You are on page 1of 6

Darovi duha svetoga

Osnovni darovi:

7 darova Duha Svetoga


U nastavku pročitajte što su to pojedini darovi Duha Svetoga, te pronađite molitvu za tih sedam darova. Bog
nam u djelotvornoj snazi Duha Svetoga, koji je naš Gospodin i Životvorac, daruje sve potrebno za spoznavanje
svoje vjere i život u Njegovoj blizini. Budimo otvoreni darovima Duha Svetoga!

MUDROST: “mudar” je čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu; sposoban je uživjeti se u
drugoga i iznutra “vidjeti” i “čuti” ono najdublje u njemu; “mudar” je čovjek sposoban u Božjem svjetlu
“gledati” i “prosuđivati” cjelokupnu stvarnost.

RAZUM: “razuman” čovjek “otvoren” je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi; sposoban je “čuti” i
razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje (osobito Riječ koja nam je objavljena u Isusu
Kristu).

SAVJET: čovjek koji ima “dar savjeta” sposoban je savjetom pomoći drugome u donošenju njegova osobnog
mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenucima njegova života (za to je sposoban onaj koji drugoga zna
“iznutra” slušati te mu se ne nameće svojim “savjetima” nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor); imati
“dar savjeta” znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, tražiti “savjet” u slušanju Božje
riječi.

JAKOST: “jak” čovjek sposoban je hrabro živjeti ljudsku i kršćansku istinu; dosljedan je i sposoban izdržati i onda
kad je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenje i svoju ljubav prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti
i ljubavi.

ZNANJE: čovjek s “darom znanja” traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i “zna” ljude, svijet i Boga u
njihovoj najdubljoj stvarnosti; “priznaje” drugoga i raduje se kad nasluti bogatstvo njegove osobe.

POBOŽNOST: istinski “pobožan čovjek” živi u najintimnijoj povezanosti s Bogom. Bog je za njega Otac kome se
smije bez straha i s ljubavlju obraćati.

STRAH BOŽJI: “dar straha Božjega” (“strahopoštovanja”) čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga
kao najdublju i najveću Tajnu, kao “Prisutnog” i kao “Nedostupnog” (Bog nam je “bliži od nas samih” ali nam je i
neizrecivo “dalek” jer je neizrecivo “drugačiji” i “veći” od nas); biti ispunjen “strahom Božjim” znači također biti
ispunjen “strahom od grijeha”, tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim snagama zalagati za
stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da je “dar straha Božjega” i novo ime za ljubav
prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.

Duh Sveti i darovi Duha Svetoga

Kršćani možda nisu ni svjesni kolike moći zapravo imaju preko treće osobe Svetog Trojstva, Duha Svetoga, i
kolike darove mogu dobiti. Pritom naravno uvijek treba imati svrhu i ljubav na umu. Duh Sveti je treća osoba u
opisu trojstvenog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga. U današnjem vremenu, u raznim karizmatskim zajednicama
dešavaju se stvari opisane u Djelima apostolskim, pri silasku Duha Svetoga. Govori u jezicima, tumači govora u
jezicima, darovi spoznaje, izliječenja, darovi zagovorne molitve. Čudesna svjedočanstva. Ovu praksu imaju
dapače ne samo katolici, već i druge denominacije, poput pentakostolaca ili protestanata; a sve je zapisano u
Bibliji. Događaj je zapravo bio ovakav, jedan od prvih znakova sile Duha Svetoga je bio govor u jezicima:
Djela apostolska 2 -
1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao
kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te
siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već
Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad
nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i
divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem
materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije
i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih
mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog
pitali: "Što bi to moglo biti?" 13Drugi su pak, podrugujući se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" 14A Petar
zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i
riječi mi poslušajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - 16nego to je ono što je rečeno
po proroku Joelu: 17"U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i
kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. 18Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha
svojeg u dane one i proricat će. 19Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i
stupove dima. 20Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.
21I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen."

Kršćanima je omogućeno da imaju između ostaloga ove darove kojima će širiti evanđelje i izgrađivati zajednicu;
Crkvu: dar mudrosti, riječ spoznanja, dar vjere u Duhu, dari liječenja, čudotvorstva, prorokovanje, razlučivanje
duhova, različiti jezici, tumačenje jezika. U katoličkoj Crkvi djelitelj sakramenta krizme nad krizmanicima
spominje sedam darova Duha Svetoga. To su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.

