You are on page 1of 27

Samo prijatelji

Uvod

"Samo Prijatelji? Hah. Jesi li siguran u to Jan? Vidim na koji način gledate jedno drugo. Jasno
je da si zaljubljen u nju i jasno je da i ona osjeća isto. Jedina stvar koju ne razumijem je zašto
si s Belom Cooper kad si zavljubljen u najbolju prijateljicu."
1.
„Ovo je priča o jednoj varoši i ljudim koji žive u njemu. Izdaleka sliči kao i sve ostale varoši
širom svijeta... Sigurne, pristojne, naivne. Ali približite se i uvidjet ćete tamu ispod tog imiđa.
Ime naše varoši je Sisak.“

„Oh, ma daj, Andrej, mora postojati netko,“ Viktorija uzdahne dok je sjedila na Andrijevom
krevetu. Andrej je bio na podu radeći svoje dnevne sklekove kao i uvijek. „Čak sam i ja imala
ljetnu avanturu.
Andrej se nasmijao kad je pogledao u svoju najbolju prijateljicu, „Da, tko?“
Viktorija je ostala tiha dok je gledala u pod s zlobinm osmijehomna licu, „Pa, to je za mene da
znam, a na tebi je da pogađaš.“Ona odgovori samouvjereno, „Hajde, reci mi tko je to. Mora
postojati netko netko da si otkazao da ti, Jan i ja odemo na izlet četvrtog srpnja.“
Andrej je pogledao u Viktoriju i napravi zbunjenu facu. „Jesil li pričala s Janom od 4. srpnja?“
Pitao je znatiželjno i Viktorija se samo nasmijala.
„Prestani mjenjati temu Anderson!“ Ona podrugljuvo kaže, „A i da ti odgovorim na pitanje.
Da, jesam. Proveli smo cijelo ljeto zajedno dok si ti bio s misterioznom djevojkom o kojoj nećeš
ništa reći .“ Objasnila je kad joj je mobitel zavibrirao.
Uzdahnula je kad je uzela mobitelj s Archievog noćnog ormarića i otključala ga kako bi vidjela
poruku od Bele, “Tko je to?“ Andrej ju je pitao iz radoznalosti.
"Bela," Viktorija odgovori, gledajući u svog riđokosog najboljeg prijatelja. Osvrnula se na tekst
kako bi vidjela poruku:

Jesi li sad a Andrejem?


Viktorija se nasmiješila dok je počela pisati poruku

Da, zašto?

Trebalo je nekoliko sekundi prije nego što je Bela odgovorila na Victoriinu poruku.

Burgeri u McDonaldsu?

Može Bels. Reći ću mu. Bit ćemo tamo za dvadeset minuta.


Viktorija je stavila svoj mobitel u svoj stražnji džep prije nego što je počela gledati u Andreja,
koji je čekao da mu najbolja prijateljica kaže što je bilo u poruci, "Pa?"
"Bela je pitala želimo li se naći s njom u McDonaldsu za dvadeset minuta." Objasnila je i
Andrej se nasmiješio.
"Naravno."
Viktorija ustane s Andrejevog kreveta i uzme svoju kožnu jaknu sa stolice koja je bila blizu
nje, "Dobro, jer sam joj već rekla da ćemo doći."
"Naravno da jesi." Anderj se nasmijao dok je šaljivo zagrlio Viktoriju.
"Whoof, Andrej, idi se tuširati, smrdiš."
Viktorija se žalila kako su se oba dvoje počeli smijati.

•••

"Pa što je bilo najbolje?" Viktorija je upitala Belu iz znatiželje.


