UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA

Skripta

RAZVITAK KONCEPCIJE UPRAVLJANJA TROŠKOVIMA.

2

Upravljanje troškovima dio je ukupnog procesa upravljanja poslovnim uspjehom poduzeća. Iz praktičnih iskustava i vještina razvilo se u znanost koja proučava metode pripreme i korištenja informacija za potrebe donošenja upravljačkih odluka u poslovnoj praksi. Obuhvaća sve postupke kojima se u poslovanju poduzeća procjenjuje osnos između troškova i koristi. Cilj je u dugom roku maksimizirati dobitak. Nije svrha troškove po svaku cijenu snižavati, već je svrha poduzimati aktivnosti, premda one stvaraju troškove, radi osiguravanja trajno prfofitabilnog poslovanja, odnosno najveće moguće dugoročne koristi. Računovodstvo je glavni izvor informacija za upravljanje troškovima. Financijsko računovodstvo je usmjereno vanjskim potrebama, a računovodstvo troškova je usmjereno pripremanju informacija za sastavljanje financijskih izvještaja u financijskom računovodstvu. Informacije računovodstva troškova omogućuju prije svega, utvrđivanje cijena koštanja proizvoda i usluga, procjenjivanje vrijednosti zaliha i utvrđivanje ostvarenog financijskog rezultata. Za razliku od računovodstva troškova koje je pretežito usmjereno na troškove proizvodnjem, u upravljanju troškovima obuhvaćeni su i troškovi poslovnih aktivnosti koje prethode procesu proizvodnje ili slijede iza njega, kao što su aktivnosti logistike i marketinga. Upravljanje troškovima je starije od računovodstva troškova i ima korjene u počecima znanstvenog upravljanja poduzećem. Sve do 1950-ih godina računovodstvo troškova i upravljanje troškovima imali su odvojene puteve razvitka, a od tada računovodstvo troškova služi kao primarni izvor informacija za upravljanje troškovima.

3

kao i iz različitih statističkih izvora u poduzeću i izvan njega. povijesni i budući troškovi. INFORMACIJE ZA UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA Mogu se podijeliti na: Kvantitativne . promjenjivi. kontrolirani. Suvremeni procesi decentralizacije poduzeća i automatizacija poslovnih procesa potaknuli su intenzivan razvitak sustava upravljanja troškovima. U obračunu troškova po vrstama procjenjuji se troškovi odvojeni po njihovim prirodnim vrstama. osobito u poduzećima koja planski mjenjaju svoje poslovanje. Bitno je obilježje upravljanja troškovima u tome da osigurava raspoređivanje i praćenje odgovornosti za nastale troškove povezujući ih s managerima koji su ovlašteni donostiti odluke o njihovom nastanku. dospjeli. u obračunu po mjestima troškova važna je podjela troškova na izvorne i izvedene.Jedno je od ključnih načela upravljanja troškovima da za različite namjene treba koristiti različite troškove. stalni. mogu se pribaviti iz računovodstvenih evidencija i knjigovodstvenih isprava. oportunitetni. kao i troškovi proizvoda i troškovi razdoblja. 4 . za donošenje pojedinačnih odluka mogu se koristiti granični. nekontrolirani. u kalkulacijama cijene koštanja odvajaju se izravni i opći troškovi.brojčane informacije koje se odnose na mjerlive veličine. relevantni.

Sa stajališta vremena na koje se odnose mogu biti: Prošle .Kvalitativne . financije. financijska izvješća).odnose se na aktivnosti i događaje koji su u tijeku. RAČUNOVODSTVENI INFORMACIJSKI SUSTAV 5 . ali imaju utjecaj na troškove i poslovni uspjeh te se ne smiju zanemariti pri donošenju nekih odluka. Statistika . granska statistika).ne mogu biti numerički iskazane. Procjene .daju informacije koje se odnose na buduća kretanja. Buduće . najboljim ili najlošiji u grani ( u poduzeću. jedan je od najpouzdanijih izvora informacija (knjigovodstvene isprave. Najvažniji izvori informacija za upravljanje troškovima su: Računovodstvo -sustav financijskih informacija o svim poslovnim promjenama. poslovne knjige.povezane s troškovima koji će vrijediti na tržištu u trenutku ostvarivanje neke odluke. Tekuće . a rezultat su primjene različitih znanstvenih metoda (stručnjaka za marketing.odnose se na već nastale promjene u poduzeću.). logistiku. psihologiju itd. tehnologiju.omogućuje usporedbe s prosjekom grane.

kontrole i pripreme odluka. a upravljačkom računovodstvu pruža podatke o troškovima za potrebe financijskog planiranja.priprema financijska izvješća posobne namjene za unutarnje korisnike i nema propisani oblik iskazivanja informacija koje se odnose pretežito na budućnost. samostalni informacijski sustav koji pribavlja i tumači financijske informacije o prošlosti. Računovodstvo troškova . Djeli se na: financijsko računovodstvo . Upravljačko ( menadžersko) računovodsavo . Troškovi imaju dvije sastavnice: 6 . izračunavanjem. Pojavljuje se kao pomoć financijskom računovodstvu pri utvrđivanju troškova proizvoda. POJAM I VRSTE TROŠKOVA Trošak je izraz i mjera ekonomske žrtve.Računovodstvo je zaokruženi. vrijednosti zaliha i financijskog rezultata.priprema financiska izvješća opće namjene za vanjske korisnika u skladu s vžećim propisima. a koja su uvijek izražena u novcu.interno računovodstvo poduzeća koje se bavi pribavljanjem podataka o trokovima. sadašnjosti i očekivanim budućim aktivnostima poduzetnika namjenjene unutarnjim i vanjskim korisnicima. praćenjem . izvještavanjem i kontrolom troškova. vrijednosni izraz ulaganja temeljnih elemenata proizvodnje. U troškove ubrajamo tekuća ulaganja elementat proizvodnje koja nastaju u poslovanju poduzeća. koja nastaju radi stvaranja novih učinaka i stjecanja dobitka.

amortizacija. Elementarne vrste troškova prema njihovom porijeklu su: materijalni troškovi .vrijednost svih sredstava i rada potrošenih u određenom razdoblju.troškovi osnovnog i ponoćnog materijala. proizvoda ili usluge. godini. alata i sl. energije. sitnog inventara.utvrđuju se na kraju svakog poslovnog razdoblja.naknade za uloženi ljudski rad koje se zovu plaće ili nadnice. Trošak se može utvrditi kao umnožak količine i cijene. osvareni . troškovi stalnih sredstava . Prema složenosti strukture djele se na: jednostavne (elementarne) . budući . ambalaže. troškovi rada .po jedinici učinka. tehnilko održavanja i sl. prosječni . Troškovi se mogu pratiti kao: ukupni . tromjesečju ili mjesecu.sastoje se samo od jedne prirodne vrste troškova 7 .količina potrošenih elemenata proizvodnje nabavne cijene potrošenih elemenata proizvodnje.procjenjuju se za naredna razdoblja.

sadrže sve troškove proizvodnje osim troškva izranog materijala i izravnog rada. odnose se na cjelokupnu proizvodnju. troškovi izravnog rada . Skupine su : troškovi režijskog materijala troškovi režijskog rada amortizacija i osiguranje davanja državi Prema načinu i vremenu uračunavanja u rashode razlikujemo: 8 . opći troškovi proizvodnje .sastoje se od dva ili više elementarnih troškova.složeni .su troškovi rada zaposlenika koji rade izravno u proizvodnji određenih proizvoda.nastaju u trenutku potrošnje materijala. Glavne skupine troškova proizvodnje: troškovi izravnog materijala .

Q . Ukupni godišnji iznos stalnih troškova ne mjenja se bez obzira na promjene opsega proizvodnje. U ukupnom se iznosu mjenjaju razmjerno s promjenom opsega proizvodnje. u računu dobiti i gubitka određenog razdoblja izravno se prikazuju kao rashodi.proporcionalno . raspoređuju se na sve proizvedene proizvode kako bi se utvrdila njihova cijena proizvodnje. U računu dobiti i gubitka se prikazuju kao troškovi prodanih proizvoda. obuhvaćaju troškove izravnog materijala. tf. 9 .prosječni stalni trošak. Stalni troškovi po jedinici učinka smanjuju se s povećanjem opsega proizvodnje. tf = Tf/Q.povezani su s nastankom i postojanjem proizvodnih kapaciteta. odnosno opće troškove nastale izvan proizvodnje. rada i opće troškove proizvodnje.opseg proizvodnje. koeficijent promjenjivosti proporcioanalno -promjeniivih troškova je uvijek jednak 1. Prosječni proporcionalnopromjenjivi troškovi su uvijek jednaki neovisno o promjeni opsega proizvodnje.stalne) .ukupni stalni trošak.promjenivi troškovi.troškovi proizvoda -troškovi poduzeća koji nastaju u proizvodnji i koji se nakon dovršenja proizvodnje uračunavaju u vrijednost zaliha gotovih proizvoda. Tf. Prema ponašanju u odnosu na promjene opsega proizvodnje troškovi se dijele na: fiksne ( neograničeno . Obuhvaćaju troškove uprave i marketinga. ne raspoređuju se na pojedine proizvode niti čine dio vrijednosti zaliha gotovih proizvoda. promjenjivi (varijabilni) troškovi . troškovi razdoblja .svi redoviti rashodi poduzeća koji nisu izravno u funkciji stvaranja određenih proizvoda.

Neproporcionalni promjenjivi troškovi .Mješani troškovi .skokovito rastu pri rijelazu iz jedne zone u drugu. Vrste: Razmjerno stalni troškovi . imaju obilježja i fiksnih i varijablilnih. pri povećanju raspoloživog kapaciteta.kombinirani. progresivne (rastu brže nego što raste opseg proizvodnje) i regresivne (smanjivanje troškova s povećanjem opsega proizvodnje. Razlikujemo degresivne (rastu sporije od rasta opsega proizvodnje). U okviru jednog raspona ponašaju se kao apsolutno stalni. tj. rijektki u praksi) neproporcionalne troškove. REAGIRANJE TROŠKOVA NA PROMJENE OPSEGA PROIZVODNJE 10 .ovise o promjeni opsega proizvodnjem ali se mhjenjaju sporije ili brže od opsega proizvodnje.

Troškovi su nepromjenjivi.Kratkim rokom se smatra razdoblje tijekom kojega su neki inputi poduzeća nepromjenjivi.mjenjaju se s promjenom opsega proizvodnje. Stupanj reagiranja troškova na promjenu opsega proizvodnje može se mjeriti koeficijentom promjenjivosti troškova koji se izračunava : kr= Δ T(u%)/ ΔQ (u%) ili postotak promjene troškova / postotak promjene opsega proizvodnje Koeficijent promjenivosti pokazuje kako troškovi reagiraju na promjenu opsega proizvodnje. Poduzeće može mijenjati opseg proizvodnje a da ne mjenja veličinu svojih kapaciteta. U tom vremenu poduzeće može mijenjati opseg svoje proizvodnje i izvršiti prilagodbu bilo kojoj promjeni u okolini. 11 . Troškovi su promjenjivi Prema načinu reagiranja troškova na promjene proizvodnje u kratkom roku se razlikuju: stalni troškovi . Dugi rok je razdoblje u kojem svi resursi postaju promjenjivi.ne ovise o promjeni opsega proizvodnje promjenjivi troškovi .

Troškovi Koeficijent promjene 0 STALNI 12 .

PROMJENJIVI > 0 13 .

premda podjele ne moraju uvijek odgovarati u scjelosti stvarnom trošku. Normalno poslovanje poduzeća kreće se o zoni proporcionalnosti i optimalnosti proizvodnje au tom rasponu su prosječni troškovi proizvodnje minimalni i stabilni. dok se u drugoj skupini nalaze svi približno proporcionalno promjenjivi troškovi.APROKSIMIRANJE TROŠKOVA Približno određivanje. te ne pokazuju skokovite promjene pri promjeni proizvodnje. raspoređivanje troškova. Međutim. 14 . riječ je o korisnoj aproksimaciji koaja može dati važmne informacije za donošenje odluka. Svrha je aproksimacije da se dobije linearno kretanje ukupnih troškova koje olakšava analizu i predviđanje u okviru relevantnog raspona opsega proizvodnje. Svi približno neograničeno stalni troškovi se razvrstavaju u prvu skupinu troškova. Za procjene je bitan oblik kretanja troškova u relevantnom rasponu opsega prizvodnje. Linearna funkcija ukupnih troškova glasi T = tv Q + Tf. Razvrstavanje troškova znatno olakšava analizu i planiranje troškova.

Postotak primijenjen na iznos ukupnih stalnih troškova daje iznos iskorištenih stalnih troškova. 15 . Razliku čine neiskorišteni stalni troškovi. iskorišteni i neiskorišteni te se mogu izraziti ponoću formule: Tf = Tis + T ni Kako bismo u određenim uvjetima procjenili udio iskorištenih i neiskorištenih u ukupnim stalnim troškovima moramo podijeliti ukupni iznos stalnih tropkova s maksimalnim kapacitetom i izračunati iznos stalnih troškova po jedinici maksimalnog korištenja kapaciteta (tfmax): Tfmax = Tf/ Qmax Množenjem iznosa stalnih troškova po jedinici maksimalnog kapaciteta s veličinom opsega proizvodnje ( iskorišteno kapacitea) i neiskorištenog kapaciteta dobivamo iznose: iskorišteni troškovi: Tis = Qis*Tf/Qmax ili Qis * tfmax neiskorišteni troškovi: Tni = Q ni *Tf/ Q * tfmax max ili Tni = (Qmax -Qis) Pocjenu iskorištenih i neiskorištenih stalnih troškova moguće je vršiti i na temelju postotka iskorištenosti kapaciteta.ISKORIŠTENI I NEISKORIŠTENI FIKSNI TROŠKOVI Stalni troškovi obično imaju dva dijela.

Skupine su : troškovi režijskog materijala troškovi režijskog rada amortizacija i osiguranje davanja državi Troškovi izravnog rada i izravnog materijala nazivaju se još i primarni ili izravni.nastaju u trenutku potrošnje materijala.sadrže sve troškove proizvodnje osim troškva izranog materijala i izravnog rada.IZRAVNI I OPĆI TROŠKOVI Glavne skupine troškova proizvodnje: troškovi izravnog materijala . 16 .su troškovi rada zaposlenika koji rade izravno u proizvodnji određenih proizvoda. troškovi izravnog rada . Ostali troškovi kojima je funkcija olakšati proizvodnju su opći troškovi proizvodnje. opći troškovi proizvodnje . odnose se na cjelokupnu proizvodnju.

IZVORNI I IZVEDENI TROŠKOVI Izvorni troškovi su troškovi nastali trošenjem elemenata proizvodnje na određenom mjestu troškova. a ranije su već bili obračunati kao privremeni troškovi na nekom drugom mjestu troškova. PRIMJENA GRANIČNIH TROŠKOVA PRI ALTERNATIVNOM ODLUČIVANJU ( UTVRĐIVANJE KRITIČNE TOČKE) 17 . Izvdeni troškovi su troškovi koji se uračunavaju u cijenu proizvoda.

Qd .dopunski trošak. to su u stvari dodatni troškovi svake nove jedinice povećane proizvodnje. U sebi sadrža uglavnom samo promjenjive troškove.svaka nova jedinica proizvoda zahtijeva jednak iznos troškova opadajuće -svaka nova jedinica proizvoda može se ostvariti s manjim iznosom troškova rastuće -svaka nova jedinica proizvoda može se proizvesti s većim iznosom troškova RELEVANTNI TROŠKOVI I PRIHODI 18 .dopunska proizvodnja Kretanje graničnih troškova može biti: ravnomjerno . Td.Granični troškovi nastaju pri promjeni opsega proizvodnje. Za utvrđivanje graničnog troška potrebno je raspolagati slijedećim podacima: iznosom dopunskih troškova količinom dodatne proizvodnje Formula za izračunavanje graničnih troškova: Tg = Td/ Qd . a izračunavaju se kao razlika dodatnih troškova zbog povećanja stupnja iskorištenja proizvodnog kapaciteta po jedinici proizvoda.

19 . a to znači da se u vrijednost zaliha i u cijene proizvodnje ne uračunavaju troškovi razdoblja. To su opozivi. Redovito je veći od ukupnog varijabilnog i ukupnog proizvodnog troška koji međusobno mogu biti u različitim odnosima.Relevantni troškovi su značajni za razliku od irelevantnih koji nisu značajni za odluku.ranije nastali troškovi koji se nikakvim budućim radnjama ne mogu ukloniti troškovi jednaki za sve alternativne odluke . To su budući dodatni troškovi koji će nastati kao posljedica donošenja odluke. Mogu biti: neopozivi . Relevantni su oni troškovi koji su različiti po pojedinim alternativama i imaju utjecaja na konačnu odluku. Danas se za potrebe sastavljanja financijskih izvještaja koristi obračun troškova proizvoda. Irelevantni troškovi su svi oni koji u procesu odlučivanja nemaju utjecaj na konačnu odluku. Djelomični troškovi se dijele na troškove proizvoda i promjenjive troškove. zamjena resursa i oportunitetni troškovi.ne treba ih uzeti u obzir pri donošenju odluke PUNI I DJELOMIČNI TROŠKOVI Puni troškovi sadrže u sebi sve troškove proizvoda i sve troškove razdoblja.

ljudskog rada. te početne i krajnje zalihe nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda.OBRAČUN TROŠKOVA PROIZVODNJE I PRODAJE Za izradu obračuna proizvodnje i prodaje u proizvodnom poduzeću se obično koriste različiti obrasci prilagođeni vlastitim potrebama. obračun troškova materijala: Tm = vrijednost materijala na početku + vrijednost nabavljenog materijala . Obračun prodaje može se raditi odvojeno ili u sastavu obračuna proizvodnje.proizvodnja na kraju obračun troškova prodanih proizvoda: 20 .materijal na kraju obračun troškova tekuće proizvodnje: Pt = trošak materijala + trošak rada + opći trošak obračun troškova dovršene proizvodnje Gt = proizvodnja na početku + proizvodnja tekuća . Obračun proizvodnje mora obuhvatiti obračun troškova materijala. općih troškova proizvodnje.

a najmanje jedanput godišnje za proteklu godinu. Izračunava se kao razlika između ukupnih prihoda i ukupnih promjenjivih troškova. Financijski rezultat koji izravno i točno mjeri uspješnost pojedinih učinaka.troškovi uprave i marketinga (troškovi razdoblja) 21 . Kao razlika ukupnih prihoda i ukupnih rashoda poduzeća utvrđuje se financijski rezultat (dobitak ili gubitak). Može se izračunavati i kao prosječni doprinos za pokriće djeljenjem ukupnog doprinosa za pokriće s ukupnom količinom proizvoda ili kao razlika između prodajne cijene i prosječnog promjenjivog troška. kao i dijelova poduzeća je doprinos za pokriće. U postupku izrade računa dobitka i gubitka potrebno je izračunati tri oblika financijskog rezultata: bruto dobitak : bruto dobitak = prihod od prodaje .troškovi prodanih proizvoda poslovni dobitak: poslovni dobitak = bruto dobitak . Sadrži pregled svih prihoda i rashoda u tom razdoblju.zalihe na kraju RAČUN DOBITI I GUBITKA Račun dobitka i gubitka je jedan od temeljnih računovodstveno financijskih izvještaja o poslovanju poduzeća koji se sastavlja za određeno vremensko razdoblje.Rt = zalihe na početku + vrijednost dovršene proizvodnje .

neto dobitak : neto dobitak = poslovni dobitak . Razlikujemo više funkcionalnih područja u računovodstvu troškova: knjigovodstvo troškova . pohranjuje i čuva podatke o troškovima obračun troškova . Težište računovodsvenih informacija je na troškovima proizvoda.obuhvaća aktivnosti koje prate i ocjenjuju ispravnost poslovana sa stajališta troškova i oblikuju kontrolne informacije o troškovima za potrebe upravljanja u poduzeću 22 .prikuplja. bilježi.dio dobitka koji se odnosi na poreze RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA KAO IZVOR INFORMACIJA ZA RAZLIČITE KORISNIKE Računovodstvene informacije za upravljanje troškovima su prije svega financijske i kvantitativne informacije. rada i općim troškovima.prikupljanje. to jest troškovima materijala. bilježenje i oblikovanje informacija o budućim troškovima nadzor (kontrola) troškva . te rasporedu troškova po mjestima i učincima planiranje troškova . Računovodstvo troškova je glavni izvor informacija koje se koriste u financijskom i upravljačkom računovodstvu. uređuje.sastoji se u obradi podataka i oblikovanju informacija o troškovima.

