You are on page 1of 120

SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET U ZADRU

Emil Hilje

UMJETNOST ROMANIKE I GOTIKE


(skripta)

Zadar, 1999.

PREDGOVOR

Ova skripta namijenjena su studentima povijesti umjetnosti, s ciljem da olakšaju snalaženje u


građi iz predmeta Umjetnost romanike i gotike. Naime, literatura za rad velikim je dijelom teško
dostupna, pisana raznim jezicima, te često preobimna u odnosu na zadani program. Ova skripta nisu
literatura za ispit i ne mogu poslužiti kao nadomjestak za literaturu, već kao svojevrstan vodič u kojem je
odnos prema građi ujednačen i orijentiran prema najznačajnijim umjetnicima i spomenicima. Predviđeno
je da studenti tijekom samostalnog rada nadopunjuju i nadograđuju spoznaje o djelima romaničke i
gotičke umjetnosti, o kojima skripta donose tek osnovne naznake i elementarnu faktografiju, te da
sintezom tih spoznaja ostvare kvalitetan uvid u umjetnička kretanja u Europi i Hrvatskoj u vrijeme
razvijenog i kasnog srednjeg vijeka.
Pristup ilustracijama najbolje je izvesti uz pomoć programa ACDSee. Ukoliko ga ne posjedujete
na svom računalu, na CD-u 1 nalazi se demo verzija, koju možete instalirati i koristiti u prvo vrijeme. I
pisani dio i ilustracije dopušteno je printati, mijenjati, kopirati, proširivati i sažimati, u skladu s potrebama
korisnika.

1
ROMANIKA

POVIJESNI UVJETI

- Prostor: Ustrojstvo europskog prostora u srednjem je vijeku bitno različito od današnjeg političkog
ustrojstva. Neke karakteristične regije danas su podijeljene između tri ili četiri države, no zbog
praktičnih ćemo se razloga pokušati što je više moguće držati današnjeg ustrojstva.
- Povećanje populacije: Stanovništvo Zapadne Europe udvostručilo se između 10. i 14. stoljeća. Od 14,7
milijuna oko 600. godine, broj je stanovnika do 950. godine narastao na 22,6 milijuna, a do 1348.
godine (prije velike kuge) na 54,4 milijuna (prema J. C. Russellu).
- Razvoj gradova: Od desetog stoljeća nadalje nekadašnja će se naselja sve više oslobađati tutorstva
feudalne gospode, a nova naselja, koja se osnivaju pod pokroviteljstvom feudalaca, dobivaju
povlastice i prava koja privlače stalne grupe obrtnika i trgovaca. Slobodni je grad uživao pravnu i
vojničku sigurnost (zidine više ne štite samo zamkove nego i gradove), te je okupljao
najsposobniji dio pučanstva. Borbom, cjenkanjem, a osobito novcem, gradovi su vremenom
stjecali pravo da održavaju redovite sajmove, potpadaju pod posebni tržišni zakon, pravo da kuju
novac i utvrđuju mjere i utege, da im se sudi u lokalnom sudu po lokalnim propisima (gradski
statuti), te konačno, i da nose oružje. Slobodni je grad bio izvor bogatstva, koje su feudalni
gospodari znali dobro iskoristiti, ali je ujedno samopouzdanje i nezavisnost ljudi koji su se
okupljali u komuni predstavljalo prijetnju cijelokupnom feudalnom režimu.
- Benediktinci: Samostanski red koji slijedi pravila redovničkog života što ih je sastavio Sv. Benedikt
(480-543.) za opatiju u Monte Cassinu (528.), čime je stvorio novi, "zapadni" oblik samostanskog
života, te ubrzo postao uzor za brojne europske redovnike i redovnice, koji podižu samostane u
pravilu izvan gradova, kao središta nekog posjeda. Od 10. stoljeća samostani se počinju udruživati
u kongregacije (Cluny 910., kamaldulci 1012., vallombrozi 1040., cisterciti 1098., silvestrani
1231., celestini 1244., olivetanci 1319.) s tendencijama strožeg centralizma, osobito u slučaju
Clunya, koji je potkraj 11. stoljeća postao stvarno, idejno i organizacijsko središte čitave
"monarhije redovnika", okupljenih u nekoliko stotina samostana. Stalna koncentracija materijalnih
dobara, stjecanje niza posebnih privilegija unutar feudalnog društva, kao i posebnog položaja
unutar same crkvene organizacije (nezavisnost u odnosu na biskupe) omogućili su im zauzimanje
jednog od najistaknutijih mjesta u cjelokupnom životu srednjovjekovne Europe.
- Hodočasnici: Pokloničko putovanje do određenog mjesta iz religioznih motiva postalo je u srednjem
vijeku moćno sredstvo pokajanja i iskupljenja grijeha. Tri su važna odredišta - "Sveti grob" u
Jeruzalemu, grobovi apostolskih prvaka u Rimu i grob Sv. Jakova u Santiago de Compostela.
Hadočašća se odvijaju ili kao organizirani pohodi ili kao pojedinačna putovanja, najčešće
dugotrajna, a odvijaju se ustaljenim pravcima na kojima lokalna prošteništa (benediktinske i
katedralne crkve) postaju etape putovanja.
- Križari: Ideal ponovnog osvajanja zemaljskog Jeruzalema (oslobođenje "Svetog groba" iz ruku
nevjernika), ostvarivan je u nizu pokreta od 11. do 13. stoljeća, u kojima se miješaju vjerski polet,
demografski porast i poziv na pljačku.

2
ARHITEKTONSKI OBLICI

- Bazilika: Najčešći, makar ne i isključivi tip sakralne arhitekture. Romanička je bazilika uglavnom
trobrodan ili peterobrodan prostor s transeptom i kriptom, s naglaskom na pročelje (zvonici,
portali) i svetišni prostor (apside, deambulatorij). Najčešće su u potpunosti presvođene
kombinacijom poluvaljkastih i križnih svodova.
- Ostali oblici: Dvoranske crkve, Križne crkve s kupolama, centralni tlocrti (kapele, krstionice).
- Svodovi: Osnovni oblici svođenja (križni i poluvaljkasti svod) preuzeti su iz ranijih razdoblja, no
usvajanje vještine presvođivanja većih raspona omogućuje konačno nadsvođavanje glavnog broda
bazilikalnih građevina (umanjivanje opasnosti od požara i funkcija svoda kao vizije nebeskog
svoda). Poluvaljkasti svodovi često su ojačani pojasnicama koje pojačavaju njihovu stabilnost i
daju im ritam, a ojačavanje pojasnicama križnih svodova dovodi do izuma križno-rebrastog svoda.
Apside se presvođavaju polukupolama (kalotama), a u nekim regijama koriste se i različiti oblici
kupola (konstruiranih uz upotrebu trompi, rijeđe pandantiva).
- Kripta: Premda sporadično postoji još od ranokršćanskog razdoblja, tek u romaničko doba, vezano uz
procesijske oblike štovanja relikvija, postaje uobičajeni dio sakralnih građevina. Razvijajući se od
skromnih ophodišta oko relikvija smještenih ispod oltara, kripte vremenom postaju čitave donje
crkve, višebrodne, s kolonadama koje podržavaju križne svodove, deambulatorijem, skulptorskim
i slikarskim ukrasom. Ipak, redovito su niske i nešto rustičnije građene i ukrašavane od gornje
crkve.
- Deambulatorij: Proizišao iz ophodišta oko relikvija u kripti, tijekom romaničkog razdoblja učestalo se
javlja i kao ophodište oko glavnog oltara u crkvi, zadovoljavajući time potrebe hodočasnika za
komunikacijom sa svetim relikvijama. Od apside je odvojen kolonadom, a presvođen
deformiranim križnim svodovima ili poluvaljkastim svodom. Najčešće je obogaćen zrakasto
postavljenim kapelama (apsidiolama).
- Tornjevi / zvonici: Sporadično se javljaju od 8/9. stoljeća, no tek u romaničko doba postaju obvezan dio
sakralne građevine. Arhitektonski proizlaze iz tornjeva, te često zadržavaju fortifikacijski karakter.
Najčešće su smješteni na pročelja ili na sjecište glavnog broda i transepta, a u južnim krajevima
(Italija, dijelom Španjolska) i kao zasebna građevina odvojena od crkve (kampanil).
- Polukružni lukovi: Nizovi polukružnih lukova najpostojaniji su element romaničke arhitekture.
Susrećemo ih na portalima, prozorima (monofore, bifore, trifore, kvadrifore, heksafore), u
kolonadama koje odvajaju brodove, te prostor apside od deambulatorija, trijumfalnom luku,
pojasnicama svodova, galerijama, slijepim arkadama koje raščlanjuju vanjštinu, te nizovima
slijepih arkadica koje prate korniže i zabate.

A: ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ

- Prevladava tip bazilike koja je na jugu prekrivena svodom (ili kupolama), a na sjeveru svodovima
ojačanim pojasnicama. Postoje i bazilike s ravnim stropom, odnosno otvorenim krovištem, te
dvoranske crkve. U oblikovnom smislu postoje ostvarenja od cistercitske jednostavnosti do
raskošnih pročelja i razigranih oblika.

