You are on page 1of 15

polygon .

pdf edicija
GIUSSE
Od samog početka djelovanja Polygon – Centra za istraživanja i

INSPIRACIJA I VAŽNA POVIJESNA POVEZNICA S KRAPNOM


razvoj projekata u kulturi u kontekstu Krapna i krapanske zajednice,
Giussepina Martinuzzi zauzima važno mjesto ne samo kao inspiracija
i štivo za čitanje već kao začetnica ideja koje i danas nadahnjuju i
educiraju o kritičkoj misli i revolucionarnom duhu. Martinuzzi je važna
karika u povijesnom procesu uspostavljanja pravednijeg i naprednijeg

PINA
društva u cjelini. Martinuzzi smatramo iznimno važnom ženom i
revolucionarkom ne samo u kontekstu Krapna i labinštine već i u
širem kontekstu u kojem njezina poezija i riječi tada kao i danas
reflektiraju socijalne tjeskobe zasnovane na kapitalističkim načelima
tržišne ekonomije i iscrpljivanja prirodnih resursa.
Njezini tekstovi i danas su relevantni ali nedovoljno poznati i priznati
stoga svake godine kroz međunarodni festival „Krapan EU Kapital“ dio

MARTI
festivalskog programa posvećuje se liku i djelu Giuseppine Martinuzzi.
U rezidencijalnom programu „Villa Pinka“ u Krapnu 2018. godine
boravi aktivistkinja Andreja Gregorina koja se bavi proučavanjem
tekstova i arhive Giussepine Martinuzzi.
Festival Krapan EU Kapital, u organizaciji Polygon – Centara za
istraživanja i razvoj projekata u kulturi ovogodišnji program ostvaruje
u suradnji s Labin Art Expressom, MMSUom – Muzej moderne i

NUZZI
suvremene umjetnosti Rijeka, a u okviru programa Rijeka 2020 i 2.
Industrijskog biennala umjetnosti.
Polygon OS rezidencijalni program podržan je i financiran: Ministarstvo
kulture RH, Zaklada Kultura Nova; Provedeno istraživanje o Giuseppini
Martinuzzi ujedno je i dio projekta Organizirane žene na ljevici u
periodu između dva rata, tijekom Drugog svjetskog rata i nakon rata
kojeg financira Rosa Luxemburg Stiftung South East Europe.

Posebna zahvala za ustupanje građe: Sveučilišna knjižnica Rijeka,


Gđa. Ines Cerovac, voditeljica Zbirke stare i rijetke građe, Narodni
muzej Labin, Gradska knjižnica Labin.
Branka Cvjetičanin

3
ANDREJA GREGORINA

KLASNA
Giuseppina Martinuzzi
kao 42-godišnjakinja
(foto: AG,
izvor: arhivska
građa ostavštine

BORBA,
Giuseppine
Martinuzzi,
fond Sveučilišne
knjižnice Rijeka,
uz dozvolu korištenja
za opremanje

A NE KLASNA
ovog znanstveno-
istraživačkog rada)

SURADNJA

Zagreb, 15. rujna 2018.


Kriza liberalno-demokratskog kapitalizma, koji se legitimira
zagovorom građanskih sloboda (ali bez ekonomskih prava),
postala je očigledna jačanjem ekstremno desnih pokreta i stranaka:
osim napada na radnička i socijalna prava, sve učestaliji postali
O VAŽNOSTI TEORIJSKOG I PEDAGOŠKOG RADA ZA RE­­ su i napadi na prava seksualnih manjina, ženska prava i prava
VOLUCIONARNU PRAKSU ČITAJTE U TEKSTU O ŽIVOTU I migranata, te slobodu medija. No u analizama uzroka konzervativne
DJELOVANJU ISTARSKE REVOLUCIONARKE GIUSEPPINE
kontrarevolucije i krize buržoaskih institucija često se zaboravlja
da su institucije liberalne-demokracije svoj legitimitet izgubile već
MARTINUZZI, ČLANICE KOMUNISTIČKE PARTIJE ITALI­
pojavom fašizma, neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Politika
JE I POLITIČKE SEKRETARKE ŽENSKE KOMUNISTIČKE ujedinjene fronte, strategija borbe protiv fašizma koju je njemačka
GRUPE IZ TRSTA U RAZDOBLJU JAČANJA FAŠIZMA I RE­­ revolucionarka Clara Zetkin artikulirala u rezoluciji prihvaćenoj od
strane proširenog Izvršnog odbora Komunističke internacionale
VOLUCIONARNOG RADNIČKOG POKRETA U ISTRI I ITALIJI.
1923. godine, prva je plauzibilna teorijska marksistička analiza
TEKST ANDREJE GREGORINE NADOVEZUJE SE NA NE­­­­- novog političkog fenomena.
DAVNO OBJAVLJENI ČLANAK O BORBI NJEMAČKE MARK­­ Ekonomska kriza i imperijalistički zahtjev za novim tržištima
i resursima, kriza buržoaskih institucija i jačanje međunarodnog
SIS­­TKINJE CLARE ZETKIN PROTIV FAŠIZMA, IMPE­­RIJA­­
radničkog pokreta koji prijeti revolucionarnim prevratom, socio­­
LIZMA I KAPITALI­ZMA NAKON PRVOG SVJETSKOG RATA ekonomski je kontekst pojave i omasovljenja fašističkih pokreta,
prvo u Italiji, a potom i u drugim europskim zemljama.
U prethodnom tekstu o Clari Zetkin, fokusirali smo se na njezin
teorijski doprinos i partijski rad na formiranju široke radničke fronte
u borbi protiv fašizma unutar Komunističke partije Njemačke i Ko-
minterne, u vrijeme kada fašizam još nije prepoznat kao specifičan
politički i ekonomski fenomen. Tema ovog teksta bit će konkretno
političko-pedagoško djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske
revo­­lucionarke, socijalistkinje i komunistkinje, borkinje protiv fašizma
i velike zagovornice jedinstva slavenskog i talijanskog radništva, te
prava radnika i radnica, posebno žena i djece.
S obzirom na ideološku nepoželjnost lika i djela Giuseppine
Marti­nuzzi tijekom posljednja dva desetljeća, te relativnu nepo-
znatost njenog rada široj javnosti, osvrnut ćemo se i na životni put i
ostavštinu Giuseppine Martinuzzi, no naglasak staviti na njeno poli­­
tičko djelovanje nakon prihvaćanja socijalističkih ideja krajem 19.
stoljeća, odnosno pristupanja komunističkom pokretu 1921. godine,
u vrijeme jačanja talijanskog fašizma.

