You are on page 1of 99
Učenje Neurološka i hormonska utemeljenost ponašanja Određenje psihologije učenja i poučavanja •jedna od najstarijih grana psihologije •Psihologija obrazovanja, Pedagoška psihologija/Školska psihologija, Edukacijska psihologija •Bavi se proučavanjem učenja i svega što je s njim u svezi •Istražuje i proučava psihološku stranu procesa odgoja i obrazovanja •Istražuje učenje i poučavanje •Temeljna i primijenjenaz nanost MOTIVACIJA I EMOCIJE PAMĆENJE I UČENJE- teorija obrade informacija  Razine pamćenja  Metode za ispitivanje pamćenja  •razina traga  •razina prepoznavanja  •razina reprodukcije  •razina automatizacije  •metoda uštede – brže učenje ''zaboravljenog'' (Sadržaj koji smo bar 1 pogledali idući put je lakše naučiti) sadržaja.  •prepoznavanje – usporedba zadanog sadržaja sa već pohranjenim  •dosjećanje – teže, materijal nije zadan  Općenito smanjena mogućnost pamćenja zove se hipomnezija, a poremećaj koji se očituje u pamćenju svih informacija koje se percipiraju zove se hipermnezija.  Kod starijih ljudi mogu se pojavljivati lažna sjećanja ili paramnezije, koje nastaju tako što se praznine u sjećanju popunjavaju izmišljenim podacima. Tu se ubraja i fenomen „deja vu“ pri čemu imamo dojam da se odvija ono što smo već doživjeli.  •Znamo da se nakon potresa mozga ne možemo sjetiti događaja koji su se zbili neposredno prije i to se naziva retrogradna amnezija. No znatno veći problem je anterogradna amnezija .  Zaboravljanje – gubitak sjećanja koje se očituje u nemogućnosti obnavljanja sadržaja koji su prethodnim učenjem bili dio čovjekovog iskustva.  ZABORAVLJANJE  najveće u prvim satima i danima nakon učenja (krivulja zaboravljanja).  •ponavljanje započeti kada je zaboravljanje najjače -potreban manji broj ponavljanja.  •najmanji gubitak informacija kod usvajanja gradiva s razumijevanjem (uvid u situaciju), zatim kod perceptivno-motoričkog učenja, glasnog mehaničkog usvajanja a najviši kod učenja besmislenog materijala.  •manje udubljena krivulja je ako je gradivo prenaučeno (na razini automatizacije). Subjektivni i objektivni faktori učenja i pamćenja  Fiziološki: zdravlje, umor, spol, ţivotna dob, struktura ţivčanog sustava (dispozicije, sposobnosti)  •Karakteristike građe: vrsta, količina, poznatost, smislenost  •Psihološki: motiviranost, aktivnost (količina i vrsta), iskustvo, mentalna kondicija, dubina obrade građe, vrsta kodiranja i medijacije, vrsta potkrepljenja, osobine ličnosti •Objektivni ili fizički: temperatura u prostoriji, vlaţnost zraka, količina kisika, doba dana, mjesto učenja  Načela racionalne organizacije učenja:  •planiranje učenja: dnevni, tjedni, mjesečni plan  •postavljanje ciljeva: od bliţih ka daljnjim  •poticanje motivacije: intrinzična + ekstrinzična  •učiti s razumijevanjem, aktivno učenje:  -svrhovito slušanje  -zapisivati, kapacitet pamćenja je ograničen  -znati izdvojiti najbitnije  -organizacija i strukturiranje informacija  -besmisleni sadržaj mnemotehnički osmišljavatiE=mc2 Einstein miriše cvijeta dva)  -aktivno ponavljati -prepričavanjem gradiva  Racionalna organizacija vanjskih prilika učenja -poboljšanje koncentracije  •mjesto za učenje – samo za učenje, dobro osvijetljeno, prozračno, udobna, a ne preudobna sjedalica, dovoljno velik stol. Na tom mjestu ne bi trebalo biti ništa zanimljivo što bi odvlačilo pozornost.  •osigurati literaturu, pomagala  •zadovoljene sve fiziološke potrebe – gladan, umor  •samokontrola – vrijeme za brigu  •stanke, mijenjanje aktivnosti  •biti aktivan – zapisivati, kapacitet pamćenja je ograničen  •upoznaj svoj biološki ritam (večernji ili jutarnji  Temeljne metode učenja (školskih sadržaja):  •globalna metoda – učenje sadržaja u cjelini, zahvaćanje biti i povezanosti, izostavljanje činjenica i podataka, malo vremena, poznati sadržaj, jednostavniji zadaci, osobe sa boljim intelektualnim sposobnostima  •parcijalna metoda –podjela sadržaja na manje cjeline, nov i težak sadržaj, kompleksni zadaci, osobe sa lošijim intelektualnim sposobnostima  •kombinirana metoda –pregled sadržaja, učenje prvog dijela, pa nastavak na teže dijelove  Pažnja  •predpažnja–automatska –stanje opće pobuđenosti osjetila  •pažnja – svjesna i namjerna aktivnost  •usmjeravanje  •zadržavanje  –zapovjedni izričaji (Pazite!; Ovo je važno! ...)  –promjena obilježja podražaja (glasa, položaja, boja)  –neobični/ neočekivani podražaji  –emocionalno obojeni podražaji  predah – za podizanje energije, itd. ADOLESCENCIJA • prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi • obilježena spolnim, intelektualnim, emocionalnim i socijalnim dozrijevanjem • pubertet i adolescencija završavaju punom biološkom, psihičkom i socijalnom zrelošću odrasle osobe • PUBERTET • rezultat razvojnog procesa u neuroendokrinom sustavu • promjene koje su povezane ili se zbivaju istovremeno sa sazrijevanjem spolnih žlijezda, odnosno njihovim mijenjanjem iz dječjeg u odrasli stadij • Tjelesne promjene u pubertetu • Adolescentni zamah rasta, tj. Naglo ubraznje rasta nakon kojeg slijedi usporavanje rasta tijela u cjelini i većine unutarnjih organa • sazrijevanje spolnih žlijezda te razvoj spolnih organa i sekundarnih spolnih obilježja • promjene tjelesnih sastava, tj. količine i raspodjele masnog tkiva u svezi s rastom skeleta i mišića • razvoj srčano-žilnog i dišnog sustava koji dovodi do porasta snage i izdržljivosti poglavito u dječaka • Predpubertet • prevladavaju procesi rasta i općeg razvoja • kod djevojčica počinje sa 9-10 god. do 12-13 god. • kod dječaka počinje sa 13-14 god. do 15-16 god. • Pubertet - sazrijevanje, pubertet u užem smislu • razvoj spolnih organa i sekundarnih spolnih osobina • spolno sazrijevanje • interes za suprotni spol • kulminaciju doseže u pojavi menstruacije, odnosno ejakulacije • kod djevojčica ova faza traje od 12. do 15. godine a kod dječaka od 13. do 16. godine • Adolescencija -mladalaštvo • završavaju sve promjene započete u ranijim fazama • socijalna i umna zrelost • ulazak mladih u svijet odraslih • za žene to je dob od 18.-21. godine života, a za mladiće od 20.-24. godine • Na početak i trajanje puberteta utječu: • UNUTARNJI ČIMBENICI (genetski faktori, nasljeđivanje) • VANJSKI ČIMBENICI: • prehrana • bolesti • društveno-gospodarski čimbenici i način života • Promjene u pubertetu nastaju zbog podražaja hipofize na lučenje gonadotropnih hormona sa strane hipotalamusa i susjednih moždanih centara koji do tada nisu bili aktivni ili su bili kočeni. • Promjene koje nastaju pod neposrednim su utjecajem: • hipofiznog hormona rasta • hormona štitne žlijezde • androgenih hormona nadbubrežnih žlijezda i spolnih žlijezda • Štitna žlijezda • ubrzava oksidativne procese • pospješuje izmjenu tvari • utiče na rast cijelog organizma • utiče na mentalni razvoj • utiče na rast i dozrijevanje kostiju • utiče na spolno dozrijevanje • Nadbubrežne žlijezde • nagli porast u visinu (adolescentni zamah rasta) • intenzivni rast mišićnog tkiva • pojava pubične i pazušne dlakavosti • Spolne žlijezde (testisi, ovariji) • razvoj sekundarnih spolnih osobina • pomažu adolescentni zamah rasta • dovodi do okoštavanja epifiznih hrskavica • Na putu prema tjelesnoj zrelosti • Promjene u izgledu • nagli rast i razvoj • široka ramena/bokovi i bedra • pazušne i stidne dlake • rast grudi • mutiranje • rast brkova i brade • rast spolnih organa • akne • zbog naglog rasta kostiju mišićna vlakna i tetive se izduže, ali mišići se kasnije razvijaju: to uvjetuje slabost mišića, loše držanje tijela, nespretne kretnje pubertetlija, a često i bolove kod povećane fizičke aktivnosti • Na putu prema spolnoj zrelosti • Djevojčice: • proširenje zdjelice i kukova • rast grudi • pazušne i stidne dlake • dječaci • rast spolnih organa (sjemenika, posjemenika, prostate i penisa) • pojava dlakavosti (prvo stidne, zatim u pazuhu, a istovremeno ili kasnije na licu) • pazušne i stidne dlake Na putu prema spolnoj zrelosti • LUČENJE SPOLNIH HORMONA • PROMJENE NA SPOLNIM ORGANIMA  menstruacija (prva menstruacija – menarha) polucija  erekcija  ejakulacija Psihičke promjene (razdoblje “bura i oluja”)  kriza identiteta  kriza autoriteta  kriza seksualiteta  Fizičke promjene praćene su psihičkim promjenama. Dijete više nije dijete, da li je odrastao? Fizičke promjene traže promjenu u slici vlastitog tijela i vlastite osobnosti. Javlja se potreba