Burgundija [Bourgogne (+ dio Auvergne - Moulins), Franche-Comté, Rhône-Alpes (sjeverni dio)]


01 Dijon (Saint-Bénigne)
- 1001-18. Jedno od prvih djela burgundske arhitekture.

3
- Sastojala se od dvije spojene građevine, longitudinalne bazilike, posvećene 1016., i
rotunde, posvećene 1018. Rad na građevini i samostanskim zgradama nastavljen je do
posvete čitavog kompleksa 1107. Smatra se da je ova neobična građevina prethodila
tipičnim burgundskim crkvama s razvedenim istočnim dijelom.
02 Tournus (Saint-Philibert)
- Sagrađena od početka 11. do početka 12. stoljeća, crkva je jedno od prvih remek-
djela romaničke arhitekture.
03 Vézelay (Sainte-Madelaine)
- Značajno središte hodočašća oko relikvija Sv. Marije Magdalene. Na sjeveroistoku
Francuske predstavlja polaznu točku hodočašća za Santiago. Crkva predstavlja začetak
cijelog smjera burgundske romaničke umjetnosti. Gradi se od 1050. godine, pored stare
karolinške crkve (koja je postala nedovoljna da primi tolike hodočasnike). Posvećena je
1104. Nakon što je 1120. požar uništio stari glavni brod s drvenom krovnom
konstrukcijom, gradi se novi između 1135. i 1140. Umjesto poluvaljkastog svoda
karakterističnog za skupinu Cluny-Autun, koristi se dinamičan sustav križnih svodova.
Narteks je završen 1150. Crkva ima tri broda na dva nivoa, a narteks tri broda (presvođena
gotičkim križno-rebrastim svodovima) koji se otvaraju prema brodovima crkve. Oltarski je
prostor gotički. Skulptorska je dekoracija izuzetno bogata i oslikava cjelokupni razvoj
romaničke skulpture. Na Uskrs 1146. godine Sv. Bernard propovijeda u Vezelayu II
križarski rat.
04 Cluny III (opatijska crkva)
- Crkva, koju je 1088. započeo opat (Hugues) i nazvao je Cluny III (jer je zamijenila
prvobitnu crkvu Cluny I i jednu drugu, podignutu od 955. do 991). U pitanju je ogromna
crkva od 181 metar dužine, s pet brodova i dvostrukim transeptom. Posvećena je 1095.
Svod, koji se srušio 1125., ponovo je sagrađen, te je crkva još jednom posvećena 1131.
Značajan je bio skulptorski ukras (kapiteli oltarnog prostora: čuveni "glazbeni tonovi"), te
slikarska dekoracija (ogroman lik 'Krista u slavi' u apsidi). Opatija Cluny prodana je 1809.
godine jednom trgovcu, te porušena do 1823. Ostao je samo južni krak velikog transepta, s
oktogonalnim zvonikom, toranj sa satom i dio apsidiole. Prototip nekolicine vrlo sličnih
crkava (Paray-le-Monial, Autun, Saulieu, La Charité sur Loire, Langres).
05 Paray-le-Monial (Saint-Hugues)
06 Autun (Saint-Lazare)
07 La Charité-sur-Loire (Sainte-Croix)
08 Nevers (Saint-Étienne)
09 Ostale građevine: Perrecy-les-Forges; Auxerre (katedrala); Chapaize (Saint-Martin); Saulieu
(Saint-Andoche); Anzy-le-Duc; Avallon (Saint-Lazare); Berze-la-Ville.

Centralna i Zapadna Francuska [Pays-de-la-Loire, Centre, Poitou-Charentes, Limousin]


10 Saint-Benoît-sur-Loire
- Benediktinska opatija osnovana 620. godine. Započeta 1026, posvećena 1031., a potpuno
dovršena 1218. godine, crkva je jedan od najznačajnijih spomenika romaničke
umjetnosti u Francuskoj. Tlocrt s dvostrukim transeptom ima plan u obliku nadbiskupskog
križa, a trijem pokazuje tip otvorenog portika, proizašlog iz karolinške umjetnosti.
Sačuvane su skulpture s prizorima Apokalipse, te otkrića i prenošenja relikvija Sv.
Benedikta.
11 Poitiers (Notre-Dame-la-Grande)

4
12 Poitiers (Saint-Hilaire)
- Trobrodna dvoranska crkva s osmerokutnim svodovima (kupolama) u srednjem brodu i
vrlo uskim bočnim brodovima. Izvana su prislonjeni široki, dvostruki bočni brodovi, tako
da ukupno ima sedam brodova.
13 Saint-Savin-sur-Gertempe
- Crkva je jedini ostatak samostana koji je osnovao Karlo Veliki 820. godine. Predstavlja
najpotpuniji spomenik romanike 11. stoljeća u Francuskoj. Poput još nekolicine crkava
jugozapadne Europe, predstavlja tip dvoranske građevine. Glavni je brod presvođen
jednostavnim neprekidnim poluvaljkastim svodom, oslonjenim na moćne stupove, u
cijelosti oslikanim, a bočni brodovi križnim svodovima.
14 Ostale građevine: Chauvigny (Saint-Pierre); Germigny-des-Prés; Angers (Saint-Aubin);
Angoulême (katedrala); Aulnay; Rioux; Azay-le-Rideau.

Languedoc i Jugozapadna Francuska [Aquitanie, Midi-Pyrénées, Languedoc-Roussillon]


15 Périgueux (katedrala Saint-Étienne)
16 Périgueux (Saint-Front)
- Crkva križnog tlocrta s pet kupola. Piloni su međusobno povezani lukovima koji sliče na
poluvaljkaste svodove. Očito je ugledanje na crkvu San Marco u Veneciji.
17 Toulouse (Saint-Sernin)
- Najljepša i najprostranija romanička crkva na jugu Francuske, značajna etapa hodočašća
u Santiago. Priliv hodočasnika bio je toliki da se morala sagraditi prostranija crkva.
Sadašnja je započeta oko 1060., a završena sredinom 12. st. Predstavlja zanimljiv
kompromis između tipa dvoranske crkve i bazilike. Građena je od opeke (glavni brod,
zvonik) i kamena (apsida). Sivoružičasti sklad koji iz toga proizlazi jedna je od čari
građevine. Skulpture oltarskog prostora (kraj 11. st.) i one vanjske (12. st.) kopirane su na
čitavom jugu. Osmerokutna kula bila je podignuta između 12. i 15. st, a nedovršeno
zapadno pročelje dopunjeno 1929. Unutrašnjost predstavlja savršen tip hodočasničke
crkve: pet brodova, ogroman transept, galerije iznad bočnih brodova, oltarski prostor s
deambulatorijem, dvije kripte za izlaganje relikvija.
18 Ostale građevine: Bordeaux (Sainte-Croix); Cahors (katedrala); Souillac (opatijska crkva);
Carennac; Moissac (Saint-Pierre); Agde (katedrala); Carcassone (katedrala Saint-Nazare).

Auvergne [Auvergne (+ dio Limousin - Tulle), Rhône-Alpes (do rijeke Rhône + dio Languedoc -
Mende)]
19 Clermont-Ferrand (Notre-Dame-du-Port)
20 Issoire (katedrala)
21 Orcival (katedrala)
22 Conques (Sainte-Foy)
- Crkva posvećena mučenici iz 4. stoljeća, jedan od ciljeva hodočašća i odmorište na putu
za Santiago, na auvergnatskom putu koji je iz Puya, preko Conquesa i Moissaca dolazio do
Toulousea. Crkva iz 10. stoljeća pokazala se premalena da primi priliv hodočasnika, pa je
tijekom 11. stoljeća sagrađena današnja (dovršena u 12. stoljeću). Predstavlja kombinaciju
profinjenog auvergnatskog ukusa sa monumentalnošću burgundskih izvora. Rađena je u
vulkanskom kamenu, a najznačajniji ukras predstavlja čuveni timpanon glavnog portala, te
kip-relikvija Sv. Foy.
23 Le Puy (katedrala)

5
24 Le Puy (Saint-Michel)
25 Ostale građevine: Saint-Nectaire (katedrala); Saint-Saturnin (katedrala); Culhat; Mauriac
(Notre-Dame); Collonges; Beaulieu (opatijska crkva); Thiers (katedrala).

Provansa [Provence-Alpes-Côte-d'Azur (+ dio Languedoc - Nîmes), Rhône-Alpes (južni dio)]


26 Arles (Saint-Trophime)
- Ogledno djelo provansalsko-languedočkog stila bliskog antičkim tradicijama. Pročelje i
klaustar sagrađeni su krajem 12. stoljeća, s bogatim skulptorskim ukrasom.
27 Saint-Gilles-du-Gard
28 Montmajour (opatijska crkva)
29 Ostale građevine: Aix-en-Provence (katedrala); Saintes-Maries-de-la-Mer; Moustiers (Sainte-
Marie); Val-des-Nymphes (Notre-Dame); Uzès; Le Thor; Le Thoronet; Fréjus; Venasque;
Digne (katedrala).

Ile-de-France i Sjeveroistočna Francuska [Ile-deFrance (+ dio Centre - Chartres), Picardie, Nord-Pas-


de-Calais, Champagne, Lorraine, Alsace]
30 Paris (Saint-Germain-des-Prés)
- Posvećena 1163. Sačuvan je masivan zvonik na pročelju, započet početkom 11. st. Lađe
razdvajaju masivni stupovi s skulptorski ukrašenim kapitelima (arkade i bočni brodovi
konstruirani su u 17. st.). Svetište se produžuje u deambulatorij sa zrakastim kapelama
(izvana podržano kontraforima).
31 Reims (Saint-Rémi)
- Opatijska crkva iz karolinškog doba, temeljito pregrađena u romaničkim oblicima.
32 Ostale crkve: Paris (Saint-Pierre-de-Montmartre); Paris (Saint-Martin-des-Champs); Morienval
(opatijska crkva); Vignory; Marmoutier, Murbach (opatijska crkva); Ottmarsheim; Verdun
(katedrala); Saint-Dié (katedrala).

Normandija i Bretagna [Basse-Normandie, Haute-Normandie, Brétagne]


33 Jumièges (Notre-Dame)
- Opatija osnovana krajem 7. stoljeća. Uništena u IX stoljeću, a obnovljena u 10. i 11. pod
zaštitom vojvode od Normandije. Crkva je podignuta između 1037. i 1067. Razmjer
katova čija visina opada jer su arkade razvijene na račun galerija, bio je oponašan u
Bayeuxu i Caenu, a zatim i u Durhamu, dok je odnos mase zvonika i pročelja, preko
Caena, pridonio razvoju gotičke arhitekture. Danas je Jumièges veličanstvena ruševina
nedaleko ušća Seine.
34 Mont-Saint-Michel
- Opatijska crkva građena tijekom 12. i 13. stoljeća.
35 Caen (Saint-Étienne)
- Crkva muškog benediktinskog samostana, započeta 1064., posvećena 1077. Svodovi,
transept i svetište su iz 13. stoljeća. Ima jednu apsidu s deambulatorijem i zrakastim
kapelama. Zvonici na pročelju, koji još ne polaze od tla, ali su produženi kontraforima,
predstavljaju prinos razvoju gotičke arhitekture, jednako kao i korištenje križno-rebrastih
svodova.
36 Caen (Sainte-Trinité)
- Crkva ženskog benediktinskog samostana, drastično restaurirana u 19. stoljeću.
37 Bayeux (katedrala Notre-Dame)

6
- Romanička građevina pregrađena u gotičkim oblicima.
38 Ostale crkve: Falaise (Saint-Gervais); Caen (Saint-Nicolas); Lessay (opatijska crkva);
Boscherville (Saint-Martin); Ouistreham; Lanleff.

