You are on page 1of 39

Sveučilište u Zadru

Odjel za kroatistiku i slavistiku - Odsjek za hrvatski jezik i


književnost
upišite naziv studija (prema službenom nazivu u dopusnici / ISVU)

Ivana Caktaš

Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji


Diplomski rad

Zadar, 2018.
Sveučilište u Zadru
Odjel za kroatistiku i slavistiku - Odsjek za hrvatski jezik i književnost
upišite naziv studija (prema službenom nazivu u dopusnici / ISVU)

Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji

Diplomski rad

Student/ica: Mentor/ica:
Ivana Caktaš Doc. dr. sc. Miranda Levanat -Peričić

Zadar,2018.
Izjava o akademskoj čestitosti

Ja, Ivana Caktaš, ovime izjavljujem da je moj diplomski rad pod naslovom
Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikcijirezultat mojega vlastitog rada, da se
temelji na mojim istraživanjima te da se oslanja na izvore i radove navedene u bilješkama i
popisu literature. Ni jedan dio mojega rada nije napisan na nedopušten način, odnosno nije
prepisan iz necitiranih radova i ne krši bilo čija autorska prava.

Izjavljujem da ni jedan dio ovoga rada nije iskorišten u kojem drugom radu pri bilo
kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj, obrazovnoj ili inoj ustanovi.

Sadržaj mojega rada u potpunosti odgovara sadržaju obranjenoga i nakon obrane


uređenoga rada.

Zadar, 12. studenog 2018.


SAŽETAK

Semantici tijela čudovišta u spekulativnoj fikciji se unutar ovog rada pristupa Commented [M1]: U ovom radu

književnoteoretskim i žanrovskim pristupom. Na samom početku opisat će se tijelo i njegova Commented [M2]: Pristupa se pristupom?
Commented [M3]: To se ne može tako formulirati i nema smisla
uloga u književnom tekstu, zatim tijela čudovišta kao drugačija forma. Žanr spekulativne (opisati tijelo?)- eventualno- „polazeći od tijela kao diskurzivne
konstrukcije, o ovom radu posebna pozornost posvetit će se
fikcije obrazložit će se u dodatnom poglavlju sa dodatnim naglaskom na distopijsku poetiku. semantici čudovišnog tijela i funkcijama koje ono ima u distopijskoj
poetici“

Bolji uvid u semantiku tijela nudi zbornik ,,Tijelo u tekstu: aspekti tjelesnosti u suvremenoj
kulturi''. Za prikaz čudovišnog tijela koristit će se knjiga ,,Uvod u teoriju čudovišta'' Mirande
Levanat-Peričić i ,,Teorija čudovišta'' Jeffreya Jeromea Cohena. U ovom radu nastojat će se Commented [M4]: U sažetku ne treba ovako precizno navoditi
literaturu
ukazati na promjenu tijela i njegova značenja u okviru 20. i 21. stoljeća. Glavni cilj ovog rada Commented [M5]: Na promjenu reprezentacije tijela? Jer Vi ne
pratite promjenu tijela nego semantičke promjene koje nastaju u
je prikazati značenje koje čudovišno tijelo poprima u okviru žanra spekulativne fikcije. književnim tekstovima, u fikciji

Središnji dio rada će stoga sadržavati analizu sedam književnih djela: Sluškinjina priča
(1985.), Gazela i Kosac(2003.), Godina potopa (2009.), Ludi Adam (2013.) i Margaret
Atwood, Kis (2010.) Tatjane Tolstoj, Planet Friedman (2012.) Josipa Mlakića i Sanjaju li
androidi električne ovce? ( 1968.) Phillipa K. Dicka. Navedeni romani će imati drugačiji
pristup prema tijelu ali svi imaju kritički stav prema suvremenim društvenim problemima. U
svim navedenim djelima su čudovišta samo distrakcija kojom se ukazuje zabrinutost za Commented [M6]: iskazuje

budućnost modernog čovjeka.


Sadržaj

1. Uvod ............................................................................................................................... 1
2. Definiranje tijela ............................................................................................................. 2
2.1.Tijelo čudovišta u književnosti ...................................................................................... 2
3. Žanr spekulativne fikcije ................................................................................................ 5
4. Komparativan uvid u distopijske vizije budućnosti romana Sluškinjina priča i trilogije
Ludi Adam ...................................................................................................................... 7
4.1.Transgenetička čudovišta, modificirane životinje i čudovišna tijela ljudi u trilogiji
Ludi Adam ...................................................................................................................... 9
4.2.Tijelo žene u romanu Sluškinjina priča........................................................................ 14
5. Groteskna tijela u romanu Kis Tatjane Tolstoj............................................................. 16
6. Usporedba romana Sanjaju li androidi električne ovce? Phillipa K. Dicka i Planeta
Friedmana Josipa Mlakića ........................................................................................... 20
6.1.Androidizrana tijela u romanima Sanjaju li androidi električne ovce? i Planetu
Friedman ...................................................................................................................... 22
6.1.1. Semantika androidnog? tijela androida .................................................................. 23
6.1.2. Semantika humanog tijela ...................................................................................... 25
6.1.3. Semantika tijela animalnog? životinja .................................................................. 27
7. Zaključak ..................................................................................................................... 29
8. Literatura ....................................................................................................................... 31
1.Uvod

Čudovišta nastaju otklonom od uobičajenog i poznatog. Nerijetko ih se povezuje sa Commented [M7]: Molim Vas da na ovom mjestu temeljitije
posvetiti definiciji kategorije čudovišta i diskurzivne čudovišnosti.
strahom, jezom, terorom, kaosom i nizom drugih neugodnih osjećaja. Tijela čudovišta su Treba naglasiti da je, kako to i Cohen kaže, čudovište kategorija, a
ne figura. Ono je diskurzivni konstrukt koji se temelji na opreci u
odnosu na konstrukciju „ljudskog“ i „prirodnog“, a čudovišno je
samo jedan od razloga zbog kojih oni poprimaju negativne konotacije. Čudovišna tijela su tijelo onaj aspekt čudovišnosti koji se percipira kao dominantan,
kojim se čudovište identificira kao čudovište. Naime, čudovišnost,
devijantna, opasna, abnormalna i oprečna onom ljudskom tj. uobičajenom. Termin ,,tijelo,, je iako je dikurzivni konstrukt, predstavlja se kao figurativna pojavnost
te je u toma smislu tijelo čudovišta njegova „legitimacija“
širok pojam. Biološki gledano tijelo je osnovna komponenta i dio živih bića. Kada tijelo Commented [M8]: Nije sasvim jasno što želite reći - samo jedan
od elemenata/obilježja na kojima se temelji efekt čudovišnost? I
stvara iskorak od biološki prihvatljivog, ono postaje ''drugost''. Ono nepojmljivo i drugačije
Commented [M9]: ? Možda ipak malo preformulirati stilski i
ostaje na marginama društva. Čudovišta se morfološki razlikuju jer ih je kategorično mnogo. semantički- „formalni okvir života“; osnovni oblik koji poprima
život“; forma života bez koje se živo biće ne može ni percipirati…
Grendel i Drakula nemaju nikakvih bioloških poveznica, ali ih spaja pojam čudovišnosti. Commented [M10]: ?

Upravo zbog toga je ključna semantika tj. značenje određenog tijela čudovišta, jer tako
možemo prikazati dublju srž tih naizgled primitivnih stvorenja. Commented [M11]: Zašto „primitivnih“?

U ovome ću radu, koji nosi naziv Semantika tijela čudovišta u spekulativnoj fikciji, Commented [M12]: nepotrebno

pisati najprije o poimanju tijela, čudovišta i samog žanra spekulativne fikcije. Prikazat ću
ulogu tijela u književnom tekstu, vršit ću usporedbu između tijela čovjeka i čudovišta. Commented [M13]: usporedit ću

Obrazložit ću žanr spekulativne fikcije, koji je složen za definirati i klasificirati. Zatim ću


razraditi semantiku tijela čudovišta u izabranim romanima. Prvo ću analizirat tijela u romanu
Sluškinjina priča i u trilogiji Ludi Adamautorice Margaret Atwood. Trilogija Ludi Adam
obuhvaća romane Gazela i Kosac, Godina Potopa i Ludi Adam. Mračan, izniman i
nesvakodnevan diskurs Margaret Atwood će biti analiziran u zasebnom poglavlju. Tatjana
Tolstoj pridaje veliku ulogu tijelu u romanu Kis, stoga će i ovo djelo biti analizirano u
zasebnom poglavlju. Usporedit ću romane Sanjaju li androidi električne ovce? Phillipa K.
Dicka i Planet Friedman Josipa Mlakića.
Cilj rada je ukazati na značenja čudovišta u okviru različitih tekstova. Značenja se
mijenjaju s obzirom na tekst. Nužno je uočiti koliku dubinu sadržaja može nositi tijelo u Commented [M14]: ?

određenom kontekstu. Takvim sagledavanjem semantike tijela čudovišta ukazuje se i na


važnost samog žanra spekulativne fikcije, koji može djelovati banalno bez potrebnog
razumijevanja teksta.

1
2. Definiranje tijela
Poimanje tijela je podložno različitim definicijama. Uobičajeno se tijelo gleda sa s/iz Commented [M15]: „podložno definicijama“ nije dobar izraz…
Možda ovako: definiranju pojma tijela može se pristupiti s različitih
biološkog aspekta, kao ljudski ili životinjski organizam, shvaćen kao cjelina oblika i funkcija. teorijskih polazišta…

(Anić, 2004:59) Takva definicija prikazuje fizički aspekt tijela u svim njegovim mogućim
oblicima i funkcijama koje je to tijelo sposobno činiti. Pritom se postavlja pitanje, može li se Commented [M16]: Ponavljanje prethodno rečenog

tijelo svesti samo na fizičku prisutnost? Što je sa duševnim aspektom čovjeka? Tijelo je Commented [M17]: A duševni aspekti nisu tijelo…Možda želite
postaviti pitanje – u kojoj je mjeri tijelo povezano s
podređeno neograničenom i svemoćnom duhu, druge doživljavamo sviješću i umom, unatoč intelektualnim/kognitivnim aspektima života, kakvu ulogu ima tijelo
u percepciji sebe i drugih?
fizičkom prisustvu. (Petković 2016:45) Tijelo time možemo promatrati kao simbiozu onog Commented [M18]: ?
Commented [M19]: Točku morate staviti nakon citatnice.
vidljivog, opipljivog i onog duhovnog, transcendentalnog. Umnost je važna za percipiranje Ovako se čini kao da nova rečenica počinje navodom.
Osim toga, nemate nijedan rad u popisu literature naveden pod
vlastitog tijela, ali i tijela drugih. Postoje različita gledišta na tijelo, kao što je tijelo kojim se Petković

bavi anatomija, tijelo koje je izvor užitka, realno tijelo, magijsko tijelo, tijelo podareno od
Boga itd. (Vojvodić 2016:11) Tijelo se ne može gledati jednostrano, već u svim njegovim
mogućim ostvarajima, stoga ne možemo smatrati da je jedina funkcija tijela razmnožavanje,
jer ih ima mnogo.
Tijelo se prikazuje u različitim umjetnostima na različite načine, no za ovaj rad je značajno
tijelo u književnom tekstu. Predodžbe o tijelima su različite iz perspektiva različitih kultura,
stoga će se pogledi na tijela razlikovati od teksta do teksta. Pogledi na tijela se ujedno
mijenjaju kroz književne epohe, tijelo je posebno stilizirano, stoga ovisi kojoj je stilizaciji bilo
podložno. Potpuno drukčiji tip tjelesnosti, štoviše, nalazimo u realizaciji čudovišta u Commented [M20]: reprezentaciji

književnom tekstu. Osim čudovišta, bitno je obratiti pozornost i na pojam čudovišnost, prema
kojemu i ljudi mogu poprimit čudovišne afinitete. U 21. stoljeću tijelo postaje naprednije, ono Commented [M21]: ???

je medicinski zdravije, podložno estetskim kirurgijama i elektroničnim modifikacijama,


dobiva mnoge mogućnosti koje kroz povijest nije imalo. Takve modifikacije mogu ostaviti i
negativne efekte na tijelo, ako nisu pravilno obavljene, tada govorimo o nakaznosti tijela. Commented [M22]: Ne! Pojam „nakaznog tijela“ diskurzivna je
konstrukcija i ne možemo reći da „mi govorimo“ o tome. Potrebno
Književni tekstovi na prijelazu 20. u 21. stoljeću nude plodnu podlogu za mnogo novonastalih je negdje istaknuti ono najvažnije što propuštate od početka:
TIJELO JE DISKURZIVNA KONSTRUKCIJA. Postoji diskurs o
„zdravom“, „normalnom“, „prirodnom“ tijelu., Taj se diskurs
utjelovljenja tjelesnosti. Takva podloga se razvila u žanru spekulativne fikcije, svijet pun razlikuje od epohe do epohe, od kulture do kulture. Međutim, nikako
ne postoji jedinstven, svemoćan, općeprihvaćen stav o tome što bi
spekulacija u kojemu je glavno pitanje ''Što ako?''. Spekulativna fikcija nudi različit spektar „prirodno“ i „normalno“ tijelo trebalo biti. Upravo zato se pojam
čudovišnog tijela javlja – nastaje u tim diskurzivnim procjepima, u
čudovišnih tijela. otklonu od onoga što određena epoha/kulutura/tekkst smatra
normalni, prirodnim…