za osobnom identifikacijom, afirmacijom i emancipacijom od obitelji. Autori često biološki period puberteta nazivaju “fazom negacije”, a adolescentni period “fazom afirmacije”. Tko sam i kuda idem? • kontradikcije između prepoznavanja stvarnosti i nemogućnosti da se ostvare želje • traženje vlastitog identiteta i svog “mjesta pod suncem” • svijet odraslih je dosadan i neprivlačan • revolt protiv društva, tvrdoglavost, otpor prema “autoritetima” • nastanak formalnih i neformalnih grupa sa svojim zakonima, pravilima i sustavima vrijednosti Intelektualne promjene • pubertet je završna faza u razvoju inteligencije • preduvjet za svaku intelektualnu aktivnost je emocionalna sigurnost koju pubertetlija nema i zato postoji nesrazmjer između rezultata testiranja i uspjeha u školi . Emocionalne promjene • razum ne koči nagone - emocionalna nestabilnost • s jedne strane postoji osjetljivost, napetost, strah a s druge tupost, zasićenost i neosjetljivost Promjene odnosa prema svijetu • sposobnost zamišljanja dovodi do stvaranja “idealne” slike o svijetu • kako se ta slika razlikuje od slike realnog, “roditeljskog” svijeta, često dolazi do sukoba sa roditeljima, nastavnicima, odraslima (“drugom generacijom”) Roditelji - prijatelji ili ne • Rastuće samopouzdanje i socijalna zrelost adolescenata donose i promjene u njihovim odnosima s roditeljima • društvo - usamljenost, otuđenje • stidljivost, ljubav, ignoriranje • telefon je “više od života” Odrastanje je obiteljsko zbivanje • Odrastanje je učenje kako biti fizički i psihički nezavisan o roditeljima • odvajanje i vezanost uz obitelj - ambivalencija mladalaštva • odnosi među generacijama • i na kraju sklad? • ... Adolescentno doba nosi u sebi velike teškoće i opasnosti za mladu osobu, ali joj istovremeno pruža niz mogućnosti za reorganizaciju u pravcu zdravlja, djelomično nadoknađivanje propuđtenog ili korigiranje pogrešnog iz ranije faze razvoja. Adolescencija - razdoblje “bura i oluja” • Promjene tjelesnosti • Brze promjene raspoloženja • Konflikti s okolinom • Ispitivanje granica • Buntovništvo • Istraživanje svijeta Adolescencija – razdoblje odrastanja prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih razdoblje od 11. do 21. godine života • rana ili predadolescencija ( 11 – 14 god.) • srednja ili adolescencija ( 15 – 17 god.) • kasna ili postadolescencija ( 18 – 21 god.) bučno, drsko ponašanje i Predadolescencija prkosno suprotstavljanje Adolescencija traženje neovisnosti ulaženje u svijet odraslih, prihvaćanje uloge odraslih, Postadolescencija formiranje identiteta (spolni i profesionalni) Razlike između puberteta i adolescencije • PUBERTET – “djelo prirode” • biološke (anatomske i fiziološke) promjene • završava spolnom zrelošću i sposobnošću reprodukcije. • ADOLESCENCIJA – “djelo čovjeka” • psihičke promjene • započinje pubertetom, a završava formiranjem identiteta ( postizanjem socijalne i emocionalne zrelosti i financijske neovisnosti) Promijenio/la se preko noći!” ili o predadolescenciji… • TJELESNI RAZVOJ I VANJSKI IZGLED • izgled se značajno i brzo mijenja • fizički izgled postaje osnovna preokupacija mlade osobe. • mijenjaju se higijenske navike, • koncept ljepote i atraktivnosti, ( eksperimentiranje sa šminkanjem, bojanjem kose, odijevanjem,neobičnim frizurama,…) • KOGNITIVNI RAZVOJ • Mišljenje postaje apstraktnije – zamišljanje određenih situacija, traženje logičnih rješenja i testiranje predloženih ideja. • Sposobnost razmatranja vlastitih planova,vizija budućnosti, zamišljanje različita zanimanja za sebe. • Sklonost ka idealiziranju • Kritičko sagledavanje svijeta • (sukob “idealnog svijeta” i realnog, “roditeljskog svijeta” - konflikti s roditeljima i okolinom) • SOCIJALNI RAZVOJ • Adolescentski egocentrizam - misle da su u središtu pažnje svima, da ih okolina neprestano kritički ocjenjuje (zamišljena publika) - doživljavanje sebe kao jedinstvene i posebne osobe, da nitko nije tako poseban kao oni, da nitko ne doživljava stvari tako iznimno (osobni mit) - zbog potpune usredotočenosti na sebe, dijete često reagira ne razmišljajući kakav će učinak njegovo ponašanje imati na druge - prihvaćanje pravila većine, konformiranje s ulogama i očekivanjima grupe kojoj pripada - EMOCIONALNI RAZVOJ - Emocionalno udaljavanje od roditelja - Želja za neovisnosti i samostalnosti - Zbog želje za potragom za vlastitim “ja”, javlja se otpor prema odraslima (drsko ponašanje prema donedavnim autoritetima – roditeljima, učiteljima)- poruka “Nisam više dijete!” - Utjecaj vršnjaka postaje jači od utjecaja roditelja - Prijateljstva s vršnjacima postaju sve važnija – (emocionalna podrška, otvoreni razgovori o ljubavi i seksualnosti, najintimnijim mislima, osjećajima,..) • SPOLNOST „Nazvao sam Pandoru. Posjetit će me nakon sata iz viole. Ljubav mi je još jedini spas da totalno ne poludim...'' (Tajni dnevnik Adrijana Molea) - “Seksualno buđenje” postaje stvaran dio predadolescentskog razdoblja - Najčešće po prvi put saznavaju o spolnom činu, što izaziva šok i nevjericu, pogotovo ako promišljaju o svojim roditeljima - Ovo je period prvih zajedničkih druženja dječaka i djevojčica, u okviru kojih su popularne igre ljubljenja - Spolnost je kompleksna dimenzija – potreba za prihvaćenjem, osjećaji, odgovornost, znanje i vrijednost, spolni identitet i fantazije - Sposobnost stvaranja intimnosti – glavna preokupacija u razdoblju adolescencije - SPOLNA EDUKACIJA - učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima kako je to biti muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkciji dijelova tijela. - Zbog vlastitih stavova o seksualnosti i vlastitih iskustava seksualne edukacije tijekom svog djetinjstva, roditelji se ne osjećaju ugodno pričati na ovu temu. - Dva mita o spolnoj/ seksualnoj edukaciji: - Djeca već znaju što bi trebala znati, pa što ih onda učiti! - Znanje je štetno, jer potiče djecu na ranije stupanje u seksualne odnose. - ….što nije točno. - Dokazano: - Djeca nemaju znanja o seksualnosti; - Pružanje znanja o spolnosti i seksualnosti, odgađa seksualne aktivnosti u adolescenta. - SPOLNA EDUKACIJA JE KONTINUIRAN PROCES, A NE "JEDAN VELIKI RAZGOVOR". Ne čekajte da dijete odraste, pa da obavite taj “veliki” razgovor. - PODIJELITE S DJECOM SVOJE STAVOVE, UVJERENJA, VRIJEDNOSTI. Razgovarajte o tome kako bi se muškarac i žena trebali međusobno ponašati, o predbračnim odnosima, istospolnim vezama, o dobi primjerenoj za stupanje u spolne odnose... - BUDITE OTVORENI ZA DJEČJA PITANJA O SEKSU Ako dijete primijeti neugodu, iznenađenost ili čuđenje na vašem licu, može se dogoditi da sljedeći put po odgovore neće doći k vama.  UZ RAZGOVOR O TIJELU, NE ZABORAVITE OSJEĆAJE. Pričajte o ljubavi. Djeca trebaju čuti kako spolnost nije vezana samo uz tijelo.  U REDU JE ODGODITI, ALI NE I IGNORIRATI. Ako ne znate što biste odgovorili na neko od dječjih pitanja u redu je odgoditi razgovor.  DAJTE JASNU INFORMACIJU KOJA JE PRIMJERENA DOBI – tinejdžeri trebaju informacije o biološkom razvoju i spolnosti, što uključuje međusobno povjerenje, poštovanje i odgovornost partnera. Što im više naglašavamo važnost osjećaja vjerojatno će, kad dođe vrijeme, lakše donijeti odluke o vlastitoj spolnosti i biti otporniji na pritisak vršnjaka. • OD ONOGA ŠTO ZNATE VAŽNIJE JE KAKO REAGIRATE. Ne zabrinjavajte se ako ne znate sve odgovore na pitanja koje vam dijete postavlja. Ako možete održati atmosferu u kojoj nijedna tema nije zabranjena, uspješan ste roditelj. • Ono najvažnije djeca dobivaju od svojih roditelja tijekom 3. do 4. godine života. • Tijekom sljedećih 6 do 7 godina, ODGOJ, OSOBNI PRIMJER I KVALITETA ŽIVOTA koju im roditelji pružaju od velikog su utjecaja. • Kada djeca postanu adolescentima, prekasno je za odgoj. (J. Juul, Vaše kompetentno dijete) Djeca trebaju roditelje više nego ikad! • Očekuju od njih:  Zaštitu i pomoć kad je trebaju  Razumijevanje i slušanje  Pokazivanje ljubavi  Bezuvjetno prihvaćanje  Vjerovanje u njih  Pokazivanje vlastitog zadovoljstva  Uključenost u njihov život  Fleksibilnost i jasno postavljene granice  Dvije najčešće roditeljske pogreške u ovom periodu: 1. pretjerana zaštita i obavljanje stvari umjesto djeteta – (jer je dijete !) 