Za imati darove dakle, nužno se je krstiti u ime Oca, Sina, i Duha Svetoga.

U današnje vrijeme, po raznim zajednicama, mogu se čuti razna svjedočanstva, koja potvrđuju upravo ovakve
čudesne darove koje ljudi mogu primiti. Kao autor ovog teksta mogu posvjedočiti upoznao mnoge koji su dobili
upravo razne darove koji se spominju. Dio o darovima je objasnio Pavao, koji je dobio cijelo evanđelje u svoje
srce od Isusa Krista koji ga je u duhu srušio na zemlju. Tako je Pavao uskrisio recimo čovjeka te imao razne
darove. Pavao svjedoči da nije naučio evanđelje od ljudi, nego ga je dobio od Boga. Podatak o njegovoj smrti ne
stoji u Bibliji, no povijesno se smatra da mu je u Rimu 65. godine mačem odrubljena glava. Budući da se pozivao
na to da je rimski građanin, zbog toga mu je suđeno u Rimu. Dijelovi o optužbama protiv njega i tamničenje,
boravak pred sudskim vijećem (ne rimskim), te pozivanje na rimskog cara stoje u Bibliji. Ovo Pavao govori o
darovima:

Prva poslanica Korinćanima 12 -


1O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni,
zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu".
I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti
Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.
8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu
vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu
prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to
djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo
udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo
kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije
jedan ud, nego mnogi.
Smisao darova, Pavao također objašnjava i u poslanici Efežanima:

Poslanica Efežanima 4 -
8Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. 9Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u
donje krajeve, na zemlju? 10Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i "dade"
jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12da opremi svete
za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina
Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejačad kojom se valovi
poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.

Tako kršćani imaju veliku moć i mogućnost širiti evanđelje uz pomoć pomazanja Duha Svetoga i njegovih
velikih darova, kojega je Isus obećao poslati među ljude. Kršćani dakle svi imaju šansu da čine Božja djela uz
pomoć Duha Svetoga. Za tog istog Duha Svetoga svjedoči i Isus da je on "Branitelj", prema Ivanu 14, 26. Isus
rastumačuje da je Branitelj "duh" - nije čovjek od krvi i mesa, nego Duh zbog riječi koje je izrekao učenicima "vi
ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je":

Ivan 14 -
16I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine, kojega svijet ne
može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.

Ivan 14 -
26Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve
što vam ja rekoh.

Ivan 16 -
13 No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti
što čuje i navjećivat će vam ono što dolazi.

Proročanstvo da će poslati Duha Branitelja, Duha Svetoga, se kasnije naravno i obistinilo, i Isus je doista poslao
Duha Svetoga među učenike, kako jasno evanđelje i potvrđuje:

Ivan 20 -
22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.

ri najvažnija odlomka koji opisuju duhovne darove su Rimljanima 12,6-8; 1. Korinćanima 12,4-11, te 1.
Korinćanima 12,28. Duhovni darovi nabrojani u Rimljanima 12 su proroštvo, služenje, poučavanje, ohrabrivanje,
davanje, vodstvo i pružanje milosrđa. Popis u 1. Korinćanima 12,4-11 uključuje riječ mudrosti, riječ spoznaje,
vjeru, ozdravljanje, čudesna djela, proroštvo, razlikovanje duhova, govor u jezicima i tumačenje jezikâ. Popis u
1. Korinćanima 12,28 uključuje ozdravljanje, pružanje pomoći, upravljanje, različite jezike. Slijedi kratak opis
svakoga dara:

Proroštvo: Grčka riječ koja se prevodi kao „proroštvo“ ili „proročanstvo“ u oba odlomka zapravo znači
„izgovarati“ ili obznanjivati Božju volju, tumačiti Božje namjere ili na bilo koji način obznaniti Božju istinu koja
treba izvršiti utjecaj na ljude. Ideja o govorenju budućih događaja dodana je negdje u Srednjem vijeku i u
izravnoj je suprotnosti prema drugim svetopisamskim odlomcima koji osuđuju takvo proricanje ili predviđanje
budućnosti (Djela 16,16-18).

