You are on page 1of 25

3.

ELEKTROMAGNETIKA
Elektromagnetika je oblast elektrotehnike u kojoj se proučavaju jedinstvene elektromagnetne pojave. Magnetne pojave, kao i električne, uočene su davno. Međutim, tek početkom XIX vijeka otkrivena je njihova međuzavisnost. Godine 1821. Ersted je otkrio da magnetna igla (kompas) skreće sa pravca sjever-jug, ako se u njenoj blizini nalazi provodnik kroz koji protiče električna struja. Djelovanje električne struje nije, dakle, lokalizovano samo u električnom kolu (zagrijavanje provodnika, hemijske reakcije u bateriji), već se to djelovanje osjeća i van provodnika. Kažemo da električna struja u okolnom prostoru stvara magnetno polje. Eksperimenti ukazuju da ovo magnetno polje, stvoreno strujom (elektricitetom u pokretu), ima sve osobine magnetnog polja koje potiče od permanentnog (stalnog) magneta. Čuveni naučnici toga doba, među kojima treba izdvojiti Ampera i Faradeja, na osnovu mnogobrojnih eksperimenata, uspijevaju da shvate zakonitosti elektromagnetnih pojava i dolaze do saznanja da nema eleketrične struje bez magnetnog polja, niti pak, magnetnog polja bez električne struje. Te dvije pojave su djelovi jedne jedinstvene elektromagnetne pojave. Eksperimentom se lako može uvjeriti da se oko svakog provodnika sa strujom javlja magnetno polje, slično kao kod stalnog magneta (sl. 3.1.). Nešto je teže dokazati da magnetno polje permanentnog magneta potiče od struje koju sačinjava, kod namagnetisanog predmeta, uređeno kretanje elektrona oko jezgra atoma i oko sopstvenih osa. Razumije se, ove mikro struje usljed kretanja elektrona, postoje u svim materijalima, ali se njihovo djelovanje, makroskopski posmatrano, ne osjeća, jer se magnetna polja, usljed neuređenosti kretanja elektrona, međusobno poništavaju. Na osnovu eksperimentalnih rezultata i dobijenih rezultata za posebne slučajeve, plejada čuvenih fizičara uspostavlja teoriju elektromagnetizma i opisuje je matematičkim formulama. Kruna tog uspjeha naučnika XIX vijeka je čuvena Maksvelova teorija elektromagnetnih polja.

B
N

B
N

kom pas

I

i B

B

N

B

kompas B

B

s S

B

S
a) b) c)

Slika 3.1 Dvodimenzionalni prikaz magnetnog polja; a) Stalnog magneta, b) Ravnog provodnika, c) Solenoida
1

3.1 Magnetno polje 3.1.1 Laplasov zakon Magnetno polje je vektorsko polje opisano u svakoj tački vektorom jačine magnetnog polja H . Laplasov zakon (u literaturi se srijeće i pod nazivom Amperov zakon) nam omogućava da, u bilo kojoj tački oko provodnika, odredimo elementarno polje dH, koje potiče od elementa dl električnog kola kroz koje teče struja i. Ukupna jačina polja H u posmatranoj tački dobija se kao zbir elementarnih polja svih elemenata dl električnih kola koja, učestvuju u stvaranju posmatranog magnetnog polja. Slika 3.2 Magnetno polje elementa provodnika
i dl r θ dH M

Na sl. 3.2 prikazan je dio provodnika kroz koji teče struja i. Elementarna jačina magnetnog polja u tački M, koje potiče od djelića provodnika dl, po Laplasovom zakonu je: i dH = (dl × r ) (3.1) 4πr 3 Pravac polja je normalan na ravan u kojoj leže element provodnika i posmatrana tačka. Smjer je određen pravilom vektorskog množenja: vektor dl se najkraćim putem zakreće tako da se poklopi sa vektorom položaja r posmatrane tačke M, a smjer napredovanja desnog zavrtnja, pri takvom kretanju, određuje smjer vektora d H (ovo pravilo se često naziva i pravilo desnog zavrtnja). Treba naglasiti da je smjer vektora dl određen smjerom struje kroz taj provodnik. Intenzitet vektora jačine polja je:
dH = i dl ⋅ sin θ 4πr 2

(3.2)

gdje je θ ugao između vektora dl i r . Ukupna jačina magnetnog polja u tački M dobija se sabiranjem polja svih elementarnih dijelova okolnih strujnih kola, koja učestvuju u stvaranju polja:
H = ∫ dH

Pri računanju se obično vektor elementarnog polja razlaže na komponente Dekartovog koordinatnog sistema:
dH = i dH x + j dH y + k dH z

(3.3)

Skalarnim integraljenjem se dobiju komponente polja:
2

3 Ilustracija primjene Amperovog zakona ukupne struje. ipak.1.2 Amperov zakon ukupne struje Zakon ukupne struje opisuje značajnu osobinu magnetnog polja.1. u prirodi uvijek zadovoljena sljedeća jednakost: H + i H x + jH y + kH z ∫ Hdl = ∫ JdS (3. značajniji je oblik ovog zakona ∫ Hdl = ∑ i koji je saglasan sa slikom 3. prema kojem je.4b može se uočiti približnost dlcosα=rdα. bez obzira na porijeklo magnetnog polja i okolnu sredinu. 3.4a vidi se da je r=D/cosα. zakon o cirkulaciji vektora H ). Za praktičnu primjenu. Interpretacija ovog zakona je da je cirkulacija vektora jačine plja H po proizvoljnoj zatvorenoj liniji l jednaka ukupnoj struji koja prolazi kroz površinu koja se oslanja na tu konturu. 3. i1 i2 i3 i4 H površina (3.4) Iz izraza (3. a sa slike 3. pa je 3 . kako se ponekad naziva.3 Primjeri određivanja magnetnog polja Polje u okolini dugog pravolinijskog provodnika Sa slike 3.6) kontura Σ i=i 1-i2 -i3 +i 4 Slika 3.3.5) koja predstavlja matematičku formu Amperovog zakona ukupne struje (ili.1) očigledno je da je jedinica za jačinu magnetnog polja u SI sistemu jedinica H (=) A/m (amper po metru).H x = ∫ dH x H y = ∫ dH y H z = ∫ dH z a zatim i ukupno polje: (3.

ima oblik: i 2πr i ( 2πr ) i = H = ∫ dH = dl = 2 ∫ 2 2r 4πr 0 4πr pa je jačina polja koje potiče od N navojaka: 4 .5. direktno zavisi od jačine struje I kroz provodnik.2 primijenjen na jedan navojak kompaktnog namotaja. sačinjen od N navojaka tanke izolovane provodne žice.7) B α P dα α∼ r dα r α a) b) Slika 3. ako se palac postavi duž provodnika u smjeru struje. a smjer polja pokazuju savijeni prsti desne ruke.4a. Izraz 3. i N H i dl r P dH θ= π 2 Slika 3.2) duž provodnika. dobija se izraz za jačinu polja u tački P π I H = 4πD − ∫πcos αdα = 2πD 2 2 I (3. kao onaj predstavljen na slici 3. Polje je tangentno na koncentrične krugove oko provodnika.dl cos α rd α d α cos αd α = 2 = = . s obzirom da je . jačina polja H . uvažavajući odnose iz (3. Primjenom operacije integraljenja na izraz (3. u proizvoljnoj tački P van provodnika. kružnog oblika poluprečnika r kroz koji protiče struja I.7). a) Cjeloviti prikaz.8) pravca i smjera kako je označeno na slici 3. Magnetno polje kompaktnog namotaja Neka je dat kompaktni namotaj. Neka se zahtijeva da se odredi jačina polja H u tački P u centru namotaja.5 Jačina polja u centru kompaktnog namotaja sa strujom. b) Uvećani prikaz jednog segmenta. D r2 r r D I I dl r α dl dα (3. Dakle.4 Magnetno polje dugog pravolinijskog provodnika sa strujom. a obrnuto je proporcionalna rastojanju tačke P od ose provodnika zanemarljivo malog presjeka u odnosu na njegovu dužinu.