Viktorija je sjedila na istoj strani sjedala kao i Anderj dok je Bela sjela na suprotnu stranu.
"Tokom pripravništva?Zabava koju sam organizirala za izlazak Morisonove knjige. Na kraju
večeri, moj književni junak, Toni Morison kaže mi..." Bela objasni uzbuđeno.
"Da?" Anderj je klimnuo glavom, želeći čuti ostatak priče.
"Ne požuruj vrijeme, Bela. Ono brzo prođe u tvojim godinama. Jedno ljeto može sve
promjeniti." Bela citira, a Andrej i Viktorija su se vedro nasmiješili prijateljici.
"Wow", Viktorija komentira.
"To je baš točno." Andrej doda u komentaru svoje prijateljice.
"Kakvo je tvoje ljeto bilo, Viktorija? Jedva da smo pričale." Bela pita Viktoriju s vedrim
smješkom.
Viktorija je približila svoj milkshake od jagode bliže k njoj i otpije gutljaj prije nego odgovori
na Belino pitanje, "Prilično dobro. Većina vremena sam provela kod kuće, ali sam otišla na
izlet s Janom."
"Gdje ste na kraju otišli?" Upita Andrej, ali Viktorija je odlučila promjeniti temu prije nego je
došlo do Andrejevog neugodnog trenutka, budući da je otkantao dva najbolja prijatelja radi
misteriozne cure.
"Kako je bilo raditi za tatu?" Viktorija pita i Bela se malo namršti, shvativši da je Viktorija
namjerno promjrnils temu zbog razloga kojeg nije znala.
"Pa... Izlivao sam beton svaki dan, cijeli dan." On odgovori u mirnom tonu. "Kako bi mi brže
vrijeme prošlo, smišljao sam pjesme u glavi. Kad padne noć, zapisivao sam..."
Viktorija podigne obrvu od zbunjenosti dok je zurila u svog najbojleg prijatelja. "Ti ni ne
voliš poeziju." Napomenula je i Andrej je odmahnuo glavom.
"Nisu to književne pjesme, već obične. I radeći na njima, osjetio sam..." Andrej je utihnuo i
Bela se nagnula prema naprijed, zainteresirana za ono što govori, za razliku od Viktorije, koja
je više zainteresirana za otkrivanje tko je ta misteriozna djevojka koja je bila s Andrejem.
"Što, Andrej?" Bela znatiželjno upita riđokosog.
"Osjetio sam proboj do nečega stvarnog. O mom životu i što bi trebao s njim napraviti.
Glazba. Počinjem ove godine, već sutra." Objasnio je, a Bela se vedro nasmiješila, slegne
ramenima nad svojim najboljim prijateljem ne znajući.
"Sjajno." Viktorija kaže koji je očito zatvarao njezino uzbuđenje.
"Hoćeš li pitati gospođu Grubić da te podučava?" Bela upita Andreja.
"Možda." Andrej odgovori potiho.
"Što ćeš s nogometom? Možeš li oboje?" Viktorija je dodala svom pitanju.
"pokušat ću." Odgovori.
"Jesi li rekao svom tati?"Upita Bela i Andrej odmahne glavom.
"Ne. Dok još sve ne razjasnim jedino čete vi znati." Odgovori Andrej, malo iznerviran ovim
pitanjima.
Bela je kimnula glavom u znak suglasnosti, "Voljela bih nekad čuti tvoje pjesme."
"Stvarno?" Andrej upita sa osmijehom.
"Aha."
"Može, večeras završavam neke probne snimke." Andrej joj kaže prije nego pogleda u
Viktoriju. "I nadao sam se da će mi najbolja prijateljica pomoći u tome." Pitao ju je i Viktorija
uzdahne kao odgovor.
"Naravo, frende." Ona odgovori, lagano ga udareći po leđima.
"Super." Andrej se vedro nasmijao.
"Andrej... razmišljava sam o nama, i o našem prijateljstvu..." Kako je Bela poelapriznati svoju
zaljubljenost prema svom najboljem prijatelju, Andreju je pozornost privukla nepoznata
djevojka koja je ušla u McDonalds.
Nije izgledala kao da je iz Siska. Nije bila iz Andrejevog i Belinog kraja grada i definitivno
nije bila s Viktorijine strane grada. Djevojka je nosila tamni plašt s kapuljačom. Brzo je
spustila kapuljaču prije nego što je hodala pored prolaznog stola. Viktorija se nasmije znajući
da je Andreju zapela za oko ta djevojka. Bela je primjetila da oba njezina prijatelja zuri u
nepoznatu djevojku, tako da je okrenula glavu i ugledala crvenokosu djevojku.
Djevojka je otišla do gospodina Marića držeći torbu čvrsto u ruci, "Naručila sam jelo za
Lodgeove?" Djevojka pita sa osmjehom.
"Da, dva hamburgera. Ali morat ćete malo pričekati." Gospodin Marić joj je rekao prije nego
ode na prednji šank.
"Zdravo." Pozdravila je Andreja i Viktoriju, koji su još uvijek buljili u nju.
"Bok." I Viktorija i Andrej su zajedno rekli.
"Kakvi su ovdje kolutići od luka?" Upitala ih je.
"Odlični." Andrej se nasmijao dok je zurio u nju.
Kimnula je kad se okrenula i pogledala u gospodina Marića, "Narućit ću i kolutiće od luka."
Dodala je uz narudžbu.
"Može." Gospodin Marić kaže s mjesta na kojem je stajao na drugoj strani restorana.
"Hvala." rekla je prije nego se osvrnula na njih troje. "Doselila sam se ovdje s mamom."
"Sigurno." Viktorija je promrmljala pod njezinim dahom, a Andrej je udari ispod stola, "Au,
kretenu! To je boljelo." Požalila se i Andrej se nasmijao, pokušavajući odgonetnuti odakle je ta
djevojka.
"Odakle?" Andrej ju upita.
"Iz Zagreba." Obavjestila ga je.
"Wow." Andrej je rekao zapanjen.
Viktorija je pogledala Belu i vidjela je da je sjedila nelagodno. Nekako se osjećala loše za
Cooper djevojku. Željela je reći Andreju svoje osjećaje, ali ju je slučajno prekinula neka cura.
"Idete li vas troje u Viktorovac?" Upitala ih je, osvrnuvši se na svakog od njih na trenutak.
"Da." Viktorija je odgovorila s malim osmjehom.
"Svo troje." Andrej doda.
"Zajedno." Bela kaže i Viktorija se namršti.
"Neugodno..." reklaje tiho i Bela je uzdahnula, znajući da je ono što je rekla bio veliki promašaj.
"Druga smo godina." Andrej joj kaže i crnokosa djevojka kimne.
"I ja isto." Ona kaže, "Ali sam jako prestrašena."
"Zašto?" Upita Viktorija, zvučeći više sarkastično nego ozbiljno.
" Jesu li vam poznata djela Trumana Capotea?" Pita ih, "Ja sam doručak kod Tiffanyja, a ovo
mjesti je hladnokrvno ubojstvo."
Dok se Andrej počeo smijati njezinom komentaru, Bela i Viktorija su ostale tihe, shvačeći
njezin komentar smješnim, "Violeta Lodge." Konačno se predstavila dok je pružila ruku u znak
pozdrava.
"Andrej Andrews." Odgovori pružeći ruku tresući je i blago se nasmiješi."
Victoria je morala pokriti usta da se zaustavi kad ugleda uvredu koju Betty daje, "Ovo su Bela
Cooper i Viktorija Munroe." Andrej je napokon predstavio svoja dva najbolja prijatelja
izazvajujći im omjeh.
Violeta se nasmijala dok je gledala Belu, "Da nisi ti..." Violeta se zastane.
Bela kimne, "Tvoj sutrašnji vodić koroz školu? Da. Ja sam tvoj mentor." Bela je objasnila orije
nego je pogledala Viktoriju, "Tori je trebala tebe voditi, ali je odgodila u zadnji trenutak,
ostavivši me da napravim sav posao."
Viktorija podrugljivo se nasmije, "Hej, nemoj mene kriviti. Imam trening za nogomet."
"Ti igraš nogomet?" Violeta upita djevojku, očito šokirano.
"Da." Samouvjereno je odgovorila.
"Nemoj dozvoliti da te zavaraju njene lijepe oči, ona je ubojica na terenu." rekao je Andrej s
osmjehom, "Hoćeš li nam se pridružiti? Možda možemo otjerati taj strah."
"Mama me čeka." rekla mu je i Andrej klimne s razumjevanjem. "Ali nastavit ćemo ovo."
"Da", odgovori Andrej prije nego što je Violeta otišla.
"Čovječe, napet si." Viktorija s enasmije, a Andrej zakoluta očim.
"O, zašuti." Nasmijao se s njom dok je pogledao Belu, "Što si ono pričala!" Pita ju.
"Ništa." Bela Odgovori lažno se smijući.
2.

Sljedećeg jutra u sedam i trideset ujutro, Viktorija je spavala u svojoj sobi, iako je trebala ići u
školu. Odjednom se probudila kad je osjetila da je mokra vodom.
"O moj Bože." Viktorija je skočila iz kreveta. Smrzavala se i tresla u isto vrijeme. Odmaknula
je svoju mokru kosu s lica kako bi vidjela svoju stariju sestru koja je stajala ipred nje, zlobno
se smijući, držeći u ruci prazan lonac, "Jesi li ti to upravo bacila lonac pun hladne vode na mene
samo kako bi me probudila?" Victoria upita Anitu šokirano.
"Naravno da jesam", Anita se zlobno smijala , "mama mi je rekla da te probudim. Govorila sam
ti da digneš to svoje lijeno dupe prije sat vremena i dalje si spavala. Moram ići na posao, da se
nisi usudila dopuzati do kreveta kad odem." Anita objasni mirnim tonom, "Pripremi se za školu,
Jan je ovdje."
Viktorija je zbunjeno zurila u njezinu sestru, "Čekaj, Jan je ovdje?" Tiho je rekla.
"Čovjeće hodate do škole zajedno od prvog razreda." Anita uzdahne, "Čeka te u kuhinji, brzo
se obuci i krenite. Moram do McDonaldsa na svoju jutarnju smjenu, ne mogu priuštiti da opet
kasnim. Mama je u baru, radi neki posao.“
Viktorija uzdahne klimajući glavom. Brzo je skinula svoju mokru pidžamu i obukla se za prvi
dan škole. Obukla je traperice, kao i uvijek, crnu majicu s V-izrezom i kožnu jaknu. Naravno,
to nije bila ista kožna jakna kao od njene majke, koja je na leđima imala zmijski znak, ali to je
još uvijek nešto značilo za Viktoriju iz nekog čudnog razloga.
Nakon što se spremila i brzo osušila kosu, koja je bilasuha za manje od sedam minuta, Viktorija
je ušla u kuhinju njene prikolice kako bi vidjela Jana koji je hodao lijevo-desno. Činilo se
nervoznim iz nekog čudnog razloga, „Jesi dobro Jane? Izgledaš nervozno.“
Jan je podignuo pogled i nasmiješio se plavuši koja mu je bila najbolja prijateljica, „Da, dobro
sam. Samo se pitam koliko loše će završiti prvi dan škole.“
„Koji pesimist.“ Uzdahnula je kad je otvorila ulazna vrata i Jughead ju je slijedio van.
„Ne mogu si pomoći, ti to dobro znaš.“ Podsjetio ju je s malim osmjehom.
Viktorija se namršti kad je okrenula glavu gledajući u Janovu prikolicu koja je bila odmah
pokraj njezinog, „Znaš, mogli smo se naći u tvojoj prikolici, nisi morao čekati.“
„U redu je“, uvjeravao ju je Jan prije nego što je brzo promjeno temu, „pa, hoćeš li i ove godine
igrati nogomet?“ Jan je pitao plavušu koja se vedro nasmijala.
„Da, naravno, Jughead, trener Clayton kaže da ću ove godine imati veliku šansu u prvom timu,
Domink će reći nešto dobro o meni.“ Objasnila mu je.
Viktorija se mogla zakleti da je čula Jana kako se smije čim je čuo Dominikovo ime, „A što ti
je Dominik ikad nažao učunio?“ Nasmijala mu se.
Jan zakoluta očima, „Ne razumijem zašto bi gubila vrijeme na kretena poput Dominika. Znam
da nisam jedini koji zna kako tretirati djevojku. Ti možeš naći puno boljeg od njega, Tori“
Viktorija uzdahne, „Jan, nije kao da ću se udati za njega. Samo smo se družili par puta tijekom
ljeta, ništa drugo.“ Uvjerala ga je i Jan je smo kimnuo glavom.
„Mhmm, sad to kažeš. Sljedeće što će biti jest da ćeš ići s njim na ples, a zatim maturalna
večer.“ Jan sarkastično kaže i Viktorija podrugljivo prekriži ruke na prsima dok su i dalje hodai
prema školi.
„Zašto tako misliš Jane. Nikad neću izaći van s Dominikom, nikad ni za milijun godina, i
sigurna sam, da ne bi dopusito da me odvede na ples, niti na maturalnu večer.“ Tvrdila je prije
nego se nasmiješi, „Znaš što? Ti si samo ljubomoran.“
Jan se samo nasmijao, „Na što?“ Upitao ju je, „To da bi ste išli zajedno na ples, a ja ne? Molim
te, nikada ne bih ni koraknuo ka jednom od tih glupih plesova u Viktorovcu.“
„Hmm, zašto ne dopustiš školskom odboru da čuju što govoriš. Slomili bi te u komadiće u
nekoliko sekundi, a pogotovo Elena Blossom.“ Viktorija se našali.
Prije nego što su znali, oba dvoje su stigli do Srednje škole Viktorovac, „Kvragu, mogla sam
se zakleti da smo upravo krenuli.“ Viktorija tiho komentira dok je gledala školu.
„Hoćemo li?“ Jan pita u šali, ispruživši ruku.
Viktorija se vedro nasmiješi dok se držala za ruku s Jonesom. Dva su prijatelja ušlam zajedno
u školu bez brige na svijetu što bi ljudi mogli pomisliti.