SADRŽAJ OBRAČUNA PO VRSTAMA TROŠKOVA 23 . a to su: primka. obračunska kalkulacija.ima zadatak na temelju usporedbe planiranog i ostvarenog utvrditi uzroke nastanka dispropocija radi predlaganja donošenja korektivnih odluka Podaci u računovodstvu troškova se prate po fazama poslovnog procesa pomoću knjigovodsvenih isprava. obračun općih troškova.obračun prodaje. izdatnica. radni list.analiza troškova . Glavna područja primjene informacija o troškovima: 1) određivanje prodajnih cijena 2) procjena vrijednosti zaliha 3) utvrđivanje financijskog rezultata 4) vrednovanje izvršenog rada 5) priprema kratkoročnih odluka 6) planiranje budućeg poslovanja 16.

Računovodstvo troškova prati proces proizvodnje tj. obrazovanje) 24 . a eksterni učinci su nosioci troškova i oni se prodaju na tržištu. Učinci mogu biti materijalni i nematerijalni. stvaranje učinaka. propaganda) nematerijalne usluge (zdravstveno. Poluproizvodi i nedovršena prizvodnja su interni učinci. Informacije o vrstama troškova nalazimo u izvornim ispravama i to su tzv. Troškovi internih učinaka su sekundarni troškovi i prenose se na druga mjesta troškova. Da bismo dobili vrijednost učinaka množimo količine ostvarenih proizvoda i usluga s cijenama. Vrste obračuna troškova su: prema vrstama troškova prema mjestima troškova prema nosiocima troškova Glavni problemi koji se rješavaju u računovodstvu troškova: klasifikacija troškova po vrstama materijalni troškovi amortizacija troškovi rada troškovi proizvodnih usluga (prijevoz. sintetičke informacije.

Tu spadaju : osnovni materijal. pogonsko gorivo. nabavljeni poluproizvodi. ambalaža koja ulazi u sastav proizvoda. djeloi proizvoda.izravni trošak. tj prema učincima 25 .financijski troškovi (kamate. troškovi materijala utvrđuju se prema normativu potrošnje. provizije) utvrđivanje stvarnog iznosa troškova utvrđivanje stvarne količine utvrđivanje cjenovne komponente odvajanje troškova proizvoda od troškova razdoblja odvajanje troškova po vremenskom razdobljima koje je različito ovisno o sustavu obračuna troškova koji se koristi PROBLEMI PROCJENE TROŠKOVA MATERIJALA Procjena troškova materijala potrebna je stoga što se često ne može ili nije racionalno utvrđivati točan iznos troškova materijla. tehnološkogorivno. U obračunu troškova razlikujemo dvije vrste materijala: materijal za izradu . pomoćni proizvodni materijal koji ne čini glavnu supsstancu proizvoda.

opći trošak. manipulativni gubici. rezervni dijelovi. Poznate su tri metode obračuna količine potrošenog materijala: metoda skontracije metoda inventarizacije retrogradna metoda Metode obračuna troškova materijala: prosječna ponderirana nabavna cijena stvarnim FIFO (prvi ulaz-prvi izlaz) cijenama LIFO ( poslijednji ulaz.prvi izlaz) NIFO ( cijena naredne nabavke) planskim Stalna obračunska (planska cijena) cijenama temelje se na temelje se na prošlim ili budućim 26 . Režijski materijal obuhvaća pomoćni režijski materijal koji ne ulazi u sasav proizvoda. uredski materijal.režijski materijal . određeni oblici energije koji su zajednički.

To je metoda permanentnog inventara. Prednost je ove metode što daje precizne podatke o količini potrošenog materijala. 27 . Svaka se promjena evidentira redovito po pojedinim vrstama materijala. Postupak izračunavanja troškova materijala nastalih u određenom razdoblju može se prikazati sljedećom formulom: Početno stanje + nabavljeni matrijal .METODA SKONTRACIJE Metoda skontracije je metoda potpune evidencije količine utrošenog materijal. omogućuje neprekidnu kontrolu zaliha i omogućuje razgraničenje troškova i drugih izdataka. Vodi se na analitičkom računu u materijalnom knjigovodstvu.potrošnja materijala = količina materijala u krajnjoj zalihi Pri svakom ulazu i izlazu utvrđuje se stanje zaliha i potrošnja materijala. Nedostatak je što zahtijeva opsežnu evidenciju koja je čini skupom.

potrošnja materijala. Prednost je ove metode što je jednostavniaja i manji su trokškovi evidncije jer nema skladišnih isprava. ne prate se neopravdana smanjenja zaliha.METODA INVENTARIZACIJE Metoda inventarizacije je jeftinija i manje ažurna od metode skontracije. Mora se evidentirati početno stanje na temelju inventurne liste. ne mogu se odvojiti troškovi materijala od drugih izdataka. Formula: Početno stanje + nabava . kontrola ne može biti svakodnevna. ukupna potrošnja se kasno utvrđuje.zalihe = potrošena količina materijala Slabija je kontrola kod ove metode jer se ne odvaja potrošeni materijal u proizvodnji od materijlaa koji se izdaje u neke druge srhe. Nedostatak je u tome što ne daje podatke o troškovima materijala po mjestima i nosiocima troškova. tj. To je metoda nepotpune evidencije materijala. za sav materijal. Na kraju određenog razdoblja vrši se inventarizacija i utvrđuje se stanje materijala. jer se ne evidentira izlaz. 28 .

Nedostatak je u tome što se podaci o troškovima po mjestima i nosiocima troškova vode prema normativima. 21. Prednost je retrogradne metode u jednostavnosti i malim troškjovima evidencije materijala. nije moguće izdvojiti potrošnju materijala od drugih izdataka.OBRAČUN VRIJEDNOSTI NABAVLJENOG MATERIJALA 29 . Retrogradnom se metodom nakon završene proizvodnje procjenjuje količina potrošenog materijala i to na temelju normativa materijala. kontrola je povremena. RETROGRADNA METODA Retrogradna je metoda naknadno utvrđivanje potrošnje materijala na temelju količine ostvarenih učinaka.20. inventurne razlike nisu stvarne. Ne utvrđuje se stvarna potrošnja već potrebna količina i to po formuli: Normativ materijala za jedinicu proizvoda * količina proizvedenih proizvoda = Količina potrošenog materijala Ova se metoda ne nože promjeniti u svakoj delatnosti i nije precizna jer ne uzima u obzir rastep i slične gubitke.

već se raspoređuju po razdobljima. Nabavna vrijednost je jednaka zbroju kupovne vrijednosti. Koeficijent zajedničkih ovisnih troškova je jednak: Zajednički troškovi nabave / zbroj neto kupovnih vrijednosti 30 . carinjenja i svega što je izravno povezano s određenim poslom dopremem matrijala do poduzeća. utovara. Opći troškovi nabave su troškovi koji se odnose na rad nabavne službe. osiguranja. Vrijednost nabavljenog materijala se utvrđuje na temelju nabavne vrijednosti materijala. manipulacije. Ne uračunavaju se u svaku nabavku. Stopu zajedničkih ovisnih troškova računamo po formuli: godišnja procjena iznosa općeg troška/ godišnja procjena kupovne vrijednosti *100 Ovisni troškovi nabave mogu biti pojedinačni za određeni materijal i zajednički za više materijala u jednoj pošiljci.Obračun vrijednosti potrošenog materijala temelji se na obračunu vrijednosti nabavljenog materijala. koji nisu povezani za pojedinačnu nabavu. Ovisni troškovi nabave su troškovi prijevoza. Kupovna vrijednost je utvrđena u računu dobavljača. ovisnih troškova i općih troškova nabave. već se raspoređuju po razdobljima. istovara.

Prednost je ove metode u tome što ublažava velike razlike u nabavnoj cijeni. METODA PROSJEČENE PONDERIRANE NABAVNE CIJENE Ova se metoda upotrebljava kada nisu velike varijacije u cijenama i kada broj materijala nije velik.Zajednički ovisni troškovi nabave mogu se rasporediti na pojedine materijale iz određene nabavke i na drugi način. 23. Dobivena prosječna cijena se mnoi količinom potrošenog materijala i dobiva se vrijednost potrošenog materijala. Prosječna ponderirana cijena se utvrđuje tako da se ukupna vrijednost materijala na zalihi dijeli s ukupnom količinom materijala na zalihi. utvrđivanjem postotnog udjela pojedinih materijala u ukupnom iznosu kriterija za raspoređivanje tih troškova te primjenom tih postotaka za svaki od materijala na ukupni iznos zajedničkih ovisnih troškova nabave. Nedostaci su što je neekonomična i neracionalna. METODA FIFO 31 . 22. omogućuje stabilnu procjenu novih troškova.

Ova metoda temelji se na cijenama prema redoslijedu prispjeća materijala u skladište i to tako da se prve potrošene količine materijala obračunavaju prema prvim nabavnim cijenama, sve dok se te količine ne potroše. Polazi se od pretpostavke da se prvo potroši ona količina materijala koja je prva primljena u skladite po određenoj cijeni, zatim druga nabavka itd. Krajnje se zalihe obračunavaju po cijenama poslijednje pošiljke. Prednost je ove metode što se na kraju proizvodnje zalihe obračunavaju po najrealnijoj cijeni. Pogodna je za praćenje vrijednosti zaliha. Nedostaci postoje ako je u gospodarstvu inflacija, tada je ova metoda neekonomična i nepogodna sa satajališta troškova evidencije. 24. METODA LIFO

Po metodi LIFO knjiženja vrijednsoti utrošenog materijala vrše se po cijenama poslijede nabavke, odnosno obrnutim redom od redoslijeda prispjeća matrijala u skladište. Cijene po kojima se u određenom trenutku obračunava utrošak materijala su nabavne cijene tog materijala iz njegove poslijednje nabavke. Polazi se od pretpostavke da je poslijednji primljeni materijal taj koji je prvi izdan sa zaliha u proizvodnju. Koristi se za obračun troškva materijala sa razmjerno visokim cijenama materijala koji se troši u velikim količinma i nabavlja se često.

32

Prednost je ove metode u tome što se troškovi obračunavaju po najnovijim cijenama. Nedostatak je u tome što je često mjenjanje cijena kod čestih nabavki te daje nerealne vrijednosti zaliha jer se zalihe utvrđuju po cijenama najranijih nabavki.

25. METODA PONOVNE NABAVKE (NIFO)

Metoda cijene ponovne nabavke koristi se kada dobavljači unaprijed određuju cijene (npr. kataloške cijene). Prema tome uvjet korištenja ove metode je mogućnost utvrđivanja cijene buduće nabavke. Po unaprijed utvrđenim cijenama može se evidentirati potrošnja materijala ili se količina izdanih matrijala evidentira tek nakon prispjeća nove pošiljke materijala i spoznaje njegove nove cijene.

26. POJAM I FUNKCIJA AMORTIZACIJE

Amortizacija ima više značenja: trošak stalnih sredstava smanjivanje vrijednosti ili obezbrijeđivanje vrijednosti stalnih sredstava
33

naknada za utrošenu rijednost stalnog sredstva Amortizacija je proces transformiranja stalnih sredstava preko troškova u novčani oblik, ali i obrnuto putem zamjene dotrajalih sredstava prikupljenim sredstvima amortizacije. Trošenje stalnih sredstava ima dva oblika: fizičko trošenje - nastaje zbog utjecaja prirodnih čimbenika i zbog intenziteta upotrebe stalnih sredstava ekonomsko trošenje - nastaje neovisno o fizičkom trošenu a pod utjecajem je tehnološkog napretka. Fizički ispravna sredstva prestaju biti pogodna za korištenje, jer su se pojavila nova koja omogućuju ekonomski isplativiju proizvodnju uz manje troškove energije, materijala, rada i sl. METODE AMOTRIZACIJE

Osnovica za obračun amortizacije je nabavna vrijednost, ali osim nje treba uzeti u obzit tzv. likvidacijesku vrijednost ili ostatak vrijednosti sredstava po isteku vijeka upotrebe. Dakle, osnovica je jednaka nabavnoj vrijednosti umanjenoj za likvidacijsku vrijednost. Ovu osnovicu treba rasporediti na broj godina ili na jedinice učinaka u vijeku korištenja. Za procjenu troškova amotrizacije potrebni su sljedeći podaci: osnovica za amortizaciju koju čini vrijednost stalnog sredstva za koje računamo amortizaciju

34

Dije su temeljne metode izračunavanja amortizacije: vremenske metode . Osnovica za amortizaciju predstavlja razliku između početne i krajnje vrijednosti stalnog sredstva. godišnji iznosi amortizacije Utvrđivanje troškova amortizacije je raspoređivanje vrijednosti stalnog sredstva na pojedine godine njegovog vijeka korištenja ili pojedine procese proizvodnje u kojima će se to stalno sredstvo koristiti.dijele se na linearnu. Primjenjuju se kod izračunavanja amortizacije stalnih sredstava čiji vijek korištenja najviše ovisi o utjecaju prirodnih i tehničkih čimbenika kao i ekonomskom zastarijevanju stalnog sredstava.vijek korištenja stalnog sredstva amortizacijske kvote tj. Godišnji iznos amortizacije ovisi o intenzitetu funkcioniranja stalnog sredstva.temelje se na obujmu korištenja ili radnom učinku stalnog sredstva. 35 . Funkcionalne metode .temelje se na dužini ekonomskog vijeka korištenja stalnog sredstva. Koriste se za izračunavanje amortizacije stalnih sredstava čiji vijek korištenja ovisi pretežno o intenzitetu korištenja a manje o proteku vremena. degresivnu i progresivnu.

VREMENSKA LINEARNA AMORTIZACIJA Linearna metoda je najjednostavnija i najviše korištena metoda. Godišnji iznos se računa po formuli: Amortizacija = osnovica za amortizaciju (početna . a najmanji u posljednjoj godini. Osnovica za amortizaciju se ravnomjerno raspoređuje na godine planiranog vijeka korištenja stalnog sredstva. Prema intenzitetu smanjivanja amortizacije razlikujemo : aritmetičku degresivnu amortizaciju .iznosi smanjivanja godišnje amortizacije su jednaki ( a1= a2+d=a3+2d…) 36 .krajnja vrijednost sredstva) / broj godina vijeka korištenja stalnog sredstva VREMENSKA DEGRESIVNA AMORTIZACIJA Degresivna amortizacija je izračunavanje godišnjih iznosa koji se iz godine u godinu smanjuju.Kombiniranje metode .kombiniranje različitih vremenskih metoda međusobno ili kombiniranje vremenske i funkcionalne. Najveći iznos amortizacije obračunava se u prvoj godini.

akvocjent dva susjedna člana je uvijek jednak digitalna metoda . Visina amortizacije ovisna je o intezitetu korištenja stalnog sredstv za koje se amortizacija računa.godišnji iznosi se smanjuju za sve manji iznos.geometrijsku degresivnu amortizaciju . a najveći u posljednjoj godini FUNKCIONALNA AMORTIZACIJA Visina amortizacije se utvrđuje razmjerno učinku stalnog sredstva koji se ostvari upotrebom tog sredstva u razdoblju za koje se računa amortizacija. Ovdje je najmanji iznos amortizacije u prvoj godini.ne bira se razina degresije nego se veličina deferencije računski određuje i ujedno predstavlja iznos amortizacije poslijednje godine vijeka korištenja. Postupak izračunavanja funkcionalne amortizacije obuhvaća dvije faze: 37 . VREMENSKA PROGRESIVNA AMORTIZACIJA Sve degresivne metode mogu se računati kao progresivne i to promjenom predznaka ili redoslijeda amortizacijskih kvota.

izračunavanje iznosa amortizacije po jedinici ostvarenog učinka ili po satu rada po formuli: osnovica za amortizaciju / ukupni učinak koji stalno sredstvo ostvaruje u vijeku korištenja izračunavanje godišnjeg iznosa amortizacije množenjem iznosa amortizacije po jedinici učinka s ostvarenim učinkom u godini za koju se računa amortizacija: amortizacija po jedinici učinka * količina ostvarenih učinaka u godini za koju se računa amortizacija Funkcionalana amortizacija se koristi kod onih stalnih sredstava kod kojih je intenzitet korištenja glacni čimbenik njihova fizičkog trošenja u vijeku uporabe. Prednost joj je ta što iznos troškova prati intenzitet korištenja sredstva. U praksi je najpogodnija kombinirana vremensko-funkcionalana amortizacija. Nedostatak je taj što ne uzima u obzir utjecaj prirodnih. KOMBINIRANA AMORTIZACIJA To je kombinacija između različitih metoda unutar vremenske ili između vremenske i funkcionalne metode. 38 . težišnih i tehnoloških čimbenika na zastarijevanje sredstva.

Revalorizacija prema načinu utvrđivanja može biti: na temelju pojedinačne procjene pomoću koeficijenata za skupine sredstava na temelju stope inflacije Prema učestalosti revalorizacija se dijeli na: permanentna .PREDRAČUN AMORTIZACIJE U predračunu se amortizacije sredstva kategoriziraju u skupine i određuju se stope po vrstama. POJAM I OBRAČUN REVALORIZACIJE Revalorizacija je proces koji se odnosi na korigiranje vrijednsoti stalnih sredstava a zatim i amortizacije. Izračunava se amortizacija za početno stanje. zbraja ona koja će biti dodana tijekom godine i oduzime amortizacija za onaj dio godine u kojemu se sredstvo neće koristiti. Uzrok revalorizacije je inflacija. Revaloriziranjem nabavne vrijednosti dobiva se realna amortizacija.vrši se redovito svake godine bez obzira na kretanje cijena 39 . Nabavna vrijednost stalnih stredstava se korigira u skladu s promjenama tržišnih cijena.