Služenje: Također se naziva i „posluživanje“, grčka riječ diakonian, od koje dobivamo našu riječ „đakon“,
označava služenje bilo koje vrste, široku primjenu praktične pomoći onima koji je trebaju.

Poučavanje: Ovaj dar također podrazumijeva analizu i naviještanje Božje riječi, objašnjavanje značenja,
konteksta i primjenu na slušateljev život. Daroviti učitelj je onaj koji ima jedinstvenu sposobnost jasno podučiti i
komunicirati znanje, posebice u pogledu nauka vjere.
Ohrabrivanje: Također se naziva „poticaj.“ Ovaj dar je vidljiv u onima koji dosljedno pozivaju druge da paze i
slijede Božju istinu, što može uključivati ispravljanje ili izgrađivanje drugih osnaživanjem slabe vjere ili tješenjem
u nevoljama.

Davanje: Nadareni davatelji su oni koji radosno dijele ono što imaju s drugima, bez obzira radi li se o
financijama, materijalnim dobrima ili o davanju osobnog vremena i pažnje. Onaj koji daje brine se za potrebe
drugih i traži mogućnost da podijeli svoja dobra, novac i vrijeme s onima u potrebi.

Vodstvo: Nadareni vođa jest onaj koji vlada, nadgleda ili upravlja drugim ljudima u crkvi. Riječ doslovno znači
„vođenje“ i sa sobom nosi ideju osobe koja usmjerava brod. Onaj koji ima dar vodstva vlada s mudrošću i
milošću te pokazuje dar Svetoga Duha u svome životu dok vodi svojim primjerom.

Milosrđe: Blisko je vezano uz dar ohrabrivanja, s time da se dar milosrđa može vidjeti u onima koji imaju
suosjećanja prema onima koji su u nevolji, tako da pokazuju suosjećanje i osjetljivost, zajedno sa željom i
resursima da umanje njihovu patnju na ljubazan i vedar način.

Riječ mudrosti: Činjenica da se ovaj dar opisuje kao „riječ“ mudrosti označava da je to jedan od darova govora.
Ovaj dar opisuje nekoga tko razumije i govori biblijsku istinu na način na koji ju može vješto primijeniti na
životne situacije sa svom razboritosti.

Riječ znanja: Ovo je još jedan od darova govora koji podrazumijeva razumijevanje istine s uvidom koji dolazi
jedino po Božjoj objavi. Oni koji imaju dar znanja razumiju Božje dubine i tajne njegove Riječi.

Vjera: Svi vjernici imaju vjeru u nekoj mjeri, jer je ona jedan od darova Duha koji primaju svi koji dođu Kristu po
vjeri (Galaćanima 5,22-23). Duhovni dar vjere osoba koristi sa snažnim i nepokolebljivim pouzdanjem u Boga,
njegovu Riječ, obećanja i silu molitve koja proizvodi čudesa.

Ozdravljanje: Premda Bog i danas liječi, sposobnost ljudi da vrše čudesna iscjeljenja pripadala je apostolima
crkve prvoga stoljeća, koji su tako potvrđivali da je njihova poruka zbilja od Boga. Današnji kršćani nemaju silu
da liječe bolesne ili podižu mrtve. Kada bi imali, onda bi bolnice i mrtvačnice bile pune takvih „nadarenih“ ljudi,
koji bi posvuda praznili bolničke krevete i lijesove.

Čudesna djela: Također poznat i kao čudotvorstvo, ovo je bio još jedan dar/znamenje koji je podrazumijevao
vršenje nadnaravnih djela koji su se mogli pripisati jedino Božjoj sili (Djela 2,22). Taj dar su, između ostalih, imali
Pavao (Djela 19,11-12), Petar (Djela 3,6), Stjepan (Djela 6,8), te Filip (Djela 8,6-7).

Razlikovanje (razaznavanje) duhova: Neki pojedinci posjeduju jedinstvenu sposobnost da odrede pravu Božju
poruku od one koja dolazi od zavodnika, Sotone, čije metode uključuju davanje obmanjujuće i lažne nauke. Isus
je rekao da će mnogi doći u njegovo ime i da će mnoge zavesti (Matej 24,4-5), ali dar razlikovanja duhova dan je
Crkvi da bi se ona zaštitila od takvih.