2. pretjerano uključivanje u svijet odraslih znači nedovoljna briga ili čak osjećaj napuštanja – ( jer više nije dijete!) • VIŠE SLUŠAJTE, A MANJE GOVORITE – djeca žele i trebaju izraziti svoje osjećaje i ideje kako bi lakše odgovorili na pitanje “Tko sam ja?” ( procjena obiteljskih stavova i vrijednosti i traganje za vlastitim identitetom). • ŠTO MANJE SAVJETA DAJETE, TO VIŠE ŽELE RAZGOVARATI S VAMA - odolite davanju savjeta, osim kad dijete to od vas traži • VAŠI POSTUPCI IMAJU UTJECAJA – kvalitetan odnos s djetetom je važniji nego ikad • NAUČITE DIJETE PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI za svoja ponašanja. Naučite ga da uz veća prava idu i veće odgovornosti. Budite uz njega uz kritičnim trenutcima, ali ne preuzimajte odgovornost. • DOGOVORITE JASNA OBITELJSKA PRAVILA PONAŠANJA I POSLJEDICE i uključite dijete u njihovo osmišljavanje • POSTAVITE GRANICE - budite pravedni i dosljedni,istovremeno spremni na pregovaranje • OBJASNITE SVOJE ODLUKE – nije više dovoljno reći “Zato što ja tako kažem.”; vaša pravila i odluke moraju biti vašem teenageru jasni • DOPUSTITE UKLJUČIVANJE U OBITELJSKE RASPRAVE - postajete uzor svom djetetu i učite ga procesu donošenja odluke. • PRIHVATITE ODVAJANJE – više mu niste dovoljni, ali ste još uvijek najvažniji. • DAJTE IM VREMENA ZA SEBE – razmišljaju o sebi puno i često • OSTANITE UKLJUČENI – provodite vrijeme zajedno; upoznajte njegove prijatelje • I pored pravila, dogovora, imajte na umu, NEDOSLJEDNOST KOD ADOLESCENATA JE OČEKIVANA I NORMALNA - sjetite se da proživljava zbrku hormonalnih, emocionalnih i fizičkih promjena. • Ne čekajte na loša ponašanja za kritiku i kaznu ( a, bit će ih), radije ISKORISTITE SVAKO POZITIVNO PONAŠANJE ZA NAGRADU I PAŽNJU • SJETITE SE SVOJE ADOLESCENCIJE (promjena raspoloženja, ljutnje na autoritet, strahova), bit će vam lakše razumjeti svoje i drugu djecu • BITI DOBAR RODITELJ NE ZNAČI BITI SAVRŠEN - prihvatite svoje osjećaje tijekom teških razdoblja s vašim djetetom: frustriranost, ljutnju, tugu, obeshrabrenost. • NE ZABORAVITE BRINUTI O SEBI I UŽIVAJTE U ŽIVOTU – djetetu je važno da zna da su roditelji sretni i zadovoljni. Roditeljsko ponašanje Mlade životinje, po pravilu trebaju intenzivnu i često dugu roditeljsku njegu. Ponašanje pri podizanju mladih se posmatra kroz više aspekata: (1) pobuđivanje i motivacija roditeljskog ponašanja (2) specifičnost razvoja mladih ptica i sisara (3) moguće poremećaje odnosa majka-dijete Njega mladih je tipično instinktivno ponašanje zasnovano na unutrašnjoj pripravnosti - Važnu ulogu u unutrašnjoj pripravnosti imaju hormoni (prolaktin i oksitocin) - Signali koji šalju mladi imaju funkciju motivirajućih, pobuđujućih i usmjerenih draži - “Prosjačko” ponašanje mladih Specifičnosti razvoja mladih ptica i sisara - Na osnovu habitusa i općeg biološkog stanja mladih nakon ispiljenja i rađanja, možemo razlikovati poletarce i goluždravce Ptice: - Poletarci: kod kokoši i patki, sa toplim i masnim tjelesnim pokrivačem, te odmah nakon ispiljenje vide, trče i oglašavaju se. - Goluždravci: goli, slijepi, bespomoćni i u odrasloj dobi dobijaju visok nivo tjelesne organizacije. Kod nižih sisara: - Ispiljeni mladi oviparnih mravojeda i kljunara slični goluždravcima, ali se hrane mlijekom koje majke stvaraju u posebnim žlijezdama na trbušnoj strani tijela. - Tobolčari rađaju mlade u neformiranom stanju koji nastavljaju svoj razvoj u tobolcu majke, gdje su pripijeni uz majčine sise. Briga o potomstvu normalan je dio života sisavaca i ptica. Kod nekih vrsta, poput čovjeka, taj period traje veoma dugo. No, i neki gmizavci za koje ovakvo ponašanje nije karakteristično također brinu o svojim mladima. Kod vodozemaca koji polažu jaja na kopnu, postoji roditelj koji vodi brigu i čuva jaja od predatora. Briga o potomstvu se ogleda o pravljenju skrovišta za jaja i čuvanje jaja. Kod nekih vrsta briga o jajima se nastavlja na brigu o mladima, čak i do metamorfoze. Briga o potomstvu zavisi od broja položenih jaja. Jedinke koje legu veliku količinu jaja ne vode računa o njima, dok jedinke koje žive u području s malo vode brinu o jajima, a kasnije i o mladima. Mužjak vrste Cryptobranchus alleganiensis radi podvodno gnijezdo i potiče ženke da u njemu liježe jaja. Mužjak čuva jaja čak do 3 mjeseca sve dok se mladi ne izlegnu. Za vrijeme čuvanja jaja on tijelom proizvodi valove omogućavajući jajima opskrbu kisikom. Mužjak vrste Hyloxalus subpunctatus, male kolumbijske otrovne žabice koja doseže veličinu tijela do 2 cm, zaštitnik je jaja sakrivenih ispod kamena ili komada drveta. On štiti jaja sve do izlaska punoglavaca koje sakuplja na svoja leđa i nosi do vode. Vrsta žabe Rhinoderma darwinii koja živi u šumskim potocima Čilea i Argentine. Ženka ove vrste liježe oko tridesetak jaja koja mužjak brani sljedeće dvije sedmice dok punoglavci ne izađu van. Tada ih mužjak stavlja u usta i nosi ih u svojim vokalnim vrećicama. Tu se punoglavci razvijaju i prolaze metamorfozu. Ovakav razvoj može trajati od 50 do 70 dana. Reptili Kod ove grupe kičmenjaka nije izražena briga o potomstvu. Nakon što položi jaja, koja su najčešće zakopana, ženka odlazi. Ali i u ovoj grupi postoje izuzeci. Majke iz reda Crocodylia pomno biraju mjesto na kojem će izlegnuti jaja, koja zakopa i nakon toga ih čuva i do 2 mjeseca Prije nego se mladunci izlegnu iz jaja ženka čuje njihov zov, otkopa ih i pomaže svojim mladuncima da se izlegnu. Skuplja ih ustima i odnosi u vodu gdje ih pomno čuva od drugih grabežljivaca. Tek nakon nekoliko sedmica ili mjeseci mladunčad se odvaja od majke. Ženke iz porodice Pythonidae (pitoni) ovisno o promjenama vanjske temperature mogu drhtanjem mišića podići svoju temperaturu tijela i time omogućiti konstantnu temperaturu potrebnu za inkubaciju jaja. Ptice Ptići nakon rođenja mogu biti bespomoćni ili već neovisni, ili u bilo kojoj fazi između tih dviju krajnosti. Ptići koji se liježu nerazvijeni zovu se čučavci i najčešće se liježu maleni, goli i slijepi. Ptići koji su po rođenju pokretni i s već izraslim perjem nazivaju se potrkušcima. Čučavcima je potrebno održavanje tjelesne temperature i o njima se roditelji trebaju brinuti duže nego o potrkušcima. Mladima vrste Fregata minor potrebno je 6 mjeseci da nauče letjeti a roditelji ih hrane i do 14 mjeseci nakon toga. U nekih vrsta, skrb o potomstvu dijeli se između oba partnera, dok to u drugih radi samo jedan spol. Kod nekih vrsta, druge jedinke iste vrste će pomagati paru s potomstvom u njihovoj skrbi. Ovi pomagači su obično bliski srodnici kao npr. ptići istog para iz prethodnih sezona parenja. Zajednička skrb prema mladuncima je pogotovo uobičajena kod vrana. Ptići, obično, nakon što nauče letjeti napuštaju gnjezdo. Sisari Kod sisara briga o mladima je najizraženija. Majka je ta koja najčešće vodi brigu o mladima za vrijeme trudnoće, ali i nakon toga. U prirodi nakon same oplodnje kod većine vrsta mužjaci više nemaju nikakve veze niti sa ženkom niti sa vlastitim potomstvom. Nakon poroda mladi su potpuno ovisni o majci jer im je ona osnovni izvor hrane. Riječ sisavac potječe od latinske riječi mamma - sisa budući da svi sisavci u najranijoj fazi svog života piju majčino mlijeko što predstavlja još jedan aspekt roditeljske brige. Mlijeko sadrži proteine, masnoće, ugljikohidrate, vodu, šećere, vitamine i minerale odnosno sve što je potrebno za pravilan razvitak mladunaca. Trajanje laktacije (dojenja) varira između 4-5 dana (tuljani mjehuraši) do 900 dana (čimpanze). Dugi period laktacije imaju: 1. Torbari- mladi se rađaju vrlo nerazvijeni 2. Šišmiši - dok se ne razvije neuromuskularna koordinacija potrebna za pribavljanje hrane u letu 3. Primati - osebujan psihički i društveni razvoj mladih. Primati pokazuju produženu brigu za potomke s naglaskom na učenje tijekom dugog mladenačkog perioda. Tako ženka orangutana brine za svoju djecu do njihove 4. godine tijekom kojih ih nosi, a oni ostaju uz majku sve do 8. godine. Uostalom, ljudi su najbolji primjer produžene brige za mlade. Većina grupa sisara ima takav sistem parenja u kojem mužjak monopolizira jednu ili više jedinki. Tokom sezone parenja mužjaci mogu da žive u trajnim monogamnim zajednicama (giboni, dabrovi, lisice, slonovi), ili da imaju „hareme“ koje sačinjavaju grupe plodnih ženki (npr. mužjaci crvenog jelena koji imaju „hareme“ od po desetak plodnih ženki“). Poligamija je pojava ostvarivanja potomstva sa više partnera. Primjer crvenog jelena može da prikaže pojavu poliginije gdje je jedan mužjak otac