METODE OBRAČUNA TROŠKOVA ODRŽAVANJA ZAJEDNO S AMORTIZACIJOM. VRSTE I TROŠKOVI TEHNIČKOG ODRŽAVANJA Svrha tehničkog održavanja je da se omogući ispravno funkcioniranje stalnih sredstava te sprečavanje ili otklanjanje kvarova.povremena .jadnom ili dva puta u vijeku korištenja sredstva Troškovi preventivnog i tekućeg održavanja se uračunavaju u troškove u onom razdoblju u kojem su nastali. a troškovi investicijskog održavanja se raspoređuju istim metodama kao i amortizacija.moguće je kada poduzeće raspolaže rezervnim sredstvima koja se stavljaju u funkciju kao zamjena za sredstva koja treba popraviti tekuće održavanje . veći broj popravaka u godini investicijsko održavanje . Razlikujemo nekoliko vrsra održavanja: preventivno održavanje . 40 .vrši se samo u onim godinama gdje je promjena cijena veća od određenog iznosa POJAM.manji popravci.različite mjere sprečavanja kvarova korektivno održavanje .

računa se prema formuli: početna vrijednost sredsva + troškovi održavanja krajnja vrijednost sredstva / broj godina vijeka korištenja kao planski trošak u trenutku nastanka troška investicijskog održavanja . trošak povezan s angažiranjem radne snage.Obračun se može oaviti na dva načina: kao planski trošak u trenutku stavljanja stalnog sredstva u pogon . češće tjedno i to je trošak osoblja u proizvodnji. Uobičajena su plaćanja rada u obliku plaća i nadnica.trošak investicijskog održavanja se počinje uračunavati u cijnu koštanja od one godine u kojoj je nastao i to u stvarnom iznosu PROCJENE TROŠKOVA RADA ( ELEMENTI I IZRADA REKAPITULACIJE) Trošak rada se u tržišnom gospodarstvu računa kao trošak osoblja tj. 41 . tj. pogonu. Plaće su stalne za mjesec. a nadnice za sat rada. Nadnice se obračunavaju dnevno. Plaće se isplaćuju i obračunavaju mjesečno i one su redovito trošak osoblja u administraciji.

Kod direktnog rada radi se o nadnicama i plaćama za izvršeni rad i to u bruto iznosu. bez obzira da li su trenutačno zaposlene ili ne Plaće mogu biti dijelom trošak proizvoda. a nadnice se obračunavaju kao trošak proizvoda. OBRAČUN IZRAVNIH I OPĆIH TROŠKOVA RADA Praćenje i evidentiranje troškova različito je za izravne i opće troškove rada. Taj rad se evidentira u posebnoj evidenciji pomoću rada sata ili slično. Izravni rad je rad osoblja koje radi na konkretnoj izradi određenog proizvoda. Opći troškovi su troškovi režijskog rada. u njih ulaze neto iznos i porezi. tj. a dijelom trošak razdoblja. Bruto plaća se raspoređuje i uračunava u cijene koštanja pojedinih proizvoda.Radna snaga se tretira dvojako: kao skup radnih sposobnosti kao sve osobe koje su radno sposobne. U bruto iznosu razlikujemo tri dijela koja treba evidentirati i pratiti kao opći trošak: 42 . Naknade za određeni rad se također obračunavaju u opće troškove. iznosi plaća i nadnica za izvršeni rad u bruto iznosu te dodaci na plaće i nadnice i sve naknade.

a) nadnice i plaće za izvršeni rad b) dodaci na nadnice i plaće c) naknade nadnica i plaća Prvo se utvrdi količina rada i to se množi sa cijenom rada te dobijemo nadnice i plaće za izvršeni rad. PROCJENE OPĆIH TROŠKOVA ( KRITERIJI RASPOREĐIVANJA I STOPE OPĆIH TROŠKOVA) Troškove proizvoda čine izravni materijal. Opći troški izrade su kompleksni. Dodaci na nadnice i plaće su obično opći trošak koji nastaje uz posebne uvjete rada. jer u sebi sadrže troškove više elemenata proizvodnje. a najviše se koriste slijedeći: 43 . Opći troškovi se prate po vrstama u financijskom knjigovodstvu te se onda prenose po mjestima troškova. a konačna su ona koja stvaraju konačne učinke. izravni rad i opći troškovi rada. Privremena mjesta troškova su ona koja ne stvaraju konačne učinke. a zatim se vrši obračun po učincima. a drugi varijabilan. Kriterij (ključevi) za raspoređivanje općih troškova djele se na količinske i vrijednosne. kao i zato što je jedan dio fiksan. Potrebno je utvrditi ključ kako bi svaki učinak bio opterećen odgovarajućim iznosom troškova.

nego nešto između Primarni troškovi Ukupni direktni troškovi Površina na kojoj se prizvodi Broj uvjetnih grla stoke KALKULATIVNE I NORMALNE STOPE OPĆIH TROŠKOVA 44 . Količina ili vrijednost potrošenog materijala . te se zato koriste ekvivalentne jedinice.pogodan je za poduzeća koja koriste velike količine materijala Plaće izrade -pogodniji je za poduzeća koja su radno intenzivna.najjednostavniji. pogodniji je od plaća zbog toga što plaće fluktuiraju što rezultira različitom visinom plaća Sati strojnog rada .intenzivna poduzeća Zbroj troškova izrade i troškova proizvodnje . Ima uzročnu povezanost s nastajanjem varijabilnih troškova Radni sati .količina proizvedenih učinaka .u poduzećima koja nisu radno ni kapitalno intenzivna. ali je mogućnost primjene ograničena samo tamo gdje se proizvodi jedna vrsta proizvoda. primjenjuje se također u radno intenzivnim poduzećima.pogodan za kapitalno .izravni rad .

Formula procijenjeni iznos općih troškova / procijenjeni iznos ključa normalne stope . Troškovi se utvrđuju za svako mjesto troškova. te se dijeli s procijenjenim iznosom ključa za raspored općih troškova za narednu godinu. To osigurava stabilnost cijene i ponude. a opći troškovi se uzimaju po normalnoj stopi. Normalni obračun troškova polazi od toga da direktne troškove uzima kao stvarne. Procjenjuje se ukupni iznos pćih troškova poduzeća za narednu godinu. SADRŽAJ OBRAČUNA PO MJESTIMA TROŠKOVA Mjesta troškova su dijelovi poduzeća koji svojom aktivnošću uzrokuju troškove.Troškovi materijala za izradu i rada izrade se mogu precizno utvrditi u svakom trenutku. a opći troškovi izrade se mogu utvrditi tek na kraju godine. te jača povjerenje kupaca prema poduzeću.unaprijed određene stope općih troškova za određenu poslovnu godinu. Zato se unaprijed utvrđuje stopa općih troškova i to na slijedeći način: kalkulativne stope općih troškova .stabilne stope za tri ili čak do 5 godina. a zatim se raspoređuju na pojedine nositelje troškova. 45 .

U organizacijskoj strukturi poduzeća mjesta troškova mogu biti i centri odgovornosti u kojima se ovlasti za donošenje odluka i nastanka poslovnih promjena prenose na određenu osobu u svakoj organizacijskoj jedinici poduzeća.djelovi poduzeća u kojima odgovorna osoba odgovara za visinu nastalih troškova b) centre prihoda . već i o dugoročnim ulaganjima CILJEVI OBRAČUNA PO MJESTIMA TROŠKOVA Ciljevi su obračun troškova po mjestima (centrima odgovornosti): da se omogući točnost obračuna troškova po nositeljima troškova kontrola troškova po mjestima troškova ili po centrima odgovornosti 46 . Centri odgovornosti se djele na: a) centre troškova .odgovorna osoba odgovara za nastanak prihoda c) centre profita .utječu i na prihode i na troškove i imaju veću samostalnost d) investicijski centri .dijelovi poduzeća s visokim stupnjem samostalnosti koji mogu odlučivati ne samo o troškovima i prihodima.

Prijenos općih troškova nastalih u okviru pojedinih mjesta troškova na nositelje troškova koji na tom mjestu nastaju ( proizvode, usluge, narudžbe, poslove…) omogućuje njihov precizniji raspored i pravilno terećenje nositelja troškova. KRITERIJI OBLIKOVANJA I VRSTE MJESTA TROŠKOVA

Oblikovanje mjesta troškova je postupak rašćlanjivanja poduzeća na dijelove, tj. na mjesta troškova. Uobičajeni kriteriji za oblikovanje mjesta troškova su: prostorne jedinice - gradilišta, prodajna mjesta, radionice organizacijske jedinice - sektori, odsjeci, referade, odjeli poslovne funkcije - proizvodnja, nabava, prodaja, uprava obračunsko - tehnički element - radni nalozi, narudžbe Zahtjevi koji se postavljaju pri izboru dijela poduzeća koji će biti mjesto troškova su međusobno suprostavljeni: točnost utvrđivanja i mogućnost kontrole troškova postižu se utvrđivanjem većeg broja mjesta troškova ekonomičnost i ažurnost bolje se mogu postići oblikovanjem manjeg broja mjesta troškova Mjesta se mogu podijeliti: prema obliku učinka
47

proizvodna mjesta troškova - učinci se mogu izraziti količinski neproizvodna mjesta troškova - pružaju usluge koje se mogu samo vrijednosno izraziti prema funkciji koju mjesto vrši u poduzeću : glavna mjesta troškova - tu nastaju konačni učinci koji se plasiraju na tržište sporedna mjesta troškova - služe ekonomičnosti i racionalnosti poslovanja poduzeća i stvaraju konačne učinke pomoćna mjesta troškova - pružaju usluge svim ostalim mjestima a stvaraju učinke koji su privremeni nositelji troškova neproizvodna mjesta troškova - izvan proizvodne djelatnosti su, pružaju usluge neproizvodnog karaktera

POSTUPAK OBRAČUNA PO MJESTIMA TROŠKOVA (SASTAVLJANJE POL-a)

Postoje tri faze obračuna troškova po mjestima troškova: u prvoj fazi se vrši prijenos izvornih (primarnih) troškova po pojedinim mjestima u okviru mjesta troškova se vrši prevaljivanje troškova s jednog mjesta na drugo te nastaju izvedeni troškovi (sekundarni)
48

vrši se izračunavanje stopa odnosno koeficijenata prijenosa općih troškova na pojedine nositelje troškova na temelju izabranih kriterija za raspored

Pogonski obračunski list je tablica s dva ulaza, jer se u redovima nalaze vrste troškva, a u stupcima se nalaze mjesta troškova. Kada zbrojimo sve opće troškove vršimo njihovo prevaljivanje na druga mjesta troškova tj. na pomoćna i ostala mjesta troškova. Ima tri glavna dijela koji prikazuju izvorne troškove po vrstama, izvedene po vrstama i ukupne opće troškove po jedinici količinskog ili vrijednosnog kriterija za rasposijelu na nositelje troškova. Financijsko knjigovodstvo samo djelomično utvrđuje troškove po mjestima i nositeljima na temelju računovodstvenih isprava, a računovodstvo troškova izrađuje POL u kojima troškove raspoređuje po mjestima. POL služi uglavnom samo za raspored općih troškova jer obuhvaćanje izravnih troškova dovodi do smanjenja njegove preglednosti.

VRSTE POMOĆNIH MJESTA TROŠKOVA I UKRŽENI TROŠKOVI

49

povratni) troškovi koje nije moguće izravno prenositi s jednog na drugo mjesto troškova.s jednog pomoćnog mjesta se prenosi. Razlikujemo tri vrste pomoćnih mjesta troškova: neovisna pomoćna mjesta troška .primaju od nekog pomoćnog mjesta učinke ali ih tom mjestu ne isporučuju obostrano ovisna pomoćna mjesta . Potrebno je utvrditi interne učinke po količini njihovih isporuka pojedinim mjestima troškova. Metode za raspoređivanje ukrštenih troškova: metoda isključenja pomoćnih mjesta troškova .Pomoćna mjesta troškova obavljaju usluge za ostala mjesta troškova i te troškovae treba na naeki način rasporediti ili prenjeti na ta mjesta troškova. a nema povratnog prenošenja troškova metoda povratnog obračuna .primaju i isporučuju istom mjestu troška učinke Samo na obostrano ovisnim mjestima nastaju ukriženi (ukršteni.prijenos se vrši u dvije faze: s jednog na ostala mjesta troškova i zatim se povratno vraćaju s ostalih na to mjesto troškova 50 .ne primaju učinke drugih pomoćnih mjesta jednostrano ovisna pomoćna mjesta .direktna metoda metoda djelomičnog obračuna .

Može se koristiti samo tamo gdje su međusobne isporuke podjednake. METODA DJELOMIČNOG OBRAČUNA Troškovi se samo djelomično raspoređuju na pomoćna mjesta. Najjednostavnija je i najmanje točna metoda. Javljaju se dvije mogućnosti: silazni obračun . Između dva obostrano ovisna raspoređuju se samo s jednoga na drugo mjesto i na taj način se smanjuje pogreška.troškovi se s lijeve strane POL-a prenose na desnu stranu 51 . Zanemaruju se međusobne isporuke pomoćnih mjesta.metoda obračuna matematičkom metodom -precizna i jedina točna od sve četiri (metoda linearnih jednadžbi) METODA ISKLJUČIVANJA POMOĆNIH MJESTA TROŠKOVA Provodi se isključivanjem pomoćnih mjesta kod raspoređivanja troškova.

obračun s prijenosom na upravu . U fazi s lijeve na desnu stranu se koristi stvarni odnos. METODA LINEARNIH JEDNADŽBI 52 . odnosno djelomično stvarni trošak.ono što bi trebalo prenositi pomoćnim mjestima lijevo položenim u POL-a se također obračunava i prenosi se na upravu METODE POVRATNOG OBRAČUNA Ukršteni troškovi se prenose u cjelini u dvije faze: prenose se troškovi s desno položenih mjesta troškova na lijevo položena prenose se troškovi s lijevo položenih mjesta troškova na desno položena Postoje dvije mogućnosti za prijenos troškova s desne na lijevu stranu: po stvarnim troškovima i po planskom trošku.

Ova matematička metoda je najpreciznija. Temelji se na izračunavanju stopa internih učinaka. Cijena mora u sebi sadržavati i izvorni i izvedeni trošak. Koliko imamo pomoćnih mjesta troškova toliko mora biti jednadžbi i nepoznanica, tj. cijena internog učinka. Kod postavljanja jednadžbi polazi se od dvije pretpostavke: ukupni iznos troškova = ukupni iznos učinka * cijena koštanja ukupni iznos troškova = zbroj izvornih i izvedenih troškova

OBRAČUN PO NOSIOCIMA TROŠKOVA (POJAM I VRSTE KALKULACIJA)

Kalkulacija je računski postupak kojim se utvrđuju cijene proizvoda i usluga. Služi za utvrđivanje svih vrsta cijena, a osobito cijene koštanja, nabavne cijene i prodajne cijene. Vrste kalkulacija: prema sadržaju

53

nabavne cijene cijene koštanja prodajne cijene prema obuhvatu mikroekonomske - izrađuju se u pojedinim poduzećima, na temelju podataka koji se odnose na uvjete nabave u poduzeću makroekonomske - sadrže podatke za pojedine regije ili za nacionalno gospodarstvo prema vremenu prethodne - planske kalkulacije koje se sastavljaju prije neke aktivnosti međukalkulacije - sastavljaju se u proizvodnji koja dugo traje, pa se promatra po fazama naknadne (obračunske)- sadrži podatke iz knjigovodstva o troškovima koji su stvarno nastali u jednom obračunskom razdoblju

ČISTA DJELIDBENA KALKULACIJA

54

Metode kalkulacije su postupci koji se primjenjuju pri izradi kalkulacije. Mogu se podijeliti na djelidbene i dodatne metode kalkulacije. Djelidbena kalkulacija se dijeli na čistu, pomoću ekvivalentnih brojeva, vezanih proizvoda, složenu i višefaznu. Dodatna se djeli na zbrojnu i rašćlanjenu.

Kada se u poduzeću proizvodi samo jedna vrsta proizvoda koji su istog oblika, dimenzija i kvalitete cijena koštanja se može jednostavno izračunati. Potrebno je zborijti sve troškove poduzeća u određenom razdoblju i podijeliti ukupnim količinom proizvoda dobivenih u tom razdoblju. Formula: T = T /Q ; t= cijena koštanja, T= ukupni trošak, Q= količina proizvoda Metoda čiste djelidbene kalkulacije se u praksi rijetko koristi jer je ali broj poduzeća koja proizvode samo jednu vrstu proizvoda. no, koristi de za kalkuliranje cijene koštanja djela proizvoda ili proluproizvoda čiji se troškovi evidentiraju na pojedinim mjestima troškova u poduzeću. SLOŽENA DJELIDBENA KALKULACIJA

55

Složena kalkulacija je vrsta raščlanjene djelidbene kalkulacije koja može biti raščlanjena na troškove proizoda i troškove razdoblja ii na fiksne i varijabilne troškove. Uvjeti primjene: u slučaju proizvodnje jedne vrste proizvoda različitih po dimenzijama. KAKLKULACIJA S EKVIVALENTNIM BROJEVIMA Srodni se proizvodi razlikuju po dimenzijama. zatim izvršiti raspored troškova po ekvivalentnoj jedinici i na srodne proizvode. Kada se utvrđuju ukupni troškovi neke proizvodnje zbrajaju se samo izvorni troškovi. a ta obilježja proizvoda utječu i na troškove. Izvodrni su troškovi nastali prvi puta i evidentirani u određenoj fazi proizvodnje. Cijena koštanja se utvrđuje za svaku fazu. obliku i kvaliteti u slučaju proizvodnje proizvoda iste sirovine 56 . obliku i kakvoći. a pomoću nje trebaju se utvrditi ekvivalentne jedinice. Naziva se i kalkulacija srodnih proizvoda. a izvedeni su troškovi nastali prijenosom troškova iz jedne faze u drugu. Ako se radi o vertikalno povezanoj proizvodnji onda svaka naredna sadrži i cijenu koštanja iz prethodne faze. Kod kalkulacije ekvivalentnih brojeva prvo de mora utvrditi rvjetna jedinica. Višefazna kalkulacija je rašćlanjena prema fazama proizvodnje.