Govor u jezicima: Dar jezikâ jedan je od privremenih „darova znamenja“ koji je bio dan ranoj Crkvi da bi
omogućili da se evanđelje propovijeda po cijelome svijetu svim narodima i na svim poznatim jezicima. Taj dar je
uključivao sposobnost govora u jezicima koji govorniku prethodno nisu bili poznati. Taj dar je potvrđivao
poruku evanđelja i one koji su propovijedali da dolaze od Boga. Izraz „različiti darovi“ ili „različite vrste jezika“
učinkovito eliminira ideju o „osobnom molitvenom jeziku“ kao duhovnu daru.

Tumačenje jezikâ: Osoba s darom tumačenja jezika mogla je razumjeti što govori onaj koji govori u jezicima,
iako nije poznavala jezik kojim se govori. Tumač jezika bi tada saopćio poruku koju je dao onaj koji govori u
jeziku svima drugima, kako bi ju svi mogli razumjeti.

Pružanje pomoći: Usko vezan uz dar milosrđa jest dar pružanja pomoći. Oni koji imaju dar pružanja pomoći su
oni koji mogu pomagati drugima u crkvi, sa suosjećanjem i milošću. Taj dar ima širok niz mogućnosti za
primjenu. Najvažnije od svega, to je jedinstvena sposobnost da se prepoznaju oni koji se bore sa sumnjom,
strahovima, ili imaju druge duhovne borbe; prilaska onima koji imaju duhovnu potrebu s ljubaznom riječju i
ponašanjem koje odražava razumijevanje i suosjećanje; te govorenja duhovne istine koja je istovremeno
uvjerljiva i puna ljubavi.
Izvor: https://www.novizivot.net/darovi-duha-svetoga/

Temelj svega je ljubav

Bez ljubavi sve je šuplje i nema nikakvog smisla. Nikakav dar Duha Svetoga, nikakva molitva, znanje, bilo što –
ništa nema smisla ako nije učinjeno s ljubavlju. Jeste li ikada čitali Pavlov Hvalospjev ljubavi? Ako ne, vrijeme je
da zavirite u Poslanicu Korinčanima, 13. poglavlje. Kada ga pročitate, ispitajte se malo. Kakva sam ja u
usporedbi s tom ljubavlju? Imam li sve te kvalitete? Ako netko misli da ima i da je savršen, ne mora dalje čitati
ovo. Ako ne, eto nam savršenog primjera i poticaja. Naravno da ne možemo u potpunosti sve izvršiti, ali Bog to
ni ne traži od nas! On želi da se trudimo, da svim srcem želimo biti bolji i mijenjati se. To nije tako teško,
naravno, uz snagu i vodstvo Duha Svetog.

Ako ljubimo Boga, nemamo se što brinuti. A mi vječito živimo u smrtnim strahovima i tjeskobnim brigama! Gdje
je tu ljubav prema Bogu i povjerenje u njega? Da, u nama je problem. Isus nije rekao da se ne smijemo brinuti
za nešto i biti odgovorni, nije nas uputio da sjednemo u naslonjač i dignemo sve četiri u zrak. Ne, rekao je da ne
brinemo TJESKOBNO, a to je nešto sasvim drugo. To je upravo ono što mi svaki dan činimo. Tako gubimo snagu
koja nam je dana za danas, jer stalno mislimo na jučer ili sutra, i to negativno. Ljubav budućnost gleda
pozitivno, nema crnih i negativnih scenarija! I ne, to nije življenje u ružičastom svijetu, to je sigurnost u Bogu,
pouzdanje u njega i otvorenost njegovoj volji.
Kad imamo tu sigurnu ljubav, nije se problem koristiti darovima – volimo kad nam netko iz ljubavi da poklon,
rado ćemo se njime služiti, zar ne? Isto je i s Bogom.
Vidite, čovjek koji nema ljubavi je kao automobil bez upravljača. Ljubav usmjerava naš život, ali bez nje ne
možemo ništa. Sjetite se, Bog je ljubav. Povežite to dvoje…

