You are on page 1of 7

10. 10. 2018. Što je čovjek?

- H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

Što je čovjek?
Ladislav Babić

10:51 Politika

Sa stajališta kapitala čovjek ima


samo upotrebnu vrijednost, stoga
je on za njega rob(a).

Foto: Pixabay

Jesu li Hrvati, Srbi, Bošnjaci i ini etnici svijeta, ljudi? U biološkom smislu, nesumnjivo, no u
višem – onom duhovnom, lozofskom, etičkom, a nadasve humanističkom koje
navještava da "Biti čovek, znači postajati čovekom" - pitanje je krivo postavljeno. Umjesto
čoporativno, valja biti postavljeno svakoj jedinki posebno, zahtijevajući i zasebni odgovor.
Ovaj pak automatski implicira i pitanje o vrijednosti svakog pojedinca, jer kao što
kompjuteri različitih vrijednosti silaze s trake, tako je i s ljudima koji "silaze" iz znate već
čega. U mladosti sam se nacionalno određivao Hrvatom, potom Jugoslavenom, a kad sam
sazrio i shvatio da su sve to obične budalaštine, i ako nisi čovjek nisi ništa – postalo mi je
posve nevažno. Pošto sustav eksplicitno zahtijeva da se odrediš jesi li mrkva, repa ili
možda moljac, relativno svojevoljno postao sam neopredijeljen.

U novonastaloj hrvatskoj demonkraciji, policijska službenica


Štiteći svoju me prvo zabezeknuto gledala, potom desetak minuta
vjerodostojnost, prihvatio
vršljala po kompjuteru, rezultat čega je bila izjava do toga
je smrt, a suce prepustio
njihovoj savjesti. Sokrat se nema u softveru i da mogu biti samo "ostali"! Tako nisam
uvijek prilagođavao baš siguran jesam li mimo volje svrstan u skupinu ljudi,
javnim odlukama grada. pasa, alata za obradu drva ili vanzemaljaca, a još manje koje
Kao dobar građanin, nije vrste i podvrste. Kad je majka zauvijek otišla kamo ćemo
mogao voljeti Atenu bez
jednom svi, nimalo nisam osjetio manjak Mađara na svijetu,
njenih zakona. Ako bi
ali mi nenadoknadivo nedostaje čovjek koji me stvorio i
otišao u izgnanstvo ili
izgubio građanska prava, volio. Biblija odavno propisuje implicitne karakteristike
prestao bi biti građanin, čovjeka (jedinke) u deset božjih zapovjedi koje u osnovi
slobodan čovjek. Radije je sadrže sve zakone svijeta – naknadno detaljizirane spram
prihvatio umrijeti potreba vladajućih elita svih naroda i vremena – kojih se
slobodan, nego živjeti bez praktički nitko ne pridržava, sem "nultog" božjeg zakona
prava
kojeg doslovno svi poštuju (što je u prirodi svakog živog
bića): "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je
podložite!". Gotovo nema na planeti stvora koji nije prije braka (kao religijske, ovisno o
konfesijama propisane obaveze) do daske švrljao s "bezbroj" partnera, što gleda tajiti
svom bračnom drugu. Istraživanja pokazuju da u Velikoj Britaniji oko 30% očeva pojma
nemaju da odgajaju tuđe dijete, dok u katoličkoj Hrvatskoj taj postotak iznosi oko 6%! Da

http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 1/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

ne duljim, zbog onih koje " lozo ranje" beskrajno zamara, ponudit ću odmah Kangrgin
odgovor:

"No, pri svemu tome, ipak mi 'vrag nije dao mira', pa sam jednom svojem interviewu dao
naslov Biti samo Hrvat, znači još ne biti čovjek. A to bi se dakako odnosilo i na Nijemca,
Francuza i Turčina… i… Jer, čovjek je rod, a svi Hrvati, Srbi, Englezi, Nijemci… jesu i ostaju
sami po sebi na nivou – vrste: genus proximum i di erentia speci ca. Šteta je samo u
tome što svi nacionalisti bilo koje 'fele' ne znaju logiku, pa se uvijek malo "zbunjuju"
pritom, i gledaju oko sebe, koga da malo, je li… ovaj, jer nije 'naš'!"

