You are on page 1of 784

CETINJSKI FILOLOŠKI DANI I

Urednik

mr Novica VUJOVIĆ

Uređivački odbor:

prof. dr Adnan ČIRGIĆ, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje prof. dr Josip SILIĆ, Filozofski fakultet – Zagreb prof. dr Milenko A. PEROVIĆ, Filozofski fakultet – Novi Sad prof. dr Mark L. GRINBERG, Univerzitet u Kanzasu prof. dr Milica LUKIĆ, Filozofski fakultet u Osijeku prof. dr Hasnija MURATAGIĆ-TUNA, Filozofski fakultet – Sarajevo prof. dr Sofija KALEZIĆ, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje mr Aleksandar ČOGURIĆ, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje prof. dr Jakov SABLJIĆ, Filozofski fakultet – Osijek prof. dr Katarina LOZIĆ-KNEZOVIĆ, Filozofski fakultet – Split prof. dr Simon SAZDOV, Filološki fakultet – Skoplje prof. dr Aleksandar ČILIKOV, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti – Podgorica mr Sanja ORLANDIĆ, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje mr Ethem MANDIĆ, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje Aleksandar RADOMAN, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje

Recenzenti:

prof. dr Ranko MATASOVIĆ, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zagreb prof. dr Endru BARUH VAHTEL, Američki univerzitet u Centralnoj Aziji prof. dr Ljiljana PAJOVIĆ-DUJOVIĆ, Filološki fakultet – Nikšić doc. dr Miomir ABOVIĆ, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje

prof. dr Robert BONJKOVSKI, Šljeski univerzitet u Katovicama, Odsjek za slovensku filologiju doc. dr Tina VARGA-OSWALD, Filozofski fakultet u Osijeku

© Fakultet za crnogorski jezik i književnost, 2018.

Cetinjski

filološki

dani I

(7. i 8. septembar 2017)

I sesija:

Život i djelo Vojislava P. Nikčevića

II sesija:

Crnogorski jezik u južno slovenskome kontekstu

III sesija:

Crnogorska književnost i kultura u južnoslovenskome kontekstu

Cetinje, 2018.
Cetinje, 2018.

OTVARANJE SIMPOZIJUMA

UVODNA RIJEČ

Milenko A. PEROVIĆ (Novi Sad) Filozofski fakultet – Novi Sad

FILOZOFSKO ZASNIVANJE NORME CRNOGORSKOGA JEZIKA

Namjera da se pristupi standardizaciji crnogorskoga jezika otvo-

rila je nekoliko važnih pitanja:

  • 1. Pitanje o filozofsko-jezičkom i lingvističkom stanovištu s koga

se provodi standardizacija jezika koji pripadaju novoštokavskom sistemu;

  • 2. Pitanje o odnosu crnogorskoga, hrvatskog, srpskog i bosanskog

jezika kao pitanje o problemu sučeljavanja lingvistike i sociologistike;

  • 3. Pitanje o biću i specifičnom karakteru crnogorskoga jezika.

U difuznim i fragmentarnim raspravama o ovim pitanjima naučne lingvističke zajednice na prostorima rasprostiranja jezičkih paradigmi ova četiri jezika – praćene laičkim i pseudo-naučnim politikanstvom različitih provenijencija i namisli – pokazivale su i još uvijek pokazuju vrlo neubjedljivu kulturu logičkog pojmovnog mišljenja. Kada se go- vori o odnosu jezika koji pripadaju novoštokavskom sistemu – bolje reći, koji u svojoj strukturi imaju taj sistem – u ovim se raspravama s neobičnom logičkom komocijom upotrebljavaju pojmovi i sintagmemi:

jedan jezik, isti jezik, identični jezici, jedinstveni jezik, zajednički jezik,

srodni jezici, različiti jezici, drugačiji jezici, samostalni jezici itd. I tu se pokazuje – po ko zna koji put u dugoj povijesti lingvistike, posebice onoj koja je stasala i traje na tzv. našim prostorima – da lingvistima najčešće nedostaje ono što je uslov svih uslova mišljenja, naime, nje- govanje kritičke svijesti za logički semanticitet riječi, pojmova i iskaza. Nedostaje, takođe, kultivirana sposobnost da se ono jezičko istražuje i promišlja – zato što jeste živi proces – prema misaonim strategijama dijalektičkog i spekulativnog mišljenja, a ne nikako primarno po zako- nima formalno-logičkog mišljenja.

Milenko A. Perović

Milenko A. Perović

Uputno je navesti jedan primjer „modela“ promišljanja bića cr- nogorskoga jezika i njegovog odnosa prema hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku. Ime autora toga „modela“ nije od značaja, jer je nje- govo glavinjanje među uzajamno oprečnim iskazima potpuno defici- tarno u samoreflektiranju onoga što samouvjereno tvrdi, koliko i vrlo rasprostranjeno u načinu mišljenja koji nije sposoban za kritičko sa- moprosuđivanje niti ima svijesti o tome da mu je samokritički oprez potreban. Autor najprije tvrdi da je crnogorski jezik „proizašao iz našeg zajedničkog jezika (srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog jezika)“. Već u sljedećem misaonom koraku napušta ovaj stav pa tvrdi suprotno: Cr- nogorski jezik se „razvijao stoljećima paralelno uz ostale tri varijante“. Kada se ove dvije tvrdnje stave u uzajamni odnos, pokazuje se da jedna drugu negira. Po prvoj tvrdnji izlazi da je crnogorski jezik nastao – po- slije sebe, po drugoj tvrdnji da je nastao – prije sebe! Potpunu misaonu konfuziju ovaj autor pokazuje kada sebi postavi zadatak da odredi odnos crnogorskoga, hrvatskoga, bosanskoga i srp- skoga jezika. Prvom tezom utvrđuje da su crnogorski, srpski, hrvatski i bosanski „jedan jezik“. Drugom tezom pobija prvu tezu tako što tvrdi da su oni „četiri varijante (koje) imaju isto porijeklo“. Trećom tezom pobija prvu i drugu tezu: „U suštini imamo četiri ′jezika′“, odnosno „četiri nova jezika“. Četvrtom tezom pobija vlastitu prvu, drugu i treću tezu te kaže da su oni „jedan policentrični jezik, s četiri varijante i četiri standarda“. Srodnu konfuziju autor pokazuje kada se pokušava odrediti pre- ma pitanju jotacije u crnogorskom jeziku. Najprije kaže da je crnogorski jezik standardizacijom arhaiziran „povratkom na neke jezičke elemente koji su se tokom razvoja izgubili“ (misli se na primanje Ś i Ź u normu). Već u sljedećom rečenici tvrdi suprotno: „Glas Ś često se čuje u Crnoj Gori umjesto skupine sj“. Dakle, iako se „izgubio“, glas Ś se još uvijek „često čuje“, što bi valjda trebalo da znači da se nije izgubio! Autor se nije izjasnio da li se ovo izgubljeno „često čuvenje“ odnosi i na glas Ź. Neobična je okolnost da standardizacija crnogorskoga jezika – na- stala dijelom kao nužna konsekvencija raspada srpskohrvatske/hrvatsko- srpske jezičke zajednice, a dijelom kao rezultat samorefleksije jednoga naroda koji je napokon ośetio potrebu da vlastiti jezik ustavno-pravno i naučno nazove svojim pravim imenom – nije bila podvrgnuta pokuša- jima serioznog naučnog i kritičkog prosuđivanja. Najbolje to pokazuje činjenica da je izvan kritičke pažnje ostalo pitanje filozofskog i lingvi-

Filozofsko zasnivanje norme crnogorskoga jezika

Filozofsko zasnivanje norme crnogorskoga jezika

stičkog osnova standardizacije crnogorskog jezika koje je tematski ek- splicirao Josip Silić u knjižici pod naslovom Crnogorski jezik. Njegov je rad – kao dio standardološkog korpusa crnogorskoga jezika – objavljen uz Pravopis i Gramatiku crnogorskoga jezika. Vodeća svrha Silićevog promišljanja bila je u polaganju računa o biti crnogorskog jezika. Na paradigmi neostrukturalističke filozofije – u neposrednom programskom započinjanju sa strukturama De Sosirovog dihotomnog

  • i Košeriuovog trihotomnog modela dokučivanja biti jezika – Silić je

razvio znatno složeniji model razumijevanja strukture jezika koji pri- padaju novoštokavskom jezičkom sistemu. Vodila ga je jasna svijest da specifičnost odnosa četiri jezika – koji imaju novoštokavski sistem kao

jedan od zajedničkih elemenata u svojoj strukturi – zahtijeva specifično rješenje pitanja o biti svakoga od ovih jezika kao i pitanja o njihovom odnosu. U biti, njegovo je rješenje bilo moguće zato što je pratio životni impuls koji je na djelu u ovim jezicima te nije ustuknuo pred mogućnošću da se – bez straha od logičke kontradikcije – u njegovom stanovištu inte- griraju stavovi o istosti i razlici ovih jezika. Njegov model kompleksne strukture jezika čine: sistem, kodifikacija, norma, uzus (organski govor)

  • i govor. Osnovu modela on gradi na eksplicitnoj razlici između pojmo-

va sistema i standarda: „Sistem je pravilo, i to lingvističko, tj. unutar-

jezično. I standard je pravilo, ali sociolingvističko, tj. i unutarjezično

  • i izvanjezično. Sistem je mogućnost (potencija). Dakle, ostvarljivo je.

Standard je, nasuprot njemu, ostvareno. U sistemu sud čovjeka nije bi- tan. U standardu jest. Sistem prihvaća i društveno pravilno i društveno nepravilno. Standard prihvaća samo društveno pravilno“. Da je Silić svojim modelom spontano dokučio duhovnu bit jezika kao takvoga, najbolje se pokazuje činjenicom da njegov model u sebi povezuje bitni ontološki kategorijalitet jezika. Ako se uzme da kod De Sosira i Košeriua jezički sistem predstavlja potenciju, a govor aktuali- zaciju te potencije, onda se pokazuje da bit jezika čini od Aristotela re- flektirani odnos između mogućnosti (dynamis) i ozbiljenosti (energeia). Međutim, Siliću taj model razumijevanja nije prikladan za objašnjenje jezičke situacije koja je nastala raspadom srpskohrvatske/hrvatskosrp- ske jezičke zajednice i emancipacijom tzv. „novih jezika“ koje je ona obuhvatala. Nije prikladan, jer ne može pružiti filozofski i naučno pri- hvatljivo objašnjenje činjenice da postoji nesporna disperzija jednog je- dinstvenog novoštokavskog sistema u nekoliko autentičkih i autohtonih

Milenko A. Perović

Milenko A. Perović

jezičkih ozbiljenja, štaviše, disperzija u nekoliko kategorijalnih ontološ- kih oblika aktualizacije govora. De Sosirova dihotomija i Košeriuova trihotomija nijesu mogle ispuniti jedno ni drugo očekivanje. Silić za rješenje oba zadatka postavlja model politomije: sistem – kodifikacija – norma – uzus – govor. Kao i De Sosir i Košeriu, Si- lić određuje sistem kao potenciju, a govor („ono kako se govori“) kao aktualizaciju (ozbiljenost) potencije. Pored njih, Silić u strukturi jezi- ka osvjetljava uzus („ono kako se obično govori“), normu („ono kako treba govoriti“) i kodifikaciju („ono kako se mora govoriti“). Napo- kon, sistem mu je „ono kako se može govoriti“. Ontološki posmatrano, struktura jezika počiva na čvrstom logičkom kategorijalitetu. Sistem je mogućnost (grč. dynamis, lat. potentia). Govor je ozbiljenost (grč. energeia, lat. actualitas). Uzus je prisutnost (grč parousia, lat. presen- tia). Norma je trebanje (njem. das Sollen). Kodifikacija je nužnost (die Notwendigkeit). Predočene kategorije nijesu statični elementi strukture biti jezika. Sistem kao mogućnost je apstrakcija (tj. ono što u sebi sadrži moć aktualizacije, ali je još uvijek „odmaknuto“ od nje). Govor je kon- krecija (tj. mogućnost koja je aktualizirana). Kretanje od sistema prema govoru je proces konkretizacije jezika kojemu su elementi kodifikacija,

norma i uzus.

Od presudnog značaja za rješenje pitanja odnosa jezika koji su nastali raspadom pomenute jezičke zajednice je Silićev stav o tome šta je osnovica koja crnogorski, hrvatski, bosanski i srpski jezik čini po- sebnim standarnima, tj. standardnim jezicima. Obično se smatra da je osnovica sva četiri standardna jezika – štokavski sistem. Silić, naprotiv,

smatra njihovom osnovicom odgovarajuće uzuse, tj. organske govore štokavskog sistema. Budući da su im uzusi različiti, različiti su im i standardi. S toga stanovišta Silić daje suptilno dijalektičko rješenje pro- blema razumijevanja biti crnogorskoga jezika i njegovog odnosa prema hrvatskom, bosanskom i srpskom: „Crnogorski jezik jeste sistem, ali ne poseban. Njegov sistem je štokavski, koji je i sistem bošnjačkoga (bosanskoga) i sistem hrvatskoga i sistem srpskoga jezika. Crnogorski jezik jeste standard, ali poseban, kao što su posebni i bošnjački (bosan- ski) standard i hrvatski standard i srpski standard. Treba dakle strogo

razlikovati jezik kao sistem od jezika kao standarda“. Tumačeno prema ključu filozofske interpretacije, Silićevo rješe- nje sva tri gornja pitanja komprimirano je u logičkom problemu od-

Filozofsko zasnivanje norme crnogorskoga jezika

Filozofsko zasnivanje norme crnogorskoga jezika

nosa neposebnosti štokavskog sistema (kao strukturnog elementa koji jednako pripada crnogorskom, kao i hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku) i posebnosti standarda svakoga od ova četiri jezika (utemeljenoj na razlici kodifikacije, norme i uzusa svakoga od ovih jezika)! Logički strožije, predočeni odnos neposebnosti i posebnosti može se postaviti kao odnos jedinstva i razlike među ovim jezicima. Ova četiri jezika istodobno se nalaze u jedinstvu i uzajamnoj razlici! Sa stanovišta formalne logike analitičkog razuma (kojim upravlja princip Tertium non datur!) ova odredba odnosa između crnogorskog, hrvatskog, bosanskog i srpskog jezika čini se potpuno besmislenom. Analitički razum u njoj lako otkriva opreku između odredbe jedinstva i odredbe razlike, jer ga na to napućuju logički principi kontradikcije i isključenja trećega. Lingvisti na našim prostorima obično se upravljaju prema analitičkom razumu. Zbog toga po pravilu slijede logičku pro- ceduru poštovanja disjunkcije. U odnos ova četiri jezika oni prijiciraju vlastito disjungiranje kojim se na nekritički samorazumljiv način živi dijalekticitet jezika sabija u Prokrustovu postelju kojom se isključuje i negira misao o njihovom jedinstvu i razlici. Isticanjem momenta njiho- vog jedinstva apsolutizira se strukturni element sistema koji oni dijele. Isticanjem momenta razlike apsolutizira se element standarda. Sa sta- novišta dijalektičko-spekulativne logike, tj. sintetičkog uma (koji slije- di princip Tertium datur!) odnos ovih jezika shvata se kao konjunkcija koja obuhvata i miri momenat jedinstva i momenat razlike među njima. Razumije se, za tzv. obični ili zdravi ljudski razum nesavladiv je put od analitičke disjunkcije do sintetičke konjunkcije u promišljanju bilo koga pitanja pa i pitanja o biti jezika. Brojni lingvistički umovi – čak i kad ne bi bili visoko motivirani nenaučnim podsticajima – po- uzdavajući se u analitičku moć razuma padaju iz krajnosti u krajnost. Jedna krajnost vodi ih stavu da crnogorski, hrvatski, srpski i bosanski jezici nijesu jedan jezik! Druga krajnost natura im stav da crnogorski, hrvatski, srpski i bosanski jezici jesu jedan jezik! Sa stanovišta strukturalističke filozofije – koju slijedi Silić – te posebice sa stanovišta dijalektičko-spekulativog mišljenja hegelovske provenijencije – koje slijedim u filozofskim promišljanjima problema jezika može se zaključiti: Crnogorski, hrvatski, srpski i bosanski jezici jesu i nijesu jedan jezik! Oni stoje u uzajamnom odnosu jedinstva i ra- zlike. U temeljnom filozofskom smislu nije istinit stav da su ova četiri

Milenko A. Perović

Milenko A. Perović

jezika – jedan jezik. Isto tako, nije istinit stav da ova četiri jezika – nije- su u jedinstvu. Istinit je stav da su ova četiri jezika u uzajamnom jedin- stvu i razlici! Čak i kad se razlika među njima shvati samo kao razlika varijanti, standarda ili dijalekata, u njoj je održana razlika onoga što je Humbolt nazvao „jezičkim viđenjem svijeta“ (sprachlische Weltansicht, stanovište jezičkog ili lingvističkog idealizma).

POZDRAVNE RIJEČI

Željko JOZIĆ (Zagreb)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Zagreb

Sve vas srdačno pozdravljam, a posebno pozdravljam sve čla- nove Organizacijskoga odbora, sve sudionike ovoga međunarodnoga simpozija i sve uvažene goste! Iskazana mi je posebna čast da se danas na početku međuna- rodnoga simpozija Cetinjski filološki dani obratim svima vama u ime Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao njegov ravnatelj. Institut je središnja i krovna ustanova za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika, koja sljedeće godine slavi 70. obljetnicu postojanja. Ponajprije bih čestitao organizatorima na trudu i nastojanju da se organizira ova- kav doista respektabilan znanstveni skup s respektabilnim crnogorskim jezikoslovcima, ali i jezikoslovcima iz okružja i cijeloga svijeta. Nadam se da će ova konferencija biti ono što ovakvi simpoziji i konferencije doista i jesu: da bude mjesto susreta, mjesto razmjene ideja, razgovora i rasprava, ali i produbljivanja znanja o crnogorsko- me jeziku i crnogorskim jezikoslovcima. Kao hrvatski lingvist s oso- bitim simpatijama pratim ono što se događa u montenegristici, a jedan od važnijih razloga tomu jest upravo taj što sam hrvatski jezikoslovac. Vjerojatno vam je poznato što je hrvatski jezik prošao u svojoj povijesti da bi danas bio to što jest, odnosno da bi mogao reći da jest ono što jest, a to je da je samosvojan, samobitan, samostalan jezik, koji je vrijedan poštovanja i onih koji njime govore, ali i onih koji ga prate izvana i koji su dio ove naše lingvističke stvarnosti. Vjerojatno vam je poznato da je hrvatski jezik prije četiri godine, a 1. srpnja 2018. godine bit će peta obljetnica, kako je postao 24. službeni jezik Europske unije. To je naj- veće međunarodno priznanje hrvatskomu jeziku i prema onome što je hrvatski jezik prošao na svojem razvojnom putu praktički se može reći da hrvatski jezik nikad nije bolje stajao, nikad nije imao takav ugled i u svojih govornika, ali i u Europi i svijetu. No, mislim da to ni u kojem slučaju nije završena priča. Hrvatski jezik doista danas jest službeni jezik Europske unije, ali to ne znači da se njime više ne moramo baviti i da je praktički sada sve riješeno. Mislim upravo obratno: uvijek će po-

Željko Jozić

Željko Jozić

stojati i uvijek su postojali pa i postoje osporavatelji hrvatskoga jezika, a mislim da se i crnogorski jezik, što je vama mnogo jasnije i prezen- tnije, nosi sa sličnim problemima jer će osporavatelja hrvatskoga kao i osporavatelja crnogorskoga jezika uvijek biti. No, zato i jesmo tu, zato i jesmo ovdje danas i sutra kako bismo o svim problemima crnogorskoga jezika, pa i o standardizaciji crnogorskoga jezika progovorili iz stručne

  • i znanstvene perspektive. Ovdje smo da razmijenimo mišljenja i da za-

pravo budemo jedni drugima ono što i trebamo biti: i susjedi, i prijatelji,

  • i kolege koji ćemo svoja iskustva zajednički dijeliti i tako unaprijediti

svoja znanja. Mislim da je temeljna zadaća jezikoslovaca da o jeziku,

onoj kosti identiteta svakoga naroda, kosti koja ne propada, koja zapra-

vo čini i drži na okupu tijelo jednoga naroda, govorimo i više i češće,

da budemo ono nešto više u društvo jer mi jezikoslovci vidimo i znamo nešto više. Mi smo svjesni samostalnosti i hrvatskoga i crnogorskoga jezika i naša je zadaća da objasnimo onima koji toga nisu svjesni, koji to ne znaju jer to je uloga nas jezikoslovaca, gotovo bih se usudio reći vizionara koji vide ono što je drugima možda skriveno. Zato smo tu i zato očekujem da će se neka pitanja sigurno razriješiti na ovome sku- pu. Očekujem i nadam se da će za tri godine, kad budu Drugi cetinjski filološki dani, da će ponovno biti ovako velik broj izlagača i slušača skupa, a što se tiče samoga crnogorskoga jezika, u hrvatskome jeziku

  • i hrvatskim jezikoslovcima, posebno nas u Institutu za hrvatski jezik i

jezikoslovlje, kao i do sada uvijek ćete imati i prijatelje, i sugovornike,

  • i saveznike. U tom smislu još jednom vas sve najsrdačnije pozdravljam

  • i želim uspješan rad ovoga simpozija.