To se naziva diferencirana kalkulacija i koristi se zbog toga što količinski udio pojedinih srodnih proizvoda nije jednak njihovu udjelu u strukturi ukupnih troškova. Diferenciranje se može vršiti prema vrstama troškova i skupinama vrsta troškova. a pojedini proizvodi ne terete jednako svaki odjel. tada se za svaki srodni proizvod koriste dva ili više ekvivalentnih brojeva. Ekvivalentni brojevi izražavaju međusobne omjere troškova po jedinici mjere između pojedinih dimenzija. 57 . oblika i kvalitete srodnih proizvoda. Primjenjuje se u proizvodnji srodnih proizvoda koja se obavlja u više proizvodnih odjela. Ekvivalentni brojevi se određuju na temelju: a) količinskih odnosa srodnih proizvoda izraženih u jedinicama mjere b) kvalitativna svojstva srodnih proizvoda c) normativa utroška radnog vremena direktnih radnika ili strojeva d) normativa utroška direktnog materijala e) normativa direktnih troškova f) prodajnih cijena srodnih proizvoda Ako se izrađuje kalkulacija s ekvivalentnim brojevima diferencirana po vrstama troškova. rada i sredstava za rad.Srodni proizvodi uvjetuju različiti iznos troškova po pojedinim dimenzijama jer se uz njih koriste različite količine materijala.

od ukupnih tropkova se oduzima vrijednost sporednih proizvoda. Tada se prvo koristi metoda oduzimanja. a zatim metoda dijeljenja. Radi se o raznovrsnim proizvodima čije količine se ne mogu zbrajati. ali su im troškovi zajednički. Razlika se odnosi na glavne proizvode. ako se sporedni proizvod koristi u daljnoj proizvodnji. Mogu se primijeniti dva postupka kalkulacije: oduzimanje . Ukupni se troškovi raspoređuju na sve proizvode i to prema omjernim brojevima koji su izraz tehnoloških karakteristika tih proizvoda. Ove dvije metode se mogu kombinirati ako poduzeće ima više glavnih i sporednih proizvoda. Vezani se proizvodi dijele na glavne i sproredne.KALKULACIJA VEZANIH PROIZVODA I RETROGRADNA KALKULACIJA Kalkulacijaa vezanih proizvoda se koristi u proizvodnji različitih proizvoda koji su nastali u istom tehnološkom postupku od istih sirovina. a proizvod koji se dobiva preradom sporednog proizvoda ima tržišnu cijenu tada se cijena proizvoda utvrđuje retrogradnom metodom. Način utvrđivanja vrijednosti sporednih proizvoda može biti različit: mogu se uzimati tržišne vrijednosti umanjene za troškove transporta i maržu. nego u proizvodnji nastaje više glavnih proizvoda. 58 . u poduzeću. može se uzimati tržišna cijena proizvoda koji imaju slične karakteristike.nema sporednog proizvoda. djeljenje .

SUMARNA DODATNA KALKULACIJA Naziva se dodatnom kalkulacijom zato što se na izravne troškove dodaju opći troškovi. Da bismo je mogli primijeniti moramo imati evidenciju izravnih troškova za svaki proizvod jer se izravni troškovi mogu koristit kao kriterij za raspoređivanje općih troškova. rašćlanjenu . Razlikujemo dvije vrste dodatne kalkulacije: zbrojnu .dobila je ovaj naziv zato što se u ukupnom iznosu obuhvaćaju opći troškovi i raspoređuju na pojedine proizvode pomoću jednog zajeničkog kriterija (ključa).difernencirana dodatna kalkulacija. Pri izboru ključa treba biti oprezan zato što različiti ključ daje različit rezultat te utječe na cijenu koštanja i poslovni rezultat. Koristi se u poduzećima koja proizvode različite proizvode na koje ne možemo primijeniti djelidbenu kalkulaciju što znači da proizvodi nisu srodni niti povezani. RAŠĆLANJENE DODATNE KALKULACIJE 59 .

Kao posebvne skupine mogu se uzeti opći troškovi izrade i opći troškovi prodaje. OBRAČUN TROŠKOVA PROIZVODNJE I IZRADA REKAPITULACIJA U obračunu troškova proizvodnje potrebno je utvrditi ukupne troškove proizvodnje koji se sastoje od troškoova dovršene proizvodnje i troškova nedovršene proizvodnje (UTP = TDP + TNP). U praksi se vrši rašćlanjivanje po skupinama općih troškova pa se za svaku skupinu određuje poseban kriterij. Rašćlanjuje se ukupan iznos općih troškova te se na taj način preciznije utvrđuje cijena koštanja. Faze obračuna troškova proizvodnje: priprema obračunskih kalkulacija učinaka sastavljanje zbrojnih obračunskih kalkulacija koje sadrže TDP i TNP po mjestima i učincima izrada rekapitulacije obračuna proizvodnje za poduzeće kojom će se: 60 . Za raspodjelu na proizvode i usluge uzima se kriterij koji najviše utječe na visinu trošklova u određenoj skupini.U rašćlanjenoj se kalkulaciji odvajaju pojedine vrste općih troškova tako da se svaka vrsta raspoređuje na nosioce po posebnom kriteriju.

prodaje i financijske službe. plaće i nadnice izrade. Oni se smatraju rashodima i u punom se iznosu zaračunavaju na teret financijskog razultata obračunskog razdoblja posebnost je ove metode što se troškovi ne evidentiraju posebno po vrstama Postupak utvrđivanja financijskog rezultata u obračunu po troškovima proizvoda: 61 .utvrditi ukupna proizvodnja utvrditi troškovi krajnje nedovršene proizvodnje utrditi troškovi dovršene proizvodnje OBRAČUN PO TROŠKOVIMA PROIZVODNJE Glavne značajke ove metode: u cijenu koštanja učinaka uračunavaju se samo troškovi proizvoda koji obuhvaćaju troškove materijala za izradu. ostale izravne troškove i opće troškove izrade u cijenu koštanja učinaka ne uračunavaju se izdatci nastali radom uprave.

rashodi uprave i prodaje (troškovi razdoblja Neto financijski razultat ( neto dobitak) Prednosti obračuna po troškovima proizvodnje: vrednovanje učinaka je realnije jer je iz njihove vrijednosti isključen iznos troškova prodaje utjecaj fiksnih trškova na varijacije cijene koštanja zbog promjene stupnja iskorištenja kapaciteta je znatno manji nego što je to slučaj kod primjene oračuna po punoj cijeni koštanja zalihe učinaka imaju manju vrijednost nego što je imaju u obračunu po punoj cijeni koštanja niže cijene koštanja omogužuju elastičniju politiku prodajnih cijena zbog manjih vrijednosti zalih učinka ppoduzeću su potrebna manja obrtna sredstva Nedostaci: 62 .Ukupni prihod .troškovi prodanih proizvoda (troškovi proizvoda) Bruto financijski rezultat (bruto dobit) .

To su troškovi koji se mogu izravno rasporedii na proizvode i usluge. PRIMARNI TROŠKOVI KONVERZIJE TROŠKOVI Materijal za izradu Opći troškovi izrade Plaće izrade 63 . PRIMARNI TROŠKOVI I TROŠKOVI KONVERZIJE Primarne troškove čine troškovi materijala za izradu i plaće izrade. To su troškovi kojima se materijal pretvara u gotov proizvod.ali se i on obračunava kao vremenski trošak.dio fiksnih troškova sadržan u općim troškovima ulsazi u cijenu koštanja što znači da utjecaj fiksnih troškova na varijacije cijena nije upotpunosti uklonjen opći troškovi sadrže i varijabilne troškove iako relativno mali udio. Troškove konverzije čine plaće izrade i opći troškovi izrade.

Troškovi Troškovi po vrstama nositeljima Tv Troškovi po mjestima po Rashodi Tf 64 . Opći troškovi su troškovi konverzije i sekundarni troškovi.Troškovi proizvoda i troškovi razdoblja čine ukupne troškove poduzeća za određeno razdoblje. Kod njega se odvojeno promatraju fiksni i varijabilni troškovi. plaća i opći troškovi. Troškovi proizvoda su troškovi materijala. OBRAČUN PO VARIJABILNIM TROŠKOVIMA Ovaj obračun omogućuje uvid u promjenu troškova uvjetovanu promjenom opsega.

poduzeća Fiksni trošak se izravno uračunava u rashode. a varijabilni trošak se raspoređuje po nosiocima cijena koštanja. fiksne i varijabilne troškvoe. UT Ukupni troškovi T=tvQ+Tf Stalni troškovi Obujam proizvodnje 65 . a samo varijabilni dio ulazi u cijenu koštanja. Polazi se od toga da se troškvi sastoje od apsolutno fiksnih troškova i varijabilnih troškova koji su proporcionalni. U cijenu koštanja ili zalihe proizvoda po nosiocima obračunavaju se izravni varijabilni troškovi (MI + PI + funkcionalna Am). Opći troškovi nabave se tretiraju kao fiksni i ne ulaze u cijenu koštanja. Opći troškovi izrade imaju dvije komponente.Opći troškovi uprave i opći troškovi prodaje uglavnom su fiksnog karaktera i izravno se uračunavaju u rashode. Kod ovakvog obračuna se polazi od pretpostavke o linearnom kretanju troškova.

U ovom se obračunu pojavljuje problem određivanja prodajne cijene. Međutim. a zatim uzeti u obzir utjecaj nabavnih cijena resursa. Analitička metoda zahtijeva analizu svakog pojedinog troška na temelju normativa ili dtandrda. 66 . a u kojoj mjeri se ponaša kao promjenjivi trošak. 61. Zadatak joj je ustavnoiti optimalnu potrošnju resursa na različitim stupnjevima iskorištenja kapaciteta. RAZDVAJANJE FIKSNIH I VARIJABILNIH TROŠKOVA Razlikujemo analitičke i statističke metode utvrđivanja udjela fiksnih i varijabilnih troškova u pojedinim vrstama i u ukupnim troškovima. Za svaku vrstu troška je potrebno ocjeniti u kojoj mjeri ima svojstva stalnog. Potrebno je utvrditi prododajnu cijenu koja može osigurati pokrivanje ukupnih troškova a to znači i fikcnih troškova. Temelji se na podrobnoj analizi količinske potrošnje pojedinih resursa u proizvodnome procesu na različitim razinama iskorištenja kapaciteta.Svrha obračuna po varijabilnim troškovima: uspješnije planiranje opsega i asortimana proizvodnje jer se bruto financijski rezultat mijenja proporcionalno s promjenom količine prodanih proizvoda može se voditi pravilnija politika cijena koa osigurava pokrivanje fiksnih i varijavilnih troškova i omogućuje povećanje opsega proizvodnje te izlazak na novo tržište. u ovom obračunu fiksni troškovi ne raspoređuju se po nosiocima i prate se u godišnjim iznosima.

Zahtjevi za primjenu ove metode su: uvažavanje posebnosti poduzeća korištenje sređenih podataka u tom smislu da je odvojen utjecaj cijena.Statističke metode se temelje na statističkim podacima iz ranijih razdoblja o kretanju troškova i opsega proizvodnje. preporuča se istodobno upotrijebiti ili kombinirati dvije ili više metoda kako bi se izbjegle veće pogreške. Naprotiv. 67 . kvalitete i određenih tehničkih uvjeta promatranje troškova po mjestima i po vrstama izražavati stupanj iskorištenja kapaciteta ekvivalentnim jedinicama uzimati u obzir vremensko kolebanje troškova Vrste statističkih metoda: metoda procjene grafička metoda metoda pravac kroz dvije točke metoda varijatora metoda linearnog trenda Metode razdvajanja nisu međusobno isključive.

METODA VARIJATORA Varijator je pokazatelj stupnja varijabilnosti određene vrste troška. Naziva se još i knjigovodstvena zato što de procjene obično temelje na knjigovodstvenim podacima. Jedan trošak se u cjelini tretira bilo kao fiksni bilo kao proporcionalni. Temelji se na podacima o kretanju troškova u proteklim razdobljima. postotke fiksnog i varijabilnog dijela i njihov iznos za određeni opseg proizvodnje. upisti ukupne iznose svakog troška. a varijabilni dio troškova sse podjeli količinom i tako se dobije prosječni varijabilni trošak. Naziva se još i iskustvena i ima određene sličnosti s analitičkom metodom. Može se iskazivati na različite načine: 68 . Potrebno je napraviti tablicu troškova po vrstama. Vrijedi za određeni stupanj iskorištenja kapaciteta. Zbrajanjem dobijemo ukupni iznos fiksnih troškova.METODA PROCJENE Najjednostavnija metoda jer se na subjektivan način procjenjuje udio fiksne i varijabilne komponenete u ukupnim troškovima.

METODA GRAFIČKE INTERPOLACIJE 69 .u rasponu 0-100 . za fiksni trošak je jednak nuli. a za miješane troškove između 0 i 10 ovisno o tome kakav je odnos fiksnog i proporcionalnog dijela.kada predstavja koeficijent reagibilnosti troškova Varijator (v) se može računati kao koeficijent reagibilnosti troškova pomnožen brojem 10: V= (T2-T1)*Q1/ (Q2-Q1)*T1 *10 Za prooporcionalne troškove varijator iznosi 10.pokazuje koliko će se promjeniti trošak ako se opseg proizvodnje promjeni za 10% u rasponu 0-1 .kada predstavlja postotak promjene određene vrste troškova kada se opseg poveća za 100% u rasponu 1-10 . Zbrojen s koeficijentom regibilnosti daje broj 1. Koeficijent stalnog troška govori o udjelu stalnog troška u ukupnim troškovima.

odnosno zbroja troškova svih razdoblja s brojem razdoblja za koje koristimo podatke. Da bi si olakšali posao možemo u koordinatni sustav unijeti još jednu točku srednjeg iznosa troškova za prosječni stupanj isorišenja kapaciteta. To su točke koje dobivamo djeljenjem zbroja količina proizvodnje svih razdoblja. Za svaki stupanj iskorištenja kapaciteta u koordinatni sustav se unosti točka na određenoj visini iznosa troška. Skup točka koji se dobije pokazuje određeni smjer kretanja troška pri promjeni opsega proizvodnje.Za veću preciznost metode grafičke interpolacije potrebno je koristiti što više podataka o iznosima troškova za različite stupnjeve iskorištenja kapaciteta. Trošak u kn Ukupni trošak Promjenjivi trošak Stalni trošak Opseg proizvodnje 70 .

Kod primjene ove metode treba paziti na izbor podataka. Možemo je koristiti ako raspolažemo podacima o ukupnim troškovima za najmanje dva stupnja iskorištenja kapaciteta. METODA LINEARNOG TRENDA 71 . Radi obuhvata što šireg raspona proizvodnje često se uzimaju podaci za najviši i najniži stupanj iskorištenja kapaciteta. Jednadžba ukupnog troška u obliku pravca koji prolazi kroz dvije točke izračunava se pomoću formule za izračunavanje graničnog troška i formule za izračunavavanje stalnog troška. Temelji se na precizno bilježenim prošlim podacima. te je stoga objektivnija od analitičke metode čiji rezultat u velikoj mjeri ovisi o subjektivnoj prosudbi osobe koja vrši procjenu. no to ne mora značiti da su te vrijednosti dobre jer često mogu odstupati od normalnog tijeka troškova i iskriviti pravu sliku troškova.METODA RAČUNSKE INTERPOLACIJE To je u stvari metoda jednadžbe pravca kroz dvije točke.

Stalni i promjenjivi dio troškova se računaju pomoću formula za postavljanje jednadžbe trenda.Najtočnija od svih metoda razdvajanja stalne i proporcionalno promjenjivae komponente troškova. 72 . Također izračunavamo prosječni proporcionalno promjenivi trošak. Najprije izračunavamo ukupni stalni trošak koji prestavlja odsječak na okomitoj osi lineatrne funkcije troškova. razlike nastaju zbog stohastičnosti. a to znači zbog utjecaja i onih čimbenika čije djelovanje nije kvantificirano. Za primjenu ove metode treba imati na raspolaganju veći broj podataka o visini troškova za račzličite stupnjeve iskorištenja kapaciteta. Troškovi koje dobivamo primjenom jednadžbe trenda razlikuju se od stvarnih troškova za određene razine opsega proizvodnje. U postupku razdvajanja troškova na stalni i proporcionalno promjenjivi dio dovoljno je izračunati samo ukupni stalni trošak zato jer se ukupni promjenjivi trošak može izračunati kao razlika iznosa ukupnog troška i izračunatog stalnog dijela. Linija trenda se izračunava pomoću postupka najmanjih kvadrata odstupanja. Rješenje dviju linearnih jednadžbi temelji se na međusobnom poništavanju pozitivnih i negativnih odstupanja svake od točaka stvarnih troškova u odnosu na pravac regresije. Polazi se od pretpostavke da je kretanje fiksnih i varijabilnih troškova linearno. Jedini čimbenik kretanja troškova koji se uzima u obzir je opseg proizvodnje koji utječe samo na promjene proporcionalno promjenjivog djela troškova.

Tf . tvi= varijaabilni trošak proizvoda "i".c-tv =dzp i stopa dzp= dzp/c za poduzeće kao cjelinu (ukupni financijski rezultat) . Tf = ukupni fiksni trošak.Qi= količina prodanih proizvoda"i".UTVRĐIVANJE FINANCIJSKOG REZULTATA U OBRAČUNU PO VARIJABILNIM TROŠKOVIMA Oblici financijskog rezultata u obračunu po varijabilnim troškovima su: bruto financijski rezultat koji se uobičajeno zove doprinos za pokriće (marža pokrića.C-Tv =Dzp i stopa Dzp= Dzp/C Neto financijski rezultat je razlika doprinosa za pokriće i stalnih troškova. Poslovni dobitak jednak je: ΣQi * (ci . Stopa neto financijskog rezultata pokazuje udio neto financijskog rezultata u prihodu od prodaje.tv i) . Dzp) neto financijski rezultat koji je jednak u svim obračunima troškova Načini utvrđivanja rezultata: po učincima (prosječni financijski rezultat) . 73 . ci= cijena proizvoda "i".

Stopa doprinosa za pokriće je izraz rentabilnosti prodaje pojedninih učinaka. 74 . Poslovni dobitak.Metode obračuna financijskog rezultata u obračunu po varijabilnim troškovima su sumarni i skalarni obračun financijskog rezultata. SUMARNI OBRAČUN FINANCIJSKOG REZULTATA Sumarnim se obračunom utvrđuje bruto financijski rezultat a to je u obraunu po varijabilnim troškovima doprinos za prokriće. a zatim i za pojedine učinke. Također se utvrđuje i stopa doprinosa za pokriće. odnosno gubitak kao oblici neto financijskog rezultata se utvrđuju samo za poduzeće kao cjelinu. a stoe dzp pojedinih proizvoda su korisne informacije za donošenje različitih proizvođačkih odluka među kojima su najvažnike odluke o opsegu i strukturi proizvodnje te odluke o politici cijena. Fiksni troškovi se ne raspoređuju po pojedinim proizvodima. Rentabilnost prodaje poduzeća kao cjeline mjeri se i stopom poslovnog dobitka . a ne samo stopom Dzp. Te se veličine utvrđuju ukupno za poduzeće.