2 πR (3. u manifestacijama magnetnog polja. igra bitnu ulogu. namotaj velikog broja N navojaka namotanih na magnetno kolo oblika torusa. neophodno je da damo definiciju nove 5 .9) Za realizaciju jakih magnetnih polja koristi se.2 Magnetna indukcija Vidjeli smo da jačina magnetnog polja zavisi od geometrijskih oblika strujnih kola i jačina struje I koje kroz ta kola protiču i razumije se. Primjenom Amperovog zakona ukupne struje na konturu "a" .6 Torusni namotaj. uviđa se da i sredina. Ovo polje je relativno slabo jer potiče od samo jednog navojka sa strujom I. Međutim. Da bi bili u stanju da dalje izučavamo pojave u vezi sa magnetnim poljem. a kontura se u cjelini zatvara kroz vazdušnu sredinu. obično.H=N očigledno N puta veća od one koja potiče od jednog navojka. od kojih su najvažnije pojava mehaničke sile na elektricitet u pokretu (elektromagnetna (mehanička) sila) i pojava indukovane elektromotorne sile pri promjeni magnetnog polja. a s obzirom da je ∫dl≠0. Primjena Amperovog zakona ukupne struje na konturu "d" daje ∫ Hdl pa je u centru presjeka torusa = H (2πR ) = NI . zbog toga što je algebarska suma svih struja koje prodiru kroz površinu koja se oslanja na tu konturu jednaka nuli (Ni struja ulazi i Ni struja izlazi). konstatuje se i za polje H po konturi "b" jer.10) 3.6. ne prodire nikakva struja. prostor u kome se pojave odvijaju. od položaja tačke u kojoj se polje posmatra. zbog toga što kroz površinu koja se oslanja na tu konturu prodire struja I. a d I I Hc c b R Η N ravnomjerno raspore|enih navojaka S l srednja dužina torusa r Slika 3. kao na slici 3. Za konturu "c". H = NI . Magnetno polje torusa i 2r (3. može se konstatovati da postoji neko Hc sa pravcem i smjerom kao na slici. Na sličan način. kroz površinu koja se oslanja na tu konturu. H mora biti jednako nuli.

a za magnetnu permeabilnost njutn po amperu na kvadrat μ ( = ) N / A2 . Kod nekih ona je nešto veća od jedinice. Pri rješavanju inženjerskih problema za sve ove "nemagnetne" materijale može se uzeti da je μ = μ 0 = 4 π ⋅ 10 − 7 N / A 2 Kod željeza.1 Magnetna svojstva materijala Odnos magnetne permeabilnosti neke sredine i magnetne permeabilnosti vakuma naziva se relativna magnetna permeabilnost materijalne sredine: μ μr = (3.magnetna permeabilnost vakuma ( μ 0 = 4 π ⋅ 10−7 N / A2 ) Kako je jedinica za magnetno polje amper po metru H(=)A/m. nikla. brzina prostiranja svjetlosti kroz neku sredinu određena je izrazom: c = 1 εμ c0 = a za vakum (3. na sl. imaju relativnu magnetnu permeabilnost veoma blisku jedinici. Magnetna permeabilnost kod ovih materijala nije konstantan. Ta veličina se naziva magnetna indukcija i definisana je kao: B = μH (3. takve materijale nazivamo diamagnetici. to će jedinica za magnetnu indukciju biti: B = μH ( = ) 1 Ova jedinica naziva se Tesla. izuzev željeza.ε 0 .fizičke veličine koja će voditi računa o sredini oko tačke u kojoj se posmatra magnetno polje.μ 0 .7 dat je dijagram veze između jačine magnetnog polja H i magnetne indukcije B za tipične statičke feromagnetne karakteristike čistog gvožđa. dolazi do veoma složenih pojava pod dejstvom magnetnog polja. što znači da su joj pravac i smjer isti kao i pravac i smjer vektora magnetnog polja. proizašloj iz teorije elektromagnetnih talasa.12) ε 0μ 0 gdje je: .dielektrična konstanta vakuma ( ε 0 = 8.brzina svjetlosti u vakumu ( c0 = 3 ⋅ 108 m/s) . a kod nekih je nešto manja od jedinice.3. Koeficijent srazmjernosti μ naziva se magnetna permeabilnost sredine (magnetna propustljivost sredine) Uobičajeno je da se magnetna permeabilnost praznog prostora (vakuma) obilježava sa μ 0 . čime je odato priznanje jednom od najvećih svjetskih umova elektrotehnike. proslosti) Primjera radi. kolinerna sa vektorom jačine magnetnog polja. već zavisi od jačine magnetnog polja i predistorije ranijeg magnećenja μ ( feromagnetika ) = f ( H . 6 N A N ⋅ = =T 2 A m Am .13) μ0 Relativna magnetna permeabilnost je neimenovan broj.2. Prema čuvenoj Maksvelovoj formuli. Takve materijale nazivamo paramagnetici. Svi prirodni elementi. koji se nazivaju feromagnetici (feromagnetni materijali).c0 . našem Nikoli Tesli. 3.11) Magnetna indukcija je vektorska veličina. nikla i kobalta.85 ⋅ 10−12 C 2 / Nm 2 ) . kobalta i nekih njihovih legura.

Na torus se postavi još jedan namotaj sa n navoja.B) koje čine novi dio krive a-b. dobijamo novi skup tačaka (H. kako se vidi sa dijagrama. ne povećava relativna permeabilnost već naprotiv. priraštaj indukcije se približno može računati po obrascu ΔB = μ 0 ΔH . znatno mijenja. daljnji uticaj gvožđa na povećanje indukcije iščezava. međutim. Očigledno je da je veliki uticaj feromagnetika na vrijednost magnetne indukcije. Kako je jačina magnetnog polja u torusu H=Ni/l. što se postiže promjenom smjera struje kroz namotaj. pri čemu se B / μ 0 H .06 T . a magnetna indukcija ima tada vrijednost tzv. dakle. indukcije zasićenja Bm = 2. Ovaj namotaj priključi se na izvor pomoću koga možemo mijenjati jačinu struje i. Da bi indukcija B iščezla. Pri veoma jakom polju (reda veličine 50000 A/m). i po intenzitetu i po smjeru. koje nanosimo na apscisi. potrebno je promijeniti smjer polja H. još uvijek imamo znatnu vrijednost indukcije Br koju nazivamo zaostalom ili remanentnom magnetnom indukcijom (remanencija). mijenjajući struju. potrebna da se magnetna indukcija svede na nulu. Ne treba izgubiti iz vida da.15 T. 7 . opada i magnetna indukcija B. Za čisto gvožđe. relativna magnetna propustljivost μ r . naziva se koercitivno polje H c (ili koercitivna sila). pri nultoj vrijednosti polja H=0.7 Promjena indukcije B u funkciji jačine polja H Za gvožđe koje se prvi put magnetiše je pri H=0 i B=0. a pri jačini polja od oko 100 A/m dostiže vrijednost od nekoliko hiljada. Pri povećanju magntnog polja H (struje) primjećuje se nelinearno povećanje magnetne indukcije B. ali. zatim nekoliko stotina. Daljnjim povećanjem polja H se. mijenjamo polje H. Ovaj namotaj se poveže sa instrumentom koji nam pokazuje indukciju B u torusu. Posmatrajmo sada šta se dešava pri smanjenju polja H. Razmagnećenje se vrši po krivoj b-c. što znači da se gvožđe potpuno zasitilo i svojim feromagnetnim svojstvima više ne doprinosi povećanju magnetne indukcije. očigledno. Da je jezgro torusa od nemagnetnog materijala pri H=50000 A/m imali bi indukciju od samo: B = μ 0 H = 4π ⋅10 −750000 = 0. pri toj vrijednosti polja.Do ovog dijagrama dolazimo na bazi mjerenja prema sledećem eksperimentu: Na torus od čistog gvožđa namota se N namotaja izolovane žice. Uočimo da. Pri malim vrijednostima polja H ona je reda veličine nekoliko desetina. Dakako. ali da je još uvijek ogroman doprinos gvožđa na do tada stvorenu indukciju. B [T] 2 a b 1 Bm H [A/m ] -H m c Hc 0 f 200 400 Hm -Bm e d Slika 3. u određenoj srazmjeri. potpuno zasićenje nastupa pri vrijednosti polja H=50000 A/m. Negativna vrijednost jačine polja. znatno smanjuje.