Pomazanjem dolaze darovi

Još jedna usporedba: čovjek bez snage i sile Duha Svetog je poput automobila bez motora – takav auto ne ide
nigdje! Zato nam i jesu životi „mrtvi“, nemamo motor! Svaki dan trebamo ustati i zamoliti Boga za novu snagu i
silu, da nas pokreće kroz dan! Da, trebamo moliti i čitati Bibliju svaki dan! Tijelo hranimo svaki dan, trebali
bismo dušu još i više! Nikad nije previše. Naravno da to ne znači da nećemo raditi ništa drugo i da ćemo moliti.
Moliti se može i uz rad, neka nam to ne bude izgovor. Ako želiš više snage, moraš i više moliti.
Apostoli su 3 godine bili uz Isusa, a kada je umro, paralizirali su se. Nisu znali što će, a zapravo ga i nisu
poznavali jer još nisu imali darove Duha Svetoga. Iz ovoga vidimo da nije dovoljno samo slušati Božju Riječ, ići
na misu i izvršavati sve te izvanjske stvari, potrebno je istinsko poznavanje Boga.
Slikovito rečeno, darovi Duha Svetog su kao prijenosnik koji prenosi snagu motora u kotače – ako imamo samo
motor i kotače, a nemamo prijenosnik, odnosno darove, opet se ne možemo dobro kretati.

Karizme su DAROVI!

To je milost, Bog ih dijeli kako želi i kome želi. Te darove ne možemo ničime zaslužiti. Nikakve krunice,
hodočašća i molitve neće nagnati Boga da nam ih da; to je samo njegova volja. S druge strane, kada dobijemo
darove, često ih ne koristimo i tako ne poštujemo Boga! Tko zna kakve sve darove imaš, a stoje zapakirani u
kutiji…

U Novom zavjetu možemo vidjeti da je Isus imao mnoge karizme, znao je čak što ljudi oko njega misle – to je
bio dar. Apostoli nakon primanja Duha Svetog na Pedesetnicu počinju svoje darove koristiti – u Isusovo ime
ozdravljaju, propovijedaju i slično. Oni istinski vjeruju, primaju darove i koriste ih. To nije nešto što se dogodilo
prije 2000 godina i stalo. To je nešto što je i nama dostupno. Trebamo poznavati Božju Riječ jer su u njoj
opisane brojne karizme i njihovo ispravno korištenje. Imamo mnoga svjedočanstva koja mogu povećati našu
vjeru; bez vjere ne možemo primiti dar i on ne može funkcionirati u nama. Druga strana se stalno bori protiv
toga i sumnja često potkopava našu vjeru, ali nekad je dovoljno samo uključiti i zdravi razum kada želimo
razlučiti je li dar od Boga.

Neznanje je najopasnije!
Neznanje i nedostatak pouke također sprječavaju karizme i darove. Kako ćemo napredovat ako ne znamo što se
od nas očekuje, što nam je sve darovano i kako da to koristimo? Duhovno štivo, ponajprije Biblija, osobna
molitva, osluškivanje Božje riječi, edukacije, razgovor sa svećenikom, sve je to itekako važno!
S druge strane, ne smijemo se umisliti i uzoholiti. Ako mislimo da smo duhovno narasli, to je loše, to je zamka u
koju je lako upasti. Stalno moramo imati želju za rastom i napretkom, moramo se dalje educirati, čeznuti za
više…

Darovi su neopozivi, baš kao i poziv koji nam je upućen. Kada se jednom dogodi, nema natrag. Naravno, kod
Boga nema „moraš“. On nas poziva i daje nam da sami odlučimo, daje nam mir i sigurnost. Ako odbijemo poziv,
on i dalje stoji. Bog čeka da se predomislimo i krenemo. Kad odbijamo darove, počinjemo odumirati, baš kao i
kad ne koristimo mišiće – oni atrofiraju. Darovi su naš alat za pomoć ljudima oko nas. Kako možemo pomoći
nekome bez potrebnog alata? Ili ne možemo, ili je posao odrađen traljavo.
Težimo, stoga, za duhovnim darovima! Ne služe samo nama, služe na dobrobit čitave zajednice. Moramo znati
da smo ljubljena djeca Božja, njegovi odabranici. Oslonimo se na Sveto Pismo koje je prepuno vječnih obećanja
i budimo otvoreni za Duha Svetoga koji će nas onda sigurno iznenaditi na najneočekivaniji i najbolji način!