SKALARNI OBRAČUN FINANCIJSKOG REZULTATA Skalarni obračun daje još podrobnije podatke o rentabilnosti prodaje pojedinih učinaka jer se fiksni troškovi rašćlanjuju na više katgorija. Fiksni troškovi se mogu razdijeliti na više razina. ovisno o tome kako je utvrđena uzročnost njihova nastanka: zajednički za poduzeće kao cjelinu zajednički za skupine mjesta troškova zajednički za pojedina mjesta troškova zajednički za skupine pojedinih učinaka na određenim mjestima troškova odnose se na pojedinačne učinke 75 . Utvrđuje se više doprinosa za pokriće na više razina i isto tako više stopa doprinosa za pokriće ovisno o tome kako se rašćlanjuju fiksni troškovi.

skupina mjesta troškova i tvrtke u cjelini. mjesta troškova. Klasični račun dobiti i gubitka nije pogodan za projiciranje promjene financijskog rezultata pri promjeni opsega proizvodnje jer je kontribucijski račun dobiti i gubitka je raščlanjen na varijabilne i fiksne troškove dok je klasični račun dobiti i gubitka raščlanjen na funkcijsk kategorije troškova. planiranje financijskog rezulatta vršimo primjenom obračuna po varijabilnim troškovaima. Troškove proizvoda utvrđuje samo za prodane proizvode. skupina učinaka. a troškove razdoblja u ukupnom iznosu pokriva iz neto vrijednosti prodanih proizvoda.Pomoću skalarnog obračuna može se preciznije mjeriti rentabilnost pojedinih učinaka. Obračun po proizvodnim troškovima razdvaja troškove proizvoda od troškova razdoblja. Uvođenjem u primjenu MRS -ova financijska izvješća se i u nas moraju temeljiti na obračunu po proizvodnim troškovima. KONTRIBUCIJSKI RAČUN DOBITI I GUBITKA Planiranje finaancijskog rezultata posebno je pogodno primjenom kontribucijskog računa dobiti i gubitka. 76 . Zbog toga je obračun po punim troškovima sve manje u upotrebi.

U kontribucijskom računu dobiti i gubitka de izračunavaju dva bruto financijska rezultata. Kontribucijski račun dobiti i gubitka nije pogodan za vanjsko izvještavanje o poslovanju tvrtke ali je vrlo korisno sredstvo koje služi managerima u procesu pripreme poslovnih odluka. dok se za utvrđivanje punog doprinosa za pokriće (Dzp II) uzimaju u obzir svi varijabilni troškovi. Prvi doprinos za prokdriće (Dzp I) se naziva varijabilnim proizvodnim dobitkom i predstavlja razliku između neto vrijednosti prodaje i varijabilnih troškova proizvoda u kojima nisu sadržani varijabilni troškovi prodaje. PROJICIRANJE RASTA DOBITKA NA TEMELJU RASTA OPSEGA PRODAJE Visinu projiciranog rasta poslovnog dobitka možemo izračunati pomoću formule : 100 % rasta opsega prodaje Rast poslovnog dobitka = Dzp prije povećanja * 77 .

Ovom formulom smo izračunali iznos porasta doprinosa za pokriće. Polazi se od pretpostavke nepromijenjenih prodajnih i nabavnih cijena.a li je i porast poslovnog dobitka u apsolutnom iznosu jednak porastu doprinosa za pokriće. IZRAČUNAVANJE I PRIMJENA PROSJEČNOG DOPRINOSA ZA POKRIĆE 78 .Svt ili Kdzp= 1 Kvt Koristećipoznatu stopu doprinosa za pokriće možemo projicirati rast poslovnog dobitka bez sastavljanja kontribucijskog računa dobiti i gubitka tako da najprije izračunamo porast neto vrijednsoti prodaje a zatim dobiveni iznos pomnožimo koeficijentom doprinosa za pokriće. IZRAČUNAVANJE I PRIMJENA STOPE DOPRINOSA ZA POKRIĆE Veličinu stope doprinosa za pkriće možemo izračunati na dva načina: kao postotak udjela doprinosa za pokriće u neto vrijednosti prodaje: stopa dzp= doprinos za pokriće*100/ neto vrijednost prodaje pomoću stope varijabilnog troška: Sdzp= 100 . zato što ukupni fiksni trošpkovi ostaju nepromjenjeni.

Fiksni trošak je određen kapacitetom poduzeća. UTJECAJ STRUKTURE TROŠKOVA NA USPJEŠNOST POSLOVANJA Ukupni troškovi se sastoje od fiksnih i varijabilnih troškova.Prosječni doprinos za pokriće možemo izračunati na dva načina. a poduzeća sa radno intenzivnom proizvodnjom imaju visoke varijabilne troškove. ovisno o tome kojim podacima raspolažemo u trenutku izračunavanja: djeljenjem ukupnog doprinosa za pokriće s količinom prodanih učinaka izračunavanjem razlike između prodajne cijene i prosječnog varijabilnog troška Iznos prosječnog doprinosa za pokriće pokazuje koliki iznos doprinosa za pokriće i ujedno poslovnog dobitka donosi svaka nova jedinica prodaje. 79 . Projicirani rast poslovnog dobitka izračunava se pomoću jediničnog doprinosa za pokriće tako što se povećani obujam prodaje pomnoži jediničnim doprinosom za pokriće. opsegom proizvodnje. Poduzeća sa strojno intenzivnom proizvodnjom imaju visoke fiksne troškove. tj. avarijabilni stupnjem iskorištenja kapaciteta.

Izbor strukture troškova utječe na stupanj promjenjivosti doprinosa za pokriće i poslovnog dobitka pri promjeni opsega proizvodnje. a ne kakvi su bili ili kakve mi očekujemo.Navedena obilježja poduzeća utječu na kretanje čistog financijskog rezultata i doprinosa za pokriće. POJAM. budući troškovi i pravi troškovi. ZADACI I UVJETI PRIMJENE OBRAČUNA PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA Standardni troškovi su glavni instrument za kontrolu i upravljanje troškovima. Nasuprot tome. ali uz uvjet potpunog iskorištenja kapaciteta. Nazivaju se još i ciljni ili normirani troškovi. Najbolji su kriterij za ocjenu efikasnosti i efektivnosti poslovanja poduzeća. Financijski rezultat kapitalni intenzivnih pouzeća pri povećanju opsega proizvodnje brže raste. Radno intenzivna su fleksibilnija i stablinija. Pokazuju kakvi bi troškovi trebali biti. kod padanja opsega poizvodnje kod kapitalno intenzivnih poduzeća financijski rezultat brže opada. Kapitalno intenzivna poduuzeća su više rizična jer nedovoljno korištenje kapaciteta može brzo dovesti do gubitaka. Oni su unaprijed određeni troškovi. Efikasnije posluju ona poduzeća koja imaju veći udio fiksnih troškova u odnosu na varijabilne. Primjena standardnih troškova zahtijeva izvršenje ovih zadataka: 80 .

odnosno utroška i cijene.utvrditi kakvi bi objektivno trebali biti troškovi utvrditi odstupanje između stvarnih i standardnih troškova utvrditi uzroke koji su doveli do odstupanja omogućiti mjere za snižavanje troškova Uvjeti primjene: učinci moraju biti mjerljivi fizičkim jedinicama mjere utrošak svih elemenata proizvodnje moguće je realno uaprijed predvidjeti i iskazati po jedinici učinka UTVRĐIVANJE I ISKAZIVANJE VELIČINE STANDARDOG TROŠKA Standardni troškovi se mogu iskazati kao umnožak između količine i cijen. a mogu se iskazati po svim elementima proizvodnje. 81 . Uvijek se utvrđuju po jedinici učinka.

Standardni trošak se razlikuje od planiranog. a ne kakav je bio. budući da on uvijek predstavlja jedinični trošak. a manji od prošog. Eikasnost mjeri uspješnost u korištenju sredstava kojia se određeni cilj postiže. Idealni trošak je nedostižan. Smatra se najpogodnijim za veličinu standardnog troška. Važno je utvrditi kakav trošak treba bii.Prema načinu utvrđivanja standardni trošak može biti: prošli trošak (na temelju podataka iz prošlog razdoblja) očekivani trošak (koji se očekuje u narednom razdoblju) idealni trošak (najniži teoretski mogući trošak) ciljni trošak (praktično mogući i dopustivi trošak) Ciljni trošak je veći od idealnog. Efikasno je ono što je postignuto s najmanje napora. Standardni troškovi služe za mjerenje efektivnosti (djelotvornosti) i efikasnosti (učinkovitoasti) poduzeća. tj. tj. Planirani trošak je uvijek ukupni trošak koji se dobije tako da se očekivani trošak po jedinici pomnoži s planiranim opsegom proizvodnje. troškova. dali je cilj dostignut. Djelotvornost je uspješnost u odnosu na cilj. Razlikujem tri oblika unaprijed određenog troška: standardni trošak ukupni standardni trošak 82 .

Planirani trošak je umnožak standardnog troška i količine proizvoda koja je planirana za određeno razdoblje. Ukupni standardni trošak se dobiva množenjem količine proizvoda ostvarenih u određenom razdoblju i standardnog troška.planirani trošak Standardni trošak je jedan oblik unaprijed utvrđenog troška koji se utvrđuje uvijek po jedinici proizvoda i služi za kontrolu efikasnosti izvršenja. UTVRĐIVANJE STANDARDNIH IZRAVNIH TROŠKOVA 83 .

uččinke koji će u toj proizvodnji nastati Utvrđivanje standardnih troškova materijala za izradu: utrditi utroške direktnog materijala s tim da se u obzir uzmu svi otpadci. I ovdje treba korigirati za gubitke radnog vremena (efektivni rad + gubici = ukupno potreban rad) utvrditi cijenu rada utrošak rada množimo sa stavkom plaće i odbijemo standardni trošak rada 84 .Preduvijet za utvrđivanje: izvršiti ponmno istraživanje uvjeta poslovanje i svih faktora koji utječu na količinu i cijenu elemenata proizvodnje koji će se u toj proizvodnji koristiti proučiti i utvrditi realan proizvodni program. do njega se dolazi ponoću studija vremena i pokreta. kvarovi i lomovi utvditi cijenu svakog pojedinog direktnog materijala. utrošeno radno vrijeme. koju korigiramno za troškove transporta množenjem utroška materijala sa cijenama dobijemo standardni trošak po jedinici učinka Utvrđivanje standardnih troškova izravnog rada: utvrditi trošak rada.

Treba raščlanititroškove da bismo vidjeli uzrok nepovoljne razlike. odnosno razliku raščlaniti na količinsku i cjenovnu komponentu. Odstupanje se sastoji iz dva dijela jer ga uvjetuju dva čimbenika.Utvrđivanje standardnog izravnog troška: množenjem standardnog troška materijala za izradu i standardnog troška izravnog rada IZRAČUNAVANJE OBRAČUNATE STANDARDNE KOLIČINE Obračunata standardna količina je standardna količina materijala koja je potrebna za ostvarenu količinu učinka. 85 . količina i cijena. Razdvajanje odstupanja vršimo analizom odstupanja. Obračunata standardna količina = standardna količina materijala za izradu za jednu jedinicu učinka * stvarna količina učinaka Ukupan standardni trošak = obračunata standardna količina * standardna cijena po jedinici količina materijala za izradu Odstupanje standardnih i stvarnih troškova nastaje zbog odstupanja u količini ili cijeni. Izračunava se za potrebe analize odstupanja od standardnih troškova.

Pojedinačna odstupanja izračunavamo pomoću formula: 86 . Nepovoljno odstupanje jpostoji u suprotnom slučaju od navedenog. Za primjenu svakog od tih načina izračunavanja potrebno je pribaviti potrebne podatke. Odstupanje može biti kontrolirano i nekontrolirano. IZRAČUNAVANJE ODSTUPANJA ZA MATERIJAL ZA IZRADU POMOĆU FORMULE I GRAFIKONA Odstupanje od standardnog troška materijala za izradu možemo utvrditi pmomoću formule. a time i na nastanak odstupanja. grafikona odstupanja ili u tablici izvještaja o izvršenju za opće troškove izrade. Kontrolirano je sa stajališta određene razine odlučivanja koji može utjecati na visinu određenog troška. VRSTE I NAMJENA) Odstupanje može biti povoljno i nepovoljno. Povoljno odstupanje postoji kada je količna utrošenih elemenata sadržana u učinku manja nego što je stvarno utrošeno u proizvodnji ili kada je cijena elemenata proizvodnje ostvarena manja nego što je normalno očekivna ili standardna. KOMPONENTE. Nekontroliran je trošak na koji određeni rukovoditelj ne može utjecati.ODSTUPANJA OD STANDARDNOG IZRAVNOG TROŠKA (UTVRĐIVANJE.

stvarna količina) Obračunata standardna količina = stvarna količina učinka * standardni utrošak materijala po komadu Ukupno odstupanje = ukupni standardni trošak MI .Cjenovno odstupanje za MI = stvarna količina MI* (standardna cijena .stvarni trošak MI Grafikon odstupanja za MI: Stvarna količina MI Stvarna količina MI Obračunata standardna po stvarnoj cijeni standardnoj cijeni po standardnoj cijeni količina po odstupanje Cjenovno odstupanje Količinsko Ukupno odstupanje 87 .stvarna cijena) Količinsko odstupanje za MI = standardna cijena * (obračunata standardna količina .

stvarna stavka/sat) Količinsko odstupanje za PI = standardna stavka/sat * (obračunati standardni broj sati .IZRAČUNAVANJE ODSTUPANJA ZA PLAĆE IZRADE POMOĆU FORMULE I GRAFIKONA Plaće zrade su jednake umnošku sati rada izrade i stavke plaće na sat rada izrade. Pojedinačna odstupanja računomo pomoću formula: Cjenovno odstupanje za PI = stvarni broj sati rada * (standardna stavka/sat .stvarni broj sati) Ukupno odstupanje za PI = cjenovno odstupanje za PI + količinsko odstupanje za PI Grafikon odstupanja za PI: 88 . Stoga na odstupanje stvarnih plaća izrade od standardnih plaća izrade utječu kako količine rada tako i cijene rada.

Stvarna količina rada standardni broj po stvarnoj stavci PI standardnom trošku Stvarni broj sati po Obračunati standardnoj stavci sati po odstupanje Cjenovno odstupanje Količinsko Ukupno odstupanje POJAM. Za odstupanja koja su značajna objašnjeni su uzroci njihova nastanka. Odstupanja su raščlanjena na cjenovne i količinske komponente. 89 . SVRHA I SADRŽAJ IZVJEŠTAJA O IZVRŠENJU ZA IZRAVNE TROŠKOVE Izvještaj o izvršenju je iscrpan pregled svih komponenti troškova koji omogućuju usporedbu ukupnih standardnih i ukupnih stvarnih troškova.

Svrha sastavljanja izvještaja o izvršenju sastoji se u tome da se managementu pruže informacije i objašnjenja za utvrđivanje mjera poslovodstva da bi ser utvrđeno odstupanje uklonilo. iznomno čak i svakodnevno. Obično se sastavlja mjesečno a može i u kraćim razdobljima. odnosno poduzele mjere poboljšanja kod značajnijih odstupanja. Sadržaj izvještaja o izvršenju: Pojedinačna i ukupna odstupanja za MI Pojedinačna i ukupna odstupanja za PI Obračunata standardana količina i cijena Stvarna količina i cijena Iznos odstupanja i objašnjenje IZBOR ODSTUPANJA OD STANDARDNIH TROŠKOVA ZA DALJNJA ISTRAŽIVANJA I MJERE POSLOVODSTVA Kriteriji ili faktori izbora odstupanja za daljnja istraživanja su: veličina odstupanja učestalost javljanja odstupanja predmet odstpanja (sadržaj. uzrok) 90 .

Učestalost ponavljanja se uzima neovisno o veličini odstupanja.a ako su zadovoljena oba ova uvjeta odstupanje je značajno. UTVRĐIVANJE STANDARDNIH OPĆIH TROŠKOVA Za utvrđivanje standardnog troška koji u sebi sadrži opće troškove izrade koriste se stope općih troškvoa. Karakter ili vrsta odstupanja. Djele se na stope fiksnih općih troškova i stope varijabilnih općih troškova. Ako je odstupanje značajno i negativno znači da je potrebno i daljnje istraživanje ali je ponekad potrebno i pozitivno odstupanje dalje istraživati. Predmet odstupanja il sadržaj može biti za neke vrste odstupanja pokazatelj budućih problema ako je i pozitivno. Ako se neko odstupanje javlja u dužem razdoblju ili više puta tada se uzima u daljnje razmatranje. Stope općih troškova izražavaju iznos općih troškova po jedinici proizvoda ili po standardnom satu rada izrade. Mjere za poboljšanje poslovodstvo poduzima nakon istraživanja uzroka i ono odlučuje kod kojih uzroka će poduzimati mjere te bira vrste tih mjera. Najčešće se uzimaju oba načina izražavanja.karakter odstupanja (vrsta) Veličina odstupanja može biti izražena u apsolutnom i relativnom iznosu. 91 .

očekivani i normalni (realni). a utvrđuje se i posebna stopa za svku vrstu troškova na svakom mjestu. ne samo zbog veće ili manje efikasnosti nego i zbog romjena u opsegu proizvodnje 92 . SADRŽAJ I NAMJENA PREDRAČUNA OPĆIH TROŠKOVA Predračuni općih troškova mogu biti: kruti. odnosno kritetij za raspoređivanje općih troškova. Noramlni kapacitet ne uzima u obzir sezonske oscilacije. Osim toga potrebno je odrediti ključ. On ima svoju primjenu u planiranju troškova no nije pogodan za kontrolu troškova jer stvarni troškovi značajno odstupaju od krutog plana. statički ili fiksni .predstavljaju planove troškova samo za jedan određeni opseg proizvodnje. VRSTE. Standardne opće troškove najbolje je utvrđivati za svako mjesto posebno. au homogenoj proizvodnji standardnim jedinicama mjere. Ključ se utvrđuje u istom mjerilu kao i kapacitet.Prvo je potrebno utvrditi normalni opseg proizvodnje. a realni to uzima u obzir. odnosno stupanj iskorištenja kapaciteta. Kapacitet se može utvrditi kao idealni. Zbog jednostavnosti i ekonomičnosti postupka najviše se koristi standardno radno vrijme kao mjera kapaciteta i ključ za raspoređivanje općih troškova. U heterogenoj se proizvodnji opseg proizvodnje i kapacitet mogu iskazivati u satima rada izrade.

relevantni raspon djelatnosti poduzeća. Na taj se način pomoću fleksibilnog predračuna ispravno utvrđuju nastala odstupanja.predstavljaju serije. sastavni je dio računa dobiti i gubitka. koji sadrži samo opće troškove. niz planova općih troškova za različite stupnjeve iskorištenja kapaciteta. Oni se rade za tzv. Statički plan se može uzeti u obzir samo ako se opseg proizvodnje nije promijenio. Predračun općih troškova izrade koji nije sveden na ostvareni opseg proizvodnje može navesti na potpuno pogrešen zaključke. Kada je poznat ostvareni opseg proizvodnje izrađuje se fleksibilni predračun i u njemu planirani troškovei za ostvareni opse spoređuju sa odstupanjima. MI) koji se odnose na jedinicu proizvoda standardne opće troškove koji se dodoaju na standardne izravne troškove pomoću određenog ključa Troškove ne možemo obračunati po planiranoj količini proizvoda budući da je često stvarni opseg proizvodnje manji ili veći od planiranog. za više mogućih veličina opsega proizvodnje. POSTUPAK SASTAVLJANJA FLEKSIBILNOG PREDRAČUNA OPĆIH TROŠKOVA 93 .fleksibilni. Standardna cijena koštanja obuhvaća: standardne izravne troškove (PI. varijabilni ili dinamički .