U svakoj tački ove površine magnetno polje je određeno vektorom magnetne indukcije B . a smjer od negativne ka pozitivnoj strani površine.8 Elementarni fluks. u opštem slučaju. Element površine dS. 3. Velike vrijednosti Br i H c su osobine magnetno “tvrdih” materijala i obratno. definisan je kao skalarni proizvod: dΦ = ( B ⋅ dS ) = B ⋅ dS ⋅ cos( B. Kriva O-a naziva se kriva prvobitnog magnećenja ili “djevičanska kriva”. takođe možemo okarakterisati pomoću vektora dS . 3. dobije se kao: Φ = ∫ dΦ = ∫ BdS = ∫ BdS cos( B. Pojednostavljeno.14) . ili vakumu i vazduhu.Daljnjim povećanjem negativnog polja. dS ) 8 . podijeljenu na beskonačno elementarnih površina dS. (3. dostići i vrijednosti od više hiljada. kod nekih feromagnetika. karakteriše energiju koju treba ulagati za magnećenje feromagnetnog jezgra torusa. može se reći da se u feromagnetiku magnetna indukcija pojačava. mala remanencija i koercitivna sila. što obično predstavlja tzv.H m magnetna indukcija će se mijenjati po zatvorenoj krivoj a-b-c-d-e-f-a. Remanentna indukcija Br i koercitivna sila H c su veličine koje karakterišu magnetne osobine materijala.8). pravac normalan na tu površinu. kako ćemo vidjeti kasnije. Smanjenjem negativnog. dS ) B dS dΦ Slika 3. fluks je pojam vezan za površinu i može se definisati u svakom vektorskom polju. Elementarni magnetni fluks d Φ (fi) kroz površinu dS. nego u ostalim supstancijama.3 Magnetni fluks Generalno. Zamislimo u magnetnom polju (vektorsko polje) proizvoljnu površinu S (sl. funkcija položaja B( x. koji je. Površina histerezisne petlje. gubitke u gvožđu. po krivoj c-d. z ) . U tački c postiže se zasićenje sa − Bm = Bm po vrijednosti. y. a zatim povećanjem pozitivnog polja H. magnećenje će se vršiti po krivi de-f-a. Pri svakom narednom mijenjanju polja između H m i . čiji je intenzitet jednak površini dS. za istu jačinu polja H. vrši se magnećenje suprotnog polariteta. Ukupni magnetni fluks posmatrane površine S. ili da se određena vrijednost magnetne indukcije B u feromagnetiku može postići sa više hiljada puta nižom jačinom magnetnog polja H (ili nižom mps). čak i više hiljada puta. osobine su magnetno “mekih” materijala. koja se naziva histerezisna petlja ili prosto histereza. Veličina μr može.

vektor magnetne indukcije B podudaran sa tangentom na tu krivu u posmatranoj tački. Prema zakonu o konzervaciji magnetnog fluksa. a vektor dS1 iz lopte prema vani).1a). 9 . u svakoj njihovoj tački. magnetni fluks kroz ma koju zatvorenu površinu mora biti jednak nuli: (3. 1Wb =1T m2 Osobina linija magnetnog fluksa. koja je normalna na površinu rama. odnosno linija kojima se predstavlja magnetno polje.9 Obrtni provodni ram u magnetnom polju Pravougli provodni ram nalazi se u homogenom magnetnom polju indukcije B.10). Iz definicije fluksa je očigledno.16) ∫ BdS = 0 . linije magnetnog polja zatvaraju se kroz unutrašnjost magneta. a fluks kroz površinu dS 2 biće pozitivan. Linije magnetnog fluksa se uvijek zatvaraju same u sebe (Slika 3.15) Zamislimo sada jednu zatvorenu površinu u prostoru. Slika 3. Kod stalnog magneta (Slika 3.3. (jer je vektor B usmjeren u loptu. Slika 3. je da je. suma svih flukseva koji ulaze u proizvoljnu zatvorenu površinu jednaka sumi svih flukseva koji iz te površine izlaze. pa je magnetni fluks tada: (3. koja se Φ = B ⋅ S = B ⋅ S ⋅ cos α = B ⋅ S ⋅ cos(ω t ) = Φ max cos(ω t ) dS1 B1 dS2 B2 nalazi u homogenom magnetnom polju. Kada se posmatrani ram okreće ugaonom brzinom ω .10 Šuplja kugla u magnetnom polju Fluks kroz površinu dS1 biće negativan. Razmotrimo jedan idealizovani praktični slučaj prikazan na sl.Jedinica za magnetni fluks je veber (1Wb). Magnetni fluks kroz tu površinu. na primjer loptu (sl. 3.1).9. tada će on u jednom trenutku biti zakrenut za ugao α = ω ⋅ t (ram u tom trenutku prikazan isprekidanom linijom). u ovom posebnom slučaju. odnosno. dobija se prostim množenjem: Φ = B ⋅ S .

može se dobiti rezultantna sila i moment koji djeluje na električno kolo. Ovo je bilo tako jer je pozitivno naelektrisanje izvor linija električnog polja. Po poznatim zakonima mehanike. Podsjetimo se da je.11 Elektromehaničko djelovanje silom na element provodnika sa strujom. m (metar). A (amper). problem možemo svesti na slučaj sa provodnicima pravilne geometrije koji se nalaze u homogenom magnetnom polju normalnom na provodnik.Ovo znači da magnetne linije sila nemaju ni izvora ni ponora. električni fluks zatvorene površine jednak zbiru količina elektriciteta unutar te površine. pa zaključujemo da se magnetne linije sila zatvaraju u sebe. N (njutn) I -jačina električne struje kroz provodnik. i sila koja se koristi kod mnogih drugih čovjeku korisnih uređaja. tada je intenzitet sile: gdje je:F -elektromagnetna (mehanička) sila na provodnik. posmatrano kao čvrsto tijelo. a vektor magnetne indukcije je funkcija položaja B = f (r ) (polje nije homogeno). U prirodi nema odgovarajućih čestica sa takvim magnetnim osobinama.4 Elektromagnetna (mehanička) sila Nije teško eksperimentalno utvrditi da na provodnik kroz koji teče struja i koji se nalazi u stranom magnetnom polju djeluje mehanička sila koja se naziva elektromagnetna sila. F = I ⋅l ⋅ B 10 . To je sila koja pokreće rotore svih električnih motora. U našim razmatranjima.magnetna indukcija stranog magnetnog polja. B . T (tesla). sila koja pokreće kazaljke mnogih mjernih instrumenata. U takvom slučaju sila koja djeluje na provodnik može se odrediti sabiranjem elementarnih sila koje djeluju na provodnik: (3. l -aktivna dužina provodnika. razlaganjem ove sile na komponente Dekartovog koordinatnog sistema i kasnijim integraljenjem. a negativno njihov ponor.17) Smjer vektora dl određen je smjerom struje kroz provodnik. U opštem slučaju. Smjer sile određuje se pravilom desnog zavrtnja. provodnik ima proizvoljan oblik. prema Gausovoj teoremi. 3. dF = I (dl × B) B I F dl B Slika 3.

