You are on page 1of 2

Dijabetes

Diabetes mellitus, poznat i kao šećerna bolest, poremećaj je metabolizma ugljikohidrata, masti i
proteina, čiji je glavni simptom visoka koncentracija glukoze u krvi. Dva su osnovna uzroka bolesti,
koja se zbog toga dijeli na dva tipa: diabetes mellitus tip I (eng. IDDM - insulin dependent diabtes
mellitus, u prijevodu: o inzulinu ovisan dijabetes, poznat i kao "juvenilni" dijabetes) i diabetes
mellitus tip II (eng. NIDDM - non insulin dependent diabtes mellitus, o inzulinu neovisan dijabetes,
"adultni" dijabetes).

Kako im sama imena govore, osnovna razlika je u izlučivanju inzulina. Inzulin, hormon žlijezde
gušterače, zadužen je za održavanje stalne razine glukoze u krvi i dovoljnu opskrbljenost ljudskih
stanica tim pokretnim gorivom našeg tijela. Inzulin to čini na način da ''šalje'' glukozu u stanice (koje
je onda koriste za različite procese), a samim time smanjuje koncentraciju glukoze izvan stanica,
dakle u krvi. Ako taj mehanizam zakaže, javlja se dijabetes.

Dijabetes tipa I javlja se kad gušterača potpuno prestane izlučivati inzulin. Budući da se taj poremećaj
javlja najčešće u djetinjstvu ili ranoj mladosti, dobio je naziv ''juvenilni''. Jedini način terapije je
uzimanje zamjenskog inzulina.

Dijabetes tipa II javlja se kad gušterača još uvijek izlučuje inzulin, ali manje nego što je potrebno ili
stanice tijela postanu neosjetljive na inzulin pa on ne može ispunjavati svoju funkciju. Taj tip
dijabetesa javlja se najčešće kod odraslih, a liječi se na više načina, od kojih je uzimanje inzulina
posljednji korak. Velik broj pacijenata uspijeva održati zadovoljavajuću koncentraciju glukoze u krvi
bez ikakvih lijekova, mijenjajući životne navike, kao što su prestanak pušenja, pravilna prehrana i
redovita tjelovježba. Tek ukoliko te metode zakažu, pacijenti počinju uzimati lijekove, tzv. oralne
antidijabetike (tablete koje potiču snažnije izlučivanje inzulina, bolji odgovor stanica itd.). Ponekad
ipak ni to nije dovoljno te i bolesnici koji pate od dijabetesa tipa II, moraju početi uzimati inzulin.

Pošast modernog doba

Dijabetes je bolest stara koliko i ljudski rod. Oduvijek je bilo ljudi kojima je, iz do danas neobjašnjenih
razloga, gušterača prestajala lučiti inzulin ili ga nije proizvodila dovoljno. Povjesničari vjeruju kako je i
engleski kralj Henrik VIII bolovao od dijabetesa, i u konačnici i umro od posljedica neliječenja (a
liječenje tada nije bilo moguće, kao uostalom niti dijagnoza jer nije bilo načina da se utvrdi
koncentracija glukoze u krvi). Do zaključka o dijabetesu povjesničari su došli prema zabilježenim
simptomima. No, ta je bolest bila relativno rijetka, sve do 20. stoljeća. Ako se uzme u obzir činjenica
da samo 15 posto oboljelih čine bolesnici s dijabetesom tipa I, a preostalih 85 posto odlazi na
dijabetes tipa II, koji uvelike ovisi o životnom stilu, jasan je razlog zašto je dijabetes poprimio
razmjere epidemije tijekom 20. i 21. stoljeća. Procjenjuje se da oko 350 milijuna ljudi boluje od
dijabetesa. Zbog sjedilačkog načina života, nepravilne prehrane i masovne pojave pušenja cigareta,
dijabetes tipa II mnogostruko je premašio pojavnost dijabetesa tipa I.

Gušterača, kao i mnogi drugi organi, preopterećena je viškom masti i šećera koje svakodnevno
unosimo u svoje tijelo, a ne trošimo ih zbog smanjene tjelesne aktivnosti. Prekomjerna težina glavni
je faktor rizika za nastanak dijabetesa tipa II, a njeno smanjenje može dovesti do potpunog oporavka
kod ljudi kojima je dijagnosticiran granični dijabetes (kad se koncentracija glukoze u krvi kreće oko 7).
Također, prestanak pušenja izrazito povoljno djeluje na oboljele od dijabetesa. Povezanost pušenja i
pojave mnogih bolesti dobro je poznata i dokumentirana, ali mehanizmi te povezanosti komplicirani
su i nadmašuju prostor ovog članka. Dovoljno je reći da je prestanak pušenja, ili još bolje,
nezapočinjanje s pušenjem uopće, izrazito dobra odluka za zdravlje.

Tjelovježba, osim što pomaže u smanjenju prekomjerne tjelesne težine, djeluje pozitivno
mobilizirajući nakupljene masti u organizmu, ubrzavajući metabolizam i trošeći zalihe glukoze u
stanicama (a to potiče gušteraču na lučenje inzulina).

Pogled u budućnost

Dijabetes je u ovom trenutku jedna od najraširenijih bolesti na svijetu, osobito u razvijenim


zemljama, i pojavnost te bolesti u nekom društvu proporcionalna je broju pretilih osoba. Nažalost, u
ovom trenutku broj oboljelih od dijabetesa se ne smanjuje, kao ni broj osoba sprekomjernom
težinom. Iako je svijest o uzrocima i težini te bolesti povećana tijekom posljednjeg desetljeća, ljudi se
često teško odriču starih navika, kao što su često konzumiranje fast fooda, pušenje i tjelesna
neaktivnost.

Također, mnogi smatraju da dijabetes nije teška bolest jer je kronična i njene teške posljedice dolaze
postupno i često na prvi pogled neprimjetno. No to nije istina. Dijabetesu se ne treba pristupati
olako. Osim što je vrlo često povezan s pojavom krvožilnih bolesti, koje se glavni uzrok smrti u većini
zemalja zapadnog svijeta (pa tako i u Hrvatskoj), dijabetes i sam može imati teške, pa i fatalne
posljedice (zatajenje bubrega, teške neuropatije nepoznatog mehanizma nastajanja, sljepoća,
gangrena stopala itd.). Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako će se broj umrlih od
posljedica dijabetesa povećavati u sljedećih 20 godina.

Da ne bi sve bilo tako crno, dobra i važna vijest je da je terapija dijabetesa sve učinkovitija. Novim
spoznajama o hrani liječnici i nutricionisti pronašli su odlične mjere kojima bolesnik može kontrolirati
svoju bolest, a da ne uzima niti jedan jedini lijek i živi punim plućima. A i lijekovi, kada se moraju
uzimati, postaju sve bolji i učinkovitiji, kako oralni antidijabetici, tako i inzulin, čija je aplikacija postala
puno jednostavnija za bolesnika i omogućuje fleksibilnost i bolju kontrolu bolesti.

Ipak, najvažniji korak u suzbijanju ove epidemije modernog doba je prevencija nastanka bolesti.

Adis Tabaković