Mark L. GRINBERG (Kanzas)

Univerzitet u Kanzasu – SAD

Poštovane koleginice, poštovani kolege,

Čast mi je da vas pozdravim na otvaranju Prvih filoloških dana na Cetinju. Iako sam iz zdravstvenih razloga spriječen da učestvujem na inauguralnom događaju, sa velikim sam interesovanjem pratio (i još uvijek pratim) stvaralački rad kolegā na Cetinju i bio sam se na- dao da ću biti prisutan ovom prilikom. Siguran sam da će konferencija biti jedan stimulativan i produktivan forum za razmjenu ideja, kao i inspiracija da još dalje produbimo svoje znanje o crnogorskom jeziku

u svim njegovim varijetetima, standardnim i narodnim, svakodnevnim

i književnim, i to kako kroz istraživanja stručnjaka u Crnoj Gori, tako i kroz istraživanja sa tačke gledišta stručnjaka u inostranstvu. Želim vam prijatnu i kolegijalnu konferenciju i šaljem vam najsrdačnije pozdrave u svoje ime, kao i u ime svojih kolega sa Odsjeka za slovenske jezike i književnosti na Univerzitetu u Kanzasu.

DODJELA POVELJE FCJK ZA POSEBAN DOPRINOS MONTENEGRISTICI

Novica VUJOVIĆ

Predśednik Komisije za dodjelu Povelje FCJK

Poštovani učesnici prvih Cetinjskih filoloških dana, cijenjeni go- sti i vrijedni domaćine, dobitnici Povelje, Čast mi je, i ne mala, ukazana povjerenjem da ovaj birani skup izvijestim o ustanovljenju Povelje FCJK za poseban doprinos mon- tenegristici i saopštim imena prvih dobitnika toga priznanja.

Montenegristika kao oblast koja izučava i promoviše crnogorsku kulturu, identitet i nauku u doskorašnjim društveno-istorijskim uslo- vima, dobro nam je svima poznato, nije imala mogućnosti da se eta- blira. Onoliko koliko je ko od naučnika bio kadar i doprinio je, ali im zvanične institucije Crne Gore dugo nijesu cijenile doprinos a prema nekima, nažalost, ni do danas ta nepravda nije ispravljena. Uza sve to, imam na umu da su u međuvremenu najveća državna priznanja uruči- vana i neostvarenim naučnicima, netalentovanim zavičajnim pjesnici- ma, a jedno vrijeme prije svega istaknutim negatorima crnogorskoga

kulturnoga, istorijskoga i jezičkoga identiteta. Zbog toga je trenutak uručenja prve povelje za poseban doprinos montenegristici prožet pri- godnom simbolikom. Iako nikad nijesu imali prilike da na ovakvome priznanju pročitaju svoje ime, svaki je vez ove naše povelje izrastao iz djela Milana Rešetara, Danila Vušovića, Radosava Boškovića, Radosa- va Medenice, Mitra Pešikana, Vojislava Nikčevića, Radoja Radojević, Radoslava Rotkovića i mnogih drugih koje zbog ograničenoga vremena nepravedno izostavih. FCJK danas je najviše mjesto montenegristike. Budući da je pro- filisan kao institucija koja okuplja najvredniji kadar montenegristike, neophodno je da u djelovanju te institucije zaživi praksa i javnoga pri- znavanja ostvarenih rezultata. Takvo vrednovanje posvjedočuje se do- djeljivanjem Povelje za poseban doprinos montenegristici. Povelja se dodjeljuje kao najviše priznanje Fakulteta. Poštovani, nakon odluke UO da ustanovi Povelju FCJK za pose- ban doprinos montenegristici Adnan Čirgić, dekan Fakulteta, formirao

Novica Vujović

Novica Vujović

je komisiju koja će odlučiti o ovogodišnjem dobitniku priznanja. Ko- misiju čine akademik Vukić Pulević, prof. dr Nenad Vujadinović i mr Novica Vujović. Komisija je tokom rasprave o prijedlozima, pored ostaloga, kon- statovala ovo. U posljednjih desetak godina, paralelno s institucional- nim jačanjem montenegristike prvo formiranjem Instituta, a potom i Fa- kulteta za crnogorski jezik i književnost, finalizovana su dva kapitalna projekta crnogorske filologije. Riječ je o donošenju prvoga oficijelnoga Pravopisa crnogorskoga jezik 2009. godine i izradi prve trotomne Isto- rije crnogorske književnosti 2012. godine. Članovi Komisije saglasili su se da bi upravo autorskim timovima koji su stali iza ta dva ključna projekta iz oblasti montenegristike trebalo uručiti prvu Povelju za po- seban doprinos montenegristici. Ekspertsku komisiju koja je proglasila prvi zvanični Pravopis crnogorskoga jezika činili su prof. dr Milenko Perović, prof. dr Josip Silić i prof. dr Ljudmila Vasiljeva. Autorski tim koji je izradio prvu Istoriju crnogorske književnosti činili su prof. dr Novak Kilibarda, dr Radoslav Rotković i prof. dr Milorad Nikčević. Kako je usaglašen stav da se Povelja dodjeljuje samo živim mon- tenegristima, jednoglasno je donešena odluka da se prva Povelja dodi- jeli Milenku Peroviću, Josipu Siliću, Ljudmili Vasiljevoj, Novaku Kili- bardi i Miloradu Nikčeviću. Nesumnjiva je vrijednost nagrađenih djela, kao i golemi naučni kredibilitet autora. Na ovaj način nagrađuju se vrhunski naučni dometi, pregnuća koja unapređuju montenegristiku i djeluju podsticajno na sve koji tek ulaze u naučnoistraživački rad. U ime Komisije dobitnicima iskreno čestitam a Fakultetu želim da istraje u nagrađivanju samo istinskoga doprinosa montenegristici. Cijenjene kolege, neka nam je ovaj susret srećan i početak plodan!

Milorad NIKČEVIĆ (Osijek)

Obraćanje u ime dobitnika Povelje FCJK

Poštovano Preśedništvo, Poštovani i uvaženi gosti, dragi prijatelji, dame i gospodo, Ne krijem osobitu radost što smo se okupili na Prvim filološkim danima Crne Gore u čijem je krilu smješten i simpozijum o našem bratu Vojislavu P. Nikčeviću, univerzitetskom profesoru i akademiku DANU, koji nas je napustio prije 10 godina. Taj bolni trenutak bio je i ostao veliki emocionalni šok i za njegovu užu i našu širu porodicu, ali i cjelokupnu kulturnu i naučnu javnost Crne Gore, pa i u širim razmjerama. Bezmjerno smo zahvalni što su njegovu naučnu misiju i tradiciju njegova rada nasta- vili njegovi saputnici i mlađe kolege montenegrista čiji je rad uzrio u osni- vanju prvog Instituta za crnogorski jezik i književnost (2010), a potom i ovog Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Kruna je ovog simpo- zijuma višedecenijski i naporni rad, prije svega Vojislava, ali i nevelikog broja mlađih montenegrista koji su sebe svojim djelom ugradili u novije doba u novoosnovani Fakultet. To je ujedno potvrda i opravdanost borbe za crnogorsku državu, kulturu i identitet, njezinu emancipaciju, koja je posvećena toj dalekosežnoj viziji i ideji od samog početka do kraja. Vojislav je preko pola vijeka, kako vam je poznato, bio uporni lučonoša afirmacije crnogorske kulture i književnosti a posebno crno- gorskog jezika. Dakle, on je od samog početka proučavanja crnogorske književnosti, otvorio problem crnogorskog jezika u Crnoj Gori, ali i šire u okviru jugoslovenskih naroda. Saznanja koja je stekao u toku školo- vanja, bila su posve nesaglasna s činjenicama do kojih je Vojislav sâm došao u praksi. U literaturi ne samo da nije postojao jezik crnogorski, već je u jugoslovenskoj konstituciji bio zatrt kao i svaki trag o postoja- nju Crnogoraca kao samostalnog naroda i nacije. Ta saznanja na Vojisla- va su, kako to na jednom mjestu kaže „porazno i šokantno djelovala na njega“. Ali on je držan u samotnoj i bešćutnoj izolaciji. Stvarao je svoja jezikoslovna djela ne prezajući od oficijelnih prijetnji, drskih presija, po-

Milorad Nikčević

Milorad Nikčević

licijskih istraga, maltretiranja, šikaniranja i omalovažavanja od zvanične jugoslovenske vlasti i kolega necrnogorske provenijencije. Zapravo, cilj je bio te oficijelne crnogorske vlasti u to doba da se spriječi svaki poku- šaj misije na samoopredjeljenje za crnogorsku samostalnu državu, jezik

  • i autokefalnu crnogorsku crkvu – svetinje koje je naš narod imao od

svoga iskona. Oficijelna vlast je željela da se Vojislavu na tom putu niko

ne pridruži. A moja malenkost je u nekim drugim okolnostima, u drugoj vancrnogorskoj sredini (Republici Hrvatskoj), dijelila radost akadem- skog stvaranja, pomaganja i školovanja novih crnogorskih kadrova, hu- manističkih kadrova i lingvista. U ovome svečanom času odaću pijetet

svima koju su dali doprinos tom procesu emancipacije crnogorskoga

društva, šireći istinu o nama, o istorijskom crnogorskom putu i razvoju i o vremenima kad je to bila opasna jeres i društveno neprihvatljiva rabo- ta. I na ovom mjestu i u ovom času nije prećerano kazati da je jedan od presudnih trenutaka za formaciju daljnjeg rada na institucijama crnogor- skog jezika i književnosti bio trenutak doktoriranja današnjeg dekana ovog Fakulteta prof. dr sc. Adnana Čirgića čija je svijetla misija poslije Vojislavove smrti postala neupitna. Adnan je bio u času smrti Vojislava njegov potencijalni nasljednik, ali on je ostao i kasnije spiritus movens

  • i pokretač, zajedno sa nama, svih daljnjih aktivnosti i neumorni jezički

borac i najrevnosniji nastavljač Vojislovova djela. Na temeljima Vojislavova prometejstva i njegovih dalekosežnih vizija utemeljen je i ovaj Fakultet čija će misija biti istorijska, i po cr- nogorsku nauku, i po crnogorsku kulturu i svakako za ukupnu državnu zajednicu. Ovo izražavam u ovom trenutku kao neko ko je cijeli radni vi- jek proveo iza katedre, obrazujući i usmjeravajući generacije i generacije akademskih građana ka tome cilju, ali još više i kao jedan od utemelji- vača prvoga studija crnogorskog jezika i književnosti u Zagrebu (1995). Stoga upućujem apel i današnjim studentima i mladim profesori- ma ovog Fakulteta crnogorskog jezika: čuvajte svoj Fakultet kao źenicu svoga oka i nastojte se naoružati znanjem o svojim istorijskim korije- nima, o svom samobitnom narodu, o sebi jer ćete se samo tako odužiti

  • i svim onim crnogorskim protagonistima montenegrista koji su sebe

svojim djelom ugradili u novoosnovani Fakultet, ali ćete steći i potvrdi-

ti opravdanost borbe za crnogorski indentitet, državu, njezinu kulturu i

njezinu civilizacijsku emancipaciju.

PLENARNA IZLAGANJA

Adnan ČIRGIĆ (Podgorica)

UDK 811.163.4:929 Nikčević V. P.

Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje

SAVREMENA MONTENEGRISTIKA

DESET GODINA NAKON SMRTI UTEMELJIVAČA

Vojislav P. Nikčević, utemeljitelj savremene jezikoslovne monte- negristike, nije dočekao oficijelno priznanje onoga čemu je on svojim

višedecenijskim trudom postavio temelje. Neposredno nakon njegove smrti donešen je Ustav Crne Gore, u kojemu je crnogorski jezik prvi put zvanično proglašen službenim jezikom u Crnoj Gori. Njegov radni vijek, od 1968. do 2007. godine, ujedno je i cijela epoha u montenegri- stici. Početak i kraj njegova rada početak su i kraj te epohe. Vojislav P. Nikčević nije ostavio za sobom epohalnu knjigu, on je sam bio epoha. Za pet decenija djelovanja uspio je uraditi ono što nijesu mogli vjeko- vima ni svi drugi zajedno; za pet decenija uspio je rasvijetliti okorjeli tradicionalizam naše filologije – utemeljio je jezikoslovnu montenegri- stiku kao posebnu granu slavistike. Stručnjaci su o njegovu djelu već izrekli vrlo pohvalan sud. Njegovo obimno djelo, i jezikoslovno, i knji- ževnoistorijsko, i kulturološko, svakako će biti predmet i daljih prouča- vanja. No ovu priliku koristimo da u kratkim crtama iznesemo tekovine

jezikoslovne montenegristike nakon smrti njega kao osnivača. Ključne riječi: Vojislav P. Nikčević, montenegristika, Fakultet za crnogorski jezik i književnost

Malo je naučnih pregalaca, bez obzira na to iz koje struke i nacije potiču, čija škola nastavi živjeti punim životom i nakon njihove smrti. Osvrnimo se samo na filologiju, i to ne izvan crnogorskoga kontek- sta. A kad se govori o počecima filologije kod nas, uvijek se kreće od Vuka Karadžića. Karadžićeva škola, mislimo pritom na njegovu filološ- ku školu, umrla je zajedno s Karadžićem. Iako i danas djeluje nemali broj onih koji se deklarativno predstavljaju kao „vukovci“, teško je u njihovu radu pronaći i tragove Karadžićevih filoloških načela. „Vukov-

Adnan Čirgić

Adnan Čirgić

ci“ su zapravo zadržali samo Karadžićevu ideologiju, koja je de fac- to u apsolutnoj suprotnosti s osnovnim filološkim učenjima njegovim. Osvrnemo li se makar ukratko na XX vijek, lako ćemo zaključiti da ne- ponovljivi talenat Radosava Boškovića nije imao nastavljača. Ni jedan od najvećih gramatičara na bivšemu jugoslovenskom prostoru Mihailo Stevanović nije imao nastavljača. Njegovi nastavljači nijesu odmakli od izrade gramatika za osnovne i srednje škole. I da ne nabrajam dalje. Poznato je – dok je nebrojena crnogorska naučna elita gradila ka- rijeru uglavnom po beogradskim akademskim centrima i, kasnije, po ekspoziturama tih centara po Crnoj Gori, sasvim sam u tome svijetu za- počinjao je nešto novo i za ondašnje prilike jeretičko Vojislav P. Nikče- vić, profesor Pedagoške akademije na Cetinju koja je na kraju prerasla u Filozofski fakultet u Nikšiću. I za dugo godina bio je jedini filolog na cijelome Univerzitetu Crne Gore koji je otvoreno zagovarao afirmaciju crnogorskih književnih, jezičkih i kulturnih specifičnosti, tj. afirmaciju montenegristike kao posebne grane slavistike koja će Crnu Goru i nje- zinu cjelokupnu kulturnu baštinu tretirati kao entitet, a ne kao segment srpske kulture. Nije potrebno isticati koliko je svjesnoga odricanja po- drazumijevala ta misija, koliko je nezamislivih prepreka bilo na tome putu još 1968. godine kad je počeo njime koračati. 1 Dovoljno je reći da je dok je ležao na samrtničkoj postelji, godinu dana nakon obnovljene državnosti, a neposredno pred donošenje Ustava Crne Gore, formalno najviša naučna ustanova u Crnoj Gori – Crnogorska akademija nauka i umjetnosti organizovala simpozijum na kojemu je on bio najčešće po- minjani filolog, simpozijum koji je za cilj imao omalovažiti sve ono što danas znači oficijelna montenegristika za koju se deklarativno i CANU zalaže. 2 I posljednje Nikčevićevo reagovanje iz samrtničke postelje bilo je upravo na taj sramni skup Crnogorske akademije. 3 Nedugo zatim Nikčević je umro i oficijelizovala se njegova „škola“ – savremena mon- tenegristika. Nije riječ naravno o apologetskome odnosu prema uteme- ljivaču, o uspostavljanju dogme. Ni prva ni deseta godišnjica njegove

  • 1 Viđeti predgovor u knjizi: Vojislav P. Nikčević, Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka Republike Crne Gore „Đurđe Crnojević“, Cetinje, 2004.

  • 2 Viđeti: Adnan Čirgić, „Jezikoslovlje u službi politike“, Lingua Montenegrina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Cetinje, 2009, str. 511–553.

  • 3 Vojislav P. Nikčević, „Negacija crnogorstva je primarni cilj CANU“, Vijesti, uto- rak, 29. V 2007.

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

smrti nijesu bile povod za izradu sabranih ili barem izabranih djela nje- govih, za izradu monografije o njemu koja bi sadržala sve zamislive i nezamislive bizarne detalje iz života jednoga čovjeka, kakav je običaj u našoj filologiji. Umjesto toga formiran je akademski bataljon koji za cilj ima ne afirmaciju njegova života i djela, kako to rade deklarativni „vukovci“, „ivićevci“ i drugi -ovci, već afirmaciju nauke kojoj je on po- stavio moderne temelje. Stoga je on jedini naš filolog koji je utemeljio ne školu no cijelu jednu granu nauke kojom se jednakim žarom bave i oni koji ga nikad lično nijesu upoznali. A od organizovanja pomenutoga skupa u CANU koji je za cilj imao faktičko negiranje crnogorskoga jezika do danas montenegristika je napredovala astronomskim koracima. Ako se uzme u obzir višedece- nijsko negiranje suštinskih crnogorskih kulturnih vrijednosti te činjeni- ca da je tek stasao mladi kadar koji je oslobođen stega tradicionalizma, onda izrečena ocjena nije ni najmanje neskromna. Ustavom obnovljene Crne Gore prvi put je u milenijumskoj isto- riji crnogorski jezik definisan kao službeni jezik u Crnoj Gori. Nedugo

zatim osnovan je Savjet za standardizaciju crnogorskoga jezika, sastav-

ljen od domaćih stručnjaka raznih profila, radi izrade prvih oficijelnih normativno-kodifikatorskih priručnika za crnogorski jezik. Međutim, u tome Savjetu bilo je članova koji su isuviše robovali filološkome tra- dicionalizmu da bi suštinski mogli prihvatiti standardizaciju crnogor- skoga jezika sa svim njegovim do danas preživjelim prepoznatljivim obilježjima. 4 Stoga je formirana Ekspertska komisija za standardizaciju crnogorskoga jezika, koju su činila dva člana – renomirani slavisti Josip Silić iz Hrvatske i Ljudmila Vasiljeva iz Ukrajine, oboje kroz saradnju s Vojislavom P. Nikčevićem upoznati s tekovinama savremene mon- tenegristike, i predśednik Milenko A. Perović, univerzitetski profesor filozofije regionalno poznat po afirmaciji crnogorskih nacionalnih vri- jednosti. 5 Ekspertska je komisija, uz pomoć angažovanoga domaćeg kadra, uspješno finalizovala dva osnovna standardnojezička priručnika

  • 4 Viđeti: Adnan Čirgić, „Jezička politika u Crnoj Gori od Njegoša do naših dana“, u knjizi Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti, Matica crnogorska, Podgorica, 2010, str. 196–200.