Poput policijske službenice Sokrat je puno raspravljao o čovjeku, i smatramo ga


humanistom (sad, kakav je bio njegov odnos prema ropstvu?) koji je iz principijelnih
razloga popio otrov kukute, kad su ga optužili da kvari atensku omladinu:

"Kako je optužba već zahtijevala smrtnu kaznu, obrani je preostalo predložiti izgon ili
gubitak građanskih prava. Ali Sokrat nije htio iskoristiti tu priliku. Smatrao se nevinim, tako
da nije prihvaćao nikakvu kaznu, ne dopuštajući poroti izbor. Štiteći svoju vjerodostojnost,
prihvatio je smrt, a suce prepustio njihovoj savjesti. Sokrat se uvijek prilagođavao javnim
odlukama grada. Kao dobar građanin, nije mogao voljeti Atenu bez njenih zakona. Ako bi
otišao u izgnanstvo ili izgubio građanska prava, prestao bi biti građanin, slobodan čovjek.
Radije je prihvatio umrijeti slobodan, nego živjeti bez prava."
Kad pričamo o kvarenju
mladeži, nezaobilazno je
Uz poštovanje spram povijesnih ocjena lozofa, pokazao se
najavljeno izbacivanje
prilično povodljivim prema stavovima onih koji su kolektivno povijesti, biologije i
– umjesto njega – trebali popiti kukutu. Jer da je dokaz geografije (uz
domoljublja, kako i danas trućaju mnogi nazovi ljevičari, zadržavanje vjeronauka
pridržavanje zakona vlastite države umjesto neformalnih kao izbornog predmeta) iz
"zakona" humanističke etika, onda bi Hitler, Pavelić i kurikuluma za stručne
škole, uz ozbiljnu namjeru
Franco bili paradigme patriotizma! Lično bih svim tim
da se knjižnice podvrgnu
 insu cijentnim, nemoralnim, zločinačkim i lopovskim tržišnim odnosima, ne
spodobama koje vode narod poput krda ovaca koje pojma zanemarujući sve
nema kuda idu (ipak, više od 72% građana smatra da je to u prethodne obračune s
krivom smjeru!) na svoj trošak kupio kukutu, da vjerujem nezavisnim medijima i
kako posjeduju i trunku Sokratove moralnosti. poslenicima u kulturi

Kad pričamo o kvarenju mladeži, nezaobilazno je najavljeno izbacivanje povijesti, biologije


i geogra je (uz zadržavanje vjeronauka kao izbornog predmeta) iz kurikuluma za stručne
škole, uz ozbiljnu namjeru da se knjižnice podvrgnu tržišnim odnosima, ne zanemarujući
sve prethodne obračune s nezavisnim medijima i poslenicima u kulturi. Na znanje
fahidiotkinji, doktorici prirodnih znanosti (matematike to nije!) na čelu resora znanosti,
obrazovanja i sporta, kao i ranijem ministru kulture za kojega ne trošim pre ks "fah", još
je "otac algebre" Muhammad ibn Musa al-Khwarizmi (780.-850.) pokušao de nirati
čovjeka, uveliko primjenljivo na spomenute (ex)ministre:

– Ako je čovjek moralan i pošten, to je = 1

– Ako je uz to i šarmantan, dodamo još jednu nulu i to je = 10

– Ako je bogat, dodamo još jednu nulu pa je to =100

http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 2/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

– Ako je i plemenitog roda, dodamo još jednu nulu pa je onda to =1000

– Ali ako vrijednosti morala i poštenja (pod brojem jedan) kod ovog čovjeka nestanu, onda
ostanu samo nule, koje su bezvrijedne.