potomaka koje na svijet donosi više ženki. Poliandrija, kao sistem u kojem jedna ženka može podizati potomke sa nekoliko mužjaka. Oba sistema su zasnovana na osnovnim razlikama između spolova. Poliginija- primjer sjeverni morski slon • U poligamnim sistemima mužjaci ne učestvuju u podizanju mladih, jer se iscpljuju u borbama za paranje. • Zbog potrebe za borbom kroz evoluciji je došlo do razvoja velikog i snažnog tijela mužjaka. • U visoko poligamnih vrsta (tetrijeb) spolni dimorfizam je više nego očit. Opremljenosti mužjaka različitim oružjem. • Mužjaci imaju izraženije perje i ponekada su i dvaput veći od ženki koje imaju boju prilagođenu okolini. • U monogamnom sistemu parenja mužjaka i ženke dijele roditeljske dužnosti prilikom podizanja potomaka. • Karakteristično je da mužjaci nisu upadljivo veći od ženke. Iako briga za mlade zahtijeva puno vremena i energije, visok stupanj brige za potomstvo, karakterističan za sisare, povećava vjerovatnost njihovog preživljavanja. Sisari pokazuju veliki stupanj brige za mlade prije i poslije rođenja. Mladi se najčešće razvijaju unutar majke i hrane preko posteljice. Na ovaj način mladi dio razvoja provedu zaštićeni prije nego što su izloženi okolišu. Nakon rođenja, jedan ili oba roditelja brinut će se za mlade, a u nekim slučajevima naučit će ih i vještine potrebne za preživljavanje. Još uvijek je puno nejasnoća kada se radi o očevima koji brinu za svoju djecu. U prirodi uglavnom nalazimo mame koje brinu za svoju mladunčad. Ženke su te koje najviše ulažu od same proizvdnje jajnih stanica, trudnoće, rađanja, dojenja i othranjivanja mladih. Kod mužjaka sisara oko 95% vrsta ne pokazuje nikakvu direktnu brigu za svoje potomstvo. Jedan od najpoznatijih primjera brižnih očeva je morski konjic iz porodice Syngnathidae. Oni, baš kao trudnice, u svojoj trbušnoj šupljini čuvaju oplođena jajašca. Kad se iz tih jaja izlegnu mladi. Postoje i primjeri kada očevi i pored prisustva ženke i njene ogromne brige, ostaju i brinu se o mladima zajedno s njom. Takvi primejri se najčešći kod monogamnih životinja koje čitav život ostaju sa jednom ženkom. Takav primjer nalazimo kod mnogih vrsta tukana (porodica Ramphastidae),zatim kod Crvenokljunog labuda (Cygnus olor) koji je vjeran svojoj ženki, ponaša se veoma zaštitnički prema njoj i mladima, agresivno čuvajući teritorij, a mlade po uzleganju često nosi na leđima. Interesantan primjer kod sisara je brižni mali glodavac, prerijska voluharica (Microtus ochrogaster), koji je ne samo brižan otac nego i veoma poseban i poželjan partner. On radi sve što bi žene mogle poželjeti od muškarca. Pored toga što brani svoj teritorij, i svoju ženku, on s njom diejli i sve “kućanske poslove” Održavanje brloga, čisti mlade i češće nego ženka. Njegova brižnost je tako velika da joj pomaže i pri porodu a pored toga često je čisti i s njom se redovito mazi. Odrednie roditeljskog ponašanja Pojam roditeljstva: 1. odlučivanje za djecu, preuzimanje i prihvaćanje roditeljske uloge i redefiniranje vlastitih ciljeva, vrijednosti kao i doživljaja vlastite vrijednosti zbog emocionalnog i materijalnog ulaganja napora, zbog nagrade u emocionalnoj povezanosti i doživljaju djetetova uspjeha i razvoja 2. roditeljska briga, roditeljska skrb 3. roditeljski postupci, aktivnosti i ponašanje 4. roditeljski odgojni stil donedavno je podrazumijevao „majčinstvo“, zadnjih 20-tak god. i pojam „očinstvo“ 5. Stil roditeljstva predstavlja stav koji roditelji imaju o odgoju, koriste li kazne i kako, koja će ponašanja poticati, a koja braniti, hoće li dijete biti u centru njihove obitelji ili ne; utječe na dijete, na razvoj njegovih sposobnosti i ličnosti Maccoby i Martin roditeljski stil dijele s obzirom na dvije dimenzije: roditeljsku toplinu koja se kreće na kontinuumu od podrške, ljubavi i ohrabrivanja do neprijateljstva, postiđivanja ili odbacivanja roditeljski nadzor koji se kreće na kontinuumu od nadzora, discipline i upravljanja djetetovim osjećajima i postupcima do "ne viđenja djeteta", njegova zanemarivanja i neuključenosti Da bi dijete odraslo u razmjerno neovisnu, osobno i društveno odgovornu osobu, potrebno mu je pružiti toplinu i nadzor nad ponašanjem. Koliko je god važno da dijete osjeti da je voljeno i prihvaćeno, ono mora razumjeti i pravila ponašanja, te vjerovati da će roditelji zahtijevati da se ona poštuju. Kombinacijom dviju dimenzija – topline i nadzora, nastaju četiri opća stila roditeljstva: 1.autoritativni 2.autoritarni 3.popustljivi 4.ravnodušni 1.Autoritativni 1. puni topline, nadzora, skrbni 2. osjetljivi prema svojoj djeci 3. postavljaju jasne granice i održavaju okolinu predvidljivom 4. vode računa o djetetovim osjećajima, objašnjavaju svoje odluke i pitaju dijete za mišljenje 5. djeca ovih roditelja samopouzdana su, sigurna u sebe, spremna su prihvatiti rizik, imaju potrebu za postignućem i imaju visoku samokontrolu 6. 2.Autoritarni 7. malo topline, puno nadzora, strogi, zahtjevni, disciplinu održavaju kaznama i prijetnjama 8. cilj im je odgojiti poslušno dijete koje poštuje autoritete i tradiciju 9. ne objašnjavaju svoje postupke i nisu zainteresirani za djetetove osjećaje 10. djeca ovih roditelja su nezadovoljna, ćudljiva, lako se uzrujaju, nesigurna su, agresivna ili izrazito povučena 3.Popustljivi 1. nalaze se na dimenziji topline visoko, a nisko na dimenziji nadzora 2. puni ljubavi, emocionalno osjetljivi, prihvaćaju i ohrabruju svoje dijete 3. postavljaju premalo ograničenja, nemaju strukture, reda ni poretka 4. djeca nemaju osjećaj odgovornosti i nesigurna su, imaju slabu samokontrolu, reagiraju nezrelo i agresivni su kad ne dobiju ono što žele 4.Ravnodušni 1. nezainteresirani, nisko su na obje dimenzije, zaokupljeni sami sobom 2. postavljaju malo ograničenja djetetu, ali pružaju i malo pažnje, zanimanja i emocionalne podrške 3. djeca odrasla u ovakvoj obitelji promjenjiva su raspoloženja, nemaju kontrolu nad svojim ponašanjem, ne zanima ih škola . Utjecaji roditeljskoga odgojnog stila na dijete Macccobyjev i Martinov model roditeljskih odgojnih stilova poslužio je kao okosnica mnogobrojnih istraživanja pozitivnog i učinkovitog roditeljskog ponašanja Dok su toplina i zahtjevnost važni i u predškolskoj i školskoj dječjoj dobi, u adolescenciji posebno postaje važna treća dimenzija, tj. uravnoteženost moći, koja se očituje kao sve veće uključivanje djece u zajedničko donošenje odluka i dopuštanje izražavanja vlastitog mišljenja i stava Amato i Fowler su kroz istraživanja 3.400 obitelji u 5 godina, 2002. došli do općeg zaključka da postoji “srčika” ispravnog roditeljskog postupanja s djecom, a to je visok stupanj roditeljske potpore, velik roditeljski nadzor i odsutnost strogog kažnjavanja Još su dva važna zaključka: 1. da majčinstvo ima značajnije posljedice za dječake, a očinstvo za djevojčice 2. da su roditeljski odgojni stil i roditeljsko ponašanje mnogo važniji utjecaj na razvoj i karakteristike adolescenata nego što je struktura obitelji Spol roditelja te dob i spol djeteta kao odrednice roditeljskog ponašanja rezultati postojećih istraživanja često su proturječni, što utvrđuje na potrabu za novim istaživanjima i boljim metodološkim rješenjima kod djece osnovnoškolskog uzrasta s dobi slabi roditeljska psihološka kontrola, a raste kontrola djetetova ponašanja najčešće se ne pronalaze razlike u ponašanju roditelja prema djeci različitog spola, osobito kad se razmatraju roditelji starije djece majke općenito provode više vremena s djecom nego očevi majke pokazuju više pozitivnih emocija u odnosu s djetetom, odnosno da u većoj mjeri prihvaćaju dijete nego očevi kod dimenzija kontrole, istraživanja pokazuju kako su majke sklonije psihološkoj kontroli djeteta,a očevi kontroli djetetovog ponašanja Obrazovanje roditelja i socioekonomski status roditelja kao odrednice roditeljskog ponašanja rezultati nekih istraživanja pokazali su da je s roditeljskim ponašanjem povezano samo obrazovanje majke, a ne i obrazovanje oca roditelji nižeg socioekonomskog statusa skloniji autoritarnom stilu odgoja koji karakteriziraju čvrsta i stroga kontrola, puno kažnjavanja i emocionalna hladnoća Odnos majka-dijete kod ljudi  U osnovi dijete će prvih par godina sebe i svijet oko sebe, doživljavati prema tome kako se njegova okolina odnosi prema njemu i njegovim potrebama.  