You are on page 1of 1

Sofoklo, Kralj Edip, (Οιδιπους Τυραννος), HENA COM d.o.o., Zagreb, 2000.

DATUM POČETKA ČITANJA: 29.12.2010.

DATUM ZAVRŠETKA ČITANJA: 2.1.2011.

Sofoklova tragedija „Kralj Edip“ temelji se na starogrčkom mitu o kralju Edipu. Mit o Edipu
obrađuje temu Edipova života, kao što to jednim djelom čini i Sofoklo, no u tragediji se
susrećemo i s određenom problematikom društva koja je uzrokovana događajima u životu
kralja Edipa.
Naime, Edip je bio odbačen od svojih pravih roditelja jer je njegovu ocu prorečeno da će mu
sin ubiti oca i oženiti svoju majku. No, pastir kojem su dali svoga sina da ga se rješi, iz
sažaljenja je dao dijete pastiru iz Korinta. On je pak dijete odnio svojim vladarima koji su ga
prihvatili kao svog. Kad je Edip odrastao, odlučio je saznati nešto o svom podrijetlu, no
umjesto toga od boga Apolona saznaje o proročanstvu i zauvijek napušta Korint u strahu od
sudbine. Na svom putu, susreo je nekog starca s pratnjom i nakon kratkog pregovaranja ubio
i njega i pratnju, ne znajući da mu je to zapravo otac.
Nakon toga, dolazi u grad Tebu gdje nailazi na veliku nesreću, ali naposljetku i na sreću jer se,
nakon što jedini razriješi problem sa Sfingom ženi se sa Jokastom, kraljevom udovicom.
Nakon nekoliko godina života u neznanju i sreći, grad je zahvatila kuga, a prestanak
prokletstva mogao je uzrokovati samo pronalazak ubojice kralja Laja. Dugom istragom i
saslušavanjem svjedoka, shvaća da je zapravo on sam ubojica kralja i da nije spasio grad već
ga uništio zajedno sa svojim životom.

Na početku tragedije o kralju Edipu narod dolazi pred Edipovu palaču žaleći se na kugu koja
je zahvatila grad i moli ga za pomoć. U tom dijalogu doznajemo da je Edip vrlo popularan
vladar, da ga narod voli i poštuje i da mu je zahvalan na svemu što čini za grad.

„Ne držeć tebe bogom, nego čovjekom,
što od svih ljudi pomoć prvi će nam dat
sred iskušenja božjih i sred jada tih,
ja sjedoh s ovom djecom t pred oltar tvoj.“

„Pa i sad, dični krlaju, poglavaru naš,
pribjegavamo tebi, molbe naše čuj:
zaštiti nas, pa makar svjetovo te bog,
ili čovjek neki tom. „