You are on page 1of 24

1.Čime se bave informacione tehnologije (IT)?

1.Informacione tehnologije koriste racunare i racunarske programe da


konvertuju,uskladiste,stite obradjuju,bezbjedno salju i primaju informacije.

2. Koja je vrijednost informacionih tehnologija u poslovanju?


2.*automatizuju procese poslovanja
*obezbjedjuju informacije za donosenje odluka
*povezuju poslovanje sa korisnicima
*obezbjedjuju alate produktivnosti radi uvecanja efikasnosti

3. Šta se označava pojmom informacioni resursi? Koja su tri nivoa obrade računarom?

3. Uobičajeno se danas označavaju pojmom informacioni resursi. Sa stanovišta primjene


računara mogu se izdvojiti 3 nivoa obrade računarom:
• obrada podataka

• obrada informacija

• obrada znanja

4. Šta je podatak?
4. Podatak je reprezentacija činjenice ili ideje pogodna za komunikaciju, interpretaciju i
obradu od strane ljudi i upravljačkih mašina. Podatak je, dakle, apstraktna kodirana
predstava o nekoj činjenici iz realnog svijeta. On je nosilac informacija i služi za tehničko
uobličavanje informacija, kako bi se one mogle sačuvati ili prenijeti. Pojedinačni podaci sami
za sebe nemaju nikakvo značenje ili je ono veoma slabo izraženo.

5. Šta je informacija? Od čega se sastoji informacija?

5. Informacija je primljena i shvaćena poruka, sve ono što daje nove podatke, ili nova
obavještenja o nekoj činjenici ili nekom događaju, koji nisu bili ranije poznati. Informacija je
podatak u nekom kontekstu,ona je znacenje koje se dodjeljuje podatku.

6. Koja je razlika između podatka i informacije? Objasniti nekim primjerom


6. Informacija predstavlja protumačeni podatak o pojavi koju on prikazuje. Drugim riječima,
informacija je prečišćen, organizovan i obrađen (struktuiran) podatak u smislenom kontekstu.

7. Šta je znanje i kakva je njegova uloga?


7.Znanje predstavlja rezultat spoznaje realnog svijeta, predstavlja formalizovanu informaciju
na koju se poziva ili koja se koristi u procesu zaključivanja.Uloga znanja je u tome što se na
osnovu postojećeg znanja i nekih poznatih polaznih činjenica o problemu postupkom
zaključivanja (izvođenja) mogu dobijati nove činjenice.

8.Koje su 4 faze obrade podataka?


8.Obrada podataka moze se podijeliti u 4 faze:
1. prikupljanje i unos podataka,
2. organizacija podataka i njihovo čuvanje, tj. skladištenje,
3. obrada podataka pomoću računara, tj. obrada u užem smislu (računanje, sortiranje,
grupisanje itd.),
4. prikaz (prezentacija) podataka i rezultata obrade (štampanje, crtanje, i sl).

9.Šta je informaciona tehnologija, a šta IT sistem?


9.Informaciona tehnologija je izučavanje, dizajn, razvoj, implementacija i podrška ili
upravljanje računarskim informacionim sistemima (IS), softverskim aplikacijama i hardverom.
IT sistemi su sistemi koji koriste informacione tehnologije.

10.Navesti nekoliko obaveza koje podrazumijeva administracija?


10. * planiranje logične i efikasne mreže
*instalacija velikog broja računara koji se kasnije lako mogu nadograditi
*odlučivanje koji su servisi neophodni
*planiranje i uvođenje adekvatnih sigurnosnih mehanizama
*obezbjeđenje komfornog okruženja korisnicima
*razvijanje načina za popravke grešaka i problema koji se pojave
*praćenje razvoja i iznalaženje načina kako koristiti veliku količinu znanja koje se
povećava svake godine.

11. Šta je ICT?


11. ICT predstavlja opšti termin koji opisuje svaku tehnologiju koja potpomaže da se
proizvede, manipuliše, skladišti, komunicira, razdjeljuje ili osigurava određena informacija.

12.Pojasniti hardware, software, telekomunikacije, netware, groupware, humanware,


orgware. Šta podrazumijeva svaki od njih?
• hardver – podrazumijeva fizičku opremu kao što su elektronski, mehanički,
magnetski i optički uređaji; fizičke jedinice računarskih sistema namijenjene
procesiranju i prenosu podataka.
• softver – uključuje predefinisane instrukcije koje kontrolišu rad računarskih sistema ili
elektronskih uređaja. Softver koordinira rad hardverskih komponenata u jednom
informacionom sistemu. Softver inkorporira standardne softvere kao što su operativni
sistemi ili aplikacije, softverski procesi, AI, inteligentni agenti i korisnički interfejs;

• telekomunikacije – predstavljaju svako emitovanje, prenos ili prijem poruka (govor,


zvuk, tekst, slika i podaci) u vidu signala, korišćenjem žičnih, radio, optičkih ili drugih
elektromagnetskih sistema. Telekomunikaciona sredstva su oprema i uređaji za
obradu, prenos i prijem signala, kao i odgovarajući softveri koji se koriste u
telekomunikacijama;

• netware – podrazumijeva opremu i softver neophodne za razvoj i podršku mreže


računara, terminala i komunikacionih kanala i uređaja;

• groupware – predstavlja komunikacione alate kao što su e-mail, videokonferencija, i


dr. koje podržavaju elektronsku komunikaciju i kolaboraciju između grupa;

• humanware – podrazumijeva intelektualne kapacitete neophodne za razvoj,


programiranje, održavanje i rukovanje tehnologijom. Humanware inkorporira znanje i
ekspertizu

• orgware ili organizaciona komponenta, obuhvata organizacione postupke, metode i


načine kojima se usklađuje, tj. koordiniše rad svih komponenata informacionog
sistema, kako bi one činile skladnu i funkcionalnu cjelinu.

13.Navesti mogućnosti računara u oblasti upravljačkih aktivnosti i donošenja odluka?


