You are on page 1of 9

Samija SariÊ

©EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA
1863-1917.

Kemure, poznata sarajevska porodica, prema pisanju ©ejha Sejfudina
Fehmija ef. Kemure, doπli su sa Sultan Fatihom u Bosnu kao komordæije,
a bili su rodom iz sela Kjumurkjoja u Brusanskom vilajetu. Dugi niz
godina stanovali su u mahali Koπevo, a zatim u mahali Gerdeni Hadæi
Husein na Vratniku te u Gazi Mehmed-begovoj mahali zvanoj Bistrik.
©ejh Sejfudin Fehmi efendija Kemura, vjerouËitelj, knjiæevnik, pisac
i neumorni istraæivaË historije Sarajeva iz vremena turske vladavine, roen
je na Bistriku 1863. (22. πa‘bana 1280.), a æivio do 14. septembra 1917.
godine u Sarajevu.
UËio je saraËki zanat, kojim se bavio i bio dobro priznat majstor i
njegov otac Alija Kemura. Nakon oËeve smrti preπao je kod djeda
Ibrahima Kemure te iπao u mekteb i uËio pred h. hafizom Ibrahimom
ef. Luledæijom do okupacije tj. do 1878. a od 1884. godine pred h.
Abdulahom ef. DæihanoviÊem u narodu prozvanim Stuparom. Neko
vrijeme poslije smrti djeda Ibrahima Kemure, kako navodi u svojoj kratkoj
biografiji “Moj æivotopis”, bavio se i ekmekËijskim zanatom radeÊi kod
Riste CvijanoviÊa, a kasnije je nastavio uËiti saraËki zanat, koji je zavrπio
za tri godine kod Muπe BajraktareviÊa.
Uz izuËavanje saraËkog zanata, Kemura je stalno uËio i kako sam
kaæe od djetinjstva se interesirao za proπlost Bosne i Boπnjaka te je rano
poËeo pisati, najprije na turskom a potom na bosanskom jeziku. Svojim
pravim uËiteljem smatrao je hadæi-Abdulaha ef. DæihanoviÊa-Stupara.
On ga je pored ostalog uveo i u nakπibendijski derviπki red. Poslije smrti
njegova uËitelja postavljen je za muallima. Bio je kratko vrijeme i πejh
Jedilerske tekije, a to mu je bila prva znaËajnija sluæba, koju je obavljao.
Godine 1905. postao je bibliotekar (hafizi-kutub) u biblioteci Careve
dæamije. Biblioteka je bila u veoma nesreenom stanju, ali ju je marljivim
radom sredio i uËinio svakome pristupaËnom. U ovoj biblioteci je radio

135

Kjutubhana. Svojim historiografskim radom osvjetlio je veliki broj tamnih stranica u naπoj historiji. godine do svoje smrti. i 1915. KadiÊem. 1908. godine. RadeÊi u ovoj ustanovi imao je priliku doÊi u dodir sa brojnim historijskim izvorima. godine. godine bio premjeπten u sarajevsku ruædiju . U radu ”Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe” (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine XXII. Godine 1914. U isto vrijeme bio je vjerouËitelj na Srednjoj tehniËkoj πkoli i Velikoj realki Franje Josipa I u Sarajevu. biblioteci Careve dæamije od 1905. aprila 1916. Na ovoj πkoli radio je. Kemura se poËeo baviti istraæivanjem historije sarajevskih dæamija iz osmanskog vremena. strastvenim sabiraËem historijske grae o Bosni i Hercegovini.) opisao je i priloæio crteæe preko πesdeset sarajevskih dæamija. Dobar dio historijskog materijal koji se nalazio u sidæilima (protokoli πerijatskog suda u Sarajevu) kutubhane (biblioteke) Careve dæamije objavio je i time svoje ime ovjekovjeËio. 1. proveo je kao vjerouËitelj na ove dvije πkole da bi 1916. a nauci na taj naËin uËinio veliku uslugu. kao uËitelj orijentalnih predmeta od 17. vrlo kratko. Za Kemuru je bilo presudno sluæbovanje u biblioteci Osman ©ehdi ef. DruæeÊi se sa Muhamedom Enverijem ef. jer se rodio i stanovao u Gazi Mehmed-begovoj mahali (Bistrik) πto ga je moglo opredijeliti da veÊinu dæamija opiπe upravo sa Mesdæid hadæi Mustafe Haradæije u Hadæiabdinici 136 . koja su do njegove smrti objavljena najbolji su dokaz koliko je uËinio za proπlost Bosne. Njegova djela.do 1914.II djeËaËku narodnu osnovnu πkolu. koji su privukli njegovu paænju. veÊim dijelom sa lijeve obale Miljacke. do 1914.

