni ljudi. Naprotiv, njihove stalne izjave su tipa: “Danas nema poštenih, sve sami lopovi, svi rade samo za sebe, sve propade…” Nije tačno. Ima poštenih. A oni koji to govore zapravo su lopovi i oni propadaju, kako se to u hadisu kaže. Ne može njihov sebični um da dokuči šta je to vakuf i da postoje ljudi čiji je životni ideal i opsesija dobročinstvo zajednici i vakuf kao dobro djelo koje ostaje iza nas na korist humanim ciljevima ljudskog roda. Zato tim nepoštenim, sebičnim i lažljivim ljudima ne odgovara postojanje poštenih, nesebičnih i istinoljubivih, jer kada nema čistih onda niko ne osjeća smrad prljavih. Prljavi se bore za uništenje čistih, poput kriminalca koji nema mira dok ne eliminiše svjedoka. Zato svjetlo i sredstva za higijenu i dezinfekciju nemaju alterativu. Oni su u panici jer je u narodu sve manje neznanja i naivnosti, a sve više razboritosti, što je produkt stogodišnjih lekcija zuluma, patnji i straMa koliko danja. U svim historijskim to izgledalo pitanjima narod je pokazao naivno, cilj legitimnu metu, pa ko prije da zna razlikovati svoje od ove akcije pogodi. Skoro identičan scetuđeg, dobro od zla i pravo je nepraviti nario prije tragičnog ubistva od krivog. Zato režim ni uz od Muftije Zorana Đinđića. Ova akcija podršku svojih medija i drulegitimnu takođe ima za cilj predstavigih pomagača ne uspijeva da metu, pa ti Bošnjake i muslimane kao utihne svjetlo istine i želju ko prije neinstitucionalan narod, za slobodom koju u posljedpogodi. Skoro koji nema organizacionog nje vrijeme jasno i odlučno identičan kapaciteta, a koji povremebošnjački narod profilira scenario prije no iznjedri ponekog pojeposredstvom svojih sinova tragičnog dinca sa kojim se udbaški i kćeri, bez pardona i komubistva Zorana mehanizmi uglavnom uspleksa, što predstavlja novi Ðinđića. piju obračunati. U toj sakvalitet ovog, kulturom i tanizaciji se ide do te mjere tradicijom bogatog, a nada se “počinilac” optužuje i dasve pacifističkog naroda. za ono što su neosporni reSve je više onih i u srpskom zultati. Kada poslušate aktuelnu ha- narodu koji shvataju da nemaju razloga rangu režima i njegovih poslušnika na za strah od Muftije jer su njegovi ciMuftiju, vidjet ćete da ga optužuju za ljevi univerzalno dobro od interesa za Univerzitet, televiziju, vrtiće, vakufe sve ljude, bez obzira na vjersku i nacii nesporni društveni angažman i do- onalnu pripadnost. A njegovi protivniprinos. Priča o navodnom ogromnom ci bi trebalo da znaju da je nemoguće bogatstvu Muftije, zapravo, proizvod uništiti ono što ima bogatu tradiciju, a je onih mentalno-moralnih sklopova muftije vođe su tradicija Sandžaka, od koji, ustvari, kroz sve te optužbe go- pljevaljskog do sandžačkog.
8. oktobar - 30. ševval

41

Zelena transferzala
28. septembar - Dan Bošnjaka Kosova

Republiku Kosovo
28. septembra je u Prizrenu u Domu kulture održana Centralna akademija Dana Bošnjaka Kosova. Akademiji su prisustvovali bošnjački predstavnici iz svih krajeva Kosova, predstavnici iz BiH, Crne Gore i Sandžaka, kao i predstavnici opštinskih organa, KFOR-a, KBS-a i Islamske zajednice.
P :R H

Apel državi BiH da prizna
s dužnim poštivanjem – kosovskih šehida i nevino stradalih ljudi, među njima i bošnjačkih, uoči, tokom i neposredno poslije minulog rata na Kosovu. Iskazujemo zahvalnost svim ljudima koji su u minulim decenijama dali proslavi Dana Bošnjaka Kosova”, ka- doprinos da mi danas sebe možemo zao je Ćerim Bajrami, koordinator pro- smatrati za ono što jesmo. Nije mjesto slave Dani Bošnjaka Kosova i zamjenik ni vrijeme da se duže govori o našim predsjedavajućeg Konsultativnog vije- zasebnim zahtjevima prema Vladi ća zajednica pri kabinetu predsjednika Kosova, ali i ovdje moramo spomeKosova. U svom obraćanju prisutnima nuti velike probleme u funkcionisanju Ćerim Bajrami je još dodao: “Bošnja- priznate nam nastave na bosanskom ci Kosova dočekuju ovaj praznik puni jeziku, na svim nivoima, a zasebno nade u bolje sutra, koju dijele sa svim probleme na fakultetskom nivou obraljudima naše mlade države. zovanja. Potenciramo i pitanje kašKao jedna od ustavom i zakoni- njenja obećanih inicijalnih poteza oko njen ma priznata nevećinska zajednica, decentralizacije opština u bošnjačkim dijelimo isto tako svo dobro i loše sredinama. Pošto ovdje imamo i naše sa drugim Kosovarima, odnosno sa prijatelje iz Bosne, iako smo do sada Albancima. Istina je, međutim, da mi više puta tražili, ponovo upućujemo Bošnjaci imamo i nekih primjedbi na apel državi BiH da prizna Republiku proces implementacije naKosovo. Svjesni smo svih ših zacrtanih prava. Ovo je poteškoća funkcionisanja Ovdje moramo i prilika da se s najvećim pobosanske države koje su spomenuti štivanjem sjetimo svih onih prisutne zbog opstrukcija iz velike koji su pod veoma teškim njenog manjeg entiteta pod probleme u okolnostima, donijeli važkontrolom srpskih predstavfunkcinisanju nu odluku da se vrati naše nika, no, bez obzira na to, priznate nam historijsko nacionalno ime tražimo da se intenziviraju nastave na - Bošnjak, na Kongresu odrbošnjački i međunarodni bosanskom žanom 27. i 28. septembra napori da se od Sarajeva jeziku, na 1993. godine u Sarajevu. S što prije priznaju kosovske svim nivoima, tugom se takođe sjećamo i putne isprave, jer smo mi a zasebno ogromnog broja bosanskih bukvalno onemogućeni da s probleme na šehida tokom agresije na Kosova putujemo u BiH. A fakultetskom BiH početkom devedesetih ono što mi s nivoa bošnjačke nivou godina prošloga vijeka, kao i zajednice možemo slobodobrazovanja. no obećati svima vama ovdje, jeste to da ćemo činiti sve da i dalje budemo konstruktivni partneri u procesu unapređenja vladavine prava, demokratije i evropskog puta našega društva u cjelini. U to ime, želimo da predstavnici međunarodne zajednice još jednom čuju da Bošnjaci, isto kao i ogromna većina Kosovara, očekuju njihovu nesebičnu pomoć da se Kosovo što prije priključi bezviznom režimu sa ostalim balkanskim državama”.
8. oktobar - 30. ševval

M

eđunarodni Dan Bošnjaka obilježava se 28. septembra zato što je tog dana na svebošnjačkom Saboru koji je održan 27. i 28. septembra 1993. godine u Sarajevu donijeta odluka o povratku historijskog imena Bošnjak i imena našeg jezika bosanski. Međunarodni je i zato što su Ujedinjeni narodi u svoj kalendar praznika uvrstili ovaj datum kao Međunarodni Dan Bošnjaka. A na Kosovu je odluka o obilježavanju 28. septembra kao Dana Bošnjaka Republike Kosova usvojena 23. maja 2008. godine”, rekao je na otvaranju akademije Ćerim Bajrami ispred Organizacionog odbora proslave Dana Bošnjaka. Za razliku od ranijih godina ove godine u pripremi i obilježavanju Dana Bošnjaka Kosova bili su uključeni skoro svi politički predstavnici Bošnjaka kao i većina nevladinih organizacija. “Politički sektor je u većini ‘shvatio’, proradila je ta svijest kod svih, da je neminovnost da se izdigne iznad svih dnevnih trzavica, svađa i prikazati se drugima u nekom drugačijem svijetlu u kojem možda nismo baš takvi. To se upravo desilo na

42

Sandžački putokazi

Autonomija je cilj
P :A M

a ne sredstvo
S
rbija i poslije 10 godina od petooktobarske revolucije, kada je zbačen sa vlasti Slobodan Milošević, nije mnogo odmakla u procesu decentralizacije zemlje. Tada je u samoj izbornoj platformi Demokratske opozicije Srbije, decentralizacija i regionalizacija države zauzimala visoko mjesto. U tom programu bilo je mjesta i za Sandžak. On je bio zamišljen kao zaseban region u regionalizovanoj državi. U godinama nakon 5. oktobra 2000. jedna po jedna stranka, članica DOS-a, odustajala je od priče o regionalizaciji Srbije. Naravno, ovo je najviše pogađalo najnerazvijenije regione, među kojima je Sandžak zauzimao prvo mjesto. Kako je to izgledalo i izgleda na terenu? Funkcije u bitnim ustanovama u sandžačkim opštinama biraju se u Beogradu, pa tako i sama struktura zaposlenih, počev od načelnika i inspektora u policiji, direktora i šefova u zavodima za zapošljavanje, distribuciji, pošti, upravi prihoda, centrima za socijalno, bolnicama i domovima zdravlja, inspektori za rad i radne odnose, i tako dalje, do u nedogled. Školstvo je takođe van domašaja lokalnih i regionalnih interesa. Školski programi, sadržaji, udžbenici, kreiraju se takođe u Beogradu. Lokalna samouprava i lokalna vlast je svedena na formu. Pored par mjesta u opštinama i par

direktorčića po domovima kultura, zaposleni u procentu statističke obdaništa i muzeja, lokalnim vlasti- greške. Da ne ulazimo u to da je i ma nije ostalo ništa. Lokalna vlast taj mali broj zaposlenih uglavnom ne samo da ne može uticaiz reda poltrona sa bošti na ekonomski oporavak njačkim imenima. i razvoj, nego je izopštena Zbog svega navedenog, od bilo kakvog upliva u autonomija Sandžaka je običan život građana. neminovnost koja je jeAko ovome dodamo da dini zaštitni okvir za opsvim vodotokovima, pristanak Bošnjaka, kako rodnim resursima, šumaekonomski, tako i duhovma, prirodnim ljepotama, ni. Upravo autonomija bi upravljaju zavodi koji su značila da sve gore navepo pravilu, za sandžačke dene stvari se ne mogu opštine, izmještene ili u dešavati daleko od očiju Kraljevo ili u Užice, dograđana Sandžaka. bijete odgovor zbog čega Ali ne samo to, autoSrbija je od 5. je Sandžak godinama najnomija bi značila i ubiraoktobra 2000. nerazvijenije područje u nje određenih poreza, ali godine do ovom dijelu Evrope. i obavezu države da odredanas dobila Ovakvo uređenje je đeni procenat od investina milione osnova ekonomske i nacija i donacija usmjeri u donacija, ali cionalne diskriminacije sandžačke gradove. Srbija se u Sandžaku Sandžaka i Bošnjaka. Ne je od 5. oktobra 2000. goniko ne može samo da su sandžačke sjetiti niti jedne dine do danas dobila na džade najgore, a sandžačmilione donacija, ali se u značajnije ke opštine najnerazviSandžaku niko ne može investicije u jenije na prostoru bivše sjetiti niti jedne značajniposlijednjih 10 Jugoslavije, nego su i sanje investicije u posljednjih godina. džačke škole zabranjene 10 godina. za sadržaje koji tretiraju Zbog toga bi autobošnjačku historiju, kulnomija bila okvir zaštite turu, književnost. interesa Sandžaklija. To je i razlog Daleko od uticaja lokalnog sta- što autonomija ima toliku podršnovništva, sve republičke ustanove ku, iako se na sve načine pokušava koje imaju svoje ispostave po san- anatemisati. džačkim gradovima, su nedostuSvi sadašnji i svi budući problepne za Bošnjake. Iako zakoni Srbije mi u Sandžaku su nastali nerješavakažu da u tim ustanovama nacio- njem njegovog statusa. Zato je stanalna struktura zaposlenih mora tus Sandžaka pitanje svih pitanja i odražavati nacionalnu strukturu zato priča o autonomiji ne treba da građana u toj opštini, Bošnjaci su bude sredstvo, već cilj naše borbe.
8. oktobar - 30. ševval

43

Zločin
Ratni zločini nad Bošnjacima u općini Ključ

Najmanje 1.160 Bošnjaka završilo u logoru Manjača
Nakon što smo u više brojeva detaljno obradili četničke zločine nad imamima bosanske Krajine prelazimo na ratne zločine nad Bošnjacima u općini Ključ
P :R H u sela i zaseoke općine Ključ. Tom prilikom svi zatečeni muškarci su uhapšeni. Pogrešna vjeroispovijest Svjedočeći u korist Tužilaštva BiH na suđenju za zločine u Ključu, Mile Radulović se prisjetio ubistava komšija Bošnjaka tokom 1992. godine. “Tada je položaj muslimana bio neugodan i bilo je ubistava. Ubija se tvoja vjeroispovijest i ti ne možeš ništa. Viđao sam gorevinu kuća i sijena u nekim selima. Čuo sam da je bilo dosta ubistava u Botonjićima”, rekao je Radulović i pojasnio da je “vojska sa strane” najčešće činila ubistva u selima na području Ključa. Radulović je dodao da su pripadnici Interventnog voda policije iz Sanice i Ključa privodili muslimane na ispitivanja, te da su pripadnici Šeste brigade iz Sanskog Mosta dolazili na to područje i sudjelovali u ubistvima. Ključanin Muhamed Filipović je 1992. godine bio četiri mjeseca zatvoren u različitim objektima na području Krajine. Tokom zatočeništva bio je izložen jakim premlaćivanjima, od čega i danas nosi posljedice. Od svega što je preživio najteže mu je palo ubistvo njegovog brata Omera u logoru Manjača. “Brat mi je ubijen desetak metara dalje od mene. Bio je tanki zid od ciporeksa koji mi nije omogućio da vidim tu sliku. Čuo sam kad su ga izveli, udarali, njegove jauke, ali nisam vidio”, prisjetio se Filipović, naglasivši da mu je brat ubijen 28. jula 1992. godine, a on je za to saznao dan kasnije. U razgovoru za BIRN – Justice Report Filipović je istaknuo da mu je na Manjači bilo dozvoljeno da bratovo tijelo vidi posljednji put. “Kad sam došao u ćeliju, vidio sam
8. oktobar - 30. ševval

U

prošlom broju smo obradili zločine nad Bošnjacima u ključkom naselju Biljani. U nastavku prenosimo nekoliko svjedočenja žrtava i drugih svjedoka iz sudskog procesa protiv Vinka Kondića koji se vodi pred Sudom BiH. Prema navodima optužnice optuženi Kondić je, od juna 1991. godine, na području općine Ključ, u svojstvu člana Izvršnog odbora općinske organizacije SDS u Ključu, načelnika SJB Ključ, člana Kriznog štaba Ključ i člana Odbrane grada, zajedno sa ostalim članovima SDSa i vojnim i civilnim organima vlasti u općini Ključ učestvovao u činjenju krivičnih djela nad civilnim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Nadalje, u optužnici stoji da je u periodu od 27. maja 1992. godine do kraja augusta 1992. godine, vojska i policija vršila pretres sela i naselja u Ključu, Sanici i drugim selima naseljenim bošnjačkim stanovništvom. Tom prilikom civili su nezakonito hapšeni i odvođeni u prostorije zatvorskih objekata: Osnovne škole u Sanici i Osnovne škole “Nikola Mačkić” u Ključu, bivše željezničke stanice u Sanici i SJB Ključ. Nakon hapšenja najmanje 1.161 muškarac transportovan je u logor Manjača. Dana 10. jula 1992. godine srpska vojska je ušla