13. Računari mogu podržati upravljačke ativnosti i donošenje odluka. Njihove mogućnosti u
ovoj oblasti su:
*Brza obrada podataka
*Čuvanje velikih količina podataka
*Mogućnost upravljanja (rukovođenja pomoću računara)
*Mogućnost komunikacije pomoću računara

14.Šta je sistem?
14. Sistem predstavlja skup elemenata udruženih na neki određeni način radi postizanja
zajedničkog cilja. Sistem je skup različitih elemenata koji su u takvoj međusobnoj vezi da,
kao cjelina daju bolji rezultat od rezultata koje samostalno mogu da proizvedu njegovi
dijelovi.

15.Koje su komponente sistema?


15.Komponente sistema jesu:
- njegovi fizički dijelovi,
- ulazi i izlazi,

- procesi i

- upravljački postupci (planiranje, organizacija, upravljanje i nadzor).

16.Koji su elementi sistema? Šta podrazumijevaju?


16. Elementi sistema:
• Podsistemi: komponente koje pripadaju sistemu

• Granica: definiše opseg i domašaj sistema

• Okolina: sve što je izvan granica sistema, ali se još uvijek tiče sistema

• Ulazi: elementi koji ulaze u sistem iz okoline

• Izlazi: elementi koji napuštaju sistem

• Okruženja: veze između sistema i njegove okoline (zaštita, filtri)

• Ograničenja: unutrašnji i vanjski faktori koji određuju i ograničavaju funkcionisanje


sistema.

17.Koje su karakteristike sistema?


• organizacija – struktura i poredak, hijerarhijske veze koje određuju formalnu
komunikaciju i upravljački lanac (npr. vojska, preduzeće)

• interakcija – način na koji pojedine komponente sarađuju s drugim komponentama


(npr. Nabavka s Proizvodnjom, Proizvodnja s Prodajom i sl)

• međuzavisnost – jedan podsistem zavisi od drugog (ulaz), da bi mogao funkcionisati

• integrisanost – mjera povezanosti komponenti

18. Koje su tri osnovne uloge informacionih sistema?


• podrška poslovnim operacijama,

• podrška odlučivanju menadžera,

• podrška ostvarivanju strateške prednosti kompanije.

19.Kako se dijele IS prema funkcijama?


19. Prema funkcijama IS se mogu podijeliti na:
- IS za menadžere,
- IS za proizvodnju,
- IS marketinga,
- finansijski IS,
- personalni IS i dr.

20.Koje su karakteristike informacionih sistema (šta nam omogućavaju informacioni


sistemi)?
20.Karakteristike informacionih sistema su:
1. ažurno praćenje svih promjena u organizaciji,

2. mogućnost dobijanja informacija koje su ranije bile nedostupne,

3. dobijanje informacija češće i redovnije,

4. obavljanje analiza i proračuna koji ranije nisu bili mogući,

5. kvalitetnije donošenje odluka,

6. obezbjeđenje unaprijed definisanih i vremenski određenih izvještaja,

7. mogućnost dobijanja izvještaja na zahtjev.

21. Šta je IT sistem administrator?


• IT administrator, IT sistem administrator ili administrator sistema je osoba zadužena za
održavanje i upravljanje IT sistemom tj. računarskim sistemom i mrežom.

22. Pojasniti šta podrazumijevaju administracija i održavanje.

Administracija predstavlja sve one neophodne postupke koje neko mora raditi da bi računarski
sistem bio u upotrebljivom stanju.

To uključuje poslove kao što su backup datoteka, instaliranje novih programa, kreiranje i brisanje
korisničkih naloga (accounta), provjeravanje integriteta sistema datoteka...

Održavanje predstavlja dijagnostiku i popravku stvari koje ne rade kako je planirano.

23. Šta su servisni programi?


SERVISNI PROGRAMI predstavljaju takva programska rešenja koja obavljaju više funkcija, na primjer:

• stalni nadzor nad procesima upravljanja u računarskom sistemu,

• samoodržavanje,

• defragmentacija memorijske jedinice,

• formatiranje diska,

• stalni servisi (clock, calendar, planer….)


24. Objasniti i nacrtati piramidu hijerarhije skladištenja.

• Vrh piramide ima dobre performanse za online pristup, ali i visoku cijenu.

• Dno piramide nema dobre performanse nego se koristi za arhiviranje i distribuiranje


programa.

25. CRLF

• CR je iz doba teleprintera, ASCII kod 0x0D (13 dec), interpretira se kao \r


• LF line feed, ASCII kod 0x0A (10 dec), interpretira se kao \n

• Windows koristi CRLF sekvencu odnosno \r\n


• Unix samo LF odnosno \n (New line)

26. Uticaj broja i dimenzija ploča na performanse hard diska. Trendovi.

• Uticaj broja ploča je suptilniji:


• Više ploča znači veću masu motoru za pokretanje (uticaj na ubrzanje i potrošnju
energije, sporiji odziv na stop i start komande), veću preciznost pri uravnanju svih
dijelova, teže držanje buke i vibracija pod kontrolom.
• Više ploča znači manji broj cilindara za smještanje iste količine podataka.

27. Šta je cilindar kod diskova?

Cilindar čine staze na svim pločama koje se nalaze na istom poluprečniku (na istom
rastojanju od centra ploča). Sa ovakvom organizacijom se postiže racionalno iskorišćenje
površine za smeštaj podataka i obezbeđuje najbrži rad hard diska.

Ekvidistantne staze svih ploča čine jedan cilindar (cylinder).

28. Objasniti problem sa fragmentiranim datotekama.

Datoteke koje nisu smještene u okviru jednog cilindra su fragmentisane - pomjeranje


glava sa jedne staze na drugu prilikom čitanja ovakvih datoteka unosi kašnjenje.
Performanse diska mogu se uvećati smještanjem datoteke u okviru jednog cilindra kad
god je to moguće.
29. Koji su parametri performansi diska. Šta je vrijeme pristupa?

PERFORMANSE DISKA
• Spin-up time / Spin-down time, vrijeme ubrzanja/usporenja. U pravilu, što je brži
disk (veći RPM), to je veći je Spin-up time
• Seek time (ms), vrijeme pozicioniranja glave za čitanje i pisanje, reda 2-15 ms.
Pomjeranje do staze na kojoj je sektor. Ako je već na stazi, onda je ovo vrijeme 0.
• Rotational delay, (kašnjenje zbog rotacije), vrijeme pozicioniranja unutar sektora.
Utiče na throughput
• Transfer time, vrijeme prenosa podataka
• Access time, vrijeme pristupa. Zbir svih ovih vremena:

Access time = Spin-up time + Seek time + Rotational delay + Transfer time

30. Koje su funkcije disk kontrolera?

Procesor računara i disk komuniciraju preko disk kontrolera (disk controller).