Premda su karizme kao i svijest o tim “nezasluženim darovima” postojale kroz cijelu povijest Crkve, njihovo
snažnije prisustvo ponovno se počelo osjećati u godinama nakon Drugoga vatikanskog koncila. Tada je uslijedio
“bum” među laicima, zajednicama i posvećenim osobama te je došlo do stvaranja tzv. “karizmatskog pokreta”.
Prošla je godina bila iznimno značajna za Katoličku karizmatsku obnovu koja je slavila svoj 50. rođendan. U
sklopu 50. obljetnice (čija je središnja proslava bila u Rimu s papom Franjom), hrvatski ogranak Obnove u Duhu
Svetom organizirao je, između 19. i 23. travnja prošle godine, treći godišnji susret zajednica, grupa, domova
molitve, udruga i inicijativa povezanih u koordinaciju ODS, u Međugorju. Višednevni program vodio je poznati
katolički evangelizator Damian Styne, član Katoličkog bratstva i osnivač zajednice Cor et Lumen Christi, koja već
godinama djeluje uz odobrenje biskupa u biskupiji Arundel i Brighton, u Velikoj Britaniji. Styne, koji u Crkvi
djeluje već desetljećima vodeći duhovne obnove i seminare, održao je i “školu karizmi”, duhovnih darova (uz
sedam darova Duha Svetoga) koji su otvoreni svim vjernicima. Uz praktične savjete i primjere, kao i molitveni
program, Styne je ponudio deset koraka koji bi svakom katoliku (bio on član Obnove u Duhu Svetom ili ne)
trebali pomoći u rastu u pomazanju Duha Svetoga koje je ključno za ispunjen kršćanski život. 1. Duhovni darovi
nisu “dodatna oprema”, oni su važni, ključni za kršćanski život. Potrebno je imati potpuno uvjerenje o važnosti
duhovnih darova. O njima i njihovoj važnosti za zdravlje Crkve i stanja u svijetu ne može se raspravljati… 2.
Nada – moramo moliti za duhovne darove koje nam Bog daje da uzrastu u nama. Bez nade da će se to dogoditi
nikada nećemo moliti za njihov rast niti ustrajati u njihovom korištenju… Nadu pak jača zahvalnost – važno je
nabrojati pa i najmanje uspjehe u korištenju darova i time hraniti nadu. 3. Molimo redovito da Bog umnoži našu
vjeru. U vjeri nema stajanja, kada nas Bog dovede do jednog stupnja vjere uskoro će nas pozvati na novu
razinu… U vjeri je važno riskirati inače su uzaludne molitve. “Više nam mora biti stalo do mišljenja Boga nego do
mišljenja ljudi.” 4. Molitveni život: 1. regularni, svakodnevni zagovor za duhovne darove, 2. voljeti Darivatelja
više nego dar (voljeti Boga više nego karizme i duhovne darove). 5. Čist život – važno je “strateški razmišljati” i
izbjegavati napasti. “Pa u velikoj kući ima posudâ ne samo zlatnih i srebrnih nego i drvenih i glinenih; i jedne su
časne, druge pak nečasne.” (2 Tm 2, 20) 6. Ne smijemo zapostaviti obitelj radi duhovnih darova i duhovnog
rasta. Styne je istaknuo primjer iz vlastitog života naglasivši da kad god je kod kuće sa svakim od svoje dvoje
djece provede nasamo sat vremena dnevno. 7. Poniznost – nitko ne postaje ponizan po sebi nego mu treba
pomoć. “Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.” (Izr 18,12) Brojimo svoje grijehe i
tuđe kreposti i zahvaljujmo Bogu. 8. Materijalna i duhovna nenavezanost – važno je osloboditi se zavisti, kad
smo ljubomorni na tuđe blagoslove. Sveta Terezija Avilska ističe tri pokazatelja duhovnog rasta: 1. poniznost, 2.
djela ljubavi, 3. nenavezanost. 9. Zajednica – ne budite i ne djelujte kao individualci. 10. Ljubav. “Čak i dar
ozdravljanja postane dosadan bez ljubavi.” tino