  • 5 Isto.

Adnan Čirgić

Adnan Čirgić

Pravopis crnogorskoga jezika 6 i Gramatiku crnogorskoga jezika 7 , a objavljena je i knjiga Josipa Silića Crnogorski jezik – naučno-metodo- loške osnove standardizacije 8 . Tako je Crna Gora imala čast da joj osno- ve standardizacije uredi jedan od najobrazovanijih slavista današnjice Josip Silić. Obnavljanjem državnosti, usvajanjem Ustava kojim je definisan položaj crnogorskoga jezika te uspostavljanjem osnova standardizacije, stvoreni su uslovi za osnivanje Instituta za crnogorski jezik i književ- nost u Podgorici u julu 2010. godine, a nakon četiri godine Institut je transformisan u Fakultet za crnogorski jezik i književnost sa śedištem na Cetinju. Odmah po osnivanju Upravni odbor Instituta donio je od- luku o nastavku kapitalnoga projekta u montenegristici koji je započeo Vojislav P. Nikčević, a koji je njegovom smrću bio prekinut. Bila je to izrada Istorije crnogorske književnosti, zamišljene u četiri toma, koju je trebalo da obrade četiri autora: V. P. Nikčević period od početaka pismenosti završno s Njegošem, Milorad Nikčević period od 1852. do 1918, Tatjana Bečanović od 1918. do naših dana i Novak Kilibarda cr- nogorsku usmenu književnost. Kako je Vojislav P. Nikčević umro na samome početku projekta, njegov je posao povjeren jedinome koji je to umjesto njega mogao za relativno kratko vrijeme adekvatno obraditi – sada već počivšemu Radoslavu Rotkoviću, čiji je značaj za afirmaciju naše kulturne baštine nemjerljiv. Novak Kilibarda i Milorad Nikčević uspješno su finalizovali svoj dio projekta, te je samo dvije godine po osnivanju Institut za crnogorski jezik i književnost objavio trotomnu Istoriju crnogorske književnosti od početaka pismenosti do 1918. go- dine 9 . Time je finalizovan projekt kojim su se bezuspješno godinama bavile ustanove kao što je CANU. Rad na četvrtome tomu, koliko nam

  • 6 Pravopis crnogorskoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010.

  • 7 Adnan Čirgić & Josip Silić & Ivo Pranjković, Gramatika crnogorskoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010.

  • 8 Josip Silić, Crnogorski jezik – naučno-metodološke osnove standardizacije, Mini- starstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010.

  • 9 Novak Kilibarda, Istorija crnogorske književnosti. Usmena književnost, Tom I, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2012. Radoslav Rotković, Istorija crnogorske književnosti. Od početaka pismenosti do 1852, Tom II, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2012. Milorad Nikčević, Istorija crnogorske književnosti. Od 1852. do 1918, Tom I, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2012.

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

je poznato, nije nastavljen jer se Tatjana Bečanović, zadužena za taj dio, umjesto afirmacije montenegristike počela baviti njezinom negacijom. Uporedo s tim projektom pokrenut je još jedan, ne manje reprezen- tativan. Naime, kako je nakon nepune tri godine po osnivanju Instituta

slijedila proslava dvjestagodišnjice Njegoševa rođenja, smatrali smo, s obzirom na kadrovski deficit u njegošologiji, neprimjerenim organizo- vanje naučnih skupova o Njegošu na kojima se ništa novo o Njegošu i njegovu djelu ne bi imalo reći. Umjesto reciklaže opštepoznatih stavo- va odlučili smo se za izradu cjelokupne bibliografije Njegoševih djela i djela o Njegošu. Za rekordno kratko vrijeme petočlani bibliografski tim izradio je četvorotomnu Bibliografiju Njegoš 10 , koja sadrži gotovo trideset četiri hiljade jedinica s anotacijama, a nakom proslave jubileja ta je bibliografija dopunjena i petim tomom od nekoliko hiljada jedinica nastalih u godini proslave. 11 Može se reći da su bezmalo sve jedinice o Njegošu nastale na južnoslovenskim jezicima te na velikim evropskim jezicima sada na jednome mjestu, čime je dobijeno neophodno petoto- mno početno štivo za sva buduća bavljenja njegošologijom. Uporedo s time u Zavodu za školstvo urađeni su cjelokupni novi programi za predmet Crnogorski jezik i književnost za osnovne i sred- nje škole te u Zavodu za udžbenike prilagođeni stari i izrađeni novi

udžbenici za taj predmet u osnovnim školama i gimnazijama. Bio je to podvig za izuzetno kratko vrijeme, a pored zasluga velikoga broja autora, urednika i recenzenata, nesumnjiva zasluga pripada tadašnje- mu ministru prosvjete Slavoljubu Stijepoviću koji je pokazao ne samo blagonaklonost i dobru volju već i potpunu upućenost u važnost toga

zadatka.

  • 10 Lidija Kaluđerović, Bibliografija Njegoš. Njegoš u crnogorskim periodičnim pu- blikacijama i zbornicima 1835–2012, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013. Ljiljana Lipovina-Đorđević, Bibliografija Njegoš. Njegoš u južnoslovenskim kul- turama: Njegoševa djela i djela o Njegošu, Institut za crnogorski jezik i književ- nost, Podgorica, 2013. Petar Krivokapić & Nada Drašković, Bibliografija Njegoš. Njegoš u južnosloven- skim publikacijama i zbornicima, Institut za crnogorski jezik i književnost, Pod- gorica, 2013. Anđelka Martinović, Bibliografia Njegoš. Njegoš na stranim jezicima, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013.

  • 11 Lidija Kaluđerović, Bibliografija Njegoš. Njegoš u godini jubileja, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2016.

Adnan Čirgić

Adnan Čirgić

Transformacija Instituta u Fakultet za crnogorski jezik i književ- nost donijela je bitnu prednost za razvoj montenegristike. Fakultet je okupio veći broj saradnika no što ih je mogao okupiti Institut. Pored nemaloga broja gostujućih renomiranih profesora iz okruženja i Crne Gore, na Fakultetu su mjesto našli i mladi naučnici, do tada malo po- znati javnosti. Ispostavilo se da Crna Gora ima kadra, samo mu treba pružiti mogućnosti za rad. Ako su ne tako davno, Radoslav Rotković i Vojislav P. Nikčević silom prilika morali biti stručnjaci i za antiku i za srednji vijek, i za primorsku i kontinentalnu renesansu, i za Njegoša i za Lalića, i za realizam i za savremenu književnost, za poeziju i za prozu i za dramu, i za jezikoslovlje i za kulturologiju i za istoriju književnosti, danas možemo reći da za svaku od pomenutih oblasti samo na Fakul- tetu imamo bar po jednoga stručnjaka. I to je činjenica kojom se Crna Gora nikad do danas nije mogla pohvaliti. Zahvaljujući toj činjenici Fakultet za crnogorski jezik i književnost promovisao je prije nekoliko mjeseci svoje stoto izdanje za svega sedam godina postojanja! A od tada objavljeno ih je još nekoliko. Kad je u pitanju jezička standardizacija, bitno je pomenuti još dva priručnika iz oblasti standardne akcentologije. Riječ je o Akcenatskome savjetniku 12 i Akcenatskome priručniku 13 . Njihovi izdavači su Ministar- stvo prosvjete i Zavod za udžbenike. Prevedena su i dva bitna naslova koja označavaju školovani po- četak dviju naučnih disciplina kod nas. Riječ je o prijevodu prve mono- grafije o Njegošu P. A. Lavrova u izdanju Instituta za crnogorski jezik i književnost 14 i prijevodu prve značajne monografije u kojoj su crnogor- ski govori posebno zastupljeni – knjizi Štokavski dijalekat Milana Re- šetara. 15 Isti izdavač publikovao je i nekoliko značajnih dijalektoloških rječnika – rječnik govora Velike, 16 njeguški rječnik, 17 plavsko-gusinjski

  • 12 Adnan Čirgić & Jelena Šušanj, Akcenatski savjetnik, Ministarstvo prosvjete, Pod- gorica, 2013.

  • 13 Adnan Čirgić & Jelena Šušanj, Akcenatski priručnik, ZUNS, Podgorica, 2014.

  • 14 Petar Aleksejevič Lavrov, Petar II Petrović Njegoš, vladika crnogorski i njegova književna djelatnost, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013.

  • 15 Milan Rešetar, Štokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica, 2010.

  • 16 Branko Jokić, Rječnik veličkoga govora, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2012.

  • 17 Dušan Otašević, Njeguški rječnik, Institut za crnogorski jezik i književnost, Pod- gorica, 2012.

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

rječnik 18 , rožajski rječnik 19 , a posebno je značajan rječnik osmanske leksike Staroga Bara. 20 Nedavno je objavljena i Dijalektologija crno- gorskoga jezika. 21 Naročito je veliki broj knjiga publikovanih iz istorije crnogorske književnosti, čije bi nabrajanje prevazišlo okvire ovoga izlaganja. U posebnim izdanjima našle su se i pjesme crnogorskih usmenih pjesni- ka-pjevača, doskora tradicionalistički i nepravedno anonimno utapane u srpski usmenoknjiževni korpus. Cijela biblioteka posvećena je izda- njima iz oblasti njegošologije, a proučavanje Lalićeva djela takođe je rezultiralo objavljivanjem nekoliko izdanja. Započeta su istraživanja gotovo apsolutno nepoznatoga crnogorskog usmenoknjiževnog stvara- laštva iz primorske oblasti, pohranjenog po arhivima u Boki i Hrvat- skoj. Održana su nekolika okrugla stola i naučna skupa, a objavljen je i veliki broj bibliografija zaslužnih crnogorskih stvaralaca. Kuriozitet je i to što je gost Fakulteta bio svjetski poznati lingvist Dejvid Kristal, koji je na predavanju u Podgorici pružio podršku standardizaciji crno- gorskoga jezika. Na kraju se mora pomenuti i časopis Lingua Montene- grina, čiji je dvadeseti broj ovih dana u pripremi, a koji je indeksiran u prestižnim međunarodnim naučnim bazama. I prije no svedem ovo izlaganje dužan sam objasniti zašto je ovaj pregled ponajviše obuhvatio izdanja Instituta odnosno Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, s rijetkim osvrtima na izdanja drugih ustanova. Razlog je u tome što je Fakultet faktički danas jedini izda- vač koji promoviše jezikoslovnu, kulturološku i književnopovijesnu montenegristiku. S druge strane, tekuću crnogorsku književnost pro- moviše uglavnom samo Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, ali književna ostvarenja nijesu predmet ovoga osvrta. Našlo bi se kod nekih drugih izdavača i naslova koji se naizgled uklapaju u ovu sliku, ali su ti naslovi suštinski daleko od onoga što naslovom knjige ili iz- davača impliciraju. Takav je recimo prošle godine objavljeni Rječnik

  • 18 Ibrahim Reković, Rječnik plavsko-gusinjskoga govora, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013.

  • 19 Ibrahim Hadžić, Rječnik rožajskoga govora, Institut za crnogorski jezik i književ- nost, Podgorica, 2013.

  • 20 Sead Šlaković, Rječnik osmanske leksike barskoga kraja, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica – Bar, 2013.

  • 21 Adnan Čirgić, Dijalektologija crnogorskoga jezika, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2017.

Adnan Čirgić

Adnan Čirgić

crnogorskoga narodnog i književnog jezika, 22 koji je donio regionalnu bruku Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, ali je o njemu previše rečeno da bi se ovđe ponavljalo. 23 Takva su i neka izdanja drugih nekih izdavača, ali je šteta osvrtom na njih kvariti stvarnu lijepu sliku o na- pretku montenegristike. Nadam se da je i ovaj kratak pregled potkrijepio na početku izre- čenu misao o značaju misije Vojislava P. Nikčevića.

Literatura

Aleksejevič Lavrov, Petar. Petar II Petrović Njegoš, vladika crno- gorski i njegova književna djelatnost, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013. Čirgić, Adnan & Silić, Josip & Pranjković, Ivo. Gramatika crnogor- skoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010. Čirgić, Adnan & Šušanj, Jelena. Akcenatski priručnik, ZUNS, Pod- gorica, 2014. Čirgić, Adnan & Šušanj, Jelena. Akcenatski savjetnik, Ministarstvo prosvjete, Podgorica, 2013. Čirgić, Adnan. „Jezikoslovlje u službi politike“, Lingua Montene- grina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Cetinje, 2009, str. 511–553. Čirgić, Adnan. Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti, Matica cr- nogorska, Podgorica, 2010. Čirgić, Adnan. Dijalektologija crnogorskoga jezika, Fakultet za cr- nogorski jezik i književnost, Cetinje, 2017. Hadžić, Ibrahim. Rječnik rožajskoga govora, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013. Jokić, Branko. Rječnik veličkoga govora, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2012. Kaluđerović, Lidija. Bibliografija Njegoš. Njegoš u crnogorskim pe- riodičnim publikacijama i zbornicima 1835–2012, Institut za crno- gorski jezik i književnost, Podgorica, 2013.

  • 22 Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika, Tom I, CANU, Podgorica,
    2016.

  • 23 Viđeti: „Polemika o Rječniku crnogorskog jezika“, Matica, br. 66, Matica crnogor- ska, Podgorica, 2016, str. 523–792. Tekstove priredio Vlatko Simunović.

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

Savremena montenegristika deset godina nakon smrti utemeljivača

Kaluđerović, Lidija. Bibliografija Njegoš. Njegoš u godini jubileja, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2016. Kilibarda, Novak. Istorija crnogorske književnosti. Usmena književ- nost, Tom I, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2012. Krivokapić, Petar & Drašković, Nada. Bibliografija Njegoš. Njegoš u južnoslovenskim publikacijama i zbornicima, Institut za crnogor- ski jezik i književnost, Podgorica, 2013. Lipovina-Đorđević, Ljiljana. Bibliografija Njegoš. Njegoš u južno- slovenskim kulturama: Njegoševa djela i djela o Njegošu, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013. Martinović, Anđelka. Bibliografija Njegoš. Njegoš na stranim jezici- ma, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013. Matica, br. 66, Matica crnogorska, Podgorica, 2016. Nikčević, Milorad. Istorija crnogorske književnosti. Od 1852. do 1918, Tom I, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica,

2012.

Nikčević, Vojislav P. „Negacija crnogorstva je primarni cilj CANU“, Vijesti, utorak, 29. V 2007. Nikčević, Vojislav P. Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblio- teka Republike Crne Gore „Đurđe Crnojević“, Cetinje, 2004.

Otašević, Dušan. Njeguški rječnik, Institut za crnogorski jezik i knji- ževnost, Podgorica, 2012. Pravopis crnogorskoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Pod- gorica, 2010. Reković, Ibrahim. Rječnik plavsko-gusinjskoga govora, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica, 2013. Rešetar, Milan. Štokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica,

2010.

Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika, Tom I, CANU, Podgorica, 2016. Rotković, Radoslav. Istorija crnogorske književnosti. Od početaka pismenosti do 1852, Tom II, Institut za crnogorski jezik i književ- nost, Podgorica, 2012. Silić, Josip. Crnogorski jezik – naučno-metodološke osnove standar- dizacije, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010. Šlaković, Sead. Rječnik osmanske leksike barskoga kraja, Institut za crnogorski jezik i književnost, Podgorica – Bar, 2013.

UDK 811.163ʼ26”19/20”

Ljudmila VASILJEVA (Lavov) Katedra za slovenske jezike Nacionalnoga univerziteta „Ivan Franko“ u Lavovu

UTJECAJ DRUŠTVENO-POLITIČKIH ČINJENICA NA JEZIČNE PROMJENE NA JUŽNOSLAVENSKIM PROSTORIMA (KRAJ XХ – POČETAK ХХІ ST.)

Kroz prizmu povijesnog razvoja razmotrit ćemo utjecaj društve- no-političkih činjenica na jezične promjene u Južnoj Slaviji, aktualnih za većinu zemalja ovog područja. Posebnu pažnju posvetit ćemo nor- miranju, standardizaciji/restandardizaciji, jezičnoj politici i jezičnom

planiranju, povezanosti jezika s nacionalnim identitetom. Veze južno- slavenske sociolingvistike i društva aktualne su, što odgovara logici su- vremene jezikoslovne teorije. Polazeći od temelja suvremene jezične politike, značajan je problem akumuliranja sociolingvalnog kapitala. Ključne riječi: južnoslavenske zemlje, jezična politika, standardi- zacija/restandardizacija, jezična globalizacija, sociolingvalni kapital, nacionalni identitet

Sociolingvističku analizu jezične situacije koja se formirala na južnoslavenskim prostorima krajem XX – početkom XXI st. nije mo- guće ostvariti bez pojašnjenja uvjeta i okolnosti povijesnog razvoja tog područja. Posljednjih se godina ondje provode nacionalna socio- lingvistička istraživanja, a s njima se formiraju nove sociolingvističke tradicije koje prikazuju iskustvo otkrivanja različitih aspekata uzaja- mnog djelovanja jezika i društva zasebno u svakoj od država i u svim zemljama općenito. Cilj ovog izlaganja je ukratko predstaviti suvreme- nu sociolingvalnu situaciju u južnoslavenskim zemljama i konstatirati određene pojave koje na početku drugog milenija predstavljaju važ- nu činjenicu u formiranju tamošnje jezične politike, otkriti osobitosti funkcioniranja službenih jezika u državama tog područja (uključujući one koje su se nedavno osamostalile ili obnovile), uzevši u obzir eu-

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

ropski smjer politike tih država, razjasniti neka pitanja koja su u vezi s jezičnim preobražajima postala predmet analize sociolingvističkih istraživanja. Analizirat ćemo probleme koji su uglavnom uvjetovani društveno-političkim promjenama na južnoslavenskom području te su aktualni za većinu južnoslavenskih sociolingvističkih istraživanja. Između ostalog objašnjavamo specifičnosti svake sociolingvističke tradicije u vezi s konkretnom jezičnom stvarnošću s gledišta speci- jalizacije sociolingvističkog znanja u pojedinačnim južnoslavenskim sociolingvističkim radovima. 1 U kontekstu navedenog problema postavlja se pitanje ovisi li značaj jezika o veličini teritorija njegove rasprostranjenosti ili o broju govornika? To pitanje je aktualno u nekim suvremenim južnoslaven- skim jezicima: crnogorskom koji ima više od 229 tisuća govornika 2 , bosanskom – više od milijun 800 tisuća 3 , slovenskom – više od milijun 727 tisuća 4 , makedonskom – više od milijun 390 tisuća 5 , hrvatskom – više od 3 milijuna 980 tisuća 6 (podaci se odnose na govornike nave- denih jezika koji žive baš na području svojih nacionalnih država, broj govornika koji žive u iseljeništvu ne uzimamo u obzir). Sociolingvalni problemi navedenih naroda imaju svoje posebnosti u usporedbi s je- zičnim situacijama u onim južnoslavenskim zemljama koje imaju veći broj govornika: bugarski – više od 9 milijuna, srpski – više od 8 mili- juna 500 tisuća 7 (smatranje tih jezika kao velikih je relativan pojam).

  • 1 V. o specijalizaciji sociolingvističkog znanja u nacionalnim jezikoslovnim tradi- cijama u G. P. Macjuk: Мацюк, Галина, Сучасна соціолінгвістика: тенденції в розвитку теорії і завдання, u Мова і суспільство, вип. 1, str. 5–20.