u konturi se javlja struja koja teži da suzbije uzrok svog nastanka. Wb.dΦ e =0 a) R i=0 b) e R + i c) R i + e Slika3. Smjer tog polja najlakše određujemo pravilom desne ruke: palac desne ruke postavi se uz provodnik u smjeru struje i. izaziva u njoj pojavu elektromotorne sile. mijenja magnetni fluks kroz tu konturu (kolo). EMS-a e je posljedica porasta fluksa kroz konturu.18) gdje je: e . protiče promjenljiva struja. Zadržimo još malo 11 . Analogno razmatranje se odnosi i na sl. b) Koje se povećava. Do promjene fluksa može doći bilo da se magnetno polje mijenja u vremenu. tj.3. ako kroz neki provodnik.vrijeme.12 Provodna kontura u magnetnom polju: a) Stalnom. Φ= C to Φ + dΦ Φ . npr.5 Elektromagnetna indukcija Godine 1831. bitno je da se mijenja fluks površine kola. Zašto smjer indukovane struje mora biti baš takav kako kaže Lencovo pravilo? Lencovo pravilo je proisteklo iz opšteg zakona o održanju energije. koji se nalazi u blizini konture. savijeni prsti oko provodnika pokazuju smjer magnetnog polja oko provodnika.18) uveden je saglasno Lencovom pravilu. Na slici 3. Elektromagnetna indukcija manifestuje se tako. zbog čijeg je porasta došlo do indukovanja ems-e e. ako slijedimo ovo uputstvo. ako se. ili npr. Kada je kontura zatvorena (u našem slučaju preko otpornika R) pod uticajem ems-e e kroz otpornik i konturu će teći indukovana struja i.3.12b. Faradej je eksperimentalno otkrio pojavu elektromagnetne indukcije. c) Koje se smanjuje. Indukovana struja i stvara svoje magnetno polje. na osnovu koje su izrađeni mnogi mjerni instrumenti i drugi čovjeku korisni uređaji. To je pojava na bazi koje se u svim električnim generatorima mehanička energija pretvara u električnu. ako se stalni magnet pomjera u odnosu na konturu.zbir indukovanih elektromotornih sila duž kola. bilo da se električno kolo (kontura) kreće u stalnom magnetnom polju. iz bilo kog razloga. Znak "-" u izrazu (3. Zaista. Formulacija Faradejevog zakona: U električno provodnoj konturi će se indukovati elektromotorna sila i kao posljedica te ems-e u zatvorenom kolu će se pojaviti struja. što promjena magnetnog fluksa kroz proizvoljnu provodnu konturu. ili da se i polje mijenja i kontura kreće.magnetni fluks kola. Φ . t . Posmatrajmo pažljivo sliku 3. Na ovom primjeru ilustrovaćemo pojavu elektromagnetne indukcije.12 predstavljena je jedna provodna kontura koja se zatvara preko nekog otpornika. s.12 b i c) je takvog smjera da se svojim magnetnim poljem suprotstavlja promjeni fluksa kroz konturu. Faradejev zakon elektromagnetne indukcije iskazuje se vrlo jednostavnim integralnim obrascem: e=− dΦ dt (3. Indukovana struja i u konturi (Slika 3. V..12c. uočavamo da je unutar konture polje indukovane struje suprotno polju Φ .

3. Neka je do porasta fluksa Φ + dΦ došlo zbog toga što smo stalni magnet primakli konturi. obuhvaćeni fluks (Ψ=NΦ). Prema ovako usvojenom smjeru e.našu pažnju na sl. pa će. (Konvencionalno je usvojeno da se pozitivnom stranom površine smatra ona strana koja ostaje sa strane lijeve ruke kada se ide po kolu u smjeru u kome se računa elektromotorna sila). dobijemo (beskonačno) veliku toplotu u otporniku. međusobno normalni. ona bi svojim poljem još više povećala porast fluksa. pri čemu su provodnik. U toku priraštaja vremena dt fluks kola će porasti za: dΦ = − B ⋅ dS = − B ⋅ l ⋅ dx .13. Razmotrimo sada slučj indukovanja elektromotorne sile u provodniku koji se kreće u magnetnom polju. pozitivna strana površine okrenuta je prema gledaocu.19) dt dt gdje je Ψ tzv. negativan. to bi izazvalo jaču struju.. Posmatrajmo prvo slučaj translatornog kretanja pravolinijskog provodnika u homogenom magnetnom polju.13 Pokretni provodnik u magnetnom polju Na sl.12b.. kroz koje se zatvara isti fluks. kao na sl.3. To u prirodi nije moguće. Strelicom je proizvoljno usvojen pozitivan smjer računanja elektromotorne sile e. ona opet jače polje. Kada se kontura sastoji od N redno vezanih navojaka.. Dakle. prema Faradejevom elektromotorna sila biti: zakonu elektromagnetne indukcije. onda će se u takvom namotaju indukovati ems dΦ dΨ e = −N =− (3. l i v može biti proizvoljan (sl.14) 12 . fluks je: Φ = B ⋅ S = B ⋅ S ⋅ cos( B. sa malim uloženim inicijalnim radom u pomjeranje magneta. dakle. pretvara se u toplotu u otporniku Ri 2 (gdje je i indukovana struja). Uloženi rad u pomjeranje magneta.20) Logično je zaključiti da je sjedište te indukovane elektromotorne sile baš u dijelu kola koji se kreće. vektor zatvorene površine S usmjeren je prema gledaocu. To bi značilo da. Da je indukovana struja suprotnog smjera od onog na slici. Magnetno polje B je normalno na ravan u kojoj leži električno kolo (usmjereno u ravan crteža). igra se ponavlja. vektor brzine njegovog kretanja i linije magnetnog polja (vektor indukcije). međusobni položaj vektora B.3. S B e v l x d x Slika 3. Generalno. S ) = B ⋅ S ⋅ cos(180 0 ) = − B ⋅ S . a kako je vektor magnetne indukcije B usmjeren suprotno.3.13 prikazan je nepokretni dio kola po kome klizi pokretni pravolinijski provodnik. indukovana e=− dΦ dx = B ⋅l ⋅ = B ⋅l ⋅v . na pravolinijskom provodniku dužine (aktivne) l. dakle. dt dt (3.