7
Giuseppina Martinuzzi (1844-1925) rođena je u uglednoj buržoaskoj Bista Giuseppine Martinuzzi,
Šetalište San Marco, Labin, 2018.
obitelji u Labinu, a kao „učiteljica siromašnih“ više je od 30 godina (foto: AG)
radila s djecom najdeprivilegiranijih članova/ica društva – rudar-
skom i seljačkom djecom Labinštine, djecom tršćanskih radnika/
ica iz Lloydova brodogradilišta i djecom iz proleterskog geta u
tršćanskoj četvrti Stari grad. Martinuzzi je bila i pedagoška teoreti­
čarka: napisala je Mnemonički priručnik (1881), koji je služio kao
propedeutički alat za lakše praćenje gradiva, koautorica je Čitanke
za narodne škole, osnovnoškolskog udžbenika s kraja 1890-ih go-
dina, te autorica članaka u kojima kritički analizira tadašnji školski
sustav i zalaže se za dostupnost obrazovanja širokim narodnim
masama. Surađivala je s brojnim talijanskim i istarskim dnevnicima
i časopisima, a krajem 1880-ih godina i sama je izdavala dva knji-
ževna časopisa (Pro Patria i Pro Patria Nostra), koji su se našli pod
udarom cenzure austrijskih vlasti i desnih talijanskih liberalno-
nacionalnih krugova.
Nakon što je prihvatila ideje socijalizma, svoje je nastavničko i
književno znanje stavila u funkciju politizacije slušatelja/ica i čita-
telja/ica: radnicima/cama, ženama i mladima drži niz političkih pre-
davanja i govora o socijalnoj pravdi i radničkim pravima, interna-
cionalizmu, borbi protiv imperijalizma te nadolazećoj socijalističkoj
revoluciji. Kao plodna pjesnikinja i spisateljica, Martinuzzi je, uz lirske
tekstove, pisala i pjesme socijalne tematike, no u kasnijem raz-
doblju, u vrijeme intenzivnog društvenog angažmana, književnost
pretvara u instrument političke borbe. Iz tog razdoblja datira i nje-
zino najpoznatije djelo, povijesno-socijalni spjev „Nepravda“ (1907),
svojevrsna posveta narodu Labinštine, u kojem se bavi i temama
poput kolonijalizma, teškog rada u rudnicima, tvornicama i na polju.
U ranom razdoblju života zagovarala je stavove republikanske
struje talijanskog nacionalnog liberalizma,1 no tijekom 1890-ih godina
postaje borbena socijalistkinja i zalaže se za bratstvo slavenskog i
talijanskog proletarijata u klasnoj borbi protiv kapitalizma i imperija-
lizma. I prije nego se politički angažirala u socijalističkim organiza-
cijama, Martinuzzi je bila aktivna u različitim radničkim društvima.2

1 Više o političkom i društvenom angažmanu Giuseppine Martinuzzi do 1890-ih godina


dostupno u: Giacomo Scotti, Sjeme revolucionarne Istre: život i djelo Giuseppine Martinuz-
zi „crvene učiteljice“ (Rijeka: Riječka tiskara, 1978).

8
U siječnju 1921. godine, postaje članica Komunističke partije Italije, a
iste godine i politička sekretarka Ženske komunističke grupe iz Trsta.
1921. godine pruža podršku pobunjenim labinskim rudarima koji,
prosvjedujući protiv fašističkog nasilja i teških uvjeta rada, tijekom
jednomjesečnog štrajka osnivaju samoupravnu Labinsku republiku.
Giuseppina Martinuzzi umire 1925. godine u Labinu, u 81.
godini života. Pokopana je na labinskom gradskom groblju u skladu
s političkom oporukom koju je 1920. godine s bolesničke postelje
uputila Upravnom odboru Socijalističke partije u Trstu – bez vjerskih
ceremonija, tek lijesa umotana u „svetu internacionalnu zastavu“.3
Pogrebu je prisustvovalo mnoštvo rudara i seljaka Labinštine koji
su nosili fenjere i crvene zastave, a događaj je prerastao u jedan
od najvećih iskaz otpora istarskog proletrijata fašizmu.4 Na grobu
Giuseppine Martinuzzi, osim njenog imena te godine rođenja i smrti,
nalazi se samo velika baklja od istarskog kamena koju su o vlastitom
trošku podigli labinski rudari.5

Promjenom političke paradigme krajem 20. stoljeća zamrla je i publi-


cistička aktivnost vezana uz rad Giuseppine Martinuzzi, no jačanjem
interesa za historijsko-materijalistički analizu krize neoliberalnog
kapitalizma, mijenjaju se preduvjeti za istraživanje njezine ostavšti-
ne. Iz niza radova nastalih tijekom 1970-ih godina važno je izdvojiti
knjige Giuseppina Martinuzzi – Documenti del Periodo Rivoluzio-
nario 1896-1925 (priredila Marija Cetina, Pula: Naučna biblioteka –
Biblioteca Scientifica, 1970) te Giuseppina Martinuzzi, Socijalizam
i domovina: izbor iz djela (priredio Giacomo Scotti, Pula: Čakav-
ski sabor, Istarska naklada, Rijeka: Otokar Keršovani, Edit, 1979),
u kojima su objavljeni transkripti, odnosno prijevodi važnog dijela
njezine književne i političke ostavštine. Prije četiri godine, labinska