Disk kontroleri različitih diskova pružaju isti interfejs ka ostatku računara i time
pojednostavljuju pristup podacima na disku, tj. oslobađaju računar potrebe za
poznavanjem načina rada i kontrolom elektromehanike diska.
Dodatne funkcije kontrolera su baferovanje podataka koje treba upisati na disk i
automatsko obilježavanje neispravnih sektora diska.

31. Objasniti odnos između broja ploča, broja korisnih površina i broja glava kod
diskova.

• Svaka ploča ima dvije korisne površine od kojih svaka može da primi više milijardi
bitova podataka,
• Podaci su organizovani u veće grupe da bi bio omogućen lakši i brži pristup
informacijama.
• Svaka ploča ima dvije glave,
• Jedna glava služi za donju, a druga za gornju površinu ploče, tako da disk sa npr. 3
ploče ima 6 glava.

32. Poređenje arhitekture IBM 305 RAMAC i modernih diskova.

• IBM 350 imao je 5 MB na 50 ploča po 24 inča (610 mm). Danas: 100 GB i više na
jednoj strani ploče 3,5 inča
• 2 kb/inch2
• Gustoća staza: 20 TPI (Tracks Per Inch)
• Broj bita po jedinici dužine staze: 100 BPI (Bits Per Inch)
• 1.200 RPM (Revolutions Per Minute)
• Brzina prenosa podataka: 8,8 kB/s (kilobytes)
• Masa diska: preko 1 T (premještanje se vrši viljuškarom)
• Prosječno vrijeme pristupa: 600 ms
• Cijena unajmljivajna: $3.200 mjesečno (ekvivalentno današnjim cca $160.000)
• Inženjeri su mogli napraviti i veći disk od 5 MB ali marketing nije mogao pronaći
kupca
• Prostorija za računar: 9x15 m, disk jedinica: 1,5 m2

33. Glave za čitanje i pisanje kod magnetnih diskova.

• TFI (Thin Film inductive Head)


• U periodu od kasnih 80-tih do sredine 90-tih godina 20. vijeka, obično u opsegu
diskova od 100 do 1.000 MB
• Primjene na diskovima sa većom gustinom zapisa nego ranije
• Može da lebdi na mnogo manjim visinama nego glave zasnovane na prethodnim
tehnologijama. Potpuno je eliminisala krupniju, feritnu glavu
• S povećanjem gustine zapisa na diskovima, relativno brzo su dosegle svoje
konstrukcijske limite, a naslijedile su ih MR glave (magnetoresistive)
• TFI je glava za pisanje. Namotaj u vidu tankog filma emituje magnetno polje kada
kroz njega protiče električna struja.
• Jezgro glave ima mali procjep koji lebdi nad diskom na malom rastojanju
• Magnetno polje procjepa polarizuje medijum na dijelu diska koji prolazi ispod glave,
kada se dozvoli da struja protiče kroz namotaj
• Polarizacija magnetnog polja (i namagnetisanje medija) može se mijenjati promjenom
polarizacije struje
• Disk rotira – polarizovane oblasti (bitovi) se redaju duž koncentričnih kružnih staza
• Kod starijih diskova induktivna glava se koristila i za čitanje.
• Promjena polarizacije magnetnog zapisa dok disk rotira, uzrokuje invertovanje fluksa
tih magneta. Induktivna glava registruje promjene fluksa u vremenu.
• Na osnovu principa magnetne indukcije, na krajevima namotaja u promjenljivom
magnetnom polju generiše se napon.

Izlaz na glavi za čitanje je proporcionalan brzini staze u odnosu na glavu.


• Trend je smanjivanje širine staze  smanjuje se broj mogućih namotaja i osjetljivost,
tj. Amplituda indukovanog napona

34. Koji su problemi sa oporavkom podataka, koji je bolji način zaštite, koji je
zajednički nedostatak vanjskih diskova (backup) i korištenja RAID?

• Oporavak podataka nekad jeste moguć, ali ne uvijek!


• Oporavak podataka zahtijeva novac.
• Oporavak podataka vremenski traje.
• Mnogo manja šteta i bolji način zaštite je kad se osiguramo da se podaci uopšte ne
oštete.

Zaštita podataka:
- Najjednostavniji način je napraviti više od jedne verzije. U praksi postoji više načina
da se ovo učini.
- Kloniranje hard diska kopiranjem na vanjski disk. Obično se isporučuje i backup
softver koji automatizuje čitav proces.
- Bolja opcija nego DVD ili CD.
- Korisnici radnih stanica vjerovatno će koristiti RAID.
- RAID – Redundant Array of Independent Disks (ranije Inexpensive disks)
- kombinacija više hard diskova u jednu jedinicu,
- Npr. RAID 1 kopira iste podatke na dva ili više diskova. U slučaju da jedan disk
otkaže, podacima je moguće pristupiti preko ostalih diskova.

Vanjski diskovi i RAID imaju zajedničku slabost:


Ako su u blizini računara, u slučaju požara, rušenja zgrade sa opremom, poplave, podaci
su izgubljeni.
Remote backup: udaljeni serveri za skladištenje podataka.

35. Šta je RAID tehnika?

• RAID tehnika (Redundant Array of Independent Disks) predstavlja različite načine


upotrebe diskova radi postizanja veće pouzdanosti i boljih performansi.
• Balans pouzdanosti i ulazno/izlaznih karakteristika.

36. Objasniti tri osnovna metoda koja se koriste u RAID tehnici.

Tri osnovna metoda se koriste u RAID tehnici:


• Disk striping
Upis i čitanje na nizu diskova, povećanje performansi, smanjena
sigurnost podataka.
• Mirroring u realnom vremenu

Simultani upis na još jedan disk. Povećana sigurnost podataka.

• Parnost
Podaci se upisuju na nizu diskova, dok se jedan ili više diskova
koristi za provjeru parnosti, tako da je moguća rekonstrukcija ako
neki disk otkaže.