Ako ga se voli i ako mu se ljubav, njemu razumljivim načinima pokazuje, ono će voljeti sebe, ako ga se ne voli dovoljno, neće moći ni samo sebe voljeti.  Tijekom prva dva mjeseca života par (dijada) majka – dijete prolazi procese uzajamnog traženja, upoznavanja i usklađivanja  Optimalno, u narednih 4-5 mjeseci par majka-dijete uspostavljaju emocionalni sklad simbiotske ugode ˝biti i funkcionirati kao jedno biće˝  Dijete je sve više zaokupljeno istraživanjem svoga i majčinog tijela i svoje okoline.  Kada oko 1.g. prohoda u potpunosti mu se mijenja (i fizički) pogled na svijet – i na majku.  Obzirom da prve i osnovne dojmove o svijetu dijete do 2.g. stječe preko aktivnosti hranjenja i usta ova se faza razvoja naziva i oralnom fazom.  Također, tada dijete funkcionira kao da je centar svijeta - obitelji, pa se ova faza naziva i narcističnom u smislu da dijete nema svijesti o postojanju druge osobe, osim kada je njezino ˝postojanje˝ nužno radi zadovoljenja vlastitih potreba.  Princip realiteta-stvarnosti znači da postoji sve više i više stvari koje majka, kao djetetov pomoćni ego (jer djetetov ego još nije dovoljno sazrio da bi samostalno funkcionirao) u njegovu interesu ne može dopustiti.  Majka počinje postavljati granice, zabrane i uvoditi određena pravila ponašanja, dijete sve češće čuje ˝ne˝.  Delikatna faza u odgoju, kada majka počinje rušiti djetetovu narcističku iluziju.  Ta zbivanja predstavljaju značajan udarac djetetovu samopoštovanju, svemoći i narcizmu, ono će burno protestirati.   Kraj druge godine se zato smatra kriznom fazom u odnosu majka – dijete.  Oralna faza prepušta primat analnoj fazi uz koju ide i uretralna faza (S. Freud), kada dijete počinje ovladavati toaletnim navikama.  U trećoj-četvrtoj godini dijete ulazi u falusnu ili genitalnu fazu (S. Freud) u kojoj otkriva vlastiti spol i polagano od djeteta postaje djevojčica ili dječak.  Bezuvjetnoj majčinoj ljubavi u odnosu prema djetetu pridružuje se u sve većoj mjeri uvjetovana, očeva ljubav. Dijete je u pravom «ljubavnom trokutu» (iz dijade u triangulaciju).  Prorada Edipovog konflikta u ovoj fazi jest put ka tome da djevojčica i dječak kad odrastu postanu žena i muškarac.  U središte djetetova svijeta i interesa ulazi izvanobiteljska stvarnost, a time i njegova budućnost.  Ono polazi u školu, dobiva prostor da u sve većoj mjeri samostalno, bez neposredne pomoći roditelja, ide svojim životnim putem, da samo kreira svoje odnose s vršnjacima i s učiteljima.  Tako uspješno razvijeni identitet, prvo bazični, potom spolni, omogućava daljnji razvoj zrelosti, a olakšava poteškoće u involuciji.  Prosječan pojedinac bi relativno skladno trebao biti uklopljen u novostvorenu obitelj, radnu i socijalnu sredinu. SOCIJALIZACIJA  U svakom pogledu, ljudsko novorođenče je bespomoćno. Ono je ne samo ovisno o starijim pripadnicima vrste, već mu nedostaju i obrasci ponašanja potrebni za život u ljudskom društvu.  Da bi se održalo na životu, ono mora naučiti vještine, znanja i prihvaćeni način ponašanja u društvu u kojem je rođeno.  Mora naučiti način života – kulturu svoga društva. KAKO??  1. SOCIJALIZACIJA - Proces kojim pojedinac uči kulturu svoga društva poznat je kao socijalizacija.  Socijalizacija (lat. socius = drug; socialis = društven, druželjubiv; engl. socialisation) općenito, podruštvljavanje ljudskog bića.  Socijalizacija se odnosi na usvajanje onog dijela kulture koji obuhvaća međuljudske odnose i njihov razvoj, dakle, predstavlja usvajanje oblika društvenog života. Socijalizacija (lat. sociare, spojiti) označava proces tokom kojeg osobe stiču stavove, i sistema vrijednosti ili društvene norme određene kulture. Pojam je uveo francuski sociolog Emile Durkheim. Socijalizacija označava proces tijekom kojeg osobe stječu stavove, i sustave vrijednosti ili društvene norme određene kulture. Po užoj definiciji socijalizacija je stjecanje znanja, vještina, motiva i stavova koji su potrebni za vršenje sadašnjih i budućih uloga pojedinca u društvu, uči da se ponaša kao svi ostali članovi društva.  U antropologiji i sociologiji, socijalizacija se svodi na prilagođavanje pojedinca društvenoj zajednici, što je preduvjet njezine integracije(CJELOVITOSTI) i stabilnosti, bilo da se misli na internalizaciju(PRIHVATANJU) društveno dominantnog svjetonazora(POGLEDA NA SVIJET), vrijednosti i normi ponašanja, bilo na učenje društvenih uloga te se u tom smislu često poistovjećuje s inkulturacijom, ali i s akulturacijom.  U socijalnoj psihologiji socijalizacija označava proces učenja tijekom kojega pojedinac razmjenjuje iskustva s drugima, razvijajući tako posebne oblike socijalno- relevantnog ponašanja, koji ne moraju uvijek biti u skladu s normama i vrijednostima zajednice.  Važnost socijalizacije- Bez socijalizacije, pojedinac bi jedva nalikovao ljudskom biću koj je po normama njegova društva definirano kao normalno.  Priča se da je car Akbar, koji je vladao u Indiji od 1542. do 1602. godine, naredio da skupina djece bude odgajana bez ikakvih pouka u jeziku, kako bi iskušao vjerovanje da će na kraju progovoriti hebrejski, jezikom Boga.  Djecu su odgajali gluhonijemi.  Ona nisu uopće progovorila i komunicirala su isključivo gestama. takvi i slični primjeri, upućuju na zaključak da je socijalizacija koja uključuje dugotrajnu interakciju s odraslima bitna ne samo da bi se novi članovi mogli uklopiti u društvo, već i za proces kojim uistinu postaju ljudska bića Socijalizacija je složen, cjeloživotni proces promjena, kojima djeca i odrasle osobe u interakciji sa socijalnom okolinom razvijaju, uče i prilagođavaju socijalno relevantne oblike doživljavanja i ponašanja. To su percepcija, mišljenje, stavovi shvaćanja, običaji, navike, vrijednosti, jezik okoline u kojoj živi, kako bi se što bolje integrirali u okolinu. Razvoj čovjeka uključuje različite aspekte promjena: maturaciju, psihički razvoj i socijalni razvoj. Maturacija (sazrijevanje) se može odnositi prije svega na razvoj tjelesnih struktura, a uvjetovana je biološkim i nasljeđenim karakteristikama čovjeka. Donekle se odnosi i na stupnjeve psihičkog ili mentalnog razvoja. Mnoge nasljeđene mogućnosti pojedinca (govor, viši kognitivni procesi) se ne mogu razvijati bez okoline. Za socijalni razvoj je važna socijalna okolina. On se odvija procesom promjena. Te promjene se vrlo različito objašnjavaju, različite su koncepcije razvoja i promjena. STUPNJEVI SOCIJALIZACIJE PO ERIKSONU Erik Erikson razlikuje stupnjeve (faze) socijalizacije prema razdoblju života (životnoj dobi) u kojemu rješavamo probleme (suprotnosti) koji su mu svojstveni i stičemo trajne osobine ličnosti. U najranijoj dobi savladavamo probleme socijalizacije prema najbližim osobama i stičemo osobinu ličnosti koju Erikson naziva nada – povjerenje prema drugima. I tako dalje: u svakoj fazi rješavamo određene probleme i stičemo neke nepovratne osobine ličnosti, karakterna obilježja. Svaka životna dob donosi nove zadatke i probleme socijalizacije Erikson razlikuje 8 stupnjeva socijalizacije: Vrlo rano djetinjstvo (do 1. god.) – problem (suprotnost): povjerenje/nepovjerenje Rano djetinjstvo (1-3. god.) – problem: autonomija/sram (sumnja) Vrtička dob (3-6) – problem: inicijativa/osjećaj krivnje; Školska rana dob (6-13) – problem: marljivost/inferiornost Adolescencija (13-21) – problem: identitet/konfuzija uloga Rana zrela dob (21-30) – problem: intimnost/izolacija; Zrela dob (30-50) – problem: stvaralaštvo/stagnacija Starost (50+) – problem: integritet/očaj. Dva su osnovna zadatka socijalizacije: 1) omogućiti uključivanje svakog pojedinca u društvo; 2) omogućiti integraciju u društvo, prijenos kulturnih obrazaca s generacije na generaciju. Sa stajališta pojedinca, socijalizacija je proces sazrijevanja i razvijanja identiteta (izgradnja identiteta). Ljudska bića nemaju sposobnosti i instinkte dovoljne za opstanak, treba im zajednica (sigurnost), ali bez zajednice se ne mogu razvijati. Sa stajališta društva prihvatanje istih normi i vrijednosti pretpostavka je integracije. Mnoge evolutivno manje odvedene vrste sposobne su da se odmah brinu o sebi, rađaju se “odrasle” (insekti). Evolutivno odvedenije životinje moraju “učiti” najbolje načine ponašanja. Mladunče sisara uglavnom je bespomoćno kad se rodi, pa roditelji moraju voditi brigu o njemu SOCIJALIZACIJA KROZ ŽIVOT  U djetinjstvu – formiramo osnove svoje ličnosti, osposobljavamo se za članove društva.  