2.1.Tijelo čudovišta u književnom tekstu

Čudovišta se kao arhetipovi pojavljuju u nizu različitih tekstova, stoga ih nalazimo još
u staroj mezopotamskoj književnosti ali i u suvremenim tekstovima. Izgled čudovišta je bio

2
podložan različitim promjenama kroz povijest kao i njihova uloga, stoga nije neobično što su
čudovišta u starijim kanonima golema, strašne vanjštine i nalik zvijerima, dok je u današnjim
tekstovima učestala kiborgizacija i androidizacija zbog napretka tehnologije. Tijela čudovišta
su oprečna ljudskom zbog strašne vanjštine. Njihova fizionomija se prikazuje hibridnošću i
prekomjernošću. (Levanat-Peričić, 2014: 283) Hibridnost podrazumijeva kombiniranje Commented [M23]: Molim Vas da ovdje uključite Katharyine
Mitchell: „Hibridnost“ (u Kulturna geografija. Rječnik kritičkih
različitih oblika tijela, stoga to mogu biti ljudski, životinjski i nadnaravni dijelovi. Hibridnost pojmova)

ima tendenciju koristiti strašne komponente kao što su kandže, ralje, ljuske, životinjske glave Commented [M24]: ?

i repove. Gledajući duhovni aspekt kao dio tjelesnosti, čudovišta mogu biti nalik ljudima a
stravični upravo zbog sadržaja njihovog uma. Njihov izgled je promjenjiv jer je čudovišno
tijelo kulturološko tijelo. Što znači da je čudovište konstrukt i projekcija, ono egzistira da bi
bilo čitano. (Cohen, 1997:2) Čudovište je samo metaforički aspekt koji je nastao kao
utjelovljenje određenog vremena, mjesta ili osjećaja. Čudovišta reprezentiraju izvanjsko, a
čudovišna razlika počiva na kulturološkom, političkom, rasnom, ekonomskom i seksualnom
aspektu. (Cohen, 1997:5) Stoga žene, kriminalci, pripadnici drugih rasa, mentalno i fizički
oboljeli mogu biti prikazani kao čudovišta iz aspekta dominantnih diskursa ili iz perspektive
identiteta koji prisvajaju pravo na reprezentaciju. Jedno čudovište nudi više mogućih čitanja.
Uzimajući vampire kao primjer, uočava se distinkcija među povijesnim i današnjim
prikazima. Vampiri iz Sumrak sage autorice Stephenie Meyer su prilagođeni suvremenoj Commented [M25]: Prilagođeni su – vodite računa o pisanju
glagolskih enklitika (iza, ne ispred) i u ostalim primjerima
kulturološkoj situaciji. Oni nisu strašni i opasni, već osjetljivi, sentimentalni i poprimaju
obilježja omladinaca 21. stoljeća. Angažirani su za određenu publiku. Transformacija vampira
se primjećuje još od Brama Stokera, gdje se vampirima pridaju seksualna obilježja. Čudovišta Commented [M26]: Mislite na „erotska“ obilježja? Pored toga,
Stokerov bampir ima niz drugih značenja, nije tako jednostavno
za sobom ostavljaju tragove. Tragovi nagovještavajunagovješćuju? prisutnost ili postojanje svediv na erotsko biće

čudovišta, stoga se ne smiju zanemariti. Tijelo čudovišta se sastoji od njegovih fragmenata, Commented [M27]: Kao pod 22

kao što su otisci prstiju, kostiju, talismana, zubi, kandža, silueta, sjena itd. (Cohen, 1997:6)
Takvi ostaci ukazuju na bliskost ili stanište čudovišta, čak ako ga nema, dakle djeluju kao dio
tijela. Riječ je o nestalnim bićima, oni neprestano pružaju otklon, tjelesni su i netjelesni.
Njihova tjelesnost se očituje njihovim fragmentima, iako su tada netjelesni. Čudovišta uvijek Commented [M28]: Isto kao gore

bježe, ona su neuhvatljiva, zbog toga ih je teško kategorizirati. Njihova tijela su hibridna,
inkoherentna i odbijaju pratiti red i sklad prirodnog. Čudovišta odbijaju hijerarhijsku podjelu i
binarne opozicije, zahtijevaju polifoniju i otklon integraciji. (Cohen, 1997:7) Opasnost izvire Commented [M29]: U ovom odlomku ipak treba naglasiti da je
riječ o Cohenovih sedam teza o čudovišnosti i pokušati ih izložitii
iz djelovanja čudovišta, osim što uništavaju pojedince, čudovišta često uništavaju čitavu redom

kulturu. Zbog toga se brišu granice između privatnog i nacionalnog tijela. Godzilla svojim
terorom ubija pojedince, ali u cjelini razara čitav Tokio. Čudovišta pokazuju da je znatiželja
Commented [M30]: Dakle, treba istaknuti da je Cohen subjekt
kažnjiva, oni sprječavaju intelektualnu, geografsku i seksualnu mobilnost. (Cohen, 1997:12) ove teze (tako da Cohen bude ujedno i subjekt rečenice; Cohen
ističe/uočava/naglašava….)
3
Ignoriranjem mogućih opasnosti i upuštanjem u devijantne mobilnosti, dolazi do rizika od
napada. Problem nastaje jer čudovišta ujedno odbijaju i privlače, oni su izvor straha i
znatiželje. Znatiželja vuče pojedinca prema spoznavanju čudovišta, nastaje želja za
spoznavanjem nepoznatog. Izuzet tijela, nužno je naglasiti važnost prostora, jezika, prehrane i
porijekla čudovišta. Prebivališta, govor, porijeklo i prehrambene navike ukazuju na fizičke
karakteristike čudovišta. Jezik je izrazito važan jer gradi identitet. Oni koji govore nepoznatim
jezikom su predstavljani kao drugost. Jezik dijeli sličnost sa tijelom, on je prekomjeran ili
manjkav. (Levanat-Peričić, 2014: 280) Povezanost jezika s tijelom je relevantna, hibridizirani Commented [M31]: Ovo je nedorečena, nepotpuna i vrlo
površna teza (također, mislim da je ja nisam tako formulirala).
monstrumi često imaju neartikuliran govor. Čudovišta strašne vanjštine mogu imati govor Molim Vas da pripazite na stil i sintaksu, ali i na značenja.

povezan s elementarnim nepogodama, kao što su potresi, potopi i vatra. Suvremena čudovišta
imaju humanoidne karakteristike, stoga je jezik sličan ljudskom ili robotiziran, povezan je sa
aktualnim društvenim problemima. Prehrana je bitna odrednica identiteta, upravo kao i jezik.
Čudovišna prehrana određuje granice humanog i nehumanog. (Levanat-Peričić, 2014:278)
Ekstreman oblik čudovišnosti čudovišne prehrane je ljudožderstvo ili antropofagija. (Levanat-
Peričić, 2014:279) Porijeklo čudovišta otvara niz pitanja. Srednjovjekovni pisci su nudili Commented [M32]: Ako se zaredom pozivate na istog autora i
djelo, onda u zagradama treba staviti (Isto: 279).
odgovore na porijeklo čudovišta. Smatralo se da su čudovišta dio Božjeg plana ili da su Commented [M33]: Tko je smatrao? Kada?

prokleta bića tj. izrodi. (Levanat-Peričić, 2014:289) Današnja čudovišta su niknula iz


društvenih i kulturoloških problema, njihova egzistencija je protkana stravom 21. stoljeća.
Naime, čudovišta su gotovo uvijek situirana na rubovima svijeta. Riječ je o neotkrivenim i
nedostupnim područjima, stoga su planine često nastamba za čudovišta. Srednjovjekovni
katalog čudovišta Liber Monstrorum de Diversi Generibusizdvaja tri opasna krajolika:
pustinje, oceanske otoke i gudure najudaljenijih planina. (Levanat-Peričić, 2014:276)
Kronotop je iznimno važan jer je usko povezan sa semantikom tijela. Golema čudovišta sa Commented [M34]: Pokušajte oblikovati proširene rečenice
kojima ćete obrazložiti rečeno. Vaš tekst prepun je kratkih
hiperboliziranim životinjskim aspektima olako možemo zamisliti daleko od ljudskog „odrezanih“ rečenica te u cjelini izgleda kao nabrajanje. Otkud sad
kronotop? Nije da nema smisla, ali treba obrazložiti
prebivališta tj. na rubu svijeta. Čudovišta koja nalazimo u spekulativnoj fikciji doživljavaju
transformaciju kronotopa i tijela, što je kulturološki uvjetovano.

4
3. Žanr spekulativne fikcije

Žanr spekulativne fikcije je složen za definirati i klasificirati. Riječ je o terminu koji je


postao iznimno popularan i jako učestao. Kada se govori o spekulativnoj fikciji, tada se često Commented [M35]: Apsolutno netočno!

izjednačava sa žanrovima znanstvene fantastike, horora i fantastike. Takvo Commented [M36]: Gdje ste to pronašli? Navedite izvor

pojednostavljivanje žanra donosi niz klasifikacijskih problema. Darko Suvin ove žanrove Commented [M37]: Suvin uopće ne spominje spekulativnu
fikciju. Dalje u tekstu pišete o znanstvenoj fantastici pa bi to trebalo
stavlja u okvir začudne fikcije, jedna od glavnih distinkcija među žanrovima je odnos prema i naglasiti

likovima. Fantastika je stariji potomak tragičnog mita, svijet je pozitivno i aktivno nastrojen
prema junaku. Iznimka je horor fantastika u kojoj je svijet negativno nastrojen prema junaku. Commented [M38]: Kako povezati dva dijela ove rečenice?
Gramatički je potpuno neispravna, semantički nelogična
S druge strane, znanstvena fantastika ne daje nikakvo jamstvo za ishod nastojanja njihovih
protagonista (Suvin. 2010:57) Znanstvena fantastika sama po sebi ne mora biti spekulativna,
čime nam ukazuje Wells sa svojim ''Marsovcima''. Jednako vrijedi za horor žanr. Ova tri žanra Commented [M39]: Obrazložiti na što točno mislite

su dominantna kada je u pitanju spekulativna fikcija, no ujedno nisu jedini žanrovi koji mogu
biti obuhvaćeni. Spekulativnoj fikciji pripadaju distopije, post-apokaliptične priče, Commented [M40]: ? dominantni u odnosu na što? Obuhvaćeni
čime?
alternativna povijest, magijski realizam, začudne priče, steampunk itd. (Neugebauer, 2014). Commented [M41]: Ovdje treba istaknuti autora kao subjekt
rečenice – „N. smatra, navodi…“. No, ne biste li trebali krenuti
Robert A. Heinlein spominje spekulativnu fikciju 1941. godine kao podžanr znanstvene kronološki, od najstarijeg izvora koji spominje spek.f., dakle od
sljedeće rečenice?
fantastike, narativ koji stavlja fokus na čovjeka umjesto tehnologije. Danas se spekulativna Commented [M42]: Opet autora teze treba staviti kao subjekt
rečenice
fikcija gleda kao nemimetički žanr koji obuhvaća različite hibridne forme.(Oziewicz., 2017)
Margaret Atwood 2003. godine objavljuje knjigu Gazela i kosac, nakon nje slijedi Godina
potopa izdana 2009. godine. Trilogiju završava romanom Ludi Adam 2013. godine, po
kojemu je čitava trilogija dobila naziv. Atwood ove romane kategorizira pod spekulativnu
fikciju. Tvrdi da pripadaju tom žanru jer se bave problemima koji već postoje u stvarnosti
ionima koji su mogući. Atwood je 1985. godine napisala roman Sluškinjina priča, također
roman spekulativne fikcije (izvor?). Ursula K Le Guin 2009. godine ove romane klasificira
kao znanstveno-fantastične, objašnjavajući da je riječ o opisu bliske budućnosti, koja je polu
istinita i polu satirična. Atwood tada stvara distinkciju ? (suprotstavlja se?) , tvrdeći da
znanstvena fantastika opisuje radnje kakve nisu moguće u današnjem svijetu, dok
spekulativna fikcija opisuje one koje su moguće i lako ostvarive. (Atwood, 2011) Kao primjer
znanstvene fantastike navodi H. G. Wellsov Rat svjetova, jer je za nju nerealna vjerojatnost da
će krakati Marsovci napasti Zemlju. Kao primjer spekulatvine fikcije navodi tip fabule kakve
koristi pisac Jules Verne, putovanja podmornicama ili balonima, ono što se tada još nije
dogodilo ali bi moglo. Ono što Le Guin smatra zunanstvenom fantastikom je za Atwood