"Reformu" obrazovnog sustava provode ljudi uvjereni da je obavijest o nepreporučivanju


televizijske emisije osobama ispod 12 godina starosti, nešto više od proformalnog alibija
nedostatku humane odgojno-obrazovne politike. Oni pojma nemaju o cjelovitosti ljudskog
bića, jer su sami tek fragmentarne ličnosti. Sve što će đaci stručnih škola naučiti iz
povijesti, biologije i geogra je bit će u dobi kad su najdresurabilniji, a potom prepušteni
samoinicijativnom lutanju u kaosu informacija virtualnog svijeta i vlastitoj snalažljivosti.
Što su do tada upili maksimalno će im formirati svjetonazor. Ne nosim najljepše
uspomene na Stipu Šuvara (bio sam suradnik u dvadesetak brojeva Hrvatske ljevice), no
njegova reforma školstva bila je - mada je u nekoj mjeri pogađala stručne predmete –
božji dar spram aktualne. On je u svakom učeniku vidio ljudsko biće, potencijal kojem
treba dati potpuni uvid u opću kulturu, da bi se mogao oformiti kao cjeloviti čovjek i
prema vlastitoj odluci jednoga dana možda nastavio školovanje:

"No, o čemu se radilo? O tome da srednja škola svima pruža


Kapitalističkom sistemu
što veće opće obrazovanje i ujedno ih što više osposobljava
nije bitan pojedinac, bitna
za neko prvo zanimanje, a i da svi imaju pravo da
je masa, po mogućnosti
zatupljena masa kojom je konkuriraju za upis na studij. Taj je koncept bio dobar,
lako upravljati. Stoga se uklapao se u tadašnji svjetski trend, i opet će postati
postavlja pitanje hoće li i aktualan.", (Index, Podgorica, 2003.)
nas pobijediti sistem, kao
što je tokom povijesti često Lavina kritika svalila se potom ne toliko rad zapostavljanja
bio slučaj. Jedino istinsko
struke, koliko stoga jer je nacionalistima svih fela smetalo
znanje koje čovjek
posjeduje jest ono koje je "rezanje" nastave književnosti na 50% nacionalnih pisaca na
stekao djelovanjem, račun literata drugih naroda. Kako bismo se jedni drugima
odnosno upravo putem što više približili, dok smo "mi" težili upravo suprotnom!
prakse Sjećanje na njega namjerno se svodi na navodno autorstvo
Bijele knjige (koju je inicirao, ali nije bio autor!) u kojoj je
razobličen ogroman broj nacionalista širom tadašnje države (naročito Srbije i Hrvatske),
najzaslužnijih za kasniju kataklizmu i moriju. Kaže Šuvar:

"Dakako, ni jednom se od citiranih autora ništa loše ni tada ni kasnije nije dogodilo…
Činjenica je, međutim, da su se kasnije autori koji su najviše citirani našli među glavnim
tvorcima Memoranduma SANU… ‘Bijela knjiga’ i savjetovanje za koje je ona priređena bili
su svojevrsni signal za uzbunu, jer su već tada, 1984. godine, upozoravali na ono što se iza
brda valja, a što sve ljude i narode u Jugoslaviji može uvaliti u goleme nevolje.", (Slobodna
Bosna, Sarajevo, 1992.)

"Naravno, kada se stvari sagledaju iz današnjeg ugla, moglo bi se reći da je tamo, na


žalost, u kritičkom kontekstu spomenuta i nekolicina ljudi koji su se u ovih proteklih 16
godina i u vrijeme tragičnih raspleta držali više nego čestito, istupajući protiv zlodjela
nacionalističkih totalitarizama na ovim prostorima.", (Feral Tribune, Split, 2000.)

Zatvaranje Vlade Gotovca, što hrvatski nacionalisti često spominju, s knjigom nema
nikakve veze (mada se u njoj spominje u kontekstu ranijih zauzimanja Predraga

http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 3/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

Matvejevića za njega), s obzirom da je ova izašla 1984. godine, dok je pjesnik bio zatvaran
1972. i 1977. godine. U zanimljivoj knjizi Neispričane priče, Rajko Grlić – jedan od
inkriminiranih aktera Bijele knjige, spominje je sasvim kratko, više se osvrćući na "bijele
knjige" ovog režima, dok u jednom intervjuu kaže da je jedina posljedica koju je imao bila
brisanje s liste za stan, ali dodaje:

"90-ih se kultura svodi na apsolutno ništa, na pjesmice voljenom vođi. Zapanjujuće je kako
je hrvatska inteligencija pristala na to vjerujući da će, povlađujući nacionalizmu, uspjeti
sačuvati svoj dignitet i raditi svoje stvari. Zato su danas mogući "kulturni mulci" poput
Hasanbegovića i ostalih."

