You are on page 1of 1

-ČESTICE(partikule, riječce): nepromjenjiva vrsta riječi koje same nemaju značenja, ali mogu

promijeniti značenje rečenice; riječi koje služe za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnog ustrojstva
*riječi su koje iskazuju stav govornika prema onome o čemu govori, s obzirom na njegovo znanje,
želje i osjećanja
- čestice se upotrebljavaju: a) u poricanju neke tvrdnje. ne
b) u pitanju je li tvrdnja istinita: li, zar
c) za pojačanje tvrdnje ili poricanja: da, jest, dabome, dakako,
svakako; ne, nikako
d) za izricanje nestrpljenja, želje, zadovoljstva i sL onim što znači riječ
uz koju se riječca stavlja: bar, baš, čak, i, jedva, još, ni, niti, opet,
samo, tek, već
e) za izricanje ravnodušnosti, dopuštenja: ma, makar, bilo, god
f) za izricanje dojma o onome o čemu se govori ili svoje ocjene toga.
Tome služe mnoge riječi koje su po postanju prilozi načina, ali se ne
odnose na glagole, ni na pridjeve, ni na priloge, niti ih određuju, već
se odnose na smisao čitave rečenice. Zbog toga se osjećaju nezavisni
od rečenice te ne čine njezin dio. Ponekad su toliko izvan rečenice da
se od nje u pismu odvajaju zarezima: doista, gotovo, istina, možda,
naravno, nekako, potpuno, sasvim, Sigurno, skoro, vjerojatno, veoma,
vrlo, zaista i mnoge druge

**modalno distinktivna jezična sredstva koja na razini iskaza signaliziraju određeni tip odnosa
između kazivača, sadržaja iskaza i realnosti

-PRILOZI su riječi koje se prilažu drugim, obično punoznačnim riječima da ih pobliže odrede.
*riječi koje se prilažu uglavnom glagolima i označuju uvjete vršenja glagolske radnje
-mjesni, vremenski, uzročni, namjerni, načinski, količinski