5
spekulativna fikcija, a ono što se ne može dogoditi u stvarnosti Le Guin naziva fantastikom.
(Atwood, 2011) Teorija Margaret Atwood nije sasvim korektna, problemi nastaju iz samog
polazišta ''mogućih budućnosti''. Izuzet toga, slične teorije su se razvila još 1960-ih godina
vezane uz znanstvenu fantastiku, stoga ni sam pristup nije nov. Stajalište Margaret Atwood
samim time ukazuje da znanstvena fantastika uvijek mora biti irealna, što nije točno. Commented [M43]: Ovdje također morate navesti da je riječ o
mišljenju Oziewicza, tj. Izvor u zagradama mora biti subjekt
(Oziewicz., 2017) Za potpuno razumijevanje spekulativne fikcije nužno je ukazati na rečenice, ovako se čini kao da je riječ o vašem stavu. Dakle, O.
upozorava na manjkavost ili nedostatke teorije koja….itd.itd.
distinkciju između mimetičkih i nemimetičkih umjetničkih formi. Mimesis označava želju za
imitacijom realnosti na taj način da i publika uživa u umjetničkom iskustvu. Mimetički
standard je postao zapadnjačka norma. Tek u 20. stoljeću dolazi do spoznaje da književnost
konstruira modele realiteta a ne konstrukcije stvarnosti. (Oziewicz., 2017) Spekulativna
fikcija svoje stvaralaštvo vuče iz nemimetičke forme. Što znači da spekulativna fikcija
obuhvaća širok spektar narativnih medija, kao što su drama, film, radio, televizija,
kompjuterske igrice i druge hibridne forme. (Oziewicz., 2017) Obuhvaća različite književne
forme, zastupljen je u kratkim pričama, novelama, romanima, grafičkim novelama,
slikovnicama, stripovima i poeziji. Obuhvaća podžanrove fantastike i znanstvene fantastike,
ali i sve druge nemimetičke žanrove koji su derivirana iz ta dva žanra. Spekulativna fikcija ne
nudi pretpostavke koje su činjenične ili točne. Takvo poricanje izaziva stvarnost, čime
spekulativna fikcija ostaje politički sakrivena, kognitivno osnažuje i afektivno simulira.
Spekulativna fikcija u svojoj zbunjujućoj heterogenosti ispituje normativne pojmove o
stvarnosti. (Oziewicz., 2017) Obilježena je sklonošću prema bioetičkim i biopolitičkim Commented [M44]: Isto kao gore. Pored toga, pripazite na stil
kada prevodite s engleskog
endističkim temama. (Levanat-Peričić, 2014:2) Sklonost prema takvim temama ukazuje na
neograničen prostor spekulativne fikcije koji njeguje nemimetičke tradicije multikulturnog
svijeta.
U čitavoj žanrovskoj zbrci postaje jasno da se termin spekulativne fikcije može koristiti u Commented [M45]: Termin „spekulativna fikcija“

uskom i širokom smislu. Margaret Atwood spekulativnu fikciju opisuje u najužem smislu kao Commented [M46]: užem i širem

podžanr.Oziewicz koristi širi smisao, što se primjećuje pri mnogim hibridnim vrstama koje
navodi i drugim umjetničkim spekulativnim formama izuzet same književnosti.
Odabrani spekulativni romani u ovom diplomskom radu su distopijske naravi?, stoga je
potrebno pobliže definirati distopiju. Distopija je verbalna konstrukcija, ona je zamišljena i
neodređena, često mračna i postapokaliptična. Usko je povezana sa pojmom utopije, no nije
njezina suprotnost. Utopija i distopija se međusobno nadopunjuju, jedno uvijek nastaje kao
reakcija na drugo. Distopija nastaje kao upozorenje na suvremeno stanje svijeta u nadi za
postizanjem utopije. U svim analiziranim romanima će se uočiti želja za postizanjem utopije
koja se provodi hiperbolizirajući aktualne svjetske probleme.

6
4. Komparativan-ni uvid u distopijske vizije budućnosti romana Sluškinjina
priča i trilogije Ludi Adam

Trilogija Ludi Adam i roman Sluškinjina priča predstavljaju fingirani odgovor na


kontemporarnusuvremenu? situaciju kulturne krize. Djela pretpostavljaju što se može
dogoditi, javljaju se preplitanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Izmjenjivanje različitih
temporalnih aspekta ilustrira karakteristične kvalitete žanra distopije, kojemu pripadaju Commented [M47]: stil? (pripazite kad prevodite s engleskog)

navedeni romani. Primarna funkcija distopije je poslati znak upozorenja čitateljima,


upozorenje implicira na mogućnost izbora, izbor ukazuje na postojanje nade. (Ann Howells, Commented [M48]: Stavite Ann Howells u ulogu subjekta
rečenice
2006: 161) ¸Distopijske teme su najčešće negativne, a frekventno i postapokaliptične
anticipacije budućnosti, no one ne izuzimaju nadu, već ukazuju na mogućnost promjene tj.
sprječavanje opasnosti. Podrazumijeva se da romani pripadaju spekulativnoj fikciji, jer je već
navedeno da su distopije česte u okviru tog žanra. Naime, unatoč pripadnosti istom žanru,
Sluškinjina priča i trilogija Ludi Adam nude sasvim drugačiji povijesni kontekst. Sluškinjina
priča je pisana krajem 20. stoljeća, dok je trilogija Ludi Adam pisana početkom 21. stoljeća.
Sluškinjina priča je produkt 1980-ih godina, nastala kao odgovor na tadašnje političke i
religijske trendove Sjedinjenih Američkih Država. Gazela i Kosac2003. godine projicira
globalne katastrofe i ekološki endizam, na tragu biopolitičkih tema. Svijet postaje
eksperiment bez kontrole i nadzora. Naime, romani dijele propale utopijske vizije, otpor
prema prevladavajućem režimu, priče preživjelih pojedinaca i sadrže otvorene završetke.
(Ann Howells, 2006: 161) Coral Ann Howells svojim čitanjem stavlja naglasak na različitim Commented [M49]: Isto kao gore

pristupima spolu i situacijama u okviru ovih romana. Ann Howells naglašava kako primjena Commented [M50]: rodu?

ženskog naratora u prvom licu mijenja muški distopijski žanr, takav je slučaj u Sluškinjinoj
priči.Gazela i Kosac proizlazi iz perspektive protagonista u trećem licu, što je uobičajeno za
tradicionalni distopijski narativ. (Ann Howells, 2006: 164) Njezin pristup je korektan s
obzirom da uspoređuje samo Sluškinjinu priču i Gazelu i Kosca. Međutim, treba obratiti
pozornost na čitavu trilogiju, Godina Potopa mijenja protagonista Snježnog, djevojka Toby
postaje centralni lik romana. Samim time se ne mijenja se fokus spola, Snježni ipak nije Commented [M51]: Rodna perspektiva?

posljednji čovjek na svijetu, žensko tijelo nije zanemareno. Coral Ann Howells nije mogla
proučavati takvim pristupom jer je rad napisala 2006. godine kada Godina Potopa i Ludi Commented [M52]: Nije mogla ove podatke uključiti u svoju
interpretaciju
Adam nisu bili objavljeni. Svakako, hipotetsko polazište ovih romana je sasvim je drugačije.
Sva četiri romana postavljaju spekulativno pitanje ''Što ako?'', ali pitanje koje se postavlja u

7
romanu Sluškinjina pričajerazličito različito je od onog postavljenog u trilogiji Ludi Adam.
Sluškinjina priča zamišlja totalitarni režim koji je ovladao Sjedinjenim Američkim Državama
i predstavlja probleme koje donosi status moći. Takva ideja rezultira eksplozivnom
ekološkom katastrofom, velikim slučajevima porastom slučajeva neplodnosti, ustankom
pojavom?razvojem? kršćanskog fundamentalizma i napadom na feminizam. Trilogija Ludi
Adam obuhvaća brige uzrokovane napretkom bioloških znanosti, dakle teme genetskog
inženjeringa i manipulacije genima. (Ann Howells, 2006: 162) Distopijske vizije Sluškinjine
priče su centrirane na zloupotrebi zaokupljene su zlouporabom/ utemelljene su na zlouporabi
ljudskih prava i opresivnom djelovanju nad ženama. Roman ukazuje na probleme socijalne i
političke agende. Ludi Adam također problematizira socijalne i političke probleme, ali
opterećenje težište stavlja na zlouporabu znanstvene moći umjesto državne. Genetski
inženjering je stvorio transgenetička čudovišta tj. humanoidna bića u okviru
postapokaliptičnog prostora. Vremenske i prostorne odrednice romana su slične. Riječ je o
bliskoj budućnosti na području Sjedinjenih Američkih država. Temporalna razlika je mala,
Sluškinjina priča se odvija 2005 godine dok se radnja Gazele i Kosca odvija 2025. godine. Commented [M53]: Pokušajte spajati rečenice koje su vrlo
kratko da dobijete „protočnost“ diskurza; ovako kratko odrezane
(Ann Howells, 2006: 163) Diferencirana spekulativna polazišta dovode do drugačijeg pristupa rečenice teško je čitati i shvatiti kontekst i cjelinu

tijelu čudovišta. Sluškinjina priča prikazuje žensko tijelo čudovišnim zbog opresivnog stanja
u romanu. Trilogija Ludi Adam prikazuje čudovišta nastala znanstvenim modifikacijama, Commented [M54]: u društvu koje je predmet romana?

stoga je kontekst navedenih romana jako nužan za razumijevanje semantike tijela.

8
4.1.Transgenetička čudovišta, modificirane životinje i čudovišna tijela ljudi u
trilogiji Ludi Adam

Margaret Atwood ovom trilogijom nudi različite semantičke mogućnosti čitanja tijela
čudovišta. Tijela čudovišta sam klasificirala sam u tri skupine: genetički modificiranu novu
vrstu, nakazne modificirane životinje i čudovišna tijela ljudi. Ljudska tijela podrazumijevaju
kulturološki aspekt ženske čudovišnosti i monstruoznosti kriminalaca. Genetski modificiranu Commented [M55]: Otkud sad ovo? Kako shvatiti ovu tvrdnju

humanoidnu vrstu je stvorio Kosac. On predstavlja zloupotrebu znanstvene moći, puštanjem
virusa je svjesno istrijebio glavninu populacije i time stvorio post-apokalipsu. Koščevo Commented [M56]: Ovo je gramatički neispravna rečenica, ne
može se ovako nabrajati, rečenice moraju biti povezane nekim
polazište je dijelom utopijsko jer je želio osigurati preživljavanje superiorne nove vrste. veznikom ili zajedničkim subjektom…

Likom Kosca Atwood kritizira probleme naglog napretka znanosti i time šalje znak
upozorenja svojim čitateljima i svijetu. Kosac doživljava ljudski rod kao manjkavu vrstu i
odlučuje ju zamijeniti boljom. On stvara hibride, svoju djecu, takozvane Koščiće. Oni
nadomještaju sve trenutne ljudske mane:

,,Mogli su se stvoriti čitavi narodi s unaprijed izabranim osobinama. Bit će


velika potražnja za ljepotom, naravno. Kao i za poslušnošću: nekoliko svjetskih
vođa izrazilo je zanimanje za to. “ ( Atwood 2003:296)

Svaki Koščić je bio lijep, osiguran je estetski kriterij koji nije u potpunosti ostvaren kod ljudi. Commented [M57]: Isto kao gore

Koščići su mogli biti crni, bijeli, žuti, smeđi, svih mogućih boja kože. Važno je naglasiti da je
kod njih uklonjen rasizam, narod Rajskog Vrta ne registrira boju. Takvom karakteristikom Commented [M58]: isto

Atwood izravno kritizira rasnu nesnošljivost. Koščeva djeca su programirana da umru sa


trideset i pet godina, jer starenje kod ljudi uzrokuje tjeskobu, koja mora biti uklonjena. Oni
mogu probavljati neobrađeno bilje, stoga se hrane samo lišćem, bobicama, travom i
korijenjem. Prehrana čudovišta je važan dio identiteta jer često određuje granicu humanog i
nehumanog. Koščići se hrane samo biljem ali su unatoč tome čudovišni. Nadalje, oni
recikliraju vlastiti izmet, što je ekološki prihvatljivija solucija. Ovdje se također uočava
okosnica? sa starijim opisima čudovišta, oni su smrdljivi, ljigavi, gnojni, nečisti i otrovni, dok
su oprečno tome Koščići lijepi i uredni. Otporni su na ultraljubičasto zračenje, imuni su na
određene mikrobe i u svom tijelu imaju ugrađeno sredstvo protiv komaraca. Oni se pare
sezonski, kada ženka poplavi tada je spremna za parenje. Ne mogu izbijati šale jer se Kosac
trudio suzbiti tu mrsku karakteristiku. Koščićima su nedostajali živčani spojevi za stvaranje
hijerarhije. Takva neurološka značajka je iznimno važna jer se njom iznosi negativan stav
prema hijerarhijskom sustavu. Globalni kapitalizam se može gledati kao imperijalna