37. Kako radi RAID 0?

• RAID level 0 (disk striping) je postupak kojim se podaci ravnomjerno raspoređuju


na sve diskove u nizu, u cilju poboljšanja performansi sistema.
• Brzina čitanja i pisanja se povećava (paralelno čitanje i pisanje). Smanjena
pouzdanost.
• Ovaj postupak se realizuje dijeljenjem diskova na trake (stripes) čije veličine zavise
od tipa operativnog sistema i namjene niza diskova.
• RAID 0 ne unosi redundansu (nema povećanja cijene), ali se u slučaju otkaza jednog
diska svi podaci nepovratno gube.
• Nije u punom smislu RAID jer nema redundanse.
• Pouzdanost je manja nego kod jednog velikog diska (više diskova znači češće
vrijeme otkaza pojedinačnog diska).
• Smanjena je pouzdanost.
• Neka je MTBF jednog diska 20.000 h (Mean Time Between Failure)
• Ako napravimo RAID 0 sa 4 diska, za 4 diska nije više 20.000, nego 20.000/4 = 5.000
h
• U prosjeku na svakih 5.000 h otkazuje disk

• RAID 0 paradoks: RAID 0 NIJE RAID (Redundant Array bez redundanse).

• Za lakše pamćenje:
• RAID 0: Nulta pomoć kada jedan disk otkaže.

38. Kako radi RAID 1?

RAID level 1 (disk mirroring)


• Postupak kojim se za svaki disk u nizu uvodi po jedan rezervni disk (ili više njih), koji
u svakom trenutku sadrži sliku originala.
• Povećava se pouzdanost. Ako jedan disk otkaže, sistem nastavlja da radi, a svi
podaci su sačuvani.
• Svaka operacija pisanja se vrši na oba (ili sve) diskove, a podaci se identično
skladište na oba (sve diskove).
• Pisanje je brzo koliko je brz najsporiji disk.
• Perforrmanse čitanja u principu se poboljšavaju, jer se operacija čitanja može dijeliti
među diskovima, pa čitanje može teoretski da bude i dvostruko brže.
• Diskovi bi trebali imati identične specifikacije.
• Performanse pisanja se ne poboljšavaju u odnosu na jedan disk.
• RAID 1 uvodi 100% redundanse, zaštita podataka je potpuna, ali je cijena sistema
dvostruko (n puta) veća.
39. Kako radi RAID 3?

- postupak kojim se podaci ravnomjerno raspoređuju na više diskova u nizu u


cilju poboljšanja performansi.
- Striping na nivou bajtova.
- U cilju povećanja pouzdanosti uvodi se disk za kontrolu parnosti.
- Ukoliko dođe do otkaza jednog diska svi podaci su i dalje dostupni.
- Zahtijeva simultano okretanje diskova jer su individualne riječi podataka
razvučene na više diskova.
-

40. Kako radi RAID 5?

• postupak sličan RAID 3 s tim što se provjera parnosti raspodjeljuje na sve diskove u
sistemu.
• Cilj: veća pouzdanost po manjoj cijeni od mirroringa. Radi se striping radi dobijanja
kapaciteta.
• Podaci su dostupni nakon otkaza jednog diska. Kada jedan disk otkaže, ubaci se novi
i podaci se regenerišu. Tokom trajanja oporavka performanse se umanjuju.
• Povećana brzina čitanja, dok pisanje može biti sporije. Ne zahtijeva sinhronizaciju
rotacije.
• Ovaj postupak je poznat pod imenom rotacioni niz parnosti (Rotating Parity Array).

41. Čemu služi Kernel i koje poslove obavlja?

• Kernel je srce operativnog sistema.


• Kernel prati stanje datoteka na disku, pokreće programe i konkurentno ih izvršava,
dodjeljuje memoriju i druge resurse procesima, prima i šalje mrežne pakete, itd.
• Sam kernel obavlja veoma malo posla, ali on obezbjeđuje alate s kojima se svi servisi
mogu izgraditi.
• Kernel takođe onemogućava direktan pristup hardveru, prisiljavajući tako svakoga da
se služi alatima koje obezbjeđuje. Na ovaj način obezbjeđuje se zaštita korisnika,
jednih od drugih. Ovi alati koriste se putem sistemskih poziva kernela.
42. U čemu je razlika između sistemskih i korisničkih programa?

Razlika između sistemskih i korisničkih programa je u namjeni:

• Korisnički: Za potrebe koriisnika. Koriste se da bi se izvršili neki korisnički zadaci (ili


čak za zabavu ako je u pitanju neka igra)
• Sistemski: Za potrebe sistema. Programi koji su potrebni da bi sistem pravilno radio.
Program za obradu teksta (Word processor) je korisnički program (aplikacija); telnet
je sistemski program. Ta razlika je često nejasna i neodredjena.

43. Kako je organizovan UNIX fajl sistem? Nabrojati nekoliko osnovnih


poddirektorijuma standardne root strukture.

• UNIX fajl sistem je organizovan po hijerarhijskoj direktorijumskoj strukturi.


• Osnovni direktorijum (root) je uvijek označen sa / (slash).
• Najvažniji poddirektorijumi su:
/home služi za smještanje korisničkih direktorijuma i njihove fajlove. Svaki korisnik
dobija svoj direktorijum i uređuje dalju organizaciju.
 /bin sadrži ljuske i najčešće upotrebljavane komande i programe
 /etc sadrži konfiguracione, start-up i skripte za administraciju sistema
 /user za smještanje niza poddirektorijuma koji sadrže biblioteke i ostale
fajlove neophodne za pravilno funkcionisanje sistema
 /dev sadrži fajlove koji označavaju hardverske uređaje na računaru
 /tmp za privremeno smještanje podataka koji su u upotrebi tokom rada
na sistemu

44. Šta omogućava servis cron?

• Funkciju periodičnog izvršenja komandi obezbjeđuje servis cron.


• Svaki korisnik može u svojoj crontab datoteci definisati komande koje želi periodično
da izvršava i vrijeme kada te komande treba izvršiti.
• Cron demon vodi računa o izvršenju komandi u specificiranom vremenu.
• Servis koji je sličan cron servisu je at. Za razliku od cron servisa, at komandu pokreće
samo jednom, u specificiranom trenutku.