koje se zatvara i kroz površinu koja naliježe na tu konturu (Slika 3.15). Izraz (3.dužina elementa provodnika i v -brzina kretanja provodnika u stalnom magnetnom polju indukcije B. Za kretanje provodnika moramo uložiti određeni mehanički rad spoljašnjih sila. posljedica je Lencovog pravila (zakona).21) opisuje. i mnogo je veća ako je kontura izvedena u obliku kalema sa većim brojem navojaka (Slika 3. koji potiče od struje tog kola. (3.18) kad se. Dakle.3. opisanom jednačinom e = − dΦ / dt .6 Samoindukcija i međusobna indukcija Naglasimo još jednom da svaka provodna kontura kroz koju protiče struja stvara magnetno polje. dl . nazivamo sopstveni fluks. uzme površina dS koju "prebriše" element provodnika dl krećući se u stalnom magnetnom polju brzinom v za vrijeme dt (ds=dl(vdt)). do indukovanja ems dolazi. U tom slučaju potrebno je naći elektromotorne sile u svim elementima kola i njihovim sabiranjem naći indukovanu ems-u kola. Takvi kalemi nalaze široku primjenu kod elektičnih mašina i mnogih drugih elektrotehničkih uređaja.13) struja tekla u smjeru suprotnom od naznačenog smjera za e. dakle. Po definiciji ona predstavlja brzinu kojom posmatrano kolo prima energiju spolja. ali veoma važnom.ems indukovana u elementu provodnika. ne samo pri promjeni fluksa kroz zatvorenu provodnu konturu. tada bi na pokretni provodnik djelovala elektromagnetna sila F = i(l × B) u smjeru koji se poklapa sa smjerom v tj. Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije. EMS-a indukovana duž elementa provodnika dl data je mješovitim proizvodom: de = dl ⋅ (v × B) = B ⋅ (dl × v ) = (v × B) ⋅ dl . Zadržimo još malo našu pažnju na prostom. a to bi dovelo do stalnog porasta ems-e i struje u kolu. dobijanje električne energije na račun spoljašnje mehaničke energije. kako smo rekli. 3. Ako u blizini kalema (konture) nema feromagnetnih materijala (koji unose nelinearnost). u prirodi nije moguće.14 Ems indukovana u elementu provodnika koji se kreće u magnetnom polju. već i kad je fluks stalan a provodnik se u njemu kreće. Vrijednost magnetnog fluksa kroz konturu zavisi od konfiguracije konture. Magnetni fluks kola. Kada ovaj prirodni zakon ne bi bio zadovoljen. Jednačina (3. 13 . naravno. tada bi (na sl.21) može se izvesti i na osnovu izraza (3. Elektromotorna sila je skalarna veličina. kod kojih se zahtijevaju jača magnetna polja. u smjeru spoljne mehaničke sile. Predznak minus u ovoj jednačini.16). što. tj.21) u kojem su: e . tada je sopstveni magnetni fluks Φ kola.B e v dl B Slika 3. do beskonačnog porasta snage odnosno energije. u bilo kojem trenutku vremena. koji se vrši nasuprot djelovanja elektromagnetnih sila. umjesto površine kroz koju se zatvara promjenljivo magnetno polje.

proporcionalan struji i koja protiče kroz kolo.23) važi: L (=) H = Wb/s = Vs/A. da je sopstveni fluks srazmjeran struji koja ga je izazvala. a fluks kroz konturu je Φ = B ⋅ S . pa možemo pisati: (3. Na osnovu (3. jer je jačina magnetnog polja H srazmjerna struji (Laplasov zakon). Za kolo u kome se opaža pojava samoindukcije kaže se da je induktivno kolo.16. jer je: Ψ = N Φ = NBS = N μHS = N μ Ni S = Li l 14 . Kada je strujno kolo (kontura) formirano u obliku kalema. kao na sl. (3. tada je ulančeni fluks jednak Ψ = ∑ Φk Nk . tada je ems-a samoindukcije: dΦ d ( NΦ ) dΨ =− =− e L = −N .23) Jedinica za induktivitet L je jedan henri (1H). (3.24) dt dt dt Vrijednost Ψ=NΦ naziva se ulančeni (obuhvaćeni) fluks. I I Φ I kontura Φ kontura Φ Φ = L⋅i Slika 3. Svaka promjena struje i u kolu povlači za sobom promjenu magnetnog fluksa To izaziva u kolu pojavu ems-e. Očigledno. 3.22) U jednačini (3. Za kolo ćemo kazati da ima koeficijent samoindukcije od jednog henrija. Ulančeni fluks uvijek se može izraziti kao Ψ = Li . Koristeći Faradejev zakon elektromagnetne indukcije za elektromotornu silu samoindukcije dobijamo: eL = − dΦ di = −L dt dt (3.15 Sopstveno magnetno polje provodne konture sa strujom.22) L je koeficijent samoindukcije (ili sopstvena induktivnost kola). Kada su pojedine grupe navojaka obuhvaćene različitim magnetnim fluksevima (Slika 3. ako se pri promjeni struje brzinom od jednog ampera u sekundi u kolu indukuje ems-a smoindukcije od jednog volta.16). magnetna indukcija B uzima u obzir sredinu B = μ ⋅ H . koji zavisi od geometrije kola i magnetne permeabilnosti sredine u kojoj se kolo nalazi.25) gdje je Nk broj navojaka kalema obuhvaćen fluksom Φk.

Izrazi (3. a M 21 i M 12 su koeficijenti međusobne indukcije ili međusobne induktivnosti ova dva kola. možemo pisati: Φ I = Φ 11 + Φ 21 = L1i1 + M 21i2 Φ II = Φ 22 + Φ 12 = L2 i2 + M 12 i1 (3. koja se zatvara kroz to kolo.23 odnosno 3. ali takođe i od struje drugog kola i2 . potiče od obje struje. Slijedi da sopstvena induktivnost L karakteriše sposobnost kola da sprečava promjenu električne struje. ali i od struje i1 prvog kola.24) govore o tome da je. pri povećavanju struje. kada je (di/dt>0).17 Induktivno spregnuta kola Neka kroz kolo I protiče promjenljiva struja i1 . i1 I i2 II Posmatrajmo sada dva kola sl. ova ems podudarna sa smjerom struje. Pri promjeni strija i1 i i 2 u kolima će biti indukovane elektromotorne sile: e I = esI + eMI = − L1 e II = esII + eMII di1 di − M 21 2 dt dt di2 di = − L2 − M 12 1 dt dt (3. fluks kroz kolo II potiče od struje i2 tog kola.16 Magnetno polje kalema.26) U jednačinama (3. Dakle. respektivno. ems samoindukcije e L usmjerena suprotno struji i. Isto tako. Prema tome.27) 15 . eL uvijek djeluje suprotno promjeni struje. pa se naziva kontraelektromotorna sila (kems-a). koje je postavljeno dovoljno blizu kolu I. a da je. pri smanjivanju struje kada je di/dt<0. protiče promjenljiva struja i2 .Nk Φk + i Slika 3. a Φ 21 i Φ 12 su međusobni fluksevi ova dva kola a Φ I i Φ II su ukupni fluksevi kola I i kola II. Magnetna indukcija čiji fluks posmatramo. To djelovanje je utoliko jače ukoliko je L veće.26) L1 i L 2 su već ranije definisani koeficijenti samoindukcije. koja joj je uzročnik. Φ 11 i Φ 22 su sopstveni fluksevi. 3. Fluks prvog kola zavisi od sopstvene struje i1 . a kroz kolo II.17 Slika 3.