Profana arhitektura
39 Saint-Antonin (Jugozapadna Francuska), palača
40 "Cezarova kula", Provins (Sjeveroistočna Francuska)
41 Houdon (Sjeveroistočna Francuska), kula
42 Avignon (Provansa), most

7
B: ARHITEKTURA U ENGLESKOJ

- 1066. godine Engleska potpada podvlast Normana. Graditelji koji u pratnji normanskoh knezova dolaze
u Englesku vješto prilagođavaju elemente normansko-romaničkog graditeljstva anglosaksonskoj
tradiciji, te tako nastaje sinteza zvana "normanski stil". Osnovne su mu karakteristike u
graditeljstvu formiranje naglašenog longitudinalnog bazilikalnog prostora presječenog najčešće
dvobrodnim transeptom i završenog pravokutnim korom, čime se formira izraziti križni tlocrt.
Karakterističan je skroman ukras (uglavnom samo na portalima), uporaba kubičnih kapitela, često
rustično zidanje, te izrazito masivni podupirači. Zanimljivo je da kod velikog broja građevina ovi
snažni podupirači uopće ne podržavaju svodove, nego drvene krovne konstrukcije, dok su kod
ostalih (s izuzetkom katedrale u Durhamu) svodovi mahom dodavani kasnije, u doba gotike.
Inače, većina je izvornih romaničkih građevina u Engleskoj doživjela u doba gotike znatne
pregradnje.
- Prva generacija katedrala (Canterbury, Lincoln, Old Sarum, York) nadahnuta je normandijskom
arhitekturom, čiji utjecaj postupno slabi u drugoj generaciji, između 1080. i 1090., pojavom
regionalnih posebnosti (Gloucester, Rochester, Worchester). Treća generacija (Durham, Norwich),
između 1090. i 1100., odlikuje se izvornošću svojih arhitektonskih rješenja, a četvrta (Exeter,
Hereford, Peterborourgh, Ramsey, Southwell), između 1100. i 1120., ostvaruje uočljiv sklad
između modernosti i originalnosti.

Spomenici:
01 Canterbury (katedrala)
- Izgrađena 1070-1077. na mjestu ranije saksonske katedrale. Prvobitna je građevina (duga
90 m) sagrađena po ugledu na opatijsku crkvu u Caenu. Niti dvadeset godina kasnije ruši
se tek dovršeno svetište i gradi novo, znatno proširenije, s još jednim transeptom,
deambulatorijem i tri zrakasto postavljene kapele (1097-1130.). Kor je ponovo pregrađen u
gotičkim oblicima koncem 12. st., a uzdužni brodovi i transept koncem 14. st. Sačuvana je
romanička kripta.
02 London (Tower, St. John's Chapel)
03 Waltham Abbey (opatijska crkva)
04 St. Albans (opatijska crkva)
- Započeta između 1080. i 1090. godine. Znatno pregrađena u 18. i 19. st. Sačuvan je
masivni romanički toranj.
05 Chichester (katedrala)
- 12. st.
06 Winchester (katedrala)
- Započeta oko 1100. godine. Pregrađena u doba gotike. Ukupna dužina 170 m.
07 Romsey (opatijska crkva)
08 Iffley (St. Mary the Virgin)
09 Gloucester (katedrala)
- Započeta između 1080. i 1090. godine.
10 Melbourne (samostanska crkva)
11 Jedburgh (opatijska crkva)
12 Durham (katedrala)
- Bazilikalni prostor podijeljen naizmjeničnim nizom raščlanjenih pilona i masivnih
okruglih stupova povezanih polukružnim lukovima. Glavni brod pokriven je križno-

8
rebrastim svodovima odijeljenim šiljastim lukovima pojasnica (1093-1128., adaptiran
1233. godine), vjerojatno najraniji primjer takvog tipa svođenja uopće. Na zapadnom
dijelu prigrađen je narteks prekriven romaničkim svodom. Jedna od najvećih romaničkih
crkava u Europi.
13 Southwell (samostanska crkva)
14 Cambridge (Holy Sepulcre)
15 Ely (katedrala)
- Započeta 1083. godine, građena do konca 12. stoljeća. Odražava gotovo sve etape
razvitka romaničkog stila u Engleskoj, te značajne gotičke dogradnje (portal, završni kat
zvonika). Duga je 163 metra (glavni brod ima dvanaest traveja) i ima dva transepta (istočni
i zapadni).
16 Norwich (katedrala)
- Glavni brod ima čak četrnaest traveja.

C: RHITEKTURA U GERMANSKIM ZEMLJAMA

NJEMAČKA
- Njemačka se romanika tijekom salijakog razdoblja (Konrad II dolazi na vlast 1024.) direktno nastavlja
na ostvarenja otonskog doba, koja u svojim razvijenijim oblicima već sadržavaju velik dio
elemenata karakterističnih za romaniku. Stoga se u njemačkoj romanici razmjerno dugo održao
konzervativni bazilikalni tip crkve s ravnim stropom. Nadsvođivanje se uvodi kao napredniji
sustav građenja u Rajnskoj oblasti uglavnom tek u drugoj polovini 12. st., a drugdje tek u 13. st.
Saksonija
01 Hildesheim (St. Michael)
- Započeta oko 1000., dovršena 1033. godine u salijskom razdoblju, posvećena 1186.
Predstavlja polaznu točku saksonskog graditeljstva.
- Trobrodna bazilika s dva transepta i šest tornjeva. Brod i transepti imaju istu visinu
(omjer širine i visine broda je 1 : 2), a bočni su brodovi više nego dvostruko niži. Kolonade
imaju ritam izmjene jednog pilona i dva stupa. Glavni brod nije presvođen, a galerije
postoje samo na završecima krakova transepta.
02 Hildesheim (katedrala)
- Sagrađena između 1122. i 1190.
03 Hildesheim (St. Godehard)
- Bazilika s ravnim stropom, s ritmičkom izmjenom potpornja, s dva zvonika na pročelju i
oktogonalnom kupolom nad križištem, deambulatorijem i vijencem kapela, dovršena 1133.
04 Goslar
05 Quedlinburg
06 Braunschweig
07 Magdeburg
Sjeverna Njemačka
08 Münster
09 Soest (St. Patrokli)
- Započeta u drugoj polovini 10. st. 1200-1220. podignut je na mjestu westwerka masivan
četvrtasti toranj i atrij s galerijom.
10 Paderborn (katedrala)

9
- Posvećena 1015. Nakon velikog požara znatno pregrađena (od 1058.) za biskupa Imada,
kada je dodatno uzdignut središnji zapadni toranj (pod kojim je sahranjen biskup Imad).
Bazilika s dva transepta. Glavni brod nije presvođen.
11 Bremen
12 Freckenhorst
13 Idensen
14 Jerichow (crkva premonstratenškog samostana)
- Sagrađena sredinom 12. st. Izgrađena od opeke, bez svodova. Bazlikalni koncept s
kriptom otvorenom prema glavnom brodu. Poptuna jednostavnost oblika asocira na
ranokršćanske uzore, no masivnost i ritam polukružnih lukova odaju pripadnost romanici.
15 Minden
16 Fulda (Sv. Mihovil, grobljanska kapela opatije)
- Od crkve iz 9. st. sačuvana je kripta. Centralna (kružna) građevina uglavnom potječe iz
10. i 11. st. Deambulatorij nije presvođen. Najstarija njemačka imitacija crkve na
Kristovom grobu u Jeruzalemu. Očit je utjecaj Aachenske kapele. Na zapadnoj je strani
dozidan uzdužni brod.
Srednjonjemačko planinsko područje
17 Paulinzella
18 Frieberg
19 Bamberg (katedrala)
- Sagrađena početkom 11. st, kasnije znatno pregrađivana. Sadašnja je građevina
uglavnom iz 13. st. Bazilika sa stupovima.
20 Nürnberg
Švapsko-Bavarsko područje
21 Augsburg (katedrala)
22 Alpirsbach
23 Regensburg (Allerheiligen-Kapelle)
- Podigao ju je između 1155. i 1164. uz klaustar katedrale biskup Hartwich II kao
pogrebnu kapelu.
24 Friesing (katedrala)
Rajnsko područje
25 Speyer (katedrala)
- Započeta oko 1030., kripta posvećena 1041., brodovi izgrađeni 1035-45., posveta 1061.
Koncem 11. st. pregrađen je istočni dio i presvođen glavni brod. Trobrodna bazilika s
tlocrtom u obliku latinskog križa s dva transepta i šest tornjeva, unutrašnjost s bazilikalnim
proporcijama brodova (bez galerija). Na pilone kolonade oslonjeni su polustupovi koji se
produžuju do pojasnica koje dijele križne svodove (1080-1106.). Kripta je izvorno bila
otvorena prema glavnom brodu. Vanjski zidovi svetišta raščlanjeni su patuljastim
galerijama, koje teku oko cijele građevine (oblik koji će preuzeti neke druge crkve
rajnskog područja, ali i Italije).
- Najveća romanička građevina u Njemačkoj. Dužina 134 m, širina 38 m, visina svodova
srednjeg broda 33 m. Visina istočnih tornjeva 71,20 m, visina zapadnih tornjeva 65,60 m.
Kripta duga 35 m, široka 46 m, visoka 6,5 m.
26 Mainz (katedrala)
- Započeta 975., posvećena 1009. Ubrzo nakon toga stradala u požaru. Ponovo u upotrebi
od 1036. Iznova sagrađena od 1060. do 1137. Glavni brod pregrađen je nakon 1186.,

10
zapadni kor i transept su iz prve polovine 13. st. Gotički toranj na zapadnom koru
dograđen u 15. st. Trobrodna bazilika s dva kora. Simetrična razdioba mase sa dva
transepta, dvije kupole nad križištima, po dva zvonika na istočnoj i zapadnoj fasadi.
Vanjski ukras predstavljaju friz s plitkim lukovima i dekorativna galerija.
27 Worms (katedrala Sv. Petra)
- Građena od 1171. do 1192. Poligonalni zapadni kor započet 1234. Vanjštinom slična
katedralama u Mainzu i Speyeru. Bazilika sa kvadratnim pilonima, dva kora i istočnim
transeptom. U potpunosti presvođena, nema galerije.
28 Limburg an der Lahn (St. Georg)
- Građevina iz 11. st. u potpunosti je pregrađena u prvoj polovini 13. st. Trobrodna bazilika
s dva niza galerija (prave i ukrasne), no relativno kratak glavni brod i širok toranj na
sjecištu ostvaruju utisak centralnosti. Unatoč prisustvu gotičkih elemenata (šiljati lukovi,
križno-rebrasti svodovi i tendencija ka visini), dominantna uloga zidnih masa osvjedočuje
pripadnost romaničkom ukusu.
29 Trier (katedrala)
- Imperijalna gradnja, sagrađena nakon 1019., zapadno pročelje 1039-66. Petrobrodna
bazilika s istaknutim transeptom i apsidom koja se otvara izravno u transept. Razvedeno
zapadno pročelje ima dva kvadratna tornja flankirana okruglim kulama, plitki trijem s
galerijama i polukružnu apsidu.
30 Maria-Laach (opatijska crkva)
- Građena od konca 11. do 13. st. Trobrodna bazilika presvođena križnim svodovima
odijeljenim pojasnicama (prva pol. 12. st.), bez galerija, s dva transepta i šest tornjeva. Na
zapadni je dio početkom 13. st. nadograđen atrij.
31 Bonn (katedrala)
32 Köln (St. Maria am Kapitol)
- Posvećena 1049. Razorena u II svj. ratu. Prvobitna centralna koncepcija (polukružni
trikonhos) naknadno je produžena uzdužnim zapadnim dijelom broda. Sačuvana je
originalna kripta, uz onu u Speyeru, najupečatljiviji primjer iz salijskog razdoblja.
33 Köln (St. Aposteln)
- Početak 12. st., kor oko 1200., brod iz 13. st. Trikonhalno svetište preuzeto od Crkve St.
Maria am Kapitol.
Profana arhitektura
34 Gelnhausen (Srednja Rajna, palača)
- Ruševine carske palače Fridriha I Barbarose iz 12. stoljeća.