Omera. Bio je go, a glava mu krvava. Pao sam da ga ljubim. Htio sam da mu s ruke skinem prsten, vjenčani, ali ga nije bilo. Rekao sam im: ‘Zar je i to trebalo!?’ Tu su bila prisutna dva vojnika, te kapetan prve klase, koji mi je izrazio saučešće. Pogledao sam ga i vidio mu suzu na obrazu”. Kao i ostali Bošnjaci Muhamed Filipović je uhapšen u kući i odveden u policijsku stanicu gdje se nastavlja njegova golgota. “Doveli su me u policijsku stanicu i ispitivali u kancelariji. Onda su me nekoliko sati tukli. Padao sam pet ili šest puta u nesvijest, pa su me polijevali vodom da dođem sebi. U popodnevnim satima odveli su me u pritvorske prostorije stanice policije, gdje je bilo dosta ljudi. Uglavnom su tu bili Bošnjaci i Hrvati, nije bilo Srba”, rekao je Filipović. Kako je dalje ispričao, nekoliko sati kasnije je, zajedno sa dvadesetoricom civila kojima su ruke bile svezane na leđima, kamionom prevezen u kasarnu “Mali logor” u Banjoj Luci, pa zatim u zatvor u Staroj Gradišci. Na putu do “Malog logora” nekoliko puta je premlaćivan, na način da su ga prozivali po imenu, i čim bi izvirio iz kamiona, vojnici su ga udarali. Kada su stigli u “Mali logor”, vojnici Republike Srpske su, kako je opisao Filipović, svezane civile bacali jedne preko drugih i onda ih premlaćivali. “Tu smo se dosta povrijedili, ali i u nesreći ima sreće. Pošto sam bio najbliže vratima, mene je vojnik prvog bacio sa šlepera. Povrijedio sam se, ali nisam dobio batine jer su ostali civili padali preko mene i tako su me zaštitili”. Nakon premlaćivanja u “Malom logoru”, civili su ponovno potrpani u kamion i odvezeni u zatvor u Staru Gradišku. “Oko 11 sati uvečer smo stigli u Gradišku, i tu nas opet tuku. Ne mogu ti opisati. Sreo

44

nakon ispitivanja određivali ko će ići na Manjaču, a ko na slobodu. Na Manjači smo prvih osam dana umjesto doručka i ručka dobivali batine, da bi nas potom prebacili u štalu, gdje smo zatekli još ljudi. Tada smo morali proći pokraj vojnika koji su u rukama držali baseball palice i kabl od struje, kojim su nas tukli”, rekao je Lozić. Nezapamćeno razaranje I Kemal Zukić je bio svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine u Ključu. Zukić je govorio o “nezapamćenom razaranju” vjerskih objekata, te kazao da je evidentirao Primjera radi, veliki broj srušenih i zaza Bajram paljenih džamija na ovom nam donose jer je bio teško povrijeđen. području. “Mislio sam da svinjetinu Odveden je u Republiku ljudi pretjeruju kada kažu za obrok i Hrvatsku, pa potom preda je bilo sve porušeno, smijući se bačen na liječenje u Veliku jer su ti podaci bili straškomentarišu: Britaniju. “Tamo sam doni. Na kraju smo se i mi Pogledaj šao gotovo nepokretan. uvjerili da je stanje bilo kako vas Morali su mi i nos operisai gore, te da se takvo raBabo (Fikret ti jer je sve bilo smrskano. zaranje ne pamti”, rekao Abdić) hrani za Glava mi je bila takva da se je Zukić i dodao da se Bajram! nisu vidjeli nos i oči”. radilo o “sistemskom rušenju” vjerskih objekata. Bušenje ušiju heftaricom Zukić je s nekoliko članova komisije formirane Golgota Hazima Lozića poče- pri Centru za islamsku arhitekturu la je također u junu 1992. godine obilazio područja širom BiH kako bi u Stanici javne bezbjednosti Ključ. registrovali štete načinjene na dža“Vojska je 10. juna 1992. godine mijama. U novembru 1995. godine došla u Dubočane transporterima i su posjetili Ključ, gdje su zatekli zana megafon je rečeno da svak’ ode paljene i minirane islamske vjerske pred svoju kuću jer će izvršiti pre- objekte. Srpski zločinci su od kraja tres. Mene su također prozvali i re- maja 1992. godine “bez vojnih počeno mi je da odem na proširenje treba poduzete sve aktivnosti” s cikraj puta, odakle sam sa desetak ljem rušenja džamija i crkvi u opdrugih mještana odveden autobu- ćini Ključ. U tom periodu, kako se som u policiju u Ključ”. Lozić je u dalje navodi, srušene su džamije u ćeliji policijske stanice fizički zlo- Velagićima, Krasuljama, Biljanima i stavljan. “Odvodili su jednog po gradu Ključu, te je zapaljena i potom jednog na ispitivanje, i kada je došao srušena župna crkva Presvete Marije red na mene, pitao me je o ‘Zelenim Bogorodice u Ključu. Zukić je kazao beretkama’. Govorio je da sam i ja da je u 11 sela i naselja na području pripadnik ‘Zelenih beretki’, jer sam Ključa evidentirao rušenje džamija, nosio zelenu majicu, ali to nije bilo te da su one u samom gradu, Donjim tačno. On mi je potom bušio uši Biljanima, Ramićima i Krasuljama heftaricom, izvodio me na hodnik i uništene djelovanjem “veće količine govorio drugima da sam pripadnik eksploziva”. Također je dodao da je ‘Beretki’”. u gradu Ključu vidio pravoslavnu Nakon dva dana provedena u crkvu koja je ostala “netaknuta”, te SJB-u Ključ, Lozić je sa još nekoliko da nije uspio evidentirati oštećenja osoba prebačen na Manjaču, gdje je na katoličkim objektima. ( Citirana ostao sve do 31. oktobra 1992. godi- svjedočenja prenosimo iz izvještaja ne. “Pretpostavljam da su u policiji BIRN Justice Report.)
8. oktobar - 30. ševval

sam brata Omera, koji je isto zarobljen. Brata je meni dovodio čuvar po noći, kada prođu smjene, jer sam bio nepokretan od batina i pada sa šlepera. Nisam mogao hodati. Jedne noći mi je brat rekao da čim osjetim pometnju, da ustanem, jer vojska odvodi civile, a oni koji ostanu budu ubijeni”. Ujutro 15. juna 1992. godine Filipović je, kako se prisjetio, čuo “dreku” i onda je skupio snage i prebacio se na stolicu. “Teže mi je bilo ustati s tog mjesta i doći na stolicu nego sada otići pješke od Ključa do Petrovca. Ušli su vojnici i reče mi jedan: ‘Ti ne možeš ići’, a ja sam odgovorio da mogu i jedva se probio tri metra i onda zateturao. Brat je to vidio i potrčao prema meni. Uzeo me je iza leđa i držao, tako da sam mogao stajati. Oko podne smo autobusom krenuli za Manjaču”, kazao je Filipović. U autobusu iz Stare Gradiške s njim je, tvrdi, bilo oko 100 ili 150 civila, a vozač je upalio grijanje. “Bili smo jedan na drugome i padali smo u nesvijest. Kada smo došli u logor Manjača, opet nastaje tučnjava – tuča na ulazu. Teško je opisati kako tuku i koje su to patnje. Tu je prve batine dobio moj brat. Stajao sam pored njega. Kad su počeli mene tući, brat je krenuo da mi pomogne, a čuvar mu je rekao: ‘Što pomažeš ustaši?’ Omer mu je odgovorio: ‘Taj ustaša je moj brat!’ Tada je počela Omerova golgota”. Filipović je iz logora Manjača pušten uz pomoć pripadnika Međunarodnog Crvenog križa 15. septembra 1992. godine,

45

Ožiljci vremena

primjer mudrosti
A I P :F :I A A :I . B .

Malcolm X: Blistavi
alcolm X, ubijen u New Yorku 21. februara 1965. godine, jedinstvena je figura u historiji islama u Americi, i lider koji je inspirisao generacije muslimana svuda, posebno one koji žive u neislamskim zemljama. Fahad Ansari razmatra njegovo naslijeđe. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u vjerodostojnom hadisu da je najbolji džihad reći istinu u lice nepravednom vladaru. Kada se razmotri preovladavajuća politička klima u mnogim dijelovima islamskog svijeta, gdje najblaža sumnja u otpadništvo može voditi kazni zatvorom, torturi i egzekuciji, zaključak iz ove tvrdnje postaje očigledan. Reći istinu u takvim okolnostima zahtijeva krajnju hrabrost, ubjeđenje i najsnažniji iman. Za muslimane koji žive u Britaniji relativno je lahko da učestvuju u ovom džihadu. Ovdje posljedice još uvijek nisu tako opasne, iako se ovaj koncept snažno mijenja kako zapadna demokratija poprima karakteristike despotskog režima kojeg sažalijevaju. Bez obzira što nema straha od torture ili smrti (ili oboje), muslimani na Zapadu ostali su uplašeni da se usprotive brojnim nepravdama koje su počinjene našem ummetu. Međutim, ono što je još tužnije je to da oni koji odluče da zauzmu stav čine to na nesigurnim osnovama tako da to samo pogoršava naš položaj. Odbijajući da osude zlo, s najboljim namjerama ova braća i sestre kompromituju prava muslimana na Zapadu. Oni vjeruju da koriste mudrost u svom pristupu, i često osuđuju direktni pristup drugih muslimana kao “ekstremistički”, “sukobljavajući” ili “zavedeni”.

M

Oni vjeruju da je mudrost nagoditi se oko istine i pregovarati sa onima koji nas tlače. Mišljena su da biti slab znači biti mudar. Kao posljedica toga, vidjeli smo kako muslimanski lideri jedan za drugim koriste “mudrost” u razgovorima i sastancima u naše ime s vladinim tijelima i institucijama ove zemlje. Britanski muslimani decenijama primjenjuju ovu mudrost dok se naša prava kontinuirano gaze od tih istih institucija. Zašto je riječ “mudrost” danas postala sinonim za pokornost i predaju? Zašto je mudrije pokazati slabost i kompromis nego pokazati snagu i spretan utjecaj. Niko na svijetu ne sumnja da je jedan od najvećih i najutjecajnijih muslimanskih lidera dvadesetog stoljeća bio Al-Hajj Malik el-Shabbaz ili (kako je popularno bio poznat) Malcolm X, proslavljeni američki crnoputi aktivist za zaštitu građanskih prava. Nadalje, niko nema sumnje da je brat Malcolm posjedovao nevjerovatnu mudrost. Ali brat Malcolm nije bio od onih lidera koji je mudrost prihvatio kao kompromis i popuštanje. Ne, kada se radi o ljudskim pravima i ljudskim greškama Malcolmova mudrost je bila drugačijeg tipa. Nikada se nije kosio sa svojim riječima niti je kompromitirao svoja vjerovanja. Gdje je pravda bila na kocki, odbijao je čak i da razmotri mogućnost komprimisa. Ovim stavom se postiglo mnogo više za crnačku populaciju u Americi šezdesetih godina nego što se danas postiže slabim pristupom savremenih muslimanskih lidera bilo gdje na Zapadu. U vremenu kada muslimani sebe prepoznaju kao manjinu, i dok se o brojnim teorijama integracije i asimilacije diskutira i debatira u mesdžidima i konferencijskim centrima, vrijeme je da proučimo život Malcolm X-a i usvojimo njegove stavove i vjerovanja kao šablon za naše lične stavove i ponašanje. Prije svega zbog našeg patetičnog i jadnog mentalnog sklopa i prema tome
8. oktobar - 30. ševval

malodušnog ponašanja, muslimani na Zapadu postaju janjad spremna za klanje. Uvijek se pravdamo i slabi smo, postali smo nemoćni da se branimo i neefektivni u našoj borbi da budemo tretirani kao jednaki. Naša ljudska prava i građanske slobode nastavljaju se ignorisati i napadati. Ovog mjeseca je 43. godišnjica ubistva Malcolm X-a, pa je krajnje vrijeme da proučimo njegov život i njegovu smrt, i da razumijemo šta je to on uradio što je donijelo poštovanje crncima u Americi. Mnoge paralele se mogu povući između života muslimana na Zapadu danas i života crnaca u Americi u prošlosti. Obje skupine su činile manjine koje su potlačene i lišene mnogih građanskih sloboda koje su bez muke dostupne većini. Obje zajednice su demonizirane i klevetane od većine kao neobrazovani, antidemokratski i nerazumno nasilni ekstremisti. I baš kao što su mnogi članovi crnačke zajednice izgubili svoja tradicionalna imena, religiju i jezik u procesu “integracije”, tako danas vidimo mnoge Muhammede kao se zovu “Mo” i ohrabrene da napuste religiju svog naroda, kulturne i jezičke vrijednosti u ime integracije. Kao što su crnci u Americi gledali na boju svoje kože kao na ograničavajuću za napredak i uspjeh, tako mnogo muslimana danas gleda na svoju vjeru kao na prepreku za napredak. Cilj: Biti priznat kao ljudsko biće “Moramo uvijek imati na umu da se mi ne borimo za integraciju, niti se borimo za separaciju. Mi se borimo za priznavanje...za pravo da živimo kao slobodna ljudska bića u ovom društvu.” Prva stvar koju treba uočiti je da se Malcolm X nikada nije borio za segregaciju niti za integraciju. On je vjerovao da korištenje ovih riječi ustvari zamagljuje stvarnu sliku. Slično danas, muslimani moraju prevazići kompleksni sociološki žargon i shvatiti ishodište problema. Moramo ustati i tražiti naše osnovno pravo da budemo priznati i poštovani kao jednaka ljudska bića, sa svim što to povlači za sobom. Ne učiniti tako znači pokušavati naći rješenje problema pod tuđim uslovima. Metodologija: Direktna akcija „Rano u životu sam naučio, da ako nešto želite, trebate napraviti malo buke.“

46

Malcolm nije bio tip osobe koja tiho sjedi i ponizno prihvata svoju sudbinu. On nije bio onaj koji sjedi i čeka da mu onaj koji ga tlači da njegova prava. Znao je da su sloboda i ljudska prava vrijednosti za koje se treba boriti. Ovo je značilo mijenjanje statusa quo, uzrokovanje komešanja i nemira. Zbog svoje borbe često je bio obilježen kao “najljući crnac u Americi”. Ali upravo je “ljutnja” bila ta koja je donijela reformu. Kao što je Malcolm rekao: “Obično kada su ljudi tužni, oni ne rade ništa. Oni samo plaču zbog njihovog stanja. Ali kada se naljute, oni naprave promjenu.“ Kao današnji muslimanski aktivisti, Malcolm je takođe bio nazvan “ekstremistom”. Njegov odgovor je bio karakteristika njegovog grubo iskrenog stava: “Da, ja sam ekstremista. Crnačka rasa ovdje u Sjevernoj Americi je u ekstremno lošem stanju. Vi mi pokažite crnca koji nije ekstremista, a ja ću vam pokazati jednog koji treba psihijatrijsku pomoć!”, ne skrivajući se od njihove etikete, i pokazujući opravdanost za njegov ekstremizam kao prirodnu reakciju na tlačenje crnačke zajednice, Malcolm je okrenuo situaciju protiv svojih neprijatelja i lišio ih je njihovog oružja. Odbio je da bude po strani i izoliran takvim etiketama. Uporedi ovo sa današnjim muslimanskim liderima, koji daju sve od sebe da izbjegnu da budu identifikovani kao “ekstremisti”. Riječ “ekstremista” je postala pištolj na našim glavama, i mi ćemo učiniti sve da izbjegnemo da obarač bude povučen. Nažalost, muslimani u Britaniji danas redovno jedni druge nazivaju “ekstremistima”, s ciljem da sebi daju dašak umjerenosti. Nema kompromisa “Ako slijedim generala, i on me vodi u bitku, i ako neprijatelj želi da mu oda priznanje ili da nagradu, on mi postaje sumnjiv. Pogotovo ako dobije nagradu za mir prije nego što je rat završen.” Malcolm nas je takođe naučio da budemo lukavi kod sklapanja bilo kakvog sporazuma sa onima koji nas tlače. Gdje su pravda i sloboda u igri, ideje kompromisa i mirenja Malcolmu ne bi ni pale na pamet. Važnost koju je pridavao ovim vrijednostima može da se vidi po njegovoj volji da učini sve da ih dobije. Ništa nije bilo previše radikalno ni previše ekstremno kako bi se osigurala nečija sloboda. “Kada neko da pravu vrijednost slobodi, nema ništa pod suncem što neće učiniti da dobije tu slobodu. Kada god čujete čovjeka da govori da želi slobodu, ali već u sljedećem dahu će reći šta neće učiniti da je dobije, ili u šta ne vjeruje da se može uraditi da je dobije, on ne vjeruje u slobodu.” Ostatak teksta pročitajte na IslamBosna.ba

Vijesti iz svijeta

Francuska: Otpušten jer nije htio slagati da se ne zove Muhamed

U

Francuskoj jedan 19-godišnji učenik srednje škole tuži svog bivšeg poslodavca za rasizam, tvrdeći da je otpušten jer je odbio reći klijentu da je njegovo ime Alexandar, a ne Muhamed, izvještava France info danas. Muhamed je morao provesti jedan mjesec obuke kao marketinški agent u kompaniji za dostavu hrane u sjevernom gradu Tournes odakle je i otpušten nakon što je odbio da laže o svom imenu.