9
formacija i kolonijalni odnos dominacije koji ima svoje hijerarhije, tada se radi o
imperijalizmu čije su hijerarhije eksploatacije. (Tatlić, 2016:10) Umno svojstvo nedostatka Commented [M59]: nepotrebno

hijerarhije je ideal, želja za postignućem utopije, ali i ujedno kritika na suvremeno


kapitalističko društvo koje nije pribjeglo hijerarhijskim sustavima. Margaret Atwood Commented [M60]: kako nije pribjeglo? Pa to je sustav koji je
utemeljen na razlikama i na hijerarhiji
spekulira kakav bi svijet bio iz neetičke znanstvene perspektive, istovremeno ona tu
perspektivu ne opravdava. Koščići su sposobni kreativno stvarati. U romanu Gazela i Kosac Commented [M61]: ?U kakvoj je vezi ova rečenica s
prethodnom?
izgrađuju improvizirani kip koji nalikuje na Snježnog. Umjetničko stvaralaštvo se negativno
iščitava:

,,Čuvaj se umjetnosti, govorio je Kosac. Čim počnu raditi umjetnost, bit će


nevolja. Simbolično razmišljanje bilo koje vrste značit će pad, smatrao je Kosac.
Ubrzo će izmisliti idole,sprovode, grobne darove, zagrobni život, grijeh, pismo,
kraljeve, ropstvo i rat. “ ( Atwood 2003:346)

Morfološki gledano, Koščići su više nalik ljudima nego čudovištima. Koščići nisu u skladu sa Commented [M62]: Trebali ste negdje u početku definirati
čudovište i čudovišnost. Ako se čudovište smatra diskurzivnom
klasičnim korpusom čudovišta. Strah nastaje zbog njihove egzistencije, upravo je jeziva konstrukcijom koja nastaje u otklonu od
opećeprihvaćenog/dominantnog pogleda na „ljudsko“ i „prirodno“,
onda Košćići to jesu
njihova sličnost sa ljudima. Njihova artificijelnost je opasna za društvo, zbog kulturnih razlika
Commented [M63]: Tko je subjekt tog straha?
ih se percipira kao ''drugost'', stoga se prema njima ne može razviti odnos povjerenja. Koščići
ujedno doživljavaju ljude kao druge:

,,Imali su drugu kožu kao ti- kaže Napoleon. -Jedan je imao perje na lice kao ti.“ (
Atwood, 2004:349)

Referiranja na kožu nisu slučajna, već odaziv na suvremene multikulturalne probleme.


Koščići ne personificiraju doslovno druge poznate kulture, autorica se već referirala na druge
humane kulture uvodeći Djecu Vrtlara i Teks-Meksikance. Koščići su novotvorina koja može
otvoriti niz novih problema, ako se dosadašnje ljudske zajednice nisu slagale kako će tek se
uklopiti nova hibridna vrsta? Tom strepnjom završava čitava trilogija, ostavljajući površni
utisak sretnog kraja. Atwood ovakvom semantikom tijela potvrđuje svoje ustopijske
spekulacije i ostavlja prostor za čudovišta koja ironično rečeno ''nisu Marsovci''. Roman Ludi
Adam otvara niz drugih hipotetskih scenarija, među kojima se nalazi mogućnost
razmnožavanja Koščića i preživjelih ljudi. Stravična je pomisao mogućnosti sasvim nove
hibridne vrste. Vijesti trudnoće su reprezentirane radosno u romanu: Commented [M64]: Stil, sintaksa? Gdje je subjekt, zašto pasiv?

10
''Our beloved Three Oryx Mothers, who showed us that we and the two-skinned
ones are people and helpers, though we have different gifts, and some of us turn
blue, and some of us do not.'' (Atwood 2013:468) Commented [M65]: Potrebno je prevesti na hrvatski i u fusnoti
staviti engleski izvornik. Budući da nije lako prevesti književni
tekst, dovoljno je parafrazirati i pozvati se u fusnoti na ovo mjesto

Javlja se utopijska želja suživota između dvije različite zajednice. Koščići su stekli povjerenje Commented [M66]: Dviju različitih zajednica

ljudi, stoga oni gotovo gube kredibilitet čudovišnosti. Istinska strepnja se javlja od strane Commented [M67]: ?

drugih ljudi. Tri djevojke su trudne, no jedna je bila silovana. Vjerojatnost da djevojka rodi
dijete kriminalca je strašna. Porodi nisu prikazani u romanu i kraj ostaje otvoren.
Paradoksalno, post-apokalipsa je prikazana utopijski, dok su apokalipsa i vrijeme prije nje
distopijski. Mogućnost začeća sa kriminalcem označava i širenje njegovog-a genetskog koda.
Takva radnja označava cikličnost, vraćanje u početni distopijski ambijent u kojemu opstaju
čudovišni ljudi. Čudovišnost ljudskog tijela je najbolje prikazana u romanima Godina Potopa
i Ludi Adam. Destruktivnost ljudskog kolektiva se pokazuje se još početkom romana Godina
Potopa:

,,Gomila je bijesno urlala na njih, bacala cigle i kamenje: oni hoće proći, oni hoće
pobjeći iz grada. Što su htjeli branitelji barikada? Pljačku, nema sumnje.
Silovanje, novac i druge beskorisne stvari. “(Atwood 2016.:21)

Monstruoznost se očituje kroz različite skupine kao što su :Crni crvendaći, Izajini vukovi,
Azijske fuzije i Teks-Meksikanci, ali i kroz individue pojedince. Blanco predstavlja
čudovišnog lika čudovišni lik, žene su ga među sobom zvale Ljiga, a bio je šef Tajnoburgera.
Blanco je činio mnogo ilegalnih stvari, no to mu je polazilo za rukom jer je bio u dobrom
odnosu sa Poslobranom, glavnom korporacijom. Izgledao je fizički poput običnog čovjeka, ali
je vidno opasan:

,,Blanco je još imao nabijeno tijelo izbacivača iako se udebljao, previše piva, rekla
je Rebecca. Zadržao je i repić na zatiljku proćelave glave kao zaštitni znak
izbacivača, a na rukama je imao cijelu zbirku tetovaža: zmije ovijene oko mišića,
narukvice od lubanja na zapešćima, vene i arterije na nadlanicama koje su
izgledale kao da im je oderana koža. Oko vrata je imao tetoviran lanac s lokotom
u obliku crvenog srca, usađenim u dlake na prsima koje su mu virile iz raskopčane
košulje. Govorilo se da mu se taj lanac spušta niz leđa i ovija oko naopake gole
žene koja je uvukla glavu u njegovu guzicu.“ (Atwood 2016:31)

11
Opisom njegovih tetovaža se očituje njegova sklonost nasilju i zlostavljanju žena. Blanco je
ubijao, rezao, mlatio, silovao i tukao žene. Toby je jedna od glavnih junakinja ovog romana,
bila je njegova žrtva. Kroz čitav roman ona bježi od Blanca, ali konstantno strahuje da joj je Commented [M68]: Opet nabrajanje umjesto povezivanja
veznikom
na tragu i da će ju uhvatiti, upravo kao čudovište. Blanco izmiče svim opasnostima, gotovo
kao da je besmrtan i izaziva neprestani strah čak i dok je neprisutan nije prisutan. Prostor koji
obitava Toby sa Božjim Vrtlarima je locus amnoenus, dok Blanco ostaje na području locus
horridusa. Veliku opasnost predstavljaju i veterani loptobola. Loptobol je bila ustanova za
osuđene kriminalce, ograđena šuma u kojoj bi se kriminalci borili paintball pištoljima, ali
umjesto boje pucala se kiselina koja izjeda oči i kožu. Oni koji prežive loptobol se mogu
vratiti u normalan svijet, ali nikada se ne rehabilitiraju pravilno u društvo. Posebno je
zanimljiv navod da u veteranima nema ničeg ljudskog:

,,Veterane loptobola uvijek su držala na oku dvojica-trojica Poslobranitelja jer bi


veterani mogli puknuti i stvoriti veliku štetu. Mi u Ljusci nikad nismo smjele biti
nasamo s njima- nisu razumjeli seksualne igre, uopće nisu znali stati, a razbijali su
mnogo više od namještaja. Bilo je najbolje pustiti ih da se napiju do besvijesti, ali
brzo, inače bi eksplodirali od bijesa. –Što se mene tiče, zabranio bih ulaz tim
seronjama- govorio je Mordis. –Iza tih ožiljaka nije ostalo ništa ljudsko. Ali
Seksomart plaća nam golem dodatak kad dođu.“ (Atwood 2016:99)

Žensko tijelo poprima čudovišnu dimenziju obilježja čudovišnosti kod prikaza plesačica.
Djevojke na svom tijelu imaju ljuske, izgledom djeluju više animalno nego ljudski. Commented [M69]: Opreke su animalno/humano;
životinjsko/ljudsko
Kriminalci i žene su međusobno povezani kroz romane, djevojke su žrtve a muškarci agresori.
Ženska tjelesnost i seksualnost je prikazana tržišno, bez ljubavi i zabave, a muški libido je
demoniziran:

,,Jedanput sam vidjela djevojku s ljuskama kako trči ulicom usred dana, a ganja je
muškarac u crnom odijelu. Sve je blještala zbog sjajnih zelenih ljusaka. Odbacila
je visoke pete i trčala bosonoga izbjegavajući prolaznike, ali onda je naletjela na
razbijeno staklo i pala. Muškarac ju je sustigao i podignuo sa zemlje te ju je odnio
natrag u Ljusku dok su joj zelene zmijske ljuske nemoćno visjele. Krvarili su joj
tabani. Kad god bih se toga sjetila sva bi se naježila“ (Atwood 2016:60)

12
Priložen opis ukazuje na animalan prikaz djevojke, čak se vrši usporedba sa zmijskim tijelom.
Životinje prikazane u romanima su genetski modificirane, kao i sami Koščići. Farma.d.o.o. je
investirala uzgoj modificiranih životinja zbog upotrebe mesa. Super-pile uopće ne priliči
životinji, riječ je o živoj tvorevini koja se sastoji od mnoštva pilećih odrezaka. Svinjoni su
velike svinje, većeg su obujma jer tako mogu sadržavati veći kapacitet organa. Margaret
Atwood tim životinjama izravno koketira sa aktualnim problemima GMO kulture. U Gazeli i Commented [M70]: Vrlo neprimjerena konstatacija (Atwood
koketira s aktualnim problemima pomoću životinja?)
Koscu te Godini Potopa su svinjoni i veprovi prikazani su neprijateljski, ljudi strahuju od njih
i po mogućnosti se brane oružjem. U Ludom Adamu svinjoni uspostavljaju komunikaciju sa
preživjelim ljudima., stvaraju pakt. Međusobno se udružuju, ljudi obećavaju da neće ubijati
svinjone, kako bi zajedno porazili preživjele veterane loptobola. Preživjeli ljudi uspostavljaju
kontakt sa svinjoninima i Koščičima, problem predstavljaju samo preostali kriminalci.
Atwood time ukazuje kako nije problem u ''Marsovcima'' ili stereotipnim čudovištima, već u
stvarnim ljudima. Kosac je zajedno sa drugim znanstvenicima stvarao nove vrste ikršio
zakone prirode, kriminalci su ubijali, silovali i mučili. Problem predstavljaju istinski zli ljudi,
a ne čudovišta.

13
4.2.Tijelo žene u romanu Sluškinjina priča

Sluškinjina priča prikazuje priču otpora jedne žene protiv patrijarhalne tiranije. Offred
je otuđena od svog imena i identiteta. Ona kao individua nema prava i zadužena je pružati Commented [M71]: Prije nego pređete izravno na glavni lik,
potrebno je ipak ukratko dati uvod u romanesknu situaciju, naglasiti
seksualne usluge državi. Offred se bori za svoj psihički i emocionalan opstanak svojom da je Offred glavni ženski li i pripaziti da svaka sljedeća rečenica ne
počinje njezinim imenom. Možda povezati nekoliko jednostavnih
rečenica u proširenu
pričom. Offred je uvijek pod nadzorom, stoga priče čuva za sebe. Priče su vrsta
samorehabilitacije i bijeg od sadašnjosti. (Vidi Ann Howells, 2006: 165) Ova distopija
dehumanizaciju vrši tijelom i jezikom. Totalitarni režim prikazan u ovoj distopiji drži svoju Commented [M72]: Prikazuje?

stegu onemogućavanjem prava glasa ženama. Zakoni, konstrukcije govora i ponašanja su


uvjetovane uvjetovani su? normama koje su strogo zadane i neupitne. Identitet se sasvim
gubi, kao i dimenzija ženskog tijela i govora koji je u rukama nametnute novonastale kulture. Commented [M73]: Mislim da je riječ o režimu, a ne kulturi

Nedostatak dijaloga reprezentira supresiju ženskog glasa. Čudovišni jezik se u Sluškinjinoj


priči očituje manjkavošću:

,,Naučile smo šaptati gotovo bešumno. U polumraku smo mogle pružiti ruke,
dok Tetke nisu gledale, te preko međuprostora dotaknuti jedna drugoj šaku.
Naučili smo čitati s usana, s glavama položenim na krevetima i okrenutim ustranu
promatrajući jedna drugoj usta. “ ( Atwood, 2017. :16)

Roman sadrži retrospektivne ulomke i one koje opisuju sadašnjost, prošlost se gleda kao
utopijsko vrijeme a sadašnje distopijsko. Offred čezne za komunikacijom i slobodom koju je
nekoć imala. Prisjeća se svađa oko rublja, bezveznih i nepotrebnih razgovora, no bilo kakva
forma dijaloga joj se doima boljom od konstantne šutnje:

,, Kako li sam nekada prezirala takav razgovor. Sada čeznem za njim. Barem je
bio razgovor. Nekakva razmjena. “ (Atwood, 2017. :22)

Gestikulacija preuzima govor, tijelo igra jezičnu uloga. Offred se plaši kada joj Nick prvi put
namigne, ne zna interpretirati takvo ponašanje. Ona i Moira su razvile zajedničke znakove,
kada Moira okrene glavu znači da istovremeno otiđu na zahod gdje je moguć razgovor.
Takvim primjerima se uočava da je restrikcija govora uzrokovala razvijanje kreativnih

14
tjelesnih rješenja. Patrijarhalne strukture Gileada određuju da žensko tijelo djeluje za čitavu
zajednicu, žene su definirane prema plodnosti. Offred od svog identiteta ima samo svoje misli
i osjećaje koje skriva, tijelo nije njezino. Od tijela Offred posjeduje samo glavu, što se vidi
prilikom opisa posjeta liječniku:

,, Drugu plahtu, platnenu, navlačim preko tijela. Na razini vrata još je jedna
plahta, obješena sa stropa. Ona me presijeca, pa liječnik neće ni vidjeti moje lice.
On se bavi samo trupom. “ (Atwood, 2017.:60)

Dio tijela poviše iznad struka pripada Offred, onaj ispod pripada zajednici, ona je gotovo
bestjelesna. Otrgnutost tijela od vlastitog identiteta se najbolje se očituje opisom Obreda.
Tokom Obreda U obredu sudjeluju Supruga, Zapovjednik i Sluškinja. Obred je lišen
romantike i ljubavi, čin je nužan zbog izazivanja trudnoće. Seksualni čin se pretvara u
postupak otuđenosti i alijenacije za Offred:

,, Moja crvena suknja dignuta je do struka, ali ne više. Ispod nje Zapovjednik jebe.
Ono što jebe nalazi se u donjem dijelu tijela. Ne kažem da vodi ljubav jer to i ne
čini. Ne bi bilo točno reći ni da spolno opći, jer to podrazumijeva dvoje ljudi, a u
ovome sudjeluje samo jedna osoba. Ni silovanje ne bi odgovaralo: ovdje se ne
događa ništa na što nisam pristala. “ ( Atwood, 2017:103)

Sluškinjama je zabranjeno pušiti cigarete, piti alkohol, jesti hranu koju žele i birati seksualne
partnere. Sve Sluškinje su jednako odjevene, one nose crvene haljine, rukavice i bijela krila.
Haljine su do gležnja tako da se tijela ne mogu vidjeti, sve izgledaju jednako. Cilj je koristiti
ženu kao stroj za rađanje, ona gubi svoju humanu funkciju i ne razlikuje se od drugih
Sluškinja. Osnovno ljudsko pravo je život i mogućnost određivanja njegovog kraja.
Sluškinjama su oduzeti svi objekti predmeti kojima je moguće učiniti samoubojstvo,
onemogućavajući im i tu vrstu slobode. Prijestupi se kažnjavaju tjelesnim ozljedama ili
smrću:

,,Za prvi prekršaj obrađuju stopala. Upotrebljavaju čelično uže, izlizano na


krajevima. Zatim dolaze na red ruke. Baš ih briga što su napravili od vaših nogu
ili ruku, pa makar to bile trajne ozljede. Zapamtite, govorila je Tetka Lydia. Za
naše svrhe vaša stopala i ruke nisu bitni.“ (Atwood, 2017. :101)

15
Žensko tijelo postaje politički instrument, otuđen od pojedinca. Čudovišnost se očituje u
manjkavosti, nedostatku vlastitog tijela.

5. Groteskna tijela u romanu Kis Tatjane Tolstoj

Roman Kis Tatjane Tolstoj prikazuje rusku kulturu i civilizaciju kroz prizmu imaginarne
post-apokalipse. Vrijeme odvijanja radnje nije određeno, poznato je samo da se odvija nakon
''Praska'' tj. katastrofe koja je zahvatila prostor. Radnja se odvija u gradiću Fedor-Kuzmičsk,
apokaliptičnom gradiću na sedam brežuljaka. Gradić predstavlja Moskvu iako se to ne navodi
izravno u tekstu, svakako prema opisima je jasno da su prostorne odrednice koje pripadaju Commented [M74]: Navodi se eksplicitno na str. 19. toga
romana!
istočnoj Europi.
Irena Malenica navodi Morrisonovu definiciju distopije kao bijeg povijest, dok je utopija Commented [M75]: Bijeg u povijest?

bijeg iz povijesti. Distopijska društva su gotovo uvijek slična današnjima, ili onima koji su
već postojali tokom povijesti. (Malenica, 2016:195) Upravo zbog toga Tolstoj piše o trenutnoj
situaciji, točnije o ruskom životu i narodu.
Tatjana Tolstoj u romanu Kis prikazuje čudovišta koja su sličnija starijem kanonu. Prikazane Commented [M76]: Kojemu „starijem kanonu“? Mislite na
klasični korpus tekstova ili možda nešto drugo?
su hibridne vrste, sa vidljivim čudovišnim obilježjima. Nastala obilježja su posljedice
''Praska'' . Nastalo je deformirano društvo, a mutacije su raznovrsne:

,,A oni što se rodiše poslije Praska imadu ine, svakojake Posljedice. Nekima ruke
kanda su zelenim brašnom posute, kanda su rovali po žitarki, neki imadu škrge;
neki imadu krijestu k'o pijetao ili štogod ino. A ponekad nema nikakovih
Posljedica, samo pod stare dane prištevi iz očiju poiskaču, ili na skrivenom mjestu
brada počme rasti sve do koljena. Ili na koljenima iskoče nozdrve.'' (Tolstoj
2003:17)

Tijela kakva opisuje Tatjana Tolstoj su oprečna primjerima Margaret Atwood. Tolstoj Commented [M77]: Ako Margaret Atwood uvijek pišete
imenom i prezimenom, trebali biste i Tatjanu Tolstoj, ne samo
prikazuje hiperbolizirana, groteskna i prekomjerna tijela, dok Margaret Atwood prikazuju prezimenom

tijela koja su gotovo realna. Mihail Bahtin ističe preuveličavanja, hiperbolu, prekomjernost i Commented [M78]: Bliska zbilji, bez velikih pomaka u odnosu
na prevladavajuće konstrukcije„ljudskog“ i „prirodnog“
pretjeranost kao najvažnije odrednice grotesknog stila. (Bahtin, 1978: 320) U navedenom
citatu iz romana Tatjana Tolstoj preuveličava negativne aspekte tijela do granice nemogućeg i
čudovišnog, takvo opisivanje je osnovna odlika groteske. Groteskna tijela izazivaju
podsmijeh, a podsmijehom-u se izvrgava negativna pojava. (Bahtin, 1978:322) Groteskna

16
tijela satirično prikazuju rusku kulturu. Natal'ja Kovtun ističe metaforu tjelesnosti likovima
Fedora Kuz'miča i Benedikta. Benedikt je centralni središnji lik romana, a njegova čudovišna Commented [M79]: Nemojte koristiti transliterativne oblike
nego oblike iz hrvatskog prijevoda kojim ste se služili: dakle, Fjodor
preobrazba prema Natal'ji Kovtun ukazuje na falusnu simboliku. (Kovtun, 2016:276) Kuzmič

Benediktova je ''Posljedica'' p je rep, njegova deformacija se percipira se kao tajna jer nije
svima vidljiva, upravo kao i falus:

,,Kad je bio dijete, otraga je sve bilo glatko. A kad je počeo rasti, kad se muška
snaga počela javljati u njemu, tako je počeo rasti i repić.“ ( Tolstoj 2010:124)

Kovtun rep promatra kao zrcalni odraz falusa, s obzirom da djeca posjeduju spolne organe od
rođenja a kako Benedikt nije rođen sa s repom, onda nije riječ o kontinuiranom zrcalnom
odrazu. Rep dijeli sličnosti sa muškim spolnim organom, no nije njegova preslika. Nikita
Ivanovič smatra rep deformacijom i želi ga odstraniti, Benedikt pritom pokazuje negodovanje:

,,Ne!!! Užas!!! Kako da ga odsiječete? To je isto kao ruku ili nogu! Ne! Nizašto!.“
( Tolstoj 2010:125)

Benediktova autopredodžba repa je jednaka kao prema svakom organu, smatra ga ključnim
dijelom tijela. Pritom ne vrši usporedbu sa spolnim organom. Benediktu rep predstavlja
važnost jer njime pokazuje raspoloženje, što se ne može usporediti sa spolnim organom. Commented [M80]: Ne bih rekla

Odsijecanjem repa dolazi do metamorfoze, nove tjelesnosti. Njegova nova tjelesna slika je
osakaćena, postaje invalid. (Levanat-Peričić, 2011:13) Stanovnici grada Fjodora Kuzmičska
percipiraju čudovišnost kao normalnu pojavu. Čudovišta su uobičajeno izolirana i abnormalna
bića, doživljava ih se kao nakaznost, nemaju pozitivnu percepciju od strane društva.
Stanovništvo ovog grada je kolektivno deformirano, a deformacija postaje prihvatljiva s
obzirom na svoje razmjere u zajednici. Monstruozne različitosti su opće prihvaćene jer se Commented [M81]: Uočljiva je jedino iz perspektive koje je
smještena izvan svijeta djela, dakle iz točke gledišta čitatelja na
trenutno stanje ne može promijeniti. ''Posljedice'' mogu biti različit, pa tako postoje razni kojeg računa Tatjana Tolstoj, a koji je smješten „sada i ovdje“. No,
tu perspektivu u književnom tekstu imaju i likovi Prijašnjih.
primjeri: Jedanipol ( ima jedno i pol lice, i treća mu noga raste), Nikita Ivanič riga vatru,
Varvari Lukinišni viri pijetlova krijesta iz oka, Olenjkine kandže itd. Benediktov rep se
drugačije doživljava jer je držan u tajnosti, nitko Benedikta nije smatrao mutantom, stoga se Commented [M82]: Povezivanje rečenica uskladiti s
gramatičkim pravilima
rep morao odstraniti. Svijet Kisa je podijeljen na ljude i one koji to nisu. Međuprostorne Commented [M83]: Mislite na kategoriju „čeljadi“ koja sebe
smatra temeljnim parametrom procjene ljudskosti?
kategorije čudovišnosti i ljudskosti su podložne kritici, što se uočava primjerom izroda:
Commented [M84]: Obavezno pisati pod navodnicima

17
,,Ma kvragu s tim izrodima, neka ih što dalje. Grdni su, ne znaš jesu li ljudi il'
nisu: lice im k'o u čovjeka, trup pokriven krznom,a jure četveronoške. I na svakoj
nozi čizma. Kažu da su živjeli još i prije Praska, ti izrodi. Svašta može biti“ (
Tolstoj, 2010 : 10)
Izrodi nemaju čudovišna obilježja, ali se ne ponašaju ni u skladu s ljudskim normama, postaju Commented [M85]: Kao gore

društvena iznimka koja se zloupotrebljava. Porijeklo izroda je nepoznato, samo se


pretpostavlja da su živjeli prije ''Praska'', fizički su odbojni, oni su kulturološka predodžba
drugosti. Izrodi su čudovišna ljudska rasa koja je inferiorna. Društvo se preciznije dijeli na tri Commented [M86]: Marginalizirana?

glavne rase: ''čeljad'' kojima pripada sam Benedikt Karpov, rase mutanata od prija Praska,
takozvani ''Prijašnji'' i ''izrodi''. (Levanat-Peričić, 2011:3) Prijašnji su slabo zastupljeni, što se
uočava iz idućeg citata:

,,Prijašnjih gotovo više i nema, osim izroda, ali oni kanda i nisu ljudi , a s
današnjom čeljadi, to jest s nama, takvih razgovora nema.“ ( Tolstoj 2010: 28)

Prijašnji su preživjeli ''Prasak'' i ostali besmrtni, umiru samo zbog bolesti ili nesretnih
slučajeva. Benediktova majka pripada ''Prijašnjima'', a njegov otac nije ne, zbog toga
Benedikt ne pripada ni jednima ni drugima, njegova mutacija predstavlja nazadovanje u
evoluciji. (Božić 2011:8) Početkom romana je Benedikt tretiran kao čovjeka: Commented [M87]: Navedite R.B. kao subjekt ove tvrdnje ( i
rečenice)

,,Benedikt od rođenja nije imao nikakve Posljedice, lice mu čisto, zdravo rumeno,
tijelo mu je jako, može se namah ženiti. Prstiju ima koliko i treba, brojao je , ni
viška ni manjka, bez plivaćih kožica, bez krljušti, čak i na nogama. Nokti mu
ružičasti. Nos jedan. Dva oka. Zuba ima nešto mnogo, više od trideset. Bijeli su.
Zlatna brada, na glavi nešto tamnije kose, kovrčaju se. Isto na trbuhu. Na sisama
isto. Pupak je tamo gdje treba biti, točno na sredini. Ona stvar isto na sredini,
malo niže.“ ( Tolstoj 2010:33)

Suprotno od Benedikta, izrodi se kroz čitav roman referiraju kao neljudi. Svi stanovnici grada Commented [M88]: O njima se referira; oni su objekt a ne
subjekt referiranja
dijele čudovišnu prehrambenu karakteristiku naviku, hrane se miševima. Oni su glavna
namirnica, a tipična hrana se smatra se abnormalnom. Kis je potpuno čudovišni lik, gotovo Commented [M89]: Hrana koja je tipična za razdobljen prije
Praska (ili prijašnje prehrambene navike…)
demoniziran, a po njoj je roman dobio naziv. Izuzet izuzev? Kisa u romanu se spominje riba Commented [M90]: Kis se ne pojavljuje kao lik u romanu, on je
u potpunosti diskurzivna konstrukcija, Benediktova (neraz)umna
modroperka koja plače i smije se, a spominju se još rusalke i drvenice. Rusalka je nimfa iz projekcija, kripotmorf u kojeg se na kraju sam pretvara (on je njegov
čudovišni doppelganger)
slavenske mitologije. Nitko nikada nije vidio Kis, pretpostavlja se da je nastanjena u

18
neprohodnim šumama. Njezino prebivalište je tipično za arhetip čudovišta, daleko i
zagonetno. Ona pruža otklon, opasna je i predaje o njoj djeluju mitološki. Fizionomija Kisa
nije detaljno prikazana, ali posebno je naglašena njezina čudovišna kandža:
,,Sjedi na tamnim granama i kriči divlje i žalosno: Ki-iiis! Ki-iis! A nitko je ne
može vidjeti. Ode čovjek tako u šumu, a ona njemu straga za vrat-hop!- i kičmu
zubima-krc! – a kandžom glavnu žilu napipa i prekine, i sav razum izađe iz
čovjeka.“ ( Tolstoj 2010:11)

Iz navedenog citata se uočava manjkavost čudovišnog jezika, čudovište se neartikulirano


glasa ''Kiiis''. Kandža je metonimija za čitavo tijelo Kisa koje se ne može vidjeti, jedan dio
tijela služi za čitavo, kao što se može uočiti u Cohenovim primjerima. Pojava Kisa se veže uz
mentalnu sliku Benedikta. Kis se spominje pri promjenama Benediktovog psihičkog stanja tj.
prisutnošću određene manije. (Levanat-Peričić, 2011 15) Nestabilna psihička stanja se mogu
čudovišno portretirati, kao što se uočava u primjerima kriminalaca. Benediktove neuroze Commented [M91]: Otkud sad ovo?

eskaliraju kada zajedno sa tastom ubije Fjodora Kuzmiča. Nakon tog događaja Benedikt
postaje potpuno sumanut, on i Kis se pretvaraju u jedno:

,,Pogledaj se u vodu…U vodu…He-he-he…Ti si kis, nitko drugi…Ne treba se


bojati…Ne treba se bojati…Svoji smo, svoji…'' (Tolstoj 2010:273)

Tatjana Tolstoj prikazima različitih grotesknih tijela ukazuje na raslojenost ruskog društva,
psihičke probleme, povijesnu, političku problematiku i nedostatak edukacije.

19
6. Usporedba romana Sanjaju li androidi električne ovce? Phillipa K.
Dicka i Planeta Friedman Josipa Mlakića
Sanjaju li androidi električne ovce? i Planet Friedman su romani koji utjelovljuju Commented [M92]: Nemojte rečenice počinjati naslovima
romana
androidizirana tijela. Mlakić se intertekstualno veže na roman Sanjaju li androidi električne
ovce? i utjecaj Phillipa K. Dicka je vidljiv je kroz roman. Romani sadrže sličnu atmosferu,
problematiku i sferu budućnosti.
Prostorno vremenske odrednice su nužne su za razumijevanje romana Sanjaju li andoridi
električne ovce?. Philip Dick prikazuje hipotetsku stvarnost u okviru budućnosti. Prikazuje se
svijet nakon Trećeg svjetskog rata. Vrijeme je smješteno u 1992. godinu:

,,Gledajući raspored za 3. siječnja 1992. , vidio je da se traži poslovni


profesionalni stav.,,( Dick , 2000 :8)

Prikazuje se svijet zagađen radioaktivnom prašinom. Pseudo-stvarnost romana je smještena je


u San Franciscu:

,,Jutarnji zrak, pun radioaktivnih čestica, siv i zamračujući, rigao je oko njega,
nevoljko je zašmrcao na zadah smrti… Bilo kojeg mjeseca, međutim, pregled od
strane liječnika Policije San Francisca mogao je dati drugačije rezultate. Stalno ,
novi posebni su se pojavljivali , stvoreni od redovnih sveprisutnom prašinom.
Izreka koju su trenutno trubili plakati, TV reklame i vladine reklamne pošiljke,
glasila je: » Emigrirajte ili degenerirajte! Izbor je vaš! “ ( Dick, 2000: 11)

Ovaj kronotop ima odnos sa prošlošću. Životinje predstavljaju prošlost, živa bića koja su Commented [M93]: To se ne može tako formulirati

preživjela Treći svjetski rat. Zbog tog razloga su žive životinje statusni simbol, dok električne
životinje nisu. Žive životinje imaju veću vrijednost jer simboliziraju obnovu. Električne
životinje su ono zagađeno, trenutno i nepotrebno. Žive životinje su rijetkost i tračak nade,
jedino što je ostalo od starog svijeta. Prikazuje se dehumanizirana država u kojoj kompanija
Rosen predstavlja totalitarni sustav. Kompanija Rosen određuje što je živo a što neživo. Rick
Deckard je sumnjiv prema njihovim namjerama, stoga pokušava razabrati istinu.
Problematiziraju se i osnovna ljudska prava, primjerice zabranjen je pobačaj za žene,
kažnjava se smrću, kao što je vidljivo i u romanu Sluškinjina priča. Odnos prema androidima
je nehuman, tolerira se upravo zbog kronotopa, činjenice što je riječ o budućnosti i što se Commented [M94]: ?

androidi gledaju kao drugost.


20
Mlakićev Planet Friedman prikazuje bučan reklamni i korporativni svijet. Planet Friedman je
prije nulte godine bio Zemlja:

,,Da. Planet Zemlja. Tako se zvao'' rekla je.''Nisu postojale zone a stimulansi su
bili zabranjeni.“(Mlakić 2012:7)

Planet blisku budućnost ilustrira uz pomoć E-automobila, digitalnih zidova, identifikacijskih


čipova, stimulansa i e-billboarda, slično kao i u svijetu Phillipa K. Dicka . Planet je podijeljen
na zone s različitom koncentracijom korporacijske moći, dijelovi romana nose nazive po
zonama. Zone A, B i C omogućavaju nadzor korporacija, s tim da je nadzor najveći u zoni A,
kroz slijedeće zone opada. Zoni A pripadaju građani dobrog imovinskog stajališta i žive
sigurnim životom. Postoji i slobodna zona u kojoj korporacije nemaju nikakav utjecaj, ali ona
ne pruža povoljne uvjete za život stanovnika. Zonom A je zastupljeno mišljenje da su emocije
nepotreban balast, ključ uspjeha je zanemarivanje osjećaja i robotizacija uma:

,,Emocije su imale svoju cijenu: tri i pol worldara mjesečno.“(Mlakić 2012:13)

Roman Sanjaju li androidi električne ovce? također tematizira emocionalnu zatupljenost, pri
čemu pomaže stroj ''Orgulja za raspoloženje''. Oba romana imaju veliku poveznicu zbog
prikazivanja problema nedostatka emocija i empatije u modernom svijetu, Mlakić provlači Commented [M95]: Stil, sintaksa…

citatnost kroz svoje djelo:

,,Čitao je knjigu. Razmišljao je o sličnosti Dickovih androida i stanovnika zona A.


Zone A naseljavali su androidi koji ne smiju upoznati svoje tvorce, roditelje.
Razmišljao je o psihološkom testu, sličnom onom za otkrivanje androida u knjizi,
kojem bi bili podvrgnuti ljudi iz zona A.“(Mlakić 2012: 166)

U 20. stoljeću su se androidi interpretirali kao metafora, no danas se zbog napretka


tehnologije mogu shvaćati doslovno.

6.1. Androidizirana tijela u romanima Sanjaju li androidi električne ovce? i


Planetu Friedman Commented [M96]: Naslovi romana kurzivom

21
Čudovišna tijela se očituju kod ljudi, životinja i androida u oba romana. Darko Suvin
navodi da bi razumijevanje Dicka bilo sasvim nemoguće bez socioloških, psiholoških,
povijesnih, antropoloških i drugih paralela. (Suvin, 2010: 48) Problematika se javlja
upitnošću samog ljudskog postojanja, prisutna je mogućnost da je čitavo društvo androidsko. Commented [M97]: Stil, sintaksa, semantika…(ova rečenica
jednostavno ne funkcionira)
Mlakić svoje društvo dijeli na zone, u kojima oni bez emocija djeluju androidsko, dakle
stanovnici zone A.. Bilo je jednostavno stvoriti distinkciju između čovjeka i prvih strojeva, no
strojevi na kraju dvadesetog stoljeća unose paranoju. Prema Haraway :

,,Strojevi su na kraju dvadesetog stoljeća zamaglili razliku između prirodnog i


umjetnog, uma i tijela, samorazvojnog i izvanjski dizajniranog te mnogih drugih
distinkcija koje su primjenjive na organizme i strojeve.“ (Haraway, 1999:170)

Strašno je što ljudi poprimaju androidska obilježja, a androidi poprimaju ljudska. Djelo
Sanjaju li androidi električne ovce? poprima distopijska obilježja strahovanjem od Commented [M98]: Tko je subjekt straha?

transhumanizma. Dickovi androidi su gotovo savršena vrsta, jedina mana im je kratak životni
vijek tj. smrtnost općenito. Mlakićevi stanovnici zone A također djeluju savršeno, njima su
emocije nepotrebne, oni rade na unapređenju znanosti i tehnologije, takvim akcijama
održavaju red i stabilnost u svom društvu. Nužno je prikazati distinkciju između ljudi,
životinja i androida u romanima. Životinje imaju drugačija morfološka obilježja od ljudi i Commented [M99]: Otkud sada ovo? Komu je nužno?

njihova emotivna stanja nisu prikazana u romanu. U Dickovom svijetu životinje nose veliku Commented [M100]: U svijetu Dickova romana?

vrijednost ljudima, dok kod Mlakića djeluju kao prepreka i problem. U Dickovom romanu su
životinje pokretač motivacije glavnog protagonista romana. Naizgled nema sličnosti između
ljudi i životinja, no oni su povezani i ovise jedno o drugome. Životinje predstavljaju nadu,
stvaraju vezu sa prošlošću i izazivaju empatiju. Životinje i ljudi imaju empatijski odnos, dok
androidi nemaju empatiju prema životinjama. Prema Haraway:

,,Pokreti za prava životinja više nisu iracionalna nijekanja ljudske posebnosti; oni
su jasno priznavanje povezanosti usprkos rascjepu kulture i prirode.“ (Haraway,
169: 1999)

Protagonisti Planeta Friedman ne osjećaju empatiju prema životinjama, psi se prikazuju


poput zvijeri. Psi vode kanibalističku praksu, dakle čudovišnu prehranu. Nalaze se u zoni C, Commented [M101]: To se jednostavno ne može tako reći

gdje vlada bitka za opstanak. Djeca se bore za preživljavanjem, pokušavaju nadmudriti pse i

22
hrane se ostatcima tijela. Protagonist uspoređuje pse sa stanovnicima zone A, čime želi
ukazati na njihovu dehumanizaciju:

,,Kad nestane hrane, jednom će se ljudi i po zonama A otimati za komadić ljudske


noge, ruke…Kao ovi psi.“ ( Mlakić, 2012:120)

Androidi i ljudi imaju mnogo sličnosti, od morfoloških do emotivnih obilježja. Krucijalno je


naglasiti da androidi imaju emocije, oni osjećaju bol, tugu, ljutnju itd. Oni ne posjeduju
empatiju, izuzet toga su psihološki jednaki ljudima. Programirana im je memorija, stoga
imaju i lažne uspomene, neki androidi čak misle da su ljudi jer su tako programirani. Ne
postoji vidna razlika između ove dvije vrste i to pobuđuje histeriju. Prema Mirandi Levanat-
Peričić:

,,Replikant tj. android Dickova romana je ujedno neka vrsta distopijskog homo
sacera Giorga Agambena, on nije toliko negacija čovječnosti uopće koliko je „živi
mrtvac”, prokleti izgnanik iz političke zajednice.“(Levanat-Peričić, 2016:29)

Mlakićevi ''androidi'' imaju manjak osjećaja, oni moraju koristiti tablete da mogu spoznati
kakav je osjećaj ljubavi, ljubomore, strasti itd. Zarobljeni su u vrtlogu neprestanog rada i
zabave, okruženi naprednom tehnologijom. Nemaju razumijevanja za stanovnike drugih zona,
već izvršavaju nametnute obaveze bez upitnosti propitkivanja.

6.1.1. Semantika tijela androida

Dickov android je proizvod genetskog inženjeringa, organizam na razmeđu ljudskog i


tehnološkog, izvornog i umjetnog. Kada kažem na granici izvornog i umjetnog, smatram da
posjeduju tračak ljudske izvornosti jer su programirani da se tako osjećaju, iako su umjetni
produkt čovjeka. Postoje različite vrste androida, godinama su razvijani pokušavajući postići
ideal artificijelnosti. Najnaprednija vrsta je tip Nexus-6. Morfološki gledano ljudi i androidi
imaju različiti autonomni živčanom sustav i genetski sastav koštane srži. Takve razlike se ne
mogu uočiti golim okom već medicinskom analizom. Nadalje, androidi nemaju sposobnost
reprodukcije i ograničeni su kratkim životnim vijekom. Ne postoji točno određen životni
vijek, ali prema liku Rachel Rosen se smatra da je maksimalno četiri godine. Nijedno od ovih

23
obilježja ne pomaže razlikovanju ljudi i androida, stoga veliku ulogu u filmu i knjizi igra
Voigt-Kampff test. Navedeni stroj prema širenju zjenica ukazuje na posjedovanje empatije ili
nedostatak iste. Test se sastoji od niza pitanja i odgovora koji trebaju izazvati empatijsku
reakciju. Aparatura stvara paradoks jer je riječ o stroju koji utvrđuje razliku između stroja i
čovjeka. Nedostatak empatije se najviše se uočava u odnosima sa životinjama. Androidi
uništavaju ljudski simbol obnove, oni nemaju suosjećanje prema prošlosti, prema jedinoj vezi
sa svijetom prije rata:

,,Pris je sad otkinula tri noge s pauka, koji je bijedno puzao po kuhinjskom stolu,
tražeći neki izlaz, put do slobode. Nije našao nikakav..“ ( Dick, 2000:159)

Empatija je snažna komponenta Dickove zamisli i ne smije se gledati jednostrano. Commented [M102]: Ovome je zbilja teško dokučiti značenje

Dickovo stvaralaštvo je paranoidno i nudi neprestano preplitanje fikcije i fakcije, pravog i Commented [M103]: ?
Commented [M104]: Preplitanje fikcije i fakcije je nešto drugo;
umjetnog. Rick Deckard nema empatiju prema androidima ubijajući ih zbog novca i religije, a to se odnosi na dokumentarnu prozu u kojoj imate umetnute
tekstove/dokumente koji refereiraju na zbilju. U ovome romanu
suosjećanje prema životinjama nudi ponajviše zbog materijalnih i statusnih motivacija, nema toga
Commented [M105]: Opet je nespretno stilski i sintaktički
primjer se uočava nakon što mu Rachel ubije kozu: formulirano. Zar nije jednostavnije ovako: „a na suosjećanje prema
životinjama motiviran je materijalnim i statusnim razlozima, što se
najbolje vidi u situaciji kada mu Rachel ubije kozu“

,,Volio bih da ti mogu uraditi ono što si ti uradila meni, poželio je. Ali to se ne
može uraditi androidu jer njih nije briga. Da sam te ubio sinoć moja koza bi sada
bila živa.“ (Dick, 2000:179)

Tu se postavlja krucijalno pitanje, je li Rick android? Postoje li uopće ljudi? Je li prevlast


tehnologije kraj čovječanstva i samim time bioetička insinuacija? Dick navodi da su za njega
androidi metafora, predstavljaju ljude u fizičkom obliku, no ponašaju se neljudski. (Dick,
1:1972) Upravo zbog toga je teško napraviti distinkciju između strojeva i ljudi, brišu se Commented [M106]: Čudan oblik citata; godina? Stranica?

granice između ljudskog i neljudskog. Androidi koji se pojavljuju u romanu su :Polokov,


Luba Luft, Pris Stratton, Irmgard Baty, Roy Baty, Rachel Rosen i Garland. Distopije često Commented [M107]: U kakvoj je vezi nabrajanje imena
androida s prethodnom i sljedećom rečenicom?
prikazuju dehumanizaciju, imamo slučaj androida koji su lišeni humanog, no kritizira se i
moralnost čovjeka, stoga su i androidi i ljudi dio jedne cjeline:

,,Očito je humanoidni robot predstavljao usamljenog grabežljivca. Rick je volio


misliti na taj način ; to je činilo njegov posao probavljivim. Povlačeći-to jest
ubijajući andija nije kršio pravilo života koje je postavio Mercer. Ubijaj samo
ubojice, rekao im je Mercer one godine kad su se empatske kutije prvi put javile

24
na Zemlji… ali nikad nije bilo jasno tko ili što je to zlo prisustvo. Mercerist osjeća
zlo bez da ga razumije.“ (Dick, 2000:28)

Gerhard Schmidt početkom romana Planet Friedman odlazi u zonu B zbog zadatke, ne
vlastitog izbora. Njegova suputnica je Paula Bolt koja je odrasla u zoni B. Opisi Paulinog
tijela su učestali kroz čitav roman. Gerharda privlači njezina tjelesnost, ali on kontrolira svoje
nagone jer je tako naučen u zoni A. Gerhard je njezin liječnik deset godina, prema njezinom
tijelu se odnosio kao prema komadu mesa. Paula je atletičarka kojoj se tijelo oštetilo, bila je
podložna čestim grčevima. Atletičari su se u tom društvu koristili miosinusoidima jer je to bio
najčuveniji stimulans koji poboljšava rezultate. Njegove posljedice su bile kobne za tijelo
Paule:

,,Razvijan je petnaestak godina, i to na bazi aminokiseline koja je izazivala jake i


nekontrolirane grčeve mišića. Toliko jake da se u početku događalo da kod
pokusnih životinja pucaju mišićna vlakna. Ideja je bila jednostavna: pokušati
kontrolirati te grčeve, i to im je uspjelo. Impuls je sinusoidno putovao mišićnim
vlaknima, a materijal je samo trebao uhvatiti te valove i pratiti ih. Paula Bolt
činila je to savršeno. A sada ovo, reverzibilni proces koji je rezultirao
nekontroliranim grčevima.“ ( Mlakić, 2012: 9)

Takva nezdrava praksa uništavanja tijela se nije mogao zaustaviti zbog profita. Povlačenje
miosinusoida bi uzrokovalo pad dionica Roschea. Paula nema morfološke osobitosti androida
kakve nalazimo u Dickovom romanu, riječ je samo o stimulansima. Planet Friedman ne
prikazuje androide u doslovnom smislu, već opadanje emocija kroz zone.

6.1.2. Semantika humanog tijela

Treći svjetski rat je utjecao je i na fizionomiju čovjeka. Kokošoglavci su nazadovani


zbog štetnog djelovanja radioaktivne prašine. Smatraju se intelektualno inferiornima, oduzeta Commented [M108]: Ne možete početi analizu bez da znamo
koji tekst analizirate
su im opća ljudska prava i nemaju mogućnost emigriranja. Kokošoglavci predstavljaju kritiku
stvarne segregacije. Ljudi posjeduju različite oblike tehnologije kao što su: orgulje za
raspoloženje, empatske kutije, laserske pištolje, hoverauta i Voight Kampff test. Orgulje za
raspoloženje nastavljaju kritiziranje društva na paradoksalnoj razini. Uređaj regulira ljudske
emocije, stoga ljudi poprimaju opet androidska obilježja, lišavaju se humanog. Ljudi vjeruju u

25
Mercera. On komunicira s ljudima putem empatskim kutijama, Mercer uzvisuje ljude zbog
posjedovanja empatije. Krajem romana serija Buster prijateljski se utvrđuje da je Mercer
prevarant. Poništavanjem religije se ukida razlika između ljudi i androida. Religija se ukazala
prevarantskom, stoga se dokida pozivanje na empatijsku stranu ljudi. Sam Mercer objašnjava
Ricku stanje dehumanizacije i krize identiteta:

,,Starac je rekao: » Od vas će se zahtijevati da radite pogrešne svari ma kuda


otišli. To je temeljni uvjet života, da se od vas traži da narušite svoj vlastiti
identitet. Kad-tad, svako biće koje živi mora to uraditi. To je konačna sjena, poraz
stvaranja; to je kletva na djelu, kletva koja se hrani životom. Svuda u
svemiru.“(Dick, 2000:146)

Sličan poraz se odvija i u Planetu Friedmanu. Misteriozni Blacktooth je trebao riješiti


društvene probleme i stati na kraj korporacijama. Njegov opis je čudovišan, što se uočava u
njegovoj čeljusti koja je iskešena poput zvijeri. On ima očnjake koji su neraznomjerno veći od
drugih, od kojih je jedan crn. Ime je dobio prema crnom očnjaku. Blacktooth dolazi do moći i
stvara proces cikličnosti tj. još jedan totalitarni režim ali pod drugim vođom:

,,U Mlakićevu Planetu Friedman alternativa, odnosno revolucionarni voða


Blackooth nije ništa bolji od predstavnika ideologije neoliberalnog kapitalizma,
odnosno na koncu je samo jedan poredak zamijenjen drugim, tj., po Mlakiću,
‘piramida straha’ zamijenila je ‘piramidu pohlepe.“ (Gajin, 2015:52).

U Planetu Friedman knjige nose važnu simboliku. Knjige su potpuno zabranjene u zoni A, ali
tokom putovanja Gerthard otkriva knjige. Paula Bolt otkriva Gerthardu knjige. One
predstavljaju razliku između ljudskog i androidskog, upravo su one mjerilo ljudskosti koje
izumire u moru tehnologije i nepromišljenosti. Knjige čak postaju izravan ekvivalent sa
emocijama: “Emocije su beskorisni balast. To znači i knjige, i knjige su beskorisni balast.“
(Mlakić, 2012:62)
Zanimljiv je i ljubavni sloj romana. Rick Deckard je prevario svoju ženu sa Rachel, još
jednom se poništava granica između ljudi i androida, paradoksalnim prikazom čovjeka koji
osjeća emocije prema stroju. Sukladno tome Gerhard i Paula vode ljubav. Unatoč tome što su
porijeklom iz različitih zona i što je Gerthard na zadatku. Rick i Gerthrad su imali supruge i

26
nisu imali uspješnu komunikaciju s njima. Gerthradova supruga je gledala reality show
Opstanak, a Deckardova koristila Orgulja za raspoloženja. Commented [M109]: Pokušajte razraditi tu usporedbu s
nekoliko prostoproširenih rečenica; ovakvo mehaničko nabrajanje
ostavlja dojam zapažanja na elementarnoj, vrlo površnoj razini

6.1.3. Semantika tijela životinja

Životinje se dijele na prave i električne, no dovodi se u pitanje postoje li uopće žive


vrste. Stvara se uzajamna veza sa androidima, jer su električne vrste strojevi. Električne Commented [M110]: Opet ne znamo koji tekst analizirate

životinje imaju nižu cijenu na tržištu, smatraju se manje vrijednim od izvornih životinja.
Prava životinja su od izrazite vrijednosti, što potvrđujem citatom:

,,Ali gledat će s visoka na tebe. Ne svi oni, ali neki. Znaš kakvi su ljudi glede
nebrige za životinju, smatrat će to nemoralnim i antiempatskim. Mislim, tehnički
to nije zločin kao što je bilo odmah poslije Trećeg svjetskog rata, ali taj osjećaj još
uvijek prevladava.“(Dick, 2000:15)

Morfološka razlika između umjetnih i izvornih je metalni poklopac koji ukazuje na njihovu
artificijelnost. Metalni dio umjetnih životinja pruža vidnu mogućnost raspoznavanja. Uoči li
se brz razvoj i afirmacija androida, može se hipotetski gledati na opisane električne životinje
kao nižu vrstu androida. Prema toj hipotezi, one životinje za koje se koristi termin prave, Commented [M111]: navodnici

mogu biti samo Nexus-6 životinjski android. Samim time ništa više nije živo, već je sve
artificijelno, što bi označilo konačnu prevlast umjetne inteligencije. Sam Rick Deckard
izražava sumnju izravno u romanu: ,,Glavni proizvođač androida rekao je zamišljeno, ulaže
svoj višak kapitala u žive životinje. “ (Dick, 2000: 35) Korporacija poznata po izradi androida
i električnih životinja ujedno ulaže u žive životinje. Tekst je protkan mnogim proturječjima
kojima je krajnji cilj potaknuti čitatelja na razmišljanje. Životinje koje se smatraju živima u
tekstu su : konj, noj, mačka, koza, pauk, vjeverica i sova. Nijednu životinju se ne može sa
sigurnošću svrstati, ali površinskim i jednostavnim čitanje navedene životinje ostavljaju taj
dojam. Električne životinje se mogu svrstati sa sigurnošću, a to su ovca i žaba krastača. Žaba
krastača se pojavljuje krajem romana i smatram da nosi veliku simboličku vrijednost. Valja
razlikovat simboličnost zelene žabe i krastače. Zelena žaba predstavlja pozitivne konotacije,
dok krastača zbog svog izgleda redovito nosi negativne konotacije. Prema Antoniji Zaradiji
Kiš: ,,krastača je izvršitelj najtežih ljudskih osuda, prokletstva i društvena izopćenja.“ (Kiš,
2012:326) Deckard je smatrao krastaču pravom životinjom dok mu žena nije uočila metalni

27
poklopac. Žaba nije samo konac romana već konačno društveno izopćenje Rickarda. Žaba je
Rickardu predstavljala nadu, a bez nje on je osuđen na propast. Djelo time stvara društvenu
kritiku, simbolički ukazuje na problem gubitka identiteta i osuđuje napredak tehnologije.
Planet Friedmanprikazom životinja ukazuje na loš utjecaj tehnologije na sam okoliš. Zona A
uopće nema nastanjene životinje, one su potpuno izumrle. U drugim zonama su bestijalno
prikazane, gotovo čudovišno jer se bore za vlastiti opstanak u nerednom društvu.

7. Zaključak

28
Cilj ovog rada bio je predstaviti različite uloge semantike tijela čudovišta u suvremenim
romanima. Nakon uvoda u čudovišna tijela i žanr spekulativne fikcije u radu se analizirala
semantika tijela. Spekulativna fikcija počiva na mogućnosti zamišljanja svjetova koji su se
razvili drugačije od današnjeg. Novitet koji unosi spekulativna fikcija omogućuje čitatelju da
sa drugačije pozicije analizira probleme vlastite kulture i društva. Čudovišta znatno mijenjaju
ulogu u kontemporarnoj književnosti. Čudovišnost poprima kulturna obilježja i najviše se Commented [M112]: SUVREMENOJ!

odražava kroz prizmu samog čovjeka.

Svi analizirani romani izražavaju brigu prema političkim, društvenim, spolnim, rasnim,
ekonomskim, kulturalnim, seksualnim i globalnim aktualnim problemima. Čudovišta
reprezentiraju te probleme. Zapadno društvo je zahvaćeno društvenom nestabilnošću i
sukobima ideologija u kojima stradavaju ljudi. U svim romanima se očituje raspodjela vlasti.
Svako djelo iznosi svoju kritiku na totalitarni režim. Margaret Atwood trilogijom Ludi Adam
izražava zabrinutost za ekološko stanje Zemlje, ali ujedno prikazuje i različitosti društvenih
skupina i spolne RODNE razlike. Problematika žene i njezinog tijela se ipak najbolje odrazila
u romanu Sluškinjina priča, gdje ženski spolni organ postaje izravan društveni aparat. Tatjana
Tolstoj izražava zabrinutost za stanje ruske civilizacije prikazom grotesknih tijela u romanu
Kis. Phillip K. Dick svojim androidima iskazuje zabrinutost zbog ljudske otuđenosti, ali
kritizira i fašističku ideologiju. Danas se strahuje da ljudi doista postaju androidni,
ponavljajući svakodnevno repetitivne radnje i odvajajući se od realnosti. Josip Mlakić
Planetom Friedman ne koristi izvore iz nacionalne književnosti, već svojim romanom
prikazuje zabrinutost na svjetskoj razini. Svi romani prikazuju tjeskobu koja je uvjetovana
lošim životnim stanjem.

U radu se zaključuje da čudovišta prikazuju tjeskobe društvenih nepravdi. Koščići imponiraju


na mogućnost nastanka genetskih modificiranih vrsta u sadašnjici. Izvor problema su ljudi
koji podvrgavaju neetičkim znanstvenim postupcima. Kritizira se eksploatacija ženskog tijela
i agresija kriminalnih umova. Offred upozorava na sloj mnogih žrtava koje pate zbog
uspostave novih društvenih hijerarhija. Kis sugerira da čudovišta ne trebaju nužno biti
izvanjska, već unutarnja. Kisa nitko nije vidio kroz čitav roman, ali se postaje čudovište
nepromišljenim akcijama i patnjom nastalom od disfunkcionalne sredine. Androidi zastrašuju
svojom sličnošću sa ljudima i dobrom infiltracijom među našom vrstom. Mlakićevi stanovnici
zone A simuliraju mogući scenarij ljudske emocionalne nedostupnosti u budućnosti.
Istovremeno, stanovnici sadrže identifikacijske čipove, prema tome izražava i brigu prema

29
neprestanom nadzoru koji je prisutan i danas. Problem nadzora se uočava i u Sluškinjinoj
priči.

Ovim primjerima različitih čudovišta se upozorava na postupak dehumanizacije i društvenu


nestabilnost. Unatoč različitim oblicima tijela, brige autora 20. i 21. stoljeća su veoma slične.
Zahtijeva se promjena za poboljšanje ekološke, globalne, spolne, etičke, rasne i etničke
situacije.

8. Literatura

30
1. Anić, V., ,,Tijelo“. uU: Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2004. Commented [M113]: kurziv
2. Ann-Howells, C., ,,Margaret Atwood's dystopian visions: The Handmaid's Tale and Oryx and
Crake“ u: The Cambridge Companion to Margaret Atwood, Cambridge, 2006. Commented [M114]: kurziv
3. Atwood, M. , ,,Gazela i Kosac“, Profil, Zagreb, 2003. Commented [M115]: Sve naslove knjige treba pisati kurzivom
bez navodnika. Pod navodnicima dolaze samo članci
4. Atwood, M., ,,Godina potopa“, Profil, Zagreb, 2016.
5. Atwood, M., ,,Maddaddam“, Virago Press, Great Britain, 2013.
6. Atwood, M., ,,The road to Ustopia“, The Guardian, 14. October 2011. Commented [M116]: Nazive časopisa treba pisati kurzivom
https://www.theguardian.com/books/2011/oct/14/margaret-atwood-road-to-ustopia Commented [M117]: Nakon svakog linka u zagradama
navedite datum zadnjeg pregleda
7. Bahtin, M., ,, Stvaralaštvo Fransoa Rablea : i narodna kultura srednjega veka i renesanse“ ,
Nolit, Beograd, 1978.
8. Božić, R., ,,Knjiga u ruskoj distopiji“,u:Hrčak, portal znanstvenih časopisa Republike
Hrvatske, 04.11.2011. Commented [M118]: Hrčak nije naziv časopisa, navedite ime
časopisa u kojemu je objavljeno (mislim da je u pitanju Sic…)
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=113718
9. Cohen, J., ,,Monster culture (Seven Theses) “
https://www.englishwithtuttle.com/uploads/3/0/2/6/30266519/cohen_monster_culture__seven
_theses__3-20.pdf
10. Dick, P., ,,Sanjaju li androidi električne ovce? “ , Zagrebačka naklada, Zagreb, 2010. Commented [M119]: Naslovi romana pišu se kurzivom, a ne
pod navodnicima
11. Gordić-Petković, V., ,,Telo u književnosti: upisivanje nelagodnosti, a gde je upisivanje
radosti? “ u: Sarajevske sveske 49-50, 2016. Commented [M120]: kurziv
12. Kovtun, N., ,,Riječ i tijelo u romanu: Tat'jane Tolstoj Kys'“ u: ,,Tijelo u tekstu: Aspekti
tjelesnosti u suvremenoj kulturi“, Disput, Zagreb, 2016. Commented [M121]: Ovo je naslov knjige/zbornika, treba
pisati kurzivom i nakon toga dodati imena urednika
13. Gajin, I., „Trend distopijskog u suvremenoj hrvatskoj prozi“ u Anafora-časopis za znanost o
književnosti, god. 2 (2015.), 1, str. 41-58.
14. Haraway, D., ,,Manifesto za kiborge. Feminizam/postmodernizam“ Ur. Nicholson, Linda,
Liberata, Ženski studiji. Zagreb, 1999.
15. Levanat-Peričić, M., „Relacije posthumanizma i spekulativne fikcije iz očišta teorije
čudovišta“ u: Riječki filološki dani 10. Zbornik radova s Desetoga znanstvenog skupa s
međunarodnim sudjelovanjem održanoga u Rijeci od 27. do 29. studenoga 2014., ur. Lada Commented [M122]: kurziv
Badurina, Nikolina Palašić, Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2016., str. 25-37.
16. Levanat-Peričić, M., ,, Tipologija čudovišnosti i razine hibridizacije u distopijskoj menipeji
Kis Tatjane Tolstoj (postkolonijalna interpretacija) “ u: Književna smotra : časopis za svjetsku
književnost , ur.Josip Užarević, 2011., str. 71-84.
17. Levanat-Peričić, M., ,,Uvod u teoriju čudovišta: od Humbabe do Kalibana“, AGM, Zagreb,
2014.
18. Neugebauer, A., ,,What Is Speculative Fiction? “ 24. March 2014.
http://annieneugebauer.com/2014/03/24/what-is-speculative-fiction/
19. Malenica, I., ,,Antiutopijska i dekonstruktivna vizija: Vladimir Sorokin, Plavo salo“ u: Hrčak,
portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske, 2014.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=228242
20. Mlakić, J, ,,Planet Friedman“, Fraktura, Zagreb, 2012.
21. Oziewicz, M., ,,Speculative fiction“, March 2017.
http://literature.oxfordre.com/view/10.1093/acrefore/9780190201098.001.0001/acrefore-
9780190201098-e-78
22. Suvin, D., ,, Metamorfoze znanstvene fantastike. O poetici i povijesti jednog književnog
žanra. “, Profil., Zagreb, 2010.
23. Tatilić, Š., ,,Suvremenost kolonijalizma: kapitalistička modernost, imperijalni rasizam i
nekropolitika“ u: Holon : postdisciplinaran znanstveno-stručni časopis, Lipanj 2016.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=237306

31
24. Tolstoj, T., ,,Kis“, Pelago, Zagreb, 2010.
25. Vojvodić, J., ,,Tijelo u tekstu zbornika o tjelesnosti (uvodna riječ) “ u: ,,Tijelo u tekstu:
Aspekti tjelesnosti u suvremenoj kulturi“, Disput, Zagreb, 2016.
26. Zaradija-Kiš, A., ,,Strašna krastača-jadno čudovište blagih očiju“ u: Književna životinja.
Kulturni bestijarij II. dio. Ur. Marjanić, Suzana; ime Zaradija-Kiš, 2012.

SUMMARY

32
Semantic of monster bodies in speculative fiction within this work has been approached from
literary criticism and genre perspective. At the very beginning, there will be a description of
the term body and its role in the literary text, then the monster bodies will be described as a
different form. The genre of speculative fiction will be explained in an additional chapter with
an additional emphasis on the dystopic poetic.
A better insight into the body semantic is provided in the corpus "Tijelo u tekstu: aspekti
tjelesnosti u suvremenoj kulturi". The book "Uvod u teoriju čudovišta" by Miranda Levanat-
Peričić and the ''Monster theory'' by Jeffrey Jerome Cohn will be used to show the monsters
body in this work. This paper will strive to show the transformation of the body and its
meaning in the 20th and 21st century. The main objective of this work is to show the meaning
of the monster bodies in speculative fiction.
The central part of this work will be an analysis of seven literary works: Oryx and Crake
(2003), The Year of the Flood (2009), MaddAddam (2013) and Handmaids tale (1985) by
Margaret Atwood, Kis (2010) by Tatjana Tolstoj, Planet Friedman (2012.) by Josip Mlakić
and Do androids dream of electric sheep? (1968) by Phillip K. Dick.These novels will have a
different approach to the body, but all of them have a critical attitude towards contemporary
social problems. In all of these works, monsters are just distractions, pointing to curent
concerns about the future of modern men.

33