45. Koja su četiri osnovna zadatka iz oblasti administracije diskova?

Četiri osnovna zadatka iz oblasti administracije diskova su:


- formatiranje diska na niskom nivou, čime se disk priprema za korišćenje. Većina
diskova koji se danas proizvode fabrički su preformatirani, tako da je administrator
sistema oslobođen tog dijela posla;
- podjela diska na particije; disk se dijeli na particije ukoliko je na računar potrebno
instalirati više operativnih sistema ili u cilju razdvajanja sistemskih i korisničkih
datoteka, čime se pojednostavljuju postupci backupa i arhiviranja;
- kreiranje sistema datoteka na particijama diska. Korisnici svoje podatke čuvaju
kao datoteke koje sa hijerarhijskom strukturom direktorijuma u kojima se nalaze čine
sistem datoteka;
- aktiviranje sistema datoteka, montiranjem (mounting) na odgovarajuće
direktorijume, čime se formira struktura aktivnog direktorijumskog stabla. Ovaj
postupak se obavlja ili automatski, prilikom podizanja sistema, ili ručno.

46. Linux
- alternativa kvalitetnim, ali relativno skupim UNIX operativnim
sistemima
- zadržava većinu dobrih osobina UNIX sistema,
- odlikuje se raspoloživim izvornim kodom
- praktično besplatno korištenje,
- intuitivno, korisnički orijentisano (user-friendly) grafičko
okruženje.
• Može se koristiti kao operativni sistem i na radnim stanicama.
Takođe, može se koristiti i kao operativni sistem na serverima u LAN i WAN
mrežama, gdje mu može biti dodijeljena uloga servera za datoteke, web i mail
servera, mrežnog usmjerivača (rutera) ili mrežne barijere (firewall uređaja)

47. Tipovi fajlova UNIX sistema

• obični fajlovi
tekstualni ili binarni. Interna struktura im je nebitna sa stanovišta administratora
• direktorijum
posebna vrsta fajlova koja sadrži liste drugih fajlova
• tvrde veze
obična stavka u direktorijumu, koja, umjesto da pokazuje na jedinstven fajl, pokazuje
na već postojeći fajl. Kad se lista takav direktorijum, prividno postoje dva ista fajla.
Kreiraju se naredbom ln.
 simboličke veze
 (symlink, soft link) omogućavaju pravljenje simboličkih veza na fajl ili direktorijum
između različitih fajl sistema. Kreiraju se primjenom naredbe ln –s
 Operacije (kao što je čitanje fajla) se odnose na fajl na koji ukazuje soft link.
 priključci (sockets)
 UNIX-ovo sredstvo za umrežavanje sa drugim mašinama. Fajl sistem ima mogućnost
da dozvoli komunikaciju među procesima kroz priključne fajlove. Njihove dozvole
počinju slovom s.
 Imenovane cijevi
 Slično priključcima, omogućavaju programima da međusobno komuniciraju kroz fajl
sistem.
 Kreiraju se naredbom mknod. Njihove dozvole počinju slovom p.
 karakter uređaji
 Specijalni fajlovi, obično na direktorijumu /dev. Obezbjeđuju komunikaciju sa
drajverima sistemskih uređaja, karakter po karakter. Njihove dozvole počinju slovom
c. Svaki karakter fajl sadrži dva broja: glavni i sporedni, koji identifikuju drajver
uređaja s kojim se komunicira.
 blok uređaji
 Liče na karakter uređaje. Takođe postoje na direktorijumu /dev, koriste se za
komunikaciju sa drajverima uređaja i imaju glavni i sporedni broj.
 Razlika je što odjednom prenose velike blokove podataka, a ne karakter po karakter.
Njihove dozvole počinju slovom b.

48. Šta je karakter a šta blok uređaj? Navesti primjer jednog i drugog uređaja.

Odgovoreno u prethodnom pitanju

Tvrdi disk je blok uređaj. Terminal je karakter uređaj


49. Da li je socket fajl?

Odgovoreno u prethodnom pitanju.


50. Koje dvije kategorije korisnika postoje na UNIX sistemu?

Na UNIX sistemima postoje dvije vrste korisnika:


• sistemski korisnici, koji nastaju prilikom instalacije operativnog sistema i služe za
specijalne namene, a ne za prijavljivanje na sistem. Jedini sistemski korisnik koji
se može prijaviti na sistem je superuser root. Root ima sve privilegije i služi isključivo
za administraciju sistema;
• regularni korisnici, koji služe za prijavljivanje na sistem. Regularne korisnike kreira
superuser.

51.Šta je /etc/password i kakvu ima strukturu?

Baza podataka koja opisuje sve korisnike UNIX sistema

realizovana je u obliku jednostavne tekstualne datoteke /etc/passwd (password file).

52.Koje vrste grupa postoje na UNIX sistemima?

52.Postoje dvije vrste grupa :

• sistemske, koje nastaju prilikom instalacije UNIX sistema i služe za specijalne namjene.

Grupa root spada u sistemsku grupu - korisnici koji su članovi ove grupe imaju relativno visoka
ovlaštenja;

• regularne, koje kreira superuser, a koje se koriste u svrhu lakše administracije.

53. Navesti neke komande za nadzor korisnika.

Uptime -tačno vrijeme, broj dana od podizanja mašine, broj prijavljenih korisnika i prosječno
opterećenje mašine tokom posljednjih 1, 5, 15 minuta.

Ps-ef-informacije o sistemskim procesima koji se izvršavaju. Pažnju posvetiti koloni time.

Top-izlaz se stalno ažurira, a sličan je kao ps. Kolone %CPU i time su korisne u identifikovanju
korisnika koji izazivaju čestu razmjenu procesa između memorije i diska. Takva informacija može
ukazati da sistemu treba više memorije.
Fuser-može da pokaže ko je vezao fajl resurs

54. Šta radi komanda last?


54.Last-pokazuje koji korisnici se pojavljuju sa kog mjesta i koliko dugo.
Nadzor podrazumijeva i zaštitu korisnika od njih samih. Otklanjanje ranjivosti sistema uopšte i
rješavanje problema koje su korisnici sami izazvali, posao je administratora korisnika.

55.Koja su dva najbolja načina da se korisnici zaštite od samih sebe? Ko obavlja ovaj posao?