  • 2 https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE%D0%B3 %D0%BE%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%98%D0%B5%D0%B 7%D0%B8%D0%BA (16. siječnja 2017); https://ru.wikipedia.org/wiki/%D0%A7%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%BE %D0%B3%D0%BE%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D1%8 F%D0%B7%D1%8B%D0%BA (16. siječnja 2017).

  • 3 Prema popisu iz 2013, 1.866.585 stanovnika u Bosni i Hercegovini govori bosanskim jezikom, što predstavlja 52,86% ukupnog stanovništva BiH http:// www.popis2013.ba/popis2013/doc/Popis2013prvoIzdanje.pdf (18. rujna 2017).

  • 4 https://hr.wikipedia.org/wiki/Slovenski_jezik (16. siječnja 2017).

  • 5 https://hr.wikipedia.org/wiki/Makedonski_jezik (16. siječnja 2017).

  • 6 https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik (16. siječnja 2017).

  • 7 https://ru.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B5%D1%80%D0%B1%D1%81%D0% BA%D0%B8%D0%B9_%D1%8F%D0%B7%D1%8B%D0%BA (16. siječnja 2017);

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Početkom 90-ih godina baš na probleme zaštite i očuvanja tako- zvanih „malih“ jezika, kao što je npr. crnogorski, obratio je pozornost 61. Međunarodni kongres PEN Centra u Santiago de Composteli. Naj- veće na svijetu udruženje književnika i izdavača ukazalo je na obvezu međunarodnih struktura (UNESCA i dr.) zaštićivati jezike koji su ugro- ženi, odredivši za to određene mjere na nacionalnim i međunarodnim razinama. Oslanjajući se na završni dokument tog Kongresa na prijed- log Crnogorskog PEN Centra na 62. kongresu u Australiji (1998) već su raspravljali o konkretnim mjerama koje bi trebale biti usmjerene na zaštitu crnogorskog jezika i književnosti. Svima je poznata povijesno važna uloga staroslavenskog jezi- ka koji je temelj za sve slavenske jezike i za razvoj svih Slavena. Sa staroslavenskim je vezan procvat bugarskog jezika u starobugarskom razdoblju tako što je Bugarska u ono vrijeme imala status svojevrsnog kulturnog središta za sve Slavene. Ali taj procvat nije bio trajni proces i prirodni razvoj bugarskog jezika, od XIV st. bio je prekidan turskim napadima koji su utjecali ne samo na Bugarsku, već i na druge države:

Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i dr. Tada su se suvremeni jezici, npr. bugarski ili srpski, u vezi s tom vanjskom činjenicom, formirali u drukčijim uvjetima, nego neki drugi slavenski jezici. Npr. „Bugarsko književno društvo“ koje je bilo osnovano tek krajem 60-ih godina XIX st. u gradu Brajla (danas Rumunjska) svoju glavnu zadaću vidjelo je u razradi i usavršavanju bugarskog jezika, a njegovi osnivači su u stva- ranju jedinstvenog bugarskog jezika vidjeli sredstvo konsolidacije svih stanovnika države i sredstvo identifikacije bugarskog etnosa, tj. odvaja- nje od drugih etnosa 8 . Upravo u XIX st. u svim južnoslavenskim zemljama u prvi plan su izašle zadaće standardizacije jezika i normiranja pravopisa. S tim razdobljem podudara se proces kodifikacije slovenskog jezika. U ono vrijeme pitanje priznavanja njegove izvornosti bilo je vezano za djelat- nost J. Kopitara i F. Miklošiča. Tridesetih godina XIX st. ilirci su poku-

https://ru.wikibooks.org/wiki/%D0%91%D0%BE%D0%BB%D0%B3%D0%B0

%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D1%8F%D0%B7%D1%8

B%D0%BA (16. siječnja 2017). Podaci se odnose na govornike navedenih jezika koji žive samo na području vlastitih država.

  • 8 Стоянова, Ельза П., Деякі аспекти мовної ситуації в Болгарії у зв’язку з її вступом до Європейського Cоюзу u: Мовознавство, № 6, 2010, str. 11–22.

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

šali stvoriti jedinstveni jezik za sve Južne Slavene, kao i za Slovence 9 . Već do 70-ih godina XIX st., kako tvrde znanstvenici 10 , formiranje sa- mostalnog književnog jezika u Sloveniji bilo je uglavnom završeno. Jezična koncepcija Srbina V. Karadžića bila je motivirana politič- kim i sociolingvalnim čimbenicima koji su bili u tijesnoj vezi sa stan- dardizacijom jezika na narodnoj osnovi 11 . Analiza koncepcije iliraca, koji su dali velik doprinos izradi jedinstvenih jezičnih normi za sve Hrvate, osnova je za tvrdnju da su ideju zajedničkog jezika za sve Južne Slavene uspjeli realizirati djelomično. Umjesto toga, njihovi sljedbenici i protivnici krajem XIX st., više nego u 90 proteklih godina, objedi- nili su jezik Srba i Hrvata u jedan monocentričan jezik. Tako da se u idejama društveno-političkog i kulturnog pokreta za objedinjenje svih Južnih Slavena (u djelovanju V. Karadžića i Đ. Daničića u Srbiji, Lj. Gaja i J. Draškovića u Hrvatskoj, S. Škrabca i M. Pleteršika u Sloveni- ji), izrazito vide zakonomjernosti koje u naše vrijeme ulaze u djelokrug pitanja kojima se bavi sociolingvistika. Među južnoslavenskim jezicima makedonski jezik je stvoren prilično kasno. Makedonska znanstvenica A. Gjurkova vidi u njego- voj standardizaciji događaj koji je važan s dva gledišta: stvaranja na- cije i stvaranja države. Prema njezinom mišljenju – K. Misirkov, čija je djelatnost u XX st. bila usmjerena na priznavanje Makedonije kao samostalne države i B. Koneski koji je radio na normiranju makedon- skog pravopisa i leksičkog sustava makedonskog jezika – su dvije važ- ne osobe u makedonskoj lingvistici koje su svojim neprestanim radom

  • 9 Франко, Іван, Слов’янська взаємність в розуміння Яна Коллара і тепер u: Франко І. Зібрання творів: У 50-ти т., т. 29, Київ, 1981, str. 25–67.

    • 10 Плотникова, Ольга С., Словенский язык u: Славянские языки, Московский университет, Москва, 1977, str. 291.

    • 11 Sažeto je ova koncepcija izgledala ovako: 1) Srpski jezik mora biti u lingvistič- kom smislu jedinstven i polivalentan, tj. takav kakav se koristi u svim područjima književnog, kulturnog, društvenog i poslovnog života. 2) Jezične različitosti (fo- netske, morfološke, leksičke) u različitim stilovima književnog jezika moraju biti ukinute. 3) Količinu crkvenoslavenizama potrebno je minimizirati, sve ih treba „posrbiti“ (u mnogim slučajevima turske riječi imale su prednost pred crkveno- slavenizmima). 4) Vojvođansku dijalekatsku osnovicu narodnog jezika treba za- mijeniti istočnohercegovačkom (s ijekavskim, a ne ekavskim izgovorom.): Васи- льєва, Людмила П., Концепція літературної мови Вука Караджича і сучасна лінгвальна ситуація в південнослов’янському регіоні u: Вісник Львівського університету. Сер. Філологічна, вип. 48, Львів, 2009, str. 185–200.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

u Povjerenstvu za makedonski književni jezik 1944. g. dale značajan

doprinos za njegovu standardizaciju 12 . Jezična situacija na južnoslavenskim područjima konačno se pro- mijenila krajem XX st. Upravo tada, s raspadom SFRJ, prestao je funk-

cionirati srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik koji su službeno koristila četiri etnosa – Srbi, Hrvati, Muslimani Bošnjaci i Crnogorci. Umjesto njega počela su funkcionirati četiri jezika: srpski, hrvatski, bosanski, a ubrzo i crnogorski. Bosanski kao ravnopravan jezik potvrdili su svo- jim potpisima poglavari tadašnje Jugoslavije (u sastavu Srbije i Crne Gore), Bosne i Hercegovine te Hrvatske, kao i predstavnici SAD i EU u Daytonskom sporazumu (SAD). Godine 2007, nakon što je Crna Gora stekla neovisnost, bilo je riješeno pitanje crnogorskog jezika kao služ- benog u neovisnoj državi. Tako danas na južnoslavenskom području imamo sedam samo- stalnih država s vlastitim nacionalnim kodificiranim jezicima koji su priznati kao službeni 13 , a u jednoj od država, Bosni i Hercegovini, služ- benima se smatraju tri jezika: bosanski, srpski i hrvatski. Standardizi- rani jezik uvijek je bio i danas jest temeljna osnova potčinjenosti druš- tva državnim tijelima, a s gledišta sociolingvistike dihotomija „jezik – država“ od posebnog je značaja u zemljama koje su postale članice Europske unije, polazeći od zakonodavno pravne osnove EU: u Slove- niji (od 1. 5. 2004), u Bugarskoj (od 1. 1. 2007), u Hrvatskoj (od 1. 7. 2013). Nakon proglašenja neovisnosti Crna Gora 14 je počela s pripre- mom pravne osnove za ulazak u EU. Nakon proglašenja neovisnosti Slovenija je u potpunosti odredila svoje prioritete u vezi s europskom integracijom. Jedinstveni službeni jezik ondje je slovenski jezik, materinski za 80% njezinih stanovnika. Taj jezik koriste i nacionalne manjine koje čine oko 12% stanovništva. Iako Bošnjaci, Srbi i Hrvati svojim brojem nadmašuju ondje priznate manjine (npr. Talijane ili Mađare), u Sloveniji ih ipak smatraju stranim

  • 12 Ѓуркова, Александра, Социолингвистички аспекти на македонскиот ја- зик: од стандардизација до актуелните тенденции, pristupljeno s: http:// philologicalstudies.org/dokumenti/2008/vol2/2/4.pdf (16. siječnja 2017).

  • 13 Ili jezicima za službenu uporabu.

  • 14 Crna Gora je 15. prosinca 2008. predala zahtjev za učlanjenje u Europsku uni- ju, 17. prosinca 2010. je dobila status kandidata, a 29. lipnja 2012. je započela pregovore s Europskom unijom: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pristupanje_Crne_ Gore_Europskoj_uniji

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

građanima, a njihovi jezici nemaju status manjinskih 15 . Te i druge po- litičke i ekonomske uvjete u kojima se našla Slovenija nakon ulaska u EU, jezikoslovci Slovenije danas različito vrednuju 16 ; oni primjećuju opasnost prije svega u primjetnom utjecaju engleskog jezika koji sve agresivnije jača svoj položaj među mladima, novom školovanom gene- racijom slovenskog društva. Jezik globalizacije znanstvenici smatraju opasnim konkurentom standardnog jezika, naglašavajući da je suvre- mena slovenska književna norma primjetno udaljena od jezičnog uzusa u svim slovenskim pokrajinama. Zbog toga ona od govornika zahtijeva određene govorne napore i pritom ne postiže željenu razinu „komuni- kacijske komfornosti“, posebice u neslužbenoj komunikaciji 17 . U vezi s

  • 15 U vezi s takvim razumijevanjem jezika nacionalnih manjina treba obratiti pozor- nost na sociolingvističke radove, posvećene prethodnom stanju slovenskog jezika u SFRJ, pravima nacionalnog jezika u višenacionalnoj državi, jezičnoj politici i je- zičnom planiranju koji su predstavljeni u zborniku Družbenost slovenskega jezika (1991), iz kojeg smo dobili dovoljno informacija o tom pitanju. Tada su slovenski lingvisti ulagali mnogo truda radi postizanja realne, a ne deklarativne ravnoprav- nosti da sačuvaju pravo svoje nevelike nacije na neometan razvoj vlastitog jezika u svim područjima života. Tom razdoblju borbe za slovenski jezik i njegovu čisto- tu posvećen je rad Jezikovni pogovori v Sedem dni (2007). V.: Катунин, Дмитрий А. Статус языков в современном законодательстве Словении и словенский язык в законодательных актах сопредельных стран. Статья первак, u: Язык и культура, № 3, Москва, 2008, str. 28; Гак, Владимир Г., К типологии форм языковой политики, u: Вопросы языкознания, № 5, str. 104–133; Stabej, Mar- ko, Slovenščina v evropski jezikovni mavrici, u: Družboslovne razprave, 18/40, avg. 2002, str. 157168; Ажнюк, Богдан М. Сучасні тенденції розвитку су- часної соціолінгвістичної термінології, u: Мовознавство, № 2–3, 2013, str.

169170.

  • 16 Stabej, Marko, Bo en jezik dovolj? Večjezičnost v еnojezičnosti, u: Obdobja 20. Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2001, str. 68; Statistične informacije (statistični urad Repub- like Slovenije). Ljubljana, st. 93/2003, pristupljeno s: www.sov.si/popis). (12. prosinca 2016).

  • 17 Vidovič Muha, Аda, Sodobni položaj nacionalnih jezikov v luči jezikovne politike, u: Obdobja 20. Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2001, str. 5–27. Vidovič Muha, Аda, Vprasanje globalizmov ali meje naših svetov, u: Obdobja 22. Metode in zvrsti. Aktualizacija jezikovnozvrstne teorije na Slovenskem: členitev jezikovne resničnosti. Mednarodni simpozij, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2003, str. 73–81. Stabej, Marko, Slovenščina v evropski jezikovni mavrici, u: Družboslovne razprave, 18/40, avg. 2002, str. 157168.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

tim posebice je danas aktualan ponovni pregled prethodne imperativno purističke jezične politike u toj zemlji s ciljem veće tolerancije neknji- ževnojezičnih (razgovornih) idioma koji u uvjetima slovenske jezične situacije osiguravaju neslužbenu komunikaciju 18 . To uvjetuje porast za- nimanja za istraživanje jezika grada, budući da se u Sloveniji intenziv- no zbivaju procesi urbanizacije. Prije svega se to osjeća u glavnom gra- du Ljubljani, kao i u okolnim područjima (porast stanovništva glavnog grada Slovenije i okolnih područja za deset godina, prema podacima popisa stanovništva od 31. 3. 2002. g., bio je od 20 do 40%, a ti procesi se razvijaju sve brže). Takva situacija je uvjetovana pojačanom centra- lizacijom društvenog, političkog, ekonomskog, obrazovnog i kulturnog života zemlje koja, kao odgovor, izaziva centrifugalnu nastrojenost u perifernim područjima. Ljubljana se našla u središtu procesa demokra- tizacije, urbanizacije, centralizacije i globalizacije koji stvaraju predu- vjete za promjenu jezične situacije najprije u glavnom gradu, a zatim u drugim pokrajinama te zemlje 19 . Bugarska, koja je kao sljedeća južnoslavenska zemlja postala članica EU, također osjeća određene globalizacijske utjecaje. Institut za bugarski jezik se učlanio u Europsku asocijaciju nacionalnih jezika (EFNIL) koja se bavi istraživanjem problema jezične ekologije (ekolin- gvistike) i očuvanjem tzv. malih jezika kojima prijeti nestanak. Bugarski sociolingvist A. Pačev u vezi s tim u radu „Bugarska i bugarski jezik u EU“ obraća pozornost na nove sociolingvističke kategorije kojima u EU opredjeljuju status jednog ili drugog jezika, polazeći od zahtjeva prema jezičnoj politici u toj zajednici. Radi se o dodjeljivanju statusa velikog ili malog jezika jednom ili drugom jeziku. Za to u ujedinjenoj Europi uzimaju u obzir ne samo broj govornika, već koriste i novi termin „soci- olingvalni kapital“ koji određuju prema komunikacijskoj kompetenciji govornika određenog jezika, posebnostima jezične politike i jezičnog planiranja koji su predviđeni u određenoj državi za razvoj i funkcioni-

  • 18 Pogorelec, Вreda, Teorija zvrstnosti in slovensko jezikovno normiranje, u: Ob- dobja 22. Metode in zvrsti. Aktualizacija jezikovnozvrstnе tеorijc na Slovеnskem: členitev jezikovne resničnosti. Mednarodni simpozij, Filozofska fakulteta , Lju- bljana, 2003, str.17–26.

  • 19 Tivadar, Hotimir, Podoba in funkcija govorjenega knjižnega jezika glede na neknjižne zvrsti, u: Obdobja 22. Metode in zvrsti. Aktualizacija jezikovnozvrstne teorijc na Slovenskem: členitev jezikovne resničnosti. Mednarodni simpozij, Filo- zofska fakulteta, Ljubljana, 2003, str. 437452.

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

ranje konkretnog jezika. „S dodjelom statusa službenog jezika u EU bu- garskom nacionalnom jeziku – tvrdi A. Pačev – tek počinje velik posao na prilagodbi bugarske jezične zajednice uvjetima višejezične Europe. Sve zakonodavne listine i dokumenti, koji su od velikog političkog zna- čaja, već se tiskaju na bugarskom jeziku. S jedne strane zakoni EU po- staju obveznima za sve građane Bugarske, a s druge – bugarski sudski sustav obuhvaća pitanja obvezne usklađenosti sa zakonodavno pravnim temeljem što sudovima daje mogućnost da donose presude radi kažnja- vanja građana/organizacija zbog neispunjavanja postojećih zakona.“ 20 Zatim, prema mišljenju Pačeva, radi porasta sociolingvalnog kapitala, nacionalni jezici, osim dobivenog statusa službenih, moraju se kretati u smjeru integracije, stavljajući naglasak na glavne čimbenike uspješ- nog tijeka ovog procesa: mjesta jezika na europskom tržištu, njegove odgovarajuće razine u sociolingvalnoj hijerarhiji s ciljem uključivanja u sociolingvalnu mrežu 21 . Pri razmatranju problema statusa bugarskog jezika u EU i jezične politike u zemlji bugarski znanstvenik se osla- nja na izreku francuskog sociologa, antiglobalista P. Bourdieua o tzv. „jezičnom tržištu“ koje je mreža tržišta koja međusobno djeluju, a na kojima su jezici roba za razmjenu koju, kao i drugu potrošačku robu, prodaju ili kupuju. Jezik za kojim postoji potražnja donosi određenu dobit, a to omogućuje nabavu drugih potrebnih jezika: „taj pretpostav- ljeni postupak kupovine/prodaje kontinuirano se ponavlja. Gomila se „jezični kapital“ koji je istovremeno i „financijski kapital“ 22 . U prodaji jezika, kako tvrdi P. Bourdieu, sudjeluju politički subjekti i subjekti planiranja, a „neuspjeh u gomilanju sociolingvalnog kapitala“ izaziva- ju upravo recipijenti – prosječni građani u svojoj obitelji“ 23 . Suglasno više iznesenim razmišljanjima znanstvenika, jezična politika i jezično planiranje igraju važnu ulogu u svakoj državi, budući da pridonose do- bivanju statusa velikog ili malog jezika u ujedinjenoj Europi.

  • 20 Пачев, Ангел, България и българският език в Европейския союз, u: Бъл- гарски език, № 1, 2007, str. 1–14, pristupljeno s: http://www.balgarskiezik.eu/ 1-2007/A_Pachev.pdf. (12. prosinca 2016).

  • 21 Isto.

  • 22 Bourdieu, Pierre, Language & Symbolic Power, in: First edition. Translated by Gino Raymond & Matthew Adamson. Edited by John B. Thompson, MA: Harvard University Press, Cambridge, 1991, p. 259.