---------

Na učeničkom odboru, umjesto da sjedne s Andrejem i ostalim buldozima, Viktorija je odlučila


sjesti s Janom koji je pisao na laptopu radeći na romanu ko ubojstvu Bruna Blossoma.
Elena je stajala na podiju u sredini dvorane je počela pričati s učenicima, „Mnogi od vas su
imali sreće što su poznavali mog brata. Svatko od vas je mnogo značio Bruni. Voljela sam brata.
On je bio i uvijek će biti moja srodna duša. Pričam sa uvjerenjem koju blizanac može imati...
Bruno ne bi želio da provedemo godinu u tuzi. On bi želio da nastavimo a životima. Zato sam
tražila školskog odbora da ne otkaže ples.“ Najavila je, a svi oko nje su se veselili,“ I da na taj
način zacijelimo rane, svi zajedno, i da slavimo život mog brata koji je prerano otišao. Hvala
svima.“

----
Za vrijeme ručka, Viktorija je htjela sjesti kod Andreja i s ostatkom njezinih prijatelja, sve dok
se nije povukal na stol kod Roka i Milana.
„Ne ovaj put, Munroe. Ako želiš šansu u prvom timu, moraš se početi družiti s nama, a ne
definitivno s onim luzerom Janom.“ Roko joj je to priopčio i Viktoriji su se rugali, „On je s
južne strane, vjerovatno je i među očnjacima.“
Viktorija je zakolutala očima i sjela pored Milana. Uzela je jabuku i zagrizla je prije nego što
je rekla, „Zaboravljaš li da sam i ja s južne strane?“ Viktorija ih upita, ali su samo odbrusili kao
da nije ništa rekla.
„Pa, s kim ideš na ples?“ Dominik je zantiželjno upita dok je sjedio nasuprot nje.
„Ne znam još uvijek“, slegne ramenima, „vjerovatno ću ići sama.“
Dominik je odmahnuo glavom ne složeći se s njom, „Uh, uh, ne šanse da dopusitm da jedan od
naših naljboljih članova prvog tima ode sama na ples, ne tako zogdnu,“ Zlobno se nasmiješi i
Viktorija zakoluta očima, „ Razmišlajo sam pitati Tinu, ali rado ću ići s tobom. Naravno ako
želiš?“ Upita ju.
Viktorija pogleda Jana, koji je sjedio za stolom i imao upiren pogleda na laptop. Uzdahnula je
prije nego je pogledala Dominika, „Znaš što?“ Može, ići ću s tobom na ples.“ Složila se s njim,
a Dominik se samo nasmijao.
3.