UTVRĐIVANJE STANDARDNIH VARIJABILNIH OPĆIH TROŠKOVA (KRITERIJI ZA RASPOREĐIVANJE NA PROIZVODE. fiksnu i mješanu komponentu odvajanje fiksnog i varijabilnog dijela miješanih troškova utvrditi formulu z a utvrđivanje općih troškova (T=Tf+tv*Q) odrediti relevantni raspon djelatnosti poduzeća utvrditi koji je najvjerojatniji opseg proizvodnje koji će se realizirati utvrđivanje fleksibilnog ili statičkog plana Ako se predračun sastavlja unaprijed potrebno je izraditi statički plan za očekivani opseg proizvodnje i za više razina ispod i iznad očekivanog opsega.Faze sastavljanja fleksibilnog plana općih troškvoa: troškovi se raščlanjuju na varijabilnu. PREDRAČUNAVANJE STOPA) 94 . Kada je proizvodnja završena. sastavlja se jedan fleksibilni plan za ostvareni opseg.

sati rada izrade. strojni sati itd.Radi se o utvrđivanju unaprijed određene stope varijabilnih općih troškova u odnosu na izabrani kriterij. Za utvrđivanje ukupnih standardnih varijabilnih troškova potrebno je prethodno odrediti obračunate standardne sate rada izrade. 95 . Kriterij (ključ) mogu biti plaće izrade. Potrebno je prenjeti opće troškvoe na proizvode koristeći stopu općih troškova. IZRAČUNAVANJE OBRAČUNATIH STANDARDNIH SATI I STVARNIH STOPA VARIJABILNIH OPĆIH TROŠKVA Ukupni standardni varijabilni opći troškovi se mogu izračunati množenjem obračunatih standardnih sati sa stopom varijabilnih općih troškova. Obračunati standardni sati = stvarni opseg proizvodnje * sati po toni Ukupni standardni varijabilni opći troškovi = obračunati standardni sati * standardna stopa varijabilnih općih troškova Dobiveni iznos varijabilnog dijela općih troškova izrade prenosi se na proizvodnju. Pro izboru ključa poslovodstvo mora tražiti onaj ključ koji ima najjaču uzročnu povezanost s kretanjem općeg troška. Stoga je potrebno vršiti određeno preračunavanje varijabilnih troškova. a prosiječni varijabilni trošak po jedinici proizvoda. to jest na proizvode. Stopa se obično izražava na sat rada izrade. temelj ili ključ.

stvarna stopa na sat) odstupanje u efikasnosti = standardna stopa na sat * ( standardni obračunati sati .stvarni sati rada) Grafikon odstupanja: Stvarna količina inputa stvarna količina inputa standardna količina po stvarnoj stopi standardnoj stopi po standardnoj stopi obračunata outputa po odstupanje u potrošnji efikasnosti odstupanje u ukupno odstupanje IZVJEŠTAJ O IZVRŠENJU ZA VARIJABILNE OPĆE TROŠKOVE 96 .IZRAČUNAVANJE ODSTUPANJA ZA VARIJABILNE OPĆE TROŠKOVE POMOĆU FORMULE I GRAFIKONA Kao i kod odstupanja od standardnih troškova rada izrade i za varijabilne opće troškove se izračunavaju dava odstupanja: odstupanje u potrošnji = stvarni broj sati rada * ( standardna stopa na sat .

Tako se svaki pojedinačni varijabilni opći trošak analizira odvojeno na temelju podataka o dva odstupanja. Odstupanje u potrošnji kod MI i PI sastoji se isključivo od cjenovnih promjena. To se događa što se proračun odstupanja u efiksanosti za opće troškove temelji na radu izrade a ne na kriteriju koji je sastavni dio općih troškova. 97 .Ukupna odstupanja za varijabilne troškove ne daju dostatne informacije za kontrolu troškova jer se opći troškovi sastoje od brojnih pojedinačnih vrsta troškvoa. Stoga je uobičajeno sastavljati izvještaj o izvršenju s analizom odstupanja od standardnih općih troškova izrade sličan izvještaju o izvršenju predračuna općih troškova izrade samo što se odstupanja još raščlanjuju na komponenete u potrošnji i efikasnosti. SADRŽAJ ODSTUPANJA ZA VARIJABILNE OPĆE TROŠKOVE Odstupanja od standardnih varijabilnih općih troškova raščlanjuju se na komponente potrošnje i efikasnosti. kod varijabilnih općih troškova izrade se dijelovi odstupanja u efikasnosti mogu pretočiti u odstupanje u potrošnji. No. Za sastavljanje tog izvješaja ključni podatak su stvarne stope po satu rada izrade koje je potrebno izračunati za svaku vrstu općih troškova.

To odstupanje predstavlja svotu varijabilnih općih troškova ušteđenih ili upropaštenih zbog uštede ili rasipanja rada izrade. Ono proistječe iz manje ili više efikasnog korištenja sati rada izrade. Kriterij po kojem se računaja stopa fiksnih troškova je jednaka onoj po kojo se računajuvarijabilni ali kriterij po kojem se raspoređuju može imati uzročno posljedičnu povezanost samo sa varijabilnim troškovima.Odstupanje u efikasnosti za varijabilne opće troškove izrade nema izravnu vezu s efikasnim trošenjem općih troškova. No. U obračunu odstupanja po satu rada izrade i raspoređivanju na proizvode fiksni se tretiraju kao varijabilni troškovi. fiksni se troškovi moraju analizirati odvojeno i različito kako bi se dobila odstupanja korisna za upravljanje troškovima. Standardna stopa varijabilnih OT = procijenjeni varijabilni OT/ sati rada izrade Standardna stopa fiksnih OT = procijenjei fiksni OT/ sati rada izrade Jedinstvena standardna stopa općih troškvoa može se koristiti ako se ne odvajaju odstupanja od varijabilnih i fiksnih poćih troškovaizrade. UTVRĐIVANJE STANDARDNIH FIKSNIH OPĆIH TROŠKOVA Kretanje fiksnih troškova je značajno raličito od kretanja varijabilnih troškova. 98 .

IZRAČUNAVANJE ODSTUPANJA ZA FIKSNE OPĆE TROŠKOVE POMOĆU FORMULE I GRAFIKONA Ukupno odstupanje od fiksnih troškova možemo izračunati kao razilku između iznosa obračunatih i stvarnih fiksnih općih troškova izrade. No. odstupanje u potrošnji odstupanje u opsegu Pojedinačna odstupanja se računaju pomoću jednadžbe: odstupanje fiksnih općih troškova u potrošnji = planirani fiksni OT . ukupno odstupanje se obično razdvaja na dvije vrste odstupanja.stvarni fiksni OT odstupanje fiksnih općih troškova u opsegu = ukalkulirani fiksni OT .planirani fiksni OT neto odstupanje = odstupanje u potrošnji + odstupnje u opsegu Grafikon odstupanja: Stvarni fiksni fiksni opći troškovi troškovi Planirani fiksni Obračunati opći troškovi opći 99 .

Odstupanja u opsegu su u stvari odstpanja koja nastaju zbog promjena u veličini nazivnika pri izračunavanju standardne stope fiksnih općih troškova. Takva odstpanja po pojeninim vrstama fiksnih OT bi trebalo raščlaniti na cjenovna i količinska i tako ih odvojeno prikazivati u izvještaju o izvršenju.odstupanje u potrošnji odstupanje u opsegu ukupno odstupanje SADRŽAJ ODSTUPANJA ZA FIKSNE OPĆE TROŠKOVE Odstupanje u potrošnji obično proizlazi iz cjenovnih promjena na fiksnim OT izrade. Kod većih promjena odstupanje u potrošnji sadržava kako promjene u cijeni tako i promjene u količini. Dok je proizvodnja na razini koja je približna planiranoj neće biti količinskih promjena u fiksnim troškovima. Odstupanje u potrošnji također može odražavati promjene općih troškova zbog promjene količina. 100 .

Ako se ostvari više sti javlja se povoljno odstupanje. Ukupni iznos fiksnog troška ostaje nepromijenjen kada se ostvari više ili manje sati rada izrade. U računu dobitka i gubitka sastavljenim za vanjsku upotrebu obično se iskazuje samo iznos troškova prodanih proizvoda korigiran za iznose svih odstupanja. u posebnom računu dobiti i gubitka pripremljenom za potrebe managera odstupanja se prikazuju pojedinačno i odvojeno od troškova prodanih proizvoda. Jedini izuzetak u tom pravilu može biti odstupanje u opsegu za fiksne opće troškove. ISKAZIVANJE ODSTUPANJA OD STANDARDNIH TROŠKOVA U RAČUNIMA DOBITI I GUBITKA Na kraju godine se za iznos utvrđenih odstupanja od standardnih troškova korigira iznos troškova prodanih proizvoda. ono može biti preneseno u bilanci i neće se prebijati s troškovima prodanih proizvoda. Međutim fiksni trošak ne nastaje na takav način i ne mjenja se razmjerno promjeni broja sati rada izrade. abit će ispravljeno ili poravnato u narednom razdoblju.Fiksni opći troškovi izrade seu troškove proizvodnje uračunavaju po standardnoj stopi utvrđenoj po satu rada izrade. Jer. SASTAVLJANJE BILANCE I GLAVNE BILANČNE PROMJENE 101 . Kada je ostvareno manje sati rada izrade nego što je planirano tada se manje fiksnihtroškova raspoređuje na proizvode i nastaje nepovoljno odstupanje u opsegu. No. ako je odstupanje nastlo zbog sezonskih fluktuacija.

Financijski izvještaji se razlikuju kod proizvodnog. Imovinu čine sredstva za proizvodnju i imovinska prava. Ona je sažeti pregled imovine. Razlika je uglavnom u načinu na koji se u okviru obrtnih sredstava prikazuju zalihe. U priazu bilance mora stajati oznaka dana na koji se podaci odnose.Bilanca je najvažniji izvještaj jer sustavno prikazuje financijski položaj poduzeća. potraživanja i udjele u sredstvima. Obveze su tuđi izvori korištenih sredstava. Dok trgovačko poduzeće ima samo jednu vrstu zaliha (trgovačke robe) proizvođačko poduzeće u bilanci prikazuje: zalihe materijala zalihe proizvodnje u tijeku zaihe gotovih proizvoda (dovršena proizvodnja) Glavne bilančne promjene: 102 . trgovačkog i uslužnog poduzeća. Kapital obuhvaća sva vlastita prava. kapitala i obveza tvrtke na određeni dan.

2.R. 3. koncentrično periferijsko Podignuta gotovina Iz kredita paćeno dobavljaču Nabavljen materijal od dob. B. KRETANJE AKTIVA PASIV A ++- PRIMJER PROMJENE 1. centripetalno + + 103 .

centrifugalno - - Novcem otplaćen kredit banci 104 .4.

Rashodi su izdaci za mateijal i usluge korištene u redovitom poslovanju i neočekivani izdaci. Prethodno je potrebno sastavniti: obračun troškova materijala obračun tekuće proizvodnje obračun troškova dovršene proizvodnje obračun troškova prodanih prizvoda 105 . Obuhvaća specifikaciju svih prihoda. prikaz svih rashoda i utvrđivanje razlike između prihoda i rashoda. Prihodi su svi primici ostvareni za prodane proizvode. Sastavljanje računa dobiti i gubitka omogućuje utvrđivanje financijskog rezultata koji je određena tvrtka ostvarila u razdoblju na koje se račun odnosi.SASTAVLJANJE RAČUNA DOBITI I GUBITKA Račun dobiti i gubitka je sažeti prikaz prihoda. rashoda i ostvarenog financijskog rezultata u određenom razdoblju poslovanja tvrtke. usluge i zarade.

Mk = Mp + Mn Mk Tm = trošak matrijala za izradu Mr = vrijednost raspoloživog materijala Mk = vrijednost materijala u zalihi na kraju razdoblja Mp = vrijednost materijal na zlihi na početku razdoblja Mn = vrijednost materijala nabavljenog tijekom razdoblja Skraćeno se postupak izračunavanja troškova materijal može izraziti na slijedeći način: Tm = Mp + Mn . OBRAČUN TROŠKOVA MATERIJALA Obuhvaća troškove materijala za izradu koji se koristi u prizvodnji po slijedećoj formuli: Tm = Mr . Izrada svakoga od navedenih obračuna čini jedan korak u postupku sastavljanja računa dobiti i gubitka.vrijednost mterijala na početku + vrijednost materijala nabavljenog u tekućem razdoblju vrijednost materijala na kraju razdoblja 106 .Mk . proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda. za sastavljanje navedenih obračuna potrebno je utvrditi početne i krajnje zalihe materijala.Osim podataka o troškovima.

Pk = Pp + Tm + Tr + To Pt = Tm + Tr + To Pt = vrijednost proizvodnje u tekućem razdoblju Gt = troškovi dovršene prizvodnje 107 . OBRAČUN TROŠKOVA DOVRŠENE PROIZVODNJE Pri utvrđivanju troškova dobršene prizvodnje polazi se od troškova tekuće proizvodnje.a uzimaju se u obzir i troškovi sadržani u krajnjim zalihama nedovršene proizvodnje: Gt = Pp + Pt . ali se u praksi često sastavlja kao dio obračuna dovršene prizvodnje.Obračun troškova materijala je ovdje prikazan kao poseban izvještaj.

Pp = nedovršena proizvodnja na početku razdoblja Tr = troškovi rada To = OTI Pk= krajnje zalihe nedovršene proizvodnje Obračun dovršene proizvodnje sadrži u sebi i obračun troškova tekuće proizvodnje.Gk Rt = troškovi realiziranih (prodanih) proizvoda Gr = raspoloživa zaliha gotovih proizvoda Gp = zaliha gotovih proizvoda na početku razdoblja Gt = troškovi dovršene proizvodnje Gk = zaliha gotovih proizvoda na kraju razdoblja 108 . OBRAČUN TROŠKOVA PRODANIH PROIZVODA Sadržaj obračuna troškova prodanih proizvoda može se prikazati slijedećom formulom: Rt = Gr .Gk = Gp + Gt .

Obračun troškova po poslovima pogodan je za tvrtke koje proizvode više raznolikih proizvoda. tj. EVIDENCIJA ZALIHA I POTROŠNJE MATERIJALA 109 . ukupne troškove proizvodne učinke Svi troškovi se postupno evidentiraju tijekom procesa proizvodnje kako bi se po završetku svakog posla utvrdili troškovi po jedinici proizvoda. za svaku seriju treba utvrditi. Na ovaj način se obračunavaju troškovai u pojedinačnoj i serijskoj proizvodnji. njegova cijena koštanja.OBRAČUN TROŠKOVA PO POSLOVIMA Posao je jedna serija proizvoda ili posao koji se obavlja po narudžbi. Obračun cijene koštanja vrši se u trenutku završetka posla neovisno o uobičajenim obraunskim razdobljima ua utvrđivanje financijskog rezultata. Svaki posao ima svoj početak i kraj iza njega se izdaje radni nalog u kojem se navodi što će se raditi.

Zahtijevnicom materijala pokreće se i odobrava prijenos materijala sa skladišta u proizvodnju. Knjiženje se vrši u materijalnom knjigovodstvu na pojedinim analitičkim kontima materijala. Količinu vremena rada za određeni posao pojedinačno po zaposleniku evidentira posebno zadužena osoba ili se za to koriste posebni satovi s magnetnim karticama i slični uređaji. zajedno s računom dobavljača služi knjigovodstvena isprava primka. Dio plaće koji se odnosi na gubitke vremena predstavlja opći trošak izrade kao i prekovremeni sati. Primku izdaje prijemni odjel i jednu kopiju dostavlja zajedno sa materijalom u skladište. Izdani materijal se prenosi sa zaliha na konto proizvodnje u tijeku. Plaća se utvrđuje na temelju količine rada i stavke plaća. U nekim poduzećima se izdavanje odobrava i vrši pomoću izdatnice. Zaposlenicima se priznaju u plaći vrijeme rada i opravdani gubitci vremena. U njoj se navodi na koju vrstu materijala se izdavanje odnosi jer je veoma bitno za računovodstvo. U dnevniku i glavnoj knjizi financijskog knjigovodstva evidentira se prijem i izdavanje materijal na sintetičkom kontu zaliha materijala. Pomoću zahtjevnice se izdaju kako direktni tako i indirektni materijali.Za evidenciju prijema materijala u skladištu. U njoj se navodi opis i količine primljenog materijala. 110 . EVIDENCIJA TROŠKOVA RADA Evidencija troškova rada vrši se pomoću radnog lista ili neke druge isprave kojom će se evidentirati potrošeno vrijeme rada a to može biti i dnevnik rada.

a stvarni se knjiži na kontu OTI. Kako bi se tijekom razdoblja mogla pratiti vrijednost proizvodnje u tijeku i zaliha gotovih proizvoda ostali OTI se evidentiraju na kontu proizvodnje u tijeku po procijenjenim troškovima.EVIDENCIJA OPĆIH TROŠKOVA IZRADE Za obračun ostalih općih troškova izrade (osim režijskog materijala i plaća režije) pravi se poseban predračun jer se tu javljaju najamnine. Oni se u cjelini mogu utvrditi tek na kraju razdoblja. amortizacija i popravci strojeva i drugi zajednički troškovi. kako nastaju pojedini troškovi proizvoda tako se unose u listu. kamate. tj. 111 . a u financijskom knjigovodstvu za iznos procijenjenih se tereti proizvodnja u tijeku. Navedena stopa se obično utvrđuje na temelju sati rada izrade za slijedeću plansku godinu. Odvojeno se upisuju stvarno nastali troškovi materijala za izradu i plaća izrade a kasnije se dodaju procijenjeni opći troškovi izrade. energija. KOT = procijenjeni OTI za narednu godinu / procijenjeni sati direktnog rada u narednoj godini Ostali OTI se ne evidentiraju na kontu proizvodnja u tijeku kao stvarni već kao procijenjeni. LISTE TROŠKOVA POSLA Nakon započinjanja određene proizvodnje otvara se lista troškova posla koja prati tijek proizvodnje. pomoću kalkulativne stope općih troškova.

Zbroj svih troškova na listama troškova dovršenih poslova mora odgovarati zborju potražne strane sintetičkog konta prizvodnje u tijeku.Ukupno knjiženje na dugovnoj strani konta glavne knjige proizvodnja u tijeku mora odgovarati zbroju troškova evidentiranih na svim listama troškova posla. Kada je posao završen lista njegovih troškova se zaključuje. Tijekom obračunskih razdoblja saldo konta proizvodnje utijeku pokazuje vrijednost nedovršene proizvodnje. Ukupan zbroj troškvoa se dijeli proizvedenom količinom i tako se utvrđuje cijena koštanja proizvoda. Umjesto toga. Zbroj svih troškova evidentiranih na listama troškova neodvršenih poslova mora odgovarati zbroju dugovn estrane konta proizvodnje u tijeku u glavnoj knjizi. EVIDENCIJA PROIZVODNJE U TIJEKU Evidencija prizvodnje u tijeku se može voditi na pojedinim karticama analitičke evidencije proizvodnje u tijeku na kojima se evidentiraju troškovi pojedinih poslova. pogodnije je voditi liste troškova posla koje služe kao pomoćnaa knjiga proizvodnje u tijeku. EVIDENCIJA ZALIHA I PRODAJE GOTOVIH PROIZVODA 112 . Za svaki posao se vodi posebna kartica.