pa sve do 1916. Prvi njegov prilog. turbeta i znamenitiji mezari). a izdalo ga je uredniπtvo “Igdama” 1897. mektebi. ∆irom Truhelkom uvelo ga je meu saradnike Glasnika Zemaljskog muzeja. koja su se odnosila na Bosnu. “U dvoriπtu Careve dæamije mehrum Osmana ©ehdi ef. koji je za valije Milik Ahmed-paπe u dva navrata putovao u Bosnu od 1658. Ova knjiga je izaπla u Sarajevu 1912. Uvodni dio napisao je dr. dvije tabele i nekoliko berata. koji su se na te dæamije odnosili. dao je i natpise i dokumente iz sidæila. Ova Sejahatnama je jedan od najznaËajnijih putopisa o Bosni. a izdao ga je Bosansko. godine. Ëesme. medrese. bio je prijevod “Iz Sejahatname Evlije »elebije”. U istom broju Glasnika Zemaljskog muzeja iz 1908. godine. i drugi put 1664. godine Kemura opπirno opisuje Carevu dæamiju. on je uporedo prouËavao i proπlost pripadnika drugih konfesija. 137 . Treba naglasiti da se Kemura nije ograniËio samo na prouËavanje historijske grae. Uz opis sarajevskih dæamija dao je opis i crteæe i drugih vjersko- prosvjetnih i humanitarnih ustanova u Sarajevu (tekije. koja se odnosila na muslimanske ustanove. godine pod naslovom: Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII XVIII und XIX Jahrhundert. Kjutubhana” je djelo od Kemure πto je izaπlo 1916. Poznanstvo sa dr. koju je napisao poznati turski putopisac Evlija »elebija. godine (vjerovatno zbog rata). musafirhane. ©ejh Kemura je sabrao pjesme (ilahije i kaside) jedanaestorice pjesnika muslimana. Kemura je iz ovog opseænog djela preveo samo ona poglavlja. Prikupljao je podatke i o sarajevskim kadijama. godine. u Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1908. U knjizi Sarajevske muftije ocrtao je ©ejh Kemura æivot i rad sarajevskih muftija od 1519. PrikazujuÊi njihovu historiju. ali koliko se zna nije ih objavio. πto ga je priredio Ahmed Dæevdet efendija. koje je sredio i objavio.ovoga dijela grada. godine u kojem nam pisac daje kratak historijat ove biblioteke od njenog osnivanja pa do zatvaranja 1914. Ovaj rad je dopunjen sa sedamnaest slika. Vladimir ∆oroviÊ. Ovaj izvadak preveo je Kemura iz carigradskog izdanja. mostovi.hercegovaËki zavod za prouËavanje Balkana u Sarajevu. do 1660. Tim okolnostima treba zahvaliti da je Kemura najveÊi dio svojih radova upravo objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja. godine.