Nakon što je Dominikk ipak otkazao ples s Viktorijom, Viktorija je krenula prema Janovoj prikolici,
koja je bila odmah pored njene prikolice.
Duboko je uzdahnula prije nego je pokucala na vrata. Za samo nekoliko sekundi, Gregor joj je otvorio
vrata, „Gregore.“ Pozdravila ga je s osmijehom.
Zna tog čovjeka cijeli život i mogla ga je nazvati po imenu za razliku od Andreja, koji ga je zvao
gospodin Jones.
„Viktorija, što ti radiš ovdje?“ Gregor ju upita zbunjeno.
Viktorija je na trenutak gledala u njega. Jasno je da mu je teško jer su se Janova mama i sestra Jelena
preselile u Mošćenicu. Osjećala se loše za njega, gotovo onoliko koliko se loše osjećala za Jana.
„Trebam Jana, je li on doma?“ Pitala je, Gregor joj da zbunjeni pogled.
„Nije ti rekao?“ Gregor upita plavušu zbunjeno.
„Rekao što?“ Viktorija se namršti.
„Janse iselio.“ Odgovorio je, i Viktoriji su se oči raširile od šoka.
----
Viktorija je imala ljutit izraz lica kad je sjela za stol na kojem je sjedio Jan. Bio je usred pisanja i vidio
je kako mu Viktorija daje ljuti pogled, „Što sam učinio?“ Pitao ju je tiho, već znajući da je ljuta na njega
zbog nečega.
„Zašto mi nisi rekao?“ Pitala ga je i Jan ju pogleda ju zbunjeno.
„Rekao ti što?“
Viktorija se glasno nasmije, „O, ne znam, možda onaj dio u kojem spavaš kod zibela.“ Objasni, a Jan
uzdahne kad je spustio pogled, izbjegavajući kontakt očima s Viktorijom.
„Otišla sa do tvoje prikolice tražeći tebe.“, odgovorila je, počevši se malo smiriti, „Rekao mi je tvoj
tata.“
Baš kada je Janbio spreman odgovoriti, pozornost je privukla poznata riđokosa osoba koja je ušla u
McDonalds.
Andrej i Jan su podjelili brzi pogled prije nego je došao do gospodina Marića koji je stajao iza prednjeg
pulta.
Nakon razgovora sa gospodinom Mrićem, Andrej priđe Janovom i Viktorijinom stolu, „Mogu li sjesti,
Jan?“ Andrej upita crnokosog dečka znatiželjno.
Jan pogleda Andreja nakon što je brzo pogledao u Viktoriju, koja je kimnula glavom.
„Ako želiš,“ Jan odgovori mirnim tonom.
Andrej sjedne pokraj Viktorije i ona uzdahne, „Na čemu radiš?“ Andrej pita njegovog bivšeg najbojleg
prijatelja.
„Na mom romanu.“ Jankaže kad pogleda u svoj laptop, „Pišem o ovom ljetu i Bruni.“
Andrej uzdahne kao odgovor kad počene govoriti, „Kako će sedamnaestogodišnjak biti zapamćen? Kao
kapetan waterpolo tima?“
„Vodoholičari?“ Viktorija pita prijatelja, „S obzirom kako je umro, Andrej, sigurno ne.“
„Ne, mislim na ono što je rekla jest... je li radio ono što je trebao, i ono što je želio. Je li uopće znao što
želi?“
„Što te navelo govoriti tako dubokim glasom?“ Pitala je Viktorija tiho prije nego što je Jan počeo
razovarati s Andrejem i Viktorijom.
„Trener Cavrić je pričao sa gospodinom Marićem. Prvi tim. Čini li vas to onda gosopdin i gospođa
popularni nogometaški bogovi?“ Jan pita iz znatiželje.
„Ne.“ Andrej i Viktorija kažu zajedno, ali Viktoriji je to više smetalo dok je Andrej samo tiho rekao.
„Prestrašen sam jer sam izgubio najbolju prijateljicu.“ Andrej prizna, očito misleći na Belu Cooper,
naravno.
Viktorija uzdahne, pitajući se u što se Andrej uvalio na plesu. Shvatila je da ta djevojka Violeta ima
nešto s tim. Ipak, ne u lošem smislu.
Jan se tiho nasmije, „Ako misliš na Belu, Što god da je bilo, bilo, pričaj s njom. Bit će uspješno. Kod
mene bi bilo uspješno.“ Jan objasni, a Viktorija mu dadne tužan pogled.
Znala je da je jako pogodilo Jana kada je Andrej otkantao njih četvrtog srpnja bez riječi o tome s njima.
Viktorija je lako oprostila Andreju, ali to je bila druga priča za Jana jer se Andrej nije ispričao njemu
kao što je Viktoriji.
Andrej je kimnuo glavom kao odgovor prije no što je ustao sa sjedala i krenuo prema izlaznim vratima.
Viktorija se nasmiješi riđokosom dečku dok ga je gledala kako je hodao ka Belinoj kući.
Uzdahnula je kad je prekrižila ruke i zagledala se u Jana, „Hmm, gdje smo ono stali?“ Upita ga
sarkastično, „O, da. Trebao si mi reći zašto mi nisi rekao. Znaš da bi ti moja mama dala da budeš kod
nas koliko god hoćeš.“
„To je veliki problem.“ Jan promrmlja, dovoljno glasno da ga Victoria čuje, a ona mu dadne zbunjeni
pogled.
„Kako to misliš to je veliko problem?“ Pitala ga je zbunjeno.
„Vidi, Tori, tvoja mama i moj tata su najbolji prijatelji od malena, i još uvijek jesu najbolji prijatelji, oni
su bliži prijatelji nego što je moj tata bio s Franom Andrewsom. Ako bi bio kod tebe čak i za jednu noć,
tvoja mama bi nazvala mog tatu odmah nakon što koraknem u tvoju prikolicu, koja je odmah pored moje
prikolice. Ne mogu se vratiti doma, okej, ne nakon svega što se izdogađalo s mamom i ostalo. Nadam
se da to razumiješ.“ Janje objasnio i Viktorija je uzdahnula u odgovoru, znajući da sve što joj je govorio
je istina.
„Što s Andrejem?“ Pitala ga je i Jan je ispustio mali podsmijeh.
„Šališ se, zar ne? Andrej i ja se ne družimo još od četvrtog srpnja. Ti možda još uvijek se družiš s njim,
ali ja ne.“ Jan odgovori i Viktorija kimne glavom.
Baš kad je trebala nešto reći Janu, mobitel joj zavibrira, izvadi ga iz džepa i vidi poruku od Olivera, “O,
moj Bože.“ Ona promrmlja i Jan ju zabrinuto pogleda.
„Što je?“ Jan ju je upitao.
Viktorija je polagano podigla pogled prema Janu, „Bruno, negovo tijelo je nađeno. Upucan je u glavu.“
Rekla mu je i Jan uzdahne.
Kad je došao izlazak sunca, većina stanovnika Siska se nalazila na rijeci Kupi, promatrajući kako se
Brunovo tijelo odnjelo u torbi mrtvovoznika.
Jan i Viktorija su stajali zajedno i pogledali oko sebe vidjevši Belu sa njizinim roditeljima, Andreja s
njegovim ocem, Badriće i mnoge druge.
Viktoriji su suze navirile kad je vidjela Brunovo mrtvo tijelo kako ga nose. Bila je jedna od njegovih
najboljih prijatelja, i svi su to znali. Ona i Elena su bile jedine koje su znale što se dogodilo četvrtog
srpnja. Viktorija pogleda Elenu, koja je također bila na rubu plača. Elena pogleda plavušu i pruži joj
tužan pogled.
Znale su da nešto nije u redu nakon što ih nije zvao kako bi im rekao da je na sigurnom izašao iz Siska.
Jan je primjetio kako Viktorija plače i osjetio je potrebu je utješiti. Viktorija pogleda u Janove ruke koje
su je ubrzo povukle u veliki prijateljski zagrljaj. To je bio jedini način da je utješi. Viktorija pogleda u
Jana i dadne mu maleni osmijeh, iako su i Jan i ona znali da je to bio lažni osmijeh.

-----

„Do jutra su svi pričali, dopisivali i objavljivali o tome. Svi to osjećamo. Svijet oko nas se promjenio.
Možda i zauvijek. Sisak više nije bio isti. Varoš je postala puna tajni.“
4.

"Mnogi od nas, ako ne i grad, nadala se da se Bruno nije udavio. Onda bi došao u školu u ponedjeljak
i Bruno bi bio tamo. Ili bi ga vidjeli sa Elenom kod McDonaldsa. To je bilo prije neporiječive činjenice
da je njegovo tijelo s metkom na čelu sadrži mnoge tajne koje jedino skalpel patologa može otkriti ili
odavajući otkucaje griješnog srca."

-----

"Bok." Jan je pozdravio Andreja dok je crvenokosi dečko gledao dolje na dio hodnika pored ormarića
gdje su ljudi ostavljali stvari u znak sjećanja na Brunu Badrića, koji je bio pored Andrejevog ormarića,
"Mogu li iskoristiti Brunovu smrt kao izgovor za tjelesni?" Upita sarkastično, "Treneru, previše sam
tužan da bih radio zgibove."

Andrej je uzdahnuo dok je izvadio knjige koje je trebao za svoja sljedeća školska sata prije nego je
pogledao Jana, "Ne šali se sa Brunom Badrićem. Pogotovo ne sad kad bi Tori mogla naići. Znaš kakao
ju je pogodilo." Andrej ga je upozorio i Jan kimne.

"Vjeruj mi, znam", rekao mu je Jan prije nego što je pogledao grupu nogometaša Buldoga kako hodaju
niz hodnik, "Eno bogate djece i Tori uz njih." Najavio je i Andrej je okrenuo kako bi vidio da su
Dominik, Roko, Milan i Viktorija zajedno hodali niz hodnik, "Odoh."

Kako se Jan pokušao progurati pored skupine nogometaša, Roko namjerno okrzne svoje rame o Janovo
rame, "Pazi kuda hodaš Vensdej Adams!" Roko se nasmije i Viktorija prezirno pogleda u Roka.

"Imaš li nešto za reći, Matićka? Ako imaš, samo reci." Roko progovori i Tori mu dadne samo bijesan
pogled.

"Da, zapravo imam nešto za reći. Koja je svrha to što radiš Janu?" Upita i Roko se nasmije.

"O, jer se to Viktoriji sviđa Vensdej Adams?" Roko ju je zadirkivao i Dominik progovori.