Evidencija troškvoa prodanih proizvoda obuhvaća troškove prodanih proizvoda po cijeni koštanja. Kartice analitičke evidencije gotovih proizvoda slične su karticama materijalnog knjigovodstva jer sadrže podatke o količinama i vrijednostima svih dovršenih proizvoda koji se čuvaju na zalihi radi prodaje kupcima. Procijenjeni iznos OTI knjiži se na potražnoj strani konta obračunati opći troškovi izrade. Podaci u toj pomoćnoj knjizi moraju se slagati sa stanjem na sintetičkom kontu zaliha gotovih proizvoda. EVIDENCIJA VIŠE ILI MANJE OBRAČUNATIH OTI U sintetičkoj evidenciji se tijekom godine stvarno nastali opći troškovi izrade knjiže na dugovnoj strani posebnog konta općih troškova izrade. 113 . Knjigovodstvena evidencija troškova omogućuje utvrđivanje vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda bez provođenja postupka inventarizacije a to omogućuje da se u svakom trenutku tijekom obračunskog razdoblja sastavi privremena bilanca i račun dobiti i gubitka.Zalihe i prodaja gotovih proizvoda evidentiraju se u analitičkoj evidenciji gotovih proizvoda odnosno usluga. Po prodajnoj cijeni se knjiži povećanje prihoda na ime prodaje proizvoda te zaduženje kupaca.

Ako su stvarni OTI veći od obračunatih proizvodnja u tijeku je terećena manjim iznosom troškova te govorimo o manje obračunatim OTI. Razlika se utvrđuje oduzimanjem stvarnih OTI od iznosa ukupno obračunatih OTI. U obrnutom slučaju se radi o više obračunatim OTI. Iznos manje obračunatih OTI knjiži se na dugovnoj strani konta troškova prodanih proizvoda. a iznos više obračunatih OTI također na dugovnoj strani istoga konta ali kao storno knjiženje. Obračun. Razlika se mora knjižiti na odgovarajuća konta zaliha radi korigiranja procijenjenih troškova i dovođenja njihova iznosa na stvarnu razinu nastalih troškova. 114 . raspored i knjiženje razlike između stvarnih i obračunatih OTI može se vršiti na dva načina: direktnom metodom metodom proporcionalne raspodjele METODA IZRAVNOG PRIJENOSA MANJE ILI VIŠE OBRAČUNATIH OPĆIH TROŠKOVA IZRADE Metoda direktnog obračuna više ili manje obračunatih OTI sastoji se u tome da se knjiži ukupan iznos razlike na troškove prodanih proizvoda. a pozitivna više obračunate OTI. Negativna razlika znači manje obračunata.

U računu dobiti i gubitka se sve svodi na stvarni trošak jer ne može financijski rezultat temeljiti na normalnim veličinama. Metoda proporcionalnog rasporeda omogućuje da se saldo svih računa koji sadrže obračunate OTI korigira tako da iskazuje stvarne troškove. Postoci se koriste za raspored utvrđenogiznosa više ili manje obračunatih OTI na navedena konta. primjenjuje se normalna stopa OTI. Odstupanje se raspoređuje razmjerno veličini ukupno obračunatih troškova u navedenim zalihama. 115 . Nakon knjiženja raspoređenih iznosa odstupanja dobit će se salda koja izražavaju stvarne troškove. tj. računa zaliha gotovih proizvoda i računa troškova prodanih proizvoda te izračunati postotke udjela svakog od tih salda u njihovom zbroju. SASTAVLJANJE OBRAČUNA DOVRŠENE PROIZVODNJE I PRODANIH PROIZVODA PO NORMALNIM TROŠKOVIMA Obračun po normalnim troškovima je takav obračun kod kojega se uzimaju stvarni direktni troškovi a OTI se uzimaju kao normalni. koliko na dovršenu i koliko na prodane proizvode.METODA PROPORCIONALNOG RASPOREDA MANJE ILI VIŠE OBRAČUNATIH OPĆIH TROŠKOVA IZRADE U postupku primjene metode proporcionalne raspodjele postavlja se pitanje koliko se općih troškova izrade odnosi na tekuću proizvodnju. Stoga je potrebno utvditi saldo računa proizvodnje u tijeku. U računu dobiti i gubitka i bilanci se kao posebna stavka iskazju odstupanja obračunatih od stvarnih troškova.

a na kraju razdoblja utvrđuje se jedinični ili prosječni trošak za to razdoblje. Oba obračuna. Kod obračuna po poslovima se glavni obračun temelji na listi troškova posla a kod obračuna po procesima se prave proizvodni izvještaji po proizvodnim odjelima i za obračunsko razdoblje. plaća izrade i OTI. po poslovima i po procesima su prilagođena praćenju fizičkog tijeka proizvodnog procesa. U vrijednost proizvoda ulaze troškovi materijala za izradu. 116 . Između obračuna po poslovima i obračuna po procesima javlja se razlika u postupku računanja troškova dovršene proizvodnje. a ostali troškovi ne ulaze u cijenu koštanja. KORISNICI I ČIMBENICI IZBORA) Pri obračunu troškova po procesima primjenjuje se računovodstveni sustav po troškovima proizvoda. Zbog kontinuiteta proizvodnje tek se na kraju obračunskog razdoblja i to po pojedinim odjelima utvrđuje ukupni trošak a njegovim djeljenjem s proizvdenom količinom proizvoda u tom razdoblju dobiva se i prosječni trošak. Tijekom svakoga razdoblja troškovi se prate i akumuliraju po proizvodnim odjelima.OBRAČUN TROŠKOVA PO PROCESIMA (OBILJEŽJA. Obračun po procesima je pogodan za ona poduzeća gdje se kontinuirano proizvodi jedan proizvod ili manji broj sličnih proizvoda.

OBUHVAT I EVIDENCIJA TROŠKOVA MATERIJALA. Radi praćenja troškova po odijelima potrebno je konto proizvodnje u tijeku voditi odvojeno po odijelima. U svakom slučaju.Fizički tijek proizvodnje određuje način obračuna troškova. 117 . Obračun po procesima se koristi tamo gdje imamo kontinuiranu proizvodnju koja se djeli po odjelima. odnosno metodu koja će se primijeniti. duge proizvodne cikluse i veći broj proizvodnih odjela. njihov broj je znatno manji nego u obračunu po poslovaima. TROŠKOVA RADA I OPĆIH TROŠKOVA IZRADE U OBRAČUNU PO PROCESIMA Materijal za izradu se izdaje i knjiži na temelju zahtjevnica. Zahtjevnice se veoma rijetko izdaju ili se uopće ne izdaju. Obračun po procesima se isplati ako tvrtka ima velike zalihe nedovršene proizvonje na kraju računovodstvenog razdoblja.

118 . Najčešči su ključ a i najpogodniji plaće izrade. Nisu potrebne posebne evidencije za rad izrade na svakom poslu. METODE IZRAČUNAVANJA CIJENE KOŠTANJA U OBRAČUNU PO PROCESIMA U obračunu po procesima se koriste dvije metode utvrđivanja vrijednosti zaliha i cijene koštanja proizvoda. ako zaposlenik radi na više poslova u istom razdoblju. a rezlikuju se po tome kako se tretiraju troškovi nedovršene proizvodnje: a) ako se zbrajaju nedovršena proizvodnja na početku razdoblja s tekućom proizvodnjom ostvarenom u tom razdoblju radi dijeljenja s količinom proizvoda i utvrđivanja jediničnog troška radi se o metodi prosječnog troška b) kod primjene metode prvi ulaz. Opći troškovi izrade se obračunavaju kao i u obračunu po poslovima to jest primjenom unaprijed određenih stopa općih troškova i uz obračunavanje više ili manje obračunatih općih troškova izrade.Za plaće izrade vrijedi isto što i za materijal za izradu. Kalkulativne i normalne stope se moraju računati za svaki odjel posebno. prvi izlaz (FIFO) odvojeno se prate troškovi raspoređeni na početne zalihe nedovršene proizvodnje od troškova tekuće proizvodnje i posebno se za svaku od njih utvrđuju jedinični troškovi. Za plaće izrade se ne moraju posebno sastvaljati radne liste nego se svi podaci nalaze u redovitim obračunima plaća i nadnica tvrtke.

To je veličina proizvodnje korigirana na takav načina da izražava djelomično dovršene jedinice proizvodnje pretvarajući ih u odgovarajući manji ili jednak broj dovršenih jedinica proizvodnje. U slučaju 100% dovršenosti sa stajališta materijala. Broj ekvivalentnih jedinica obuhvaća i dovršene jedinice koje su 100% dovršene samo sa stajališta jedne vrste troška proizvoda. DIJELOVI I FAZE IZRADE PROIZVODNOG IZVJEŠTAJA 119 .POJAM I POSTUPAK IZRAČUNAVANJA EKVIVALENTNE PROIZVODNJE Stvarne jedinice nedovršene proizvodnje pretvaraju se u ekvivalentne jedinice dovršene proizvodnje i to na temelju postotaka dovršenosti. ekvivalentna proizvodnja za materijal za izradu je jednaka broju nedovršenih jedinica. Tako se dobiva ekvivalentna proizvodnja. Ekvivalentna proizvodnja = broj jedinica dovršene proizvodnje + broj jedinica krajnje nedovršene proizvodnje * postotak dovršenosti POJAM.

spaja podatke o troškovima dovršene proizvodnje i nedovršene proizvodnje te sadrži izračunavanje jediničnih troškova odvojeno po vrstama troškova rekapitulacija troškova .sažima sve podatke koji omogućuju kontrolu obuhvata svih troškova u prethodnom drugom dijelu izvještaja i pruža informacije za završno knjiženje dovršene proizvodnje i za utvrđivanje nedovršene prizvodnje Proizvodni izvještaj se sastavja u nekoliko faza i to samo za jedno vremensko razdoblje i za jedan proizvodni odjel. Proizvodni izvještaj obično sadrži tri dijela: izvještaj o količini proizvodnje .Proizvodni izvještaj je periodični izvještaj koji sažima sve podatke o troškovima. Sastavlja se obično za svaki mjesec i za svaki proizvodni odjel tvrtke. dakle samo broj jedinica odvojeno za dovršenu i nedovršenu proizvodnju izvještaj o troškovima .daje samo količinske podatke o dovršenoj i nedovršenoj proizvodnji. Faze u izradi proizvodnog izvještaja: unošenje podataka o količinama koje treba uzeti u obračun izračunavanje ekvivalentnih količina utvrđivanje ukupnih troškova koje treba uzeti u obračun 120 . zalihama i proizvedenim količinama.

Salda na kontima proizvodnje u tijeku i na kontu zaliha gotovih proizvoda moraju se slagati s podacima navedenim u proizvodnim izvještajima.utvrđivanje jediničnih troškova u odnosu na ekvivalentne veličine sastavljanje rekapitulacije troškova kontrola usklađenosti ukupnog nastalog troška i troška uzetog u obračun UTVRĐIVANJE I KNJIŽENJE PRIJENOSA TROŠKOVA DOVRŠENE PROIZVODNJE U OBRAČUNU PO PROCESIMA Na temelju proizvodnog izvještaja u financijskom knjigovodstvu se provodi knjiženje prijenosa vrijednosti dovršenih proizvoda. 121 .

Služi za kontrolu knjiženja i obračun troškova u narednom razdoblju. Troškovima prethodnog odjela u sastavu krajnje nedovršene proizvodnje treba također dodati troškove sva tri troška proizvoda (MI. PI. Utvrđeni ukupni iznos troškova nedovršene proizvodnje na kraju razdoblja zbraja se s vrijednošću dovršene proizvodnje i tako u rekapitulaciji troškova provjerava obuhvat svih troškova. 122 .UTVRĐIVANJE POJEDINIH KOMPONENTI VRIJEDNOSTI KRAJNJE PROIZVODNJE U TIJEKU U OBRAČUNU PO PROCESIMA Obračun troškova krajnje proizvodnje u tijeku je ključni dio proizvodnog izvještaja sadržan u trećem dijelu. Zbroj svih troškova u rekapitulaciji mora odgovarati zbroju ukupnih troškova uzetih u obračun iz drugog dijela izvještaja troškovi proizvodnje. U strukturi troškova nedovršene proizvodnje na kraju razdoblja sadržan je dio troškova prethodnog odjela u sastavu vrijednosti nedovršenih proizvoda koji se utvrđuju množenjem ukupnog jediničnog troška nastalog u pretnohdnom odjelu količinom nedovršenih proizvoda na kraju razdoblja. Dio tih troškova sadržana u krajnjoj nedovršešnoj proizvodnji utvrđuje se množenjem jediničnih troškova pojedinih troškova proizvoda s količinom proizvoda na zalihi nedovršene proizvodnje na kraju razdoblja te s pripadajućim koeficijenotm dovršenosti. OTI). rekapitulacija troškova.

POJAM ANALIZE PRIJELOMNE TOČKE I UTVRĐIVANJE ALGEBARSKIM PUTEM 123 .

Prodaja na razni prijelomne točke znači izjednačenje prihoda i troškova i samim time dobitak je jednak nuli. Ova analiza omogućuje odgovor na pitanje koliki treba biti obujam prodaje da bi se ostvarilo pokriće troškova ostvarenim prihodom odnosno koliko treba proizvesti da bismo iz zone gubitka ušli u zonu dobitka.aritmetičkim putem pomoću grafikona . Ta veličina se može utvrditi na tri načina: pomoću jednadžbi .obujam .prihod u prijelomnoj točki = fiksni troškovi + varijabilni troškovi ( Cpt = Tf + Tv) matematičkim postupkom .tv 124 .profit je analiza prijelomne točke.algebarskim putem .Poseban slučaj analize trošak .grafičkim putem UTVRĐIVANJE KOLIČINE PRODAJE U PRIJELOMNOJ TOČKI Količinu prodaje u prijelomnojtočki možemo izračunavati pomoću doprinosa za pokriće: Količina prodaje u prijelomnoj točki = ukupni fiksni troškovi / prosječni doprinos za pokriće Qpt = Tf / dzp dzp = c .

To jest.kvt 125 . prihod u prijelomnoj točki = fiksni troškovi + varijabilni troškovi.Točnost se može provijeriti pomoću prihoda od prodaje i troškova u prijelomnoj točki koji su jednaki Cpt = Tpt. Qpt = količina prodaje u prijelomnoj točki Cpt = prihod prijelomnoj točki Tpt = troškovi u prijelomnoj točki UTVRĐIVANJE PRIHODA OD PRODAJE U PRIJELOMNOJ TOČKI Prihod u prijelomnoj točki izravno se može izračunati kao kvocjent ukupnih fiksnih troškova i koeficijenta doprinosa za pokriće: Cpt = Tf / kdzp kdzp = 1 .

POJAM I FORMULA ZA ODREĐIVANJE CILJNOG DOBITKA 126 .IZRADA I PRIMJENA GRAFIKONA PRIJELOMNE TOČKE Grafikon prijelomne točke se konstruira u četiri koraka: izaberu se dvije različite razine obujma proizvodnjei množe se s varijabilnim troškom po jedinici. Na taj način dobivamo ukupne varijabilne troškove i te vrijednosti unosimo u grafikon i pri tome pravac dobiven spajanjem ovih dviju točaka mora prolaziti kroz ishodište unosimo fiksne troškove u grafikonna taj način da na varijabilne troškove dodajemo iznos fiksnih troškova množimo razine prizvodnje s prodajnom cijenom da bismo dobili prihode. Pravac dobiven spajanjem ovih dviju točaka također mora prolaziti kroz ishodište utvrđivanje točke gdje se sijeku pravci ukupnih troškova i ukupnih prihoda kako bismo dobili prijelomnu točku i očitali vrijednost Grafikon prijelomne točke se može uprotrijebiti za izračunavanje odnosno za procjenu financijskog rezultata za bilo koji obujam proizvodnje.

Formula ciljnog dobitka: Ciljni dobitak = prihod od prodaje .(varijabilni troškovi + fiksni troškovi) Dc = C .(Tv + Tf) IZRAČUNAVANJE POTREBNOG PRIHODA OD PRODAJE ZA OSTVARENJE CILJNOG DOBITKA Potrebna vrijednost prodaje potreban za realizacju ciljnog dobitka računa se prema formuli: C = Tv + Tf * Dc Može se računati i pomoću koeficijenta doprinosa za pokriće: C = (Tf + Dc) / kdzp 127 . Utvrđivanje ciljnog dobitka je polazna točka za donošenje raznih poslovnih odluka od strane managementa.Ciljni dobitak je onaj iznos dobitka koji poduzeće želi ostvariti u određenom razdoblju i pri tome se uglavnom misli na poslovni dobitak (prije oporezivanja).

pd Dn = neto dobitak pd = porez na dobitak IZRADA I PRIMJENA GRAFIKONA PROFIT .OBUJAM 128 .IZRAČUNAVANJE POTREBNE KOLIČINE PRODAJE ZA OSTVARENJE CILJNOG DOBITKA Potrebnu količinu prodaje računamo prema formuli: Qp = (Tf + Dc) / dzp IZRAČUNAVANJE CILJNOG NETO DOBITKA Formula za preračunavanje u ciljni neto dobitak: Dc = Dn / 1.

obujam: ucrtavamo vertikalu os Y ucrtati nultu točku tj. Sa grafikona profit .obujam je grafikon koji prikazuje pravac profita i gubitka za različite razine obujma.obujam možemo očitavati potreban prihod za određeni ciljni dobitak ii potreban dobitak za određenu vrijednost prodaje. raspolagati sa još najmanje jednom točkom prihoda. POJAM I IZRAČUNAVANJE MARŽE SIGURNOSTI 129 . Faze izrade grafikona profit .Grafikon profit . Iz toga se može jdnostavnije vidjeti potreban obujam ili vrijednost prodaje za ciljni dobitak. nulti dobitak ili gubitak u dijelu gubitka treba označiti veličinu fiksnih troškova jer fiksni troškovi predstavlaju gubitak uz obujam od 0 jedinica povući iz točke 0 vodoravu liniju na koju upisujemo vrijednost prodaje i količine Da bismo ucrtali pravac dobitka moramo osim točke fiksnih troškova kod obujma 0.