bujurldije i drugi zvaniËni dokumenti. Kemure. Vladimirom ∆oroviÊem 27 dokumenata za historiju pravoslavne crkve XVIII i XIX stoljeÊa (1763. Takoer u treÊoj knjizi Glasnika Zemaljsskog muzeja od godine 1912. πto se odnose na gradnju ove crkve.-1856. poznavalac i prijatelj umrlog.-1830. dao je πiri opis njegovog nauËnog djela u Sarajevskom 138 . te mu je prije podne bila dæenaza. godine u rubrici ”Sarajevske vijesti” objavio je: “NoÊas je umro ovdaπnji vjerouËitelj i knjiæevnik Sejfudin ef. godine u Glasniku zemaljskog muzeja.). Dobar dio novih dokumenata naπao je i fotografirao u kruπevskom manastiru dvorski savjetnik dr. godine u kome nam Kemura iznosi razne biljeπke iz turskih historijskih djela i sidæila kutubhane Careve dæamije. koje su izaπle u Glasniku Zemaljskog muzeja. Prvi srpski ustanak pod Karaorem od 1804. Sarajevski list broj 227 od 15. koji se odnose na ustanak. septembra 1917. a posljednji ferman sultana Abdul-Medæida iz godine 1858. je knjiga nastala prevoenjem turskih izvora. a neke mu je opet donio iz manastira Sutjeska prof. te od svakog fotografiranog dokumenta ustupio po jedan primjerak Kemuri. Prvi je dokumenat ahdnama (oprosna povelja) sultana Fatiha Mehmeda II od 28. fra Franjo BlaæeviÊ. πto ju je izdao na Milodraæju fra Anelu ZvizdoviÊu. Kemura. Dva dana nakon smrti ©ejh Sejfudina ef. maja 1463. »lanak pod naslovom “Stara hriπÊanska crkva u Sarajevu” πtampan je u treÊoj knjizi Glasnika Zemaljskog muzeja od 1911. Kemura objavio devet turskih dokumenata (1703. godine. a nalazili su se u sidæilima. poznati historiËar. gdje su objelodanjeni u originalu i prijevodu mnogi fermani. dr. Posljednje njegovo djelo je: Biljeπke iz proπlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima gdje su objelodanjena Ëetrdeset i dva dokumenta. Tako je u Ëetvrtoj knjizi Glasnika Zemaljskog muzeja od 1909. Rahmetlija je. do 1862. istraæivaË. Hamdija KreπeljvakoviÊ. objelodanio je Kemura s dr.). pisac i publicista.∆iro Truhelka. preveo mnoge povijesne radnje iz turskog jezika. Ovo je ustvari proπiren rad objavljen 1909. Uz ovu dokumentaciju pisac je koristio tursku literaturu. koja se odnosila na srpski ustanak. koji se odnose na historiju bosanskih katolika pod naslovom: “Turski dokumenti za povijest bosanskih katolika iz sidæila kutubhane Careve dæamije u Sarajevu”. godine. koji je veÊ poboljevao dvije godine.

sin Alijagin. godine. autor mnogobrojnih djela i slatkorjeËivi pjesnik. izraen od kamena miljevine. HusakoviÊ. od 17. a koji smo ovom prilikom koristili. Natpis u uklesan je u deset redaka u lijepom nesh pismu. umro u petak 28. Umrli πejh Sejfudin Fehim-efendija Kemura.listu broj 227. Poslije dæenaze-namaza odnesoπe ga na Hambinu carinu gdje je pokopan pored svoje majke. godine” (17. zilkade 1335.) ©ejh Sejfudinu Kemuri je Muhamed KadiÊ spjevao jedan kronogram. sa Ëatal--turbanom ispod kojeg su ukrasi. Na kraju svog osvrta KreπevljakoviÊ piπe. “PomoÊ je od VjeËnog (Boga). septembar 1917. poznati historiograf. citiramo: “Iz bolnice do Begove dæamije dopratiπe ga aci ovdaπnje realke s profesorskim zborom. koji je zabiljeæio u svom Zborniku.” Nad njegovim mezarom saËuvan je samo uzglavni niπan. 139 . Ispred uËiteljstva grada Sarajeva bio je ©efkullah ef. septembra 1917.

Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe. 479-615. 1908.. XX... str.209-305. 2. Kemura. Sejfudin πejh. XXII. 289-341. 140 . Sejfudin Fehmi-efendija.) BIBLIOGRAFIJA 1. Glasnik Zemaljskog muzeja. 419- 567. 1-208..” (1917. 129-266 + (16) 2. Sejfudin πejh. 1908. Glasnik Zemaljskog muzeja. 3.. . 4. str. 1908. Sejfudin πejh. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Kemura. 3.. 1. Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe. XX. 41-134. I. “On (Bog) je vjeËan. Turski dokumenti za povijest bosanskih katolika iz sidæila kutubhane Careve dæamije u Sarajevu. XXVIII-XLI. str. 7. Kemura. Glasnik Zemaljskog muzeja. 1910. 533-554. Kemura. Kemura. XXI. XX. ©ejh Sejfudin Fehmi-efendija Sarajlija. 4. 4. 6. Kronogram smrti izreËe mu Enverija bez Tamije ovako: Neka Sejfudinova duπa dospije u raj! Godina 1335. 2- 3. 475-512. 559-575. Sejfudin πejh.. Iz Sejahatname Evlije »elebije (NastaviÊe se). Iz Sejahatname Evlije »elebije (Svrπetak). str. Sejfudin Fehmi-efendija. Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe... Javne muslimanske graevine u Sarajevu. 1909. str..VIII. Glasnik Zemaljskog muzeja. 1909. str. str.. str. 267-417. Glasnik Zemaljskog muzeja. str. ©ejh Sejfudin Fehmi-efendija Sarajlija. 209-536 + (16). XXII. U ovoj godini je zavrπio svoj æivot Pjevao je pjesme i kronograme u ebdæedu. 183-201.. Kemura. Pa je i time sebi saËuvao trajnu uspomenu. XXI. str. poznat kao ©ejh Kemura. Kemura. str. Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo. 479-615. 5. str.. str. str. IX-XXVII (Nastavak). 4. 1910.

Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII. XXIV. XVIII und XIX. i Vladimir ∆oroviÊ. XXIII. 16. str. Sejfudin πejh. do 1862. 1911. Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe. Glasnik Zemaljskog muzeja. 4. str. (Nastavak). Glasniku Zemaljskog muzeja. 1-31.. 14. Glasnik Zemaljskog muzeja. 1911. 1916. Glasnik Zemaljskog muzeja. 9. 537-694.). 1911. Kemura. 253- 435.. 12. Stara hriπÊanska crkva u Sarajevu. Sarajevo. godina. str. 17. str. 1914. 175-208. 1911. LIV-LVII. Moj æivotopis. 4. 1-252 + tbl. U dvoriπtu Careve dæamije merhum Osman ©uhdi ef. do 1916.. 295-441. 1-V.. Jahrhundert. (Nastavak) . Kjutubhana. Sejfudin πejh Sarajlija. πejh ef. Sarajevo. Kemura. str. str.. 3. Prilozi za historiju pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini u XVIII i XIX stoljeÊu. Glasnik Zemaljskog muzeja. LVIII-LXI. 437-551. Kemura. 141 . Sejfudin πejh. 18. Kemura. 253-435. str. Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe. Glasnik Zemaljskog muzeja. Kemura.. 19. XXIII. 3. godine. str.. Prvi srpski ustanak pod Karaorem od godine 1804. 3. Kemura. godine. 15. Biljeπke iz proπlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima.. (Êir. 8.. (Êir. XLII-I. Sarajevske muftije od 1519.)... Kemura. Glasnik Zemaljskog muzeja XXIII.. Sejfudin πejh. Sarajevo. Sejfudin πejh. ©ejh Sejfudin Fehmi bin Ali. Sarajevo. 589-643. Kemura. XXII. 1-16. 297-302. 1-2. (Nastavak). Sejfudin πejh. 535-547. 13.. Sejfudin πejh. Sejfudin πejh. 1912. Sejfudin πejh. (Nastavak). Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe. str. 391-435. str. 1911. 413-441. 1916. godine. LI-LIII. Kemura. 1910.. 11. str. Kemura. Sejfudin. 1916. Izdao je: Bosansko-hercegovaËki zavod za prouËavanje Balkana u Sarajevu. Sejfudin πejh. str. Kemura. Kemura. Sarajevo. 10. XXIII. godine. 1912. Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe.

Thanks to these circumstances. the library of the Imperial mosque from 1905 to 1914. He died in Sarajevo on 14 of September 1917 and was buried in Hambina carina cemetery beside the grave of his mother. A short bibliography of his works is attached to this paper. It is important to note that Kemura did not confine himself only to the study of historical materials dealing with Islamic institutions. author. Work- ing in this library he came across with many historical sources. In his work “Sarajevo’s mosques and other public buildings of Turkish time” he describes and provides sketches of more than sixty of Sarajevo’s mosques. some of them he translated and published later. Acquaintanceship with Ciro Truhelka helped him to become a con- tributor to the journal Glasnik Zemaljskog muzeja (The Herald of Home- land museum) in Sarajevo. related to those mosques. 142 . was born in Sarajevo in 1863 (22 Shaban 1280 H). Surveying their history he gave texts of inscriptions and docu- ments from sidjils. Kemura Sheikh Sejfudin ef. a passionate collector of historical ma- terials on Bosnia and Herzegovina influenced Kemura to move towards research of history of Sarajevo’s mosques from the Ottoman times. Kemura developed great inter- est in history of Bosnia and Bosniaks from his childhood. He started to write at a young age. Rather he did research and studied the history of other confessions as well. thanks to his work in the Library of the Osman Shehdi ef. Muhamed Enveri ef. writer. Kadic. Sheikh Sejfudin ef. tire- less researcher on history of Sarajevo from the Ottoman times. Kemura pub- lished a great deal of his work in this journal. Kemura. religious teacher.

ANALI GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE Knjiga XXI-XXII 1 .