"Ona nikad ne bi mogla biti s nekime poput Jana", Dominik je tvrdio dok je omotao ruke oko plavuše,
"Zar ne, Tori?"

"Naravno." Tori se složila s njim, iako nije zvučala previše uvjerljivo.


---

Viktorija je hodala hodnikom sa Janom, tražeći Andreja, kad je čula obavijest preko zvučnika, "Dobro
jutro. Govori vam vaša ravnateljica. Bilo je mnogo pitanja oko nadolazeće utakmice. Da budem jasna,
održat će se po planu. Sad je vrijeme da obratite pažnju na šerifa Filipovića."

Na zvučniku se nije na trenutak ništa čulo, no ubrzo se čuo glas Oliverovog tate, "Većina vas zna detalje,
ali tijelo vašeg kolege Brune Badrića je pronađeno u subotu. Od vikenda se njegova smrt vodi kao
ubojstvo. Istraga će biti otvorena."

Prije nego što je šerif mogao završiti, Elena je iznenada počela govoriti na zvučnik, "Moji roditelji i ja
se nečemo smiriti dok ne osvetimo Bruninu smrt, i dok hladokrvni ubojica ne bude u zatvoru. Ja imam
svoje sumnje. #JakRiverdale."

"Ako znate nešto što bi nam pomoglo da nađemo Bruninu ubojicu, ili bilo što što se dogodilo s njim
četvrtog srpnja, predlažem vam da dođete do nas. Možete pričati sa ravnateljicom. Ovakva smrt nas sve
povrijeđuje. Nemojmo iznevrijediti Brunu."

"Andrej?" Viktorija vikne kad su ona i Jan našli Andreja na hodniku, pijući vodu iz slavine.

Andrej je brzo podigao pogled i zagledao se u njih iz zabrinutosti, "Nešto mi je čudno. Ovog ljeta smo
svo troje trebali ići na izlet četvrtog srpnja. Ali ti si otkazao u zadnjem trenutku.“ Jan objasni.

„Želiš li nam nešto reći, frende?“ Upita Viktorija, prekriživši ruke i Andrej ju je zabrinuto pogledao.

_____

Kad je zvono za početak sata zazvonilo, Viktorija je krenula prema učionici gdje imaju biologiju.
Viktorija uđe vidjevši poznata lica kao što su Jan, Milan, Bela, Violeta, Oliver i Elena.
Viktoria je sjela pored Jana i Andrej ubrzo uđe u učionicu. Podjelio je pogled s njgovim najboljim
prijateljem.
U učionici, Tina i Gabrijela su sjedile na klupi ipred Elene dok su pričali s njom, „Elena, pitale smo se
zašto si policiji rekla da se Bruno udavio.“
„I sad čujemo da se nije udavio. Upucan je. Sumnjivo, zar ne?“
Elena se lažno nasmiješi gledajući ih, „Vi, živuće lutke mislite da sam ja ubojica?“ Elena upita.
„Radoznale smo. Što policija misli da se dogodilo?“
„Reći ću vam što sam i njima rekla. Bruno je upao u vodu. Oboje smo upali. Ja sam uspjela doći do
uvale. On nije. Možda je otplivao na drugu stranu i netko ga je ubio. Tko zna?“ Elena je objasnila baš
kada je Dr. Horvat ušao u učionicu.
„Sjednite učenici i nađite si partnera.“Dr. Horvat kaže.
„Mogu li sa Elenom?“ Andrej izgovori.
„Ja ću sa Belom.“ Violeta doda.
„O, um, ja sam mislila biti sa Oliverom.“ Bela odgovori Violeti.
„On će sa mnom.“ Milan iznenadno kaže i priđe Beli i Oliveru, „pričali smo.“
Oliver nervozno pogleda Belu kad je Milan stavio ruku na njegovo rame prije nego što je otišao i sjeo
za svojim stolom, „Bože.“ Oliver uzdahne, a zatim krene ka Milanolvom stolu.
„Partneri?“ Pita Jan okrečući glavu kako bi mogao pogledati Viktoriju.
„Može.“ Nasmiješila mu se dok je stavljala rukavice.
„Pa ovaj... kako si?“ Jan upita nervozno Viktoriju.
„Pa dobro, valjda.“ Odgovori, „Zašto pitaš?“
Jan je uzdahnuo dok je gledao kako Viktorija počinje vaditi knjige iz biologije, „Pa, bila si prilično
uznemirena na rijeci Kupi kad je Brunovo tijelo bilo pronađeno.“ Tiho joj je rekao, a Viktorija mu je
dala mali osmijeh.
„Ma, to nije ništa, dobro sam.“ Tiho ga je uvjerila, iako zapravo nije bila dobro.
Osjećala se iznimno krivom što nije rekla šerifu što je znala.

-----

„Jesi vidio Andreja?“ Viktorija upita dok je hodala s Janom koz hodnik.
Jan je imao slušalice na glavi, ubrzo ih je maknuo, „Oprosti, što si rekal?“
„Rekla sam, jesi li vidio Andreja?“ Ponovila je svoje pitanje dok su prolazili pokraj glazbene učionice.
Namrštila se jer se mogla zakleti da je vidjela Andreja u učionici s gospođom Grubić.
Viktorija je hodala unatrag uzrokojući Janu da se namršti.
Uzdahnula je vidjevši kroz prozor Andreja i gospođu Grubić kako se ljube. Prekrila je usta kako ne bi
vrisnula.
„Što je?“ Jan ju je pitao zabrinuto, samo da vidi u što plavokosa djevojka gleda.
„O, moj...“ Prije nego je Jan uspio dovršiti rečenicu, Viktorija je stavila svoj desni prst na njegove usne
kako bi bio tiho.
Jan se namrštio dok je gledao njen prst. Viktorija je na trenutak stajala, sve dok nije pobjegla.
„Tori, čekaj...“ viknuo je Jan dok je trčao za njom.
Nakon što je izašao iz škole, Viktorije nije bilo. Jan je tada krenuo prema njezinoj prikolici.
5.