55. 1) pravljenje zaštitnih kopija (backup) njihovih fajlova, tokom noći.Može se noću praviti
privremena zaštita a potpuna zaštita sedmično.

2) davanje korisnicima druge naredbe rm, koja neće stvarno uklanjati fajlove (bar ne odmah).
Komanda će premještati fajlove (move) i privremeno čuvati na mjestu gdje se brišu fajlovi stariji od
unaprijed određene granice.

56. Navesti najčešće uzroke gubitka podataka?

56. ljudski faktor, kao što je, na primer, nehotično brisanje datoteke,

razni oblici neregularnog rušenja operativnog sistema, poput nestanka struje, koji dovode sisteme
datoteka u nekonzistentno stanje,

fizičko oštećenje medijuma, koje za posljedicu najčešće ima bespovratan gubitak podataka.

57.Ko nadgleda opterećenje i performanse sistema?


57. Zadatak nadgledanja opterećenja sistema i performansi sistema najčešće pripada sistem
administratoru.

58. Navesti nekoliko osnovnih UNIX komandi.


58.

59.Šta su to man strane?

59. Man strane (stranice uputstva za korišćenje komande) su jedan od najkompletnijih izvora pomoći .

60. vi editor

• Za izmjenu sadržaja tekstualnih datoteka



• Unix alat od najstarijih verzija. Ne podržava upotrebu miša za pozicioniranje. Sve se radi
preko tastature.

• Navigacija i sve modifikacije vrše se preko tastature


• Upotreba npr. pri administraciji mrežnog servera Telnet ili ssh sesijama i kada nema grafičkog
okruženja
• Prilično neudoban za rad ako se ne poznaju osnove.
• Izmjene se mogu snimiti ili odbaciti
• Tri režima rada: komandni (Esc), tekstualni (npr. i za input, o za open new line, a za append to
existing line) i režim posljednje linije (:)
• Vi je nekad jedini ekranski editor dostupan za modifikaciju složenih sistemskih datoteka (npr.
Shell programa, datoteke etc/passwd)
• Kao takav je neophodan alat, te ulazi u skup osnovnih vještina svakog ozbiljnog sistem
administratora
• Ako korisnik nije siguran u kojem je režimu, može se sa Esc vratiti u komandni režim
• vi nepostojeca – rad na novoj datoteci naziva „nepostojeća“
• vi postojeca – rad na postojecj datoteci

:q! Napuštanje bez izmjena

61. Navesti tri osobine koje odlikuju bazu podataka.

Bazu podataka treba da odlikuje:

• sposobnost rada sa velikom količinom informacija,

• sposobnost rada sa velikim brojem korisnika i


• visoka raspoloživost i efikasnost.

62. Navesti nekoliko zadataka administratora baze podataka.

Zadaci administratora baze podataka:

• Instaliranje baze i aplikativnih alata

• Planiranje i kreiranje baze podataka

• Da osigura raspoloživost baze za sve korisnike

• Da kreira elemente logičke strukture skladištenja podataka (Tabele, Indeksi, Pogledi)

• Da odredi potreban prostor za skladištenje sistema (storage) i da planira buduće zahtjeve za


skladišnim prostorom - upravljanje skladišnim prostorom

• Izmjena strukture baze podataka kad je to neophodno

• Upravljanje, nadziranje i kontrola rada korisnika

• Kreiranje novih korisnika baze po potrebi

• Osiguranje sigurnosti sistema

• Nadzor i optimizacija performansi baze

• Planiranje i pravljenje sigurnosnih kopija (backups) baze podataka da bi se spriječilo gubljenje


strateški važnih podataka u slučaju kvara

• Brzi oporavak baze u slučaju kvara (recovery)


63. Navesti najvažniji element relacione baze podataka i od čega se sastoji.

Najvažniji elemenat relacione baze podataka je tabela(relacija) koja predstavlja


dvodimenzionalnu strukturu za skladištenje odgovarajućih podataka. Tabela (relacija) se
sastoji od redova(entiteta) i kolona(atributa).

64. Razlika izmеđu domena i tipa podataka? Koji je pojam uži? Objasniti.

Domen (engl. domain) atributa je “vrsta” podataka koje atribut predstavlja. Domen nije isto
što i tip podataka. Tip podatka je fizički pojam,dok je domen logički pojam. Domen je uži
pojam od tipa podatka jer definicija domena zahtijeva precizniji opis validnih podataka. Npr.
atribut StručnaSprema u nekoj relaciji.U šemi baze podataka, taj atribut se može definisati
kao Text(tekstualni tip podatka), ali to ne može biti bilo koji tekst, već samo element iz nekog
skupa, na primjer:

{niža, srednja, prvi ciklus, master, doktorat}.To je domen atributa StručnaSprema.

65. Šta je primarni a šta spoljni ključ?

Primarni ključ je polje ili skup polja(kolona) koji jednoznačno određuje svaki slog u tabeli.
Podaci u toj koloni su jedinstveni: svakoj vrijednosti primarnog ključa odgovara samo jedan
red u tabeli.
Potrebno se osigurati da će izabrani primarni ključ garantovano biti jedinstven. Loš primjer je
izbor imena osobe za primarni ključ, jer je velika vjerovatnoća ponavljanja.
Spoljni (strani) ključ- kolona ili grupa kolona u tabeli sa kojom je uspostavljena relacija, čije
vrijednosti odgovaraju vrijednostima primarnog ključa.

66. Kakvi tipovi kvarova baze mogu biti?

Kvarovi baze mogu biti kvarovi vezani za medij i kvarovi koji nisu vezani za medij.

67. Ko je odgovoran za oporavak od kvara koji je vezan za medij.

Kvarovi vezani za medij su ozbiljniji. Događaju se kad otkaže hardverska komponenta i sadržaj
jednog ili više fajlova diska postane nečitljiv ili oštećen.

Jedini odgovoran za oporavak od ovog tipa kvara je DBA(DataBase Administrator), koji vraća
nečitak ili oštećen fajl sa bekapa (sa kasete ili diska).

68. Čemu služe Export i Import alati?

Korisnici baze, za pravljenje rezervnih kopija mogu da koriste ugrađene Export / Import alate
ili flashback query (počevši od Oracle 9i).