2 Usp. Giacomo Scotti, „Giuseppina Martinuzzi“, u: Giuseppina Martinuzzi, Socijalizam i


domovina: izbor iz djela (priredio Giacomo Scotti, Pula: Čakavski sabor, Istarska naklada,
Rijeka: Otokar Keršovani, Edit, 1979), 10.
3 Usp. Marija Kopitar-Cetina, „Giuseppina Martinuzzi labinska revolucionarka“, u: Labinska
republika 1921. godine, zbornik radova (Rijeka: Jugoslavenska akademija znanosti i umjet-
nosti, Sjevernojadranski institut, 1972), 103. Nadgrobni spomenik
4 Giacomo Scotti, Sjeme revolucionarne Istre: život i djelo Giuseppine Martinuzzi „crvene Giuseppine Martinuzzi,
učiteljice“, 6. Gradsko groblje Labin, 2018.
5 Giacomo Scotti, „Giuseppina Martinuzzi“, 36. (foto: AG)

10
Zajednica Talijana, koja nosi ime Giuseppine Martinuzzi, sabrala je Početak socijalističkog perioda u političkom djelovanju Giuseppine
i objavila četrdesetak članaka Giacoma Scottija o njezinom životu Martinuzzi najčešće se veže uz 1890-e godine, odnosno osnivanje
i radu, koji su tijekom 70-ih izlazili u riječkom listu Panorama.6 O Socijaldemokratske partije u Trstu (1897). Međutim, Martinuzzi je
istraživačkom interesu za nasljeđe Giuseppine Martinuzzi govori i interes prema socijalnim temama pokazivala i ranije, u tzv. iredenti­­
činjenica da će na 2. Labinskim kulturno-povijesnim susretima, koji stičkoj fazi, dok je zastupala liberalno-nacionalističke stavove: kao
će se u organizaciji Grada Labina održati u ožujku sljedeće godine, sekretarka liberalnog Tršćanskog radničkog društva surađivala je s
jedna sekcija biti posvećena istarskoj revolucionarki. republikancima i garibaldincima, održavala veze s radničkim vođa-
 Ovaj tekst, osim što se oslanja na radove gore spomenutih ma poput Lajoša Domokoša, te predvodnicima ranog tršćanskog
autora/ica, temelji se i na istraživačkom posjetu arhivu Narodnog socijalizma poput Carla Ucekara, Antonija Gerina, Giovannija Oliva.10
muzeja Labin, te arhivu Sveučilište knjižnice Rijeka u kolovozu Martinuzzi 1899. godine drži niz javnih predavanja i govora u
ove godine, gdje je trenutno pohranjena ostavština Giuseppine Trstu i Puli, čime započinje nova intenzivna faza u načinu njezinog
Martinuzzi. Martinuzzi je 1897. općini Labin oporučno ostavila bo- političkog djelovanja. Dio političke esejistike objavljen je u obliku
gatu privatnu biblioteku u tri masivna ormara izrađena za tu priliku brošu­­ra, neki su govori sačuvani kao skice, dok su nam teme drugih
(415 svezaka sa 773 djela, kojima je naknadno pridodala i neka izlaganja poznate samo putem javno objavljenih najava programa.
pisma, rukopise, privatne dokumente te časopise).7 Martinuzzi Iz govorâ11 je vidljivo da Martinuzzi već na početku socijalističkog
je svu građu katalogizirala, uvezla u mape, označila i numerirala, djelovanja govori o ograničenosti liberalnog koncepta slobode, koji
ostavivši i upute o načinu njenog čuvanja i korištenja. U listopadu je deprivilegiranima namijenio „slobodu da umru od gladi, kada i
1921. godine unijela je izmjenu u akt donacije te brigu nad Biblio- gdje žele“ („Sloboda i ropstvo“), kritizira koncept „buržoaske do-
tekom i dokumentima povjerila Kružoku za socijalne studije i Tali- movine“ te poziva na klasnu solidarnost i bratstvo talijanskog i sla-
janskoj federaciji rudarskih radnika – Sekcija Labin.8 venskog proletarijata („Domovina i socijalizam“), osuđuje korištenje
Zbog nedostatnih arhivskih uvjeta u Narodnom muzeju Labin, dječjeg rada kao sredstva za akumulaciju kapitala („Rad djece u
dio ostavštine premješten je u depo Sveučilišne knjižnice Rijeka, a tvornicama i rudnicima“), ukazuje na patrijarhalni društveni ustroj i
trenutno se očekuje odgovor Ministarstva kulture na zahtjev za nje- loše materijalne uvjete kao uzroke nerazvijenosti ženskog pokreta
govim povratom u depo labinskog muzeja. Biblioteka Giuseppine u tzv. Julijskoj krajini („Ženski pokret“).
Martinuzzi danas je, nažalost, nepotpuna – pregledom građe lako Nakon što 1905. godine napušta nastavničko zvanje, 61-godiš­
je uočiti da nedostaju neke knjige, mape i pripadajući spisi (kao i je- nja Martinuzzi sve svoje vrijeme i znanje posvećuje širenju socija-
dan ormar),9 o čemu postoje i bilješke ranijih istraživača/ica unutar lističkih ideja. Intenzivno predaje radnicima i radnicama, ženama i
same građe. mladima, piše za novine i drži političke govore na mitinzima Socija­
— lističke partije Italije. Aktivnosti povezane uz političko obrazovanje
uglavnom se odvijaju u Udruženom sjedištu u Trstu u sklopu progra-
ma Ženske socijalističke grupe, koju je Martinuzzi osnovala 1905.
godine, te Omladinske socijalističke grupe, osnovane 1907. godine,

6 Giacomo Scotti, Giuseppina Martinuzzi. Asceta del socialismo (Albona: Unione Italiana 10 Usp. Teodoro Sala, „Zabilješke o vremenu Giuseppine Martinuzzi“, u: Labinska republi­­
– Comunita’ degli Italiani „Giuseppina Martinuzzi“, 2014). ka 1921. godine, zbornik radova (Rijeka: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
7 Giacomo Scotti, Sjeme revolucionarne Istre: život i djelo Giuseppine Martinuzzi „crvene Sjevernojadranski institut, 1972), 114-116.
učiteljice“, 36. 11 Prijevodi navedenih govora dostupni su u: Giuseppina Martinuzzi, Socijalizam i domovi­
8 Giacomo Scotti, „Giuseppina Martinuzzi“, 19. na: izbor iz djela (priredio Giacomo Scotti, Pula: Čakavski sabor, Istarska naklada, Rijeka:
9 Ibid. Otokar Keršovani, Edit, 1979).