Nakon što se vratila u prikolicu, Viktorija je ravno krenula prema svojoj sobi, „O, hej, Tori. Došla si
ranije nego što inače dolaziš doma, zar ne? Obično se u ovo vrijeme družiš ili s Andrejem ili s Janom?“
Helena pita svoju kćer s osmijehom, no ona ju samo ignorira, „Viktorija, što nije u redu?“ Zabrinuto ju
upita, sljedeći svoju kćer niz maleni hodnik, sve dok joj nije zalupila vratima pred nosom njene sobe.
Helena uzdahne, kucajući na vrata svoje kćeri, ali ne dobije nikakav odgovor. Još jedno, uzdahne
odmakivajući se od vrata, znajući da će Viktorija otvoriti i pričati s njom. Nakon što se vratila u kuhinju
kako bi završila večeru za nju i njene kćeri, začula je kucanje na vratima. Helena je otišla do ulaznih
vrata svoje prikolice. Otvorila ih je i vidjela Jana Šarića, izgedajući kao da je pretrčao maraton 5
kilometara.
„Je li... Tori... ovdje... moram... razgovarati s njom.“ Rekao je Jan, očigledno jedva dolazeći do zrak,
nakon što je krenuo za najboljom prijateljicom i da vidi kako je jer je pobjegla nakon što je vidjela svog
najboljeg prijatelja kako se ljubi s učiteljicom iz glazbenog.
Helena se lagano nasmijala kad je vidjela u kakvom je stanju mali Šarić, „Trčao si za njom, zar ne?“
„Da, ona je jako brza. Kvragu, stvarno je brza.“ Jan kaže s osmijehom, uhvativši zrak dok ga je
Viktorijina mama pozvala da uđe u prikolicu.
Helena se nasmijala zatvarajući vrata nakon što je Jan ušao u prikolicu, „Ona je u nogometnoj ekipi,
Jan. Mislim da mora biti brza, zar nije ona u prvom timu sada?“ Helena objasni.
„Da, je.“ Jan odgovori s osmijehom.
„Ona je u svojoj sobi, pokušala sam je pitati što nije u redu, ali ona mi je samo zatvorila vrata pred
nosom. Ako ti otvori vrata, reci joj da neću to što mi je zalupila vrata osobno prihvatiti. Samo da je
sigurna da je redu, dobro? Činila se previše uznemirenom kad je došla doma.“
Jan uzdahne kad je klimnuo glavom, „U reu, budem, Helena.“ Jan joj je rekao, zvajući majku njegove
najbolje prijateljice imenom. Baš kao što je Viktorija nazvala Janovog oca imenom, Jan je tako mogao
i za Viktorijinu mamu. Poznavalu su se dobro tako da su ih mogli tako zvati.
Jan je otišao do vrata Viktorijine sobe i pokucao je, „Tori?“ Uzviknuo je, „Misliš li ti otovriti vrata?“
Pitao je.
Čuo je korake iz njezine sobe, a zatim nekoliko minuta kasnije, vrata su se otključala. Viktorija ipak nije
otvorila, spustila se na krevet dok je glavu utonula u jastuk.
Jan je uzdahnuo prije nego što je otvorio vrata njezine sobe, „Jesi dobro?“ Pitao ju je zabrinut, sjedajući
na Viktorijin krevet, „Tori?“
Viktorija je uzdahnula dok je podigla i zagledala se u Jana, „Dobro sam. Savršeno dobro, upravo sam
vidjela mog najboljeg prijatelja kako se ljubi s učiteljicom iz glazbenog.“ Rekla mu je sarkastično, „Od
kad je ljeto završilo, zezala sam ga i nagovarala da mi kaže tko mu je ta tajanstvena ljetna ljubav. Nije
mi htio reći i upravo shvatim da je to nova djevojka. Mislila sam da je to razlog zbog kojeg mi nije
rekao. Nikada ne bi mislila da bi to bila učiteljica.“ Viktorija mu je objasnila, „Osjećam se kao da svo
ovo vrijeme, uopće nisam poznavala Andreja.“
Jan je Viktoriji dao suosjećan pogled, „Gle, Tori. Moram te pitati... sviđa li ti se Andrej?“
Zatim podrugljivo Viktorija, „Fuj. Andrej je moj najbolji prijatelj, ništa više. Zašto bi to mislio?“
„Ne znam, samo sam mislio. Vi ste jako bliski, pa sam mislio da ti se sviđa.“
Nije mogla, a da se ne nasmije dečku kad je ustala u sjedećem položaju. Ona se približi njemu biže i
počela je govoriti, „Jan, nas dvoje smo jednako bliski kao i ja s Andrejem. Ne možeš vidjeti nekog od
nas da budemo kao par, zar ne?“
Jan nervozno nasmijao, „Da.“ Odgovorio je, i Viktorija mu je povjerovala. No, duboko u sebi, iskreno
nije bio siguran u odgovor koji je dao.

---

Sljedećeg dana, Viktorija je sjedila u studenskom salonu zajdeno sa Rokom , Milanom i nekim drugim
buldozima, Roko je govorio o tome kako ga je šerif ispitivao.
„Šerif Filipović me ispituje mene, veličanstvenog Lovrića, zato što sam želio da Badrić umre.“ Roko se
dodavao loptom sovjim rukama.
Andrej je ušao u sobu, a Viktorija je izbjegavala kontakt očima s njim, „A on je bio jedini dobar igrač.
Pa, za razliku od Matićke, naravno. Trebao sam tebi poslati policiju, Milane. Jer imamo novu neriješenu
misteriju. Što si s Oliverom radio pored rijeke? Ili si pošteđen to što si sa šerifovim sinom,“ Pitao je
prije no je okrenuo glavu i pogledao Olivera, „Filipoviću?“
Viktorija je uzdahnula, gledajući kako je Bela šaputala Oliveru o tome kako treba ignorirati Roka što je
bila najpametnija ideja u ovom trenutku.
„Ako bi netko iz Siska ubio Brunu, to ne bi bio sportaš. Budimo iskreni. Uvijek se ispostavi da je to neki
čudni, jadni internet trol koji je zauzet ispisivanjem svog manifesta. Netko tko je šutljiv i ljubitelj
serijskih ubojica, kao Jan.“ Roko okrene glavu prema Janu.
„Roko, prestani,“ Strogo mu je rekla, no on je samo ignorirao ono što je Viktorija rekla.
„Kako je bilo kad si upucao Brunu? Nisi mu radio neke stvari? Poslije toga?“ Roko upita.
Jan je prekrižio ruke dok ga je Roko neugodno pogledao, „To se zove nekrofilija, Roko. Možeš li
slovkati tu riječ?“ Jan odgovori podsmijehujući se.
Roko, koji se očito naljutio, šalom na njegov račun, ustao s naslonjača i skočio preko kauča prije nego
je krenuo na Jana, „Ti mali---„ Roko ljuto krene na njega.
Dok je išao napasti Jana, ali Andrej mu je stao na put, gurajući ga, „Začepi Roko.“ Andrej je zahtjevao.
„Dečki.“ Viktorija ih je upozorila kad je ustala sa svog sjedala, spremna interventirati ako treba.
„Što je tebe briga?“ Roko upita Andreja.
„Nije me briga, samo ga pusti na miru.“ Andrej kaže i Roko se nasmijao.
„ Jeste li ti i Doni Darko ga ubili? Možda je to neka fira braća po krvi?“ Roko upita očito samo da naljuti
Andreja.
Usudio se koraknuti ka Andreju, samo da ga riđokosi mora gurati unatrag. Roko je stajao tamo nekoliko
skeundi prie nego što je uhvatio Andreja za jaknu i bacio ga na automat, uzokujući da se staklo razbije.
Roko je tada bacio Andreja na tepih i bio ga je spreman udariti kad ga je Jan pokušao skinuti s Andreja.
Milan je zatim skočio sa kauča i brzo maknuo Jana. U roku od nekoliko sekundi, Roko je udario
Andrejevo lice, ostavši ga neosvještenog.
6.
Kasnije te noći, za vrijeme utakmice, Viktorija se našla s ostatkom nogometne ekipe. Tribine su bile
prepune ljudi i maršivajući bend je nastavio puštati naviječke pjesme. Navijačice su navijale svim svojim
srcem i Viktorija je odmah uočila Violetu i Belu, koje su izgledale veoma uzbuđeno zbog svoje prve
igre.
U tribinama, Viktorija se nasmijala kad je vidjela svoju majku i stariju sestru. Bila je iznenađena što su
uspjeli doći, majka je uvijek bila zaposlena svojim poslovima, a Anita se činilo da je radila svoju smjenu
u McDonaldsu. Viktorija im je mahnula, a one su joj uzvratile.
Viktorija se namršti kad vidi Andreja kako ide ka gospođi Grubić. Andrej uzdahne, primjetivši je. Jan
mu je rekao tjekom svađe u njegovoj kući da je Viktorija vidjela cijelu stvar. Andrej je prije toga znao
da se nešto događa s njegovom prijateljicom jer se činilo da ga je izbjegavala.
Viktorija je pogledala Andreja posljednji put prije nego je otišla do Jana, koji je stajao pored tribina
promatrajući igru iz daljine.
„Ne mogu vjerovati, kako može razgovarati s njom pred svima?“ Žalila se prijatelju. Viktorija je čvrsto
stisnula loptu u desnoj ruci dok je govorila.
Jan joj se samo nasmijao prije nego je primjetio da im se Andrej približavao, „Upozorenje, upravo nam
se približava.“ Obavjestio ju je, a Viktorija je htjela okrenuti glavu kako bi ga vidjela, ali ju je Jan
zaustavio, „Nemoj ga pogledati. Učinit ćeš to samo očitim.“
Viktorija samo zakoluta očima kad se Andrej konačno približio dvoje tinejdžera koji su bili njegovi
najbolji prijatelji. Sada, oba prijateljstva ispaštaju zbog Andrejevih glupih, naivnih pogrešaka.
„Problemi s djevojkom?“ Viktorija upita riđokosog dečka.
Andrej uzdahne, „Grubićka i ja ćemo reći ravnateljici.“ Obavjesto je , a Viktorija i Jan su samo kimnuli
glavom, „Barem ja ću reći.“ Dodalo je i njih dvoje su ponovno kimnuli, „Također, nisam mislio sve ono
što sam rekao, Jan. Žao mi je što sam držao ogromnu tajnu od tebe, Tori. Napravili smo obećanje da
nećemo skrivati tajne jedno drugome. Žao mi je. Oboje.“
„U redu je.“ Jan i Viktorija su zajedno rekli, a Andrej je samo stajao, gotovo kao da je čekao nešto.
Jan mu se nasmije, „Nećemo te zagrliti pred svima. Zašto ne bismo klimnuli glavom kao kreteni i sakrili
emocije?“ Jan predloži.
„Slažem se s tobom.“ Viktorija se složi.
„Da, ali kao prijatelji, zar ne?“ Andrej upita Jana i Viktoriju.
„Razmotrit će se to.“ Jan odgovori, „uz puno burgera i puno dana.“
Andrej je poslao prijatelju osmijeh prije nego što je krenuo sa Viktorijom na teren.
„Sretno!“ Jan je Viktoriji sa vedrim osmijehom rekao i Viktorija je podigla palčeve dok je odšetala do
terena.
Večeras joj je bila prva noć otkad je u prvom timu i bila je nervozna.
Viktorija nakon što je došla na teren, Viktorija je dala ostalom timu veliki osmijeh kad je igra počela.
Na pozornici koja je smještena uz rub terena, trener Cavrić‚ gradonačelnica i ravnateljica su stajali na
pozornici.
„Kako bismo započeli utakmicu, predajem riječ gradonačelnici.“ Kaže ravnateljica.
Ljudi su počeli pljeskati, zbog čega se gradonačelnica nasmiješila ravnateljici, „Hvala ravnateljice. Srce
mi je puno kad vas vidim u tolikom broju po ovakvom vremenu.“ Rekla je, gledajući u kišu kako pada
s neba, „manjak srčanosti i školskog duha ne postoji u Viktorovcu. Večerašnja utakmica nije ni nalik
prethodnim. Ni ne trebamo se praviti da je. Želimo ovu večer posvetiti našem najsjajnijem igraču, Bruni
Badriću. Večeras smo uz njega. Sada, pridružite mi se uz aplauz našim navijačicama, i njihovim
gošćama, Sabrina i njene male vještice.
Ljudi u tribinama su počeli pljeskati i navijati i Sabrina, Valerija i Marija su krenule na pozornicu kako
bi mogle početi sa svojim pjesmama. Kad su počele pjevati, navijačice su plesale uz pjesmu.
Kad je pjesma završila, Elena je krenula na pozornicu s mikrofonom u ruci. Elena i Sabrina su se zagrlile,
smijući se.
Trener Cavrić se vratio na pozornicu i krenuo prema mikrofonu, „U redu, Jeste li spremni? Jedan aplauz
za naše nogometaše!“
Još jednom su ljudi počeli navijati i pljeskati za momčad, a navijačice su mahale svojim pom-pomsima.
Navijačice su podigle ogorman transparent na kojem piše Naprijed Viktorovac i nogometna momčad je
krenula trčati pored transparenta sa Andrejem i Viktorijom u vodstvu.
Dok je Elena promatrala kako nogometni tim trči zajedno sa Viktorijom i Andrejem na prednjoj strani
terena, njoj su se počele vračati sjećanja na brata kad je ugledala Andreja i zamislila se da je to njezin
brat. Na trenutak se smrznula prije nego što je pobjegla s pozornice i krenula prema školskoj svlačionici.