Njegov posao je bio da telefonski poziva klijente i da im predlaže posebne ponude. Očigledno da je njegov poslodavac smatrao da će ime Muhamed vjerovatno odvratiti potencijalne klijente od korištenja usluga. Prema rješenju koje je izdao Francuski vrhovni sud 2009. godine, primoravanje zaposlenih da promjene ime zbog svog porijekla predstavlja diskriminaciju.

Turska razmatra bojkot međunarodne konferencije u Izraelu

K

ako navode hebrejski izvori, zbog napetosti u odnosima između Turske i Izraela, visoko tursko političko vodstvo razmatra soluciju bojkotiranja međunarodne konferencije o turizmu koja treba biti održana sredinom ovog mjeseca u Tel Avivu. Izvor je prenio izjavu turskog ministra vanjskih poslova dr. Ahmeta Davutoglua, koji je rekao da njegova zemlja još nije odlučila da li će poslati delegate da učestvuju na ovogodišnjoj međunarodnoj konferenciji o turizmu razvijenih zemalja, poznatoj kao OECD, koja će se održati u Izraelu.

Turski ministar je također rekao da još nije donio konačnu odluku, ali da će razmotriti sve mogućnosti koje su pred njima. Dalje se navodi da je razlog ovakve izjave turskog minstra vanjskih poslova taj, što su određeni funkcioneri u ministarstvu za turizam najavili da turski ministar za turizam planira poslati delegaciju koja bi predstavljala njihovu zemlju na ovoj konferenciji, koja će se održati 20. oktobra u Izraelu. Na kraju se navodi, da su Velika Britanija i Španija također odlučile bojkotovati ovu konferenciju, navodno, kako navodi jevrejski list, zbog pritisaka koji dolaze od palestinske strane.

IslamBosna.ba
Aktuelno iz BiH i svijeta Evropski parlament poželio dobrodošlicu građanima BiH “Tražićemo hrvatski entitet Herceg-Bosna čiji će glavni grad biti Mostar” Obama zabrinut zbog curenja informacija U tri izraelska vazdušna napada ranjena četiri Palestinca Tekstovi Svaki organ u tijelu mora Šejtanovi prijatelji i neprijatelji Nemimet - prenošenje tuđih riječi Komšija u islamu
8. oktobar - 30. ševval

Nauka i zanimljivo Gubljenje veza na Facebooku Veliki, mega, meta – deset najvećih gradova na svijetu Šta ono leti na nebu? Vanzemaljski detalji na našoj planeti Zemlji (II) – fotogalerij IB TV FCrta- Glavni muftija Zukorlic Face to face: Fatmir Alispahić vs Dževad Galijašević

47

Islamnet
Ujedinjeni Arapski Emirati

Mossad priprema Rick Sanchez – svi koji vode CNN su židovi atentat na šefa policije Rick Sanchez, i dugogodišnji novinar poslijepodnevnog u Dubaiju jer ih je uspio voditelj popularne ugledni programa američke televizijske mreže CNN potpuno razotkriti dobio je otkaz zbog citirane
izjave iz naslova o CNN-u i židovima. Naime, Rick Sanchez je gostujući u jednoj radijskoj emisiji na radiju “Sirius” rekao da su “svi koji vode CNN Židovi”. Odmah sljedeći dan Sanchez je dobio otkaz. CNN je objavio izjavu navodeći da “Rick Sanchez više nije s našom kompanijom. Ricku zahvaljujemo za godine službe i želimo mu dobro.” CNN nije demantirao izjave Ricka Sancheza što upućuje na tačnost njegovih tvrdnji. Američki mediji navode i to da je Rick Sanchez neprimjereno

SAD

uvrijedio aktuelnog američkog predsjednika Baracka Obamu rasistički ga nazivajući beračem pamuka. Zbog ovakvih ispada CNN nije sankcionisao Sancheza. Međutim, zato je Sanchez odmah dobio otkaz i to zbog obične izjave o nacionalnoj pripadnosti rukovodstva CNN-a.

Afganistan

Najbolji prijatelji američkih vojnika u Afganistanu su psi labradori

D

U

ahi Khalfan, šef policije u Dubaiju jedan je od rijetkih sigurnosnih stručnjaka u svijetu koji je uspio potpuno razotkriti i uz to još i dokumentovati agente izraelske obavještajne agencije Mossad, koji su u januaru ove godine u jednom hotelu u Dubaiju izvršili atentat na Mahmuda al Mabhuha, pripadnika palestinskog Hamasa. Zahvaljujući stručnosti i hrabrosti Dahi Khalfana svijet je imao priliku vidjeti zločinačku stranu Mossada. Slobodno možemo reći da je Dahi Khalfan zadao najteži udarac Mosadu posljednjih godina. On je javno objavio fotografije 11 agenata Mossada koji su učestvovali u spomenutom ubistvu te je objavio kopije pasoša od 26 agenata Mossada iz iste grupe. Za prvih 11 agenata Mossada Ujedinjeni Arapski Emirati su preko Interpola raspisali crvenu potjernicu. Upravo zbog toga on je ovih dana u javnost iznio informacije kako Mossad priprema atentat na njega kao znak odmazde za razotkrivanje zločina koji su počinili.

bojica broj 1 američkih vojnika u Afganistanu su improvizirane eksplozivne naprave, također ručno napravljene bombe uzrok su ranjavanja dvije trećine ozlijeđenih američkih vojnika. Američki marinci protiv ovog oružja teško pronalaze efikasan sistem zaštite. Talibani su se veoma dobro usavršili u postavljanju improviziranih eksplozivnih naprava. Amerikancima, odnosno vojnicima NATO snaga u borbi protiv navedenog talibanskog naoružanja ne pomažu puno najnovija tehnička dostignuća. Zato se sve više pribjegava sigurnijim i dobro isprobanim starinskim metodama od kojih je najefikasnija metoda korištenje pasa tragača. Kako izvještavaju američki mediji, američki marinci od Pentagona traže da pod hitno u Afganistan šalju koliko god mogu pasa tragača za otkrivanje eksplozivnih naprava. Kao najpouzdaniji psi u traganju i otkrivanju eksplozivnih naprava pokazali su se labradori. “Želimo ih što više, koliko god ih možemo dobiti”, rekao je glasnogovornik marinaca smještenih
8. oktobar - 30. ševval

u samome srcu talibanskog uporišta na jugu Afganistana. Američki vojnici trenutno imaju oko 300 pasa, uglavnom labradora retrivera uvježbanih da nanjuše eksploziv, a žele ih imati barem oko 1000. Pentagon se ozbiljno prihvatio posla oko obuke labradora za detektiranje eksploziva. Jednoj kompaniji iz Virginije nedavno je plaćeno 34 miliona dolara za obuku i nadzor nad psima koje detektiraju eksploziv. Labradori mogu da nanjuše ukupno devet mirisa koji se vežu uz eksploziv.

48

Irak

Irak za godinu i po posjetilo 165 turista

Izrael

D

a je situacija u Iraku drukčija, odnosno da još uvijek ne vlada ratno stanje Irak bi zbog svojih bogatih turističkih potencijala bio preplavljen turistima iz svih krajeva svijeta. Ovako, u stanju opće nesigurnosti Irak od turizma nema nikakve koristi, jer rijetki su oni koji imaju hrabrosti da se zbog turizma upute u opasni Irak. Pa ipak, ima i takvih, tj. u proteklih godinu i po dana, prema zvaničnim podacima iračke vlade, Irak je posjetilo 165 turista. Zanemarujući upozorenja svojih vlada turisti su većinom došli iz evropskih zemalja poput Njemačke, Švicarske i Velike Britanije, kao i Tajvana i

Rabin Ari Švat - Seksualni odnosi s neprijateljem radi izvlačenja informacija važnih za sigurnost Izraela u skladu su sa judaizmom

Australije. Oni su posjećivali arheološka nalazišta u gradovima kao što su Nasirija, Mosul, Samara te na području regije Kurdistan. Turisti su obično ostajali sedam do deset dana i obilazili muzeje i povijesne znamenitosti.

Njemačka

Holandski, njemački i izraelski desničari u savezu protiv islama

G

eert Wilders, vođa holandske Partije za slobodu i najomraženiji protivnik islama u ovoj zemlji sjeo je u sudsku klupu gdje mu se sudi za neprimjereno širenje mržnje prema islamu. Geert Wilders koristi i ovu priliku da dodatno podigne nivo popularnosti, ne samo u Holandiji nego i u cijeloj Evropi. Nedavni izborni uspjeh, koji je Geert Wilders postigao na parlamentarnim izborima u Holandiji dao je nadu i drugim desničarima u Evropi da jednog dana mogu postići isti rezultat. Geert Wilders aktivno radi na širenju svog uticaja izvan holandskih granica. Njemački desničari su mu izgleda od posebnog prioriteta. Tim povodom Geert Wilders je proteklih dana posjetio Njemačku gdje je uz veliku medijsku pažnju poručio da je Njemačkoj potrebna stranka koja će je braniti od opasnosti islama. “Njemačkoj je potrebna stranka koja će braniti njen nacionalni identitet. Islam predstavlja opasnost za njemački politički identitet, kao i njen ekonomski uspjeh”, rekao je Wilders u Berlinu na svečanoj osnivačkoj sjednici njemačke Slobodarske partije,

U

koja je, također, eksplicitno protiv islama. Na spomenutom skupu Wilders je imao podršku izraelskog političara Elizer Koen iz uticajne izraelske partije Yisrael Beiteinu ( predsjednik ove stranke je Avigdor Lieberman, aktuelni ministar vanjskih poslova Izraela). Elizer Koen nije krio svoju radost što je Wilders tako uporan u borbi protiv islama. Druženje njemačkih desničara i Wildersa Elizer Koen je nazvao historijskim događajem. Po svemu sudeći Elizer Koen bi volio da dođe dan da u Njemačkoj otvori par gasnih komora u kojima bi zajedno sa Wildersom gušio muslimane.
8. oktobar - 30. ševval

posljednje vrijeme jevrejski rabini iz Izraela često u medijima objavljuju propise o ponašanju Jevreja u odbrani izraelskih sigurnosnih interesa. Nedavno smo imali priliku čitati rabinsko tumačenje kako je radi zaštite interesa Izraela dozvoljeno ubiti milion Palestinaca, da je dozvoljeno ubijati djecu i slično. Ovih dana se pojavilo još jedno tumačenje judaizma, odnosno rabin Ari Švat je u listu Jediot ahronot objavio studiju o ponašanju Jevrejki u obavještajnim službama. Prema studiji rabina Aria članice izraelske tajne službe Mossad mogu da zavedu “teroriste” ili pristanu na seksualne odnose s njima kako bi dobile vitalne informacije ili ako veruju da će ti odnosi dovesti do njihovog hapšenja. “Seksualni odnosi s neprijateljem radi izvlačenja informacija važnih za sigurnost Izraela u skladu su sa judaizmom”, ocijenio je rabin Ari Švat. Njegova studija, koja se ne bavi ponašanjem muškaraca u Mossadu, nosi naziv “nedozvoljeni seks za dobrobit nacionalne sigurnosti”. U studiji, rabin ističe da je “takve zadatke dobro povjeriti obučenim ženama”.

49

Saudijska Arabija

Saudijke ne žele ravnopravnost s muškarcima

Velika Britanija

Na cestama godišnje pogine 25 hiljada turista
izvještaju te dvije organizacije upozorava se kako se broj poginulih turista na svjetskim cestama udvostručio u samo deset godina. Sada na cestama diljem svijeta godišnje umire oko 25 hiljada turista. Izvještaj kaže kako su turisti najviše u opasnosti zbog različite vozačke kulture u srednje i visokorizičnim zemljama. Upozoravaju da bi se do 2020. godine broj poginulih turista na cestama mogao gotovo udvostručiti na 45 tisuća, dok će se broj mrtvih utrostručiti do 2030. godine, piše BBC.

K

ako javlja britanski BBC, Udruženje “Učinite ceste sigurnijima” i FIA fondacija zatražile su od svjetske turističke industrije da zaštiti turiste od rizika pogibije i ozljeda na cestama. U

Egipat

Francuzi mogu učiti od Egipćana kako se bori protiv islama

Ž

ene koje se bore za ravnopravnost prisutne su u gotovo svim državama svijeta i odavno ne predstavljaju novinu, ali Saudijska Arabija ima i ženski pokret pod nazivom “Moj staratelj zna što je najbolje za mene” bore se za opstanak sistema muških staratelja, obično muža ili najbližeg krvnog rođaka, koji odlučuje o svim bitnim pitanjima u ime žene. Pokret koji je prošle godine pokrenula Roda Al Jusif iz Džede, u međuvremenu ima nekoliko hiljada gorljivih članica i vlastitu web stranicu. Svoje ideje propagira i na društvenoj mreži Facebook. Ženama u Saudijskoj Arabiji nije dozvoljeno glasati na izborima ni voziti auto. Da bi upisale fakultet ili se udale, trebaju dozvolu svog muškog staratelja, oca, ako nisu udane, ili najbližeg krvnog srodnika. Nakon udaje, muž postaje zakonski staratelj svoje žene. Muški staratelj odlučuje i da li žena smije raditi ili primjerice nekamo otputovati, osim ako nije navršila 45 godina. Al Jusif, čiji je djed emigrirao u Saudijsku Arabiju iz Somalije, bori se uz podršku princeze Gade bing Abdulah bin Džalavi Al-Saud iz kraljevske obitelji za očuvanje sistema “muškog starateljstva”.

