Professional Documents
Culture Documents
Osnovi Makroekonomije
SEMINARSKI RAD
Tema:
Tržište rada
Student Mentor
1. UVOD
Usluge rada se prodaju i kupuju na tržištu, kao i bilo koja druga roba i usluge.
U klasičnom modelu, ravnoteža tržišta rada podrazumeva da su svi radnici koji žele da
rade u mogućnosti da pronađu posao uz odgovarajuću zaradu. To je osnovna pretpostavka
modela zasnovanog na analizi ponude ¡ tražnje koji se u savremenoj literaturi smatra pogodnim
za izdavanje stope zarada ¡ nivoa zaposlenosti u posmatranoj ekonomiji.
To znači da nije sva raspoloživa radna snaga aktivno uključena u proizvodnju dobara i
usluga.
Tržište je stalan proces u kome ljudi izražavaju potrebu da rade, nude svoju radnu snagu,
svoje znanje, stečeno iskustvo, veštine i sposobnosti. To je pretpostavljeni "kvalitet" radne snage
koga poslodavci kupuju u određenom obimu izraženom u broju radnih sati, odnosno broju
radnika koje će zaposliti. Kao što domaćinstva odnosno radnici nude svoj rad da bi sticali
dohodak, tako i firme traže radnike da bi mogli organizovati proizvodnju.
2
2. TRAŽNJA ZA RADOM, IZVEDENA TRAŽNJA,
TRANSFERNE ZARADE I EKONOMSKA RENTA
Tražnja za radnom snagom odnosno radom je količina rada koju su poslodavci u stanju
da angažuju po različitim platama, odnosno nadnicama, u datom periodu.
Tržnja za radom je sveprisutna i očigledna po čemu svedoče mnogobrojni oglasi za
zapošljavanje u novinama, na TV-u, internetu, i dr. Poslodavci koji objavljuju i plaćaju za ove
oglase su spremni da zaposle određeni broj ljudi za određenu platu.
Izvedena tražnja za radom i ostalim inputima proizvodnje zavisi od tražnje za finalnim
proizvodima (autputima), tj. robama i uslugama koje ti inputi proizvode. Dakle, tražnja za radom
zavisi od tražnje za proizvodima tog rada.
U težnji da maksimiraju profit, preduzeća traže stopu produktivnosti po kojoj granični prihod
znači i graničnu cenu.
Kada jednom ustanove stopu produktivnosti koja donosi najveći profit, preduzeća se
upućuju na tržište i kupuju određenu količinu rada, opreme i sirovina. Tako količina resursa koju
jedno preduzeće kupuje zavisi od produktivnosti i od toga kolike se realne plate očekuju u
preduzeću. U tom smislu, kažemo da je tražnja za proizvodnim inputima, uključujući rad,
izvedenatražnja.
Izvedena tražnja za inputima zavisi od nivoa autputa preduzeća i troškova inputa, i iz njih je
izvedena. Transferne zarade i ekonomska renta. Vrhunski sportisti, pijanisti, političari i drugi,
prezadovoljni su visokim platama koje primaju, a možda bi se opredelili za ista zanimanja da
imaju i manje plate. Zašto su oni toliko plaćeni? Da bismo odgovorili na ovo pitanje potrebno je
da razgraničimo transferne i ekonomsku rentu (ne treba je mešati sa dohotkom koji se ostvaruje
po osnovu neke imovine).
3
Ekonomska renta je povezana sa inputom rada. Predstavlja razliku između isplaćenih
plata w i minimalnog iznosa potrebnog za unajmljivanje radnika odnosno transfernih zarada.
Radna snaga obuhvata sve pojedince koji rade ili traže posao. Ponuda predstavlja broj sati
koje radna snaga želi da radi na poslovima koji donose zaradu (platu, najmninu, nadnicu i sl.): u
fabrikama, poljoprivrednim imanjima, u trgovini, državnoj administraciji ili ustanovama. Glavne
odrednice ponude rada su (1) brojnost stanovništva i (2) način na kojo oni provode svoje vreme.
