UDK 7.046:13 Pregledni zn. Clanak Primljeno 04/03. MIT KAO ANTROPOLOSKA KONSTANTA Kregimir SIMIC, Osijek Sazetak Novija povijest hermenoutike koja zapodinje radovima njematkog teologa F. Schleiermache- ra svoj vrhunac, pod utjecajem egzistencijalisti¢ke filozofije, dozivijava krajem 19. st. i po- éetkom 20. st. posebice medu protestantskim liberalnim teolozima pri pokuSaju demitologiza- cije svetopisamskih tekstova. Ti su pokuSaji odveli u svojevrsni redukcionizam, ali su ipak ostavili za sobom sloZena hermeneuti¢ka pitanja, posebice pitanja o mitu, Narav se mita osvi- jetlila iz perspektive psihologije (Freud i Jung), antroplogije te posebice knjizevnoteorijskog promisijanja modemog i postmodemog romana u Kojima je Cita sklonost mitu i tzv. mitskoj svijesti, mitskom migljenju. Uvidjevai da je mit i mitsko misljenje naprosto antropoloska kon- stanta, dodlo se do zakljuéka da je bultmannovska demitologizacija pogresna ne samo stoga Sto odvodi u redukcionizam veé stoga sto je mit i mitsko misljenje datost u kojoj éovjek na- prosto Zivi te da se mitovi pojavijuju tamo gdje se na njih nije ni pomidljalo. Istinska se »demitologizacija« dogada pri nasljedovanju, Kjuene rijeci: mit, mitska svijest, mitsko mis\jenje, mitologizacija, hermeneutika, nasljedovanje. Uvod: poruka Krste Brodnjaka' Hans Georg Gadamer, jedan od najistaknutijih mislitelja 20. st., tvrdi kako filozofija ne moze uéiniti nista, ali hermeneutika moze.’ ' Krsio Brodnjak, poluslijepi zagrebacki filolog s jednim staklenim okom, proutavatelj starije hrvatske knjizevnosti i istrazivaé Gunduliéeva epa Osman, je glavni lik Pavligiéeva romana Koraljna vrata, Krsto dolazi, na poziv mjesnog svecenika don Spire, koji je doiao u posjed stare Skrinje pune drevnih rukopisa dubrovatkog jezi¢nog izraza, na otok Lastovo. Nakon toga prigu oblikuje senzacionalno otkrige: Krsto u 8krinji pronalazi blago starije hrvatske knjiZevno- sti, izgubljene rukopise mnogih pisaca, potpun Gunduliéev opus i napokon autograf Osmana s dva izgubljena pjevanja, sto su ih pokusali nadopuniti mnogi pisci, a najuspjesnije Ivan Mazu- ranié i za kojim neumomo tragaju knjizevni povjesniéari. Krsto se nade u prilici da upravo on svojim otkricem promijeni sliku hrvatske knjizevnosti. No, zaplet pocinje kada Krsto otkriva da prah s otkrivenih pjevanja Gunduliceva Osmana ima cudotvomo ljekovito djelovanje. Zara- za se zdravlja poCinje siriti po otoku a Krsto se nade u prilici da promijeni ne samo sliku hrvat- ske knjizevnosti i identitet nacionaine kulture, nego i da utjece na ustroj svijeta, na stanje bole- 685Kregimir Simic, Mit kao antropoloska konstanta Hermeneutika, kao umijeée i teorija interpretacije, svoje podrijetlo ima u gtckoj mitologiji koja je boga Hermesa prikazivala kao tuma¢a zagonetne poru- ke s Olimpa. Pretpostavka je nastanka hermeneutike odmak sadasnjosti od kijutnih pisanih svjedocanstava proslosti. Odmak je tako poticaj spoznajnoj dje- latnosti, ali i prepreka jer se tumacenje ne moze osloboditi polozaja naknadnosti. Taj ga polozaj izvrgava stalnoj opasnosti da se izlaganje teksta pretvori u ulaga- nje viastitih projekcija. Novija