...

Nakon što je utakmica završila, Jan, Andrej i Viktorija su krenuli u McDonalds.


Ušli su u McDonalds zajedno, vidjevši Belu i Violetu kako zajdeno sjede, pijući svoje milkshakove.
Njih dvije su se okrenule i pogledale tri tinejdžera. Bela je na trenutak gledala u njih prije nego što je
okrenula glavu i pogledala Violetu.
Podjelile su pogled prije nego su pogledale njih troje, „Želite li nam se pridružiti?“ Bela upita s
osmijehom.
Jan i Viktorija su se međusobno nasmijali prije nego su oboje s Andrejem krenuli do cura, „Da, ali samo
ako ti častiš.“ Jan je odgovorio uzrokujući da se svi nasmiju.
„Violeta Lončar.“ Violeta se predstavila Janu.
„Jan Šarić. Teći.“ Jan se predstavio, penjući se preko sjedala kako bi sjeo pored Violete.
„Jan Šarić, treći.“ Violeta je ponovila s osmijehom.

--
„Nekom sa strane, izgledalo bi kao da je petero za stolom. I ja sam bio tamo. Ali zapravo je bilo samo
njih četvero. Plavuša, crnokosa djevojka, i najsretniji crvenokosi dečko u cijelom svemiru, u pratnji
njegove najbolje prijateljice, druge polovice. Na trenutak smo bili samo djeca. Blještava svijetla
McDonaldsa drže tamu u zaljevu. I ustupaju mjesto koje sve zbraja.“

-----
Sljedećeg jutra, na biologiji, Viktorija je sjedila s Janom u klupi.
„Pregledavamo nove sustave ljudske biologije počevši od...“, učitelj je počeo objasniti , krečući prema
ploči prije nego što je počeo pisati na njoj.
Ravnateljica šerif Filipović su ubrzo ušli, uzrokujući da se sva lica okrenu njima.
Elena je naglo ustala, izazivajući sve ostale da se zbune, „Došli ste zbog mene?“ Elena upita njih, „Imate
izvještaj autopisije?“
„Ne moramo ovo raditi pred tvojim kolegama.“ Ravnateljica joj kaže.
„U redu je, ravnateljice,“ Ona odogvori, držeći se za zapešća, „Uskoro će svi saznati.“
„To nije potrebno.“ Šerif ju je uvjeravao.
„Čekajte, Elena, što će saznati.“ Viktorija upita pomalo zbunjeno, uzrokujući Elena da se okrene plavuši.
„Da sam kriva.“ Ona odgovori, uzrokujući da se svi u učionici namršte.
7.
Sutradan, Vktorija je sjedila u studenskom boravku s Oliverom, Andrejem, Violetom i Belom pričajući
o Andrejevom priznanju o tome što je radio četvrtog srpnja na rijeci Kupi. Viktorija je bila ponosna na
njega što je ostao odan i maknuo Grubićino ime van toga, „Jesi li osumnjičen?“ Viktorija ga upita
znatiželjno.
„Moj tata kaže da su svu osumnjičeni,“ Oliver je izjavio dok je držao kiseli bombon u ruci, „pa i ja.“
„Ja nisam.“ Violeta je odmahnula glavom kad se nasmijala, „Ne poznam te ljude.“
„ljudi,“Oliver je progovorio odušeljeno, „Da večeras ponovo pogledamo Making a Murder?“ Predložio
je i Viktorija se tiho nasmijala.
„Ne mogu,“ Bela je odgovorila s osmijehom dok se nagnula naprijed kako bi uzela jedan od njezinih
omiljenih slastica, „Bit ću dokasno budna zbog zadaće.“
Violeta se nasmiješi držeći čašu pune kapučina u ruci, „ne računaj ni na mene. Imam spoj.“
„Imaš?“ Andrej upita, zvučeći pomalo ljubomorno u Viktorijinom smislu.
„Koji zgodni tip iz Viktorovca je odabran?“ Oliver je znatiželjno upitao, a Violeta je izbjegavala kontakt
s njima sve dok se nije čuo poznati glas iza Andreja.
„Hej, Vilu. Svratit ću do tebe oko osam?“ Dominik je pitao s druge strane sobe dok je stavljao jaknu.
Roko i Milan su stajali kraj njega i osmjehnuli su se ostalom društvu.
„Čekat ću te.“ Odgovori s osmjehom.
„Kul.“ Dominik uzvati osmijeh prije nego je pogledao Viktoriju, „ Hajde, Matićka, idemo. Svratit ćemo
do McDonaldsa, a ti ideš s nama.“ Dominik joj je rekao i Viktorija je uzdahnula kad je ustala sa svog
sjedala koje je bilo pored Andrejevog.
„Vidimo se kasnije društvo.“ Rekla je prijateljima prije nego je izašla sa Dominikom, Rokom i Milanom
iz boravka.
Niz hodnik su prolazili kraj Jana, koji je stajao kraj svog ormarića. Dao je Viktoriji osmijeh, a ona mu
je rado uzvratila, „Zašto se uopće družiš s tim luzerom?“ Dominik upita i Viktorija zakoluta očima.
„Zato jer je puno bolji od vas.“ Naglo kaže, što je izazvalo da se tri tinejdžera nasmiju.