statorski i rotorski limovi električnih mašina. koji su po formi slični zakonima električnog kola. Ipak. većina električnih uređaja i aparata sadrže gvozdena jezgra. takođe. bilo je moguće uvesti pojam električnog kola. 3.18 Magnetno kolo sa skoncentrisanim namotajem. koje obezbjeđuje podužno kretanje elektriciteta duž provodnika kola. moguće je formirati magnetno kolo od feromagnetnih materijala. Aproksimacija "podužnog kretanja" ovdje nije tako dobra kao kod električnih kola (jer ni permeabilnost feromagnetika u odnosu na ostale sredine nije toliko veća.7 Magnetna kola Zahvaljujući činjenici da je električna provodnost provodnih materijala mnogo puta veća od električne provodnosti izolacionih materijala. uvesti pojam magnetnog kola kroz koje se magnetni fluks podužno kreće i. I zaista. Kola. analogno električnom kolu. u henrijima. inženjerski posmatrano. Pri nepromjenljivim magnetnim svojstvima sredine (μ=const. Jedan primjer takvog magnetnog kola prikazan je na slici 3. 16 . ipak.EMS-e e M nazivaju se ems-e međusobne indukcije (uzajamne indukcije). koji obezbjeđuju podužno "kretanje" magnetnog fluksa. a i korisno je. jaram i kotva elektromagneta.). ako se pri promjeni struje u jednom kolu brzinom od jednog ampera u sekundi. Koeficijenti međusobne indukcije mjere se. usvojiti pojmove skoncentrisanih parametara i izraziti zakone magnetnog kola. u drugom kolu indukuje elektromotorna sila međusobne indukcije od jednog volta. Φ + I Φσ - Slika 3. koje će obezbijediti da se kroz njega zatvara većina linija magnetnog polja. Dakle. uvijek je M21=M12=M. u kojima se pojavljuje međusobna indukcija. najčešće srijeću magnetna kola različite geometrije na koja je namotan jedan ili više namotaja. moguće je. koliko je veća provodnost bakra u odnosu na izolatore). Za dva kola ćemo kazati da su magnetno spregnuta koeficijentom međusobne indukcije od jednog henrija. nazivaju se induktivno spregnuta (vezana) kola. zahvaljujući činjenici da je magnetna provodnost (permeabilnost) feromagnetnih materijala mnogo veća od magnetne provodnosti ostalih sredina [μ Fe = (10 2 − 10 4 ) μ 0 ]. pri čemu njihovi navojci nisu ravnomjerno raspoređeni duž magnetnog kola već su skoncentrisani na ograničenim njegovim djelovima. kao što su jezgra transformatora.18. Prethodno je razmatrano magnetno kolo posebne (torusne) izvedbe kod kojeg su navojci bili raspoređeni ravnomjerno duž obima torusa. Na analogan način možemo govoriti o magnetnom kolu. U praksi se.

7.28) a d I b Φ N ravnomjerno raspore|enih navojaka S Bc l srednja du`ina torusa R r I c sl. tada se izraz (3. 3. čija je jedinica A (amper).29) i izraza za Omov zakon I=E/R. i naziva se magnetna ⎜ γ ⋅S ⎟ ⎝ ⎠ otpornost (magnetni otpor). koji potiče od skoncentrisanog namotaja. jer samo u rijetkim slučajevima njegovo prisustvo može biti od koristi. 2 πR (3. Istu MPS-u će izazvati jedan navojak sa strujom od 100A ili 100 navojaka sa strujom od 1A. a NI kao M. koji je analogan pristupu analizi električnih kola. a ne zatvara se kroz magnetno kolo već kroz vazdušnu sredinu. pa se magnetni fluks kroz torusno jezgro presjeka S može izračunati pomoću izraza Φ = BS = μ NI 2 (r π) .19) može se iskoristiti da se ukaže na jedan praktični pristup analizi prostih magnetnih kola. Taj dio fluksa naziva se rasuti fluks (fluks rasipanja) i obično se teži da se on svede na najmanju moguću mjeru.1 Omov zakon za magnetna kola Primjer torusnog namotaja (sl. ali da bi se naglasilo da se radi o MPSi. ona se izražava u amper-navojcima. Pažljivim upoređenjem izraza (3.Sa slike 3.30) izraz analogan izrazu za električnu otpornost provodnika dužine l i poprečnog presjeka S izrađenog od materijala specifične provodnosti γ ⎛ l ⎞ ⎜R = ⎟ . može se zapaziti potpuna analogija.28) može pisati u obliku: Φ=μ S M M M = = l l Rm μS l (3. M=NI se obično naziva magnetopobudna sila (MPS) (ponekad se sreće i izraz magnetomotorna sila).3. može se smatrati da je B jednako u svim tačkama presjeka S torusnog jezgra (homogeno polje).18 prikazan je i jedan dio fluksa Φ σ . Uz pretpostavku da je r<<R.29) gdje je: Rm = μS (3. s tim što je magnetni fluks Φ analogan sa strujom I. Smatramo da se praktično sav fluks od namotaja na torusu zatvara kroz jezgro (feromagnetno).19 Torusni namotaj Ako se 2πR označi kao srednja dužina torusnog jezgra l. a 17 . 3.

Prvi Kirhofov zakon za magnetna kola ima oblik ∑ Φi = 0 i =1 n (3.magnetopobudna sila M analogna sa elektromotornom silom E.32) izraze Hi kao Bi/μi. s tim što se magnetopobudna sila M i magnetska otpornost kola Rm tada računaju: M= ∑N k =1 n k k I Rm = ∑μ S k lk . Kada se u proizvoljnim sabircima lijeve strane izraza (3. Valja napomenuti da se u izrazu (3. Na sličan način može se dobiti izraz za Drugi Kirhofov zakon za magnetna kola polazeći od izraza za Amperov zakon ukupne struje. i =1 n (3.n grana. s tim u vezi. pa.. izraz (3. dobijeni izraz (3. a 18 . Magnetno kolo može biti sastavljeno iz više djelova različitih dužina. onda se. 3.32) radi o olgebarskom sabiranju vodeći računa o pretpostavljenim smjerovima Hi i NiIi kako je to rađeno kad su se analizirala električna kola stalnih struja.32) gdje je li dužina i-te grane. gdje je Bi magnetna indukcija. Ako se pretpostavi složeno magnetno kolo proizvoljne konfiguracije. a μi permeabilnost odgovarajućeg jezgra grane kola. uz pretpostavku da su H i dl kolinearni. uz takve analogije.. primjena Amperovog zakona ukupne struje svodi na izraz ∑ i =1 n Hili = ∑ NiIi . za najveći broj praktičnih primjena..20 Čvor magnetnog kola.20.29) predstavlja Omov zakon za magnetno kolo.2 Kirhofovi zakoni za magnetna kola Primjenimo zakon o konzervaciji magnetnog fluksa na magnetno kolo koje sadrži čvor u kome se spajaju grane magnetnog kola (Slika 3.31) U dosadašnjem razmatranju već su uočene analogije među osnovnim veličinama koje karakterišu magnetna i električna kola (MPS-a M analogno sa ems E. magnetna otpornost Rm analogna sa električnom otpornošću R i magnetni fluks Φ analogan sa strujom I) pa. S obzirom na prethodno razmatranje.31) je Prvi Kirhofov zakon za magnetna kola. u čijoj svakoj grani djeluju mps NiIi.20) Φ2 g rana Φ1 zatvo rena p o vr{ ina Slika 3. pa odabere proizvoljna kontura koja sadrži i=1. a saglasno slici 3. korektna. dakle.. Omov zakon za magnetno kolo važi i uvom slučaju. od različitih materijala sa različitim poprečnim presjecima jezgra i različitim brojem namotaja sa različitim strujama.7. k Napomenemo da je pretpostavka o homogenosti magnetnog polja po njegovom presjeku.