U mladosti – prihvaćamo norme i vrijednosti koje se tiču izbora partnera, prilagođavanja svijetu rada.  U zreloj dobi – odgoj djece, profesionalna karijera, briga o starijima.  U starosti – učimo prihvatiti bolest i smrt. SREDIŠNJA PITANJA SOCIJALIZACIJE  Najznačajnija pitanja su: 1. modus socijalnog učenja – klasično, instrumentalno ili posredno uvjetovanje; učenje po modelu identifikacijom, imitacijom ili učenjem uloga; učenje uviđanjem; 2. područje ili sadržaj socijalizacije – emocionalno, kognitivno, ekspresivno, intelektualno, kreativno, političko, itd.; čimbenici koji potiču ili sprječavaju socijalizaciju – uloga nasljednih faktora, nagrada i kazni, odnosa prema djetetu, ozračja u obitelji i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama, etnicitetima, vjerske pripadnosti itd., . izvori ili agensi socijalizacije – roditelji, braća, vršnjaci, škola i učitelji, mediji, Socijalno učenje  Proces usvajanja obrazaca mišljenja i ponašanja o kojima, s jedne strane, ovisi integracija pojedinca u društvenu zajednicu i, s druge strane, očuvanje društvenog sustava.  Socijalnim učenjem usvajaju se obrasci ponašanja i osobine ličnosti koje više ili manje dijele svi članovi grupe (jezik, sustav vrijednosti, vjerovanja, običaji, i sl.), što olakšava njihovu međusobnu komunikaciju te zajednički život i rad.  Učenje uloga – usvajanje sustava vrijednosti i ponašanja koji su karakteristični za određeni društveni status u društvu, grupi ili organizaciji. Socijalno učenje obuhvaća 4 dimenzije: a) usmjeravanje pozornosti na određenu akciju; b) pamćenje akcije; c) ponavljanje akcije; d) motiviranost, koja ovisi o načinu na koji društvo sankcionira akciju (nagrada ili kazna). Primarna socijalizacija zacijelo je najvažniji aspekt procesa socijalizacije, odvija se tijekom najranijeg djetinjstva, obično unutar obitelji. Reagirajući na odobravanje i neodobravanje svojih roditelja i oponašajući njihov primjer, dijete uči njihov jezik i mnoge temeljne obrasce ponašanja svojega društva.  U primarnu socijalizaciju uključena su dva temeljna procesa: internalizacija (usvajanje) kulture društva i strukturiranje ličnosti.  Kada se kultura ne bi usvajala, društvo bi prestalo postojati, budući da bez zajedničkih normi i vrijednosti društveni život ne bi bio moguć.  Ali, kultura se ne može naprosto naučiti, ona se “usvaja kao dio strukture ličnosti”. Djetetova se ličnost oblikuje u kategorijama središnjih vrijednosti kulture do točke u kojoj postaje dio njega.  Obitelj predstavlja osnovni faktor socijalizacije.  Uslovi porodičnog života, posebno u prvim godinama života su odlučujući za formiranje ličnosti. OBITELJ utiče na: • formiranje stavova, • vrijednosti, • interesovanja, • samostalnosti, • samopoštovanja, • društvenosti i dr. Proces socijalizacije je otežan ukoliko se djetetu dopušta da radi šta god hoće i ništa mu se ne zabranjuje, ako se nikad ništa ne uskraćuje. Takva djeca postaju sebična i samoživa. Jedan od najvažnijih faktora koji učestvuju u procesu socijalizacije je odnos među roditeljima. Ukoliko odnos između roditelja nije uskađen kod djece se javljaju mnoge negativne osobine kao što su: ljubomora, sebičnost, emocionalna nestabilnost, osjećanje nesigurnosti i dr.  Sekundarna socijalizacija zbiva se u kasnijim godinama, kad je u nju manje uključena obitelj a sve su jači utjecaji drugih faktora, kao što je grupa vršnjaka i škola.  Dakle, sekundarna socijalizacija uključuje školski sustav (od vrtića do fakulteta), mass-media, skupine po zanimanju, vršnjake.  Unutar svoje skupine vršnjaka, u interakciji s ostalima i igrajući dječje igre, dijete se uči pokoravati prihvaćenim običajima društvene skupine i poimati činjenicu da se društveni život temelji na pravilima.  Međutim, u širem društvu, s pojedincem se postupa i o njemu se sudi na temelju “univerzalističkih” normi koje se primjenjuju na sve pripadnike društva, bez obzira na njihove rodbinske veze. Unutar obitelji status djeteta pripisan je, određen rođenjem, dok je status u životu odrasloga uglavnom postignut (npr. pojedinac postiže svoj status po zanimanju, profesiji koju obavlja).  Stoga, dijete se mora kretati od partikularističkih normi i pripisanog statusa u obitelji, prema univerzalističkim normama i postignutom statusu društva odraslih.  Škola priprema mlade ljude za taj prijelaz. Ona uspostavlja univerzalističke norme u okvirima kojih svi učenici postižu svoj status. Njihovo se ponašanje ocjenjuje prema mjerilima školskih pravila, njihov se uspjeh mjeri po uspjehu na ispitima.  Jednake se norme primjenjuju na sve učenike (ili bi trebalo), bez obzira na pripisane karakteristike kao što su spol, rasa, obiteljsko podrijetlo ili klasa iz koje je učenik potekao.  Škole funkcioniraju (ili bi trebale) na meritokratskom načelu: status se postiže na temelju zasluga.  Škole odgajaju mlade ljude na temeljnim vrijednostima društva. Mnogobrojni rezultati različitih istraživanja pokazuju da je nagrađivanje efikasnije sredstvo socijalizacije od kažnjavanja iz više razloga:  Nagrađivanje ima jači efekt, jer se željeno ponašanje brže stiče nego kažnjavanjem.  Nagrađivanje ima trajni efekt, jer se nagrađivanjem usvojeni oblik ponašanja duže zadržava.  Nagrađivanjem se redovno stiču novi oblici ponašanja, a kažnjavanjem se prvenstveno postiže uzdržavanje od neželjenog ponašanja. Diskontiuitet u odgoju  Predstavlja naglu promjenu ciljeva, zadataka, sadržaja, metoda i organizacije poučavanja i učenja tijekom rasta i razvoja djeteta, osobito prisutnu u visokorazvijenim društvima i društvima u tranziciji.  Sve do početka sedamdesetih godina 20. st. diskontinuitet se objašnjavao u sklopu socijalizacije, u svezi s promjenom odgojnih čimbenika prilikom prijelaza iz ranije u novu fazu odrastanja.  Kada govorimo o diskontinuitetu, tada obično, govorimo o nesrazmjeru između djetetova života u obitelji, u kojoj ono nema većih odgovornosti, i njegova uključivanja u društvo, u kojemu mora preuzeti određene društvene, gospodarske, političke i druge odgovornosti.  Antropolozi ga povezuju s razlikama u društvenoj moći i s njime objašnjavaju uzroke školskog neuspjeha učenika pripadnika manjina, istovremeno osporavajući značaj sociološke teorije kulturne deprivacije (obiteljska oskudica),  Ali, i psihološke teorije smanjenih mentalnih sposobnosti, koja se oslanja na rezultate kulturno neosjetljivih, odnosno etnocentričnih testova inteligencije i legitimira rasizam.  Središnja teza antropologa jest da je školski neuspjeh manjinske djece posljedica kulturnog diskontinuiteta koji se javlja u višekulturalnim sredinama u kojima škole, kontrolirane od strane dominantne grupe, zanemaruju potrebe i kulturni kapital djece koja dolaze iz drugih kulturnih sredina.  Prema J. J. Ogbuu, nizak školski uspjeh i ranije napuštanje škole od strane pripadnika nekih manjina nije samo posljedica diskontinuiteta u kulturnim vrijednostima, nego i nedovoljne vertikalne prohodnosti društvenog sustava za te grupe, što je opet u svezi s načinom na koji se oni inicijalno uključuju u dominantno društvo.  Odbijanje daljnjeg školovanja, treba tražiti najviše u činjenici što im bolji školski uspjeh nužno ne donosi društvene nagrade, kao što je to slučaj s bijelom djecom, djecom dominantne vjere ili etničke i klasne pripadnosti u određenom društvu (zajednici).  Dok socijalizacija znači odgoj za društvo, personalizacija je odgoj za samoga sebe.  Središnje mjesto kod personalizacije zauzima proces samoostvarenja, pa je tu odgojni utjecaj usmjeren prema osposobljavanju odgajanika za samoostvarenje, samoodgoj, samoaktualizaciju. Samoostvarenje za čovjeka, kao društvenog bića, sastoji se u izgradnji njegovih odnosa prema društvu, u prosuđivanju, prihvaćanju, odbijanju, borbi za promjene u svojoj društvenoj okolini. Riječ je o konkretnim, u svakom trenutku uočljivim vezama i povratnim vezama, međusobnom utjecaju procesa personalizacije i socijalizacije.  