12 13
s kojom također usko surađuje. Pojedina njena predavanja danas
su nam dostupna u obliku brošura upravo temeljem publicističkog
djelovanja ovih dviju grupa.12
Kao dio ostavštine Giuseppine Martinuzzi u Sveučilišnoj knjižnici
Rijeka (mapa S), pohranjen je program pod naslovom „Popularna
predavanja o socijalizmu“. Radi se o najavi 16 predavanja Giuseppi­­
ne Martinuzzi koja će se održavati svake srijede (s početkom 24. stu-
denog 1909.) u Udruženom sjedištu u Trstu, tj. kulturno-političkom
centru u kojem djeluje Ženska socijalistička grupa. Iz ponuđe­­nih na-
slova vidljivo je kako se Martinuzzi, uz ranije spomenute teme, sve
više bavi ekonomskim pitanjima („Zašto poljoprivredna i industrij-
ska proizvodnja mora biti regulirana zakonima?“, „Kakve je forme
kapital?“, „U kakvom je odnosu nadnica prema radu?“), te približa-
va ideji komunizma koju će zastupati u posljednjoj fazi svojeg po-
litičkog rada („Komunistički manifest“, „Komunizam i socijalizam“).

Sadržaj biblioteke Giuseppine Martinuzzi svojevrsni je putokaz kroz


njezin intelektualni i politički razvoj i rad. U riječkom sveučilišnom
arhivu nalazi se Katalog (te dodatak izdvojen u posebnu bilježnicu)
iz 1910. godine, u kojem je Martinuzzi popisala sadržaj svoje biblio­
teke.13 Osim djela klasičnih književnih i filozofskih autora (poput
Torquata Tassoa, Goethea, Voltairea, Immanuela Kanta), sastavni
dio biblioteke čine i radovi iredentističkog nacionaliste Tomasoa
Lucianija te socijalističkog pjesnika Fillipa Zambonija, s kojima je
Martinuzzi održavala intenzivnu korespodenciju, djela Augusta
Bebela i Ferdinanda Lassallea, jednih od utemeljitelja njemačkog
socijaldemokratskog pokreta, te više radova Friedricha Engelsa i
Karla Marxa, uključivo i Komunistički manifest.
Uz kritiku nacionalizma i zagovor talijansko-slavenskog bratstva,
te borbe za radnička prava, tema kojoj se Martinuzzi neprestano
vraća su prava žena. Iako temeljem Kataloga biblioteke i ko­­
responden­cije dostupne u riječkom i labinskom arhivu nije moguće
Stranica Kataloga biblioteke Giuseppine Martinuzzi, 1910.
(foto: AG, izvor: arhivska građa ostavštine Giuseppine Martinuzzi, fond Sveučilišne knjižnice
Rijeka, uz dozvolu korištenja za opremanje ovog znanstveno-istraživačkog rada)
12 Giacomo Scotti, „Giuseppina Martinuzzi“, 27.
13 Na kraju Kataloga nalazi se i arhivska bilješka o 36 nestalih knjiga. Usp. Catalogo della
biblioteca Giovanni Antonia Martinuzzi (Trieste: Tipografia moderna, M. Susmel & Co., 1910)

14 15
ustvrditi da je Martinuzzi održavala kontakt ili bila upoznata s govo- Nakon što je odbacila stavove buržoaskog nacionalizma, Martinuzzi
rima Clare Zetkin, predvodnice međunarodnog ženskog socijalistič- je na javnoj manifestaciji u organizaciji Socijaldemokratskog saveza,
kog pokreta u vrijeme Druge internacionale, sadržaj i naslovi nekih održanoj 1899. godine u Trstu, izjavila:
od njenih govora upućuju da je pratila rasprave koje su se krajem
„Danas je slobodnoj misli ime socijalizam (…)“19
19. i početkom 20. stoljeća odvijale na temu tzv. ženskog pitanja.
Govor „Da li u sadašnjim društvenim uvjetima može biti ženske kon- Deset godina kasnije, u konceptu predavanja „Arhimedova polu-
kurencije na tržištu rada?“ („Popularna predavanja o socijalizmu“, ga“ (1909), u kojem govori o važnosti sindikalne i partijske organizi­
1909) adresira temu o kojoj je Clara Zetkin izlagala na osnivačkom ranosti radništva za uspjeh klasne borbe, Martinuzzi s ogorčenjem
kongresu Druge internacionale u Parizu (1889), kada se, historizira- proziva „proklete sindikalističke i reformističke tendencije“ 20 u talijan-
jući proces ekonomske emancipacije žena, suprotstavila inicijativi skim gradovima. U vrijeme jačanja reakcionarne desne struje unutar
za zabranu ženskog rada. Politička participacija i političko obrazo- internacionalnog socijalističkog pokreta, koja, predvođena njemač-
vanje žena, te važnost osnivanja zasebnih ženskih sekcija, teme su kim reformističkim teoretičarom Eduardom Bernsteinom, odbacuje
koje čine važan dio programa socijaldemokratskih partija na prijela- zahtjev za revolucionarnim prevratom, Martinuzzi odbija strategiju
zu stoljeća, a svoje su mjesto pronašle u većini govora Giuseppine suradnje s buržoaskim i konzervativnim društvenim snagama:
Martinuzzi (primjerice, „Sloboda i ropstvo“,14 „Dužnost socijalista“,15
„Stoga klasna borba, a ne klasna suradnja; revolucija, a ne
„Žene u borbi“16 itd.). U govoru „Slobodna ljubav“ (1909),17 Martinuzzi
reforma.“ 21
instituciju braka dovodi u vezu s nastankom privatnog vlasništva i
postojanjem klasnih razlika, a slobodnu ljubav smatra ostvarivom Martinuzzi smatra da se radi o historijski nepomirljivim interesima
samo izvan buržoaskih zakonskih i religioznih okvira – dakle, osim sukobljenih klasa, te da je revolucija jedini način da proletarijat
što gradi argumentacijsku liniju na tragu Friedricha Engelsa (Po- ostvari svoja prava:
rijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, 1884), otvara temu „Moj opstanak u svojstvu radnika mora početi tamo gdje
koju će nakon Oktobarske revolucije u širem kontekstu socijaliza- mora završiti tvoje postojanje u svojstvu izrabljivača. Upravo
cije kućanskog rada razraditi boljševikinja Aleksandra Kolontaj. u tome je antagonizam dviju klasa koje se danas sukobljavaju
No, ono što je obilježilo društveno i političko djelovanje Giuseppine u cijelom kapitalističkom svijetu. Stoga se tu ne radi o do­­­
Martinuzzi direktni je rad s mladima – od vremena kada je bila „od- ka­­­­­zivanju, uvjeravanju, nego o borbi koja treba donijeti
gojiteljica siromašnih“, do agitacijskog rada sa socijalističkom i ko- pobjedu.“ 22
munističkom omladinom u različitim aktivima, Martinuzzi ovaj oblik
Martinuzzi će nakon Prvog svjetskog rata postati predvodnica
djelovanja prepoznaje kao najplodniji prostor za širenje progresivnih
istarskog i tršćanskog revolucionarnog socijalizma i teoretičarka tzv.
ideja („Pozdrav mladima“, 1913).18
boljševičke frakcije unutar Socijalističke partije Italije.23

19 Giuseppina Martinuzzi, „Sloboda i ropstvo“, u: Giuseppina Martinuzzi, Socijalizam i


14 Giuseppina Martinuzzi, Socijalizam i domovina: izbor iz djela, 43-56. domovina: izbor iz djela, 44.
15 Ibid., 158-167. 20 Giuseppina Martinuzzi, „Arhimedova poluga“, u: ibid, 131.
16 Ibid., 276-280. 21 Giuseppina Martinuzzi, „Komunistički manifest i internacionala“, u: ibid, 156.
17 Ibid., 134-139. 22 Giuseppina Martinuzzi, „Jednakost, bratstvo, slobodo: gdje ste?“, u: ibid, 178.
18 Ibid., 271-275. 23 Giacomo Scotti, „Giuseppina Martinuzzi“, 29.

16 17
Tijekom cijelog Prvog svjetskog rata, Martinuzzi je aktivna u
Socijalističkoj partiji Italije koja otežano djeluje uslijed pritiska vlasti
i policije: članica je Izvršnog komiteta, na čelu je ženske sekcije, a
intenzivno i dalje surađuje s omladinskom socijalističkom sekcijom.
Nakon talijanske okupacije Istre i Trsta krajem 1918. godine, kao
zagovornica antiratne i antiimperijalističke politike, Martinuzzi
predvodi žestoku kampanju protiv umjerene politike tršćanskih
socijalreformista – pristajanja uz imperijalizam nacionalne buržoazije.
Podršku dobiva od omladinske organizacije, žarišta progresivnih,
revolucionarnih ideja. Reformisti su poraženi na izvanrednom
kongresu socijalista Julijske krajine u Trstu u rujnu 1919. godine, a
Martinuzzi je aklamacijom izabrana za delegatkinju na nacionalnom
kongresu Socijalističke partije Italije iste godine.24
Prve komunističke frakcije unutar Socijalističke partije Italije javljaju
se krajem 1919. godine, iste godine kada je osnovana Treća komu-
nistička internacionala. Martinuzzi prihvaća ideje Kominterne, uoči i
za vrijeme Kongresa Socijalističke partije Italije u Livornu 21. siječnja
1921. godine podržava talijanske komunističke lidere, poput Antonija
Gramscija, odnosno Amadea Bordige, a članicom Komunističke par-
tije Italije postaje odmah nakon raskola na spomenutom Kongresu.25
Martinuzzi ima 77 godina i teško je bolesna, no na inicijativu tršćan-
ske sekcije Federacije komunističke omladine u rujnu iste godine pri-
hvaća poziv da osnuje Žensku komunističku grupu (ŽKG) u Trstu.26
Ostavština Giuseppine Martinuzzi pohranjena u arhivu Sveučilišne knjižnice Rijeka
(foto: AG, izvor: arhivska građa ostavštine Giuseppine Martinuzzi, fond Sveučilišne knjižnice
— Rijeka, uz dozvolu korištenja za opremanje ovog znanstveno-istraživačkog rada)

24 Ibid., 33.
25 Giacomo Scotti, Sjeme revolucionarne Istre: život i djelo Giuseppine Martinuzzi „cr-
vene učiteljice“, 75.
26 Giacomo Scotti, „Giuseppina Martinuzzi“, 34.