19 . potrebnu za realizaciju zadatog fluksa.33) Si = Φ iRmi . i =1 n (3. analogno kao pri primjeni Drugog Kirhofovog pravila u električnim kolima. Pri praktičnoj primjeni izraza (3. pa je jednostavno naći i traženu mps NI H11 + H2l2 + Hδ δ = NI . problemi se mogu postaviti na dva načina: 1. a treba naći mps namotaja M=NI.21. Označava se kontura koja prolazi srednjom magnetnom linijom. treba voditi računa o smjerovima pojedinih flukseva i MPS. Vrijednost H δ jednoznačno je definisana poznatim odnosom Hδ = Φ / Sδ μo . nužno bilo pretpostaviti da je gustina fluksa po presjeku jezgra bilo koje grane konstantna. u praktičnoj primjeni. Zadate su geometrijske dimenzije magnetnog kola. Magnetno kolo se razbija na red djelova jednakog poprečnog presjeka S realizovanih od homogenih materijala.34) na konkretni problem. pa izraz (3. Treba napomenuti da je.8 Proračunavanje magnetnih kola Pri proračunavanju prostih magnetnih kola.35) Vrijednosti H 1 i H 2 određuju se na osnovu izračunatih B1 i B 2 sa zadatih krivih magnećenja materijala od kojih su realizovani odgovarajući djelovi magnetnog kola. kakvo je prikazano na slici 3. l (3. Kako fluks u svim djelovima kola mora biti isti.21. karakteristike feromagnetnih materijala i magnetni fluks koji treba realizovati u magnetnom kolu. dobijaju se sabirci oblika Bi li (3. što se.32) poprima oblik μ i Si n ∑ i =1 ΦiRmi = ∑ Mi . (3.21 Primjer prostog magnetnog kola.36) b l2 H2 N S2 Hδ c + I H1 l1 S1 a δ Slika 3.zatim kada se takvi sabirci pomnože i podijele sa Si (presjek jezgra grane). u prethodnom postupku.34) koji predstavlja iskaz Drugog Kirhofovoh zakona za magnetna kola. 3. Ovo omogućava jednostavno određivanje vrijednosti ∫ Hdl za konturu koju obrazuje srednja linija magnetnog polja. to je uvijek Bi = Φ / Si za svaki dio kola. Rješavanje problema ovog tipa može se ilustrovati na primjeru magnetnog kola sa slike 3. obično čini.

a treći.37) sa idt dobićemo jednačinu koja izražava zakon o održanju energije: uidt − Ri 2 dt − idΦ = 0 (3. dobijene sa zadatom vrijednošću MPS. Ova procedura zahtijeva da se pretpostavi magnetni fluks u kolu. kroz namotaj će proteći struja i. Rješavanje složenih magnetnih kola za koja su sve permeabilnosti konstantne (linearno magnećenje) svodi se na primjenu Kirhofovih zakona. Rješavanje oba tipa zadataka kod prostih magnetnih kola znatno se pojednostavljuje ako je permeabilnost materijala od kojeg je napravljeno magnetno kolo konstantna. a treba odrediti magnetni fluks kroz kolo Φ . čija je permeabilnost μ i na kome je ravnomjerno namotano N navojaka izolovane žice ukupne otpornosti R (sl. Nije teško pretpostaviti kolike komplikacije mogu nastati pri proračunavanju složenih magnetnih kola sačinjenih od feromagnetnih materijala. 3. ovako izračunata. Neposredno korišćenje izraza 3. procedurom koja je analogna proceduri koja važi za rješavanje električnih kola. U takvim situacijama treba pribjeći primjeni Omovog zakona za magnetna kola. Zadate su geometrijske dimenzije magnetnog kola.2. po pretpostavci. mps razlikuje od zadate vrijednosti mps. onda se pretpostavka o fluksu koriguje. a zatim da se izračuna mps na način kako je to prije opisano. i + u R r N navojaka l dužina srednje linije S B dB H dwm a) b) H Slika 3. Ova procedura se ponavlja sve do zadovoljavajuće podudarnosti.9 Energija magnetnog polja Razmotrimo najjednostavnije magnetno kolo (pravilan torus) od feromagnetnog materijala. To je razlog što se.37) Pomnožimo li jednačinu (3. karakteristike magnećenja svih korišćenih materijala i mps M. Ako se. drugi član je oslobođena Džulova toplota.38) Prvi član jednačine (3.22 Uz energiju magnetnog kola Kada se torus priključi na promjenljivi napon u. za rješavanje ovakvog tipa problema koristi iterativna procedura. pa se ponovo izvrši računanje mps.38) predstavlja rad koji ulaže izvor napona u. pod uticajem tog napona.34 za rješavanje problema ovakvog tipa nije moguće jer. Metod superpozicije takođe je primjenjiv pri rješavanju ovakvih kola. pa se može pisati jednačina dinamičke ravnoteže električnih sila: u − Ri − dΦ =0 dt (3. rad uložen na stvaranje magnetnog polja 20 . 3.22a). koja stvara magnetno polje čiji je fluks Φ takođe promjenljiv. Ovdje neće biti govora o rješavanju takvih kola. svi djelovi kola nijesu od istog materijala.

Uz pretpostavku da je r〈〈R. te tada postoji linearna zavisnost između struje i fluksa Φ = Li .22a. Kao posljedica priključenog napona. WM = NΦFe ⋅ i = NΦFe 2 2 N 2 2 (3. pa se ukupna energija magnetnog kola dobija integraljenjem: WM = ∫ dWM = i =0 ∫ Lidi = 2 Li i 1 2 = 1 Φi 2 (3.41) što se može geometrijski interpretirati kao površina između krive magnećenja i ordinatne ose (sl.10.39). Ovi gubici jednim imenom zovu se gubici u gvožđu.3. magnetna energija kola može izraziti: 1 1 1 H ⋅l 1 = BSlH = BHV .i ⋅ dΦ = dWM .40) Kod torusnog magnetnog kola sa slike 3. Neka je njegov namotaj priključen na izvor naizmjeničnog napona u učestanosti f.23. MPS je M=Ni=Hl.1 Gubici usljed histereze Neka je predmet posmatranja magnetno kolo od feromagnetnog materijala predstavljeno na slici 3. električnih mašina i svih drugih uređaja koji koriste naizmjeničnu struju. a to je slučaj kod transformatora. 3. Magnetna kola obično rade van oblasti magnetnog zasićenja. U posmatranom slučaju fluks električnog kola je N puta veći (N je broj navojaka električnog kola) od fluksa magnetnog kola: Φ = NΦ Fe ili fluks jednog navoja namotaja je isti kao fluks kroz presjek magnetnog kola.39) U gornjim razmatranjima električnog kola fluks Φ je fluks električnog kola. a fluks magnetnog kola ΦFe je fluks koji prolazi kroz presjek magnetnog kola. gustina fluksa B i jačina polja H su isti u svim djelovima kola.40) ravnomjerno raspoređena u zapremini jezgra torusa.22b). nastaju gubici energije uslijed pojave histerezisa i pojave vrtložnih struja. Na osnovu ovog zaključka. pa je Φ=BS. kroz namotaj će proticati 21 . možemo izračunati zapreminsku gustinu energije magnetnog polja wM : wM = WM 1 1 = BH = μ ⋅ H 2 2 V 2 = 1 B2 2 μ (3. imajući u vidu da je Φ Fe = B ⋅ S .10 Gubici energije u magnetnom kolu Vidjeli smo da je za magnećenje magnetnog kola potrebna određena energija – jednačina (3. 3. Primjenjujući zakon ukupne struje na posmatrano kolo imamo: H ⋅l = N ⋅i pa se. dakle fluks koji prolazi kroz površine koje se naslanjaju na električno kolo. Logično je zaključiti da je izračunata magnetna energija (3. Kada se magnećenje feromagnetnih materijala vrši naizmjenično.