AUSTRIJA
35 Salzburg (crkva Sv. Petra)
36 Gurk (katedrala)
- Sagrađena od 1140. do 1200. kao romanička trobrodna crkva. Kasnije je dobila gotičke
svodove. Transept ne prelazi širinu bočnih brodova. Između dvaju zvonika na pročelju
smješten je narteks s galerijom. Kripta sa 100 stupova dovršena je 1174.
37 Beč (katedrala Sv. Stjepana)
- Sačuvani su romanički tornjevi na pročelju.
38 Wiener Neustadt (župna crkva, nekadašnja katedrala)

BELGIJA

11
39 Soignies (Saint-Vincent)
- Kor sagrađen oko 1000., a brod s lukovima u dva kata je iz 12. st.
40 Tournai (katedrala Notre-Dame)
- Započeta oko 1110., brod je završen 1141. Ima četiri zvonika i centralni toranj nad
križištem. Transepti završavaju polukružnim apsidama. Prvobitni romanički kor
nadomješten je nešto kasnijim, koji ima deambulatorij i vijenac kapela, a romaničko
pročelje preinačeno je 1300. u gotičko (u 16. st. dograđen je portik). Očito je ugledanje u
francuske uzore.

NIZOZEMSKA
41 Maastricht (Sv. Servacije)
- Jezgra iz 7. st. proširena je oko 900. Zapadna kripta je iz 11. st, kor i uzdužni brod su s
početka 12. st. Znatnije je pregrađena u 15. st. Oko istočne apside izgrađena je otvorena
galerija, a na zapadnoj su strani tri tornja.

SKANDINAVIJA
Finska
42 Turku (katedrala)
- Sagrađena u 13. st.
Švedska
43 Lund (katedrala)
- Podignuta između 1103. i 1140. kao bazilika ravnog stropa. Kasnije su dodani gotički
križno-rebrasti svodovi. Kripta po uzoru na onu u Speyeru. Bazilika ravnog stropa.
Norveška
44 Drvene crkve u Borgundu (12. st), Urnesu (12. st.) i Torpou (13. st.).
45 Trondheim (katedrala Sv. Olafa)
- Građena pod engleskim utjecajem.
46 Stavanher (katedrala Sv. Svithuna)
Danska
47 Roskilde (katedrala)
- 1175-1220. Građena po ugledu na katedralu u Tournaiu.
48 Ols (župna crkva)
- 12. st. Okrugla građevina na dva nivoa od kojih je donji presvođen neobičnim u
polukružnim svodom oslonjenim na centralni pilon.

D: ARHITEKTURA U ITALIJI

- U usporedbi s francuskim i njemačkim spomenicima romanike talijansko je graditeljstvo razmjerno


konzervativno. Snažan je utjecaj ranokršćanskih građevina i s tim u vezi tradicija bazilike s
otvorenim grednikom krovišta (nezainteresiranost za problematiku vezanog sistema i za
nadsvođavanje). Među talijanske specifičnosti idu pročelja ukrašena slijepim arkadama i
patuljastim galerijama, portali u obliku baldahina s isturenim stupovima koji stoje na lavljim
skulpturama, oblaganje stijena mramorom u obliku raznobojnih pojasa, te reljefna plastika uz
portale.

12
Sjeverna Italija (Lombardia, Veneto, Liguria, Emilia)
01 Milano (San Ambrogio)
- Restaurirana prema staroj osnovi potkraj 11. i početkom 12. st. (atrij oko 1150.).
Trobrodna dvoranska crkva bez transepta, s izmjeničnim stupovima i pilonima. Građena
od opeke, no istaknuti konstruktivni i dekorativni elementi su od kamena.
02 Como (San Abbondio)
- Započeta 1013., uglavnom sagrađena od 1063. do 1095. Ranoromanička građevina s pet
brodova stupnjevanih u visinu, te prostranim korom burgundskog tipa. Zvonici nisu
odvojeni od građevine, već su smješteni nad krakove transepta. Prototip comacinskog stila.
03 Como, Civate (San Pietro)
- Langobardska karolinška građevina pregrađena u 11. st, kada je dobila i "zapadnu
apsidu".
04 Bergamo (Santa Maria Maggiore)
- Započeta 1137. U 14. st. dobila je dva gotička portala.
05 Pavia (San Michele)
- Obnovljena u 12. st.
06 Cremona (katedrala i krstionica)
- 12. st. Krstionica započeta 1167.
07 Ferrara (katedrala)
- Započeta 1133.
08 Pomposa (opatijska crkva Santa Maria)
- Crkva iz 8.-9. st. pregrađena u 13. st., kada je dobila i zvonik.
09 Piacenza (katedrala Santa Maria Assunta)
- 1122-1233. Trobrodna građevina s tlocrtom latinskog križa i kupolom iznad križišta. Tri
ulaza imaju portike lombardijskog tipa s loggiama na katu. Kripta donekle podsjeća na onu
u Speyeru, a slične su i ukrasne galerije na vanjštini apsidalnog dijela. Kampanil je dovršio
Pietro Vago 1340., a rotirajući kip anđela (visok 5 m) postavljen je 1341.
10 Parma (katedrala Santa Maria Assunta i krstionica)
- 1130-1178. Trobrodna bazilika s kupolom iznad križišta. Glavni portal izveden je 1218.,
a kampanil 1284-94. Krstionica započeta 1196., poslije 1260. gradio B. Antelami.
11 Modena (katedrala)
- Započeta 1099. na mjestu bazilike iz 4. st., posvećena 1184. Djelo graditelja Lanfranca.
Maestri Campionesi djelomično su modificirali izvornu građevinu. Trodjelna razdioba
pročelja, s jakim lezenama i slijepim arkadama, odgovara unutrašnjoj podjeli na brodove, i
predstavlja tipičan primjer lombardijskog stila. Glavni zapadni portal pripisuje se
Wiligelmu. U kripti se čuvaju relikvije San Geminiana. Zvonik ("Torre Ghirlandina")
podignut je do 1169. do visine petog kata, a dovršili su ga 1319. Maestri Campionesi.
12 Bologna (Santo Stefano)
- Kompleks od osam građevina iz različitih epoha (od romanike do renesanse).
Arhitektonski je najzanimljivija Crkva San Sepolcro, osmerokutna centralna građevina s
deambulatorijem, podignuta oko 1160.
13 Padova (Santa Sofia)
- Ranosrednjovjekovna crkva, pregrađena u 12. st.
14 Padova (San Antonio)

13
- 1232-1307. U osnovi trobrodna crkva romaničkog stila s gotičkim elementima po uzoru
na građevine propovjedničkih redova. Kasnije je dobila 6 kupola i nekoliko manjih šiljatih
tornjića.
15 Venecija (San Marco)
- Građena na starijoj osnovi od 1063-1094, dograđivana do 15. st. U osnovi bizantska
građevina (osnova slobodnog grčkog križa s pet kupola), ujedno i vrijedan spomenik
romaničkog graditeljstva.
16 Torcello (Santa Maria Assunta)
- Najvećim dijelom potječe iz 11. st.
17 Torcello (Santa Fosca)
- Podignuta u 12. st. u obliku grčkog križa s tri apside i portikom koji teče uokolo
građevine.
18 Murano (Santi Maria e Donato)
- Građevina iz 7. st, današnje stanje iz 12. st., kada dobiva heksagonalnu apsidu, razvedenu
s dva niza stupova u parovima koji nose polukružne lukove.
19 Mantova (San Lorenzo)
- Sagrađena oko 1000. godine na ruševinama antičkog hrama. Okrugla građevina s
deambulatorijem.
20 Verona (San Zeno)
- Podignuta 1120-1138. na mjestu građevine iz 5. (9.) st. Najznačajnija romanička
građevina gornje Italije. Trobrodna bazilika s ravnim stropom, čije brodove dijele okrugli
stupovi što se izmjenjuju s pilonima. Apsida je izgrađena 1386-98., a prostrana kripta s
rimskim stupovima otvorena je prema unutrašnjosti crkve. Uz crkvu je 1045. podignut
odvojeni kampanil, koji ukazuje na karolinške tradicije (donji dio masivan, završni katovi
probijeni otvorima). Vanjština i unutrašnjost crkve veličanstveni su u svojoj
jednostavnosti. Uz crkvu se nalazi romanički klaustar iz 1123., obnovljen 1300.
21 Verona (katedrala San Vigilio)
- Romanička bazilika iz 1139-89., djelomice obnovljena u stilu kasne gotike. Portal ima
trijem s lavovima u podnožju, lombardijskog podrijetla. Uz katedralu je romanički klaustar
iz 12. st.
22 Verona (San Lorenzo)
- Oko 1100. Ima pročelje flankirano sa dva okrugla zvonika u kojima se nalaze stubišta što
vode u matronej. Upotreba izmjeničnih redova kamena i opeke naglašava polikromiju.
23 Verona (San Giovanni in Valle)

Srednja Italija (Toscana, Umbria, Lazio, Marche, Abruzzi)


24 Lucca (katedrala San Martino)
- Sagrađena u 6. st, obnovljena 1060. Dekoraciju pročelja izveo je 1204.
Guidetto da Como.
25 Lucca (San Michele)
- Započeta 1143., pročelje iz 13. st.
26 Lucca (San Frediano)
- 1124-1147.
27 Pisa (katedrala i krstionica)
- Sagrađena je na mjestu ranokršćanske crkve. Izgradnju počeo 1063. Buscheto, zapadnu
fasadu gradio 1261-70. Rainaldus. Gradnju krstionice počeo 1153. Diotisalvi. Kampanil

14
započet 1173., dovršen u 14. st. (počeo se naginjati već prije dovršenja završnog kata).
Bazilika s galerijama i ravnim stropom, peterobrodna u podužnom dijelu i koru, trobrodna
u transeptu. Bogat, ali površinski ukras sastoji se od mramorne oplate, arkada i
inkrustriranih šara. Na sjecištu glavnog broda i transepta smještena je kupola jajolikog
oblika koja daje vrlo malo svijetla.
28 Firenca (San Miniato al Monte)
- Izgrađena u 11/12. st. Crkva benediktinskog samostana. Ima posvuda istu mramornu
oplatu blagih boja (u unutrašnjosti je kasnije skinuta i zamijenjena slikanom imitacijom).
Smjenjivanje podupirača ističe podjelu na traveje, koja je podvučena potpuno sačuvanim
lebdećim lukovima. Prostor djeluje vrlo rastresito, čemu doprinose otvorena kripta i
uzdignuti kor.
29 Firenca (krstionica katedrale)
- Sagrađena između 1060. i 1128. Oktogonalnog oblika. Izvana ravni zidovi i veliki krov u
obliku šatora, te jednostavna mramorna oplata. Iznutra kupola sa "samostanskim svodom"
velikog raspona, pokrivena mozaicima.
30 Firenca (Santi Apostoli)
31 Spoleto (Santa Eufemia)
- Građena vjerojatno u 10. st.
32 Assisi (Katedrala San Rufino)
- Stara romanička građevina koju je 1140. obnovio Giovanni da Gubbio. Pročelje dovršeno
u 14. st.
33 Rim (San Clemente)
34 Toscanella kod Viterba (Santa Maria Maggiore)
35 Toscanella kod Viterba (San Pietro)
36 Ancona (Santa Maria della Piazza)
- Građena od 11. do 13. st. Pročelje je sagradio 1210. majstor Filippo od dalmatinskog
mramora, po uzoru na pročelje zadarske katedrale.
37 Ancona (katedrala San Ciriaco)
- Ima tlocrt u obliku grčkog križa (trobrodnih krakova) i poligonalnu kupolu na kvadratnoj
osnovi. Na pročelju se ističe portal stepenasto uvučen u zidnu masu, s nadsvođenim
portikom sa stupovima koje podržavaju lavovi.
38 Ancona (Santa Maria di Portonovo)

Južna Italija (Campania, Lucania, Sicilia, Calabria, Molise, Puglia)


39 Caserta Vecchia (katedrala San Michele)
- Posvećena 1153. Odlikuje je harmonično spajanje raznolikih utjecaja (sicilsko-islamski,
apulsko-romanički). Karakteristični su potkovasti lukovi i visoka osmerokutna kupola s
dvostrukim redom slijepih arkada. Unutrašnjost je trobrodna, s transeptom i apsidama.
Zvonik je dovršen 1234.
40 Capua (San Angelo in Formis)
41 Ravello (katedrala)
42 Salerno (katedrala Santa Maria degli Angeli)
- Sagradio ju je 1077-85. Robert Guiscard, upotrijebivši ostatke hramova iz nedalekog
Paestuma (stupovi od zelenog mramora, rimski reljefi). Preinačena u 18. st.
43 Cefalù (katedrala San Pietro)

15
- Visoka istočna strana, transept i kor, prohodne galerije. Sadašnji podužni brod viši od
broda transepta nije plod prvobitne zamisli.
44 Palermo (katedrala)
- Sagrađena od 1172. do 1185., znatno dograđena u 15. st.
45 Palermo (San Cataldo)
- Sagrađena prije 1161. Ima tri kupole orijentalnih oblika.
46 Palermo (Cappella Palatina)
- 1132.-1189. Omanja trobrodna bazilika s povišenim korom. Brodove dijele antički
stupovi.
47 Monreale (katedrala Santa Maria la Nuova)
- Sagrađena 1174-1189. Najznačajniji spomenik normanske arhitekture na Siciliji.
Trobrodna bazilika s ravnim stropom i povišenim kvadratičnim svetištem koje se završava
s tri apside. Zapadno pročelje, flankirano sa dva masivna zvonika, ima udubljeni portik. Uz
katedralu je velik klaustar iz 12. st. u kojem 216 stupova u parovima nose islamske (?)
šiljaste lukove.
48 Matera (katedrala San Michele)
- Sagrađena početkom 13. st.
49 Bari (San Nicolò)
- Započeta 1087/89., djelimično završena 1132., posvećena 1197. Jedna od prvih
građevina romaničkog stila što su je Normani podigli u Južnoj Italiji.
50 Bari (katedrala San Sabino)
- Sagrađena od 1034. do 1060., djelomično uništena 1156., obnovljena nakon 1166., po
ugledu na baziliku San Nicolò. Pročelje, podijeljeno pilastrima na tri dijela, ima u donjem
dijelu tri portala iz 11. st., a u gornjem monumentalnu rozetu. Unutrašnjost je kolonadama
podijeljena u tri broda. U kripti se čuvaju relikvije Sv. Sabina.
51 Trani (katedrala San Nicola Pellegrino)
- Započeta 1099., zatim gradnja nastavljena sa zastojima, glavnina sagrađena od 1159. do
1197. Pročelje je sagrađeno od lokalnog ružićastog mramora. Tri polukružne apside
otvaraju se direktno u transept. Na glavnoj se ističe monumentalni bogato ukrašen prozor.
Zvonik je podigao "Nicolaus Sacerdos Protomagister".
52 Bitonto (katedrala San Valentino)
- Sagrađena 1175-1200., po ugledu na crkvu S. Nicolò u Bariju. Predstavlja izraziti primjer
apulijske romanike. Na trodjelno raščlanjenom pročelju ističu se tri portala (središnji
bogato skulptorski ukrašen) i raskošna rozeta. Na južnoj fasadi je galerija sa heksaforama,
a na glavnoj apsidi veliki bogato ukrašen prozor. Unutrašnjost je podijeljena u tri broda
stupovima i pilonima, a kripta slična onoj u crkvi S. Nicolò u Bariju. Ambon je izradio
majstor "Nicolaus Sacerdos" 1229.
53 Troia (katedrala San Secondino)
- Započeta 1039. na temeljima ranije građevine. Trobrodna bazilika s kolonadama od
rimskih spolija. Harmonično pročelje ukrašava rozeta iz 13. st. Brončane vratnice na
glavnom i bočnom portalu rad su Oderisia de Benevento (1127.).

Profana arhitektura
54 Orvieto (gradska vijećnica)
- Započeta sredinom 12. st.
55 Venezia (zgrade "Fondaco dei Turchi", "Palazzo Loredan")

16
56 San Gimignano (Toskana)
- Sačuvan je izgled srednjovjekovnog grada s karakterističnim zgradama-tornjevima
obrambene namjene.

E: ARHITEKTURA U OSTALIM ZEMLJAMA

ŠPANJOLSKA
- Romanička se umjetnost širi samo u sjevernim područjima Pirinejskog poluotoka u doba kada su
kršćanske sile, dezintegrirane u male državice, tek polagano potiskivale Maure. Arhitektura
pokazuje dosta sličnosti sa susjednim francuskim pokrajinama (Languedoc), često kombinirane s
elementima maurske bujnosti. Katalonske građevine odlikuje zidanje sitnim kamenom (šljunak ili
mali tesanik), koji je prvobitno bio ožbukan. Njihov često zdepast i oskudno raščlanjen izgled
proizlazi iz rasporeda prostora (najčešće trobrodne dvoranske crkve s tri apside). Posebnost
Kastilje je veliki trijem koji, slično krilu klaustra, prati jednu bočnu stranu crkve.
01 Santiago de Compostela (Sv. Jakov)
- Započeta 1077. (na mjestu svetišta što su ga 997. razorili Mauri), dovršena 1122. Kao
građevni je materijal upotrebljen granit. Unatoč kasnobaroknoj pregradnji predstavlja
najistaknutiji spomenik ranoromaničke arhitekture u Španjolskoj. Zavjetna hodočasnička
dvoranska crkva (slična San Serninu u Toulousi), s tlocrtom u obliku latinskog križa, s tri
broda, prostranim emporama, trobrodnim transeptom s apsidiolama, deambulatorijem s
radijalnim kapelama, te dva zvonika na pročelju. Glavni je brod presvođen poluvaljkastim
svodom s pojasnicama, a bočni križnim svodovima. Nad križištem transepta i glavnog
broda na trompama je podignuta kupola s lanternom. Kao graditelji se spominju Robertus i
Bernardus. Bočni su portali bogato ukrašeni skulpturama, dok glavni potječe iz vremena
barokne pregradnje. Ispod portika Katedrale nalazi se podzemna crkva (Iglesia baja / San
José) iz 12. st; jednobrodna, s transeptom i apsidom s pet oltarnih niša.
02 San Pedro de Roda
- Crkva benediktinskog samostana posvećena 1022. predstavlja tip trobrodne dvoranske
crkve s transeptom i deambulatorijem. Glavni je brod presvođen poluvaljkastim svodom s
pojasnicama oslonjenim na sustav od po dva stupa (jedan iznad drugog) vezana uz pilone.
03 Cardona (Colegiata di San Vicente)
- 1019-1040. Jedno od najsavršenijih ostvarenja rane romaničke umjetnosti u Španjolskoj.
Glavni je brod presvođen poluvaljkastim svodom ojačanim pojasnicama što se produžuju u
lezene na pilonima, a nad visokim arkadama postavljeni su prozori koji daju bazilikalno
osvjetljenje. Transept ne prelazi širinu bočnih brodova, a na sjecištu transepta i glavnog
broda se na trompama podiže kupola koja propušta svjetlost kroz otvor na vrhu i male
pravokutne prozore postavljene samo s jedne strane.
04 Barberà (Santa Maria)
05 Tahull (San Clemente)
- Posvećena 1123. Trobrodni prostor na koji se nastavljaju tri apside pokriven je
jedinstvenim drvenim krovištem. Utisak srodnosti s talijanskom romaničkom arhitekturom
dodatno pojačava zvonik lombardskog tipa odvojen od crkve.
06 Tahull (Santa Maria)

17
- Posvećena 1123.
07 Vilabertran (samostan Santa Maria)
- Podignuta prije sredine 12. st.
08 San Juan de las Abadesas
- Posvećena 1150., no vjerojatno završena znatno ranije. Ima križni tlocrt s kracima
transepta gotovo jednakim dužini broda, te deambulatorij sa zrakastim kapelama, iznimno
rijedak element u španjolskoj romaničkoj arhitekturi.
09 San Pedro de Galligans
10 Ripoll (samostan Santa Maria)
- Druga četvrtina 12. st. Peterobrodna crkva pokrivena drvenim stropom. Na vrlo izrazit
transept direktno se nastavlja apsida i šest apsidiola. Današnje je stanje uglavnom
rekonstrukcija prvobitnog zdanja koje je stradalo u požaru u 19. st. Pročelje predstavlja
najznačajniji kompleks romaničke skulpture u Španjolskoj (više od 100 odvojenih scena).
11 L'Estany (samostan Santa Maria)
- Klaustar, građen od 12. do 14. st., neobično prostran u odnosu na crkvu, ima (poput
većine ostalih u Španjolskoj) dvostruki red stupova s reljefno ukrašenim kapitelima.
12 Taragona (katedrala)
- Sagrađena 1171-1331. u duhu cistercitske arhitekture. Karakterističan je zvonik-lanterna
("cimborio") nad križištem. Klaustar je iz 13. st. Čitav zamršeni kompleks nosi pečat
prijelaznog razdoblja kasne romanike u ranu gotiku, te miješanje raznorodnih utjecaja
(katalonska tradicija, francuski, maurski i bizantski).
13 Siresa (samostan San Pedro)
14 San Juan de la Pena
- Crkva posvećena 1094. Klaustar iz 12. st.
15 Torres del Rìo (Santo Sepulcro)
- Konac 12. st. Komplicirano rebrasto svođenje kupole vjerojatno je plod islamskih
utjecaja.
16 Cervatos (Colegiata de San Pedro y San Pablo)
17 Soria (Santo Domingo)
- Kraj. 12. / početak 13. st.
18 Avila (San Vicente)
- Početak građenja koncem 11. st., znatniji radovi od kraja 12. do kraja 13. st. Trobrodna
bazilika s galerijama.
19 Segovia (San Millan)
- 13. stoljeće.
20 Segovia (San Martin)
- 13. stoljeće.
21 Segovia (San Juan de los Caballeros)
- Rano 12. stoljeće.
22 Segovia (San Lorenzo)
23 Segovia (San Andrés)
24 Segovia (San Esteban)
- Romanička građevina sa zvonikom iz 13. st.
25 Segovia (Iglesia de la Vera-Cruz)
- Templarska dvanaestokutna centralna građevina iz 1208. Iskazuje odlike prelazne faze iz
romanike u gotiku.

18
26 León (Colegiata di San Isidoro)
- Trobrodna bazilika s transeptom, sagrađena tijekom 11. i 12. st., posvećena 1149. U njoj
su grobnice kraljeva Leóna i Kastilje (1054-1067.).
27 Salamanca (Stara katedrala / Catedral Vieja)
- Započeta 1152., dovršena početkom 13. st. Trobrodna bazilika s korom, tri apside,
portikom i jako istaknutim transeptom. Osmerokutni toranj-lanternu ("cimborio"),
oslonjenu na pandative, okružuju četiri tornjića. Od tri graditelja najznačajniji je drugi
(Petrus Petriz). Klaustar je s konca 12. st. Na građevini se očituju bizantski, islamski i
zapadni (normanski) utjecaji.
28 Zamora (katedrala)
- 1151-74. Pokazuje određenu srodnost s normanskim građevinama na Siciliji. Trobrodna
dvoranska crkva s kolonadom stupova s šiljastim arkadama. Ima masivan četverokutni
zvonik, a iznad križišta rebrastu kupolu-lanternu oslonjenu na pandantive, flankiranu s
četiri tornjića.
29 Toro (Colegiata de Santa Maria la Mayor)
- 1160-1240. Ima kupolu nad križištem.
30 Sahagun (San Lorenzo)
- Crkva od opeke iz 1123. s oblom apsidom i slijepim arkadama izvedenim od opeke po
uzoru na arkade od kamena.
Profana arhitektura
31 Loarra (kaštel)
- 11/12. st. Utvrđeni samostan.
32 Estella (Palacio real - palača navarskih kraljeva)
- Oko 1200.
33 Compostela (nadbiskupska palača)
- Započeta 1120., dovršena 1266. Prizemlje presvođeno križnim svodovima odvojenim
pojasnicama, a kat širokim križno-rebrastim svodovima.
34 Lerida (vijećnica)
- Prva polovina 13. stoljeća.
35 Avila (zidine)
- Pojas srednjovjekovnih zidina započet 1090. dug je tri kilometra, ima 86 kula i 9
utvrđenih vrata, a u njega je ugrađena i apsida Katedrale.

PORTUGAL
- Tek u 12. st. javlja se na sjeveru zemlje centar građevne djelatnosti vezane uz dolazak
klinijevskih redovnika iz Francuske. Kod većine se značajnih građevina prožimaju odlike kasne
romanike i rane gotike. Manje trobrodne ili jednobrodne crkve (Rates, Paço de Sousa, Pombeiro,
Travanca) mahom su pokrivene drvenim stropom.
36 Coimbra (Stara katedrala / Sé Velha)
- 1170. (majstori Bernard i Robert). Trobrodna dvoranska crkva s poluvaljkasto
nadsvođenim glavnim brodom, s pojasnicama koje preko polustupova prenose težinu na
pilone empora i arkada glavnog broda. Nad križištem transepta i glavnog broda nalazi se
toranj-lanterna. Pokazuje dosta sličnosti s crkvom Sainte-Foy u Conquesu.
37 Evora (katedrala)
- 12/13. st. U osnovnoj dispoziciji trobrodna romanička građevina, koja u detaljima
pokazuje prihvaćanje gotičkih elemenata.

19
38 Tomar (templarska crkva)
- Prvobitna kapela je centralna građevina oktogonalnog tlocrta, oko kojeg teče nešto niži
prstenasti brod (šesnaesterostrani deambulatorij), omeđen zidom bez otvora. Toj je
građevini početkom 14. st. dodan uzdužni brod.
39 Bragança (Domus Municipalis)
- 12/13. st.

POLJSKA
40 Krakov (Sv. Adrzej)
- Započeta na prijelazu iz 11. u 12. st. Unutrašnjost je u potpunosti barokizirana.
41 Czerwinsk (opatijska crkva)
- Započeta 1117.
42 Koscielec (župna crkva)
- Početak 13. st.
43 Plock (katedrala)
- Posvećena 1144.
44 Mogilno (benediktinska opatija)
- 12. st.

ČEŠKA
45 Prag (rotunde s polukružnom apsidom - Sv. Križ, Sv. Longin i Sv. Martin)
46 Prag (Sv. Juraj na Hradčanima)
- Trobrodna bazilika s kriptom i tri apside (srušene prilikom pregradnje u 17. st.),
galerijama, te ravnim stropom.
47 Říp (crkva Sv. Jurja)
- Posvećena 1126. Rotunda s polukružnom apsidom i okroglim zvonikom.

SLOVAČKA
48 Rotunde (Skalica, Dechtice)
49 Manje crkvice (Banská, Štiavnica)
50 Samostanske crkve (Diakovce, Rimavske Jánovce)
51 Župne crkve (Banská Bystrica, Krupina)
52 Kapitulske i opatijske crkve (Spiš, Bzovik, Hronsky, Benadik)

MAĐARSKA
53 Pécs - Pečuh (katedrala)
- Započeta u lombardskoj varijanti romanike u 11. st. Trobrodna bazilika s tri apside i
četiri kule. Ispod kora je peterobrodna kripta. Nakon što je 1308. stradala u požaru,
obnovljena je 1335. s gotičkim elementima. Restaurirana 1804.
54 Ostrogon
55 Ják (benediktinska opatija)
- Utemeljena u 13. st., spaljena za vrijeme turskog vladanja, obnovljena u 18. st. Crkva ima
dva zvonika i bogato skulptorski ukrašen portal. Posvećena 1256.

SLOVENIJA
56 Stična (cistercitska crkva)

20
- Posvećena 1156. Trobrodna bazilika sa stupovima i ravnim stropom. Pregrađivana u
doba gotike i baroka. Graditelj Mihael došao je iz Francuske.
57 Kostanjevica na Krki
- Oko 1250. Trobrodna osnova s transeptom i petodijelnim ravno završenim korom. U
konstrukcijama se manifestiraju izrazito gotički elementi.
58 Kamnik (Mali grad - kapela)
- 12. st.

CRNA GORA
59 Kotor (katedrala Sv. Tripuna)
- Sagrađena sredinom 12. stoljeća na mjestu starije građevine. Znatno obnovljena nakon
potresa 1667.
60 Kotor (crkva Sv. Luke)
- 1195. Jednobrodna građevina s kupolom.

SRBIJA
61 Manastir Studenica
- Bogorodičina crkva (1183-96) najizrazitiji je primjer "Raške škole", u kojoj se spajaju
bizantski arhitektonski uzusi sa zapadnjačkim romaničkim oblicima.
62 Manastir Dečani
- Crkva Uznesenja Kristova kasna je građevina "Raške škole". Sagradio ju je od 1327. do
1335. majstor Vita iz Kotora. U osnovi trobrodni pseudobazilikalni plan s transeptom i
kupolom. Presvođena križno-rebrastim svodovima.

F: ARHITEKTURA U HRVATSKOJ

- Tijekom 11. st. benediktinci vraćaju tip bazilike, koji je u predromanici bio sasvim zanemaren. Glavni
impuls na područje istočnog Jadrana dolazi iz Italije (Aquileia, Venecija, Pomposa).
Karakterističan je izlazak skulptorske dekoracije na pročelje crkve, te uspostava tzv. "dubokog
kora", vezana uz liturgijske promjene (prijelaz s procesionalne na stacionarnu liturgiju).

21
- Najbolje očuvani primjer ranih romaničkih trobrodnih troapsidalnih benediktinskih bazilika predstavlja
crkva Sv. Petra u Drazi na Rabu. Slične su i crkve Sv. Martina u Lovreču u Istri, Sv. Mihovila na
Krku, Sv. Marije u Zadru, te Sv. Tome u Biogradu.

- Na području Dalmacije moguće je govoriti o trima područjima u kojima se očituju određene stilske
srodnosti u spomenicima: Sjeverna Dalmacija (od Krka do Zadra), Srednja Dalmacija (Trogir i
Split) i Južno Primorje (Dubrovnik).

- Spomenici monumentalne zrele romaničke arhitekture najizrazitije su koncentrirani u dalmatinskim


gradovima (Zadar, Trogir, Split), dok su u njihovoj okolici sačuvane brojne manje građevine
(najbrojnije na zadarskom području), najčešće pravokutni prostori s polukružnim apsidama,
presvođeni poluvaljkastim svodom ponekad ojačanim s jednom ili više pojasnica. Kao poseban tip
javljaju se crkvice s masivnim kvadratnim zvonikom vezanim uz pročelje (česte na području Istre,
te zadarskog zaleđa).

- Građevine na području Sjeverne Hrvatske i Slavonije mahom su stradale prigodom prodora Tatara 1242.
godine i kasnije u doba Turaka, te su uglavnom tek fragmentarno sačuvane.

- Ostaci stambene arhitekture sačuvani su u primorskim gradovima (Poreč, Zadar, Trogir, Split).
Uglavnom su u pitanju katnice pravokutnih osnova, glatkih ploha zidanih uslojenim tesanicima, te
razvedenih lučnim otvorima (portali, bifore, monofore) s okvirima od klesanaca.

- Fortifikacijska arhitektura sasvim je oskudno sačuvana (dijelovi zadarskih bedema).

Dalmacija
01 Sv. Petar u Drazi na Rabu
- Građevina iz 11. st. Sačuvala se u izvornom obliku uz neznatne nadogradnje.
Jednostavna trobrodna, troapsidalna bazilika s glatkim zidnim plohama (tek pod strehom
nalaze se male nazubljene konzolice). Brodove dijeli pet pari kamenih stupova s
originalnim kapitelima iz 11. st., koji predstavljaju modifikaciju korintskog kapitela i
međusobno su različiti (postavljeni u parovima). Portal vjerojatno potječe iz 12. st.
- Porušeni zvonik (poznat po staroj fotografiji) imao je sasvim glatke plohe i mali broj
otvora.
02 Sv. Andrija u Rabu
- Trobrodna troapsidalna bazilika, znatno pregrađena u doba renesanse i baroka. Nedavno
su pod štukaturom otkriveni originalni stupovi iz 11. st.
- Zvonik ranoromaničkog tipa, zatvoren sve do vrha, gdje su postavljene trifore.
03 Sv. Ivan Krstitelj u Rabu
- Tijekom 11. st. pregrađena je ranokršćanska bazilika na način da je unutar široke apside
ranokršćanske crkve konstruiran deambulatorij (jedini poznati primjer na istočnoj obali
Jadrana). Kapiteli stupova imaju odlike slične drugim rapskim iz 11. st.
04 Katedrala Sv. Marije u Rabu
- Izgrađena na ranokršćanskoj osnovi (bazilika ravenatskog tipa s jednom izvana
poligonalnom apsidom) i kasnije pregrađivana. Imala je građevnu fazu 11. st. kojoj
pripadaju stupovi s karakterističnim kapitelima. Donji dio pročelja, građen u drugoj

22
polovini 12. st., ukrašen je plitkim slijepim lukovima od fino klesanog kamena u
naizmjeničnim redovima ružičaste rapske breče i bijelog vapnenca. Tragovi portala
ukazuju da je bio istog oblika kao i onaj na Sv. Krševanu u Zadru.
- Zvonik iz 13. st. nešto veći od zvonika Sv. Marije u Zadru. Sačuvan u originalnom
obliku. Predstavlja tip "lombardskog" zvonika koji se rastvara prema vrhu.
05 Sv. Marija u Ninu
- 11. st. Bazilika ravenatskog tipa s jednom apsidom, izvana poligonalnom, a iznutra
polukružnom, kojoj su naknadno dodane polukružne apside na završecima bočnih
brodova. Sačuvana tek u arheološkim ostacima.
06 Sv. Marija u Zadru
- Izvorna romanička crkva iz 11. st., koja je kasnije znatno pregrađena, pokazuje izrazite
sličnosti s grupom crkava kojima na čelu stoji Sv. Petar u Drazi.
- Sa sjeveroistočne strane sagrađeni su zvonik i dvorana kapitula (između 1105. i 1111.).
Na njima se romanika očituje u punoj zrelosti (skladni odnosi ploha i volumena, fino
klesani kubični kapiteli, friz palmeta, pojasnice, križno-rebrasti svod), te predstavljaju prvi
spomenik zrele romanike u Hrvatskoj. Gornji katovi zvonika restaurirani su u 15. st.
07 Zvonik Sv. Teodora (Gospe od Zvonika) u Splitu
- 11. st.
08 Benediktinska bazlika na Lokrumu
- Ruševine trobrodne troapsidalne bazilike, vjerojatno iz 11. st.
09 Sv. Krševan u Zadru
- Posvećena 1175. Trobrodna, troapsidalna bazilika duga bez apsida 30, a široka 18 m.
Portal ima strmi zabat i unutar njega srpaste lukove koji uokviruju lunetu. Uz dovratnike
su izvorno stajala dva stupa i podržavala zabat. Pročelje je raščlanjeno slijepim arkadama
na stupićima. Ploha jugozapadnog zida raščlanjena je nizom od dvanaest slijepih arkada
koji se naslanjaju na tordirane polustupovie. Na glavnoj apsidi se ispod strehe nalazi
otvorena galerija, a na bočnima niz malih arkadica. Unutrašnjost raščlanjuju arkade od po
četiri stupa s korintskim kapitelima i dva pilona sa svake strane.
10 Katedrala Sv. Stošije u Zadru
- Trobrodna bazilika sagrađena u 12. i 13. st. (dvije građevne faze) na ranokršćanskoj
osnovi. Naos je širok 20, a dug 34 m. Na tu se osnovu nadovezuje prostrana polukružna
apsida istaknuta u prostoru. Dvije bočne apsaide su upisane u zidnu masu. Podijeljena je
kolonadama u tri broda. Nad srednjim je otvorena krovna konstrukcija, a nad bočnima
galerije rastvorene heksaforama. Prezbiterij je uzdignut i pod njim se nalazi kripta.
Pročelje je raščlanjeno nizovima stupova, lukova i slijepih arkada, te sa tri portala ukrašena
skulpturama. Sjeveroistočna fasada raščlanjena je nizom galerija.
11 Sv. Nikola kod Nina
- 12. st. Po trolisnoj (trikonhalnoj) koncepciji vezana uz tradicije starije arhitekture.
Umjesto kupole, u središtu ima križno-rebrasti svod, kojeg se pojasevi produžuju do poda,
prekinuti tek u kapitelnoj zoni profiliranim impostom. Portal je karakterističnih romaničkih
odlika.
12 Sv. Krševan na Krku
- Gotovo identična Crkvi Sv. Nikole kod Nina, samo nešto rustičnije obrade, posebice
portala.
13 Katedrala Sv. Marije i Sv. Kvirin u Krku
- Katedrala je sagrađena u 12. st. na ranokršćanskoj osnovi, a pregrađena u doba gotike.

23
- Crkva Sv. Kvirina dvokatna je građevina povezana velikim lučnim otvorom (danas
zazidanim) s katedralom. Tipski pripada skupini palatinskih kapela. Sagrađena je koncem
12. st. za biskupa Ivana. Pretpostavlja se da je prvotno bila zapadna galerija krčkih
knezova, da bi kasnije predstavljala portik katedrale s različitim funkcijama. Izgleda da je
centralni travej izvorno bio otvoren, te omogućavao komunikaciju među katovima, a
naknadno (koncem 13. st.) dobio križno-rebrasti svod.
14 Sv. Ambroz u Ninu
- 13. st. (pregrađena u 14. st.).
15 Sv. Mihovil u Rogovu
16 Sv. Kuzma i Damjan na Ćokovcu
17 Sv. Vid na Pagu
18 Sv. Ivan u Preku
- 11. st. Kvadratna apsida je plod kasnije pregradnje.
19 Sv. Martin u Diklu
- 12. st. Pravokutni prostor presvođen s tri križna svoda odijeljena pojasnicama.
Polukružna apsida. Lezene s vijencem slijepih arkadica i konzola raščlanjuju izvana
uzdužne zidove.
20 Sv. Petar u Kuli Atlagića
- Konac 11. st.
21 Sv. Vid u Dobrinju na Krku
- Na pročelju ima vitak zvonik ukrašen s tri strane plitkim slijepim dvojnim lukom.
22 Sv. Ivan u Banjevcima
- 12/13. st. Pravokutni naos s poluvaljkastim svodom ojačanim s dvije pojasnice.
Polukružna apsida. Masivan zvonik zauzima čitavu širinu pročelja. Izvana zidovi pojačani
kontraforima koji ne odgovaraju rasporedu unutrašnjih elemenata.
23 Sv. Bartul u Petrčanima
- 12/13. st. Pravokutni naos presvođen poluvaljkastim svodom s polukružnom apsidom.
Cijelu širinu pročelja zauzima masivni zvonik.
24 Zvonik župne crkve u Ninu
- Rustično građen. Vjerojatno nešto kasniji od zvonika Sv. Marije u Zadru (13. st.). Ima
četiri kata, od kojih tri gornja imaju bifore (one na četvrtom katu uokvirene su srpastim
lukovima).
25 Katedrala Sv. Lovre u Trogiru
- Gradnja započeta 1213. Trobrodna troapsidalna bazilika bez galerija. Križno-rebrasti
svodovi dodani u 14. i 15. st. (izvorno su bili predviđeni samo svodovi nad bočnim
brodovima). Portik konstruktivno vezan s crkvom (zamišljen u doba gradnje). Bilo je
predviđeno da ga flankiraju dva zvonika, no sagrađen je samo jedan (u gotičkim i
renesansnim oblicima). Portal bogato krašen skulpturom (majstor Radovan).
26 Sv. Ivan u Trogiru
- Prva polovina 13. st. U malom ponavlja odlike katedrale, a četvrtastim svetištem
nagovješta oblik ranogotičkih redovničkih crkava. U luneti portala "Agnus Dei".
27 Zvonik katedrale u Splitu
- Sačuvan u kopiji iz 19. st. U usporedbi sa rapskim zvonicima pokazuje veće bogatstvo
arhitektonske dekoracije i raščlanjenosti ploha. Započet sredinom 13. st., no gradnja se
produžila duboko u 14. st. Bogato skulptorski ukrašen.
28 Sv. Marija na Mljetu

24
- Jednobrodna crkvica s kupolom skrivenom u četvrtastom tamburu.
29 Stara katedrala u Dubrovniku
- Poznata tek po arheološkim ostacima. Trobrodna bazilika s jednom apsidom, galerijama i
kupolom. Na vanjskim je plohama imala dekorativnu galeriju i istaknute lezene.
30 Klaustar franjevačkog samostana u Dubrovniku
- Djelo majstora Mihe Brajkova nastalo nakon 1317.
31 Romanička palača u Trogiru
- 12/13. st.