18 19
Sačuvana građa vezana uz osnivanje ŽKG-a u Trstu pohranjena je U zapisniku s iste Skupštine, članice, svjesne važnosti samo-
u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka (mapa Z), dok su transkripti statuta, obrazovanja za daljnje agitacijsko djelovanje, s radošću prihvaćaju
pisama i izvještaja iz spomenute mape objavljeni u knjizi Giuseppina aktivnost „čitanja brošura komunističkog sadržaja s komentarima i
Martinuzzi – Documenti del Periodo Rivoluzionario 1896-1925. objašnjenjima, predviđen u večernjim satima, u društvenom sjedištu“.
Dijelovi dokumenata koje citiramo, kao i događaji na koje referiramo, Sastanak završava govorom Giuseppine Martinuzzi u kojem još
dio su cjelovitog prijevoda Tullija Vorana koji će na web portalu Slo- jednom poziva svoje drugarice na „privrženost proleterskim ciljevima“:
bodni Filozofski - Skripta TV biti objavljeni naknadno.
„Neka ova Grupa bude nova karika u idejnom lancu koji spa-
U rujnu 1921. Martinuzzi sudjeluje u radnoj skupini koja je za-
ja komunistkinje Italije s ruskim ženama junakinjama Okto-
dužena za izradu nacrta Statuta ŽKG-a, a 21. rujna izabrana je za
barske revolucije i komunistkinjama cijeloga svijeta. Kao
političku sekretarku ŽKG-a.27 U prvom članku Statuta definirana je
potvrdu izrečenog pozivam vas da zaključimo Skupštinu
njezina djelatnost:
sudbonosnim spjevom ‘Internacionalom’“.
„Grupa je osnovana u svrhu širenja marksističke i komuni-
U Statutu ŽKG-a u članku 5. jasno je naznačeno da, osim što
stičke kulture među ženama, a po mogućnosti i među pro-
Grupa „djeluje u skladu s nazorima Komunističke partije“, svoje
leterskom omladinom.“
aktivnosti provodi „uz očuvanje potpune samostalnosti u djelova-
Članicama mogu postati sve žene starije od 16 godina koje slije- nju i upravljanju.“
de komunističke principe (članak 2), a posebnu povezanost ŽKG-a Međutim, u svibnju 1922. godine, na Drugoj skupštini ŽKG-a u
ostvarila je sa Ženskim komitetom za komunističku propagandu iz Trstu dolazi do sukoba s rukovodstvom Komunističke omladine ve-
Torina (članak 5). Marksističko obrazovanje kao baza za daljnje po- zano uz program ŽKG-a. Rukovodstvo omladinske sekcije smatra
litičko djelovanje, smatra se temeljnom aktivnošću ŽKG-a, a od čla- kako bi ŽKG u svojim aktivnostima, umjesto marksističkom obra-
nica se očekuje velika posvećenost osobnom političkom razvoju: zovanju, prednost trebala dati sudjelovanju u konkretnim radničkim
akcijama. Smatrajući da se ŽKG-u na ovaj način oduzima samo-
„Sve članice dužne su tjedno pohađati predavanja marksi-
stalnost u djelovanju, Martinuzzi nudi ostavku na mjesto političke
stičke nauke. Ako jedna od njih bez prethodnog opravda-
sekretarke uz sljedeće objašnjenje koje je ušlo u zapisnik sa spo-
nja izostane s tri uzastopna predavanja, biti će izbrisana iz
menute Skupštine:
članstva.“ (članak 9)
„Sada nam Federacija komunističke omladine želi namet-
Koliku je važnost ŽKG posvećivala obrazovanju siromašne djece
nuti drugačije djelovanje: proučavanje marksizma došlo bi
vidljivo je iz zapisnika s Prve skupštine, koja je održana 22. siječnja
na posljednje mjesto, a u prvi plan razvijanje aktivne pro-
1922. u Radničkoj komori u Trstu. Prisutne drugarice s posebnom
pagande među ženskim masama, u sindikatima, među
su se pažnjom osvrnule na djelovanje članica u proleterskim četvrti­­­­
kućanicama. Osim toga Grupa bi se trebala podvrći uče-
ma među mladima, pri čemu Martinuzzi, zbog svoje „poodmakle
stalom nadzoru Komunističke omladine i time izgubiti pra-
dobi“, poziva i druge drugarice da se uključe.
vo na svaku inicijativu.“
„Drugarica Benco, usprkos ozbiljnim popratnim teškoćama,
Drugarice će podržati njezinu argumentaciju te odbiti ostavku, a
preuzima obvezu obrazovanja proleterske omladine, koje bi
Martinuzzi će voditi ŽKG do rujna 1922. godine kada Aurelija Benco
se po mogućnosti održavalo svake srijede u pojedinim klu-
postaje nova politička sekretarka.28
bovima gradskih četvrti.“

27 Marija Kopitar-Cetina, „Giuseppina Martinuzzi labinska revolucionarka“, 106. 28 Giacomo Scotti, „Giuseppina Martinuzzi“, 35.

20 21
— izloženo je fašističkom nasilju, dok talijanski krupni kapital (kao i
austrijski prije njega) eksploatira prirodne resurse i radnu snagu.
U fokusu političkog djelovanja Giuseppine Martinuzzi posljednjih Istovremeno jača radnički i sindikalni pokret koji predstavlja osnovu
je godina njezinog života, uz jačanje savezništva talijanskog i sla- budućeg antifašističkog pokreta i NOB-a u Istri.
venskog radništva u borbi protiv kapitalističke eksploatacije, i bor- Na početku Zapisnika s već spomenute Druge skupštine Žen-
ba protiv fašizma. ske komunističke grupe iz Trsta (14. svibnja 1922.) stoji bilješka:
Nakon Prvog svjetskog rata i Oktobarske revolucije u Rusiji, u
Italiji vlada velika ekonomska kriza, ali i djeluje dobro organizirani „Sekretarka G. Martinuzzi sa srdžbom spominje ubojstvo
radnički i sindikalni pokret. Radnici/ice tijekom „dvije crvene godine“ koje su prethodnog dana izvršili fašisti, usmrtivši našeg čla-
(Biennio Rosso, 1919-20) masovno preuzimaju tvornice, a zemljo- na Redentorea Sorniga, pa predlaže da nekoliko drugarica
radnici/ice poljoprivredne površine, organizirajući samoupravna vi- u ime Skupštine posjeti dvojicu ranjenih drugova. U tu su
jeća i naoružane obrambene odrede (tzv. crvene straže). Jedna od svrhu izabrane drugarice Giurco, Marussi, Quaiat i Sussan.“
temeljnih fašističkih taktika u razbijanju revolucionarnog radničkog Fašistički teror tada već traje tri godine: u kolovozu 1919. fa-
pokreta te borbi protiv komunizma bila je brutalna represija, koju šisti napadaju sindikalne organizacije, Klub za društvene nauke i
su, uz političku podršku države i financijsku podršku vodećih indu- slovensku organizaciju „Ljudski oder“ u Trstu, u srpnju 1920. pale
strijalaca i veleposjednika, provodili desničarski paravojni odredi. U tršćansko sjedište slovenskih organizacija „Balkan“, a u rujnu hrvat-
Italiji su teror vršili pripadnici naoružanih fašističkih skupina – čla- ski „Narodni dom“ u Puli. Dolazi do krvavih sukoba između fašista i
novi Fasci di Combattimento, organizacije koju je Benito Mussolini talijanskih te slavenskih predstavnika radničkog pokreta u nekoliko
osnovao u ožujku 1919. godine u jeku poratne ekonomske krize. Na istarskih gradova, a tijekom borbi u tršćanskoj četvrti S. Giacomo,
meti fašističkih odreda (squadre d’azione) prvenstveno su se našli odjekuje i topovska paljba. Fašistima, koji cijelo vrijeme imaju pot-
članovi/ice sindikata, te Socijalističke i Komunističke partije Italije. poru nacionalne buržoazije i krupnog kapitala, vlast uoči izbora u
Na izborima 1921. godine fašisti dobivaju 35 (od 535) zastupnika, svibnju 1921. godine daje otvorenu podršku u daljnjem provođenju
no nakon tzv. Marša na Rim u listopadu 1922. godine, Mussolini nasilja: u Trstu je uništena tiskara komunističkih časopisa Il Lavatore
dolazi na čelo koalicijske vlade. Sve očiglednija kriza buržoaskih i Delo, spaljeno je sjedište Komunističke partije (Radnička komo-
institucija olakšala je uspostavu apsolutne fašističke vladavine: 1924. ra), te uništen niz radničkih sjedišta, kulturnih klubova i zadružnih
godine Nacionalna fašistička stranka (Partito Nazionale Fascista) prodavaonica i ubijeni radnički predstavnici diljem Istre i Furlanije.29
izmjenom izbornog zakona dobiva dvotrećinsku većinu u parla- Kao što smo spomenuli, za Giuseppinu Martinuzzi to je vrijeme
mentu, dok niz zakonskih rješenja donesenih tijekom 1925. i 1926. intenzivnog političkog djelovanja: piše antifašističke članke, sudje-
godine institucionalizira fašističku diktaturu i Mussolinija kao vođu. luje u stvaranju komunističkih sekcija unutar Socijalističke partije
Djelovanje Komunističke partije Italije zabranjeno je 1926. godine. u Trstu, suosnivačica je Komunističke partije Italije i politička se-
— kretarka Ženske komunističke grupe iz Trsta. Kada usred eskali-
rajućeg fašističkog terora labinski rudari podižu ustanak i osnivaju
Martinuzzi je životni vijek provela u rodnoj Istri, odnosno Trstu u vri- Labinsku republiku (2. ožujak – 4. travanj 1921.), Martinuzzi im daje
jeme austrijske vladavine, ali i jačanja ekonomske i društvene domi- bezrezerv­­­­­­nu podršku. Za cijelo vrijeme boravka u Trstu, Martinuzzi
nacije talijanske buržoazije nad slavenskim stanovništvom. Nakon održava veze s radničkim organizacijama iz Labina i pomaže ih, a
Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, u stu-
denome 1918. godine Istru okupiraju talijanske snage. Slavensko
29 Giacomo Scotti, Sjeme revolucionarne Istre: život i djelo Giuseppine Martinuzzi „cr-
stanovništvo, te organizirano radništvo bez obzira na nacionalnost, vene učiteljice“, 72-76.

22 23
podržava ih i tijekom štrajka koji je izbio 1903. i 1906. godine.30 O Trifailer Kohlenwerks Gesellschaft (Trbovljansko rudokopno društvo)
njihovom je položaju na sljedeći način govorila 1899. godine: 1881. objedinjuje sve rudnike Labinštine u jednu proizvodnu cjelinu.
Nakon Prvog svjetskog rata i talijanske okupacije Istre, labinske
„Mašta me prenosi u Labin i otvara mi se crna slika onih
rudnike preuzima Societa Anonima Carbonifera „Arsa“ iz Trsta,
ugljenokopa. S prozora svoje kuće vidim kako prolaze broj-
a 1935. novi vlasnik postaje Azienda Carboni Italiana (Poduzeće
ne skupine Slavena u dronjcima i, oslanjajući se na štap sa
talijanskih ugljenokopa). U narednom periodu rudnici Raše postaju
željeznim šiljkom, upućuju se, bez ikakve zaštite od kiše,
važan energetski resurs fašističkoj Italiji koja se priprema za novi
hladnoće i snijega, svojim dalekim prebivalištima rasutim
imperijalistički rat.
po selima. A moj sažalni pogled zaustavlja se na najradije
Krajem 1922. godine, kada joj zdravlje više ne omogućava dalj-
na dječacima koji se polako i tiho drže iza odraslih; dječa-
nje sudjelovanje u javnim aktivnostima Komunističke partije Italije,
ci koje je bijeda osudila na neznanje, a to znači na vječno
Martinuzzi svoj dom u Trstu otvara drugovima na meti fašističkog
izrabljivanje: roblje koje nije vezano željeznim lancima, nego
progona. U srpnju 1925. godine, četiri mjeseca prije smrti, vraća
čvrstim buržoaskim monopolom.“ 31
se u Labin, gdje nastavlja surađivati s komunistima, i sama trpeći
Ustanak labinskih rudara započeo je u znak prosvjeda protiv fašističko uznemiravanje.33 Umire u vrijeme trijumfa talijanskog
loših radnih uvjeta i nesmiljene kapitalističke eksploatacije radnika fašizma, ali i jačanja labinskog te međunarodnog komunističkog i
te rastućeg fašističkog nasilja, odnosno napada na njihovog sindi- antifašističkog pokreta.
kalnog vođu, socijalistu Giovannija Pipana 1. ožujka 1921. u Pazinu.
Rudari 2. ožujka zauzimaju rudnike i rudarska postrojenja, minira- —
ju prilaze i osnivaju naoružane odrede (tzv. crvene straže), uspo-
stavljaju rudarski komitet te sami organiziraju proizvodnju. Vojska je
TZV. POPULISTIČKI POKRETI, KOJIMA SE U ANALIZAMA
ugušila ustanak nakon nešto više od mjesec dana, a pedesetdvojici
rudara i rudarskih sindikalnih radnika suđeno je i za pokušaj uspo- ČESTO PRISTUPA KAO NEOČE­KI­­VANIM PRIRODNIM NEPO-
stave sovjetske vlasti. Važno je spomenuti da je ustanku prethodila GODAMA, REZULTAT SU SOCIOEKONOMSKE KONSTELACIJE
i pobuna seljaka i seljanki Proštine, koji/e, ogorčeni/e zbog učesta-
NEOLIBERALNOG KAPITALIZMA TE POLITIČKA OSTAVŠTINA
lih upada fašističkih grupa, organiziraju naoružane seljačke straže i
samoupravu u obliku tzv. seoskih vijeća.32 (OD DEMOKRATSKOG SADRŽAJA ISPRAŽNJENE) LIBERAL­