Marža sigurnosti je novčani iznos za koji je stvarni prihod od prodaje poduzeća veći od prihoda od prodaje u prijelonmoj točki. Iznos marže sigurnosti izračunavamo kao razliku između stvanog iznosa prihoda od prodaje i prihoda od prodaje u prijelomnoj točki: MS = C . odnosno za toliko se može smanjiti prihod a da poduzeće ne ode u gubitak. Zove se maržom sigurnosti zato što taj iznos osigurava pozitivni rezultat.Cpt PRETPOSTAVKE ANALIZE PRIJELOMNE TOČKE Pretpostavke: ukupni troškovi su razvrstani u samo 2 kategorije: fiksni i varijabbilni varijabilni troškovi su proporcionalni sa obujmom prodaje fiksni troškovi su nepromjenjivi unutar relevantnog raspona prodajna cijena je konstantna sve funkcije su linearnog karaktera 130 .

Kada poduzeće posluje u prijelomnoj točki ili u njezinoj blizini tada je stupanj poslovne poluge najveći. ali na datoj razini obujam prodaje jer je na svakoj razini obujma stupanj različit. Ako se poduzeće udaljava od prijelomne točke smanjuje se stupanj poslovne poluge jer su fiksni troškovi u prijelomnoj točki u najvećem obujmu. Stupanj poslovne poluge je mjerilo utjecaja postotne promjene obujma prodaje na dobitak.analiza se odnosi ili na jedan proizvod ili na nepromjenjivu. a kada se povećava opseg proizvodnje varijabilni troškovi se povećavaju a fiksni ostaju isti i time se smanjuju (u relativnom odnosu). Stupanj poslovne poluge = doprinos za pokriće / poslovni dobitak 131 . To je korištenje tuđih stedstava za ostvarenje rezultata. konstnatnu strukutru prodaje razina početnih i krajnjih zaliha je na približno jednakoj razini nema većih kolebanja u efikasnosti poslovanja poduzeća jedini faktor koji utječe na visinu troškova je obujam prodaje POJAM. PROMJENLJIVOST I MJERENJE STUPNJA POSLOVNE POLUGE Poslovna poluga je korištenje fiksnih troškova za povećanje dobitka po većoj stopi nego što bi se moglo postići putem rasta obujma prodaje.

132 . Stupanj poslovne poluge varira s promjenom obujam prodaje i što smo bliže prijelomnoj točki to je stupanj pslovne poluge veći. ali malo smanjenje prodaje utječe na veliko smanjenje prihoda kod kapialno intenzivnih poduzeća. a što se udaljavamo od prijelomne točke stupanj se smanjuje. U praksi se koristi procjena promjene dobitka zbog porasta obujma prodaje primjenom stupnja poslovne poluge. Prodaja u prijelomnoj točki: Cpt = Tf / kdzp PRIMJENA POSLOVNE POLUGE SPL pokazuje koliko je poduzeće udaljeno od prijelomne točke. SPL pokazuje intenzitet reagiranja u porastu i u smanjenju dobitka u odnosu na promjenu obujam prodaje.SPL = DZP /Dp Ona tvrtka koja ima visoke fiksne troškove za malo povećanje prodaje ostvaruje veliko povećanje dobitka.

utječe i na prihod i na trošak. te konačno i na profit 2) promjena prodajne cijene . CIJENE I OBUJMA PRODAJE NA DOBITAK U praksi su moguće različite poslovne odluke i različit je njihov utjecaj na profit.predstavlja analizu razlika koja iskazuje samo neto efekte određene poslovne odluke. 133 .vezano uz nju. uspoređuju se i na temelju toga se odlučuje prihvaća li se odluka ili ne postupak diferencijalne analize . Razlikujemo 3 glavna tipa promjena: 1) promjena obujma . mjenja se obujam 3) promjena varijabilnih troškova po jedinici Analiza trošak.POSTUPCI MJERENJA UTJECAJA TROŠKOVA.zapravo se vrši analiza bruto efekata.profit se može provoditi na tri načina: analizom pomoću usporednih računa dobiti i gubitka .obujam. Sastavlja se kontribucijski račun dobiti i gubitka za stanje prije i stanje poslije promjene.

Kod ove promjene ne mjenja se koeficijent i stopa dzp kao i dzp po jedinici ako se mjenja samo obujam prodaje. uzimamo u obzir poslijedice promjene fiksnih troškova EFEKTI PROMJENE OBUJMA PRODAJE Riječ je o najjednostavnijoj situaciji za procjenu utjecaja promjena na dobitak. Dakle. Postoje tri načina da se provede analiza i sva tri načina moraju pokazati isti rezultat: komparativan analiza diferencijalna analiza pomoću doprinosa za pokriće EFEKTI PROMJENE CIJENE I OBUJMA PRODAJE 134 .usporedbe doprinosa za pokriće . Razlika u doprinosu za pokriće je obično razlika u ukupnim iznosima prihoda i troškvoa.vrši se komparativna analiza kao i kod usporednih računa dobiti i gubitka ali ovaj način daje neto efekat ako i kod diferencijalne analize.

jedinični stopa dzp ili koeficijent dzp i doprinos za pokriće po jedinici mijenja se i prijelomna točka POJAM. 135 . SVRHA I ZADACI PRORAČUNSKOG PLANIRANJA Planiranje je definiranje ciljeva i zadataka za buduće poslovanje poduzeća kao i mjera za njihovu realizaciju.Javlja se slijedeći problem: mijenja se koeficijent doprinosa za pokriće i jedinični doprinos za pokriće mijenja se i prihod u prijelomnoj točki EFEKTI PROMJENE PROSJEČNIH VARIJABILNIH TROŠKOVA Pri promjeni jediničnih varijabilnih troškova mjenja se : varijabilni trošak . Njime treba reći što će se postići i kako će se to postići.

136 . Svrha računovodstvenog planiranja se može iskazati ovako: planiranjem se utvrđuje financijski plan koji omogućuje poduzeću povezivanje i usklađivanje svih aktivnosti potiče. srediti podloge i vrijednosno izraziti ciljeve i zadatke u obliku pojedinačnih planova poduzeća kao i konačne iskaze koji predstvaljaju njihovu sintezu. što omogućuje otkrivanje i ispravljanje neefikasnih načina poslovanja računski planovi omogućuju poslovodstvu uvođenje funkcije kontrole kao bitne upravljačke funkcije Zadatak računovodstvenog planiranja je prikupiti. a to su planska bilanca i planski račun dobiti i gubitka koje zatim dostavlja korisnicima.Računovodstveno planiranje je dio ukupnog poslovnog planiranja a sastoji se u vrijednosnom iskazivanju budućih rezultata i stanja sredstva to jest imovine i obveza poduzeća. stimulira poslovodstvo na preispitivanje ostvarenja prethodnih planova.

POJAM. Skupni računovodstveni plan predstavlja ukupni vrijednosni plan poduzeća za narednu godinu. SADRŽAJ I POTREBA IZRADE PRORAČUNA Računovodstveni plan je financijski plan koji unaprijed utvrđuje potrebne resurse za izvršenje svih aktivnosti poduzeća i ostvarivanje financijskih ciljeva za neko buduće razdoblje. Uobičajeno je da ima dva dijela: poslovni plan plan novčanog kapitala Poslovni plan je sinteza poslovnih planova poduzeća za određeno razdoblje. a to su: plan prodaje plan proizvodnje plan materijala plan zaliha plan rada izrade plan općih troškova plan troškova marketinga 137 .

mjerilo za svakodnevno poslovanje. Priprema formalnih planova zahtijeva vrijeme i troškove. Granice se utvrđuju planom. 138 . tekuće godine u kojoj se plan koristi prati se da poduzeće posluje u tim granicama. Tijekom realizacije tj.plan troškova uprave Plan novčanog kapitala je sinteza planiranih novčanih bilanci koje se temelje na: očekivanim novčanim primicima očekivanim novčanim izdacima novčanim primicima i izdacima od financijskih i investicijskih aktivnosti Ako poduzeće nema financijski plan njegovo poslovanje će se temeljiti na stihiji i time može propustiti neke povoljne prilike. kratki i dugi rok. Plan služi kao orijentir. Da bi se moglo taj cilj realizairati poduzeće mora utvrditi neka ograničenja da bi se zanlo koliko mora financijskih sredstava uložiti. Pomoću plana manageri mogu preciznije utvrditi ciljeve poduzeća s tim da je glavni cilj planirani profit. Osim toga treba definirati koje su to razine ostvarenja koje će zadovoljiti poduzeće. Kod pripreme financijskog plana treba voditi računa o dva vremenska horizonta. Međutim. smatra se da su troškovi koje uvjetuje izostanak planiranja zantno veći.

a razrađuje se na mjesečne ili kvartalne dijelove.VREMENSKI RASPON PRORAČUNA Kratkoročni plan je rezultat procesa odlučivanja i ciljevima koje trebaa slijediti u kratkom razdoblju. Započinje godišnjim planom razbijenim na 12 mjesečnih dijelova. dugoročni plan je usmjeren na šira globalna pitanja kao što su razvoj novog proizvoda. Kontinuirani plan je drugi način koji se koristi za pripremu kratkoročnog plana. dva. 139 . obično jednoj godini ali i o tome što treba činiti radi ostvarenja tih ciljeva. zamjena postrojenja i sl. Uobičajeno vremensko razdobllje je od 2 do 10 godina. To je stretegija poduzeća i za razliku od kratkoročnog plana koji je detealjan plan. Pokriva jednu godinu. Koristeći tu tehniku tvrtka uvijek ima smjernice za punu slijedeću godinu. a u nekim slučajevima se može proširiti na čak 20 godina. Ako ne koristi kontinuirani plan kada dođe do kraja planskog razdoblja ima smjernice za samo mjesec. Dugoročni plan je rezultat dugoročnog i strateškog planiranja u kojem se utvrđuju dugoročni ciljevi i određuju sredstva kojima će oni biti ostvareni. Kratkoročni plan zaposlenima daje upute o ciljevima i aktivnostima.

proizvesti i koliko će proizvodnja koštati. Bolje je ako su stalne jer će onda moći pratiti i izvršenje plana. To je translacija dugoročnog plana u financijske ternmine kratkoročnog plana. financijskog budžeta i kapitalnog budžeta. Budžet predstavlja financijsku interpretaciju budućih rezultata poslovnog procesa koji je definiran planom. proizvodnji i prodaji. Komisije za planiranje mogu biti stalne i povremene. Sastoji se od operativnog budžeta. proizvodnje i nabave pružaju podatke o tome koliko se može prodati. pretvorbom njihovih podataka u izvještaje koji će biti korišteni kako za planiranje tako i kontrolu. Predstavnik upravljačkog računovodstva zauzima posebno mjesto u komisiji za planiranje dok predstavnici prodaje.PRIPREMA GLAVNOG PRORAČUNA I ULOGA UPRAVLJAČKOG RAČUNOVODSTVA Skupni računovodstveni plan je izvršni kratkoročni financijski plan svih aktivnosti poduzeća. uže specijaliziranih planova. To je skup pojedinačnih. 140 . Upravljačko računovodstvo snosi odgovornost za prikupljanje takvih podataka i njihovu obradu. Predstavnik upravljačkog računovodstva pruža pomoć financijama.

Podloge koje se mogu koristi za pripremu prognoze prodaje: prodaja iz prethodnih razdoblja udio u sadašnjem tržištu korigiran prema budućim očekivanjima politika cijena korigirana pomoću analize trošak-obujam-profit opći ekonomski uvjeti uvjeti poslovanja određene grane raspoloživi dohodak potrošača 141 . predviđanje prodaje je formalno utvrđivanje količina koje se očekuju da će biti prodane u narednoj godini na temelju određenih čimbenika kao što su ranija prodaja. Bez predviđanja očekivanja prodaje za plansko razdoblje poduzeće ne bi moglo znati koju količinu treba proizvesti već bi proizvoelo previše ili premalo proizvoda.PRORAČUN PRODAJE Plan prodaje je formalni plan koji na temelju predviđanja prodaje unaprijed utvrđuje prodaju u poduzeću. osim što vodi u prekomjerne zalihe ili izgubljenu prodaju izostanak valjanih prognoza prodaje može dovesti i do skupnih pogrešaka i u nabavi materijala i zapošljavanju osoblja. rezultati istraživanja tržišta. politika cijena. ekonomski i prirodni čimbenici. Plan prodaje i njegove prognoze čine ključni temelj o kojem ocisi izrada ostalih dijelova skupnog plana.

oglašavanje i promocija uvođenje novih proizvoda studije i istraživanja tržišta konkurencija pregled neizvršenih narudžbi PRORAČUN PROIZVODNJE Plan proizvodnje je formalni plan iskazan količinski u proizvodima tražene proizvodnje za narednu godinu. Temelji se na planiranoj prodaji i planiranim zalihama gotovih proizvoda. Poduzeće mora planirati kako traženu prizvodnju tako i karajnje željene zalihe. Plan proizvonje izražen količinski računa se ovako: očekivana prodaja (+) željene krajnje zalihe gotovih proizvoda (-) početne zalihe gotovih proizvoda 142 .

U oba slučaja tvrtka bi snosila dodatne troškove. Plan materijala se računa ovako: tražena proizvodnja (+) tražene krajnje zalihe sirovina (-) početne zalihe sirovina (=) tražene nabavke sirovina 143 .(=) tražena proizvodnja PRORAČUN MATERIJALA Plan materijala za izradu je formalni plan koji sadrži količinske i vrijednosne iznose nabavljenih materijala za narednu godinu na temelju tražene proizvodnje i planiranih zaliha materijala. Bez pomoći plana materijala poduzeće bi moglo biti prisiljeno prekinuti proizvodnju zbog nedostatnih količina materijala ili bi moglo držati veće zalihe materijala nego što je stvarno potrebno.

Varijabilni troškovi se procjenjuju množenjem stope po jedinici s traženom proizvodnjom. Mješani troškovi se procjenjuju korištenjem formule y= a + bx. 144 . MARKETINGA I UPRAVE Plan općih troškova izrade je kvantitativni iskaz svih vrsta planiranih troškova razvrstanih u opće troškove izrade odvojenih u fiksnu i varijabilnu kategoriju. Slično planu materijala za izradu plan rada izrade se temelji na traženoj proizvodnji. Plan rada izrade pribavlja managementu približan pregled njihovih potreba za radom i pomaže poduzeću da planira sezonske fluktuacije potreba za radom izrade te visinu financijskih sredstva koje je potrebno angažirati za isplatu plaća izrade.PRORAČUN RADA Plan rada izrade je kvanatitativni obračun i sastavljanje popisa planiranih izdataka za troškove izravnog rada za dolazeće plansko razdoblje. Fiksni troškovi se procjenjuju korištenjem troškova prošle godine. PRORAČUN OPĆIH TROŠKOVA IZRADE.

Bez pažljivog planiranja i kontrole. kamata na uloženi kapital i osiguranja. Značajni dio toga plana je određen planom prodaje te se stoga ta dva plana obično sastavljaju zajedno. Koristan ej za kontrolne svrhe jer usporedba između toga plana i stvarnih troškova okriva razlike. tvrtka bi gomilala zalihe na osnovi slučajnosti. Slabo planiranje i kontrola zaliha može također prouzročiti nestašicu materijala za izradu koji vode prekidima linije montaže i gubitku prodaaje zbog nedostatka gotovih proizvoda.Plan troškova marketinga je kvantitativni iskaz svih planiranih troškova marketinga za narednu godinu kao što su plaće prodavača. uz to vjerovatnije je da bi se gomilala zastarijela roba koja uzrokuje gubitke. To bi rezultiralo prekomjernim investiranjem u zalihe kao i povećanim troškovima skladištenja. Poduzeće koje vrši dobro planiranje i kontrolu zaliha naručuje dostatne količine sirovina po najboljim raspoloživim cijenama bez držanja suvišnih količina i ima dostatne raspoložive da zadovolje zahtijeve proizvodnje. Plan troškova uprave je kvantitativni iskaz svih planianih troškova uprave za narednu godinu koo što su najamnine ureda. PRORAČUN ZALIHA Plan krajnih zaliha je vrlo važan dio managerske odgovornosti jer ono može uštedjeti poduzeću skupe pogreške. provizije i slično. plaće ureda i sl. plan je izrađen na isti način kao i plan troškova marketinga i koristan je za kontrolne svrhe. 145 .

PRORAČUN NOVČANIH TOKOVA Plan gotovine je iznimno važan instrument upravljanja gotovinom jer omogućuje tvrtki da planira unaprijed svoje svakodnevne potrebe u gotovini. Vrste novčanih tijekova: novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti novčani tijekovi od financijskih aktivnosti 146 . Plan gotovine se raščlanjuje na dijelove koji pokazuju: primitke gotovine izdatke višak ili manjak gotovine financijske aktivnosti Taj sustav omogućuje tvrtki da planira i odredi vrijeme takvim diskrecionim isplatama kao što su plaćanje dividendi i kupnja opreme. Tijek gotovine je oslijev i priljev gotovine u nekom poduzeću.

Svaki dio operativnog plana unapređuje planiranje i kontrolu. PRORAČUNSKA BILANCA Planska bilanca je projicirani iskaz financijskog položaja koji odražava očekivana salda na kraju planskog razdoblja. Planska bilanca osigurava menadžerima očekivani financijski položaj trtke na kraju nekog računovodstvenog razdoblja.novčani tijekovi od ulagateljskih aktivnosti PRORAČUN DOBITKA Planski račun dobiti i gubitka je projicirani iskaz dobitka zasnovan na različitim pojedinačnim poslovnim planovima. Taj račun je iznimno važan jer pokazuje kakva profitabilnost tvrtke se može očekivati. Na temelju tih informacija management može predvidjeti potencijalne crne točke u likvidnosti i/ili poslovnoj efikasnosti i poduzeti korektivne akcije da spriječe njihovo javljanje. Sastavlja se počinjući od bilance tvrtke na početku godine i korigiranjem sveke veličine za sve očekivane transakcije prikazana u poslovnim i financijskim planovima. 147 . ali planski račun dobiti i gubitka je onaj koju unaprijed informira managere da li se očekuje da je poslovanje profitabilno i koliki profit ili gubitak se očekuje.

To se postiže izradom izvještaja o izvršenju plana. On sadrži četiri kolone: planirani podaci stvarni podaci razlika između plana i ostvarenja i da li je razlika iznad ili ispod plana objašnjenje razlika Monitoring (praćenje) plana predstavlja bitnu pretpostavku za realizaciju plana.KORIŠTENJE PRORAČUNA I LJUDSKI FAKTOR Skupni plan pruža temelj za usporedbu prema kojem se mogu mjeriti stvarni rezultati radi utvrđivanja da li je organizacija pod kontrolom svojih poslova. Podrazumijeva: permanentno praćenje realizacije plana usporedbu ostvarenih vrijednosti s planiranim izvještavanje o novčanim razlikama 148 . Tvrtka treba pratiti svoje stvarne rezultate i uspoređivati ih s planskim rezultatima radi utvrđivanja odstupanja.

PRORAČUNSKO PLANIRANJE U NEPROFITNIM ORGANIZACIJAMA Pod neprofitnim organizacijama smatraju se ustanove čija primarna funkcija nije stvaranje profita nego pružanje razlčitih društveno korisnih usluga. Neprofitne organizacije donose svoje planove za određeno razdoblje s kojima žele osigurati obavljanje svoje djelatnosti. 149 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful