You are on page 1of 19

Ponovno okupljanje šestorice umjetnika 20 godina nakon zajedničke izložbe

u Modernoj galeriji u tadašnjem Titogradu zanimljivo je iz nekoliko razloga.


Prije svega, ova grupa umjetnika, koju vežu generacijske, zavičajne, a iznad
svega prijateljske veze, ponovnim kolektivnim izlaganjem obilježava mali ju-
bilej, povratak na izvorište sa pomalo romantičnim i nostalgičnim sjećanjima
na davnu zajedničku izložbu i nerazlučivi splet tadašnjih ideja, ambicija, htje-
nja, zatomljenih sjećanja na mladalačka druženja. Dalje, oni koji se sjećaju
prve izložbe (i svi oni koji prate od početaka rad ovih umjetnika), lako će
ustvrditi kontinuitete i diskontinuitete u njihovim razvojnim putevima, uti-
caje različitih iskustava, sticanih znanja i novih sredina koji su, u zavisnosti
od senzibiliteta autora, oblikovali njihove poetike. I na kraju, publika je ovom
izložbom dobila priliku da se simultano upozna sa recentnim djelima umjet-
nika i ustanovi njihove međusobne razlike i sličnosti. Iako su radovi postavlje-
ni u odvojenim prostorijama, nipošto ih ne treba tretirati samo kao zasebne
cjeline. Između radova se otvaraju međuprostori u kojima se pojačavaju i
proširuju njihovi semantički efekti i uspostavljaju nova značenja koja odgo-
varaju želji posmatača i njegovoj spremnosti da ih otkrije ili učita.

Poseban kvalitet i ekskluzivitet ove izložbe čini prisustvo specijalnog gosta


Pjera Pinoncelija, kontraverznog francuskog umjetnika koji svoje beskom-
promisne stavove o umjetnosti, društvu i politici decenijama iskazuje nizom
radikalnih akcija. Široj javnosti Pinonceli je uglavnom poznat po uriniranju u
Dišanov pisoar i razbijanju istog čekićem. Kako nam se Pinoncelijevim dola-
skom u Crnu Goru ukazuje zaista rijetka prilika da se direktno susretnemo sa
istinski provokativnim/ekstremnim umjetnikom, vjerujem da će njegovo go-
stovanje biti jedan od važnijih markera u međunarodnoj saradnji Crne Gore
na polju likovne umjetnosti.

Ljiljana Karadžić
Glamočakovi živoderi
zlatko glamočak Sve se ruši, strmoglavljuje u ponor. Vrijeme usmrćuje iluzije. Čovjek,
postavši «vuk za čovjeka» u ovom vijeku mrznje, komada svoga bli-
Univerzalno kolo mrtvačkog plesa žnjeg kao da u napadima mahnitosti želi da izbriše vlastiti odbljesak
Odvodi nas na nepoznata mesta. u drugome. Mučni i bolni izrazi patnje prepoznatljivi kod Bejkona
Bodler ili Dada, u Rebejrolovom suicidu, Veličkovićevom ili Rekondovom
raspadanju, Rajnerovom ludilu krvi i djubreta, danas predstavlja-
Jedna jedanaestogodišnja dijevojčica zaustavlja se ispred ju odjek užasa rata s Gojinih slika. Glamočakovi živoderi druguju
Glamočakove skulpture : «Šta u njoj vidiš? Ljudoždere?» Ona odma- sa Rembrantovim, poistovećuju se sa ljudskom čaprom koju u
huje glavom : «Ne. Hirošimu.» Sikstinskoj kapeli čuva Sveti Bartolomej. «Ljudi umiru i nijesu srećni.»
Glamočakovi živoderi (ime koje im dajem) podsjećaju, očigledno je, (Albert Kami)
na rat, mučenje, surovu smrt. Može se, gledajući ih, misliti na ovaj ili Izgažena kosturnica leševa optužuje epohu mržnje. Čovjek toliko
onaj sukob, ali njihovi korijeni, njihova priča i njihova kultura, sežu jos mrzi samoga sebe da uspijeva da, putem kloniranja, sanja o fabriko-
dublje. Vidim ih kako se rađaju u mrtvačkom plesu srednjovekovnih vanom potomstvu. Kao da bi takva umjetnina imala i najmanju pri-
crkava, vidim ih kako izlaze iz zemlje na dan Božijeg suda, zagnjureni liku da stvori novog čovjeka za «raspjevanu budućnost». Glamočak
u razjapljene Levijatanove čeljusti. Vidim ih uspravne kako stražare je bacio na zemlju hiperealistične tjelesine. Njegovi živoderi mrve
ispred bogatih renesansnih grobnica, kao onaj skelet Lizijea Rišijea. sve ono sto pripada čovjeku i to takvom žestinom da odbacuju jad
Vidim ih kako se približavaju užasu pod zaštitom klasičnih, romanti- jednog već odavno neprihvatljivog humanizma.
čarskih i drugih paravana. Užas, taj estetski odljevak čovjekove stvar- Ovi ostaci su krpetine nošene ljudskom nadom od Mikelandjelovog
nosti, teško može da se izvuče iz utješiteljskih simbola. trijumfalnog čovjeka do parola totalitarnih ideologija «Čovjek, to
gordo zvuči!». Jedna razočarana i srušena vizija, postavljena u upit-
nom obliku britkosti skalpera : vjerovati u čovjeka ne vodi nigdje
Smrt ima surovost besprimjernu : drugde do (ovog) zida od kostiju?
Uzalud je moliti;
Tako surova zatvara uši
ostavljajući nas vapaju. Hajdete živi, borite se jadni budući skeleti
Malerb Žil Lafong

Zanos Svete Tereze , poliester, 170 cm x 150 x 110 cm, 1994-1998. (Kolekcija Dado)
foto Vladimir Marković
2 3
«Netolerantnost je osobina razorenih duhova čija se vjera uspostav-
lja više ili manje željenim mučenjem koje bi voljeli da ga vide op-
štim i institucionalizovanim», pisao je Sjoran u knjizi «Pad u vrijeme».
Glamočakovi živoderi, na vidan način, ukazuju neutralnima na pre-
poznatljivu ljudsku propast izazvanu netolerantnošću upravo prema
onom kojeg pretenduje da spasi. Ovo biće (čovjek ili žena), koje se
uzdiže sa hrpe rasporenih tjelesina, diže krik protesta Bulgakovljevog
psa lutalice kojem su ugradili hipofizu genitalne žlijezde «proletera».
Prevremena transformacija... «Nevinašcad smo užasa kao što smo i
nevinašcad pohote.» (L. F. Selin)
Krpice idela bačene su na zemlju i nevažno je što sudnji čas neće
zvoniti, živoder iskopan uz cijenu uzvišenog bola, u svojoj metamor-
fozi odbacuje ostatke koje gazi. To su poznate ideje. Poznata pred-
stavljanja čovjekovog lika, počev od slike raspetog tijela u srednjem
vijeku, poznata kodifikacija snova kroz vrijeme. Sve ide u otpad. I ako
još uvijek, ovdje ili tamo, govore o paklu ili raju (jedna skulptura je
opterećena krilima andjela), Glamočak se, razočaran humanizmom,
zalaže medjutim, i prije svega, da i užas bude ljudski.
Pakao je na zemlji. Vrata su otvorena. «O, vi koji ulazite, ostavite svaku Relacija ka figuri ne bi bila kompletna, u svakom slučaju osjećala bi
nadu.» (Dante) Da li sam to rekao? Trvdim da su Glamočakovi živode- se manjkavost, ako joj ne bismo dali posebno mjesto, u prostoru
ri velika skulptorska djela. Dijela bez ikakvih kompromisa. Da bismo ekspresionističke figure, za umjetnost ekcesa i neumjernosti, umjet-
bili svjesni šta sve čovjek može da bude: i dželat i žrtva Glamočakovi nost koja ne dozvoljava da zaboravimo bolni status ljudskog bića.
živoderi nam direktno otkrivaju našu ljudsku sudbinu i naše granice: Među protagonista ove umjetnosti velikoj ikoni vajarstva, Žermen
Rišije (1904-1959), daće se «moć prvenstva», kako kaže Pegi, u um-
jetnosti XX vijeka. Njen put, koji nas odmah uvlači u najveće dubine,
Sjećate li se predmeta kojeg vidjesmo, dušo moja, Dobro jutro, poliester i mengele, prirodna velicina, 2007. otvorio je trasu rijetkim drznicima koji su se usudili da sukobe skrive-
Onog lijepog ljetnjeg jutra, tako blagog : foto Vladimir Marković no lice figure, kao tri prevrnuta i patetična Bazelicova portreta, antro-
Na zavijutku staze jedna gadna strvina pomorfično i nasilnički grubo tesano drvo Luperca i Glamočakova
Na krevetu zasejanim kamičcima... tijela u propadanju, teška i okrvavljena…
Bodler
Gérard Xurigera
Jak RIVE (Yak Rivais) Regard sur la sculpture contemporaine
(Preveo sa francuskog Jezdimir Radenović) (Pogled na savremenu skulpturu XX viejka i njen produžetak u XXI vijeku)
Smrt je provjerena glasina, poliester, 200 cm x 120 x 110 cm, 2010.
foto Vladimir Marković
4 5
Osobenost likovne poetike Predraga Milačića potvrđuje
ključni, razlikujući stav savremene skulpture u odnosu na na predrag milačić emotivnom osjetljivošću i duhovnom toplinom, umjetnik
istančanim lirskim senzibilitetom uspijeva da preobrazi hlad-
klasičnu : „vidjeti okom koje je moralo dodirnuti, ili dodirnu- nu kamenu strukturu, oslobađajući je i udahnujući joj život.
ti rukom koja vidi”.Kroz integralnost, prožimanje i ravnotežu Osobenim senzibilitetom, prepunim tananih emocija, koje
inspiracionih sadržaja određenih intuicijom, kontemplacijom svojom osjetljivošću i iskrenošću poniru direktno u središte
i dubinskom arhetipskom slojevitošću sa jedne strane i krea- bića, Milačić uspijeva da poput demijurga, nanovo stvori ili
tivnog, autentičnog stvaralačkog naboja sa druge, izrasta, da- oslobodi nestvoreno, ono što već postoji i strpljivo čeka da
kle, Milačićevo djelo kao umjetnički opredmećen fenomen, bude otkriveno, ono mitsko, arhetipsko, univerzalno... U mi-
kao fenomen materijalizovan oblikovnom, estetskom i likov- krokosmičkom otkrovenje makrokosmičkog, Božanskog sa-
nom strukturom, a, takođe, i kao fenomen uslovljen umjetni- vršenstva skrivenog u fenomenu jednostavnog, pročišćenog,
kovim unutarnjim htijenjem i senzibilitetom kao nečim du- svedenog na simbol koji kao vizuelna istina sadrži samu su-
boko skrivenim, tajnovitim, neuhvatljivim i riječima do kraja štinu. I sve je tu dato odmjereno, čisto i jasno, sa harmonično
neobjašnjivim. I upravo se ovaj senzibilitet čini najpresudniji usklađenom emotivnom mjerom, u granicama umjetničke
pri formalnom i duhovnom određenju Milačićevog umjetnič- namjere i osnovnih funkcionalnih zahtjeva realizacije ideje.
kog djela, jer od njega zavisi i odluka i konačna realizacija um- Duh specifične minimalističke redukcije doprinosi rečenoj
jetničkog čina. Realizacija kao posledica osobenog doživljaja čistoti i jasnosti Milačićevog djela. Kao karakteristična para-
čuda života, tog neuništivog, vječitog energetskog protoka, digma Božanskog Stvoritelja, to nije više beživotni, amforni
realizacija koja ne poznaje cilj kao njen završni ishod. To spe- oblik, mrtvi kamen, već živa slika čovjekove duše, njene po-
cifično Milačićevo osjećanje veze između umjetnosti i života, trebe da iz haosa pređe u logično i organizovano stanje smi-
taj osobeni senzibilitet tjera nas na oprez, naročito kada je sla, te da u beskonačnom ostavi trag o sopstvenom trajanju Iz ciklusa Tragovi vremena, kamen, 2007.
riječ o cjelovitom, sliženom sagledavanju njegove skulpture, i životu ispunjenom smisaonim doživljajem njega samog,
materijala od kojeg je sačinjena u sadejstvu sa masom, for- ostavi trag o sopstvenoj egzistenciji, ispunjenoj suvislom sa-
mom, zvukom, svjetlošću, prostorom, te značenjem koje u držinom života, otrgnutoj od smrti i zaborava. I upravo u ka-
sebi nosi. menu Milačić, ne slučajno, oblikuje i jaje, i hram, i točak, i čvor,
i ženu, i kosmos, i stub... Uopšte uzevši, riječ je o „praobrazci-
Najčešće radeći u kamenu, Milačić ovaj materijal ne izabira ma ishodišta sveukupnosti’’, možemo reći platonovskom svi-
slučajno. Izabira ga zato što dubinski osjeća njegove vibra- jetu ideja koji se u Milačićevoj skulpturi predstavlja u svojoj
cije, njegova svojstva, snagu, slabosti i sav njegov poten- ‘’realnoj’’ konkretizaciji.
cijal. Posmatrajući materijal kao izazov, doživljen punom

6 7
Kao što naslućujemo, Predrag Milačić se, po pravilu, tematski Svojim umjetničkim djelom i angažovanim shvatanjem skul-
vezuje za sadržaje sa dubljim arhetipsko-simboličnim zna- pture i umjetnosti uopšte, Predrag Milačić ukazuje na činje-
čenjem. A svaki od navedenih pojmova skriva u sebi odraz nicu da su došla neka druga, nova vremena, u kojima značaj
raznolike, neshvatljive Božanske suštine, koja se u našem pi- analitičkih istraživanja modernih umjetnika, koji su izbjegli u
manju svagda dualistički oslikava i u prirodi (odnos grube i rezervat prošlosti, blijedi pred gorućim problemom spaša-
uglačane površine, toplih i hladnih, svijetlih i tamnih tonova vanja sveukupnosti postojanja, a na koji mora da se reagu-
boje, zaobljenih i oštrih formi, različitih zvučnih vibracija), i u je novim načinom djelotvorne sinteze umjetnosti i života.
duhu kao statičnost i mir na jednoj strani, a na drugoj pokret, Ovakvim svojim stavom, koji konstatno potvrđuje svojim au-
kretanje, spiralni-kružni tok fenomena života i stvaralačkog tentičnim, humanim i jedinstvenim djelom, likovnim stvara-
čina po sebi. Milačićev simbolizam se doživljava, dakle, na njem koje otvara mnoštvo novih pitanja, Milačić ukazuje i na
osoben način, i čulno i duhovno, preko čega biva usmjeren nove puteve crnogorske skulpture, kao i umjetnosti uopšte.
ka metafizičkim energetskim značenjima, I nije slučajno što
kod njegovih skulptura dominira vertikala nad horizontalom, Lucija Jelušić Đurašković
što još jednom potvrđuje i njegov najnoviji ciklus ‘’Tragovi
vremena’’ u kojem je kod većine oformljenih skulptura u os-
novi istaknuta ideja različite konkretizacije stuba kao osnov-
nog, nosećeg arhitektonskog elementa, kao simbola vertika-
le uzdizanja duha, kroz zatvorene i otvorene forme, u igri sa
prostorom, ka nebeskim visinama, ka ishodištu, ka Bogu... Kao
simbol palog čovjeka koji se ponovo uzdiže stremeći ka svom
povratku, kao vertikala života, istorije, duha, duše... To je stub
koji nosi vrijeme kroz konačno u beskonačno. Zato su i trago-
vi tu. Tragovi prolaznog, ruiniranog koje može opstati jedino
u preobražaju u kome će se ogledati SVJETLOST, kao ljubav,
kao likvidna površina vode, kao savršenstvo, ljepota koja pro-
ishodi iz istovremene nježnosti i dobrote.

Iz ciklusa Tragovi vremena, kamen, 2007. Iz ciklusa Tragovi vremena, kamen, 2007.

8 9
...Skulpture su izvedene od kovanog i varenog gvožđa i u
kombinovanoj tehnici različitih metala (gvožđa,bronze me- vukašin milović Skulpture su realizovane intuitivno i kreativno u figuralnom
i apstraktnom konceptu formi. Osećaj za savremenu formu,
singa i bakra).Sve skulpture je izvodio direktno , ane izliva- originalna koncepcija, utisak izvanrednog poznavanja mate-
njem po kalupu.Prisutni su figuracije (ljudska figura, portret, rijala i autentičnog likovnog doživljaja su likovni kvaliteti koji
glava) i plodolike forme, kao enterijerne skulpture. Tako na daju posebnu lepotu skulpturama Vukašina Milovića.
ovoj izložbi vidimo njegove predstave rađanja, ekspanzije,
transformacije, mobilnog oblika, usmerenja, podviga, izobilja,
nebeskih plodova, broda ljubavi, Eve, imperatora, koje imaju Izvod iz teksta Ivanke Lazović
simbolično značenje. On uspešno rešava probleme statike i
dinamike svojih skulptura.

Milovićevo dobro poznavanje materijala kojim se služi pomo-


glo mu je da postigne savršeni sklad između oblika i sadrža-
ja. Forma njegovih skulptura je uravnotežena i sa izrazitom
ekspresijom. Tragajući za punoćom izraza i jasnoćom forme
koristi se intervencijom rasecanja, zarezivanja i brazdanja volu-
mena forme, čime postiže izražajnost i dinamičnost. U traganju
za plastičnim izrazom i vizuelnim doživljajem sveta oko sebe
transponuje ga i nadograđuje. On poseduje istančanu moć
zapažanja i sposobnost da u skulptorska rešenja ukomponuje
fino majstorski izvedene detalje. Njegova originalnost u savre-
menoj stilizaciji, sklad svežih ideja i forme, i preciznost u obradi
iskazuju izuzetno umeće vajara modernog senzibiliteta.

Glava, h 60cm, kovano i vareno gvožđe, 2008.


10 11
...Prvi radovi ovog autora, prevashodno figuralne orjentacije,
kao i oni najnovijeg datuma, upućuju na širok spektar no-
vih ideja i temeljno proučavanje tradicionalne skulptorske
baštine. U temelju njegovog skulptorskog izraza ogleda se
istančano osećanje za volumen i nepogrešiv osećaj mere za
konpoziciono jedinstvo likovnih sadržaja. Zato je Milović i bio
u prilici da svojoj umetničkoj praksi doda posve nov senzi-
bilitet. To je dodatni doprinos jeziku moderne skulpture. U
njegovoj interpretaciji zapremine i mase, ritma ravni i oblina,
udubljenja i izbočina, nose jednu novu simboliku skulptor-
skog značenja. Njegove skulpture, što treba posebno pod-
vući, besprekorno tehnički izvedene, u varenom ili kovanom
metalu, jedinstvena su dostignuća i rezultat visokog tehno-
loškog znanja. Otuda je i bilo moguće da Milović oblik svo-
jih modernih skulptura svede na bit skulptorske kreativnosti.
Pojava ovog vajara prepoznaje se, što je i ocena merodavne
kritike, kao osobena individualnost...

Izvod iz teksta profesora vajarstva Dragiše Obradovića

Oblik ploda, h 45 cm, kombinovana tehnika, 2011. Transparentan oblik, h 42 cm, kombinovana tehnika, 2009.

12 13
Niče govori o dionizijskom i apolonijskom u umjetnosti, i daje
prednost ovom prvoporivnom nad razumskim. Dinozijski dejan mirković
nemir razbija „školjku bića“ i omogućuje nesmetano izbija-
nje unutrašnje snage koja lomi sve okvire i transcendira sve
granice. Nesmetano izbijanje unutrašnje snage koja lomi sve
okvire i transcendira sve granice, kako u oblikovnom, tako i
u semantičkom sloju ovojnica je raznorodnih grafika Dejana
Mirkovića. Njegove monotipije imaju gotovo slikarski kvalitet
– delikatne bojene nanose, prosijavanja svjetlosti koja imaju
metafizičke konatacije su ključni elementi gdje fizis prelazi u
poezis. U tim imaginarnim, metafizičkim pejzažima umjetni-
kov rukopis utemeljen je na iskustvima irske apstrakcije kao i
grafikama čija tema su fenomeni svjetlosti i tame, grada.

Dijalektičkom krugu svojih poetičkih obrazaca Mirković je


pridružio iskustva ekspresionizma. To su grafike realizovane u
tehnici duboke štampe – spletom crno–bijelih poteza i kon-
trasta. Meditativna osjećajnost monotipija zamijenjena je ek-
spresijom i dramatikom.

Nataša Nikčević

Amazon, monotipija, 130x240 cm, 2006. (detalj)

14 15
Amazon, monotipija, 130x240 cm, 2006. (detalj) Amazon, monotipija, 130x240 cm, 2006. (detalj)

16 17
...Samo na jednoj slici Ratka Odalovića, među tim odista bo-
gatim sadržajima - pripovijestima, kako značenjski, tako i mo- ratko odalović Što je to ispod crnih fasada izgrađenih načinom De Kirika (a
on je bio i pisac, roman: „Hebdomeros“); što vidimo kroz ru-
tivski, ima dovoljno materijala za čitav nečiji opus. Ono što ševine, poluotvorena ili slomljena/odškrinuta vrata i prozore,
je kod drugih autora blizu patetičnog iskaza, kod njega je kroz ta srastanja gradskih znamenja? Tamo gdje su istovjetna
uzvišena igra simbolima i smjelo suočavanje sa svijetom koje značenja života i smrti. Što to vidimo u elastičnim tornjevima i
otpočinje neuobičajenim osjećajem za raspored boja. vijugavim stepenicama, kroz zidine, koje su ovdje predočene
tako da su jednako drevne i moderne, i koje su možda znak
Jednostavno, više je slika na jednoj Odalovićevoj kompoziciji. prolaznosti i popustljivosti membrane ljudskosti. Što nam ka-
A značenja se, takođe, odvijaju u više slojeva, koji nam se u zuju ti tuneli, dimnjaci, ta višedimenzionalnost civilizacijskih
prvi mah čine uhvatljivim, a kako dublje prodiremo u ove ra- amblema? I te na mah zelene (?) zvijezde (zvijezda je krug,
dove oni nas snažnije upućuju na tjeskobna razmišljanja. dakle svijet) - da li je to nebesko polje, da li se to stapaju hori-
zonti ovog svevremenog kafkijanskog podneblja?
Odlazak u dubinu slike podstiče na egzistencijalna i dru-
ga pitanja, na sva pitanja, uostalom. To je odlazak u širinu Na prvi pogled iščekuju nas i naivne figure sa paradoksalnim
Odalovićevog umjetničkog svijeta, u praslike svijeta u kome ispoljavanjima. Zavodljivim tonovima autor privlači gledaoca
obitavamo, u kulture i civilizacije koje na bilo koji način ba- svojoj promišljenoj priči o svijetu, koja nije skladna tim boja-
štinimo. ma. Metamorfoze, uvjerljive i diskretno provokativne, nastaju
su našom zapitanošću, u onom momentu kada slikar mijenja
Što je to u Ratkovim crtežima i slikama što budi jednaku strast naša predosjećanja. Tako se i Odalovićeve slike pred našim
i poštovanje znalaca i ljubitelja, kritičara i umjetnika? očima mijenjaju: komunikacija s njegovim djelima uvijek je
drugačija.
Na sceni je neobična zbrka u donjem svijetu. Pomislimo, na
tren, kao da se tu igra neki podzemni šah. Tu su prikazanja iz
bilo koje civilizacije, bilo kojeg grada. A svi su gradovi na neki
način ili zatočeni, ili imaginarni, ili izgubljeni, ili nevidljivi, ili
zaboravljeni, ili pouzdano nestaju...

Bubolika, ulje na platnu, 40x30 cm, 2009.


foto Duško Miljanić
18 19
Kakav je to slikar, Ratko Odalović! Njega ne zanima koliko ima Predjeli svjetlosti, svjetlost kao predio - takve ambijente nam
boja. Nego, na primjer, koliko u univerzumu ima žutih boja, nudi Ratko Odalović. Njegovo kultivisanje svjetlosti pred-
koliko stotina, koliko hiljada, žutih boja. Kakva je ta svjetlost stavlja trajnu mogućnost obrta ka sjećanju, ka ljudskosti. To
koja svjedoči o smirenom pokretu umjetnika, o njegovoj je saosjećanje sa sviješću o tome od kakvih je sve materijala
uvjerljivoj poetici. I kakva je ta klasična žuta/ zlatno-žuta/ ma- sazdan čovjek. U centru je njegovog istraživanja, uvijek ak-
gijsko-žuta/ mediteransko-zlatna... Možda je to ona boja koju tuelno, bavljenje malim životima, usamljeničkim usudima u
je u svom sljepilu Borhes, kako pripovijeda, donekle jedinu mnoštvu. Njegovo je djelo, u krajnjem, čežnja za čovječnošću,
razaznavao. za dobrotom.
Kakvu samo umjetnost stvara Ratko Odalović. Kao da se iz
tog tihotajnog, unutrašnjeg glasa jedinstvenog umjetničkog
opusa, sjedinjuju trgovi i gradovi, svjetlosti i svjetovi, sve te
neobične navade čovjeka.
Ratko Odalović, slikar zlatnih boja i proročanskog dara, pje-
snik grada u slikarstvu Mediterana, onaj koji maestralno slika
zajednička sjećanja svih ljudi.

Izvod iz teksta Pavla Goranovića

P
 oltron, ulje na platnu, 40x30 cm, 2009. Pacifista, ulje na platnu, 40x30 cm, 2009.
foto Duško Miljanić foto Duško Miljanić
20 21
Pierre Pinoncelli, misaona ludost
pierre pinoncelli Daleko od ludosti, jako lucidan, Pijer Pinonceli je neka vrsta
modernog mislioca, intelektualac sa uvjerenjem da treba
2006. godine, ova kontroverzna osoba, specijalista za «hepe- omogućiti ovakve projekte kako bi se masama probudila svi-
ning», posebna vrsta «ponašajućeg umijetnika», se bez imalo jest… On stoji iza svih svojih akcija, objašnjava ih i preuzima
oklijevanja, u svojoj 77. godini pomokrio se u slavni Dišanov odgovornost za njih.
pisoar izložen u Centru svaremene umjetnosti Žorž Pompidu
u Parizu. Ovaj recidivista, za istu akciju vec je bio osuđen U suštini, to je neka vrsta «misaone ludosti».
1998. godine jer je poslije mokrenja u Dišanov pisoar, izložen
u Carre d Art u Nici 1993., izvadio čekić i njime razbio pisoar.
tekst preuzet iz časopisa H’artpon, broj 2, 2006. Odsijecanje prsta 2002. Disanov pisoar
Od 1967. godine posvećuje se svojoj «umjetnosti», seriji spek-
takularnih i provokativnih hepeninga. Tako je nastala nezabo-
ravna akcija iz 1969. godine kada je, za vrijeme inauguracije
Šagalovog muzeja u Nici, izvršio atentat na De Golovog mi-
nistra kulture, Andre Malroa, isprskavši ga crvenim tušem iz
diječijeg pištolja.

Da bi pokazao prezir prema bratimljenju Nice sa jednim


juznoafričkim gradom, Pinoncelli je izveo briljantnu oružanu
pljačku banke nazvanu «Oružani napad protiv aparthejda» i
dočepao se simboličnog plijena od jednog franka.

U junu 2002. godine otkinuo je sebi sjekirom dio prsta u slavu


Ingrid Betenkur, novinarke zarobljene od strane FARK-a.

Spaljivanje portreta Mao Ce Tunga pred kineskom ambasadom, Pariz 1971.

22 23
Mumija za Biafru 1969. Pljačka banke Société Générale Nica 1975. Diogen akcija u aveniji Republika u Lionu 1997. Rodenov mislilac, objavljeno 2006. u Télérame

24 25
Promišljajući kompleksnost umjetničkih opservacija Ratka
Vučinića neminovnim se čini pitanje angažovanosti savre- ratko vučinić I kada se u duhu postmodernizma služi citatima iz isto-
rije umjetnosti Vučinić to čini na njemu svojstven način,
mene likovne umjetnosti u aktelnim društvenim zbivanjima. intervenišući na poznatim djelima, na kojima je već bilo po-
Činjenična i provokativna istovremeno, ova umjetnost pita i znatih intervencija, usložnjavjući njihov simbolički vokabular
nudi odgovore, koje percipirate kao jedinstvene i jedino mo- znakovnosti. Lica su zapravo nebitna, kao i tijela, kao i pol.
guće realitete. Bitan je stav, kretnja, pokret. Onaj individualni/ licni, kao i ci-
vilizacijski/opšti. Depersonalizovani čovjek u depersonalizo-
Dakle, Vučinićevo bavljenje čovjekom današnjice sublimira vi- vanom svijetu, sa svim mogućim pomagalima i okruženjima
ševremensku i višedimenzionalnu “stazu” civilizacijskog hoda, koja mu taj i takav život omogućavaju/pružaju. Likovni ele-
koji čas napreduje, čas nazaduje, a nerijetko je to hod u pra- menti slike su nus produkti “poruke”, ili su izabrani da tu po-
znom. Stoga on svoj slikovni/slikani prostor ispunjava i gradi ruku “podrže”. Svakako, u drugom su planu, ili se makar tako
višeslojno i višeplanski, pokušavajući da nadomjesti prazninu, čini.
koja ipak pronalazi put ka vidljivo-osjećajnom. Ratko Vučinić
nam predstavlja čovjeka današnjice, nagog i ogoljenog, čo- Sve može biti “prilika za znak”-kolaži, kombinovane tehnike,
vjeka skicu, karikaturu, čovjeka suicidnog i čovjeka mjere.U stranice renomiranih časopisa iz svijeta umjetnosti, klasične
dihotomnim relacijama uvijek daje prednost filozofsko-so- tehnike, objekti itd.
ciološko-psihološkim ljudskim stanjima nad čisto tjelesnim,
mada ga i ona zaokupljaju i nerijetko u njima istražuje. Čovjek
univerzum i čovjek individua, igra ogledala u kojima se nika-
da ne ponavlja isti lik, neki drugi Ja odražava i nastavlja igru
“skrivalica”, u kojoj smo najskriveniji zapravo kada smo potpu-
no nagi i tjelesni. Čini se da koliko god se trudili u analizi da
udjete u čistu likovnost i deproblematizujete Vučinicevu sliku
sa te strane, ovaj drugi/prvi sloj manje očigledan vidljivom se
prosto nameće i nemate kud-prihvatate igru polemike i inte-
rakciju nastavljate u krug, vraćajući se opet na početek i onog
uočenog otuđenog čovjeka, kao da ga sada prvi put srećete,
tu, na Vučinićevim slikama.

Bez naziva, kombinovana tehnika

26 27
Vučinić s lakoćom koristi smjela kompoziciona rješenja, inver- Vučinićev čovjek – kontura /sjenka /leš /organ /maska /totem
znu perspektivu, a priču nerijetko gradi kontrastima. Prostor /amblem /ubica /spavač /debeo /mršav /iskežen /star /mlad
je često hororvakuuvski ispunjen do poslednjeg santimetra /muškarac /žena kreće se kroz prostor i vrijeme indiferentno,
slike, a nije neuobičajeno da kompoziciju gradi samo sa jed- paralelno/preko drugog, nezainteresovano ležeći na sto-
nom figurom. Kolorističko šarenilo smjenjuje se sa svedenim maku/leđima, u kontrapostu, raskoraku, anfas, profilu, leđima
pastelnim sazvučjima. Anatomija ljudskog tijela, akta sklona je okrenut, u mimohodu, naslonjen, zavaljen, bačen, u lokvi krvi,
namjernim deformitetima, kao da umjetniku nije toliko stalo prekrštenih ruku/nogu. Pozadina se mijenja po želji, kao kod
da nam se prikaže kao maestralan crtač i poznavalac ljudskog digitalnih televizija. Voditelji su u običnom, prilično oskud-
tijela. Međutim, njegovi studiozni aktovi mogu poslužiti kao nom i malom studiju, a mi percipiramo najljepše i najrazno-
školski primjeri raznovrsnošću i bogatstvom poza, pokreta, vrsnije pokretne slike i vidimo ono što je zapravo simulacija.
stavova. Višeslojna znakovnost lucidno promišljena/predsta-
vljena nanovo intrigira/provocira kod svakog rada. Bivamo konzumenti simulakruma, dobrovoljno. Prepuštamo
se nemilosrdnoj igri masmedijskih i inih zavođenja. Medjutim,
Čovjeka današnjice možete smještati po želji u kakav god Vučinićev čovjek ide i paralelnim ”putevima”, njega se donek-
želite kontekst. Umjetnik nam nudi izobilje opcija. le ne dotiče sva ta svjetska halabuka i ubrzanje.

Instant životi, potrošačko društvo, ikone savremenosti, efe-


merne vrijednosti...

Okrenuta leđa i otvorena vrata. Vučinićeva slika je zalijepljeni


plakat na velikom izlogu života. Hoćete li biti dio predstave ili
ćete je nonšalantno gledati zavaljeni iz fotelje, stvar je izbora.
Izvolite, izaberete...

Anastazija Miranović

Bez naziva, kombinovana tehnika Bez naziva, kombinovana tehnika

28 29
Zlatko Glamočak je rođen 1957. godine u Bihaću. Završio studije skul- 1989. Galerija FLU, Beograd Predrag Milačić je rođen 14.08.1958. godine u Veruši kod Podgorice. Vukašin Milović je rođen 1962. godine u Andrijevici. Godine 1981/3.godi-
pture na Fakultetu primenjene umetnosti u Beogradu (1982). Poha- Diplomirao je na vajarskom odsjeku Fakulteta likovnih umjetnosti u ne studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Nikšiću. Završio vajarski odsjek
đao studije skulpture na Accademia di Belle Arti u Veneciji (1982- Kolektivne izložbe, izbor: Beogradu u klasi profesora Miodraga Popovića. Kod istog profesora na FLU u Beogradu 1988. godine u klasi kod profesora Nikole Jankovića.
1983). Završio postdiplomske studije skulpture na Fakultetu likovne 2010. XI Internacionalni festival Art brut, Aubagne magistrirao je 1990.godine. Zatim odlazi u Italiju na stručno usavrša- Postdiplomske studije završio 1990. godine u klasi kod profesora Milorada
umetnosti u Beogradu, klasa Miša Popović (1984–1986). Pohađao stu- 2008. S avremena crnogorska umijetnost (Kunstreise nach Montene- vanje u trajanju od 12 mjeseci. Član je ULUCG-a od 1992. Tepavca. Od 1989. godine član jeULUS-a, a od 2009 godine njegov pred-
dije skulpture (1988– 1992) na Ecole nationale des Beaux Arts u Parizu gro), Kaiserliche Hofburg, Innsbruck, Autriche sjednik. Docent je na Fakultetu likovnih umetnosti u Kosovskoj Mitrovici.
u klasama profesora Lebel, Cardot i Dehlai. 2004. 9 th Cairo Inernational Biennale, Muzej savremene umjetnosti, Vanredni je profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju i ru-
Kairo kovodilac je vajarskog odsjeka. Učesnik je na više internacionalnih va- Samostalne izložbe:
Samostalne izložbe:  Art monténégrin contemporain, Ljubljana jarskih kolonija. Član je savjeta internacionalne koloije u Danilovgradu. 1990. Galerija FLU, Beograd, Magistarska izložba skulptura
2011. Park di Garofani, Champs sur Marne 2003. C orps à corps (Antonio Saura, Germaine Richier, Joel Peter Wit- 1991. Galerija KNU, Beograd, Izložba skulptura
2009. Dado reçoit Glamocak, Gisors kin, Zoran Music, Dado) Dvorac Vojvode od Orleana, Fontenay SAMOSTALNE IZLOŽBE : 1993. Moderna galerija, Podgorica, Izložba skulptura i crteža
2006. MAC 2000, Manifestation de l’art contemporain, espace Cham- sous bois 1990. Beograd ‘Galerija FLU’ 2002. Galerija ULUS, Beograd, Izložba skulptura
perret, Pariz 2002. Crnogorska umjetnost 1946- 2000, Sarajevo 1991. Podgorica ‘Moderna galerija’ 2003. Galerija doma vojske Srbije i Crne Gore, Beograd, Izložba skulptura
2004. Galerija Jakez, Pont Aven, Francuska 1996. L e corps dans tous ses états (Robert Mapplethorpe, Helmut 1991. Bar ‘Veliša Leković’ 2004. Centar za kulturu Lazarevac, Izložba skulptura
2003. MAC 2000, Manifestation de l’art contemporain, Espace Cham- Newton, Orlan, Gina Pane, Arnulf Rainer, Pier Klossowski, Urs 1993. Podgorica ‘Umjetnički paviljon’ 2005. Centar za kulturu Lazarevac, Galerija “Simonid”, Izložba skulptura
perret, Pariz Luthi , Espace Belleville 1997. Kotor ‘Stari grad’ 2006. Veliko Gradište “Stara carinarnica”, Izložba skulptura
2002 Pijeta sa G. Podgorski, Galerija SKC, Beograd Figures actuelles de l’éros, Galerie Oudan, Pariz 1997. Tivat ‘Galerija ljetnikovca Buća’ 2006. Galerija kulturnog centra “Laza Kostić” Sombor, Izlozba skulptura
2002. MAC 2000, Manifestation de l’art contemporain, espace Cham- Les artistes changent du monde, Ecole Nationale de Beaux arts, Pariz 2007. Podgorica ‘Galerija Centar’ 2007. Galerija “Atrijum” Biblioteka grada Beograda, Izložba skulptura
perret, Pariz  Savremena crnogorska umjetnost, Palacco delle espozicioni, 2008. Tivat ‘Galerija ljetnikovca Buća’ 2008. Atelje “Basara-Obradović”Galerija Vrnjačka Banja, Izložba skulptura
2001. Galerija Kulturnog centra (sa Đ. Markovic, V. Šćepanović), Beo- Bari/Rome 2008. Kotor ‘Stari grad’
grad 1994. S alon de Montrouge, Centre culturel de Montrouge 2010. Trebinje ‘Muzej Hercegovine’ Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama.
2000. Galerija des Artistes, Pariz  Aspects de la sculpture contemporaine (Richard Serra, Barry Fla-
2000. Umjetnički paviljon, Podgorica nagan, César, Arman, Niki de Saint Phalle), Musée des Beaux Učestvovao je na oko 50-ak grupnih izložbi od kojih su najznačajnije Nagrade:
1998. La Maison du citoyen Fontenay sous Bois Arts, Clermont- Ferrand u Rimu,Bariju i Insbruku. 1988. Beograd, Nagrada fonda “Sreten Stojanović”
1998. Galerija Olga Petrov, Pančevo Europe des artistes, Centre des expositions, Montreuil 1992. Jesenja izložba, Umetnički paviljon “Cvijeta Zuzorić”,Beograd, “Velika
1998. Galerija Srbija, Nis  Arts ‘94, The Iternational Contemporary Art Fair, Los Angeles Dobitnik je više nagrada za skulpturu ,od kojih je najvažnija nagrada nagrada Invest banke”
1997. Galerija OFF, Pariz  La culture hors du GATT, Salle des expositions de la Fédération de ULUCG-a „Stijović, Milunović, Lubarda“. 1997. Hanoj, od učesnika simpozijuma proglašen za najuspešnijeg na
1997. Galerija ULUS, Beograd Paris du PCF Prvom internacionalnom simpozijumu skulpture
1996. Galerija la Loge, Pariz 1992. F iguration fin de millénaire (Jean Michel Basquiat, Keith Haring, 2007. XXV Oktobarski likovni salon Kovin: Pohvala salona
1995. Galerija Imzwinger, St Wendel, Allemagne Combas, Robert Sharp, Jon One) Espace Belleville, Paris 2008. Plaketa „Beli Anđeo“ nagrada 34. likovne kolonije „Mileševa“,
1994. Espace Bateau – Lavoir, Pariz 1991. Bijenale mladih, Rijeka Prijepolje
1990. Galerija N. Petrovic, Cacak Dobitnik više nagrada za skulpturu, između ostalih i nacionalne na- 2009. XXVII Oktobarski likovni salon Kovin: Nagrada za skulpturu
1990. Galerija KNU, Beograd grade Crne Gore «Petar Lubarda» (2004).

30 31
Dejan Mirković je rođen 1957. godine na Cetinju. Završio je grafički od- Kolektivne izložbe – izbor: Pierre Pinoncelli (Pjer Pinonceli) je rođen (mimo svoje volje) 1929. u Saint- 1994. Hommage à Diogen, nag u buretu.
sjek na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1989. godine u klasi pro- -Beograd, Oktobarski salon, Galerija „Cvijeta Zuzorić“ – 1993 i 1998.god. Etienne u Francuskoj. 1996. šaka Carambara (dugacke bombone) na kovcegu Malroa u
fesora Boška Karanovića. Član je ULUCG od 1990. godine. - Rim; Bari , Savremena crnogorska umjetnost – 1996.god. Panteonu.
Samostalno je izlagao u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, u - Vašington, Moderno crnogorsko slikarstvo – 1997.god. 1950-1953. Četiri godine bespuća – SAD, Meksiko, Kuba, Latinska Amerika 2000. Na grobu Dišana na groblju u Ruanu plese Karmanjol (ples u kome
Dvorcu Petrovića u Podgorici, 2000. godine. - Keln, Moderna crnogorska umjetnost – 2000.god. – kao pseudo-avantrista. Otkrivanje slikarstva u Muzeju moderne umjet- se u krugu lupa nogama u tlo i pjeva). Živ sahranjen na Prvom gro-
Učestvovao je u brojnim kolektivnim izlozbama. - Odesa, Lavov, Savremena crnogorska umjetnost– 2004.god. nosti Meksika i meksičkih muralista Orozca, Rivere… blju Svjetske umjetnosti u Nolevalu, blizu Ruana.
-Pariz, Vrhovi crnogorske savremene umjetnosti, Kulturni centar SCG – 2002. Drugo razbijanje Dišanovog pisoara za vrijeme izložbe DADA u
2005.god. 1954. Povratkom u Francusku baca se na slikarstvo «kao što se baca kroz Boburu u Parizu.
- Brisel, Sarajevo, Utreht, „Novi talas“ – 2005-6.god. prozor». 2010. Viva la Revolution ! izložba 50 godina Škole iz Nice.
-
Insbruk, Moderna crnogorska umjetnost, „Kaiserliche Hofburg“ – 2011. «Vlastito ime kao umjetnički rad», Vence (blizu Nice); «Umrijeti u
Ratko Odalović je rođen 1964. godine u Grahovu. Završio je Fakultet li- 2008.god. 1962-1965. Nekoliko samostalnih izložbi u Parizu (40 mrtvih, Metamorfoze, Crnoj Gori», Podgorica, Crna Gora.
kovnih umetnosti u Beogradu 1990.godine u klasi profesora Živojina - Ljubljana, Crnogorsko savremeno slikarstvo „Od figuracije do znaka“, Umrijeti u Pekingu) sa predgovorima Pjera Restanija i Pjera Ragona. Član
Turinskog. Magistrirao 1993. godine na istom fakultetu kod profesora Narodna galerija Ljubljana – 2008.god. je Nove figuracije (Dubifet, Appel, Sauta, Fotrier…)
Živojina Turinskog. Radi kao docent na Fakultetu likovnih umjetnosti na - Beč, Crnogorsko savremeno slikarstvo „Od figuracije do znaka“, Galerija 1967. Plavi Hommage Yves Klajnu u Jevrejskom muzeju ispred 3000 šo-
Cetinju. Član je ULUCG. Ministarstva kulture Austrije – 2008.god. kiranih Njujorčana. Sustret sa Dišanom. Napušta slikarstvo i ulazi u hepe-
- Zagreb, Pogled na savremenu crnogorsku umjetnost, Galerija Karas - ning. Akcije na ulici sa političkim i anti-institucionalnim akcentom. Živi
Samostalne izložbe: 2008.god. u Nici i ulazi u poznatu Školu iz Nice (Arman, Klajn, Cezar, Beri, Venet…)
- Beograd, Galerija „Zadužbina Ilije M. Kolarca“ – 1993.god. - Cetinje, Likovni salon XIII novembar – 2009.god.
- Beograd, Jugoslovenska galerija umjetničkih djela – 1994.god. Od 1967. do danas izvodi brojne akcije i performanse koji mu daju ‘noto-
- Sveti Stefan, Galerija „Sveti Stefan“ – 1994.god. Nagrade: riété’ ali ga vode i u zatvor, ranjavanje, sudske procese, kazne, na psihija-
- Podgorica, Galerija Kulturnog centra – 1995.god. - Nagrada iz Fonda “Petar Lubarda” (za slikarstvo) - 1987. Beograd trijska posmatranja… kao i slavu ‘provoktaora’.
- Budva, Moderna galerija Budva – 1997.god. -G  alerija Zadužbine Ilije M. Kolarca - Izložba godine - 1994. Beograd
- Podgorica, Galerija „Tiodorović“ – 2000.god. - Nagrada za slikarstvo na Tradicionalnoj izložbi ULUCG - 1996. Podgorica Izbor važnijih performansa:
- Bar, Dvorac Kralja Nikole – 2003.god. - Nagrada na Medjunarodnoj izložbi minijature - 2003. Podgorica 1967. «Djeda Mraz je đubre », Nica
- Bečići, Montenegro stars, Art Galery – 2004.god. 1969. Atentat crvenom slikom na ministra kulture Andre Malroa, tokom
- Helsinki, Galerija Stoa – 2005.god. inaguracije Šagalovog muzeja u Nici.
- Talin, Galerija Orakon – 2005/2006 god. 1970. «Nica- Peking na biciklu», nosi Mao Ce Tungu poruku mira od
- Kotor, Galerija Grada Kotora – 2007.god. Martin Lutera Kinga.
- Pula, Galerija Gvajner – 2009.god. 1975. Oružani napad na banku Société Générale u Nici protiv aparthejda
- Labin, Narodni muzej Labin – 2009.god. u Južnoj Africi.
- Zagreb, Galerija Gradska vijećnica – 2010.god. 1979. Bik mu je otkinuto desno uvo u slavu Van Goga.
- Split – 2010 1993. Tokom otvaranja Muzeja u Rimu pomokrio se u Disanov izloženi
- Rim, Galerija Bosi Artes – 2010. god. pisoar, da bi ga zatim slomio.

32 33
Radislav Ratko Vučinić je rođen 1949.godine u Nikšiću. Završio
je Pedagošku akademiju, likovni odsjek u Nikšiću 1974.godine.
Akademiju primenjenih umetnoti u Beogradu završio 1980.godi-
ne, a potom i postdiplomske studije slikarstva na istoj akademiji
1982.godine. Od 2005. radi kao predavač na Akademiji likovnih
umjetnosti u Trebinju. Član je ULUCG-a i ULUS-a.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:

2010. Kragujevac, Galerija, Mostovi Balkana


2009. Podgorica, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, galerija
“Centar”
2008. Nikšić, Galerija Nikola I
2008. Nikšić, Galerija Ilija Šobajić
2008. Prijedor, Galerija Prijedor
2004. Trebinje, Klub prijatelja umjetnosti “Anastasije Popović”
2001. Beograd, Galerija ULUS-a
1998. Herceg Novi, Galerija “Josip Bepo Benković”
1998. Nikšić, Galerija “Nikola I”
1997. Podgorica, “Moderna Galerija”
1996. Beograd, Galerija “12+”
1992. Beograd, Galerija Narodnog Pozorišta Zemun
1991. Beograd, Galerija “Andrićev venac”
1990. Nikšić, Galerija “Forum”
1983. Titograd, Galerija Doma omladine “Budo Tomović”
1982. Beograd, Galerija Kolarčevog Narodnog Univerziteta

Učestvovao je na preko 200 kolektivnih izložbi u zemlji i inostran-


stvu.

34
Izdavač: Centar savremene umjetnosti Crne Gore /Za izdavača: Milenko Damjanović
Dizajn i štampa: DPC/Podgorica, jun 2011.