Export i Import alati izvoze (snimaju) i uvoze (učitavaju) objekte koji se smještaju na
operativni sistem, izvan same baze.
69. Šta je hladni bekap.Pojasniti.

Jednostavniji način da se napravi bekap baze.Radi se kopiranje fajlova s podacima, kontrolnih


fajlova i ostalih fajlova, dok je baza isključena.Poznat i kao zatvoreni (closed) bekap.

Zatvoreni bekap je jednostavnij da se napravi, ali ima nekoliko nedostataka: tokom


zatvorenog bekapa baza je nedostupna korisnicima; sve transakcije koje su nastale nakon
zadnjeg bekapa se gube ako se desi hardverski ispad.

Sve baze koje moraju biti dostupne 24 sata, nisu dobri kandidati za zatvoreni bekap.

70. Šta je to vrući (otvoreni) bekap.

Sličan je kao hladni bekap, ali je baza tokom bekapa otvorena i dostupna korisnicima. Poznat
i kao otvoreni (open) backup.

Otvoreni bekap provodi se na jednoj logičkoj grupi prostora u bazi – tablični prostor
(tablespace) u jednom momentu.

Baza je uvijek dostupna korisnicima, čak i dok traje bekap.

71. Šta je redundantnost?

Karakteristika arhitekture sistema, gdje se koriste višestruki elementi tako da u uslovima


kada jedan element nije u stanju pružiti servis, drugi pruža servis.
Redundantnost se obično primjenjuje na kritične resurse, koji se neophodni za kritične
operacije u sistemu.
Primjenjuje se na različitim nivoima, uključujući mrežu, uređaje, sistem i nivo aplikacija.
Redundantnost u pravilu podiže cijenu.

72. Šta je Single Point of Failure?

Tačka čijim ispadom iz funkcije se potpuno gubi funkcija sistema ili dijela sistema.Bilo koji
izolovan mrežni element čiji otkaz može narušiti produktivan rad mreže.
Svaki SPF predstavlja slabu tačku u IT sistemu.
Definiše se kao serijska putanja višestrukih elemenata, procesa ili zadataka, gdje ispad ili
degradacija bilo kojeg od njih uzrokuje prestanak ili narušavanje rada čitavog sistema.
Jedinstvene tačke prekida trebalo bi osigurati redundantnošću da bi se unaprijed
onemogućio prekid.

73. kN redundantnost.

N-broj resursa potrebnih da bi se obezbijedile prihvatljive performance.


Kod ove vrste pravi se replika N resursa, k puta (na primjer, 2N, 3N, 5N itd).Ovo rezultuje u 1
na 1 (1:1) redundantnosti

Može da se primijeni na nivou komponente, sistema, mreže, korišćenjem k identičnih


skupova po N resursa

Sekundarni resursi se ažuriraju aktivnostima sa primarih, da bi mogli izvršiti preuzimanje u


slučaju degradacije.

Za k=2, imamo 2N redundantnost (dvostruki resurs za svaki resurs koji treba za servis)

Mogu da se postave 2N mrežni switchevi u izolovanim zonama koji se sastoje od parova


switcheva (N=1), tako da ako jedan otkaže, drugi može da nastavi sa radom.

Za k=2, npr, mreža od N switch-eva, može se podržati drugom mrežom od N switch-eva, tako
da ako jedna mreža otkaže, druga može da preuzme saobraćaj

Za k=2, N=3, postoje 2 skupa od po 3 resursa, dakle, ukupno 6 resursa

Isti broj resursa može da se angažuje u konfiguraciji k=3, N=2

Kod kN redundantnosti postoji 1 na 1 korespondencija među skupovima komponenata, pa


rad jednog skupa može da se kompletno prebaci na drugi skup

kN redundantnost nudi visok nivo zaštite, ali to čini po velikoj cijeni. Replikacija svakog
resursa, posebno kod velikog broja komponenata i veza, povećava kompleksnost i troškove

74. N+k redundantnost. Razlika između N+1i N+2 redundantnosti.

Kada kN redundantnost nije ekonomična, resursi se dijele u N+K uređenju

To znači ostavljanje K rezervnih resursa za skup od N resursa

K rezervnih može da radi load sharing saobraćaja, ili da rade na hot, warm ili cold standby
osnovi

Ako se jedan od N resursa ukloni, otkaže, ili degradira, jedan od K rezervnih preuzima.

Najjednostavnija i troškovno najefikasnija forma redundantnosti je N+1, poznata i kao 1 na N


ili 1:N. Na primjer, ako primjena zahtijeva 4 servera, konfigurišemo 5 servera (K=1), te
gubitak jednog servera ne utiče na servis.

Može se primijeniti na raznim nivoima: data centri, serveri, klasteri, mrežna oprema, nizovi
diskova, CPU ploče, ventilatori, napajanja itd.

N+1 dozvoljava održavanje bez ometanja servisa, ali je veći rizik, jer otkaz jednog od
preostalih N resursa će ometati servis

Iz tog razloga dobro je imati još jedan redundantni element (K>1) ako jedan otkaže, poput
N+2 konfiguracije. Ovo omogućava failover tokom održavanja.
75. N+k sa kN redundantnost.

N+K konfiguracija može se primijeniti unutar kN konfiguracije, što nudi različite nivoe zaštite

kN može imati k skupova, svaki sa N+K, što obezbjeđuje veći stepen pouzdanosti u skupu, ali
je manja granularnost failovera, što je vezano za kN. Takođe, dodatnih K resursa u skupu
povećava troškove

Ekonomičnije: K rezervnih stavlja se u jedan skup, kojeg mogu da koriste k skupova sa po N


resursa

Još ekonomičnije ali kompleksnije: K resursa iz jednog skupa su rezervni za N resursa iz


drugog skupa, u recipročnom uređenju rezervnih

76. Navesti šta sve može da obuhvata SLA ugovor.

Vrstu i režim održavanja, nivoe kritičnosti, SLA parametre i procedure saradnje s korisnikom u
poslovima obuhvaćenim održavanjem definišu se Ugovorom o održavanju i pripadajućom
dokumentacijom.