  • 23 Isto.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Nacionalna samosvijest naroda i njegova kultura su tijesno po- vezani s jezikom. Jezik je sredstvo koje podržava i nacionalni identitet naroda i njegovu kulturu. Jezici koji vrše uglavnom političku funkciju nemaju perspektivu trajnog funkcioniranja 24 . Primjer je srpskohrvatski jezik. Neočekivani povratak niza južnoslavenskih naroda svojim nacio- nalnim korijenima u različitim područjima društvenog života, uključu- jući i dijalekte, potvrđuje tvrdnju V. G. Gaka koji smatra da važnu ulogu u aktualizaciji jezičnih problema igra rasprostranjenost demokratskih i humanističkih pogleda da je svaki jezik društveno i općeljudsko bo- gatstvo, neponovljivo u svojoj individualnosti – sve je to u suštini osi- guralo nastajanje onoga što Francuzi nazivaju „le droit à la différence“ (pravo na različitost) – pravo razgovarati na materinskom jeziku, živjeti prema tradicijama vlastite kulture 25 . U kompleksu problema povezanih s jačanjem nacionalne samosvijesti važno mjesto zauzimaju nacional- no-jezični problemi, jer je jezik neodvojiv dio svakog naroda, sredstvo njegova okupljanja u jednu zajednicu u kojoj se odražava povijesno iskustvo etnosa, čuva se njegova kultura, akumuliraju se njegova zna- nja 26 . S tim je povezano novo razumijevanje problema nekadašnjeg srp- skohrvatskog jezika koji, i nakon što je niz država dobio status neovi- snih i standardizirao vlastite jezike, ostaje zanimljiva sociolingvistička pojava. To je točka odbrojavanja, jer od vremena prestanka njegovog postojanja počinje rješavanje jezičnih problema važnih za nove države:

formiranje službenog jezika i jezika manjina, razvoj jezične politike, utvrđivanje jezične norme, pojavljivanje pravopisnih problema, reali- zacija globalizacijskih utjecaja na jezične procese. Srpskohrvatski jezik prije su istraživali s različitih gledišta, na primjer, s gledišta funkcio- niranja jezika i njegovih varijanti 27 koje danas imaju status jezika, kao

  • 24 Андрусів, Стефанія, Модус національної ідентичності: Львівський текст 30-х рр. ХХ ст., ЛНУ ім. Ів. Франка, Джура, Львів, Тернопіль, str. 1619. – 340 c.

  • 25 Гак, Владимир Г., К типологии форм языковой политики, u: Вопросы языкознания, № 5, str. 104–133; Мечковская, Нина Б., Социальная лингвисти- ка, Аспект-пресс, Москва, 1996, str. 99.

  • 26 V. isto mišljenje o tome da ako brojno malen narod koristi književni jezik, to ne ograničava njegove duhovne mogućnosti i ne znači siromaštvo ili nerazvijenost jezika. Васильєва, Людмила, Специфіка функціонування серболужицьких мов та сучасна ситуація в слов’янському мовному світі, u: Питання сорабіс- тики, вип. 8, Львів, 2000, str. 68.

  • 27 Već od 60-ih godina XX st. neki jugoslavenski jezikoslovci obraćali su pozornost

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

jezik „lingua communis“ 28 , što je u naše vrijeme svojevrstan temelj za rješavanje problema jezičnih manjina itd. S pojavljivanjem samostalnih jezika poslije raspada Jugoslavije srpskohrvatski jezik zadržao se samo u sociolingvističkim radovima u postjugoslavenskim državama, npr. u J. Baotića, M. Radovanovića 29 . Činjenica je da posebnu pozornost u svojim radovima sociolingvisti dodjeljuju normiranju, standardizaciji, jezičnoj politici i jezičnom planiranju novonastalih jezika. U kompleksu izloženih problema trebalo bi obratiti pozornost na važno pitanje koje je vezano uz tumačenje procesa jezičnog planiranja i normiranja koji se događaju nakon što su zemlje, koje su prije bile u sastavu višenacionalne države SFRJ, stekle neovisnost. Službeni jezik ili jezik vladajuće nacije (u političkom, ekonomskom, demografskom smislu (tj. prema broju njezinih govornika) ondje je bio uglavnom je-

na postojanje razlika u srpskohrvatskom književnom jeziku, otvoreno nazivajući takve razlike varijantama, govorili su o njihovom međusobnom odnosu, opredje- ljivali su status s jezičnog, komunikativnog i pravnog gledišta: Pranjić, Kruno- slav, Zakonski prijedlog: četiri jezika, u: Jezik, br. 1, 1968–1969, str. 4–6; Šipka, Milan, La langue serbocroate standard contemporaine a la lumiere des rapports

nationaux, u: Vuk Stefanović Karadžić (Actes du Collooue International tenu en Sorbonne, les 5 et 6 octobre 1987), Paris, 1988, p. 43–48. Usput bismo htjeli na- pomenuti da su to podaci koje navodi M. Šipka o broju govornika koji su govorili srpskohrvatskim jezikom na području četiriju republika, zajedno s makedonskim i slovenskim koji su korišteni samo u vlastitim republikama – Makedoniji i Slove- niji. Prema popisu stanovništva iz 1981. g. tim jezikom je govorilo 49,81% Srba, 27,10% Hrvata, 12,24% Muslimana, 3,54% Crnogoraca, kao i oni govornici koji su se opredijelili kao Jugoslaveni – 7,31%. O četirma varijantama jezika su pisali V. Nikčević, A. Isaković. Godine 1991. pojavio se rječnik razlika između srp- skog i hrvatskog jezika: Nikčević, Vojislav, Dimitrije Milaković kao lingvista, u:

Ovdje, br. 198, 1987, str. 10–11; Nikčević, Vojislav, Periodizacija stare crnogorske književnosti, u: Zbornik radova profesora i saradnika Nastavničkog fakulteta, br. 5/6, Nikšić, 1982, str. 275–304; Isaković, Alija, Varijante na popravnom ispitu u:

Život, br. 11/12, 1970, str. 54–71. Brodnjak, Vladimir, Razlikovni rječnik srpskoga

  • i hrvatskoga jezika, Školske novine, Zagreb, 1991, 632 str.

  • 28 Radovanović, Milorad, Sociolingvistika, Matica srpska, Novi Sad, 1986, 304 str.

  • 29 Ipak, u prvom planu poslije 1990. g. na prvom mjestu su bili prosjeci standardiza- cije/restandardizacije jezika prije svega novonastalih (bosanskog i crnogorskog)

    • i usavršavanje normi srpskog i hrvatskog jezika: Radovanović, Milorad, Srpski

jezični standard, u: Jezični varijeteti i nacionalni identiteti: prilozi proučavanju

standardnih jezika utemeljenih na štokavštini, Disput, Zagreb, 2009, str. 199–214; Baotić, Josip, Standardni jezici štokavskog narječja, u: Simpozij o bosanskome jeziku (Zbornik radova), Sarajevo, 1999, str. 89–96.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

dan jezik, drugi nacionalni jezici imali su određena ograničenja 30 . U sociolingvističkim radovima, u kojima se istražuju teoretski problemi jezičnog planiranja i normiranja u zemljama koje su nastale na područ- ju nekadašnje Jugoslavije, procesi standardizacije se odvijaju prilično različito, ali je zajedničko prihvaćanje tog tumačenja kao takvoga koje ima u svojoj osnovi kodifikaciju jezika. Npr., R. Bugarski objašnjava proces standardizacije kao izgrađivanje jezičnih normi, kao normali- zaciju, niveliranje i neutralizaciju 31 ; D. Škiljan – kao proces stvaranja eksplicitne norme u određenom društvu, u određeni trenutak, što je uvjetovano ekonomskim, političkim i kulturno-povijesnim činjenica- ma (vrijeme kada se etnička ili nacionalna formacija, spojivši se s in- ternacionalnom civilizacijom, počinje služiti vlastitim idiomom koji je do tog vremena udovoljavao potrebe samo etničke civilizacije koja je stabilna u prostoru i vremenu) 32 . Pritom sam pojam elastične stabil- nosti u čijoj osnovi je suprotstavljanje jezične norme i kodifikacije, ima sljedeću interpretaciju: jezični standard se stabilizira kao rezultat kodifikacije, a norma koja se opredjeljuje kodifikacijom mora biti ela- stična što omogućuje adaptaciju promjena koje se zbivaju u jezičnoj zajednici. Prema mišljenju D. Brozovića, standardizacija je neprekidan proces koji mora osjetljivo reagirati na promjene u različitim područ- jima društvenog života jezičnog kolektiva te ih odražavati u jezičnom standardu 33 . U vezi s formiranjem jezičnog korpusa: suvremeni sociolingvi- sti, npr., R. Cooper 34 , standardizaciju zajedno s grafizacijom kao prvom etapom njegovog formiranja (aspektom jezičnog planiranja koji utječe

  • 30 U nekadašnjoj Jugoslaviji kao višenacionalnoj državi srpskohrvatski jezik je bio jedan od službenih jezik: Ustav SFRJ, Službeni list, Beograd, 1980, 227, str. 4. U Ustavu te zemlje isti status su imali još slovenski i makedonski jezik, ali u stvar- nosti u vojsci, policiji itd. razgovarali su uglavnom srpskohrvatskim jezikom, i to beogradskom varijantom.

  • 31 Bugarski, Ranko, Raslojavanje jezika, u: Uvod u opštu lingvistiku, Beograd – Novi Sad, 1989, str. 160.

  • 32 Škiljan, Dubravko, Planiranje jezika, u: Jezična politika, Zagreb, 1988, str. 40–55.

  • 33 Brozović, Dalibor, Gramatičke značajke hrvatskoga jezika, u: Jezik, br. 4, 1997, str. 127–135; Brozović, Dalibor, Aktuelna kolebanja hrvatske jezične norme, u: Jezik, br. 5, 1998, str. 161–176; Brozović, Dalibor, Deset teza o hrvatskome jeziku, u: Hrvatski jezik u političkom vrtlogu, Mladost, Zagreb, 1990, str. 271–283.

  • 34 Cooper, Robert L., Language Planning and Social Change, Cambridger Unversity Press, Cambridg, 1996, p. 122–123.

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

na grafijsko oblikovanje i pravopis) i modernizaciju koja je u znatnoj mjeri povezana s djelatnošću usmjerenom na ponovni pregled (preobli- kovanje) leksičkog sustava jezika za zadovoljavanje potreba povećanja funkcionalnosti normiranog jezika u društvenoj, ekonomskoj i dr. spe- cijalnim granama, opredjeljuju kao etapu njegovog [korpusa] planira- nja 35 . Tendencija prema razgraničavanju pojmova, planiranje jezičnog korpusa i pregled (preoblikovanje) jezičnog korpusa ili restandardizaci- ja pojavili su se u radovima lingvista samo radi rasvjetljavanja procesa jezičnog planiranja u novonastalim južnoslavenskim državama. Prema našem mišljenju, sasvim je opravdano uvođenje pojma restandardizaci- je u pogledu bosanskog, hrvatskog i crnogorskog jezika (kao protuteže nazivima standardizacija, modernizacija, renovacija) 36 . Neophodnost u njemu u vezi s hrvatskom jezičnom situacijom poslije raspada SFRJ obrazložila je A. Peti-Stantić 37 . Ona restandardizaciju tumači kao preo- blikovanje jezičnog korpusa koji je uvjetovan promjenom statusa jezika i ima cilj djelomičnog preoblikovanja osnova određenog jezičnog stan- darda. Restandardizacija se očituje u (pre)ocjenjivanju jezičnog stan- darda, ona uspostavlja i granice za drukčije tumačenje tih kompromisa koji su postojali u vrijeme političke ovisnosti. Opredjeljenje u kontek- stu jezičnog planiranja restandardizacije je proces koji ima cilj dodijeli-

  • 35 Isto.

  • 36 R. Bugarski upozorava u svom radu da u znansvenoj literaturi o planiranju jezika nema razlike između dva konceptualno različita oblikovanja jezika, jednog od dijalekatske osnovice, a drugog od već postojeće standardnojezične osnovice, gdje se standardni jezici grade od varijanti zajedničkog standarda, što je zapravo slučaj s novim standardnim jezicima nastalim na područjima srpskohrvatskog jezika. Nje- gova shema procesa koji vodi preoblikovanju izgleda ovako: standardizacija; vari- jantizacija; restandardizacija. Bugarski, Ranko, Restandardizacija srpskohrvatskog u svetlu sociolingvističke teorije, u: Nova lica jezika, Biblioteka XX vek, Beograd, 2002, str. 145–154. U svakom slučaju taj se model, vezan za jezično planiranje, može primijeniti na jezičnu stvarnost vezanu za srpskohrvatski jezik u vrijeme njegova postojanja i poslije njegova nestanka. Već smo ranije spomenuli pitanje nastanka u XIX st. jedinstvenog monocentričnog jezika, a također smo obratili po- zornost na njegove varijante koje su se konačno preoblikovale u standardne jezike: srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski.

  • 37 Peti-Stantić, Anita, Restandardizacija (hrvatskoga) standardnoga jezika, u: Jezič ni varijeteti i nacionalni identiteti: prilozi proučavanju standardnih jezika utemelje- nih na štokavštini, Disput, Zagreb, 2009, str. 75. S. 71–82. С. 75 V. i već spomenu- ti rad R. Bugarskog Restandardizacija srpskohrvatskog u svetlu sociolingvističke teorije, u njegovoj knjizi Nova lica jezika.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

ti jeziku novi status i prestiž putem „oblikovanja“ (preoblikovanja – Lj. V.) starog-novog korpusa 38 . U tom kontekstu treba obratiti pozornost na specifičnost jezične situacije u najmanjoj, prema broju govornika, zemlji južnoslavenskog

područja – Crnoj Gori. Općenito jezičnom situacijom nazivaju cjeloku- pnost svih jezika, teritorijalnih i socijalnih dijalekata, funkcionalnih sti- lova i dr. koji se koriste u zemlji radi osiguranja komunikacije na svim

društvenim razinama. Ako su na području jedne zemlje rasprostranjena dva ili nekoliko jezika (prema posljednjem popisu stanovništva Crna Gora je upravo takva zemlja 39 ), za proučavanje jezične situacije važno je opredijeliti stupanj rasprostranjenosti svakog jezika, kao i njihove ocjenjivačke karakteristike. Postoje dva glavna pokazatelja demograf- skog kapaciteta (ili moći) jezika. Prvi se pokazatelj opredjeljuje brojem govornika određenog jezika u odnosu na broj stanovnika na istraži- vanom području. Drugi pokazatelj komunikacijskog kapaciteta jezika opredjeljuje se prema broju govornika u komunikacijskim sferama koje osigurava svaki od jezika koji se koristi na tom području. Kad u jednoj zemlji postoje dva ili više jezika, od posebne važnosti da se određeni jezik sačuva je njegova komunikacijska moć. Po ovom drugom para- metru jezične situacije se dijele na uravnotežene i neuravnotežene. Pri

uravnoteženoj jezičnoj situaciji dva (ili više) jezika imaju jednako snaž- nu komunikacijsku moć (kapacitet). Obratimo pozornost na to da nacionalni jezik u potpunosti vrši svoju državotvornu funkciju samo u slučaju kada je on sredstvo komu- nikacije širokih slojeva stanovništva zemlje. Veoma je važno prevla- dati socijalnu nepotpunost funkcioniranja jezika, sinkronizirati procese socijalnog, jezičnog i kulturnog razvoja društva. Poznato je da nacije, koje se formiraju u granicama tuđih država, s vremenom gube više slo- jeve svoga društva i postaju nepotpunima. Npr. Crna Gora je dugo bila, čak i u nedavnoj prošlosti, u sastavu različitih državnih tvorevina. Na- vedene činjenice su uvjetovale da danas jezičnu situaciju u zemlji ka-

  • 38 V. već spomenuti rad Anite Peti-Stantić.

  • 39 „Prema podacima sa poslednjeg popisa stanovništva 2011. godine, u Crnoj Gori 42,88 odsto govori sprski jezik, 36,97 odsto crnogorski, bosanski 5,33, albanski 5,27, a hrvatski 0,5 odsto“, pristupljeno s: file://Srpski%20jezik%20u%20 Crnoj %20 gori %20 je %20 jezik %20 ve ć ine ,%20 dokaz %20 za %20 to %20 je %20 i%20popis%20stanovništva%20_%20INTERMA

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

rakterizira određeni odnos među dvama jezicima – crnogorskom i srp- skom. Asimilacija znatnog dijela stanovništva Crne Gore uzrokovala je prigušivanje nacionalne samosvijesti Crnogoraca. Usporedimo najprije demografske podatke iz 1948. g. (odmah nakon što su Crnogorci dobili status nacije 40 ) i posljednjeg popisa stanovništva. Prema popisu iz 1948. g., njihov broj je bio 90,5% od ukupnog broja stanovnika (Srba je bilo više od 6,5%), sada je Crnogoraca dvostruko manje – 44,98%, a Srba – 28,73% 41 . Službeno nepriznavanje jezika crnogorske nacije, jak utjecaj srpsko-crnogorskog vjerskog zajedništva i prenošenje tog zajedništva na etničko područje, otvorenost komunikacijskog prostora Crne Gore srpskim utjecajima 42 – sve je to dugo vremena uzrokovalo određenu napetost u crnogorskom društvu. Deformiranost jezične situacije u Crnoj Gori je prije svega u tome da korelacija crnogorskojezičnog i srpskojezičnog dijela stanovništva ne odgovara korelaciji Crnogoraca i Srba na njezinom području 43 . U vezi s dominirajućom po broju nacijom; Crnogoraca je oko 279 tisuća, a to je oko 45% stanovništva države, gotovo 230 tisuća nazvali su ma- terinskim crnogorski jezik, 50 tisuća Crnogoraca od tog broja koji čini gotovo 18%, materinskim jezikom smatraju srpski. Ipak nam se čini da ima razloga smatrati da je proces denacionalizacije Crnogoraca nešto sporiji, nego što je bio prije. Prethodni popis stanovništva je zabilježio manji broj Crnogoraca – 267 tisuća, a podaci vezani za uporabu jezi- ka bili su sljedeći: 136 tisuća govornika crnogorskog jezika, što iznosi 22% (tada jezik još nije imao službeni status) 44 .

  • 40 Službeno su status nacije Crnogorci dobili poslije Drugog svjetskog rata.

  • 41 http://www.vijesti.me/tv/zvanicni-rezultati-popisa - сrnogoraca-4498-odsto- srba-2873-odsto-28461

  • 42 O tome zorno svjedoče podaci: komunikacijski prostor Crne Gore je imao 65,56% srpske periodike i samo 29,44% – vlastiti tisak . Radi usporedbe: o recepciji srp- skog tiska u drugim zemljama SFRJ: u Hrvatskoj – 3,03%, u Bosni i Hercego- vini – 1,76%, u Sloveniji, u Makedoniji – 0,02%: Šipka, Milan, Srpskohrvatsko govorno područje kao komunikacijski prostor, u: Sveske Instituta za proučavanje nacionalnih odnosa, br. 26/27, JANU, Sarajevo, 1989, str. 281–295.

  • 43 Službeni rezultati popisa: Crnogoraca 44,98%, Srba 28,73%. Srpskim jezikom govori 42,88 % građana, a crnogorskim 36,97 %, pristupljeno s: http://www.vijesti.

    • me/tv/zvanicni-rezultati-popisa- сrnogoraca-4498-odsto-srba-2873-odsto-28461

  • 44 https :// hr . wikipedia . org / wiki / Nacionalno _ izja % C 5% A 1 njavanje _ na _ popisima_u_Crnoj_Gori. Bilo bi zanimljivo usporediti podatke o broju govornika s rezultatima iz 1948. g., kada je u Crnoj Gori postotak Crnogoraca bio 90,5% od

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Tako da su Srbi druga, prema broju stanovnika, nacionalna skupina stanovništva koja bi se trebala tretirati u Crnoj Gori kao manjinska 45 , ima ih više od 178 tisuća, što je manje od 28,5%. Za apsolutnu većinu Srba mate- rinski je srpski jezik. Nažalost, u službenim podacima popisa stanovništva („Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori“) nismo naišli na podatke o tome postoje li u zemlji Srbi kojima

je materinski neki drugi jezik, osim srpskog. Takve podatke imamo, reci- mo, u rezultatima popisa drugih zemalja, npr. u Ukrajini, gdje je ukrajinski jezik materinski za 3,8% Rusa 46 . Ipak postoji određeni broj Crnogoraca koji svoj materinski jezik nazivaju srpski. U Crnoj Gori sada je nastala prilično uravnotežena dvojezična situacija – količinski pokazatelji rasprostranjeno- sti crnogorskog i srpskog jezika svjedoče o gotovo jednako snažnoj demo- grafskoj moći dvaju jezika, iako se oni različito pojavljuju u različitim sfe- rama. To određuje oštrinu jezičnog konflikta. Skupština Crne Gore je 2007. g. usvojila Ustav koji u čl. 13 „O jeziku i pismu“ utvrđuje crnogorski jezik kao službeni 47 , što je izazvalo jako protivljenje srpski orijentiranih skupina stanovništva, iako uporabu jezika u Crnoj Gori jamči njezin Ustav. 48

ukupnog stanovništva, ali na te podatke u ovom popisu nismo naišli, istina je da i o crnogorskom jeziku tada još nije bilo ni govora.