Stanovništvo je veoma bitan input stvaranja nacionalnog dohotka. Brojnost stanovništva je
određena natalitetom, mortalitetom i migracijom. Početkom prošlog veka granice mnogih
zemalja su bile otvorene za kretanje ljudi, pa su oni napuštali zemlju sa niskim nadnicama i
useljavali se u zemlje koje su imale bolje ekonomske mogućnosti. No, Prvog svetskog rata
uvedeni su zakoni koji su znatno ograničavali migraciju.
4
Način na koji stanovništvo provodi raspoloživo vreme možemo posmatrati sa aspekta
radnih aktivnosti, u toku, recimo, nedelje, meseca, godine itd. Ako bismo od dana odbili časove
spavanja i nužnog odmora, to bi bilo 84 časa nedeljno (7 x 12 časova dnevno). Od tih 84 časa
svaki pojedinac treba da odluči koliko će da radi, a koliko će vremena da posveti dokolici i
razonodi, odnosno koliko će radnih časova da ponudi preduzeću a koliko će vremena da posveti
dokolici i razonodi. Što se više radi, manje vremena ostaje za dokolicu i razonodu, i obrnuto.
Dokolica i razonoda se nudi kao i svaka druga roba ili usluga, i koliko će radnik uživati u tome
zavisi od njene cene, od dohotka radne snage.
Pojedinac kao deo radne snage, sučeljava ponuđene sate rada s realnom platom, odnosno
w / P (nominalne plate ili nadnice podeljene sa cenom dobara), što ukazuje na količinu dobara
koja se mogu kupiti na osnovu takvog radnog zalaganja. Dakle, na odluke o ponudi radne snage
utiče realna nadnica ili plata.
Realna plata predstavlja odnos nominalne plate ili nadnice, podeljene sa cenom dobara i usluga
(w / P), što pokazuje realnu kupovnu moć.
Dohodak naspram dokolici. Najočiglednija korist od rada je realna plata. Što je ponuđena
plata veća - veća je spremnost da se radi. Koliko god da je plata važna, ljudi ipak priznaju da
posao traži istinske žrtve. Svaki sat proveden u radu je jedan sat manje za druge potrebe. Ako
idemo na posao, imamo manje vremena za TV, čitanje, fudbal, ili jednostavno za uživanje u
lepom danu. Drugim rečima, u novcu je vezan oportunitetni trošak. Uopšteno kažemo da je
oportunitetni trošak rada količina slobodnog vremena koja se mora žrtvovati u tom procesu.
5
Kao u slučaju kapitala, tako ¡ povećanje broja radnika utiče na porast outputa, ali po
opadajućoj stopi. Tako se princip opadajuće marginalne produktivnosti može primeniti na rad,
odnosno radnu snagu, rukovodeći se sličnim principima. Što je veći broj radnika, pri korišćenju
fiksirane količine kapitala i ostahih inputa, to je manja korist u smislu povećanog outputa, pri
dodavanju sve većeg i većeg broja radnika. Granični proizvod rada, odnosno MPL, je odnos
dodatnog outputa proizvedenog dodatnom jedinicom rada, tj.:
ΔY
---------
ΔL
Kako sa graničnoj proizvodom kapitala, tako i sa graničnim proizvodom rada, može se
vršiti merenje preko nagiba linije tangente U odnosu na proizvodnu funkciju Mala povćanja u
zaposlenosti, mogu se s toga menti, preko nagiba linije tangente u odnosu na proizvodnu
funkciju koja povezuje output i rad kao input rasta.
Konkavni oblik proizvodne funkcije, odraz je zakona opadajućih prinosa, pri kojem
output raste Po opadajucoj stopi sa porastom broja zaposlenih radnika. U isto vreme sa rastom
zaposlenosti opada granični proizvod rada. Granični proizvod rada je niži pri višim nivoima
zaposlenosti, što je reflekcija opadajuće marginalne produktivnosti rada. Sama proizvodna
funkcija u jednoj nacionalnoj ekonomiji ne ostaje fiksirana tokom vremena. Pozitivna kretanja
agregatne ponude proistekla iz povećanja sume outputa, može proizvesti za datu količinu
kapitala i rada, označavaju proizvodne funkcije pod dejstvom porasta produktivnosti. Suprotno,
promena kojom se snižava suma outputa koja može biti proizvedena za datu kombinaciju rada i
kapitala označava se kao negativni, odnosno adverzativni šok u kretanju ponude.