G

odinu dana nakon što je ženskim studentima univerziteta zabranjeno da polažu ispite sa velom na licu, dva egipatska univerziteta su izdala zakon o zabrani nošenja vela na licu za profesore predavačice. Kairski univerzitet Ajn Šems i univerzitet Fajumu u jugozapadnom Kairu su objavili da žene profesori koje nose veo na licu, koji se također naziva “nikab”, neće biti u mogućnosti da uđu u učionice osim ako pokažu svoje lice. Dr. Madžid el-Dib, predsjednik univerziteta Ajn Šems, je odbacio optužbe da su zabrane odraz proganjanja profesorica. Predsjednika Fajum univerziteta, dr. Ahmed el-Gohari, se složio sa pogledima profesorica po pitanju nikaba, da je to lična sloboda, ali je bio protiv toga da se to nameće studentima. “Veo preko lica onemogućava kontakt između profesorica i učenika,” rekao je on za El-Arabiju. “U ovom slučaju, ono više nema status lične slobode, jer profesorice nameću to učionici, što narušava prava učenika.” Advokat Nizar Ghorab, koji brani učenice koje nose veo na licu a kojima je zabranjen ulaz na univerzitet, je rekao da je primjenjivanje zabrane na profesore sličan način narušavanja ličnih
8. oktobar - 30. ševval

sloboda. “Dodajem da ovakve zabrane nanose ogromne finansijske, kao i moralne, štete profesoricama,” rekao je on za El-Arabiju. “Zbog toga bi predsjednici na univerzitetima koji nameću ove zabrane morali biti kažnjeni i otpušteni.” Kontraverzne situacije o nikabu na univerzitetima su započele prošle godine kada je bilo zabranjeno učenicama sa velima na licima da tako odjevene prisustvuju ispitima. Studentice su se obratile sudu i presuđeno je u njihovu korist, ali se nisu svi univerziteti pokorili odluci suda. (www.minber.ba)

50

Afganistan

Robert Gates – Amerika nikada neće napustiti Afganistan

Saudijska Arabija

I

ako administracija Baracka Obame najavljuje da će se Amerika u dogledno vrijeme početi povlačiti iz Afganistana, državni sekretar ili ministar odbrane Sjedinjenih Američkih Država Robert Gates je izjavio da se Amerika nikada neće povući iz Afganistana, piše Bob Woodward u svojoj novoj knjizi “Obamini ratovi”, dodajući da je po ovom pitanju očigledno da se Bijela kuća i Pentagon nalaze na suprotnim stranama. Robert Gates je u maju ove godine na ručku, koji je organizirala Hillary Clinton sa afganistanskim predsjednikom Hami-

Saudija leži na neprocjenjivom blagu od čak 264,6 milijardi barela sirove nafte

dom Karzaijem, rekao da se kaje što se nije više zalagao kod bivšeg američkog predsjednika Georga Busha starijeg da Amerika ne napušta Afganistan nakon što se 1989. godine iz te zemlje povukao SSSR.

Foto islamneta
Na Burigangi ćuprija Bangladeš: Lokalno stanovništvo prelazi rijeku Buriganga uz pomoć improviziranog mosta napravljenog od 34 čamca.

eć duže vrijeme se u svjetskim medijima špekulira oko ograničenosti naftnih izvora u svijetu. Prema tim tezama nafte ima sve manje i manje. Međutim, prema posljednjim statističkim istraživanjima vodeće britanske nafne kompanije British Petroleum Saudijska Arabija leži na neprocjenjivom blagu od čak 264,6 milijardi barela sirove nafte. Saudijska Arabija najbogatija je zemlja u svijetu po rezervama sirove nafte, potvrdilo je najnovije statističko istraživanje kompanije British Petroleum o rezervama svjetske energije. Odmah za Arabijom slijedi Venecuela sa osjetno nižih 172,3 milijarde barela rezervi, no BP tvrdi kako proizvodnja nafte u toj zemlji lagano opada jer nacionalizirana naftna industrija, ovisna o državnim investicijama, nema dovoljno novca za investicije u istraživanje novih bušotina i otkrivanje novih izvora. Treći po količini zaliha nafte je Irak, sa procijenjenih 143,1 milijardi barela rezervi. Irak je nakon objave informacije o najsvježijim procjenama koje govore da Irak leži na rezervama crnog zlata koje su čak 25 posto veće nego što se do sada vjerovalo, a do kojih se došlo istraživanjima provedenima unatrag dvije godine, naglo skočio na ljestvici, pretekavši Iran. Iran pak ima procijenjene rezerve nafte koje se penju do 137,6 milijardi barela. Peta zemlja po izdašnosti naftnih rezervi jest Kuvajt. Prema procjenama BP-a, Kuvajt ima rezerve od oko 101,5 milijardi barela nafte.

V

8. oktobar - 30. ševval

51

Kutak za mlade
Delinkvencija mladih - oblici individualnog ponašanja (I dio)

Društveno uzrokovana
Delinkvencija predstavlja negativnu društvenu pojavu, ali svi oni pojedinačni socijalni faktori koji se povezuju sa ovom pojavom ne mogu se posmatrati kao prosti uzroci koji djeluju direktno i jednostavno, nego da su oni samo elementi kompleksne socijalne situacije koja vlada u dotičnoj društvenoj zajednici
P :D S

K

ao subjekti delinkventnog ponašanja, osim punoljetnih lica, pojavljuju se i maloljetne osobe, tj. osobe koje pripadaju nižim starosnim dobima. Svako savremeno društvo poklanja posebnu pažnju delinkvenciji mladih. Naime, tu se radi o onom segmentu stanovništva koji će sutra preuzeti odgovornost za opstanak i razvoj društvene zajednice i stoga je od velikog značaja kvalitet tog dijela populacije, njegove sklonosti i opredjeljenja. Iako je broj delinkvenata znatno manji u odnosu na broj punoljetnih počinilaca krivičnih djela, delinkvencija mladih u sadašnjem vremenu predstavlja značajan društveni problem u našoj i svim drugim zemljama. Općepoznato je da delinkvencija poprima sve veće razmjere, te kao takva zaslužuje i punu pažnju i sa stanovišta racionalne kriminalne politike, pogotovo iz razloga što se brojnim kriminološkim istraživanjima došlo do naučno verifikovanih saznanja da se od jednog manjeg dijela delinkventne populacije maloljetnika izdvajaju one osobe koje kasnije nastavljaju sa delinkventnim ponašanjem i u dobu punoljetstva, odnosno postaju povratnici u vršenju kriminalnih radnji, višestruki povratnici i delinkventi iz navike, koji su i najotporniji na mjere odgoja, preodgoja i penološkog tretmana. Delinkvencija mladih predstavlja protivdruštveno, odnosno društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinaca, grupe ili grupa na koje se, kao takve,

organizuje društeno reagovanje da bi se za- u gradovima iz ekonomskih i političkih štitile društvene vrijednosti, a i sami akteri razloga, egzistencijalnih razloga i dr. Tatakvog ponašanja. Društvo je prinuđeno kođer, na promjene u ponašanju mladih da se od delinkventnosti štiti svakako utiču i njihova matepreduzimanjem odgovarajućih rijalna ugroženost, poremećeni konkretnih mjera preventivnog odnosi u porodici, nepotpuna karaktera, ali je obavezno radiporodica, zanemarivanje od ti na njenom suzbijanju putem strane roditelja, asocijalno porepresije. Međutim, da bi drušnašanje i alkoholizam roditelja, tvo moglo adekvatno reagovati ali su, isto tako, posljedica psina takvu pojavu, potrebno je, hičkih poremaćaja ili nekih orprije svega, istražiti uzroke (etiganskih oštećenja, kod mladih ologiju) koji utiču na stvaranje ili članova uže ili šire porodice. takve pojave. Sve pojedinačne i Sve ove situacije stvaraju nepodruštvene aktivnosti dešavaju voljne uslove za razvoj mladih se u određenoj društvenoj srei utiču ubrzano na ispoljavaNema ljudskog dini, a sam pojedinac utiče na nje neprihvatljivog ponašanja društva u promjene u toj sredini. Odrekoje se u krajnjoj mjeri protivi kojem, u većem đene društvene prilike svakako propisanim normama, stavoili manjem pridonose nastanku delikta. vima, stremljenjima i vrijedobimu, ova Delinkvencija predstavlja neganostima društva, a ogleda se u pojava nije tivnu društvenu pojavu, ali svi osnovnim oblicima kao što su: prisutna. oni pojedinačni socijalni faktoasocijalno ponašanje (bježanje Ona se može ri koji se povezuju sa ovom pood kuće, skitnja, agresivnost, javom ne mogu se posmatrati ispoljavati samo krađa, razbojništva, uživanje u ljudskom kao prosti uzroci koji djeluju alkohola, konzumiranje droge, društvu i direktno i jednostavno, nego i dr.), vršenje prekršaja, vršenje društveno je da su oni samo elementi komkrivičnih djela, seksualne deviuzrokovana, pleksne socijalne situacije koja jacije i drugi vidovi ponašanja vlada u dotičnoj društvenoj koji su neprihvatljivi za užu i zajednici. Pojava delinkvencije širu okolinu. Stoga je primarmladih je društveno uzrokovani zadatak društva da se bori na, i ona je po svom ispoljavanju može biti protiv ovakve negativne društvene pojave, masovna, te imati brojne negativne poslje- ulažući napore na otklanjanju uzroka koji dice kako na pojedinca, tako i na društvo dovode do nje, stvarajući učinkovitiju poliu cjelini. Na njeno nastajanje utiču mno- tiku prevencije. gobrojni i raznovrsni faktori nepovoljnog djelovanja na razvoj i formiranje ličnosti Dinamički splet individualnih i spoljnih mladih, koji se, prije svega, mogu tražiti u faktora negativnim aspektima društvene sredine. Da li će se kod pojedinaca manifestovati Pojava društveno-neprihvatljivog društveno neprihvatljivo ponašanje, u sva- ponašanja mladih označena kao delinkom konkretnom slučaju zavisi od njego- kvencija mladih, zbog svoje rasprostravih biopsihičkih osobina. Zbog toga su i njenosti prevazilazi karakter individualne faktori koji uzrokuju nastanak ove pojave pojave, prerastajući tako u društvenu pomnogobrojni i često su posljedica odre- javu. Društveno neprihvatljivo ponašanje đenih društvenih promjena i procesa koji pojedinaca se direktno ili posredno, preko prate naš društveni razvoj, koji opterećuje normi i sistema vrijednosti, povezuje sa ratna prošlost, dezintegracija i neizvjesna ponašanjem drugih ljudi i društvom kao budućnost. Ti faktori su: ratom razorena cjelinom – izaziva njihovo reagovanje i zemlja, dezorganizacija društva i veoma zajedno s tim reagovanjem obrazuje drušloša kompozicija državne strukture, veoma tvenu pojavu. Ovo prevazilaženje je još usporen ili skoro nikakav industrijski ra- uočljivije kada se takvom ponašanju odaju zvoj, povećana pokretljivost stanovništva manje ili veće grupe u tom cilju povezanih
8. oktobar - 30. ševval

52

a pojava
pojedinaca. Njihovo povezivanje i zajedničko djelovanje u pravcu napada na društvene vrijednostima, bez sumnje, ima karakter društvene pojave. (Ž. B. Jašović, Kriminologija maloljetničke delinkvencije, Beograd, 1991. god., str. 28). Delinkvencija mladih kao društvena pojava izražava određeni odnos mladih prema drugim ljudima, bilo na neposredan način ili preko drugih društvenih dobara i vrijednosti. Ovakva pojava ima negativan uticaj na društvo i društvena dobra i stoga ju je društvo definisalo kao nepoželjnu i protivdruštvenu. Međutim, nema ljudskog društva u kojem, u većem ili manjem obimu, ova pojava nije prisutna. Ona se može ispoljavati samo u ljudskom društvu i društveno je uzrokovana, odnosno ona je posljedica određenih društvenih uticaja i procesa. Delinkvencija mladih može se posmatrati i kao individualna pojava koja se ispoljava putem konkretnog ponašanja pojedinaca. Prema prof. Lukiću, pod ponašanjem se podrazumijeva svako držanje, kako fizičko, tako i psihičko, a pod držanjem, kako aktivno, tako i pasivno. U skladu s tim, delinkventno ponašanje je izraz fizičke aktivnosti pojedinaca koje ima svoju psihičku pozadinu, a koje se ogleda kroz postojanje određenih motiva i preokupacija subjekta. Na ispoljavanje delinkvetnog ponašanja od strane pojedinaca utiču mnogobrojni faktori koji se mogu klasificirati u dvije cjeline, i to: lični i spoljni. Lični bi bili oni koji su odraz specifičnih svojstava pojedinaca, odnosno psihičkih reakcija, motivacije i drugih procesa i svojstava ličnosti, dok su spoljni oni faktori koji se javljaju iz društvenog užeg ili šireg okruženja pojedinaca. I jedna i druga grupa faktora se nalaze u međusobnom dinamičkom spletu, te tako ostvaruju svoj uticaj i određuju ponašanje konkretne mlade osobe. U tom spletu primarna snaga, međutim, pripada društvenim uticajima, jer su mladi i njihovo ponašanje proizvod, prije svega, društvenih, i to kako sa istorijskog aspekta, tako i u pojedinačnom slučaju. Prema tome, iako se pojedinac označava kao biološko i psihičko biće nosilac delinkventnosti, ovo ponašanje je prioritetno društveno uslovljeno. (Ž. B. Jašović, str. 27.). Društveni faktori ostvaruju svoje dejstvo na konkretno ponašanje pojedinaca preko i u jedinstvu sa ličnim svojstvima. U kojoj mjeri će pojedini faktori imati uticaja na pojedinca u svakom konkretnom slučaju zavisi od njegove biopsihičke strukture. Iz navedenog proizilazi da je važno naglasiti da se delinkvencija mladih, kao društvena pojava, ne može shvatiti samo kao prosti zbir individualnih slučajeva iako se ona manifestuje preko pojedinačnih oblika ponašanja. Ovdje se odnos između individualnog delinkvetnog ponašanja i delinkvencije kao društvene pojave treba shvatiti kao odnos između pojedinačnog i općeg, gdje spoznaja pojedinačnog doprinosi spoznaji općeg. Međutim, da bi se delinkvencija kao društvena pojava mogla razumjeti i objasniti potrebno je uzroke njenog nastanka tražiti u onim istim općim faktorima društvenih kretanja (ekonomskim, političkim i ideološkim prilikama trenutne epohe) u kojima nalazimo krajnje uzroke ostalih društvenih pojava kao što su ratovi, revolucije, dezorganizacija, loše organizovana državna struktura, loše odabrani kadrovi (neadekvatna obrazovanost, iskustvo, etičnost, adekvatno znanje itd.). Ako, međutim, želimo objasniti slučaj nekog individualnog prijestupnika, odnosno ako želimo razumjeti, objasniti delinkventnost kao individualnu pojavu, onda njene uzroka valja tražiti u onim istim specifičnim psihološkim, biološkim i socijalnim karakteristikama konkretnog individuma u kojima tražimo uzroke i svim njegovim drugim aktivnostima i postupcima. (Prof. dr I. Bakić, Sociologija, Sarajevo, 1997. god. Str. 278). Teorijsko određenje Pojam delinkvencije mladih i davanje definicije u pravnoj i naučnoj teoriji još uvijek nije jedinstveno određeno. S obzirom na
8. oktobar - 30. ševval

Da li će se kod pojedinaca manifestovati društveno neprihvatljivo ponašanje, u svakom konkretnom slučaju zavisi od njegovih biopsihičkih osobina.

složenost samog pojma postoje i mnogobrojna i različita shvatanja tog pojma. Međutim, u određivanju pojma delinkvencije je zajedničko da se u svim razmatranjima, uz veće ili manje davanje značaja pojedinim elementima, vrši naučno i analitičko sagledavanje sa pravnog, kriminalističkog, socijalnog, sociološkog, pedagoškog kriminalno-političkog, krivičnog i drugih aspekata, uz istovremeno tumačenje određenih protivpravnih, preddelinkventnih ili devijantnih i delinkventnih pojava koje se međusobno prepliću sa ovim pojmom. Slobodno se može reći da je broj definicija tog pojma srazmjeran broju autora koji se bave ovim pitanjima. Bez namjere upuštanja u razmatranje pojedinih definicija, delinkvenciju mladih bismo mogli odrediti kao protivdrušteno, odnosno društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinaca ili grupa kojim se krše propisane krivično-pravne norme, tj. takve norme kojima se štite osnovne društvene vrijednosti, druge pravne norme, kao i moralne norme koje su izraz moralnih standarda ponašanja u određenom društvu, odnosno društvenoj sredini. Sam izraz delinkvencija mladih ima nekoliko sinonima kao što su: delinkventno ponašanje mladih, maloljetničko prestupništvo, prestupničko ponašanje mladih protivpravno ponašanje mladih, koji se široko upotrjebljavaju u stranoj i domaćoj literaturi. Delinkvencija mladih predstavlja posebnu kategoriju ponašanja koja se izdvaja na posebnom mjestu u okviru kriminaliteta uopće. Međutim, ona sadrži i niz zajedničkih obilježja sa općim kriminalitetom, jer po svojoj prirodi spada u one aktivnosti koje su inkriminisane krivično-pravnim propisima. Ipak, uslijed niza subjektivnih i objektivnih elemenata, delinkvencija se izdvaja kao poseban i složen problem čijem rješavanju treba da se obezbijedi interdisciplinarni pa čak i multidisciplinaran pristup.