  • 45 Prilično neprecizna definicija manjine koju koriste u CG (manjina je svaka zajed- nica koja se osjeća manjinom bez obzira na njezin kvantitet) i napetost oko pitanja jesu li ili nisu Srbi manjina u CG: Ružić, Nataša, Manjinski mediji u borbi za op- stanak na crnogorskom tržištu, pristupljeno s: http://www.manjine.ba/wp-content/ uploads/2013/02/Crna-Gora-nacionalni-izvjestaj.pdf. (26. 9. 2012) prouzrokovale su da u našem radu koristimo naziv nacionalna skupina.

  • 46 http://database.ukrcensus.gov.ua/MULT/Database/Census/databasetree_uk.asp

  • 47 „Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik. Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni. U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik“ – Ustav Crne Gore, pristupljeno s: http://www.skupstina.me/images/dokumenti/ ustav-crne-gore.pdf S.4

  • 48 Crnogorska znanstvenica R. Glušica o tome piše ovako: „Konačno, u samostalnoj, nezavisnoj državi Crnoj Gori i njenom Ustavu, donesenom 19. oktobra 2007, prvi put se pojavljuje lingvonim crnogorski jezik kao odrednica za službeni jezik u Crnoj Gori. U Čl. 13 stoji da je službeni jezik crnogorski, da su ravnopravne ćirilica i latini- ca, te da su u službenoj upotrebi srpski, hrvatski, bosanski i albanski. Ovakvo ustavno definisanje službenog jezika i jezikā u službenoj upotrebi nastalo je iz potrebe da se u višenacionalnoj i višejezičkoj, a prije svega politički podijeljenoj Crnoj Gori, na demokratski način riješi ova problematika. Očigledno da je na snazi politika jezičkog pluralizma kojom se podržava jezička raznolikost, ali se prije svega promoviše i

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

Iz brojnih definicija jezične politike valja izdvojiti mišljenje da je jezična politika neodvojiv dio dominirajuće opće politike u društvu te je posve logično da su se društvenopolitičke prilike, koje su se smjenjiva- le na prostorima Crne Gore, izravno odražavale na crnogorsku jezičnu politiku. S obnovom statusa državnosti i službenog statusa crnogorskog jezika u zemlji su se pojavili uvjeti za jezično planiranje i standardizaci- ju crnogorskog jezika što bi trebalo pridonijeti poboljšanju učinkovito- sti javne komunikacije. Simbolična funkcija jezika koja je ranije bila za Crnogorce od najvećeg značaja, trebala bi konačno otvoriti mjesto ko- munikacijskoj funkciji. Kako tvrdi R. Glušica, „ne samo Ustavom već i drugim pravnim aktima (zakonima, odlukama, ukazima) reguliše se jezička politika de iure. Zakonskim odredbama utiče se na status jezika, ali i na njegov korpus, posebno leksički. U literaturi su poznati i ispitani različiti postupci država koje u skladu sa opštom politikom zakonski regulišu polje jezičke upotrebe. U tim zakonskim aktima najčešće se nastoji zaštiti čistota jezika i nacionalnog identiteta, a zatim regulisati upotreba jezikā i pisama nacionalnih manjina“ 49 Nasuprot tome u svom je razgovoru s medijima pomoćnik ministra Sabahudin Delić 2012. g. naglasio neprecizno definiranje pojma manjina u službenim dokumen- tima te da je baš ta činjenica uzrokovala problem oko financiranja me- dija nacionalnih manjina 50 tako da zakonske odredbe koje spominje R. Glušica još očekuju svoje preciziranje 51 . Važno je naglasiti da poslije neovisnosti pratimo određene uspjehe u utvrđivanju crnogorskog jezika kao službenog. Proširila su se područ- ja njegove upotrebe u administraciji, naobrazbi, znanosti, pojavilo se više novina, knjiga na crnogorskom jeziku, u školama i na sveučilištima

pravno štiti crnogorski jezik kao izraz nacionalnog identiteta. Glušica, Rajka, Jezička politika u Crnoj Gori, u: Riječ, nova serija, br. 1, Nikšić, 2009, str. 27.

  • 49 Isto, str. 28–29.

  • 50 Ružić, Nataša, Manjinski mediji u borbi za opstanak na crnogorskom tržištu, pri- stupljeno s: http://www.manjine.ba/wp-content/uploads/2013/02/Crna-Gora-naci- onalni-izvjestaj.pdf. Dosta neprecizna definicija i napetost oko pitanja jesu li ili nisu Srbi manjina u CG prouzrokovali su da u našem radu koristimo naziv nacio- nalna skupina. (26. 9. 2012).

  • 51 „Postoje zakonske odredbe o funkcionisanju jezika u medijima, u državnoj ad- ministraciji, sudstvu, obrazovnom sistemu, vojsci i sl. Crna Gora nema još uvi- jek nijedan pravni akt, osim Ustava, kojim bi se regulisala upotreba crnogorskog i drugih jezika pomenutih u Ustavu.“ Glušica, Rajka, Jezička politika u Crnoj Gori...,

str. 28–29.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

uveden je predmet crnogorski jezik. Ali se stalno primjećuje da svaki korak koji je usmjeren na proširivanje funkcija crnogorskog jezika nai-

lazi na otpor srpski orijentiranog dijela crnogorskog društva. Proturječja nisu prestajala od 1995. g., od vremena kada je V. P. Nikčević prvi put službeno deklarirao postojanje ovog jezika. To je jedna od glavnih pre- preka u izgradnji države, neovisne od nekadašnje metropole. Druga je prepreka nemogućnost nalaženja kompromisa u vezi s

normiranjem jezika od strane crnogorske intelektualne elite. U tisku

nailazimo na brojne optužbe protiv oponenata u vezi s normiranjem

jezika, kodifikacijom, pristupima standardizaciji i sl. Napetost u odno- sima postoji čak između onih lingvista koji podržavaju postojanje cr- nogorskog jezika. Nezadovoljstvo je izazvalo i otvaranje fakulteta za

crnogorski jezik i književnost 52 , što nije posve logično. Tim povodom je jedan od novinara umjesno skrenuo pažnju na situaciju s jezikom u zemlji: „Сrnogorski jezik je službeni jezik u Crnoj Gori koja je vjerovatno jedina zemlja u svijetu gdje je osnivanje fakul- teta koji se bavi izučavanjem službenog jezika postalo problem“ 53 . Evo još jednog komentara čitatelja za ranije navedeni članak „Kome (ne) treba fakultet za crnogorski jezik“: „Nije problem u Crnoj Gori crno- gorski jezik, nego je problem srpski jezik i njegovo uplitanje tamo gdje

  • 52 Po mišljenju profesorice opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Nikšiću R. Glušice Osnivanje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, favorizovanje je pogubnog, nenaučnog i nacionalističkog koncepta i viđenja crnogorskog jezika i kulture. To je nedopustivo i neopravdano. Osnivanje ovog novog fakulteta nije konkurencija koja bi bila poželjna jer se radi o jednom potpuno nenaučnom postulatu i mislimo da to Crnoj Gori apsolutno nije potrebno, pristupljeno s http://www.slobodnaevropa.org/a/produbljivanje-razmirica-oko- crnogorskog-jezika/26560624.html. Evo još komentara dekana A. Čirgića za Radio Slobodna Europa: „Dezinformacije koje stižu od katedre za crnogorski jezik iz Nikšića nijesu nikakva novina“; Čirgić zapravo uopće nije htio komen- tirati izjave koje izlaze izvan okvira struke. Ali je na inzistiranje Redakcije ipak prokomentirao optužbe te je rekao da se u slučaju osnivanja novog Fakulteta za crnogorski jezik radi o „nepotrebnom rasipanju novca poreskih obveznika za organizaciju jedne kadrovski i naučno rizične institucije, i to u vrijeme najteže finansijske krize na Univerzitetu Crne Gore, čiji drastično smanjeni budžet ne pokriva ni plate zaposlenih, a kamoli naučnoistraživački rad“, pristupljeno s http :// www. slobodnaevropa . org / a / produbljivanje - razmirica - oko - crnogorskog - jezika/26560624.html.

  • 53 http://www.slobodnaevropa.org/a/produbljivanje-razmirica-oko-crnogorskog- jezika/26560624.html

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

mu nije mjesto. Velikosrbi su imali ružnu osobinu da su svoj ćirilični srpski jezik u bivšoj Jugoslaviji pokušali da nature svima od „Vardara pa do Triglava“, iako to nije bilo u skladu sa stvarnošću. Realnost je bila drugačija. Treba dozvoliti svakom narodu da svoj jezik nazove onako kako njemu odgovara. Bez uplitanja polupismenih „pametnjakovića“ iz Beograda koji su obično porijeklo vodili iz Crne Gore ili Bosne. Da se znalo na vrijeme na to odgovoriti ne bi imali ovakvu shizofrenu si- tuaciju u Crnoj Gori kada njegov većinski narod Crnogorci ne mogu nazvati svoj jezik prema sebi i svom govoru. Ali, sve se vraća. Uskoro će i Srbija imati sličnih problema koje sada ima Crna Gora“ 54 . Prognoziranje dinamike jezične situacije u jednoj zemlji, tu misli- mo prije svega na Crnu Goru, u znatnoj mjeri vezano je za prognozira- nje promjene sfera upotrebe jezika koji ondje funkcioniraju 55 (u Crnoj Gori radi se baš o korištenju crnogorskog i srpskog jezika) [55: 20], proširenje ili sužavanje ovih sfera u korist jednog od jezika. Istraživanje jezičnih situacija u različitim zemljama svijeta svjedoči da je proglaša- vanje neovisnosti jedne zemlje činjenica koja tim uvjetuje formiranje novih jezičnih potreba njezinih govornika 56 koje opredjeljuju granice društvenih funkcija jezika 57 . Neovisni status Crne Gore je, bez sum- nje, utjecao na transformaciju prethodnih običaja u vezi s korištenjem srpskog i crnogorskog jezika od strane govornika te zemlje i na izbor dijela govornika u korist crnogorskog jezika u različitim sferama. Kako piše N. B. Mečkovska, „komunikativna činjenica je toliko važna u sud- binama jezika da ona ponekad utječe na demografsku dinamiku: mlade generacije etnosa koji je demografski dominirao u određenom poliet- ničkom društvu mogle su postupno prelaziti na jezik brojno manjeg et- nosa, ali s većim kompletom komunikativnih funkcija i sfera korištenja, što je s vremenom promijenilo suodnos po broju grupa stanovnika koje koriste različite jezike u korist komunikacijskog lidera.“ 58

  • 54 http://www.slobodnaevropa.org/a/produbljivanje-razmirica-oko-crnogorskog- jezika/26560624.html Montenegro.1. 9. 2014, 19:16.

  • 55 Крючкова, Т. Б., Нарумов, П. Б. Социолингвистика в Германии, u: Зарубеж- ная социолингвистика. Германия. Испания, Наука, Москва, 1991, c. 20.

  • 56 Черненко, Г. А., Прогнозування мовного конфлікту як соціолінгвістичне завдання, u: Мовознавство, № 2, 2011, c. 47.

  • 57 Дешериев, Юнус Д., Проблема функционального развития языков и задачи социолингвистики, u: Язык и общество, Наука, Москва, 1968, c. 59.

  • 58 Kao primjer N. B. Mečkovska navodi povijest rasprostranjenosti jezika svahili

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

S problemima standardizacije/restandardizacije tijesno su pove- zani drugi problemi južnoslavenskih jezika, a s njima i smjerovi socio- lingvističkih istraživanja: protivljenje jezičnoj globalizaciji 59 , višejezič- nosti i problema manjinskih jezika i dr. Za posljednje je pitanje vezan kratki ekskurs u povijest višejezičnosti koja je postojala kod većine južnoslavenskih naroda. Višejezičnost im je pomagala u savladavanju prepreka u komunikaciji s predstavnicima različitih etnosa koji su tada živjeli u Osmanskom carstvu: turskog, grčkog, mađarskog, armenskog, židovskog, ciganskog. Razumljivo je da je tzv. jezični repertoar onog

vremena odgovarao situaciji, profesionalnoj usmjerenosti, putevima premještanja i pripadnosti određenim zajednicama (npr. profesional-

nim: zanatlije, trgovci, seljaci) u koje je neka osoba ulazila kao govor- nik. Tada je svaki govornik sam stvarao vlastiti model sociolingvalnog

kapitala (dopustite da upotrijebimo suvremeni naziv za karakteristiku

vremenski udaljenih činjenica), ovisno o osobnoj jezičnoj i govornoj

kompetenciji.

U vezi sa suvremenom situacijom u kontekstu problema višeje- zičnosti i jezičnih manjina valjalo bi proučiti promjene u suvremenoj makedonskoj jezičnoj situaciji. Prema novinama u Ustavu te zemlje od 2002. g. jezik kojim govori najmanje 20% stanovnika države, može postati službeni (u toj slavenskoj zemlji više od 25% stanovnika čine Albanci) (čl. 7) 60 . Zato se u toj slavenskoj zemlji može uskoro promi- jeniti status albanskog jezika. Među drugim važnim problemima je i pitanje jezičnih inovacija pod utjecajem društveno-političkih procesa u

koji je početkom XX st. bio materinski samo za 2 mil. stanovnika istočne obale Centralne Afrike, a danas je broj govornika ovog jezika 35–50 mil. Slične procese možemo pratiti u Indoneziji i na Filipinskim otocima gdje su jezicima za opću uporabu (i državnu/službenu) postali jezici etnosa koji nisu imali najveći broj go- vornika – indonezijski i tagaloški. Мечковская Н. Б., Социальная лингвистика / Н. Б. Мечковская – Москва: Аспект-пресс, 1996, 207 c.

  • 59 Ѓуркова, Александра, Социолингвистички аспекти на македонскиот ја- зик: од стандардизација до актуелните тенденции, pristupljeno s: http:// philologicalstudies.org/dokumenti/2008/vol2/2/4.pdf (16. siječnja 2017); Lice i naličje jezične globalizacije. Ured. B. Kryżan-Stanojević, Srednja Europa, Za- greb, 2009, 160 str.

  • 60 http ://www. concourt. am/ armenian/legal_ resources/world_ constitutions/ constit/ macedon/macedon-r.htm

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

suvremenom svijetu 61 , jezik medija 62 , jezik socijalnih grupa objedinje- nih zajedničkom djelatnošću i pitanje odražavanja roda u jeziku 63 , jezik grada 64 . Već smo gore spomenuli interes prema zadnjem problemu u ra- dovima slovenskih lingvista. Vrijedi naglasiti da je taj problem aktualan i za istraživanja u drugim južnoslavenskin zemljama. Između ostalog, obratili smo pozornost na kolektivnu monografiju znanstevenika iz Bo- sne i Hercegovine „Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik“ (2009) koja kroz prizmu evolucije ovog govora od 17. do 19. st. s lin- gvokulturološkog gledišta zorno predočuje tendencije njegovog razvo- ja u 20. st. (S. Halilović), oznake materijalne i duhovne kulture u njemu (I. Tanović), analizira na prikupljenom, autorima vlastitom rječničkom

  • 61 Inovacije u slavenskim jezicima. Ured. B. Kryżan-Stanojević, Srednja Europa, Zagreb, 2011, 154 str.

  • 62 Jezik i mediji: jedan jezik – više svjetova. Ured. J. Granić, Hrvatsko druš- tvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Split, 2006, 808 str.; Ljevo-Ovčina, Amela, Utjecaj sociopolitičkih prilika na jezik bosanske i ruske štampe. Izabrani gramatički, leksički i semantički aspekti dnevnika i sedmičnika, pristupljeno s: https://sbc.org.pl/Content/225654/doktorat3703.pdf

  • 63 Hrnjak, Anita, Kogda pervaja dama stanovitsja zheleznoj?, u: Jazyk i kul’tura, Izdatel’stvo BelGU, Belgorod, 2010, str.176–180; Hrnjak, Anita, Не хватает ли нам мужской или женской руки? (о влиянии изменчивых гендерных стереотипов на хорватскую и русскую фразеологию, u: Категоризация действительности в языке и культуре, Самарская гуманитарная академия, Самара, 2012, str.116– 122; Hrnjak, Anita, Gendernye stereotipy v russkih i horvatskih frazeologizmah s komponentom 'baba', u: Jevropejskaja mental’nost’ skvoz’ prizmu jazyka: mezhdunarodnyj sbornik nauchnyh trudov po lingvokulturologii, Samarskaja gumanitarnaja akademija, Samara, 2010, str. 101–106; Поповић, Људмила, Гендерни аспект језичке слике стварности Украјинаца и Срба, pristupljeno s: http://www.slavistickodrustvo.org.rs/pdf_dokumenti/Slavistika_X_2006.pdf. (8 prosinca 2016); Hadžialagić, Merima: Rodna diskriminacija u nomenklaturi zanimanja sociolingvistička analiza na primjeru bosanskih novina (Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog lingvističkog skupa održanog u Tuzli od 14. do 16. septembra 2007), Bosansko lingvističko društvo, Tuzla, 2013, str. 115–121; Begović, B. Upotreba rodno osetljivog jezika i prikaz žena u štampanim medijima u Srbiji, pristupljeno s: https://www.google.com.ua/?gfe_rd=cr&ei=n6DIVZ_1Aa Le8gelrKmICQ&gws_rd=cr,ssl#q=Upotreba+rodno+osetljivog+jezika+i+prikaz +%C5%BEena+u+%C5%A1tampanim+medijima+u+Srbiji. (12. prosinca 2016).

  • 64 Halilović, Senahid, Tanović, Ilijas, Šehović, Amela, Govor grada Sarajeva, Sla- vistički komitet, Sarajevo, 2009, 330 str.; Bešić, Azra, Tokić, Ivica, Urbani idiom sa osvrtom na ruralni, pristupljeno s: www.hrvatski-dom.com/images/ casopisgradovrh/gradovrh%2008.pdf

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

korpusu leksiku bosanskog jezika na fonetsko-fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj, frazeološkoj i stilističkoj razini (A. Šehovič). Vrijedan po- zornosti je navedeni na kraju knjige rječnički korpus koji je podijeljen u dvije cjeline: rječnik leksema i frazeološki rječnik 65 . Posebno je važno za suvremena sociolingvistička istraživanja pro- blem funkcioniranja novonastalih jezika južnoslavenskog područja: radi se o nacionalno-jezičnom identitetu kao proizvodu kulture, povijesti, tradicije, dinamike unutaretničkih i međuetničkih odnosa. R. Katičić na- mjerno je mimoišao u poglavlju svoje monografije „Novi jezikoslovni ogledi“ u kojem se analizira jezični identitet, primjer srpskohrvatskog jezika čiji je fenomen teško objasniti, polazeći od kriterija koje Katičić postavlja u vezi s analizom drugih jezika 66 . Samo izdvajanje jezika kao posebnih pojava svoga vrijednosnog identiteta, temelj je za njihovu ana- lizu kao samostalnih 67 . Ti problemi i sada su predmet istraživanja, npr. hrvatskih znanstvenika 68 i postali su vrlo značajni ulaskom Hrvatske u EU i zahtjevni u vezi s jezičnom politikom uvedenom u ovu zajednicu. Pitanja gubitka jezičnog identiteta danas se mogu razmatrati s drugog gledišta. Tako bugarski sociolingvisti vide opasne tendencije ne u vanjskim utjecajima na vlastiti jezik, već u stanju bugarskog društva:

„Prije nego se osjeti Europljaninom, – smatra R. Joveva – suvremenom je Bugarinu neophodno ovladati velikom količinom znanja i prethod- nog iskustva da bi umio pokazati kolosalnu želju, da bi ih stekao“ 69 [72:

11]. Srpski jezikoslovci problem srpskog jezičnog identiteta obrazlažu preko prizme očuvanja njegove posebnosti, naziva, statusa u društvu u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori ili Hrvatskoj 70 . Kako smo već spome-

  • 65 Halilović, Senahid, Tanović, Ilijas, Šehović, Amela, Govor grada Sarajeva...