Opadajući nagib krive koja označava tražnju za radom odražava promenu produktivnosti
zaposlenih. Svaki pojedinačni radnik ne postiže cenu rada po kojoj je plaćen sledeći radnik. Čim
se više radnika prima, svaki sledeći radnik ima tendenciju da bude uposlen po nižoj ceni rada. Na
primer, na poljima za proizvodnju malina u Srbiji, vrednost radnika se meri gajbama malina koje
on može da napuni malinama za jedan sat. U principu, vrednost radnika za preduzeće meri se
njegovim graničnim fizičkim proizvodom rada, a to je promena ukuopnog učinka (autputa) u
odnosu na promenu količine inputa (dodatno angažovanog radnika), pri čemu se količine ostalih
inputa ne menjaju. U većini slučajeva granični fizički proizvod rada ili, skraćeno, marginalni
proizvod rada, opada sa angažovanjem više radnika.
Granični proizvod rada (MPL) = promena ukupnog autputa / promena u količoni rada, a
da se pri tome količina ostalih inputa ne menja. Pretpostavimo da student koji je napustio studije,
nakon što je tri leta proveo kao instruktor vožnje, može ubrati 5 gajbi za 4 sata rada. Tih 5 gajbi
predstavljaju studentov granični (fizički) proizvod rada. Drugim račima, to je dodatak ukupnom
učinku koji se javlja kada vlasnik malinjaka angažuje svakog sledećeg studenta za ubiranje
malina, pri čemu se količina ostalih inputa ne menja.
6
Granični proizvod rada (MPL) uspostavlja gornju granicu do koje je uzgajivač malina
spreman da plati njihovu berbu. Jasno je da odgajivač ne može profitirati ako studentu plati više
od 2 evra za svaku od 5 gajbi malina koje ubere za 4 sata rada. Uzgajivač neće platiti studentu
nadnicu više nego što je vrednost proizvedenih malina.
Ako uzgajivač može da proda maline za 2 evra po gajbi, studentov granični prihod
proizvoda rada je 5 gajbi za 4 sata rada x 2evra po gajbi, ili 10evra za 4 sata rada. To je
studentova vrednost marginalnog proizvoda rada kod uzgaivača. Vlasnik farme može dopustiti
sebi da plati studentu najviše 10 evra za 4 sata rada. Stoga granični prihod proizvoda rada
postavlja gornju granicu plaćanja studentovog rada.
Da li uzgajivač treba da zaposli studenta za tako nisku nadnicu? Odgovor koji se zasniva
na maksimiziranju profita očigledno je „da". Ako je studentov granični prihod proizvoda rada 10
evra za 4 sata rada, a plata mu je samo 6 evra za 4 sata, vlasnik malinjaka će želeti da ga
angažuje. Razlika izneđu studentovog graničnog prihoda rada (10 evra) i njegove plate (6 evra)
podrazumeva dodatni profit od 4 evra za 4 sata rada. U stvari, uzgajivač će biti toliko ushićen
ekonomičnošću ove situacije da će poželeti da zaposli svakoga ko hoće da radi za 6 evra za 4
sata rada. Konačno, uzgajivač može da zaradi 4 evra za 4 sata rada ako zaposli studenta. Zašto
onda ne zaposli 1000 takvih studenata i akumulira profit po naznačenoj stopi?
7
To znači:
a) ako je vrednost marginalnog proizvoda rada veća od plate (nadnice ili cene rada),
preduzetniku dodatni radnik donosi profit i zato će ga preduzetnik zaposliti;
b) ako je vrednost marginalnog proizvoda rada manja od plate (nadnice ili cene rada),
tada se preduzetniku ne bi isplatilo da zaposli dodatnog radnika, budući da bi imao veće troškove
od prihoda, čime bi smanjio profit, pa nema zapošljavanja. Zaključujemo: preduzetnik zapošljava
nove radnike sve dok je njihova vrednost marginalnog proizvoda rada (VMPL ) veća od njihovih
plata.