53

Kultura
Popularna kultura i islam

Utjecaj islamske kulture
na shvatanje položaja žene
u popularnoj kulturi
Dolaskom Osmanskog carstva na ova podneblja biva donesena nova vjera, a skupa s njom i nova kultura. Pojedini njeni segmenti će više od drugih imati odraza na popularnu kulturu koja će se razviti pod njenim utjecajem. Za nas je značajno istaknuti da ova kultura donosi i nov način shvatanja žene i njenoga položaja, koji i dalje ostaje u svjetlu patrijarhata, ali donosi i neke novine pod utjecajem islamskog učenja
P F :M P Š , , iskustva ljudi” (Ibidem), a po trećoj “socijalnoj” definiciji kulture koju daje Wiliams ona je “..opis posebnog načina života u kojem se određena značenja i vrijednosti ne izražavaju samo u umjetnosti, nego i u svakodnevnom životu.” (Ibidem, str. 36.). Vodeći se ovim definicijama pitamo se koju uzeti kao polazište za izradu rada? Dolazimo do istog zaključka kao spomenuti autor koji tvrdi da je svaki pokušaj definiranja kulture isključivo po jednom navedenom obrascu neprihvatljiv te da je najbolje osvijetliti kulturu kao cjelinu te taj zaključak uzeti kao polazište u izradi rada, uz naglasak na socijalnu definiciju koja “pretpostavlja analizu kulture kao ‘pojašnjenje značenja i vrijednosti koje su implicitne i ekslicitne u posebnom načinu života, u posebnoj kulturi.’” (Duda, Dean (2002). Kulturalni studiji : ishodišta i problemi. Zagreb : AGM str.13). Kao neospornu vodilju, posebno kada bude riječ o izboru motiva koji su ponajprije začeti u narodnoj kulturi i usmenoj književnosti odakle su prešli u popularnu kulturu koja se kao takva javlja u određenom vremenu, a potom, kao odabrani, selektirani motivi preko pojedinca u visoku kulturu, valja uzeti Wiliamsovu tvrdnju koju navodi Duda, a po kojoj se “... i u najopćenitijim definicijama kulture mogu razlikovati tri njezine razine: življena kultura posebnog prostora i vremena, koja je u potpunosti dostupna samo onima koji žive u tom prostoru i tom vremenu, zatim zabilježena kultura u širem smislu od umjetnosti do svakodnevnih činjenica, odnosno kultura razdoblja i, naposljetku, ono što povezuje življenu kulturu i kulturu razdoblja-kultura selektivne tradicije, kao ‘kontinuirani izbor i reizbor prethodnika.’” (Ibidem, str.14.).
8. oktobar - 30. ševval

Z

R

aymond Williams u svom članku Analiza kulture navodi tri definicije kulture, “idealna” definicija tvrdi da je kultura: “ ...stanje ili proces čovjekova usavršavanja u odnosu na apsolutne ili univerzalne vrijednosti.” (Raymond Williams, “Analiza kulture”, u Dean Duda (2006). Politika teorije. Zbornik rasprava iz kulturalnih studija. Zagreb: Disput, str. 35.) Po “dokumentranoj” definiciji kultura je “skup djela uma i mašte u kojem su, vrlo detaljno i na različite načine, zabilježene misli i

U prvom dijelu rada nastojaću prikazati kakva je vizija žene u islamskoj kulturi koja se oslanja na izvorno vjersko učenje, njen položaj, prava i dužnosti, te ću nastojati rasvijetliti međuodnos supružnika u islamu. Drugi dio rada ima za cilj objasniti kako je ova kultura utjecala na nastanak popularne kulture koja se odrazila na shvatanja, način života i narodne pjesme stanovnika Bosne i Hercegovine, te na stvaralaštvo pisaca sa ovih prostora, bilo u ugođaju koji prepoznaju oko sebe, bilo u prikazivanju likova. Posebnu pažnju obratiću na položaj žene u patrijarhalnoj islamskoj porodici unutar kulture koja se stvara pod utjecajem vjerskog učenja i shvatanja svijeta. Prikazaćemo likove žena unutar djela pojedinih autora, u narodnim pjesmama i izložiti kako se u sevdalinci nazire shvatanje žene kroz njen glas koji se javlja sakriven iza visokih ograda u otuđenosti od muškoga svijeta te kakva atmosfera i osjećanje u sevdalinci preovladava. Biće riječi i o kulturi življenja te arhitekturi i prostornoj podjeli muškoga i ženskoga življa. U završnom dijelu rada prikazaću kako se izvorno islamsko učenje i kultura reflektira na kulturu danas, a posebno na njen stav o ženi. Williams teoriju kulture definira kao proučavanje odnosa između čitavog načina života, i ističe da je bitno tragati za stvarnim životom izraženim kroz čitav ustroj te naglašava da se razlikuju življena kultura nekog vremena i prostora (ona koja je u potpunosti dostupna samo onima koji su živjeli u određeno vrijeme na određenom prostoru), kultura nekog razdoblja (zabilježena kultura), a kao sastavnica između njih javlja se kultura selektivne tradicije koja odabire neke vrijednosti, a potom ih naročito ističe. Govoreći o položaju žene u islamskoj kulturi izdvajamo određene vrijednosti koje smatramo najkarakterističnijima, ili, u najmanju ruku, najviše zapaženima i komentiranima.

54

znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, vjernici, da bi ste postigli ono što želite. ( En-Nur, 31.) Odnos supružnika u islamu U islamskoj kulturi brak i porodica zauzimaju iznimno važno mjesto. Kur’an kaže : Udavajte neudate i ženite neoženjene! ( En-Nur, 32.). Kako vjersko učenje izričito zabranjuje svako osamljivanje muškarca i žene koji nisu u bliskom srodstvu i sam način sklapanja braka je Istaknuta je u ovom svjetlu. Mladoženji različitost je prije stupanja u brak prenagradu obećava se Džennet u poimanju poručeno da vidi djevojku (Raj). Islam je izjednačio mjesta i uloge koju namjerava oženiti, ali se muškarca i ženu, ali im je dao žene u svijetu viđenje ograničava na ono što različita zaduženja shodno njii društvu, a je, ionako, dozvoljeno, na lice hovoj prirodi i potrebama. težnje se kreću i šake. Namjeru stupanja u “A u Njegovim riječima: od potpunog brak lijepo je potvrditi zarupridržavanja ‘Zato što je Allah dao predkama. Osamljivanje nije doSvete knjige i nost jednima nad drugima... zvoljeno do samog stupanja sunneta, preko ‘Allah nije odredio ko ima u brak. “Ukoliko neko želi tradicijskog prednost nad kim’; muškardetaljnije i intimnije inforshvatanja ci imaju prednost u odremacije o budućoj izabranici uloge žene i đenim stvarima, a isto tako onda će poslati neku ženu da majke posebno i žene. Svako ima prednost to, na prikladan način, ispita, u ruralnim zbog onoga što mu omokao što je to učinio Poslanik, područjima pa gućava uspješno obavljanje s.a.a.v., kada je poslao Ummu do želje da se njegove misije u životu.” (M. Sulejm, r.a., da ispita pojedižena „oslobodi Ša’ravi, Muhammed (2005). nosti o jednoj ženi za koji je okova“ vjere i Žena u Kur’anu. Mostar: bio zainteresiran. (Kurdić, tradicije Karađozbegova medresa Šefik(2003). Brak i intimni Mostar, str. 103). odnosi u islamu. Zenica: Kur’ an kaže: A ako su braIslamska pedagoška akademića i sestre, onda će muškarcu ja u Zenici str. 19). pripasti dio jednak koliko dvjema ženskiNajbitnija stvar za validan brak jeste ma. To vam Allah objašnjava, da ne zalu- ponuda za isti od strane muškarca i njetate. A Allah zna sve... ( En-Nisa, 176.). no prihvatanje od strane žene. Djevojka Upravo segment islamske kulture ba- treba dobiti pristanak roditelja za udazirane na osnovnom vjerskom učenju je ju, a sklapanju braka moraju svjedočinajviše kritiziran. Islamu se spočitava dio ti dva muškarca ili jedan muškarac i bračnog prava koji dozvoljava poligamiju, dvije žene. Prilikom sklapanja braka a mnogi diskriminacijom žena smatraju i muž je dužan dati ženi vjenčani dar. činjenicu da se svjedočenje jednog muš- Međusobni suživot supružnika regulikarca smatra ravnim svjedočenju dvije san je pravilima koje svaka strana treba žene te nasljedno pravo prema kojem da ispuni. muškarac nasljeđuje koliko dvije žene. Dužnosti žene prema mužu izmeIslam nalaže ženi pokrivanje, što je spe- đu ostalog su: da mu bude poslušna i cifično obilježje ove kulture. O obavezi zahvalna, da se brine o kući i djeci, da pokrivanja Kur’ an kaže: A reci vjerni- čuva svoj moral i mužev imetak dok je cama neka obore poglede svoje i neka vode on odsutan, da ne pušta nikoga u kuću brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne bez njegove dozvole, da ne posti bez dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta njegove dozvole (osim u ramazanu), da osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka s njim lijepo postupa, tj. ne uznemirava vela spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ga, da ga ne odbija u postelji isl. ne pokazuju drugima, to mogu samo muKultura odnosa muža prema ženi ževima svojim, ili očevima svojim, ili oče- nalaže mužu da: ima lijep odnos prema vima muževa svojih, ili sinovima svojim, ženi, da razumije njene potrebe, da joj ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, pomaže u kućnim poslovima, da osiguprijateljicama svojim, ili muškarcima koji- ra opskrbu za nju i porodicu, da ispuma nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne njava svoje bračne obaveze isl.
8. oktobar - 30. ševval

Položaj žene u islamskoj kulturi Prije pojave islama u Arabiji je rođenje ženskog djeteta smatrano velikom sramotom za porodicu i ono bi najčešće bilo zakopano živo. Ni drugdje u svijetu situacija nije bila naročito bolja, iako nije dolazilo do zakopavanja djece žena nije imala gotovo nikakva prava, tokom mladosti bila bi potčinjena volji oca, a nakon prelaska u muževu kuću postajala bi njegovom svojinom kojom je mogao svojevoljno raspolagati. Mogla je biti nasljeđivana, a nije imala pravo na slobodu volje ili nasljedstvo, nije imala udjela u bilo kakvim odlukama koje su se ticale njene djece niti je imala pravo da se poput muškarca bavi nekom profesijom. U svojoj knjizi Žena u Kur’anu Muhammed M. Ša’ravi govoreći o statusu žene prije islama navodi da je ona u staroj Grčkoj bila dio imovine njenog staratelja, oca ili brata prije braka, a nakon toga pripadala bi mužu. Nadalje kaže da je u rimskom pravu žena imala status djeteta ili umno poremećene osobe kojoj je onemogućeno posjedovanje imetka. U nekim jevrejskim frakcijama imala je status obične sluškinje bez prava na nasljedstvo ukoliko je umrli imao muških nasljednika. O ženama u okviru kulturoloških razmatranja progovara i Burke (1991): “O ženama se, zbog nedostatka podataka, premalo može reći... Kultura žena ne poklapa se s kulturom njihovih muževa, očeva, sinova i braće; iako im je mnogo toga zajedničko, ipak su iz mnogo čega žene isključene.“ (Burke, Peter (1991). Junaci, nitkovi, lude. Narodna kultura predindustrijske Evrope. Zagreb: Školska knjiga str. 52). Ovakvo stanje će umnogome promijeniti pojava islamskog učenja. Muslimani slijede uputu Muhameda kojeg smatraju svojim poslanikom, a koji ističe da su najbolji oni muškarci koji se najljepše ophode prema svojim ženama. Roditeljima se nalaže lijepo postupanje prema djeci, posebno ženskoj, a kao

55

Utjecaj islamske kulture na popularnu kulturu Dolaskom Osmanskog carstva na ova podneblja biva donesena nova vjera, a skupa s njom i nova kultura. Pojedini njeni segmenti će više od drugih imati odraza na popularnu kulturu koja će se razviti pod njenim utjecajem. Za nas je značajno istaknuti da ova kultura donosi i nov način shvatanja žene i njenoga položaja, koji i dalje ostaje u svjetlu patrijarhata, ali donosi i neke novine pod utjecajem islamskog učenja. Kako se ona odrazila na shvatanja i svijest naroda najlakše ćemo prikazati preko narodnih pjesama i stvaralaštva pisaca sa ovih prostora, koji svojom djelatnošću popularnu djelom uvode u visoku kulturu i ostavljaju nam mogućnost da je danas promatramo kakva je bila u određenom trenutku, iako znamo da je podložna stalnoj promjeni, dok je tradicija konstantna. Treba naglasiti da je i ovdje dolazilo do selekcije, u skladu s tim koliko je i u kojem obliku neki vjerski običaj zaživio među narodom, postao bi dijelom narodne kulture, a preko nje i popularne kulture, a onda bi, ako ništa kao motiv, ušao preko autora na vrata visoke kulture. U skladu s islamskim moralom muslimanska porodica je bila izrazito zatvorena što se odrazilo i na kulturu stanovanja koja je dobila preinake u vidu zasebnih prostorija (ili čak zgrada) za žene i muškarce, a u porodici je vladala intimna atmosfera unutar koje je djevojka čuvana od pogleda stranaca visokim zidovima i ogradama. “Umjerenija izdvojenost djevojaka, proviđena u većem dijelu gradskog stanovništva, vodila je stvaranju posebnog oblika ljubavnog susretanja, ašikovanja, postupnog ljubavnog upoznavanja, sa pouzdano utvrđenim pravilima ljubavnih očitovanja, prema kojima su se slobodno smjeli sastati mladići i djevojke: najčešće petkom, ali i u drugim danima i u drugo doba dana na kapiji ili ašik-pendžeru, gustim drvenim rešetkama, mušepcima prekrivenom prozoru isturenom na sokak.“ (Narodno blago Bošnjaka, priredio Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radionica “TREŠNJEV BUNAR”, 1995., str. 7). Počinju se odvajati muški i ženski svijet i to ne samo u moralnom i tradicijskom smislu nego i onom prostornom. Ženski prostor je prostor unutar kuće, u dvorištu i u bašti, a rijeko izlazi do kuće rođaka ili na društvena zbivanja. Muškarac je manje sputan prostorom, njega ništa ne ograničava, njegova je cesta, grad, kahvana, putovanja, izlet, i vojni pohod, a često odlazi i u lov sa sokolom. Dosta pjesama je nastalo baš u toku putovanja, lova ili trgovanja po drugim gradovima, a kako su se one širile biće objašnjeno u nastavku teksta.