  • 66 Katičić, Radoslav, Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1986, str. 41–64; Matišić, Zdravka, Jezik i njegovi identiteti (ponešto iz hindsko-urdskoga kompleksa), u: Suvremena lingvistika, br. 29/30, 1990, Zagreb, str. 87–97.

  • 67 Matišić, Zdravka, Jezik i njegovi identiteti ...

  • 68 Damjanović, Stjepan, Jazik otačaski, Matica hrvatska, Zagreb, 1995, 172 str.; Botica, Stipe, Lijepa naša baština, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1998, 172 str.

  • 69 Йовева, Р., Литературно образование и българоевропейска реалност, u: Бъл- гарски език и література, № 1, 2007, c. 9–15.

  • 70 Kovačević, Miloš, Identitet srpskoga jezika u ogledalu lingvistike i politike, pri- stupljeno s: https://www.google.com.ua/?gfe_rd=cr&ei=n6DIVZ_1AaLe8gelrK mICQ&gws_rd=cr,ssl#q=Milo%C5%A1+Kova%C4%8Devi%C4%87%2C+IDE NTITET+SRPSKOGA+JEZIKA+U+OGLEDALU+LINGVISTIKE+I+POLITI KE (12. prosinca 2016).

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

nuli, u Bosni i Hercegovini službeno funkcioniraju i drugi jezici 71 , u Cr- noj Gori, kao što vidimo iz prije navedenog, do sada nema sporazuma između pristalica samobitnosti crnogorskog jezika i protivnika samog njegovog postojanja, bez obzira na to što taj jezik već gotovo 10 godina funkcionira kao službeni 72 . Problemi jezika i nacionalnog identiteta su u središtu pozornosti u radovima bosanske znanstvenice H. Vajzović koji su (identitet), kako ona smatra, pozitivno utjecali na formiranje i utvrđivanje bosanskog jezika u službenoj uporabi 73 . U svojoj knjizi „Jezik i nacionalni identiteti“ autorica obraća pozornost na uzroke na- stanka, mijenjanja, prihvatanja bosanskog jezika kao službenog jezika u Bosni i Hercegovini te otkriva i objašnjava nepredvidljive događaje koji su se dogodili u procesu formiranja države a koji su itekako utjecali na formiranje i prihvaćanje bosanskog jezika u ovoj zajednici 74 . Završavajući kratak pregled aktualnih sociolingvalnih problema o jezičnoj situaciji zemalja južnoslavenskog područja valja izdvojiti či- njenicu da su oni kod svih Južnih Slavena postali predmet analize u ra- dovima koje možemo svrstati u 5 pravaca. Njih je, kao predmet analize, u radovima bugarskih sociolingvista izdvojio bugarski sociolingvist M. Videnov 75 (treba naglasiti da su ti problemi predmet analize i u radovi- ma drugih južnoslavenskih sociolingvista): 1) Problemi norme i kodi- fikacije, teorije standardnog jezika (u taj pravac M. Videnov svrstava i diskurs medija, pitanja jezične globalizacije); 2) Jezični varijeteti (u taj pravac idu i radovi koji su vezani za rod, socijalne, dobne, obrazovne, etničke posebnosti); 3) Etnografska istraživanja (tj. pitanja koja su ve-

  • 71 Palić, Ismet, Mogućnosti funkcioniranja triju standardnih jezika (bosanskoga, hr- vatskoga i srpskoga) u Bosni i Hercegovini, u: Jezični varijeteti i nacionalni iden- titeti: prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini. Ured. L. Badurina, I. Pranjković, J. Silić, Disput, Zagreb, 2009, str. 11–124.

  • 72 http://www.slobodnaevropa.org/a/produbljivanje-razmirica-oko-crnogorskog- jezika/26560624.html; http://www.slobodnaevropa.org/a/produbljivanje-razmirica- oko-crnogorskog-jezika/26560624.html.

  • 73 Vajzović, Hanka, Jezik i identitet slavenskih muslimana: Bošnjaci između lingvistike i politike, u: Jezik i identitet, pristupljeno s: https://www.scribd.com/doc/316753639/ hanka-vajzovic-clanak-pdf. (12. prosinca 2016).

  • 74 Vajzović, Hanka, Jezik i nacionalni identiteti – sociolingvističke teme, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2008, 391 str.

  • 75 Виденов, Михаил, За социолингвистическото направление и за направлени- ята в социолингвистиката, pristupljeno s: http://www.e-nasledstvo.com/index. php/2014-11-21-14-37-22/88-2015-09-10-09-42-38. (1. prosinca 2016).

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

zana za neodvojivo jedinstvo jezika i kulture, za antropološki pravac D. Hymesa; 4) Interpretativna sociolingvistika čija je osnova antropologi- ja i etnometodologija ili etnometodologija diskursa (sociolingvistička istraživanja koja su vezana za status jezika i govora, uključujući jezike nacionalnih manjina). M. Videnov konstatira ispolitiziranost ovog pro- blema, naglašavajući njegov pragmatički cilj (predizborna agitacija i dr.). U tom smislu Bugarska nije isključena, slučajevi iskorištavanja društva s namjerom političke igre uz pomoć jezika svojstveni su svim južnoslavenskim zemljama i ne samo njima; 5) Istraživanje socijalekata

  • i žargona (slenga) 76 . Kao zaključak: u svim zemljama južnoslavenskog područja tra-

ju procesi generalizacije i specijalizacije znanja o jeziku te možemo pratiti tijesnu vezu jezika i društva što odgovara logici suvremene jezi- koslovne paradigme. Južnoslavenski znanstvenici pokušavaju stvoriti svoju adekvatnu znanstveno utemeljenu sociolingvističku koncepciju jezičnog razvoja, prikazati je u širokom povijesnom kontekstu, istražiti

suvremenu sociolingvalnu situaciju, opredijeliti prioritete suvremene

jezične politike, jezičnog planiranja i tako pokušavaju izbjeći jezične konflikte u društvu. Tomu pridonose istraživanja jezičnih situacija u ra- zličitim zemljama svijeta koja potvrđuju da je proglašenje neovisnosti

jedne zemlje činjenica koja uvjetuje nove jezične probleme govornika

  • i pridonosi određivanju granica društvenih funkcija jezika, uključujući

  • i jezike manjina. Na primjer, neovisni status države činjenica je koja

utječe na transformaciju prethodnih običaja kolektiva govornika u vezi s upotrebom jednog ili drugog jezika u različitim sferama. Za zemlje

koje su postale članice EU važno značenje ima problem akumulacije

sociolingvalnog kapitala.

Za stvaranje koncepcije jezičnog razvoja, osim radova domaćih istraživača, autori koriste rezultate istraživanja engleskojezičnih, fran- cuskojezičnih, ili njemačkojezičnih jezikoslovaca. Od pojave novator- skih radova iz sociologije i sociolingvistike P. Bourdieua, D. Fishmana, U. Labova, a također B. Andersena, D. Hymesa, znanstvenici, oslanja- jući se na postignuća ovih i drugih jezikoslovaca i sociologa, već su formirali svoje pristupe u vezi s istraživanjem jezične stvarnosti. Kao osnovu za stvaranje teoretskog temelja bugarske, makedonske, srpske,

  • 76 Ova pitanja su dovoljno istražena u bugarskoj sociolingvistici. V.: Виденов, spo- menuti rad.

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

slovenske, hrvatske, crnogorske sociolingvistike trebamo skrenuti po- zornost na svojevremene prijevode sociolingvističkih radova na slaven- ske jezike ovog područja. Npr. za rješavanje važnog problema, poveza- nog s tumačenjem procesa jezičnog planiranja koji se zbivaju u novim zemljama na južnoslavenskim prostorima nakon sticanja neovisnosti, pojavio se pojam restandardizacije koji je vezan za preoblikovanje je- zičnog korpusa. Važan su uvjet suvremenog razvoja južnoslavenskog područja veze s društvom čiji je cilj izbjegavanje manipulacija s jezič- nom sviješću državljana, posebice u svjetlu osnova suvremene jezične politike. Perspektive sljedećih istraživanja vidimo u novim proučava- njima funkcioniranja službenih jezika na južnoslavenskim prostorima i reguliranju jezične politike prema manjinama.

Literatura

Ажнюк, Богдан М., Сучасні тенденції розвитку сучасної соціо- лінгвістичної термінології, u: Мовознавство, № 2–3, 2013, с. 163–183. Андрусів, Стефанія, Модус національної ідентичності: Львів- ський текст 30-х рр. ХХ ст., ЛНУ ім. Ів. Франка, Джура, Львів, Тернопіль, 340 с. Васильєва, Людмила П., Концепція літературної мови Вука Караджича і сучасна лінгвальна ситуація в південнослов’янському регіоні, u: Вісник Львівського університету. Сер. Філологічна, вип. 48, Львів, 2009, с. 185–200. Васильєва, Людмила, Специфіка функціонування серболужи- цьких мов та сучасна ситуація в слов’янському мовному світі, u: Питання сорабістики, вип. 8, Львів, 2000, с. 64–69. Виденов, Михаил, За социолингвистическото направление и за направленията в социолингвистиката, pristupljeno s: http://

www.e-nasledstvo.com/index.php/2014-11-21-14-37-22/88-2015-

09-10-09-42-38. (1. prosinca 2016). Гак, Владимир Г., К типологии форм языковой политики, u:

Вопросы языкознания, № 5, с. 104–133. – Ѓуркова, Александра, Социолингвистички аспекти на македон- скиот јазик: од стандардизација до актуелните тенденции, pri- stupljeno s: http://philologicalstudies.org/dokumenti/2008/vol2/2/4. pdf (16. siječnja 2017).

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Дешериев, Юнус, Д., Проблема функционального развития языков и задачи социолингвистики, u: Язык и общество, Наука, Москва, 1968, 383 с. Йовева, Р., Литературно образование и българоевропейска реалност, u: Български език и література, № 1, 2007, c. 9–15. Катунин, Дмитрий А., Статус языков в современном законо- дательстве Словении и словенский язык в законодательных актах сопредельных стран. Статья первак, u: Язык и культура, № 3, Москва, 2008, с. 23–41. Крючкова, Т. Б., Нарумов, П. Б., Социолингвистика в Германии, u: Зарубежная социолингвистика. Германия. Испания, Наука, Москва, 1991, 157 с. Мацюк, Галина, Сучасна соціолінгвістика: тенденції в розвитку теорії і завдання, u Мова і суспільство, вип. 1, с. 5–20. Мечковская, Нина Б., Социальная лингвистика, Аспект-пресс, Москва, 1996, 207 с. Пачев, Ангел, България и българският език в Европейския союз, u: Български език, № 1, 2007, с. 1–14, pristupljeno s: http://www. balgarskiezik.eu/1-2007/A_Pachev.pdf. (12. prosinca 2016). Плотникова, Ольга С., Словенский язык, u: Славянские языки, Московский университет, Москва, 1977, с. 289–332. Поповић, Људмила, Гендерни аспект језичке слике стварности Украјинаца и Срба, pristupljeno s: http://www.slavistickodrustvo. org.rs/pdf_dokumenti/Slavistika_X_2006.pdf. (8 prosinca 2016). Стоянова, Ельза П., Деякі аспекти мовної ситуації в Болгарії у зв’язку з її вступом до Європейського Cоюзу u: Мовознавство, № 6, 2010, с. 11–22. Франко, Іван, Слов’янська взаємність в розуміння Яна Коллара і тепер u: Франко І. Зібрання творів: У 50-ти т., т. 29, Київ, 1981, с. 25–67. Черненко, Г. А. Прогнозування мовного конфлікту як соціо- лінгвістичне завдання, u: Мовознавство, № 2, 2011, c. 47–56. Baotić, Josip, Standardni jezici štokavskog narječja, u: Simpozij o bosanskome jeziku (Zbornik radova), Sarajevo, 1999, str. 89–96. Begović, B., Upotreba rodno osetljivog jezika i prikaz žena u štam- panim medijima u Srbiji, pristupljeno s: https://www.google.com.

ua/?gfe_rd=cr&ei=n6DIVZ_1AaLe8gelrKmICQ&gws_rd=cr,ssl#q

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

=Upotreba+rodno+osetljivog+jezika+i+prikaz+%C5%BEena+u+%

C5%A1tampanim+medijima+u+Srbiji. (12. prosinca 2016).

Bešić, Azra, Tokić, Ivica, Urbani idiom sa osvrtom na ruralni, pristu- pljeno s: www.hrvatski-dom.com/images/casopisgradovrh/gradovrh

%2008.pdf

Bourdieu Pierre, Language & Symbolic Power, in: First edition. Translated by Gino Raymond & Matthew Adamson. Edited by John B.

Thompson, MA: Harvard University Press, Cambridge, 1991, 291 p. Botica, Stipe, Lijepa naša baština, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1998, 172 str. Brodnjak, Vladimir, Razlikovni rječnik srpskoga i hrvatskoga jezika, Školske novine, Zagreb, 1991, 632 str. Brozović, Dalibor, Gramatičke značajke hrvatskoga jezika, u: Jezik, br. 4, 1997, str.127–135. Brozović, Dalibor, Aktuelna kolebanja hrvatske jezične norme, u:

Jezik, br. 5, 1998, str. 161–176. Brozović, Dalibor, Deset teza o hrvatskome jeziku, u: Hrvatski jezik u političkom vrtlogu, Mladost, Zagreb, 1990, str. 271–283. Bugarski, Ranko, Raslojavanje jezika, u: Uvod u opštu lingvistiku, Beograd – Novi Sad, 1989, 174 str. Cooper, Robert L., Language Planning and Social Change, Cam- bridger Unversity Press, Cambridg, 1996, 187 p. Damjanović, Stjepan, Jazik otačaski, Matica hrvatska, Zagreb, 1995, 172 str. Glušica, Rajka, Jezička politika u Crnoj Gori, u: Riječ, nova serija, br. 1, Nikšić, 2009, str. 15–30. Glušica R., Jezičke prilike u Crnoj Gori u: Jezični varijeteti i nacio- nalni identiteti: prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini, Disput, Zagreb, 2009, str. 137–146. Hadžialagić Merima, Rodna diskriminacija u nomenklaturi zanima- nja, sociolingvistička analiza na primjeru bosanskih novina, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog lingvističkog skupa održanog u Tuzli od 14. do 16. septembra 2007, Bosansko lingvističko druš- tvo, Tuzla, 2013, str. 115–121. Halilović, Senahid, Tanović, Ilijas, Šehović, Amela, Govor grada Sarajeva, Slavistički komitet, Sarajevo, 2009, 330 str.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Hrnjak, Anita, Kogda pervaja dama stanovitsja zheleznoj?, u: Jazyk i kul’tura, Izdatel’stvo BelGU, Belgorod, 2010, str. 176–180. Hrnjak, Anita, Не хватает ли нам мужской или женской руки? (о влиянии изменчивых гендерных стереотипов на хорватскую и русскую фразеологию), u: Категоризация действительности в языке и культуре, Самарская гуманитарная академия, Самара, 2012, str. 116–122. Hrnjak, Anita, Gendernye stereotipy v russkih i horvatskih frazeolo- gizmah s komponentom 'baba', u: Jevropejskaja mental’nost’ skvoz’ prizmu jazyka: mezhdunarodnyj sbornik nauchnyh trudov po lingvo-

kulturologii, Samarskaja gumanitarnaja akademija, Samara, 2010, str. 101–106. Inovacije u slavenskim jezicima, ured. B. Kryżan-Stanojević, Sred- nja Europa, Zagreb, 2011, 154 str. Isaković, Alija, Varijante na popravnom ispitu u: Život, br. 11/12, 1970, str. 54–71. Jezik i mediji: jedan jezik – više svjetova, ured. J. Granić, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Split, 2006, 808 str. Lice i naličje jezične globalizacije, ured. B. Kryżan-Stanojević, Srednja Europa, Zagreb, 2009, 160 str.

Katičić, Radoslav, Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1986, 338 str. Kovačević, Miloš, Identitet srpskoga jezika u ogledalu lingvistike i politike, pristupljeno s: https://www.google.com.ua/?gfe_rd=cr&ei=

n6DIVZ_1AaLe8gelrKmICQ&gws_rd=cr,ssl#q=Milo%C5%A1+K

ova%C4%8Devi%C4%87%2C+IDENTITET+SRPSKOGA+JEZI

KA+U+OGLEDALU+LINGVISTIKE+I+POLITIKE (12. prosinca

2016).

Ljevo-Ovčina, Amela, Utjecaj sociopolitičkih prilika na jezik bo- sanske i ruske štampe. Izabrani gramatički, leksički i semantički aspekti dnevnika i sedmičnika, pristupljeno s: https://sbc.org.pl/

Content/225654/doktorat3703.pdf

Matišić, Zdravka, Jezik i njegovi identiteti (ponešto iz hindsko-urd- skoga kompleksa), u: Suvremena lingvistika, br. 29/30, 1990, Za- greb, str. 87–97. Nikčević, Vojislav, Dimitrije Milaković kao lingvista, u: Ovdje, br. 198, 1987, str. 10–11.

Ljudmila Vasiljeva

Ljudmila Vasiljeva

Nikčević, Vojislav, Periodizacija stare crnogorske književnosti, u:

Zbornik radova profesora i saradnika Nastavničkog fakulteta, br. 5/6, Nikšić, 1982, str. 275–304. Palić, Ismet, Mogućnosti funkcioniranja triju standardnih jezika (bo- sanskoga, hrvatskoga i srpskoga) u Bosni i Hercegovini, u: Jezični varijeteti i nacionalni identiteti: prilozi proučavanju standardnih je- zika utemeljenih na štokavštini, Disput, Zagreb, 2009, str. 11–124. Peti-Stantić, Anita, Restandardizacija (hrvatskoga) standardnoga je- zika, u: Jezični varijeteti i nacionalni identiteti: prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini, Disput, Zagreb, 2009, str. 71–82. Pogorelec, Вreda, Teorija zvrstnosti in slovensko jezikovno normira- nje, u: Obdobja 22. Metode in zvrsti. Aktualizacija jezikovnozvrstnе tеorijc na Slovеnskem: členitev jezikovne resničnosti. Mednarodni

simpozij, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2003, str. 17–26. Pranjić, Krunoslav, Zakonski prijedlog: četiri jezika, u: Jezik, br. 1, 1968–1969, str. 4–6. Radovanović, Мilorad, Sociolingvistika, Matica srpska, Novi Sad, 1986, 304 str. Radovanović, Milorad, Srpski jezični standard, u: Jezični varijeteti i nacionalni identiteti: prilozi proučavanju standardnih jezika uteme- ljenih na štokavštini, Disput, Zagreb, 2009, str. 199–214. Stabej, Marko, Bo en jezik dovolj? Večjezičnost v еnojezičnosti, u:

Obdobja 20. Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodo- vinske izkušnje, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2001, str. 51–70. Stabej, Marko, Slovenščina v evropski jezikovni mavrici, u: Druž- boslovne razprave, 18/40, avg. 2002, str. 157–168. Statistične informacije (statistični urad Republike Slovenije). Lju- bljana, st. 93/2003, pristupljeno s: www.sov.si/popis). (12. prosinca

2016).