Igor Mandić, također naveden kao "nepoćudan", danas u razgovoru za druge novine
govori:

"Ma, Stipe je bio odličan…Na kraju sam ja shvatio da on nije komunističko čudovište, a on
da ja nisam nacionalist", a radeći usporedbu bivše države sa sadašnjom dodaje: "Bila je
apsolutno solidnija. Mudro je preuzela naslijeđe bivših sistema, lukavo to ugradila u svoje
dogmatske i autoritarne strukture, da bi već nakon deset godina Hrvatska postala
najbogatiji i najnapredniji dio Jugoslavije."

Predrag Matvejević, još jedan kojeg navode kad žele dezavuirati Šuvara i "njegovu" knjigu,
postao je član Vijeća Socijalističke radničke partije SRP koju je osnovao potonji, ovako je
razmišljao je o njemu:

"I kada je bio na vlasti, Šuvar je sačuvao privilegij opozicionara – misli Matvejević, koji je s
vlastodršcem Šuvarom zdušno polemizirao, ali bez posljedica. Citirao je i Šuvarovu ocjenu
da tranzicija Hrvatsku vodi jedino u divlji kapitalizam te rekao kako je i Krleža uočio
Šuvarovo čudesno pamćenje."

Nije li indikativno da, nasuprot nacionalšovinističkim i klasnim protivnicima socijalizma,


Jugoslavije i komunista, upravo apostro rani u Bijeloj knjizi imaju o njoj, njenom "autoru" i
prošlim vremenima sasvim drukčije mišljenje!? Ne govori li to više o pseudoliberalima koji
se – na čelu s predsjednicom države – ne libe dezavuirati bivši sustav u svim njegovim
aspektima, lažući javno ovdje i vani bez ikakvih posljedica? Zbog dosljednosti i privrženosti
svojim stavovima, nastoje Šuvara zatajiti na svim razinama, mada je upravo za Hrvate
najviše učinio u svojstvu ministra.
Što zna mladost u dobi
kad se "drvo savija",
Sa stajališta kapitala čovjek ima samo upotrebnu
prihvaćajući liniju manjeg
vrijednost, stoga on za njega i jeste rob(a): otpora za koju ni ne sluti
kuda je vodi, putem koji
"Danas nas kapitalistički režim kontrolira sa svih strana te im taraca osoba s ekipom
određuje uvjete u kojima živimo. Odavno smo postali samo na položajima koji ne
brojevi u sistemu. Tako nas se više ne pita kako se zovemo, zaslužuju
nego se od nas traži osobni identi kacijski broj, broj osobne
iskaznice, broj indeksa ili postajemo papirić s brojem dok čekamo na red u, primjerice,
banci. Neka od temeljnih ljudskih prava pojedinca ne samo da se ne ostvaruju, već se
svakodnevno ukidaju. Kapitalističkom sistemu nije bitan pojedinac, bitna je masa, po
mogućnosti zatupljena masa kojom je lako upravljati. Stoga se postavlja pitanje hoće li i
nas pobijediti sistem, kao što je tokom povijesti često bio slučaj. Jedino istinsko znanje

http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 4/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

koje čovjek posjeduje jest ono koje je stekao djelovanjem, odnosno upravo putem prakse.
Dakle, što ćemo učiniti sa svojim životima, na nama je da odlučimo, odnosno na nama leži
zadatak da stvorimo svoj svijet. Na taj način ostvaruje se samosvrha koja se nalazi u
postajanju čovjeka čovjekom. Na taj način stvara se povijest. A upravo na nama leži
zadatak da je učinimo boljom putem prakse, odnosno proizvođenjem drugačijeg svijeta u
kojem će vrijediti živjeti."