“Pjesnici sevdalinke u brojnim primje- ulicu, očekujući dragog, ili su to činile rima opjevali su ljepotu djevojke ili žene, na prozorima koji su bili prekriveni tanali ne nepoznate i tajanstvene Gospe – o kim isprepletenim daščicama što je onekojoj su pjevali provansalski trubaduri, mogućavalo muškarca da u potpunosti brižljivo joj krijući ime – nego posve odre- vidi ženu ili da se ostvari fizički kontakt. đene osobe, kojoj iz pjesme ne saznajemo Muškarac i žena su uvijek prostorno razsamo ime, nego ponekad i dio grada u ko- dvojeni, između njih su prepreke koje jem je stanovala.” (Ibidem str. 10). sprečavaju direktan kontak. Kako se moglo znati o ljeSjetimo se u kakvom ampoti neke žene kada je bila strobijentu Aleksa Šantić prikazugo čuvana od pogleda? Iako je Ženin prostor je Mostarku Eminu u pjesmi lakše objasniti sevdalinke koje je bašta, kuća i koja je nastala po ugledu baš ističu ljepotu pojedinih moma- sokak, u skladu na ove lirske pjesme, te poka koje su djevojke mogle visa ulogom gledajmo kako se Emina u djeti na ulici s prozora, skrivene sestre, kćerke, skladu s vremenom i običau svojoj sobi, nije nemoguće supruge i jima ponaša. Primijetićemo odrgovoriti ni na ovo pitanje. majke. Njena da je ljepotica smještena u Obično se radilo o djevojje zadaća bašti, u hladu jasmina da joj kama kršćanske vjeroispovjeda sluša i da sunce ne potamni kožu jer sti, čija vjera nije zahtijevala bude “voda” je bjelina bila simbol ljepote. pokrivanje, ili se radilo o djekoja će gasiti Primijetićemo i kult vode, lirvojkama iz liberalnijih porovatru, tj. da ski subjekt se vraća iz hamadica ili iz takvog društvenog miri i da bude ma, javnog kupatila, a Emina sloja koji nije strogo naređivao glas razuma, zalijeva cvijeće. da u porodici pokrivanje ženskih lica, ili se Napomenimo da se njena čuva moral i o njihovoj ljepoti saznavalo iz ljepota ističe riječima “stid je tradiciju. priča drugih žena koje su imane bi bilo da je kod sultana”, le prilike vidjeti ih, a pjesnička kao što se i ljepota pojedinih mašta je, u nemogućnosti vigradova prikazuje u usporedđenja, slikala najljepše snove. bi s Istanbulom. Navešćemo primjer i za jedno i za dru“Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, go. Djevojka posmatra momka s gradskih Prođoh pokraj bašte staroga imama; vrata: Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, “Poljem se vija Hajdar delija, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Po polju ravnom, na konju vranom. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Gleda ga Ajka sa gradskih vrata...” Stid je ne bi bilo da je kod sultana!... (Gunić, Vehid. Sevdalinke o gradovima. Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina, Bihać: Bošnjak, 1997. str. 200). Ne šće ni da čuje lijepa Emina, Momak gleda ženu koja dolazi na izvor No u srebren ibrik zahitila vode po vodu: Pa po bašti đule zalivati ode; “Nasred Foče studena vodica S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste Tu dolazi dilber udovica... Rasplete joj one pletenice guste, Gledalo je momče preko Drine...” Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, (Ibidem str. 126). A meni se krenu bururet u glavi! Ova dva svijeta toliko fizički i prostorMalo ne posrnuh, mojega mi dina, no razmeđena se rijetko ili gotovo nikako No meni ne dođe lijepa Emina. ne sreću osim kada su u pitanju članovi uže Samo me je jednom pogledala mrko, porodice. Upravo zbog ove otuđenosti jedNiti haje, alčak, što za njome crk’o” nog svijeta od drugog javlja se potreba za Đenana i Lada Buturović (2002.) komunikacijom, a ona se nerijetko odvija govoreći o baladi navode da se u njima putem lirske pjesme (sevdalinke) pomoću mogu raspoznati dva pola, “užeg- ženskog koje je sa unutrašnje strane zida, iz bašte ili ali ništa manje i životnog, i znatno širegsa prozora ženski subjekt odgovarao izazo- muškog, muževljevog i junakovog koji vu s druge strane zida, izazovu muškarca karakterišu velike dužnosti, brze akcije, koji nije bio stiješnjen prostorom. riječi, velika i nagla osjećanja, brze i veli“Gdje si dragi, kad ćeš čikmom proći, ke odluke- sve što obezbjeđuje dostojnost Svojoj Ajši u konake doći!?” (Ibidem, str. za ulazaku historiju i sjećanje.“ (Buturović 43). Đenana i Lada (2002). Antologija bošValja naglasiti da su, u gradskim sre- njačkih usmenih lirskonarativnih pjesama. pjesama dinama, postojali načini da se dvoje mla- Sarajevo: Svjetlost, str. 7). Ženin prostor dih sretnu jer su one bile nešto liberalnije. je bašta , kuća i sokak, u skladu sa ulogom Za te susrete postojalo je tačno određeno sestre, kćerke, supruge i majke. Njena je mesto i vrijeme. Kao mjesto susreta naj- zadaća da sluša i da bude “voda” koja će češće se spominju velike drvene kapije gasiti vatru, tj. da miri i da bude glas razukoje bi bile samo djelomično otvorene ma, da u porodici čuva moral i tradiciju; i kroz koje bi djevojke provirivale na to je osnovna uloga koja joj je vjerski, i
8. oktobar - 30. ševval

56

tradicijski dodijeljena, a koja je kao takva prihvaćena i u kulturi. Na širem planu preovladava muškarac, a ženin se individualni glas ne čuje. Narodna kultura izražena ovim pjesmama kao nepromjenjiva utjecala je na shvatanje položaja žene u popularnoj kulturi koja se s vremenom mijenjala, gubila određena sekundarna obilježja, ali zadržavala neke odlike poput spolne distinkcije i uloge u životu koju sa sobom nosi. Još uvijek se u tradicionalnim bošnjačkim porodicama diči sinovima, daje im se prvenstvo u mnogo čemu. Za djevojke se priželjkuje moralan život, a porodica se smatra najvećim dostignućem žene, dok su za muškarce otvoreni putevi. Kako se pjesma širila? Gradovi su bili važna mjesta trgovanja u tačno određenom dobu godine, kahvane (hanovi) kraj puta su prihvatali sve putnike namjernike, bilo da dolaze zbog trgovine ili pojedinih svetkovina. Putnici su u snijegom prekrivenoj kahvani u nemogućnosti da nastave putovanje ili na pustim drumovima da skrate duge noći pjevali pjesme o ljepoti pojedinih gradova na koje su nailazili, ili o ljepoti žena iz spomenutih mjesta. “Pjesme o ljepoti žena iz sarajevske, banjalučke, mostarske i drugih sredina, kolale su s kraja na kraj Bosne u vrijeme kada nisu postojali ni željeznica ni telefon ni telegraf.” (Narodno blago Bošnjaka, priredio ( Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radionica “TREŠNJEV BUNAR”, 1995, str. 10). Često se ljepota nekog grada poredi sa sjajem i ljepotom velikioh gradova poput Stambola (Istanbul) ili sa nekim drugim idealom ljepote za ljude čija kultura počiva orijentalnoj kulturi koja je upravo iz tih gradova i došla. Prodorom zapadnjačkog načina života nestaju i okolnosti u kojima se sevdalinka javlja, jer se prostor razgraničavanja gubi i dva svijeta se postupno, ali sigurno miješaju. Visoka kultura Usmena kultura i tradicija koja ima konstantnu vrijednost utjecala je na popularnu kulturu što dokazuje koliku narodna književnost, ogledala se ona u pjesmi predaji ili običaju, ima moć da postane dijelom popularne kulture odakle će, posredstvom pojedinaca, kroz selektovane motive, ući na vrata visoke književnosti. O Wiliamsovoj definiciji selektivne tradicije smo govorili u prethodnom dijelu teksta. Osim u sevdalinkama koje su direktni proizvod narodne kulture motiv žene javlja se i u visokoj kulturi, prvenstveno u romanima i pričama, a spominje se i kao motivi pjesama. Doduše, uočljiv je znatno

broj kako ženskih likova, pogotovo u formi glavnih protagonista, tako i ženskih pisaca. Čitajući roman Ponornica Skendera Kulenovića može se uočiti lepeza ženskih likova, koji gradiraju i mijenjaju se u odnosu na moral i pridržavanje patrijarhalne paradigme, od majke glavnog lika Muhameda koja je oličenje patrijarhalne žene, preko njegove tetke koja preuzima ulogu muškarca i Arife koja se razvodi i vraća ocu kršeći nepisana pravila do lika kmetovske kćerke koja ostaje trudna s begom, a podvaljuje dijete mužu nemuslimanu naglašavajući pritom da je to kod njih drugačije. Na drugom kraju spektra javlja se Eliza, Francuskinja koju je Muhamed upoznao na studijima u Kairu koja pripada sasvim nekom drugom svijetu i slobodno ispoljava svoju seksualnost. U svojim razmišljanjima Muhamed zamišlja da bi ga ona nazvala poludivljakom kada bi vidjela uvjete i okruženje u kojem živi, što nam daje priliku imagološki posmatrati islam i običaje kroz oči Drugog u književnosti. Trpnju žene prikazuje i Skender Kulenović u poemi Na pravi put sam ti, majko, izišo opisujući djetinjstvo žene u kojem je svaku spoznaju svijeta dobijala preko mekteba u namjeri da održi čistotu, zatim opisujući mladost u kojoj se skrivala od muških pogleda i maštala o budućem mužu, centru svoga svemira, do patnji nakon udaje. Ovdje se između žene i muža uspostavlja neravnopravan odnos, pjesnik nam kazuje da majka nikada nije oca u oči gledala, da mu je odvezivala cipele u scenama pijanstva, a supružnici su jedno drugom stranci, u postelji se sreću iz potrebe koju uvijek inicira muž vođen isključivo nagonima. Rođenje sina je jedina svijetla tačka u njenom životu; iako je imala višestruke porode prije toga, gdje nam se opet daje do znanja da nije izgubljena svijest koja je raširena u narodu i koja privileguje mušku djecu. Žena je bila osigurana tek kada ima odrasle sinove, i kada i sama postane svekrva. O ženskom životu i odnosu svekrve i snahe pisalo se mnogo, isti je spomenut u navedenoj poemi, taj odnos je osvijetljen u Hasanaginici, djelomično u romanu Legenda o Ali-paši i u mnogim drugim djelima, i iako je dio kulture, nije primarni cilj razmatranja ovoga našeg rada. Interesantno je spomenuti da glavni lik romana Derviš i smrt, Ahmed smrt Nurudin posmatra ženu kao način da udobrovolji njenog muža, isključivo putem njene ljepote i tijela, misleći da bi jedna noć Kadinice bila dovoljna da udobrovolji Kadiju. Ovdje uočavamo da žena gubi svoj identitet, ona nema svoga imena nego nosi ime izvedeno iz imena muža, a to je i danas rašireno po našim, većinom ruralnim područjima.
8. oktobar - 30. ševval

Nove težnje Posljednjih godina javljaju se težnje da se “vrati pravom, izvornom islamu, a usljed takvog mišljenja uveliko se mijenja i slika žene. Dolazi do sukoba tradicije i novih težnji te se na ulicama može prepoznati šarolikost; vjera je sada izvršila novi utjecaj na kulturu, a najbolje se to može uočiti na bosanskohercegovačkim ulicama, posmatramo kulturu odijevanja koja nam kazuje različito iskazivanje vjerskih shvatanja i stvaranje novih viđena, a time i drugačije popularne kulture. Teško je govoriti o popularnoj kulturi u trenu kada se ona posmatra, jer je još u nastanku i ne vidimo njene reference na stvaralaštvo, ali je danas, svakako uočljivo postojanje izražene oprečnosti u viđenju svijeta i načina života. Istaknuta je različitost u poimanju mjesta i uloge žene u svijetu i društvu, a težnje se kreću od potpunog pridržavanja Svete knjige i sunneta, preko tradicijskog shvatanja uloge žene i majke posebno u ruralnim područjima pa do želje da se žena “oslobodi okova” vjere i tradicije i da prigrli vrijednosti koje joj daje Zapad; da se izjednači sa muškarcem. Različitosti su sve izraženije, a nama ostaje da vidimo šta će, kao produkt kulture zasnovane na ovim suprotstavljenim viđenjima žena, tek da se izrodi.

Zaključak

I

slamsko učenje imalo je veliki utjecaj na kulturu bosanskomuslimanskog društva. Taj utjecaj prevashodno je vidljiv u narodnoj kulturi te u arhitekturi i samom načinu života te običajima naroda, a ako motiv iz stabilne narodne kulture prelazi u popularnu, koja je stvar trenutka i promjenjiva je. Valja naglasiti da je ova kultura selektivna, koja dolazi putem Turaka, a ne izvornog vjerskog učenja i neki motivi i običaji su prilagođeni prostoru i vremenu, što smo pokušali objasniti vodeći se Wiliamsovim objašnjenjem kulture. Nova vjera donosi nove običaje i viđenje svijeta koje refleksiju nalazi u usmenoj narodnoj književnosti, prevashodno sevdalinkama koje se rađaju baš iz takvog načina života u kojem je žena udaljena i izolovana od muškog svijeta, a motivi se, preko pojedinaca polako uvlače i u visoku kulturu dajući nam sliku jednog vremena i načina života i poimanja svijeta što je vidljivo iz niza djela bosansko-hercegovačke nacionalne književnosti pa i šire.