Šipka M., Srpskohrvatsko govorno područje kao komunikacijski prostor, Sveske Instituta za proučavanje nacionalnih odnosa, br. 26/27, JANU, Sarajevo, 1989, str. 281–295.

Šipka, Milan, La langue serbocroate standard contemporaine a la lu- miere des rapports nationaux, u: Vuk Stefanović Karadžić (Actes du Collooue International tenu en Sorbonne, les 5 et 6 octobre 1987),

Paris, 1988, p. 43–48.

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene ...

Škiljan, Dubravko, Planiranje jezika, u: Jezična politika, Zagreb, 1988, str. 40–55.

– Tivadar, Hotimir, Podoba in funkcija govorjenega knjižnega jezika glede na neknjižne zvrsti, u: Obdobja 22. Metode in zvrsti. Aktua- lizacija jezikovnozvrstne teorije na Slovenskem: členitev jezikovne

resničnosti. Mednarodni simpozij, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2003, str. 437–452. Toporišič, Jože, Slovenska slovnica. Četrta, prenovljena in razširjena izdaja, Obzorja, Maribor, 2000, 1000 str. Ustav SFRJ, Službeni list, Beograd, 1980, 227 str. Vajzović, Hanka, Jezik i identitet slavenskih muslimana: Bošnja- ci između lingvistike i politike, u: Jezik i identitet, pristupljeno s:

https://www.scribd.com/doc/316753639/hanka-vajzovic-clanak-pdf.

(12 prosinca 2016). Vajzović, Hanka, Jezik i nacionalni identiteti – sociolingvističke teme, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2008, 391 str. Vidovič-Muha, Аda, Sodobni položaj nacionalnih jezikov v luči je- zikovne politike, u: Obdobja 20. Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2001, str. 5–27.

Vidovič-Muha, Аda, Vprasanje globalizmov ali meje naših svetov, u: Obdobja 22. Metode in zvrsti. Aktualizacija jezikovnozvrstne teo- rije na Slovenskem: členitev jezikovne resničnosti. Mednarodni sim- pozij, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2003, str. 73–81.

UDK 811.163.4:929 Nikčević V. P.

Emil TOKAŽ (Katovice)

Šljeski univerzitet u Katovicama, Fakultet slavenske filologije

POLJSKE VEZE VOJISLAVA P. NIKČEVIĆA

Prof. dr Vojislav Nikčević bio je poznat poljskim slavistima kao izvrstan znanstvenik, ne samo po svojim mnogobrojnim znanstvenim radovima o crnogorskoj književnosti, nego i kao neumoran promicatelj i hrabri inicijator povratka crnogorskoga naroda njezinoj važnoj kul- turnoj i jezičnoj tradiciji. Od šezdesetih godina XX stoljeća pripadao je, naime, dijelu crnogorskih intelektualaca koji su propitivali tadašnju službenu politiku i naglašavali važnost povratka Crnogoraca nacional- nim tradicijama, ponajprije vlastitu jeziku. Njegova dostignuća u opi- su temelja za stvaranje jezične norme i suvremenu opisu crnogorskoga jezika ne mogu biti potcijenjena. Svojim radom neosporno je pridonio širenju i revitalizaciji nacionalnoga jezika, čime je postao autoritet na tome području. Djelatnost profesora Nikčevića nije se ograničavala samo na istra- živački i normativni rad, počevši od prve suvremene, potpune grama- tike crnogorskoga jezika, povijesti jezika i suvremenoga pravopisnog rječnika, do mnogobrojnih članaka, koji su bili velika potpora i moti- vacija samim Crnogorcima. Nadahnjivao je i svaku inicijativu vezanu uz podizanje nacionalnoga jezika na razinu službenoga jezika države. Njegovi osobni kontakti s inozemnim znanstvenim središtima, među ostalim i poljskima, bili su iznimno važan dio realizacije njegovih ži- votnih snova. Ključne riječi: slavistika, jezikoslovlje, povijest crnogorskoga jezika

U svijesti današnjih Poljaka Crna Gora predstavlja – u politič- kome smislu – kulturno i jezično samostalnu jadransku državu, služ- benoga naziva Republika Crna Gora, koja, situirana na Balkanskome poluotoku, graniči s Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom, Kosovom,

Emil Tokaž

Emil Tokaž

Srbijom i Albanijom. Danas je to najmlađa država toga kruga, nastala kao posljedica referenduma o neovisnosti, provedena 21. svibnja 2006. godine, kojim je izražena volja za prekidom državnopravnih sveza i izlaskom iz federacije sa Srbijom. Parlament Crne Gore proglasio je njezinu neovisnost 3. lipnja 2006. godine. U skladu sa saveznim ugo- vorima, sljednicom je dotadašnje države Srbije i Crne Gore postala Sr- bija, dok je Crna Gora počela novi proces pridruživanja međunarodnim

organizacijama. 28. lipnja 2006. godine Crna Gora primljena je u Uje- dinjene narode kao 192. članica te organizacije, a od 11. svibnja 2007. godine ona je 47. država članica Vijeća Europe. Od prosinca 2009. go- dine kandidat je za NATO, a 17. prosinca 2010. godine postaje kandidat za ulazak u Europsku Uniju. Diplomatske odnose s Crnom Gorom Poljska je uspostavila 2006. g. Od 2011. godine u Varšavi, kod Aleje Ujazdowskih br. 41, nalazi se Veleposlanstvo Republike Crne Gore, koje vodi gdin Ramiz Bašić. Ve- leposlanstvo promiče interese Crne Gore u Poljskoj i igra važnu ulogu u razvoju bilateralnih kontakata; gospodarskih, kulturnih i znanstvenih. Povijest državnosti i nacionalne svijesti Crnogoraca duga je i bo- gata. Kao samostalna politička jedinica država je postojala od VI sto- ljeća (Duklja, kraljevina Zeta, kneževina Zeta) do 1919. godine, kada je kao posebna članica federacije slavenskih balkanskih država (Kraljev- stva Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, a nakon II svjet- skog rata u Titovoj Jugoslaviji pod nazivom Socijalistička Republika Crna Gora Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije te od 1992. Savezna Republika Jugoslavija, preinačena 2003. godine u labav po- litički savez pod nazivom Srbija i Crna Gora) nastavila njegovati svoj politički, društveni i kulturni identitet. Politički kontinuitet Crne Gore ne zasjenjuju njezine povijesne veze sa susjednom Srbijom, koje datiraju još od 1170. Doprinos crno- gorske kulture, osobito na području izvorne književnosti i jezika, jasno

je vidljiv u srpskoj civilizaciji.

Poljske enciklopedije informiraju da je „Język czarnogórski (cr- nogorski jezik, црногорски jeзик) – jedan od četiriju standardnih varija- nata srpskohrvatskoga policentričnog jezika te se temelji na štokavskom dijalektu. Koristi se u Crnoj Gori. U Ustavu Crne Gore, prihvaćenome u Parlamentu, 19. listopada 2007. godine, proglašen je službenim je- zikom, različitim od srpskoga, hrvatskoga i bošnjačkog jezika. Ipak,

Poljske veze Vojislava P. Nikčevića

Poljske veze Vojislava P. Nikčevića

zakonski propisi nisu znanstveni kriteriji koji služe klasifikaciji jezičnih kodova. Leksik koji se koristi u Crnoj Gori obuhvaća i neke lekseme nepostojeće u drugim varijantama srpskohrvatskoga, ali većih razli- ka u leksiku tih varijanata nema mnogo. Karakterističnim fonetskim osobinama crnogorskih dijalekata pripadaju hiperijekavizmi (odnosno, dvosložan izgovor ije koji potječe od glasa jat – ě) i palatalnih sugla- snika ś, ź (koji potječu od praslavenskih *s, *z ako se nađu pred *ě i *j), з umjesto ć, đ () u ostalim dijalektaskim varijantama. Primjerice, crnogorske riječi śeme, koźi odgovaraju riječima seme/sjeme, kozji u srpskome, bošnjačkom i hrvatskom jeziku.

U korist postojanja crnogorskoga jezika govorio je i ugledni pro-

fesor Dubravko Škiljan, koji je predavao na sveučilištima u Ljubljani i u Zagrebu. U intervjuu za beogradske novine „Vreme“, na pitanje kakve su razlike između srpskoga i hrvatskoga jezika, odgovorio je: „Samo crnogorski jezik ima tipološke i sistemske uvjete da bude samostalan jezik, jer posjeduje različite glasove, posebne foneme“. Profesor Škiljan podsjetio je na ś, ź, a prema profesoru Nikčeviću tih je fonema zapravo pet: ś (u izrazu śekira, poljski ‘siekiera’), ź (u izrazu iźjesti), dz (u izrazu bidza), dj (u izrazu djevojka, poljski ‘dziewczyna’), ć (u izrazu ćerat). Crnogorski jezik ima mnogo tipičnih karakteristika koje potpuno

potvrđuju njegov sociolingvistički identitet – za razliku od srpskoga jezika, koji je nadnacionalan; ne posjeduje nijedan sistemski element koji se može potvrditi kao specifično srpski. Osim Škiljana, koji je Hrvat, profesor Svenka Savić s Filološkog fakulteta u Novome Sadu snažno je poduprla postojanje crnogorskoga jezika. Takvo su stajalište izrazili i drugi slavisti: profesor južnosla- venskih jezika na Filozofskome fakultetu u Gdanjsku, Agnieszka Spa- gińska-Pruszak, te profesor emeritus Katedre za slavistiku Tartuskog sveučilišta u Estoniji, Aleksander Duliczenko. Danas se crnogorski je- zik uči na 10 sveučilišta u svijetu, paralelno s hrvatskim, bošnjačkim i srpskim jezikom. 1 Ne znam nijedno akademsko središte u Poljskoj – a jest ih neko- liko desetaka – koje bi dovodilo u pitanje status crnogorskoga jezika. Njihove su publikacije na tome području objektivne i promišljene te se trude približiti čitatelju trenutačnu jezičnu situaciju Slavena na Balka- nu. Ne šokiraju ih razlike među susjednim jezicima u usporedbi s jezič-

  • 1 Por.: https://pl.wikipedia.org/wiki/język_czarnogórski (z dnia 19. 5. 2017).

Emil Tokaž

Emil Tokaž

nom situacijom u Europi, pa ni u germanskoj skupini jezika. Smatraju da je, nakon desetak godina njegova statusa službenoga jezika Repu- blike Crne Gore, pitanje smjera razvoja normativnoga jezika Crnogo- raca ovisno o stupnju kompromisa na koji su spremni sami Crnogorci. Mnogo je sličnih situacija koje se mogu navesti, među njima i situacija u kojoj su se našli Slovenci u drugoj polovini XIX stoljeća, koji su u jednome trenutku imali dva književna jezika, da bi na kraju pobijedila državotvorna tendencija koja je dovela do pozitivnoga kompromisa i unifikacije službenoga slovenskog standarda, kojim i danas korisnici trebaju ovladati u različitim životnim razdobljima. 2 Suradnja prof. Nikčevića s poljskim jezikoslovcima poznata je crnogorskoj javnosti. Spominje je, primjerice, Žarko L. Đurović u svo- joj monografiji Bard crnogorskog jezika. Poljski slavisti, uključuju- ći se u istraživanja južnoslavenske problematike, predstavljaju širem čitateljskom krugu postojeće stanje u jeziku, sredstvu komunikacije u novostvorenoj državi, kao i situaciju u kojoj se danas našao. Ne- sumnjivo je da temeljni radovi profesora Nikčevića imaju utjecaj na razmatranje spomenute problematike. Bio je velik znanstveni autoritet,

iznimno otvoren za suradnju sa svakim koga je zanimao njegov mate- rinski jezik. Malo je poznata moja suradnja s profesorom dr Vojislavom P. Nikčevićem potkraj devedesetih godina XX i početkom XXI stoljeća. U to sam doba bio ravnateljem Instituta za slavensku filologiju na Fi- lološkome fakultetu Šleskoga sveučilišta. Među zaposlenicima Insti- tuta bilo je mnogo sposobnih znanstvenika, koji su imali velik utjecaj na svoje mnogobrojne studente. Zbog društveno-političke situacije na Balkanu odlučio sam otvoriti nove studijske grupe, proširujući ih kro- atistikom, slovenistikom, makedonistikom i crnogorskom filologijom, dajući studentima bogatije mogućnosti specijalizacije. Na doktorski studij (III stupnja) među njima se upisao Przemysław Brom, s temom doktorske disertacije Crnogorski standard u odnosu na razlikovnost južnoslavenskih jezika / Czarnogórski standard wobec zróżnicowania językowego południowej słowiańszczyzny – koji je pisao pod mojim mentorstvom.

  • 2 Monografija je objavljena u izdavačkoj kući Tehničko-humanističke akademije u Bielsko-Białoj 2007 g.

Poljske veze Vojislava P. Nikčevića

Poljske veze Vojislava P. Nikčevića

Kako je najviše problema bilo upravo s novonastalom montene- gristikom, s obzirom na osjetan nedostatak knjiga i specijalista s toga područja, odlučio sam, potaknut savjetom prof. dr Agnieszke Spa- gińske-Pruszak, uspostaviti kontakt s prof. dr Vojislavom P. Nikčevi-

ćem. Ona ga je osobno poznavala i uvjeravala me u njegovu ljubaznost

  • i velikodušnost prema kolegama koji su zainteresirani Crnom Gorom i

njezinim suvremenim problemima. Još iz doba svoga studija u Krakovu sjećao sam se da se profesor bavio crnogorskom književnošću te da je bio izniman stručnjak na tome

području. O njegovim interesima i jezikoslovnim radovima saznao sam poslije. Mnogo sam dragocjenih informacija dobio od njega tijekom našega poznanstva. Profesorovu adresu i broj telefona saznao sam od njegova brata Milorada, profesora na Sveučilištu u Osijeku. On me s njime i pove- zao. Prvi razgovor pamtim po velikoj ljubaznosti i interesu Profesora za moje planove uvođenja crnogorske tematike na studije šleske slavi- stike. Profesora je naš projekt oduševio i obećao nam je svu moguću pomoć, a svoju je riječ i održao. Nekoliko dana nakon telefonskoga razgovora stigle su od profe- sora prve knjige, početak naše crnogorske biblioteke, koje su omogu- ćile intenzivniji rad studenata i djelatnika. Telefonski kontakti s njime postali su redoviti i trajali su nekoliko godina. Uvijek sam mogao raču- nati na njegovu ljubaznost, lijepu riječ i potporu. Nikada mi ništa nije nametao, u razgovorima je bio vrlo konkretan, tolerantan i kulturan. Veselio se napretku naših znanstvenih radova i nikada nije pitao za po-

jedinosti. Bio je siguran da ćemo njegovati tradiciju jezične tolerancije

  • i prava svakoga naroda na vlastiti identitet, pa tako i jezični. Moj posljednji kontakt s profesorom bio, je, ako me pamćenje služi, 2005. godine, kada je završen rad na poljskoj monografiji crno- gorskoga jezika. Htio sam ga, naime, obavijestiti o obrani doktorske disertacije gdina Przemysława Broma na Šleskome sveučilištu. Razgo- varao sam s njime tijekom njegove šetnje, i bio je tako dirnut viješću da je od radosti morao sjesti na obližnju klupu – i tada sam pomislio da je možda bolestan. Bio je neizmjerno sretan što se još netko u svijetu profesionalno bavi crnogorskim pitanjem. Ne sjećam se je li profesor u ruke ikada dobio poljsku monografiju dr Broma.

Emil Tokaž

Emil Tokaž

Nažalost, nisam pogriješio u vezi s njegovim zdravljem – nedugo poslije toga saznao sam da je umro. U mome je sjećanju ostao kreati- van, ljubazan i otvoren čovjek, iako ga osobno nikad nisam upoznao. Premda me srdačno pozivao da posjetim njegovu voljenu Crnu Goru, nismo našli vremena za susret. Doista, šteta.

UDK 811.163.4ʼ26(497.16)

Hasnija MURATAGIĆ-TUNA (Sarajevo)

Filozofski fakultet – Sarajevo

BOSANSKOHERCEGOVAČKI LINGVISTI O

CRNOGORSKOM JEZIKU I CRNOGORSKIM GOVORIMA

U radu ćemo govoriti o nekim bosanskohercegovačkim lingvi- stima, ali i drugima, koji su podržavali ili negirali standardizaciju cr- nogorskog jezika i osobenosti crnogorskih govora. Pokazat ćemo da je crnogorski jezik podržavan od strane bošnjačkih i hrvatskih lingvi- sta još u vrijeme zajedničke države, a naročito poslije dezintegracionih

procesa, a negiran od strane srpskih lingvista, naročito onih koji danas žive i rade izvan Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: crnogorski jezik, crnogorski govori, bosanskoherce- govački lingvisti

Ujedinjavali smo se onda kada smo se nastojali osloboditi od tu-

đinske vlasti, ali gotovo stoljeće i po nismo uspjeli imati jezik kojim bismo svi bili zadovoljni. Uvjeravali su nas da je naziv srpskohrvatski neutralan „i da nas podsjeća na to da se ovim jezikom služi više od jed- ne nacije“ (Ivić 1971: 227), da on preslikava jezičko zajedništvo te da nikom nije u interesu da to zajedništvo raskida, mada je bilo više nego jasno da je tako imenovan otvorio put jednočlanim nazivima srpski i hrvatski. Bošnjaci i Crnogorci nisu bili vidni iz samog imena jezika pa nisu ni mogli tek tako prelaziti preko činjenice da ih nema u nazivu, a pokazalo se da to nije bilo slučajno. Poslije dezintegracionih procesa i alijaniranja hrvatskog jezika, bilo je sasvim logično da Bošnjaci i Crno- gorci imenuju svoj jezik i da ga normiraju po svojoj želji. Danas se govori o posebnim standardnim jezicima kao neorgan- skim idiomima, izvedenim od istog organskog idioma. Mislimo da

njihova posebnost nije primarno standardološke naravi; oni su baš tu najsličniji, jer su naslijedili u najvećoj mjeri zajedničku srpskohrvat- sku normu. Njihove organske osnovice, njihovi prirodni govori, imaju više specifičnih crta. Zajednička štokavska osnovica (štokavski dija-

Hasnija Muratagić-Tuna

Hasnija Muratagić-Tuna

lekt, dijasistem koji genetski predstavlja jedan jezik) jeste jedna, ali ne i jedinstvena. Tvrdnja da su se srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski izdvojili iz srpskohrvatskog jezika potpuno je netačna. Zaboravlja se da se na ovim prostorima vijekovima komuniciralo na nekim jezicima te da su se kao i ostali ljudski jezici okupili oko moćnih centara i stvorili „veliki“ srpskohrvatski jezik, u namjeri da se zbliži veći broj štokavaca, na ovim prostorima, a ne Srba, jer svi štokavci nisu Srbi. To znači da razlike koje postoje u današnjim standardnim jezicima nisu posljedica nečijeg hira, i nisu slučajne. Da li će se razlike više unositi u standard, to je posebno pitanje, a mislimo da hoće, jer je prema našem dubokom uvjerenju standardizacija bilo kojeg jezika sputavanje njegovog prirod- nog razvoja. Na lingvistima je da taj razvoj samo prate, odnosno opi- suju. Jezik sam nađe puta da razriješi problem, a oni kojima je stalo do komuniciranja lahko nađu puta i načina da komuniciraju i da se lijepo razumiju. Smatramo da su brojni lingvisti i nelingvisti veoma zaslužni za afirmaciju jezika koji se danas njeguju na prostorima srednjojužnosla- venskog jezičkog prostora. Zahvaljujući njima danas se svi zalažu za afirmaciju svojih jezičkih svojstava, jer se jezik smatra sastavnim dije- lom nacionalne posebnosti. Mnogima je poznato kakav je otpor pružan standardizaciji crno-