Mada je, navodno, "čovjek naše najveće bogatstvo" – za kapital prvenstveno stoga što
parazitara na radničkom radu – njemu je ipak bliža navada popisivanja njegove
"knjigovodstvene" vrijednosti, počevši od banalnih procjena vrijednosti kemijskih
elemenata koji ga tvore (cirka 6900Kn!), do so sticiranijih pitanja koja vjerojatno
postavljaju pokoji "civilizirani" kanibali: "Kolika je ukupna prehrambena vrijednost (u
kalorijama, mastima, vitaminima, mineralima itd.) prosječnog ljudskog tijela?", preko
vodiča za najgoru ma ju i beznadne bolesnike obuzete tržišnom konkurencijom u jagmi
za ljudskim organima (mislite li se rasprodati po dijelovima, okvirna vrijednost oko koje se
možete cjenkati, vam iznosi oko 1.4 milijuna Eu), do onoga što "poduzetnike" najviše
zanima. Koliko mogu iscijediti iz radnika tijekom njegovog radnog vijeka da bi lagodno
živjeli na račun njegova rada. Sve su to brojke i samo brojke, stoga i zanimljive
matematičarski nastrojenoj ministrici bez natruha humanizma. Njega nema u radovima
ekonomista, u godišnjim izvještajima tvrtki niti u planovima školskih kurikuluma. On je ili
nije duboko zakopan u čovjeku, teorijski ekspliciran u humanističkoj etici! Karl Jaspers
završava Ogled o čovjeku rečenicom "Biti čovek, znači postajati čovekom", što no
objašnjava jedan bloger:

"Svojim razumom, sviješću, govorom, religijom, moralnim djelovanjem, umjetničkim


stvaralaštvom itd. razlikuje se od svega stvorenoga, no to još uvijek ne pokazuje njegovu
bit, ono po čemu je čovjek čovjek. Rođenje na ovome svijetu u obličju čovjeka, ne znači
nužno da to i jesmo, ili točnije, znamo biti, jer, kako Karl Jaspers sažeto kaže, 'Biti čovjek
znači postajati čovjekom'. To znači da je čovjek biće stvoreno za rast, za beskonačno
razvijanje u stvaralaštvu i postojanju. On je sposoban stvarati svoj svijet, mijenjati ga i
pritom mijenjati i stvarati samoga sebe. Čovjek, kao biće u
Mada je, navodno, "čovjek postojanju, je svoje vlastito djelo, njegova je sudbina u
naše najveće bogatstvo" –
njegovim rukama. 'Čovjek stvara svoju povijest ali je i sam
za kapital prvenstveno
stoga što parazitara na proizvod te povijesti'. On je slobodno biće koje je u isto
radničkom radu – njemu vrijeme i potpuno i nikada dovršeno. Potpuno jer je u njemu
je ipak bliža navada sadržan sav stvoreni svijet, od materijalnog (oku vidljivog)
popisivanja njegove do otajstvenog, od biljaka do samoga Stvoritelja, kruna sveg
"knjigovodstvene" stvaranja oblikovana od zemlje a oživljena nebom. A nikada
vrijednosti, počevši od
dovršeno jer njegovoj sposobnosti preobrazbe, stvaranja i
banalnih procjena
vrijednosti kemijskih rasta nema kraja. 'On je samo utoliko čovjek ukoliko teži
elemenata koji ga tvore, ostvariti više od već postignutoga (...) U sadašnjici, na
do sofisticiranijih pitanja temelju vrijednosti prošlosti, on teži budućem' i u svjetlu
koja vjerojatno toga stvara, čini novo, umuje o smislu, spoznaje, ljubi i
postavljaju pokoji neprestano raste."
"civilizirani" kanibali

Svega toga nema u dubinama ministričine osobe, kao ni


većine njenih kolega, a lozof jasno kaže čega njoj fali:

http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 5/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

"Filozofsko mišljenje također nema karakter jednog progresivnog procesa kao što je to
slučaj s naukama. Sigurno je da smo otišli mnogo dalje od grčkog lekara Hipokrata. Teško
da bismo smeli reći da smo otišli dalje od Platona. Mi smo napredovali samo u pogledu
materijala naučnog saznanja kojim se on služio. U samom lozo ranju, možda smo tek
jedva ponovo do njega stigli. Mora da leži u prirodi same lozo je to što je svaki njen
oblik, za razliku od nauka, lišen jednodušnog priznanja. Vrsta izvesnosti koja se u njoj
može steći nije naučna, naime, nije ista za svaki razum, nego je to takvo osvedočavanje u
kome učestvuje celokupno čovekovo biće. Dok se naučna saznanja tiču pojedinih
predmeta za koje ni u kom slučaju ne mora svako da zna, u lozo ji je uvek u pitanju
celina bića koja se tiče čoveka kao čoveka, istina koja, tamo gde zasvetli, potresa dublje
nego bilo koje naučno saznanje", (Karl Jaspers, Šta je lozo ja)