Socijalna interakcija je proces u kojem postoji međusobno djelovanje između dvije ili više osoba tako da je njihovo doživljavanje i ponašanje: a) uzajamno uvjetovano b) međuzavisno Podražaji u socijalnoj interakciji mogu biti realni postupci ili samo očekivani. U pravilu se socijalna interakcija svodi na eksplicitni odnos interakcije ‘licem u lice’ ali odnosi među pojedincima ne moraju uključivati fizički kontakt (ni prostornu ni vremensku blizinu), već treba voditi računa i o procesima koji proizlaze iz naših očekivanja o tome što će druga osoba učiniti. Socijalna interakcija je najčešće dvosmjerni odnos, tj postoji reciprocitet koji se očitava u tome da je ponašanje jedne osobe ili grupe, njeni postupci reakcija na prethodnu akciju drugih. KARAKTERISTIKE SOCIJALNE INTERAKCIJE  Uključuje aktivno reagiranje, a posljedica nje je učenje tj. promjena. Današnja istraživanja pokazuju izvrsnu korespodenciju majke i djeteta. Djeca od 3, 4 mj. su u stanju svojim ograničenim repertoarom ponašanja držati zaposlenu cijelu obitelj.  Socijalna interakcija može biti simetrična i asimetrična.  Socijalna interakcija ima svoju verbalnu i neverbalnu dimenziju. Postoje velike interindividualne razlike kako u dešifriranju paralingvističkih znakova, tj. u paralingvističkoj osjetljivosti, ali i u paralingvističkom izražavanju. Socijalni uticaji mogu biti svjesni i nesvjesni. SVJESNI SOCIJALNI UTJECAJI o Ako mi u nekom socijalnom odnosu želimo primjeniti interpersonalnu strategiju (da neku osobu na nešto navedemo, uvjerimo) onda smo svjesni toga. Analiziramo njene reakcije, postupke, namjere. To je svjesno i uključeno u naš način razmišljanja. Namjerno primjenjujemo neku strategiju NESVJESNI SOCIJALNI UTJECAJI o Evaluacija drugih ljudi (motiva i postupaka) – ne moramo je uvijek biti svjesni. Nekad smo je svjesni u interakciji. Npr. ako imamo neke predrasude u interakciji, taj atribucijski proces nije svjestan. I u interakciji ‘licem u lice’ se često javljaju atribucijski procesi. UZROCI SOCIJALNE ZAVISNOSTI Postoji nekoliko uzroka socijalne zavisnosti: a) Zadovoljavanje bioloških potreba b) Zadovoljavanje socijalnih potreba c) Informacijska zavisnost - Dijete je zavisno jer su mu odrasli potrebni. Da bi lakše razumjelo socijalnu okolinu i saznalo što se zbiva u okolini. Informacije o toj okolini su važne za razumijevanje značenja događaja i reagiranje na te događaje. Postoji dosta podataka koji ukazuju da se javlja određena tendencija prema aktivnom traženju informacija, tendencija koja je nenaučena ili se rano i vrlo brzo uči. Čovjek ne samo da ima mogućnosti primanja informacija, već postoji glad za informacijama. Zašto je to tako? a) Istraživanja Pavlova Pažnja je orijentacija prema podražaju (orijentacijski refleks). b) Istraživanja Vernona O eksplorativnom ponašanju: npr. štakori u labirintu prvo istražuju okolinu. Isto tako djeca, kada trebaju reagirati na podražaje koje još nisu doživljela Poznato je, kad je situacija nejasna, ne zna se je li situacija pozitivna ili negativna za osobu, tada dolazi do aktivnog traženja informacije, aktivno se pokušava ta situacija razjasniti. Ipak, porijeklo te potrebe za informacijom je nepoznato, ali se smatra da postoji ugrađen senzibilitet za podražajima. Postoje dakle dva aspekta socijalne zavisnosti: zadovoljenje potreba i zavisnost o informacijama. Oba aspekta socijalne zavisnosti dolaze do izražaja i nakon perioda djetinjstva jer su to aspekti koji predstavljaju vezu pojedinca i socijalne sredine bez koje ne može zadovoljiti svoje specifično ljudske potrebe, a i osnova su socijalnih uticaja. FORMIRANJE DRUŠTVENIH ZAJEDNICA  Mnoge životinje žive u zajednicama različite veličine, poretka i strukture.  Osnovna svrha grupiranja su ishrana i odbrana.  Uloga pojedinih životinja u društvu određuje njihov status i zavisi od njihove veličine, snage, starosti, spola, srodnosti sa ostalim jedinkama i dr.  U osnovi, moguće je razlikovati otvorene i zatvorene zajednice. OTVORENE ZAJEDNICE  Jedinke iz jata insekata, riba i ptica, kao i pripadnici krda kod sisavaca “ne poznaju se” individualno.  Njihova društva se označavaju kao anonimna društva.  Svrha udruživanja u ovakve zajednice je: 1) smanjivanje opasnosti od neprijatelja, 2) aktivna odbrana, 3) zajedničko pribavljanje hrane i 4) gniježdenje.  ZATVORENA DRUŠTVA  Zatvorena društva su obično sastavljena od porodica i uglavnom povezana odnosima podizanja mladih.  Pripadnici ovakvih društava mogu razlikovati ostale jedinke iz svoje zajednice.  Osobenosti zatvorenih društava mogu se posmatrati na primjerima komuniciranja kod:  pčela,  kroz strukturu grupe i društveno ponašanje grivastih pavijana i  čimpanzi.  U društvo pčela udruženo je 40 000 do 70 000 jedinki.  Jedna jedina matica u društvu polaže jaja i sudjeluje u razmnožavanju.  Radilice održavaju čistoću, njeguju i hrane mlade, grde saće, reguliraju temperaturu i vlažnost.  U proljeće se u društvu izleže još nekoliko stotina trutova, koji će u kasno ljeto, kada obave svoju funkciju, biti iz njega protjerani  Kružni ples i ples zatkom  Blizinu izvora hrane na odstojanju od 100 m pčele saopštavajuju pomoću tzv. kružnog plesa, pri čemu one koje donose tu informaciju trče u uskim krugovima desno i lijevo, te pomoću tzv. plesa zatkom pomoću kojeg se prenosi informacija o udaljenim izvorima hrane. Kod kružnog plesa ostale pčele napuštaju košnicu i u svim pravcima traže pašu – prema mirisu cvijeta koji su na svojim tjelesnim dlačicama donijele plesačice. Kod plesa zatkom, određenim mahanjem zatka pčela saopštava udaljenost i pravac u kojem se nalazi paša o LJUDSKA DRUŠTVA o Individualizirana društva i faktori povezivanja  Pvobitne ljudske grupe bile su individualizirana udruženja, koja su se sastojala od srodnih porodica  Seoska društva sastavljena od poljoprivrednika i stočara, osobito u udaljenim i osamljenim oblastima, i danas su individualizirane zajednice  U velikom gradu individualizirana društva rođaka, prijatelja i poznanika su razorena  Čovjekova sklonost stvaranju malih grupa ispoljava se vrlo jasno kod mladih, koji se udružuju u neformalne grupe („bande“), odnosno pristupaju institucionalnim grupama o KULTURA I ODNOS BIOLOŠKOG I KULTURNOG NASLIJEĐA  Kultura obuhvaća sveukupnost naučenih oblika ponašanja i djelovanja u svim neinstiktivnim oblastima ljudskog života, rada i stvralaštva, u materijalnoj i duhovnoj sferi  Predstavlja osobeno obilježje određenih ljudskih grupa; u tom smislu može se govoriti o kulturama raznih naroda, zemalja, epoha  Kulturni razvoj se ostvaruje prijenosom, razmjenom i širenjem znanja, umijeća i navika  Po svom kulturnom identitetu, ljudi nisu po rođenju Bosanci i Amerikanci, Kinezi, niti su predodređeni da budu seljani, rudari, vojnici, znanstevnici ili umjetnici, nisu rođeni kao vjernici ili ateisti  kultura je sve ono što ljude čine „zato što su ih tako učili“.  Promjenjeni elementi kulture mogu prenositi svakome, bez obzira na biološko roditeljstvo ili čak u „gotovom obliku“ preuzeti od drugih naroda  Evoluciju čovječanstva čine njene dvije uzročno-posljednično povezane i komplementarne komponente: biološka (organska) i kulturna (nadorganska)  Učenje se javlja kao najznačajni faktor socijalizacije ili enkulturacije tj. proces uklapanja u određeno društvo i prihvaćanja osobnih društvenih odnosa i pravila ponašanja  Pokretačku i primarnu ulogu u evoluciji međuljudskog komuniciranja odigrali su najprije jezik (govor), a zatim i pismo, kao njihov simbolički izraz  U prirodi nisu rijetki primjeri socijalnih vrsta životinja, a društvena organizacija npr. nekih insekata u isvjesnim detaljima je složenija od ljudske  Kod društva insekata dominira genetičko određeno i „ukalupljeno“ instiktivno ponašanje, dok se ljudska društva jedinstvena po tome što počivaju na kulturi  Iz dostignuća sveukupnog kulturnog razvoja izrastao je neslućeno moćan sistem nebiološkog nadomještanja tj. sposobnosti podešavanja životnih uvjeta mogućnostima vlastite ekološke valence  Prirodna životna sredina čovjeka sa ubrzanom progresijom je postajala kulturna sredina o SOCIOBIOLOGIJA  Sociobiologija-podrazumijeva naučno proučavanje bioloških osnova svih oblika socijalnih ponašanja različitih vrsta organizama, uključujući i čovjeka  Problemi kojima se bavi ovako orijentirana disciplina su vezani za: agresivnost, odnose između spolova i seksualni odabir, značaj roditeljskih uloga, ženskih reproduktivnih strategija, značaj roditeljske brige i roditeljske manipulacije, sukobe među generacijama i polovima, veze između srodnika, altruizam i recipročni altruizam  Ponašanje solitarnih i društvenih životinja bitno se međusobno razlikuje  Posebni odnosi kod društvenih životinja dolaze do izražaja u razmnožavanju, podizanju i odbrani mladih, ponašanju od kojeg izravnu ili neizravnu korist imaju srodnici ili članovi zajednice, udruživanje prilikom lova, upozoravanju na opasnost itd.  