___

Sljedeće noći, Jan je zvao Viktoriju da se nađu u McDonaldsu. Nije joj mnogo rekao, samo da treba
pomoć u istraživanju za njegove i Beline školske novine. Nešto o njoj kao najnovija zvijezda Srednje
škole Viktorovca, učinilo ju je kao da je mogla strašiti ljude i da bi mu mogla pomoći s onim što je
trebao učiniti.
„Eno ga.“ Rekao je Jan kad su ušli u McDonalds. Viktorija se zbunila kad je vidjela u koga je Jan gledao.
„Njega?“ Pita sa podignutom obrvom i Jan zbunjeno pogleda prijateljicu.
„Da, što nije u redu s tim?“ Pitao ju je zbunjeno i Viktorija je odmahnula glavom, smiješeći se.
„Ništa, samo ovo će biti pre zabavno.“
Nakon što su vidjeli da je dečkov otac ustao i krenuo platiti račun, Jan i Viktorija su došli kod dečka čije
ime Viktorija nije znala. Baš kada je krenuo jesti svoj sladoled, Jan se nagnuo i izvadio trešnju i stavio
je u svoja usta.
Podignuo je pogled, misleći reći nešto Janu sve dok nije vidio Viktoriju koja je sjedila pokraj njega. Oči
su mu se raširile u strahu dok ju je gledao, „V-Viktorija?“ Zamucao je, a Viktorija se samo nasmijala.
„Hej frende.“ Pozdravila ga je s osmijehom prije nego što je uzela dečkov sladoled i počela ga jesti.
„Što je sad to?“ Pitao je, podignuvši ruke dok je zurio u dvoje tinejdžera.
„Vidio sam kako si me gledao.“ Jan je tiho rekao, oči su mu bile zaljepljene za dečka, dok su njegove
bile na Viktoriji, „Tjekom grizli treninga. Nešto kriješ.“
„O, čovječe, nemaš pojma koliko mrzim lažljivce, a tek varalice,“ rekla je Viktorija dok je stavila žlicu
punu sladoleda u usta, „zar ne, Jan?“
Jan ju je pogledao i malo se podsmijehnuo, vidjevši da ima puna usta sladoleda dok je govorila, „Oni su
najgori.“ Odgovorio je prije nego što je Viktorija počela govoriti.
„Slušaj, prijatelju, bolje ti je da počneš govoriti Janu prije nego što iskoristim tvoje lice kao svoju vreću
za udaranje do kraja tvoje srednjoškolske karijere. I, o ja bi to jako voljela.“ Viktorija mu zaprijeti prije
nego je dečko drhtajući počeo govoriti.
„glavni izviđađ, Danijel, lagao ti je.“ Obavjestio je Jana i Viktoriju, nagnuvši se naprijed sa svog mjesta.
„O čemu?“ Pita Jan dok je uzeo dodatnu žlicu na stolu za sladoled kojeg je Viktorija jela.
„O pucanju. To je bio on.“ Rekao je on, a Viktorija je podigla pogled, izgledajući malo zainteresirano
za vijest, „Učio nas je kako da pucamo na metu.“
„Danijel Rebić je pucao četvrtog srpnja?“ Viktorija pita šokirano.
„On je težak preživljavač.“ Šapnuo im je tiho, „Uvijek govori da ako sebe ne zaštitmo, nitko drugi neće.“
Viktorija je uzdahnula podjelivši pogled s Janom prije nego što su ustali i izašli iz restorana.
Baš kada su zajdeno htjeli krenuti kući, Viktorija je iznenada čula kako netko viče njeno ime. I Jan i ona
se okrenu da vide kako se Bela i Violeta približavaju, no ne izgledaju previše sretno.
Viktorija je pogledala Jana, „Vidimo se kasnije.“ Rekla mu je a Jan kimne glavom prije nego što je
krenuo u smjeru Zibela.
„Ne mogu vjerovati da bi to učinila, Tori!“ Bela vikne, a ona i Violeta krenu prema plavoj djevojci.
Viktorija se namrštila, djaući djevojkama duboko zbunjeni pogleda, „Moram li znati o čemu vas dvije
pričate.?“ Upitala je, podignuvši obrvu.
Bela podrugljivo, „Iskreno sam mislila da nisi poput onih ostalih nogometaša. Mislila sam da si poput
Andreja u tom timu, ali izgleda da sam se prevarila!“ Ljuto je rekla i Viktorija joj dadne bjesan pogled.
„Nemam pojma o čemu pričaš, Bela!“ Viknula je na njih i Violeta ju prezirno pogleda.
Viktorija je promatrala kako Violeta otvara mobitel i klikne na fotografiju. Pokazala je Viktoriji, koja je
prepoznala da je fotografija nogometne reprezentacije, „Napokon se našle njihovu knjigu nakon što ste
ju svugdje tražile, dobro za vas. A kakve to veze ima sa mnom?“ Pitala je prije nego je gledala kako
Violeta prelazi preko zaslona.
Viktoriji su se oči raširile od šoka kad je vidjela svoju stranicu knjige, „Nemoj ni pokušavati reći kao da
nisi ni znala da imaš svoju stranicu, Tori. Stefan Erceg, Robert Majić, Luka Blažević, Karlo Horvat,
Noa Krajina, Ivan Karepić, Aleksandar Vučetić, Krešimir Knežević, Tomislav rozović, Albert Jelić,
Mario Tominac, Simon Lozarić, Dario Spajić, Andrej Novak, Jan Šarić. Gora si od Dominika, a na vrhu
svega, Jan i Andrej, tvoji najbolji prijatelji od malena se nalaze na tvom popisu.“
Viktorijina usta su se otvorila, ne mogavši formulirati riječi. Iskreno nije imala pojma zašto je bila
zapisana u toj knjizi, „Cure...„ pokušala je reći, ali Violeta ju je prekinula.
„Zadrži to za sebe. Mi smo rekle svoje.“ Rekla je, uhvativši Belu za ruku, prije nego što ju je odvukla
od Viktorije.
8.