povijest hermeneutike zapocinje njemackim teologom F. Schleier- macherom koji usmjerava hermeneuti¢ku refleksiju na individualni stil autora. Schleiermacher postavlja teorem hermeneuti¢kog kruga iz kojega proistjece da se izdvojena mjesta mogu valjano razumjeti jedino iz cjeline, a ta se cjelina opet ne moze dokuéiti drukéije do intuitivno preko dijelova. Djelo za Schleiermache- ra nema status dovrene Cinjenice, ve¢ apela kojemu se slobodno odgovara. Nasljedujuci Schleiermachera, W. Dilthey stavlja hermeneutiku u jezgru svoje koncepcije duhovnih znanosti, prosirujuéi njezin predmetni interes na uku- pne zivotne procese.’ M. Heidegger razumijevanje promatra kao temeljni oblik sti i zdravlja, na raspored dobra i zla, zivota i smrti. Otoéani uvode diktaturu zdravlja te protje- ruju sumjestanina Pelegrina oboljelog od AIDS-a. Krsto se nade u nedoumici, a rasplet donosi sveeenik don Kuzma koji dolazi iz Splita i priopéuje tajanstvenim govorom Krsti da se rjesenje ‘oko cjelovitog Osmana i njegova utjecaja na zbilju krije na jednoj slici u mjesnoj ctkvi. Krsto u erkvi pronalazi sliku spaljivanja sv. Lovre na kojoj prepoznaje papire sa stihovima iz Osmana kako gore na lomaci. To mu je ujedno i naputak &to treba udiniti. Krsto na kameval- sku lomacu stavlja svoj filoloski san: cjelovitog Osmana. On shvaca da treba ocuvati granice mita i stvamosti, odnosno Krsto Brodajak pronice tzv. »mitsku svijest«. (usp. Pavao, PAVLI- CIC. Koraljna vrata, Znanje, Zagreb, 1996.; pogovor Dubravke Oraié Toli¢, Vrata u postmo- derni, stt. 198-201). Prateci Gadamerove filozofsko promisljanje filozofije »izvan sistema«, D. I. Luce se pita ».x pa Sto moze udiniti danasnja filozofija spram pravocrtne volje suyremenog znanstveno- tehniskog automata sto je veé nasrnuo na zaviéajnost éovjeka, automata, sto se gonjen na- tjecateljskom snagom golemih sredigta moéi samo ne zaostati, nesmanjenom brzinom pro- bija u nepoznato sijuci vise neizvjesnost i strah nego nadu. Sto moze uéiniti filozofija spram nagomilanog arsenala orudja cija upotreba ne moze nikome donijeti pobjedu, nego samo kolektivno samoubojstvo civilizacije, ukljuujuci naravno ovdje i ekolosku krizu, ke- mijske i radioaktivne posljedice na sav 2ivi svijet ovog planeta. Sto moze utiniti filozofija nasparm enormnog boga¢enja na jednoj strani, a silne bijede na drugoj strani kugle zemalj- ske? Odgovor je: Nista. Filozofija ne moze uciniti nista, ali hermeneutika moze, kaze Ga- damer. (usp. BANAS, Leopoldina-Veronika. Duhovne i prirodne znanosti kroz prizmu filo- zofijske hermeneutike Hansa ~ Georga Gadamera, Knjizevna Rijeka, br. 2, god. VI, 2001., str, 67). 3 Usp. DILTHEY, Wilhelm. f2gradnja istorijskog sveta u duhovnim naukama, Beogradski iz- davaéko-graficki zavod, Beograd, 1980. (O hermeneutici se izravno govori na 286. str.) 686BS 74 (2003), br. 4, str. 685-711 opstanka te mu daje ontologijski dignitet. Nakon Heideggera H. G. Gadamer izlaze svoju koncepciju interpreta kao cuvara tradiciji. Cini se da hermeneutika, pod utjecajem egzistencijalisti¢ke filozofije krajem 19. st. i poéetkom 20. st., posebice medu tzv. protestantskim liberalnim teolozi- ma, doZivljava svoj vrhunac pri pokusaju demitologizacije’ svetopisamskih tek- stova, odnosno pri pokusaju remitologizacije, koja se pojavijuje kao reakcija na pokudaj demitologizacije Svetog pisma. Cak se i teologija promatra kao svoje- vrsna povijest demitologizacije religije.‘ Tako se termini demitologizacije i remitologizacije javljaju u teoloSkim ra- spravama, njihovo razumijevanje u psiholoskom, antropoloskom te kontekstu knji- zevnoteorijskih rasprava pridonosi njihovoj semanti¢koj stabilnosti i u teoloskim krugovima. Stoga éemo o mitu, kao sredi8njem pojmu procesa demitologizacije i remitologizacije — pa tako i sredi8njem pojmu hermeneutitke refleksije — govoriti iz psihologke, antropoloske i perspektive teorije knjizevnosti.” Teoloskom promi- Sljanju mita, procesa demitologizacije i remitologizacije posebice pridonosi knji- zevnoteorijsko promisljanje romana — knjizevne vrste koja je »najsvjesnija sebe« (K. Nemec). Naroéito je to vidljivo u romanima moderne i postmoderne. U roma- nima tih razdoblja o¢ita je zaokupljenost mitom; bilo na tematskoj razini koriste- njem mitskih motiva, bilo kao uporaba sklopova koji upucuju na tzv. »mitski na- Gin misljenja«, bilo kao zaokupljenost jeziénom problematikom ili problematikom odnosa fikcije i fakcije, knjizevnosti i zbilje. Mit, odnosno procesi demitologizacije Usp. BITI, VLADIMIR. Pojmovnik suvremene knjizevne teorije, Matica hrvatska, Zagreb, 1997,, str. 125-128, H. G. Gadamer to ovako izri¢e: »Kultura Zivi kao jedna forma sporazumije- vanja, kao jedna igra ¢iji sudionici nisu s jedne strane subjekt, a s druge objekt. Zato se potpuno dade razumjeti da znanosti o kulturi— i to sasvim sigumno — raspolazu znanstvenim metodama. No one su tek samorazumljive pretpostavke, kada ih se usporedi s vrijednoscu koju nase uzajamno sudionistvo, naSa uvucenost u tradioju i Zivot kulture ima za ove znanosti.« (GADAMER, Hans Georg, Pocetak filozofije, Hrvatski studiji - STUDIA CROATICA, Zagreb, 2000., str. 32.) Termin demitologizacija u teoloske je rasprave uveo njemacki teolog Rudolf Bultmann (1884.-1976.). Sam Bultmann pige: »This method of interpretation of the New Testament wich tries to recover the deeper meanig behind the mythological conceptions I call de-mytho- logizing«. (BULTMANN, Rudolf. Jesus Christ And Mythology, New York,1958., stt. 18). H. Braun Bultmannov program demitologizacije progiruje i na shvacanje Boga te jc Boga tuma~ Gio egzistencijalistickim terminima kao »podrijetlo mojih traganjaw, jedan odredeni vid me- duljudskog Zivijenjac. Sliéno éini i D. Solle te pide da se »Bog dogada u onome sto se doga- dz medu Ijudimac, a vjera je »jedan odredeni nagin Zivotax, »jedan odredeni natin postoja- njax, jedan »pokret egzistencijec. lavan njematkog govornog podrugja nastaje tzv, »Bog je mriav teolo, ogee (Usp. KASPER, Walter. Bog Isusa Krisia, UPT, Dakovo, 1994., str. 103). Usp. PAVIC, Zeljko. Metafizika i hermeneutika, Hrvatsko filozofsko drustvo, Zagreb, 1997, str. 29. 7 Pojmom remitologizacije posebice se bavio E. M. MELETINSKI u knjizi Poetika mita. U nas je 0 remitologizaciji u knjizevnosti pisao Milivoj Solar. 687