Austrijski, a potom talijanski krupni kapital više je od 100 godi- NE BORBE ZA LJUDSKA PRAVA
na iskorištavao prirodne resurse te radništvo i seljaštvo Labinštine.
Prvu rudarsku koncesiju za vađenje ugljena u blizini Krapna dodi-
jelila je Mletačka republika u 17. stoljeću, no početak kontinuira- Fašizam, kao specifični historijsko-politički fenomen, reakcija
ne eksploatacije započinje tek 1785. godine. Za vrijeme austrijske je vlasničke klase na ekonomsku krizu i podjelu svjetskog tržišta
uprave vlasnik kopova na Labinštini postaje Adriatische Stein- nakon Prvog svjetskog rata, te odgovor na pokušaj organiziranog
kohlen-Gewerkschaft in Dalmatien und Istrien iz Beča (1831), dok radništva da svoja prava izbori putem revolucionarnog prevrata.
Kriza buržoaskih institucija pospješila je jačanje masovnih fašistič-
30 Marija Kopitar-Cetina, „Giuseppina Martinuzzi labinska revolucionarka“, 99. kih pokreta i otvorila politički prostor za imperijalističke strategije
31 Giuseppina Martinuzzi, „Rad djece u tvornicama“, u: Giuseppina Martinuzzi, Socijali-
zam i domovina: izbor iz djela, 73. krupnog kapitala.
32 Više o pobuni labinskih rudara 1921. godine dostupno u: Ferdo Čulinović, „’Labinska re-
publika’ (Analiza pokreta u Istri iz 1921)“, u: Labinska republika 1921. godine, zbornik radova
(Rijeka: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Sjevernojadranski institut, 1972). 33 Marija Kopitar-Cetina, „Giuseppina Martinuzzi labinska revolucionarka“, 108.

24 25
Kriza suvremenog liberalno-demokratskog kapitalizma posljedica
je imperijalističkih politika ekonomskih i političkih elita zemalja razvi-
jenog Zapada, nužan rezultat procesa akumulacije kapitala i kon-
stituiranja zemalja (polu)perifernog kapitalizama kao neophodnog
prostora za eksploataciju prirodnih resursa i radne snage. Tzv. po-
pulistički pokreti, kojima se u analizama često pristupa kao neočeki-
vanim prirodnim nepogodama, zapravo su rezultat socioekonomske
konstelacije neoliberalnog kapitalizma te politička ostavština (od de-
mokratskog sadržaja ispražnjene) liberalne borbe za ljudska prava.
Komunističke revolucionarke Clara Zetkin i Giuseppina Martinuz-
zi svojim su teorijskim i praktičnim radom jasno pokazale da borba
protiv fašizma nužno podrazumijeva i borbu protiv kapitalizma. Su-
vremene progresivne lijeve snage koje se, osim za radnička i soci-
jalna prava, zalažu za prava žena, LGBTIQ+ osoba i migranata, te
bore protiv rasizma i fašizma, degradacije okoliša i specizma, neće
ostvariti svoj cilj dok klasnoj borbi pretpostavljaju klasni kompromis,
a revolucionarnom socijalizmu liberalno-demokratski kapitalizam.

ANDREJA GREGORINA

diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu


u Zagrebu. Feministkinja, ekološka aktivistkinja, završila Mirovne studije
(CMS) i Ženske studije (CŽS). Članica uredništva web portala Slobodni
Filozofski - Skripta TV, voditeljica feminističko-marksističkog kružoka
FEMATIK, predavačica na Političkoj školi za umjetnike - BLOK.

26
ANDREJA GREGORINA
KLASNA BORBA, A NE KLASNA SURADNJA

Polygon .pdf edicija © 2018. Krapan

Polygon Regrutni centar za umjetnike_Pozzo Franz


Poveznice: https://pozzofranz.tumblr.com;
Polygon OS – Andreja Gregorina: http://www.polygon.hr/?p=320; http://
www.polygon.hr/os/view.php?id=6#0;
Slobodni Filozofski: http://slobodnifilozofski.com/2018/09/klasna-bor-
ba-ne-klasna-suradnja.html

Fotografije: Andreja Gregorina


Likovno oblikovnje: Ana Zubić
Polygon program Regrutni centar za umjetnike po­­­držali su Ministarstvo
kulture RH, Zaklada Kultura Nova

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma


i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
za 2018. godinu.

ISBN