57

Iz arhiva
Takvim IZ, Sarajevo, 1969. godine: U kojem smjeru da angažujemo naše misli (II dio)

Podrediti vlastite hirove volji za zajednički uspjeh
Zar je moguće da se zaista prikujemo na neaktivnost iako znamo da Kur’an od nas traži da se angažujemo u ime Boga i radi Boga na Njegovu putu? Kako možemo dozvoliti sebi da nas u poslu rukovodi želja za nekom ljudskom afirmacijom kad Knjigu učimo i znamo da je takav rad kod Boga bezvrijedan?
P :S B Smišljen i odgovoran zajednički rad

M

i smo po svom mentalitetu jako individualizirani. Najradije djelujemo (ako već nešto radimo) pojedinačno. A što je to i koliko je to što smo u stanju da sami učinimo? Istina, bilo je dobrih djela pojedinaca, i danas ih vidimo i koristimo mnoga takva kao iz prošlosti dobra djela pojedinaca koja su trajne istorijske vrijednosti, npr. džamije! Ali svaki novi dan postavlja i nove zahtjeve, a odziva nema. Život je nezaustavljiv hod, a mi sami kaskamo za vremenom umorni i nezadovoljni, svjesni da za njim zaostajemo. Ako hoćemo da idemo ukorak s vremenom, moramo uzeti drugi metod rada; dosadašnji je potpuno zatajio. Kako je sve ovo žalosno kad se sjetimo da su nekad muslimani išli čak ispred vremena, nametali se vremenu kao činjenica od značaja, pa mu davali ton, duh i smjer, kojim je imao da se kreće. Ali, ostavimo ovo!

svode na lične optužbe i uvrede, a svijetu ostaje jedino da se ibreti. Mi moVratimo se našoj boljci! Mi smo ramo shvatiti da nikad nije bilo ujedpod trajnim dojmom donačenog mišljenja, niti će stignuća drugih, te se osjega biti, ali može biti i mora ćamo duboko inferiorni. Svaki musliman biti zajedničkog truda ka Mi možemo da se divimo jednom zajedničkom cilju. je misionar. ovim ili onim na postignuAko je naše uvjerenje islamTo islam traži tim rezultatima, ali se mi sko, čisto islamsko i samo od svojih varamo ako mislimo da su islamsko, tada se lahko mosljedbenika. ‘oni’ imali mudrijih i marljižemo sporazumjeti o cilju Međutim, vijih, nego što smo mi imakojem treba ići. On se sam zaprepali. I mi smo imali i radinih nameće. Međutim, mišlješćujuća je i pametnih, ali je našima nje o putu i načinu do tog činjenica nedostajalo smisla i disciplicilja uvijek će ostati sporno koliko je stran ne na zajedničkom radu ka sve dok se ne postigne neki misionarski jednom određenom cilju. rezultat. Ali kad prevagne duh današnjim Može neko da ukaže prstom neko mišljenje, bitno je da muslimanima. da smo i mi imali i takvog se djeluje zajednički, složrada. Tačno je to, bilo ga je, no, zdušno, planski, svi bez ali ga nije bilo u potrebnoj izuzetka, a to važi i za one i dovoljnoj mjeri, u onoj mjeri koju koji su uvjereni da bi njihovo neusvoje iziskivalo vrijeme i mjesto, tako da jeno mišljenje dalo efikasnije rezulnije bilo onog blagotvornog utjecaja tate. Kad se ipak uvidi da jedan put koji smo željeli. Primjera gdje je samo ne vodi cilju, tada se potraži drugi, pa zajednički trud mogao da dade želje- opet složno, samo složno, bez izuzetni rezultat ima napretek. Evo samo ka... Tu treba biti uporan. Konačno jednog: Potreba za prevodom Kur’ana će se naći put na kojem će se željeno i uvijek se osjećala u našoj sredini. Do postići. Prirodno, sve ovo može nekosada ih je bilo nekoliko, ali ni jedan me već i ovako izgledati tegobno. I jest nije bio potpuno zadovoljavajući. tegobno! Ali zajednice koje su u radu Svaki je imao nedostataka. Krupan osigurale sebi ovakvu upornost i složje to zalogaj za pojedinca! Primjedbe nost, postigle su nešto. A ako nekome su stizale sa svih strana. I to na kakav izgleda preteško, pa time i neizvodivo, način! Sipalo se drvlje i kamenje. To onda ne treba da plače nad našom ‘jadje naš stil. Međutim, istinska greška je nom’ sudbinom. I još nešto: ne treba bila i ostaje: nedostatak zajedničkog, da zamišlja da je zaslužio neku veliku koordiniranog rada svih onih, koji se nagradu zbog toga što je imao veličansmatraju da su dorasli da daju stručnu stvene planove, ali, eto, nije se našao riječ i osjećaju se odgovornim za jedan neko ko bi ih izveo. Mi često vidimo tako osjetljiv rad. Nije važno što se stvarne naše potrebe i uviđamo nužmišljenja razilaze. Važan je zajednič- nost zajedničkog djelovanja, ali ništa ki trud na zajedničkom djelu. Šta ima ne činimo, jer nam nedostaje praktičsvijet od njihove prepirke, koju oni nog smisla za sporazuman rad i ne monazivaju učenim raspravama, a koje se žemo da podredimo svoje hirove volji
8. oktobar - 30. ševval

58

za zajednički uspjeh. Mi smo i suviše lični, sujetni, ambiciozni, bez dovoljno odgovornosti za dobrobit svoje zajednice. Nekad postupamo tako nerazumno da se moramo upitati: Nismo li mi slabi muslimani, kad sebi dozvoljavamo da nas u jednom korisnom radu mogu zaustaviti lični momenti. Zar je moguće da se zaista prikujemo na neaktivnost iako znamo da Kur’an od nas traži da se angažujemo u ime Boga i radi Boga na Njegovu putu? Kako možemo dozvoliti sebi da nas u poslu rukovodi želja za nekom ljudskom afirmacijom kad Knjigu učimo i znamo da je takav rad kod Boga bezvrijedan? Ovakvi imaju često opravdanje u riječima: “Ja ću učiniti koliko mogu, ali ja neću s tim i tim...” Oni zaista i učine nešto korisno, ali je tragedija islamske zajednice što ovakvi ne mogu da uvide, da je to suviše malo prema onom što zajednici treba. Oni mogu sebi uobražavati da su sa sebe skinuli dug obaveze, no istovremeno trebaju znati da nikakvo društvo ne može napredovati s ovakvim u praksi provođenim pogledima. Pa kad ovo uoče, neka se malo zamisle ko će im suditi. Sigurno ne njihovi savremenici danas ili istorija sutra, nego sam Bog na Dan sviđanja računa. Ipak smo mi ljudi sa slabostima, to je jasno, ali je žalosno što im tako lahko podliježemo. Tako malo činimo da potisnemo osjećaje i misli koji u nama vladaju, a koje Islam osuđuje. A trebalo bi da islamsko uvjerenje prevlada u nama i da iz njega proizađe osjećaj odgovornosti za ono što je potrebno - za smišIjen i odgovoran zajednički rad. Ovakav rad može jedino dati željene rezultate. Drugog puta nema! Naše propadanje i jest u tome što nemamo osjećaja za takav rad. To je naša tragedija! Mi odajemo

obavezi je potpuna. Svjestan nehaj prema ovoj dužnosti je čak i tamo gdje to ne bi smjelo da bude. Još malo, pa da ovo sebi ne pripišemo u neku, k’o bajagi, vrlinu! (Ironična aluzija na jednu neobičnu pojavu jednog teškog vremena, kada ste u štampi mogli pročitati izjave, poznatijih ljudi, koji su se predstavljali kao vjernici, ali njihova vjera je odisala potpunom pasivnošću. Kao tobože iz slobodoljubivih načela, o kojima se tada na sve strane trubilo, nisu pokušavali djelovati u islamskom duhu ni na svoju rođenu djecu, Objašnjenje je bilo otprilike ovako: “Ja sam kao musliman rođen i tako odgojen - to je takvo vrijeme bilo; a djeca neka rastu i odgajaju se u ‘svom’ vremeMi odajemo nu, pa ako hoće vjeru, sami priznanje će je naći.”, (Kao potvrdu marljivosti priznanje marljivosti mraovakvom stavu navodili su mrava, termita va, termita i pčela, jer nas i hazreti Alijine riječi, očii pčela, jer nas njihovo djelo zadivljuje. gledno pogrešno interpretinjihovo djelo Međutim, mi ovdje previrane, da djecu treba odgazadivljuje. đamo jednu činjenicu kojati u ‘njihovom’ vremenu, Međutim, mi joj bismo se stvarno morali u vremenu u kojem će oni previđamo diviti, a to je njihov smisao živjeti.) Otkud ovakve izjajednu činjenicu za organizovanje rada svake ve? Bilo je tu svega: straha, kojoj bismo jedinke ka jednom potpuno stida i računice. Ateizam se stvarno određenom, zajedničkom je vrhunio, bio je u rušilačmorali diviti, cilju. To je ono začuđujuće, kom napadu, bio je državna a to je njihov što je dostojno našeg divljeideologija i javno ponašasmisao za nja. Priroda ima još itekako nje pojedinaca prihvatljivo organizovanje poduzetnih i radinih živoza društvo; bio je i ‘naučni’ rada svake tinjskih vrsta, ali mi malo stav u svim obrazovnim i jedinke ka govorimo o njihovoj marodgojnim ustanovama, koje jednom ljivosti, ne primjećujemo je, su bile pod neposrednim drpotpuno jer im nedostaje duha mražavnim nadzorom. određenom, va, pčela ili termita. “Zrno Misionarski rad nam se zajedničkom po zrno - pogača, kamen po nameće kao nužan zahtjev cilju. kamen - palača”. današnjeg vremena. On je bio oduvijek najefikasniji Nužnost misionarskog oblik rada. Potreba za ovadjelovanja kvim djelovanjem osjeća se u prvom redu - žalosna je to činjenica! Budimo svjesni da hrpa žita nije - u samoj muslimanskoj sredini. Ona pogača, niti je gomila kamenja palača! pati od nepoznavanja i neizvršavanja Svaki atom je zanemarujući, beznača- osnovnih propisa Islama (npr. salat, jan sam za sebe, pa ipak čitav svemir učenje u Kur’anu itd.). Kršenje temeljje sastavljen od ovakvih ‘bezvrijednih’ nih zabrana je svakidašnja pojava među atoma, jer su složeni u jednu smišljenu nama. Alkoholizam, kocka, nemoral, cjelinu. Svaki musliman je misionar. krađa, laž, ružne riječi i postupci, raTo islam traži od svojih sljedbenika. zjedaju naše društvo. Za ljubav istine Međutim, zaprepašćujuća je činjenica mora se priznati da se oduvijek našlo koliko je stran misionarski duh današ- u našoj sredini onih koji su se osjećanjim muslimanima. On je toliko tuđ li dužnim da se odazovu kur’anskoj da oni i ne zapažaju činjenicu da su zapovijedi! “Propovijedajte dobro, a Muhammed, a.s., i ashabi bili veliki odvraćajte od zla...”, ali njihovo djelomisionari. Istina, mi smo popustili u vanje (ako se uopće može nazvati djesvim oblastima islamskog djelovanja, lovanjem ono što su oni radili) bilo je ali se još uvijek može naći neko ko sasvim neefikasno, njihove metode su ispunjava bar neku obavezu. No, tu potpuno zatajile. Oni su sa visokih obavezu ama baš niko ne ispunjava. ćurseva pozivali i opominjali... i oni su A Islam obavezuje na ovo svakog svog smatrali da su time ispunili svoj dug. sljedbenika. Ravnodušnost prema ovoj Ali, ko ih je slušao? Sama propovijed je
8. oktobar - 30. ševval

59

nedovoljna. Treba sići u narod, pa od čovjeka do čovjeka obratiti se svakom pojedincu, a ne čekati da on tebe traži kako bi što čuo. Islam to zahtijeva. Doduše, ovo je mukotrpan posao, ali je i jedino efikasan. Pa makar, ako se i među stotinom naiđe na jedan povoljan odziv - a povoljan se smatra kad ovaj, usvojivši misao, i sam je počne tako širiti -, to je uspjeh. A nije uspjeh kad se skupu klanjača sahat-dva priča o potrebi salata ili kad se apstinenti uvjeravaju u štetnost opojnih pića. Da se razumijemo: i ovakav rad je potreban u izvjesnom smislu, ali to treba znati da je to najbliži oblik djelovanja. Treba naći neklanjača i alkoholičara, pa im uznemiriti savjest ne bi li se povratili... Naravno, za ovakav misionarski rad nužni su kvaliteti, kojih mi, na žalost, nemamo. Mi nemamo ni tradicije, ni iskustva u ovom pogledu, ali moramo uočiti da je to jedini put iz našeg duhovnog mrtvila. U prvom redu ovo trebaju shvatiti oni koji poznaju vjeru i koji se osjećaju pozvanim da je propovijedaju. Neka znaju da samo misionarski rad donosi uspjeh, a ne ono što se do sada radilo. Kad ovo uvide, biće mnogo skromniji u ocjenjivanju samih sebe. Brzo će ih proći samozadovoljstvo kojim se obmanjuju da su oni jedini i neosporni stubovi vjere. Ko se može nadati Allahovoj milosti Islam - nije to neka nesavladiva filozofija za izuzetne pojedince. Naučavanje Islama je prihvatljivo i dostupno svakome, samo je teško izvršavati njegove propise. Za to je potrebna istinska vjera, vjera u Boga i u susret s Njim na Sudnjem danu. Nije teško objasniti Islam, teško je navesti ljude da se pridržavaju njegovih propisa. Tu je potreban rad - taktičan, metodičan, mukotrpan rad. Tu je potreban potpuno novi tip, s potpuno drukčijim mentalitetom, s višim kvalitetima, propovjednika islama, misionara kojeg mi do sada nismo imali. Ovo nam, konačno, mora biti jasno ako želimo da odgovorimo složenim zahtjevima današnjeg društva i vremena. Bilo bi zanimljivo znati šta o ovome misle oni koji smatraju da je islam njihov lični monopol, te da su oni isključivo pozvani da daju posljednju riječ. Ako ne vara dosadašnje iskustvo, onda ovakav prijedlog može kod njih izazvati samo kiselo lice... Oni su daleko od bilo kakve konstruktivne misli i djela. Žalosno je kako mi nemamo sluha za potrebe zajednice i vremena. Tako se među nama može naći onih koji vrše i neobavezne molitve, zikr. Svakako da je to pohvalno, ali je šteta što oni ne osjećaju

da bi bilo sevabnije da to vrijeme posvete npr. poučavanju naše omladine u vršenju salata i u učenje Kur’ana (za čime se osjeća velika potreba) i to fi sebilillah. I to neka ne čekaju da ih neko traži i moli, nego neka skoknu, pa sami potraže takve i uvjere ih u potrebu poznavanja i vršenja salata i učenja u Kur’anu. Među našim mladim naraštajem primjećuje se izvjesna težnja ka islamskoj misli i njenoj obnovi u savremenom društvu. Od ovog naraštaja, duboko razočaranog stanjem naše zajednice, čuju se kritike, protesti i zahtjevi. No, ovoj generaciji mora se reći gorka istina: Ona ne treba da traži ni od koga ništa, jer ono što zahtijeva, to joj niko ne može pružiti, iz jednostavnog razloga što to niko ne posjeduje. Ono što ona hoće, to mora sama da stvori. Naša zajednica je dobrim dijelom moralna, duhovna i materijalna ruševina. Malo je toga što bi se moglo iskoristiti. Treba početi sve iz temelja. Ako su želje naše omladine zaista iskreno islamske - a mi vjerujemo, želimo i Boga molimo da tako bude - onda ne treba sumnjati u nju. Prigovor koji se čuje tu i tamo šapatom, da naša omladina mnogo ne zna, tačan je, ali je to najmanje što bi trebalo da zadaje brigu, jer najbitnije je da kod nje postoji volja da se nešto uradi. Polet i oduševljenje će nadoknaditi mnoge nedostatke. To je ono što stvara, a toga je upravo kod nas nedostajalo.
8. oktobar - 30. ševval

Često vidimo stvarne naše potrebe i uviđamo nužnost zajedničkog djelovanja, ali ništa ne činimo, jer nam nedostaje praktičnog smisla za sporazuman rad i ne možemo da podredimo svoje hirove volji za zajednički uspjeh.

Potrebe će je nagnati da uči, a iskustvo će joj dati znanje. Važno je da ova generacija uviđa potrebu rada. Put do uspjeha nije lahko naći, ali ko traži, naći će! Teškoće su mnogobrojne i postoji samo jedan lijek: strpljiv i uporan rad. U smišljenom, planskom, dogovornom, zajedničkom radu je put na kojem se postižu rezultati, koje pojedinac sam nikad nije u stanju da postigne. Problemi naše zajednice su ogromni. Cilj kojem treba težiti jest da se zajednica navede da islamski misli i živi. Velik je to i težak cilj. Uspjeti u tome znači postići velik uspjeh. Ustvari, on se svodi na djelovanje od pojedinca do pojedinca. Uspjeh je samo pojedinačan, ali i njega treba smatrati tek potpunim ako se od takvog pojedinca formira jedinka, koja će isto tako djelovati u istom smislu i u istom smjeru. Našoj omladini mora biti jasno da će dobiti malo ili nimalo podrške i razumijevanja. Zalud je što ona smatra da ima pravo na to. Nek se ona uzda samo u svoje snage, čak neka bude sretna ako ne naiđe na ometanja. Također, neka ne računa na pohvale i priznanja. Žalosno je to! No, možda je i bolje da je tako. Idealima nisu potrebne nikakve nagrade, pa ni priznanja! Omladina treba da nade podsticaj i pravo zadovoljstvo u jedino vrijednoj satisfakciji, u kur’anskoj istini “...Zaista je Allahova milost blizu onima koji dobra djela čine!”