77. Definisati Response Time i Repair Time.

Odzivno vrijeme (tzv. Response Time) predstavlja vrijeme od prijave


neoperativnosti/neispravnosti sistema do trenutka početka otklanjanja kvara, od strane za to
ovlaštenog profesionalca.
Vrijeme popravke (tzv. Repair Time) je predstavlja vrijeme uspostavljanja osnovne radne
sposobnosti prijavljenog uređaja/sistema ili zamjensku instalaciju sličnog uređaja radi
uspostavljanja funkcionalnosti tog uređaja/sistema do konačne popravke originalnog
uređaja.

78. Šta sve može da obuhvati CRM sistem dobavljača?

Sistem dobavljača za strateško upravljanje zadovoljstvom korisnika najčešće omogućava


trenutni pristup svim korisničkim podacima vezanim uz samu prijavu:
• korisnički sistemi i oprema (vrsta, serijski brojevi)
• istorija komunikacije i prijava
• vrsta i nivo ugovora o održavanju (SLA – Service Level Agreement)
• Response Time, Repair Time - odzivna vremena i vremena popravke
• rješenja prijava (Knowledge base)
• trenutna raspoloživost stručnjaka

Korišćenjem podataka dobijenih sistemom za upravljanje zadovoljstvom korisnika, vrijeme


prvog stepena tehničke pomoći (First Level Support) smanjuje se na najmanju moguću mjeru
te dalja obrada prijave prije intervencije od strane stručnjaka osigurava najveći mogući nivo
kvaliteta podrške.
79. Objasniti pojmove RMA i Advanced RMA, navesti razliku.

RMA (Return Merchandise Authorization) – ugovoren metod za transakciju, u kojoj onaj ko


prima popravljen ili zamjenski proizvod, vraća odgovarajuću robu isporučiocu.

Advanced RMA – ubrzani RMA postupak, pri čemu se u slučaju kvara prvo isporučuje
zamjenski proizvod, a pokvareni proizvod se naknadno vraća isporučiocu.

Plaćanje transporta robe i definisanje carinskih obaveza pri ovakvim transakcijama, posebno
se definiše, najčešće ugovorom o održavanju.
Uz pomoć RMA i ARMA dobija se na vremenu do popravke, što je posebno značajno kod
Carrier Grade tipa usluga.

80. Objasniti Carrier Grade.

Hardverska ili softverska komponenta, ili sistem, koji je ekstremno pouzdan, dobro testiran i
sa dokazanim mogućnostima.
Takvi sistemi treba da podrže ili nadmaše kriterijum standarda “pet devetki”, a takođe i da
obezbijede veoma brzu opravku kvara ili iskakanja iz funkcije kroz redundantnost. Obično se
zahtijeva manje od 50 ms.
99.999% raspoloživost ili
Raspoloživost od 0.99999 vremena.

81. Navesti bar 10 stavki koje se standardno definišu ugovorom o održavanju.

Popravka hardvera Obaveza je dobavljača da isporuči novi ili popravljen dio u roku
od 10 dana od prijema neispravnog dijela

Advanced RMA Dobavljač će držati određenu količinu dijelova u skladištu u


blizini korisnika.

Isporuka se obavlja u roku 24h od prijema zahtjeva, a korisnik


vraća neispravni dio naknadno u roku od 5 radnih dana

Radovi na licu mjesta Dobavljač po potrebi obavještava korisnika i vrši radove na licu
mjesta iz razloga unapređenja usluge ili sprečavanja budućeg
kvara.

Softverski problemi U slučaju da je razvio nova softverska rješenja ili popravke bug-
ova, dobavljač testira i instalira patch ili novu softversku
verziju po potrebi.
Hot Line Dobavljač organizuje hot line službu da bi se pomoglo
korisniku da brzo i efikasno rješava sve probleme i kvarove
opreme i servisa.

TAC kontakt Dostupan je kroz hot line uslugu 24h dnevno, 7 dana u nedjelji.

Daljinska podrška Korisnik obezbjeđuje siguran udaljeni pristup (najčešće VPN) za


TAC koji pristupa daljinski i vrši održavanje opreme.

Emergency U slučaju da se problem ne riješi, dobavljač šalje eksperta na


lice mjesta u roku od 6h.

Lokalna podrška Dobavljač određuje osobu koja je konstantno prisutna na licu


mjesta kod korisnika.

Kritični problemi Rješavaju se promptno i bez odlaganja. Dobavljač radi u


kontinuitetu dok god se kritični problem ne otkloni, unutar
vremena odziva.

Ako se problem ne može otkloniti u razumnom vremenu, šalje


se ekspert na sajt.

Major problemi Dobavljač u roku 7 dana dostavlja plan djelovanja.

Dobavljač u roku 25 dana potpuno otklanja kvar.

Minorni problemi Dobavljač u roku od najviše 4 mjeseca potpuno otklanja


problem.

Pristup Korisnik obezbjeđuje osoblju dobaljača 24h dnevno pristup


sistemu po potrebi, iz razloga popravki i održavanja.
Alarmi Osoblje korisnika nadzire sistem 24h dnevno i reaguje na
alarme.

Trening Korisnik ima obavezu redovno slati osoblje na obuku kod


dobavljača u skladu sa novim verzijama opreme i softvera.

Dokumentacija i dijagrami toka Dobavljač, pored obuke, korisniku isporučuje svu neophodnu i
detaljnu dokumentaciju o opravku kvarova.

Dokumentacija sadrži i dijagrame toka za specifične kvarove.

Nivoi znanja Dobavljač obučava osoblje korisnika do nivoa znanja o sistemu


1 i 2. Dobavljač obučava svoje osoblje od nivoa 3 na više.

Napajanje Korisnik je odgovoran za sve uzroke i radove na napajanju


sistema.

Uslovi okoline Korisnik je dužan obezbijediti odgovarajuću sredinu za rad


opreme, sa odgovorajaćim uslovima za servere, klimatizacijom
na 20 stepeni celzijusa, antistatičkim podom, duplim podom
itd.

Viša sila U slučaju djelovanja više sile, dobavljač ne preuzima


odgovornost za kvarove.

Sporovi Svi sporovi između dobavljača i korisnika nastojaće se riješiti


dogovorom u skladu običajima dobrog poslovanja. U slučaju
nemogućnosti iznalaženja zajedničkog rješenja, nadležan je
sud.

You might also like