Da pojednostavimo; ne ograničenog matematičkog znanja na čemu joj svaka čast, već


širine duha koja bi bila ugrađena u njen svjetonazor, skučen u službi kapitala. "Teško je
biti čovek. Retko je, vrlo retko da je jedan čovek kao biološko biće vrste takođe čovek u
smislu ideje humanitas", reći će njemački lozof Max
Scheler, dok drugi vođeni primjerima koje sam naveo Ako može foka vrtjeti
loptu na njušci, lav
oštrije zaključuju da čovjek ustvari nije doli propali majmun,
preskakivati goruće
odnosno "majmun koji je promaknuo kroz cenzuru" obruče, sve bez
(Gabriel Laub). Stoga, vratimo se na početak. Spomenuti poznavanja biologije,
etniciteti su besumnje skupovi bioloških bića, ali za svako od geografije i povijesti,
njih tek pojedinačno smijemo kazati jesu li ljudi u višem, zašto to ne bi mogao i
duhovnom smislu – potpune i cjelovite ličnosti. Ministrica svršeni polaznik
strukovne škole, udresiran
znanosti i obrazovanja, svojim djelovanjem trudi se dokazati
za vršenje drukčijih
dvije stvari: da ona to nije, pa zašto onda i učenici radnji, po volji kapitala i
strukovnih škola ne bi po sili zakona naslijedili njenu falingu totalnih mediokriteta koji
koje je možda nesvjesna. Albert Camus u Mitu o Sizifu, opslužuju njihove želje
raspravljajući o suicidu, piše: "Početi misliti, znači biti (potrebe)?
potkopan.".

Tko zna, možda je svojom odlukom iza koje zdušno stoje i prilagodljivi direktori stručnih
škola svojim izjavama, spasila mnoge od podizanja ruke na sebe? Ako može foka vrtjeti
loptu na njušci, lav preskakivati goruće obruče, sve bez poznavanja biologije, geogra je i
povijesti, zašto to ne bi mogao i svršeni polaznik strukovne škole, udresiran za vršenje
drukčijih radnji, po volji kapitala i totalnih mediokriteta koji opslužuju njihove želje
(potrebe)? U hijerarhiji napredovanja postoji takozvano Peterovo načelo, prema kojem
"svaki činovnik teži da napreduje do nivoa svoje nesposobnosti"; načelo potvrđeno
ministričinim napuštanjem akademske u korist političke karijere. Da je među
vlastodršcima samo to, no nismo mi te sreće. Kangrga bi joj poručio:

"Govoreći o tome kako je samo po sebi razumljivo da je cilj u djelovanju i radu jednog
postolara pravljenje dobrih cipela, brodograditelja da napravi dobar brod, graditelja da
napravi dobru kuću, gitaraša da dobro svira gitaru itd, ali se pritom ipak mora pitati: A šta
je s čovjekom?! Naime, može se biti dobar postolar, graditelj, liječnik, gitaraš…, a da još
nismo postavili pitanje: Da li su dobri i kao ljudi time što su dobri u "svojoj struci"?
Aristotelu je ovdje stalo do toga da pokaže kako i čovjek kao takav ima i treba da ima "svoj
cilj", to jest da bude dobar čovjek, pored svih onih navedenih i drugih posebnih dobrih
atributa, koji ga ipak još ne moraju kvali cirati kao dobrog čovjeka, a dovoljno bi bilo reći:
čovjeka!",

http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 6/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

uz moj dodatak: Ako je zadovoljna fahidiotizmom matematičkog znanja, i ako joj je to cijeli
i usto sasvim dovoljan svijet, nek' se drži samozadovoljno njega namjesto da tisuće ljudi s
potencijalom ljudske sveobuhvatnosti kreše na vlastite, jadne grane. Što zna mladost u
dobi kad se "drvo savija", prihvaćajući liniju manjeg otpora za koju ni ne sluti kuda je vodi,
putem koji im taraca osoba s ekipom na položajima koji ne zaslužuju.

Ključne riječi: kapitalizam, društvo, kurikularna reforma, lozo ja

© H-Alter - Udruga za medijsku kulturu

http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 7/7