60

Razmišljanja
“Damnatio memoriae”

Osuda na zaborav / Zabrana pamćenja
P :S D

T

ek u zadnjoj godini obrazovanja u socijalističkoj nam federativnoj republici Jugoslaviji sam saznao da stvaralački opus bosanskih muslimana ne počinje 1945. godine nego da su za vrijeme Osmanskog carstva i Austrougarske itekako doprinijeli književnom opusu naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Te školske 1991/1992. sam pohađao 1. razred srednje škole, što znači da sam ovog znanja bio uskraćen devet godina u kojima sam učio o Gorskom Vijencu, Stojanci Majki Knežopoljki, Na Drini ćupriji, Ziji Dizdareviću i ostalim ideološkim traktatima u kojem se bosanski muslimani predstavljaju; – ili nikako - ili kao zaostali divljaci iz prašume. Obrazovni sistem SRBiH-a se nije mogao pohvaliti da je izdašno obrađivao književnost bosanskih muslimana; epizoda sa ‘alhamijado’ književnošću u sklopu edukacije na “srpsko-hrvatskom” jeziku, u prvom srednje je trajala cijelih 6 časova. Obrazovanje vladajuće komunističke partije se pobrinulo da se retroaktivno stvori slika historije bosanskih muslimana iz koje se dalo zaključiti “da nam pod Titom nikada nije bolje” – uvjerenje koje je i ovih dana u Bosni aktuelno što pokazuju ishodi izbora 3.10. Ali, ovaj sistem kontrolisanog sjećanja na prošlost ima metodu i ‘spomenik’ mu je udario George Orwell u svome epohalnom djelu 1984 u kojemu je glavni protagonista uposlen u “ministarstvu istine” gdje je zadužen za izvrtanje historije koju prilagođava trenutnoj vladajućoj doktrini svoje države. Ovo falsifikovane historije nije samo po sebi cilj – ono je podređeno državnom rezonu kontrolisanja misli. U zadatke ministarstva istine spada i brisanje historijskih dokumenata koji pišu pozitivno o osobama koje su u međuvremenu pale u nemilost “partije”. Ovaj proces nije ograničen na fantaziju Georga Orwella – on uistinu postoji i historija ga poznaje kao “damnatio memoriae” (osuda na zaborav, zabrana pamćenja...)

prihvatljiva kolateralna šteta u borbi protiv ‘neprijateljske ideologije’; 12.09.2006. kada je sadašnji papa u svome govoru u njemačkom gradu Regensburgu citirao vizantijskog vladara Manuela II riječima: “Pokažite nam što nam je to novoga donio Muhammed, osim zla i neljudskih stvari, poput zapovijedi da se vjera širi mačem?” U briljantnom članku pod naslovom “Što nam je “katolički džihad” donio osim zla?” objavljenog u Globusu, će hrvatski kolumnista Boris Vladajuća garnitura bi reDežulović na duhovit način troaktivno iz kolektivnog sje“Osuda na odgovoriti papi – šta je sve ćanja brisala osobe čija učenja zaborav’’ Muhamed donio: svilu i kadise ne bi slagala sa trenutnom govori mnogo fu koju na sebi nosi, koncept ideologijom. Praksa se zadro psihološkom univerziteta na kojem drži gožala i do modernih vremena; stanju društva vor, matematiku, decimalni kada je ruski revolucionar Leo koja je sistem, donio je Muhamed i Trocki pao u nemilost Staljina, praktikuje, jer je algebru, geografiju, filozofiju, ovaj je iz historijskih dokumeono nametnuto otkriće heliocentričnog sistenata tog vremena dao ukloniti “odozgo” i daje ma, opservatorij, papir, rižu, lik Trockog; najpoznatija fosignale “onima pamuk, gitaru, kahvu, fartografija tog vremena koja je dolje”. makologiju, hirurgiju, navodpala kao žrtva cenzure je ona njavanje, cameru obscuru, Grigorija Petroviča Goldštajna optiku, jaknu, parfem, sapun, na kojoj se vidi Lenjin kako higijenu … 05.05.1920. ispred Bolšoi pozorišta drži Papin govor će izazvati burne reakcije govor, a tik do njega stoji Leo Trocki. u muslimanskom svijetu, nastupiće “vi-toNa kasnijim ‘verzijama’ ove fotografije niste-ispravno-shvatili” i “on-je-samo-citiTrockog nema. Ironija sudbine je ta da je rao” apologetika, ali papa je tim govorom i sam Staljin postao žrtva prakse “osude pokazao pravac; jer je islam utjelovljenje na zaborav”; slikar Vladimir Serov je 1947. zla i jer je uvijek takav bio. Falsifikovanje naslikao djelo “Staljin proklamiše sovjet- historije je društveno prihvatljiva naučna sku moć” na kojoj se vidi Staljin kao na- disciplina da bi se razgraničili dobri “mi” sljednik Lenjina. i loši “oni” koji nemaju ama baš ništa zaDeset godina kasnije (i četiri godine jedničko. Zadnji primjer je usvajanje prinakon Staljinove smrti) isti Serov preobra- jedloga savjetodavnog tijela ministarstva đuje sliku zamjenjujući Staljina drugom obrazovanja (State Bord of Education) osobom. Destaljinizacija toga vremena sa- američke savezne države Teksas, koja upodržavala je i uklanjanje prefiksa “staljin” iz zorava izdavačke kuće školskih udžbeniruskih toponima. ‘Osuda na zaborav’ go- ka da ukoliko ih komisija bude smatrala vori mnogo o psihološkom stanju društva isuviše ‘pro-islamskim’ da neće dobiti likoja je praktikuje, jer je ono nametnuto cencu da se po njima radi u tamnošnjim ‘odozgo’ i daje signale ‘onima dolje’ u ko- školama. Ovu uspješnu inicijativu je jem stadiju se zajednica nalazi i kakav stav pokrenuo lokalni političar Randy Rives ima da zauzmu naspram novog neprijate- kojom je htio da spriječi “pro-islamske i lja kojeg se treba izbrisati iz kolektivnog antikršćanske” tendencije u udžbenicima. sjećanja. Konkretno, Rives se protivi označavanju srednjovjekovnih križara kao “brutalnih Falsifikovanje historije napadača” i da su bili “okupatori” te da je islam pozitivnije predstavljen od kršćanPrvobitna retorika “borbe protiv stva. Ako falsificiranje historije po uzoru islamskog terorizma” se u međuvremenu sadašnjosti uzme maha onda će budućim i jezički prilagodila stvarnom stanju na generacijama ostati u amanet da se sami terenu, te je zamijenjena ‘borbom protiv informišu o islamu, kakav je uistinu bio islama’ koji per se stoji kao antagonizam u prošlosti – obrazovanje im u tome neće vrijednostima zapadne civilizacije. U biti nikakva pomoć. Naprotiv; do tada će perfidne elemente borbe protiv islama sa islamom asocirati najnegativnije pojave spada i “damnatio memoriae”, a zna – slično obrazovanju u SFRJ sa pogledom se tačno i datum kada je javnosti dato na islam čije posljedice i danas osjetimo, do znanja da je falsifikovanje historije bez da smo ih i svjesni.
8. oktobar - 30. ševval

61

U PRODAJI

INFORMACIJE NA TEL.: 061/515-515 i 061/736-651

No comment
Emir Hadžihafizbegović dobio prvi orden Sudnjega dana
Zagreb: Na festivalu kreativnih komunikacija Sudnji dan Emir Hadžihafizbegović dobio prvu nagradu za glumu. Jutarnji list, 2. oktobar 2010.

Italija: Beba rođena mjesec dana nakon smrti majke
Talijanski su mediji danas donijeli potresnu priču o rođenju malene Idil, čija je 28-godišnja majka doživjela moždanu smrt prije mjesec dana prilikom teške operacije tumora na mozgu. 28-godišnju Somalijku, koja je u trenutku operacije bila u petom mjesecu trudnoće, liječnici nisu uspjeli vratiti u život, no u dogovoru s njezinim suprugom Issom Muhyaddin Jam-caalom žena je stavljena na aparate za održavanje vitalnih životnih funkcija kako bi se pokušalo spasiti dijete. Dnevnik.ba, 4. oktobar 2010.

Umjesto kapi, u oči ukapala superljepilo
Amerikanki Irmgard Holm dogodila se nezgoda koja je mogla imati i tragične posljedice da nije bilo brze reakcije liječnika. Naime, kako od prošlogodišnje operacije mrene na oku koristi šest lijekova, tj. kapi za oči, posegnula je za bočicom u sličnom pakiranju u kojoj je bilo superljepilo. Ubrzo je osjetila peckanje u oku te pokušala isprati ljepilo. No, ono je odmah počelo djelovati i zatvorilo joj oko. Večernji list, 5. oktobar 2010.

Uhapšen magarac švercer cigareta

Kakve smo mi to muslimanke kad se zaljubljujemo u silovatelje
Vlasnik Pinka Željko Mitrović: I znate li šta mi je rekla moja prijateljica Selma, unuka Alije Izetbegovića: “Dobro si uradio, jer kakve smo mi to muslimanke kada se zaljubljujemo u silovatelje!” Press, 2. oktobar 2010.

Bugarska pogranična policija kod Simitlija u blizini bugarsko-makedonske granice “uhapsila” je jednog magarca u pokušaju da iz Makedonije u Bugarsku prošfercuje tri transportne kutije cigareta. Večernje novosti, 3.oktobar 2010.

Karadžić mi je priznao da je granatiranje Sarajeva besmisleno
Bivši komandant Unprofora Michael Rose posvjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da je on imao “apsolutnu kontrolu” nad Vojskom Republike Srpske, koja je 1994. napadala Sarajevo i da mu je u jednom susretu priznao da je granatiranje grada “besmisleno”. Depo.ba, 6. oktobar 2010.

Rađa se sve više blizanaca
U zvorničkom kraju posljednjih godina događa se čudo koje niko ne zna da objasni - rađa se sve više blizanaca. San, 5. oktobar 2010.

Pederski fudbalski klub
Britanski Stonvol postoji više od deset godina. Važi za najuspješniji fudbalski tim na svijetu u kojem igraju samo homoseksualci. Press, 5. oktobar 2010.

Zbog neimaštine prodali svoju trogodišnju kćer
Miroslav Ristić i njegova vanbračna supruga Daliborka Čolić, oboje iz Broda, osumnjičeni su da su tokom vikenda prodali svoju trogodišnju djevojčicu sugrađanki Nataši Zečević za šta su dobili “određeni novčani iznos”. Nezavnisne novine, 6. oktobar 2010.
8. oktobar - 30. ševval

Hrvatska Kostajnica: Šef SDP-a bacio bombu u zgradi Poglavarstva gdje radi jer je njegova Dijana dobila otkaz!
Jutarnji list, 5. oktobar 2010.

64

Nauka
koju nose mišići, tetive i ligamenti, počnu zahvatati i koljena, karlicu i donji dio leđa. Zbog toga je najbolje ojačati važnije grupe mišića torzoa, butni mišić, a mišiće lista i zadnje lože istezati laganim vježbama koje će blago utjecati i na njihov tonus. Aktivnosti koje ne podrazumijevaju kontakt sa podlogom, poput vožnje bicikla i plivanja, idealni su za održavanje kondicije.

P

:S

K

Ravni tabani nisu opravdanje da se ne bavimo sportom Vještački jajnik otklanja promjenama stopala, koje problem neplodnosti tokom vremena zbog težine

S I

pušteni svodovi na stopalima nisu opravdanje da se ne bavimo sportom, smatraju stručnjaci. Fizioterapeuti ističu da je riječ o biomehaničkim

Duži boravak u hlorisanoj vodi opasan po zdravlje?
ako je ulazak u bazen skoro nemoguće zamisliti bez dezinfekcije vode, rezultati nedavnog istraživanja pokazali su da duži boravak u hlorisanoj vodi nosi određene opasnosti po zdravlje. Učestalo izlaganje dezinfekcionim proizvodima koji se koriste za vodu u bazenima, prije svega hloru, moglo bi da poveća opasnost od pojave raka, pokazali su rezultati istraživanja koje je sprovela grupa španskih naučnika. Španski stručnjaci su tokom istraživanja registrovali povećanu opasnost od raka bešike kod osoba koje dosta vre-

merički naučnici su prvi put u historiji uspjeli napravili potpuno funkcionalni ljudski organ, sastavljen od tri vrste ćelija, i to jajnik. Testovi su potvrdili da je vještački jajnik sposoban razviti jajne ćelije do stepena kada su zrele za oplodnju. Takav jajnik moguće je presaditi ženi koja ne može zatrudniti zbog narušene funkcije sopstvenog jajnika. Naučnici smatraju da će njihov vještački jajnik prije svega služiti kao probni organ za izučavanje utjecaja toksina i drugih agenasa u čovjekovoj okolini na sazrijevanje i kvalitet jajnih ćelija. Takav vještački jajnik može u potpunosti otkloniti problem neplodnosti koji u sadašnje vrijeme pogađa mnoge žene.

A

mena provode u hlorisanoj vodi na bazenima u odnosu na one koje ih uopće ne posjećuju.

Druženje ima brojne blagotvorne efekte na zdravlje

Teflonsko posuđe je opasno za djecu
nja hrane povećava nivo holesterola u kr vi kod djece. Hemika lije koje se koriste u proizvodnji posuđa za koje tokom kuhanja ne prijanja hrana (tef lonsko posuđe) mogu povećati nivo holesterola kod djece, upozoravaju američk i stručnjaci. Ova hemijska jedinjenja dospijevaju u organizam čovjeka kroz vodu za piće, prašinu, preko prehrambene amba la že, majčinog mlijeka, kok ica iz mikrota lasne pećnice, kr vi iz pupčane vrpce, kao i izlaganjem na poslu.
8. oktobar - 30. ševval

O

N

aučnici upozoravaju da kuhanje hrane u posuđu obloženom podlogom protiv prijanja-

dsustvo prisnih kontakata sa osobama iz okoline poput rodbine, komšija i prijatelja na zdravlje organizma utječe kao redovno konzumiranje alkohola, upozoravaju stručnjaci. Sa druge strane, druženje sa bližnjima ima brojne blagotvorne efekte na zdravlje. Rezultati novijih istraživanja i studija potvrđuju da ljudi koji vode usamljenički život imaju 50 odsto veće izglede da umru ranije nego oni koji imaju bogat društveni život. Ljudi koji slabo kontaktiraju sa svojom okolinom imaju istu stopu mortaliteta kao i alkoholičari, navode istraživači koji efekte druženja sa prijateljima porede sa koristima prestanka pušenja. Podrška koju dobijamo od osoba koje su nam bliske pomaže da sagledamo svoje probleme, da zdravije živimo i imamo pozitivniji stav prema životu.

65

Propolis

Kantarion

Neven
Kopriva / Metvica

Lavanda

ive oi Ol100% l

ive oi Ol100% l

ive oi Ol100% l

ive oi Ol100% l

Natural ha

100% virgin

nd made

olive oil

soap

Natural

Handm

ade Soap

Natural

Handm

ade Soap

Natural ha

100% virgin

nd made

olive oil

soap

Da li vo

lite seb

e?

Da li vo

lite seb

e?

lite se Da li vo

be?

lite se Da li vo

be?

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful