560
poglavlie). Smanlivanje tjelesne aktivnosti, slabljenje
osieta okusa i mirisa i lakoče žvakanja (zbog propadanja
zuba) može smanjiti kvantitetu Icvalitetu pojedene hrane
(Morley, 2001). Nadalje, probavni sustav starijih teže
apsorbira odredene nutrijente, poput bjelančevina, kalcija
vitamina D. Stariji odrasli koji žive sami mogu imati teškoda
s kupovanjem i kuhanjem hrane i moguće je da im se ne
da jesti kada tn sami u vrijerne obroka. Sve zajedno, ovi
tjelesni i okolinski uvjeti povećavaju rizik od nedostataka u
prehrani, što pogada 10 do 25% starijih (High, 2001).
Stariji koji uzimaju vitamine i minerale kao dodatke
prehrani boljeg su zdravlia i tjelesno bolie funkcioniraju.
U jednom istraživanju, dnevna tableta vitamina i mine -
rala rezultirala je poboljšanom imunosnom reakcijom i
pedesetpostotnim padom u danima infekcije (Chandra,
1992). U drugom istraživanju, kod starijih muškaraca koji
su bili u programu tjelovježbe oa povećanje težine i koji
sodoet00000issoaliptostioskteoeegettke dodatke došlo je
do većeg povečanja mišične mase nego kod onih koji su
vježbali, ali nisu uzimali dodatak (Meredith i sur., 1992).
Kao što je prije prodiskutirano, dodaci prehrani koji sadrže
vitamine A, C iEpocoažcot sprečavanju nnšićne degene-
racije. No njihova uloga u zaštiti protiv kardiovaskularnih
bolesti još je uvijek nejasna (Watkins sur., 2000). I prem-
da loša prebrana smanjuje kognitivno funkcioniranje u
svakoj dobi, ece1ičiti nutritijenti i biljke koji su omačeni
kao "pobolišivači pamćenja" uldjučujući vitarnin E i ginko
biloba, imaju, u najboljem slučaju, male efekte (Gold,
Cahill i Wenk, 2002, McDaniel, Maittj Einstein, 2002).
Osim prehrane i tjelovježba nastavlja biti snažna zdrav-
stvena intervenclia. Zdrave starije osobe koje žive sjedilač-
ki, kada i u dobi od 80 godina započnu vježbe izdržliivosti
(hodanje, vožnja biciklom, aerobički ples), pokazuju po-
bolišanje vitalnog kapaciteta, u usporedbi s kapacitetom
mnogo rnladih pojedinaca IStratton i sur., 1994). A vježbe
opterečenja koje započnu u kasnoj odrasloj dobi - čak i
tako kasnoj kao što je 90 godina - dovode do poveć.anja
veličine i snage mišića, dotoka krvi u mišiče sposobnosti
mišiča da iskorištavaju Icisik krvi. 'Ib se pretvara u veču
brzinu hodanja, pobolišanu ravnotežu, stav tijela, te spo.
sobnost obavlianja svakodnevnih aktivnosti, poput otva-
ranja zaglavlienih poklopaca s limenki, nošenja torbi lz
dučana podizanja unuka teškog 15 kilograma (Goldberg,
Dengel i Hagberg, 1996, Pyka i sur., 19941.
Tjelovježba takoder pobolišava dotok krvi u mozak,
što pomaže očuvanju moždanih struktura i ponašajnih
kapaciteta. SnimIce mozga pokazuju da, u usporedbi s
onima koji su sjedilački tipovi, oni koji su u tjelesuoj
kondiciji imaju manji gubitak tkiva i neurona i glija stanica
oeađičitimpodeočjisocctetbealttngknksa)Co1onsobti
sur., 2003). Suldadno s tim nalazima, tjelovježba smanju je
kognitivni pad. U opsežnom istraživanju na Kanadani- ma
starima od 65 godina naviše, oni koji su se redovito
bavili tjelovježbom imali su manji kognitivni pad kada je
Psihologija cjetofluotnog razuoja
procjena učinjena pet godina poslije (Laurin i sur., 2001).
Premda su zdrava prehrana i tjelesna aktivnost od naj-
veče koristi kada se primjenjuju cijeli život, nikada nije
kasno za promjenu. Počevši u šezdesetima, pa do svoje
smrti u dobi od 94, Waltov je stxic Louie igrao tenis jedan
do dva sata dnevno i odlazio na ples tri večeri tjedno.
Tjelovježba je omogućila Louieu da zadrži visok osječaj
tjelesnog samopoštovanja. Kao plesač lijepo se odijevao i
graciozno se kretao. često je komentimo kako ples i drug,i
sportovi rnogu promijeniti izgled starijih ljudi, od zastarje.
log do elegantnog, izražavajući liepotu unutrašnjeg "ja".
Stariji koji cijene unutrašnje dobiti od tjelovježbe - to
što se osječaju jačima, zdravijima i energ,ičnilirna - češće
če vjelbati redovito (Caserta i Gillett, 1998). Ipak nedo-
statak svijesti o zdravstvenim dobitima tjelovježbe i očeki-
vane neugode od vježbanja glavne su prepreke da se starije
osobe navede na redovito vježbanje, 75% muškaraca i 80%
žena nisu dovoljno aktivni (Stewart i sur, 2001). Nada -
lie, mnogi sa simptomima kroničnih bolesti misle da je
polagani tempo najbolje liječenje i da ce vježbanje,
zapra- vo, naškoditi. U planiranju programa tjelovježbe za
starije važno je potaknuti osjećaj kontrole nad procesom
starenja - naglašavajuči zdravstvene dobiti od tielesne
aktivnosti i mijenjajuči negativna vierovanja koja
interferiraju s ustrajanjem u naponma fLachman i sur.,
1997). Aktiimi stariji mogu služiti kao pozitivni uzori
iimneinbtabttojc.
4 Seksualnost
Kada je Walt napunio 60, upitao je svoga 90-godišnjeg
strica Louiea u kojoj dobi prestaje spolna želia aktivnost.
ako uopće prestaje. Waltovo pitanje proizlazi ia široko ra-
sprostranjenog mita da seksualni nagon nestaje u starijoj
d o b i 2 0 0 0 ). " O so b it o j e v a žn o b i ti o d mo r en i
strpliiv tijekom seksa", Louie je objasnio Waltu. "Ne mogu
više tako često i to je mnogo mimije iskustvo nego je bilo
kad sam bio mlad, no moj seksualni interes nije nlitada
nestao. Rachella i ja smo imali sretan intimni život i još
je uvijek takav".
Premda sva transverzalna istraživanja izvještavaju o
opadanju spolne želje i učestalosti seksualne aktivnosti u
starijih ljudi, taj trend je možda preuveličan zbog efekta
kohorte. Nova generacija starijih koja je navikla da se sek-
sualnost doživljava pozitivno, vjteojctooĆebiti seksualno
aktivnija. Nadalje, lorigitudinalni rezultati upućuju na to
da većina zdravih starijih vjenčanih parova izvještava o
kontinuiranom redovitom seksualnom ulitku. Ista gene-
ralizacija koju smo raspravili za srednju dob vrijedi i za
starije, dobar seks u prošlosti predvida dobar seks u buduć.
nosti. Medu ljudima koji nisu u braku iznad dobi od 65,
oko 70% muškaraca i 50% žena irna povremene seksualne
odnose (Levy, 1994).