B 2' 3 2 H 1 4 4' Slika 3. ukupna snaga gubitaka usljed histereze u magnetnom kolu biće: PH ::f x površina histerezisne petlje x V. proporcionalan površini 2-3-2'-2 vraća u električno kolo. idući od tačke 1 do tačke 2. pri tome. Idući od tačke 3 do tačke 4. odnosno. što govori o tome da se dio energije.24).23 Magnećenje naizmjeničnom strujom magnetnog kola od feromagnetnog materijala.struja i. te će i polje u magnetnom kolu imati naizmjenični karakter. za priraštaj magnetne energije po jedinici zapremine magnetnog kola. H>0 i dB<0.24 Histerezisna petlja. ciklus naizmjeničnog magnećenja ponavlja se f puta (f je učestanost ili frekvencija magnećenja). pa je uloženi rad za magnećenje pozitivan i. pa je uloženi rad opet pozitivan i proporcionalan površini 3-4-4'-3. Zbog nereverzibilnosti procesa magnećenja feromagnetika. već je zaključeno da. Dakle. na činjenicu da se dio energije gubi u magnetnom kolu (pretvara u toplotu). u toku jedne sekunde. kao na slici 3. a idući od tačke 4 do tačke 1 H<0 i dB>0. a zatim u drugom smjeru. rad je opet negativan. ovdje nedostaje praktični algoritam za izračunavanje snage gubitaka u 22 . H <0 i dB<0. Pri naizmjeničnom magnećenju magnetnog kola. imati oblik histerezisne petlje. u toku jedne periode magnetno kolo će se magnetiti u jednom. koja se gubi u jedinici zapremine magnetnog kola.24. zavisnost magnetne indukcije od jačine polja će. pri njegovom naizmjeničnom magnećenju. za jedinicu zapremine magnetnog kola. l i u N navojaka r S Slika 3. te će energija.3. Dakle. U okviru izučavanja magnetnih polja. Prethodno razmatranje ukazuje. za jedinicu vremena (snaga gubitaka PH ) biti: PH / V ::f x površina histerezisne petlje. te se energija proporcionalna površini 4-1-4'-4 vraća električnom kolu. kvalitativno. važi: dWm = HdB . H> 0 i dB>0. Međutim. pa je rad negativan. proporcionalan je površini ograničenoj krivama 1-2-2'-1 (sl. Idući od tačke 2 do tačke 3.

navode gubitke usljed histereze po jedinici mase pri Bm=const.2 Gubici usljed vrtložnih struja Feromagnetni materijali od kojih se prave magnetna kola. češće se koristi izraz: 2 PH = ηfB m . struja opada. kada se kroz njega zatvara naizmjenični fluks. čitav poprečni presjek može se posmatrati kao zbir. Prema Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije. a Bm maksimalna vrijednost indukcije. za: istu masu.25b). 23 . šta se događa u poprečnom presjeku magnetnog kola. primjenjuje se mjera izvođenja magnetnih kola od tankih limova. a) Punom magnetnom kolu i b) Magnetnom kolu sačinjenom od limova. s obzirom da su provodne konture zatvorene. Takve struje nazivaju se vrtložne (vihorne) struje. zbog promjenljivog fluksa. i to takvog smjera da iste teže da stvore sopstveno polje. interesantno je razmotriti. koji su među sobom izolovani (Slika 3. jer. to su. u svakoj od tih provodnih kontura. Snaga tih gubitaka. do kojeg je magnećeno magnetno kolo. i naziva se snaga gubitaka usljed vrtložnih struja (gubici usljed vrtložnih struja).43) PF = σf 2 B m . gubici usljed vrtložnih struja manji.6 .42) Proizvođači feromagnetnih materijala.25 Vrtložne struje u. mogu se izraziti kao: 2 (3. pri istoj ems-i. i za f=const. Što su limovi tanji. imaju i to svojstvo da su dobri električni provodnici. Štajnmec je dao izraz za snagu gubitaka usljed histereze po jedinici mase magnetnog kola: 1 PH = ηfB m. Iz ovog razloga. Otpornost kojom se strujna kontura suprostavlja proticanju vrtložne struje utoliko je veća ukoliko je njena dužina veća.25a).magnetnom kolu usljed histereze. Gubici uslijed vrtložnih struja. (3. u jednom i u drugom smjeru. koji ih je uzrokovao. pored ranije istaknutih svojstava.10. S obzirom da svaka provodna kontura pruža otpor proticanju struje kroz nju. prema Džulovom zakonu. a gubici su proporcionalni kvadratu struje. kao mjera za sniženje gubitaka uslijed vrtložnih struja. indukovaće se ems što će. po jedinici mase. 3. provodnih kontura. Za praktične svrhe. proizvoljno mnogo. S obzirom na osobinu električne provodnosti feromagnetnog materijala. vektor magnetne indukcije a) b) Slika 3. (najčešće Bm=1T). ipak. opada snaga gubitaka. u njima izazvati pojavu struja. gdje je η Štajnmecov sačinilac koji karakteriše materijal. kad je gustina magnetnog fluksa u svim tačkama presjeka jednaka (Slika 3. očigledno je da vrtložne struje uzrokuju pretvaranje dijela energije u toplotu. U ove svrhe. obično se označava sa PF . f=50Hz). (npr. istu učestanost f i isto Bm. koje će uticati na suzbijanje promjene fluksa. Imajući to u vidu. Sa rastom otpornosti. standardno.

na promjenu energije magnetnog polja dWM i na mehanički rad Fdx . Tipična izrada elektromagneta. stvara u jarmu magnetno polje. 3. koje se sastoji od jarma. releji. a između njih je međugvožđe – vazduh. S druge strane. koji se sastoji od jarma sa namotajem i kotve..46) 24 . dat je na (sl. u svakom trenutku. utrošio se na zagrijavanje provodnika Ri 2 dt . prekidači (sklopke). U i R Sj F δ lj N dx lk Sk Slika 3. Obilježimo sa F rezultantnu silu kojom jezgro privlači kotvu i zamislimo da je u toku vremenskog intervala dt izvršeno virtuelno pomjeranje dx u pravcu djelovanja sile F. dužine l j i presjeka S j . i dr. kojom magnetno polje privlači feromagnetne dijelove. kotve.11 Elektromagnet Mnogi elektrotehnički uređaji. mora da važi jednačine dinamičke ravnoteže električnih sila (koja je takođe proizišla iz zakona o održanju energije): u − Ri − dΦ =0 dt (3. 3. Magnetomotorna sila Ni kalema.44) Jednačina (3. presjeka S k i dva vazdušna procjepa dužine δ i presjeka približno jednakog presjeku jezgra. relativno male debljine δ . dužine l k . na osnovu zakona o održanju energije.45) sa idt i oduzmimo je od jednačine (3. zvonca.44) iskazuje: rad izvora za vrijeme virtuelnog pomjeranja uidt . pa će biti: idΦ = dWM + Fdx (3. ventili. Pomnožimo jednačinu (3. Tako se formira magnetno kolo. za standardnu učestanost i konstantnu maksimalnu indukciju. spojnice. koji karakteriše svojstva materijala feromagnetnog kola. može se napisati jednakost: uidt = Ri 2 dt + dWM + Fdx (3. “magneti” za prenošenje tereta u čeličanama i livnicama čelika.gdje je σ koeficijent snage gubitaka usljed vrtložnih struja.26 Skica elektromagneta Jaram i kotva su od feromagnetnog materijala. Vodeći računa o svim transformacijama energije.44). Svi oni koriste mehaničku silu.26). za električno kolo (namotaj).45) što znači da napon izvora drži ravnotežu padu napona na termogenom otporu kalema Ri i indukovanoj elektromotornoj sili uslijed ukupne promjene fluksa električnog kola dΦ / dt . Linije magnetnog polja “preskaču” kroz vazdušni procjep i zatvaraju se preko kotve. navodi se podatak o gubicima usljed vrtložnih struja po jedinici mase. koriste u svom radu elektromagnet. koja je pokretna. U katalozima proizvođača.

za ukupnu silu kojom jezgro privlači kotvu dobije se: F = BHS j = μH 2 S j (3.47) Logično je zaključiti da se ova sila ravnomjerno rasporedi na obje stope elektromagneta. (jednačina 3. mijenjaju i struja i fluks. 25 .Imajući u vidu izraz za magnetnu energiju. poslije izvjesnih transformacija. tj. F1 = F / 2 . kao i činjenicu da se pri zamišljenom virtuelnom pomjeranju.40).