Roditeljski altruizam je široko rasprostranjen u životinjskom svijetu  Altruizam kod ptica  Postoje i oblici altruističkog ponašanja koji ne liče na prethodni opisani npr. zaštita košnice kod pčela  Šezdesetih godina ovog stoljeća Hamilton je razvio genetičku teoriju o evoluciji ponašanja  On smatra da ako prirodna selekcija „ide na ruku“ evoluciji altruističkog ponašanja na relaciji roditelj-potomstvo, onda se slično ponašanje i njegovo prenošenje na potomke događa i među bliskim srodnicima; oni, naime, posjeduju onaj dio istih altruističkih gena  Polazeći od Hamiltonove teorije moguće je doći do objašnjenja ponašanja i steriliteta pčela radilica  Altruizam i kooperacija među životinjama sada se razmatraju iz društvenog ugla i proučavanja su pokazala da se društvena organizacija zasniva na srodstvu (neke ptice)  Poseban vid uzajamno korisnog ponašanja zapaža se kod ptica koje žive u jatima i sisavaca koji love u čoporu. Smisao njihovog ponašanja je u tome da u zajedničkom djelovanju obezbjeđuju više hrane za sve jedinke u zajednici. U ovakvim zajednicama životinje ne moraju biti srodnici.  Babuni-recipročni altruizam  Posebno zanimljiv aspekt sociobiologije jeste pitanje da li se ponašanje čovjeka može proučavati unutar istog okvira  Jedno od raširenih mišljenja u sociobiologiji jeste da su mnoge individualne, spolne i „rasne“ varijacije ponašanja čovjeka genetički određene i adaptivne  Drugo mišljenje jeste da društveno ponašanje čovjeka više odražava važnost društvene i kulturne nego genetičke transmisije  Genetičke dispozicije  Život u zajednici  Opće ljudske osobine  Vrijednosti su pozitivne i negativne;  pozitivne vrijednosti su ''poželjne'',  negativne vrijednosti su ''nepoželjne''.  Ono što osoba priznaje kao poželjno, njene vrijednosti, nisu obavezno i njene želje.  S odmicanjem godina ljudi se kulturno mijenjaju, poželjno postaje željno, i tako se vrijednost pretvara u cilj.  Društvena sredina  Kultura  Međusobna interakcija  o DRUŠTVENI INSEKTI  Među vrlo raznovrsnim i brojnim insektima postoje dvije grupe koje imaju razvijen društveni način života.  U red Isoptera, u kojem nema solitarnih predstavnika, spadaju termiti.  U red Hymenoptera spadaju najpoznatiji društveni insekti- medonosne pčele, ose i mravi.  Društveni život u insekata pribavlja im veliku prednost u obezbjeđivanju ishrane i odbrane te efikasne podjele rada među jednikama u društvu.  o TERMITI  U ovom društvu samo reproduktivna i vojnička kasta imaju potpun razvoj, dok su radnici, odnosno radnice spolno nezrele jedinke.  Razlike u građi pripadnika kasti su upadljive.  To je naročito uočljivo kod kraljice koja, poslije parenja, mijenja oblik i veličinu.  Termiti vojnici imaju vrlo izraženu glavu sa čvrstim oklopom, velikim i snažnim mandibulama i žlijezdama koje luče odbrambenu tekućinu  Kod termita su diferencirane tri kaste: reproduktivna (kraljica i kralj), radnička i vojnička  Društvo tj. koloniju mrava čine jedna ili više plodnih ženki i mnogobrojne radnice koje su neplodne ženke.  Mravlja kraljica ima razvijena krila koja se odbacuju nakon kopulacije.  Radnice nemaju krila.  Kraljica u koloniji mrava ima presudnu ulogu u osnivanju i održavanju društva.  Zato kraljica ima najraznovrsniji repertoar obrazaca ponašanja.  Uloga matice kod društvenih insekata, posebno Hymenoptera, je presudna.  Svojom fizičkom dominacijom i lučenjem feromona ona ne samo da određuje ponašanje radilica nego i sprječava njihovo spolno dozrijevanje tako da one zauvijek ostaju sterilne jedinke.  U nekih vrsta osa u osnivanju kolonije surađuje nekoliko plodnih ženki.  Vremenom jedna od njih postaje dominantna tako što uzima više hrane i počinje jesti jaja drugih ženki. o PONAŠANJE DRUŠTVENIH INSEKATA  Kod društvenih insekata odbrambeno ponašanje se pobuđuje na osnovu tzv. alarmnih feromona.  Na pojavu uljeza, radilice- stražarice induciraju lučenje i širenje alarmnog feromona koji ima tri uloge: podstiče jedinke na opreznost i odbrambenu agresivnost te obilježavanje cilja koji treba napasti.  Kod društvenih insekata feromoni služe i za orijentaciju u prostoru.  Npr. termiti- izviđači koji traže hranu na manjoj ili većoj udaljenosti od termitnjaka ostavljaju putem kojim se kreću svoj mirisni trag.  Mirisom obilježavaju i hranu.  Medonosne pčele na putu od košnice do izvora hrane ostavljaju trag samo u određenim razmacima.  Kod ovih pčela poznat je tzv. jezik plesa kojim se one služe u posredovanju informacija o izvorima hrane ili vode.  Takve lokacije pčele obilježavaju pomoću feromona koji se luče iz tzv. Nasonovljeve žlijezde.  U mnogih vrsta termita feromoni imaju važnu ulogu u spolnoj privlačnosti.  Zanimljivo je da kod nekih vrsta termita feromoni koji luče ženke djeluju na vrlo maloj udaljenosti od svega nekoliko centimetara. o DRUŠTVO KRALJEŠNJAKA  U prirodi mnoge životinjske vrste žive u većim ili manjim skupinama, povezane labavijim ili snažnijim međusobnim odnosima, udružene osnovnim ili manje važnim životnim potrebama.  Stada goveda, krda zebri, jata riba ili ptica su svakidašnji prizor  Životinje se okupljaju samo povremeno u labilne grupe u kojima su povezane u određenim prilikama i konkretnim razlogom o Npr., mnoge vrste ptica sakupljaju se u manja ili veća jata tokom jedne sezone, najčešće zimi, da bi se početko sezone gniježđenja razišle svaka na svoju stranu. o U ovakvim skupinama jedinke su anonimne (anonimna društva). o U ovim skupinama jedinke se prepoznaju kao pripadnice iste vrste, ali poznaju se i pojedinačno. Invidualno prepoznavanje temelji se, pored ostalog ,na uspostavljanju specifičnog odnosa i ukupnog međusobnog ponašanja. Npr., ženka babuna čitav život ostaje u istoj skupini od oko svega 60-tak jedink. o Poznavanje i odnosi sa mužjacima su prolazni jer oni napuštaju skupinu u kojoj su rođeni i odrasli te se kreću od skupine do skupine. o Razlozi udruživanja životinja u skupine treba istaknuti važan biološki motiv – reprodukciju. o Žabe i kornjače, sastaju se vrlo kratko radi parenja. Nakon toga mužjak i ženka se rastaju , dok ženka polaže jaja i potpuno ih napušta. Kod nekih životinja kao što su antilope, jeleni i morski lavovi, skupine se sastoje od samo jednog odraslog mužijaka, nekoliko ženiki i njihovog potomstva. Mužjaci odlaze iz tih skupina i žive samci ili se udružujuu tzv, momačke skupine. o Kod nekih vrsta jedan ili oba roditelja nakon parenja ostaju brinuti na razvoj o Životinje u skupini često se nalaze i u kompetitorskim odnosima prema ograničenim ili osobito poželjnim resursima. o Utvrđivanje hijerarhije jeu skupini je najlakše posmatrati kod pilića. U početku formiranja skupine svi pilići će nastojati kljucati zrnevlje do kojeg dođu ili kljucati drugo pile sa kojim dolaze u kontakt. Uskoro pilići uče prepoznavati jedni druge ili iskustveno uče koje od njih mogu kljucati bez straha da će to biti uzvraćeno, a koje treba izbjegavati. Nakon izvjesnog vremena uspostavlja se tzv. poredak kljucanja. Hijerarhijski poredak, sličan onom u pilića postoji i u sisavaca.  Koliko je važna porodična povezanost, odnosno srodnost vidi se u društvima babuna.  Kod njih je zastupljena kombinacija porodične lojalnosti i hijerarhije dominacije.  U društvu babuna ženke provode čitav život u jednoj zajednici tako da se svaka skupina sastoji od nekoliko ženskih rodova.  Na rangiranje jedinke utiče više faktora. Ženke koja rađaju više ženki nego mužjaka su visoko rangirane, a sličan rang mogu i zauzeti i njene kćeri kada spolno sazriju.  Bebe niskorangiranih majki i sami će biti niskorangirane, a ako su ženke nisko rangirane čitav život.  “Sinovi” nisko rangiranih majki mogu otći iz skupine u drugu gdje mogu postići viši rang.  Jedan od najspektakularijih primjera održavanja kohezije skupine utvrđen je u jatima riba.  Kod nekih vrsta, stotine ili hiljade riba plivaju jedna uz drugu u istom pravcu, mijenjaju smjer, ubrzavaju ili usporavaju plivanje sce u isto vrijeme i savršeno sihnorizirano.  Pritom se ne oslanjaju na čulo vida. Pomoću bočne linije, registriraju sve promjene u vodi.  One tako osjećaju svaku vibraciju u vodi te usaglašavaju kretanje sa susjednim ribama u jatu, održavajući određeni razmak.