Stoga, tražnja uzgajivača malina, ili bilo kog preduzeća sa radnom snagom mora da
zadovolji elementarni uslov: plata ili nadnica (w) = vrednost marginalnog proizvoda rada
(VMPL ).
Recimo da je validna plata za berače malina 6 evra za 4 sata rada. Za tu platu uzgajivač
želi da angažuje barem još jednog berača, jer je granični prihod proizvoda rada prvog berača 10
evra za 4 sata rada, angažovaće i drugog radnika, pošto i njegov granični prihod proizvoda rada
prevazilazi platu. U stvari, vlasnik malinjaka će nastaviti da zapošljava berače malina sve dok
granični prihod proizvoda rada ne opadne do nivoa tržišne plate (cena rada).
Zakon opadanja graničnog prihoda takođe podrazumeva da sva 4 berača budu isto
plaćena. Naime, četvrti berač se ne može označiti kao određena osoba. Kada se angažuju 4
berača, studentov prihod graničnog proizvoda rada (MRPL) nije ništa veći nego kod bilo kog
8
berača. Nijedan pojedinačni radnik ne vredi ništa više nego MRPL poslednjeg uposlenog, i svi
radnici su isto plaćeni.
6. ZAKLJUČAK
U klasičnom modelu, ravnoteža tržišta rada podrazumeva da su svi radnici koji žele da
rade u mogućnosti da pronađu posao uz odgovarajuću zaradu. To je osnovna pretpostavka
modela zasnovanog na analizi ponude ¡ tražnje koji se u savremenoj literaturi smatra pogodnim
za izdavanje stope zarada ¡ nivoa zaposlenosti u posmatranoj ekonomiji.
Tržište je stalan proces u kome ljudi izražavaju potrebu da rade, nude svoju radnu snagu,
svoje znanje, stečeno iskustvo, veštine i sposobnosti. To je pretpostavljeni "kvalitet" radne snage
koga poslodavci kupuju u određenom obimu izraženom u broju radnih sati, odnosno broju
radnika koje će zaposliti. Kao što domaćinstva odnosno radnici nude svoj rad da bi sticali
dohodak, tako i firme traže radnike da bi mogli organizovati proizvodnju.
Tražnja za radom predstavlja izvedenu tražnju koju kreiraju preduzeća koja te inpute
koriste u proizvodnji dobara i usluga. Konkurentno preduzeće koje maksimira profit, analizira
svaki faktor do tačke u kojoj je vrednost marginalnog proizvoda jednaka njegovoj ceni.
Tržišna ponuda rada ima ulazni nagib, ljudi reaguju na rast nadnica i više rade a manje se
odmaraju. Kriva ponude rada može biti i savijena unazad, ako je učinak dohotka povezan sa
višom stopom plata (veća tražnja za dokolicom, jer je ona normalno dobro) veći od učinka
supstitucije (traži se manje dokolice, jer je cena veća).
9
7. LITERATURA
[3] https://www.scribd.com/doc/126481971/Makroekonomija-skripta
[4] https://sh.wikipedia.org/wiki/Tržište
8. SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................................................ 2
2. TRAŽNJA ZA RADOM, IZVEDENA TRAŽNJA, TRANSFERNE ZARADE I EKONOMSKA RENTA .................. 3
3. PONUDA RADNE SNAGE – DOHODAK, DOKOLICA I OPORTUNITENTNI TROŠAK .................................. 4
4. GRANIČNI PROIZVOD RADA, VREDNOST GRANIČNOG PROIZVODA RADA I OPADAJUĆA GRANIČNA
PRODUKTIVNOST RADA .............................................................................................................................. 5
5. ODLUKA PREDUZEĆA O NIVOU AUTPUTA, ANGAŽOVANJU RADNE SNAGE I PROMENA
PRODUKTIVNOSTI RADA ............................................................................................................................. 8
6. ZAKLJUČAK................................................................................................................................................ 9
7. LITERATURA............................................................................................................................................10
8. SADRŽAJ.................................................................................................................................................10
10