Istra
32 Sv. Martin u Lovreču u Istri
33 Sv. Sofija u Dvigradu
- 11. st.
34 Sv. Mihovil nad Limskim kanalom
35 Sv. Ilija u Balama
- 12. st. Pravokutna građevina s četvrtastom apsidom (nadsvođenom nad trompama)
utopljenom u zidnu masu.
- Vitak i proporcionalan četvrtasti zvonik otvoren je u podnožju polukružnim lukom koji
otvara ulaz u crkvu. Završava romaničkim biforama, a zidne plohe ukrašene su izvana
plitkim udubinama (nišama) koje u gornjem dijelu imaju par slijepih arkadica.
36 Sv. Juraj u Završju
- Pravokutna građevina s upisanim apsidama (glavna elipsoidnog tlocrta, a bočne
polukružnog). Nad desnom bočnom apsidom uzdiže se zvonik, na završetku otvoren
monoforama sa sve četiri strane.
37 Mala Gospa kraj Bala
38 Sv. Vincent u Svetvičentu
39 Sv. Foška kod Peroja
40 Sv. Rok u Roču
41 Sv. Jelizej u Draguću
42 Sv. Juraj Stari u Plominu

Sjeverna Hrvatska
43 Sv. Juraj u Belcu
- Romanička građevina, pregrađena u gotičkim oblicima.
44 Sv. Vid u Dravogradu
- Zvonik iz 12. st.
45 Majka Božja u Bapskoj
- Romanička građevina građena opekom, pregrađena u doba gotike.
46 Sv. Martin kod Lovčića
- Pravokutna građevina s polukružnom apsidom.

25
G: SKULPTURA U FRANCUSKOJ

- Kiparstvo romanike veže se u Francuskoj uz tradicije galsko-rimskih skulptura (sarkofazi), brojnog


bizantskog importa sitne plastike u bjelokosti, te ostvarenja ranosrednjovjekovne minijature.

- Kao najraniji radovi ističu se nadvratnik Crkve Saint-Genis-des-Fontaines (datiran 1019-20.), s plitkim
reljefom koji prikazuje Krista i apostole, zatim kapiteli s grubo rezanim likovima u kripti crkve
Saint-Bénigne u Dijonu (1001-1018.), te Saint-Germain-des-Prés u Parizu (990-1014.).

- Od 1080. godine, s drugom fazom romaničke umjetnosti, preuzela je dekorativna plastika (skulptura u
kamenu) odlučujuću ulogu unutar likovne umjetnosti. Zadaci dekorativne reljefne skulpture bili su
usko ograničeni: ukras portala (ponekad i fasada), skulptorski ukras stupova (kapiteli), te poneki
reljef na oltarima, krsnim zdencima i grobovima.

- Kasna faza romaničke skulpture u Francuskoj vremenski se (ali ne i teritorijalno) poklapa s razvojem
rane gotičke skulpture.

- Postanak, stil i sadržaj monumentalne romaničke skulpture u Francuskoj vezan je uz benediktinske


samostane. Na katedralama je pojava monumentalne skulpture u romaničko doba još rijetka
(obrnuto od Italije gdje je katedrala, kao izraz gradske kulture, mjesto koncentracije skulpture).
Samonstan Cluny odigrao je za romaničku skulpturu onu ulogu koju su za ranosrednjovjekovnu
minijaturu odigrali irsko-škotski redovnici.

- Područje rasprostiranja figuralnog kapitela uglavnom se podudara s područjem na kojem je nastajala


monumentalna skulptura. Romanički figuralni kapitel u biti predstavlja vrhunac arhitektonskog
ukrasa u europskoj umjetnosti.

- Bit romaničke skulpture je "reljef sa određenim sadržajem", pri čemu je realnost odnosa gotovo
zanemarena. Radnje se u puno većoj mjeri podrazumjevaju negoli stvarno prikazuju.

- Skulptura je mahom bila bojana (i pozlaćena). Bojani je sloj sve pokrivao, a boje su bile žive (crvena,
plava, zelena, oker, siva, crvenosmeđa). Oči skulptura su ponegdje (Autun) bile ispunjene
staklenom masom.

- Romanička je skulptura monumentalna, svečana i strašna. Stoga, uz dominaciju Krista suca ostaje malo
prostora za prizore Kristove muke ili razvoj emocionalnije marijanske ikonografije (barem ne u
dimenziji monumentalnog).

- Izrazita je sposobnost ornamentalnog preoblikovanja stvari. Nijedna biljka ni životina, pa ni ljudska


figura, nije sigurna u svoj identitet (miješanje figuralike i ornamentike je sveprisutno), a raspon
tog ornamentalno-predmetnog svijeta seže od zloćudno-demonskog do groteskno-smiješnog.

- I kvantitativno i smještajem, prisutnost demonskog svijeta u romaničkoj skulpturi jedinstvena je unutar


kompleksa kršćanske umjetnosti. Dimenzija demonskog često je vezana uz prikaze životinja (lav,
zmaj, zmija) i hibridna bića. Za romaniku je gotovo nemoguće tretiranje životinje kao prirodnog

26
bića, što dovodi do jednakog tretmana fantastičnih bića (jednorog, grifon, zmaj, feniks) i pravih
životinja.

- Najizrazitije su škole Languedoca, Burgundije i Provanse.

- Skulptori: Gislebertus (Autun), Girauldus (Bourges), Bernardus Gelduinus (Toulouse), Gilabertus


(Toulouse), Godfridus (Chauvigny), Brunus (Saint-Gilles-du-Gard).

Rana romanika
01 Saint-Genis-des-Fontaines
- Datiran 1019-20.
- Plitki reljef koji prikazuje Krista i apostole.
02 Dijon (Saint-Bénigne)
- 1001-1018.
- Kapiteli s grubo rezanim likovima u prizemlju nekadašnje rotunde.
03 Saint-Germain-des-Prés u Parizu
- 990-1014.
04 Saint-Denis
- Brončana vrata.

Languedoc
05 Toulouse (Saint-Sernin)
- Ishodište škole u Languedocu.
- Glavni oltar bogato je ukrašen figurama (posvećen 1096.), a natpis koji ga uokviruje
otkriva ime majstora: BERNARDUS GELDUINUS. Stilski vezane s glavnim oltarom su
mramorne ploče na unutrašnjem zidu deambulatorija (izvorno ukras portala ?) s prikazom
Krista u mandorli okruženoj simbolima evanđelista.
- Južni portal (dovršen prije 1118.) ima u luneti prikaz Uzašašća s likovima šest anđela i
dvanaest apostola, te dva proroka. S ovog portala vjerojatno potječe reljef s legendom o
dvjema ženama koje su rodile životinje (ovna i lava), sada u Augustinskom muzeju u
Toulouseu.
06 Toulouse (Siant-Etienne)
- Likovi apostola Tome i Andrije koji su resili portal klaustra uz crkvu. U njihovu podnožju
navodno je bilo uklesano ime majstora (po svjedočanstvima iz 19. st.): GILABERTUS ME
FECIT.
07 Moissac (opatijska crkva Sv. Petra)
- Južni portal (započet oko 1110.) ima prikaz Strašnog suda po viziji Sv. Ivana (Krist
okružen simbolima evanđelista, dvojicom anđela i 24 starca iz Apokalipse). Nadvratnik,
ukrašen rozetama, nadahnut je galsko-rimskim oblicima.
- Klaustar (dovršen prije 1115.) ima stupove i kapitele ukrašene reljefima.
08 Beaulieu (nekadašnja opatijska crkva Sv. Petra)
- 1130-40.
- Po prvi put u luneti je prikazan Strašni sud po Sv. Mateju (Krist raširenih ruku sjedi na
prijestolju, okružen anđelima koji sviraju u trube, i, pokzujući svoje rane i oruđa muke,
predsjedava uskrsenju mrtvih razdvajajući kao pastir ovce od jaraca.
09 Carennac (nekadašnja priorska crkva Sv. Petra)

27
- U luneti prikaz Maiestas Domini sa dvanaest apostola (oko 1150.).
10 Cahors (katedrala Saint-Étienne)
- U luneti sjevernog portala prikaz Uzašašća Kristova; Kamenovanje Sv. Stjepana,
apostoli, Marija i anđeli (oko 1140.).
11 Souillac (nekadašnja opatijska crkva Sv. Marije)
- Od portala postoje tek ostaci na unutrašnjoj strani baroknog pročelja (1120-35.).
- Najizrazitiji je stup portala (trimo) s bestijarijem.
12 Saint-Paul-les-Dax
- Reljefi na vanjskoj strani apside (oko 1120.).

Zapadna Francuska
13 La-Lande-de-Fronsac (crkva Sv. Petra)
- U luneti južnog portala Ivanova vizija iz Apokalipse (prva trećina 12. st.).
14 Angoulême (katedrala Sv. Petra)
- U prizemlju pročelja pet reljefno ukrašenih luneta: nad portalom i slijepim arkadama sa
strana (oko 1115.).
- Srednja arkada gornjeg kata pročelja ukrašena scenom Uzašašća Kristova prikazanog kao
Maiestas Domini (oko 1136.).
15 Aulnay (zborna crkva Sv. Petra)
- Na glavnom portalu četiri arhivolta sa stepenastim uvlačenjem u masu zida ukrašena
scenama (od vanjskog prema unutarnjem): fantastične životinje i ljudi, Starci Apokalipse,
ljudske figure s knjigama i posudama, životinjski likovi unutar ornamentalnih vitica
(nakon 1130.).
- U luneti slijepe arkade lijevo od glavnog portala scena Raspeća Petrova (nakon 1130.).
- U transeptu figuralni kapiteli (Kain i Abel, Samson i Dalila).
16 Civray (Saint-Nicolas)
- U luneti zapadnog portala Krist u mandorli (Maiestas Domini) između simbola
evanđelista. Iznad lunete četiri arhivolta s raznim scenama (druga polovina 12. st.).
17 Poitiers (Notre-Dame-la-Grande)
- Pročelje gotovo potpuno prekriveno skulptorskim ukrasom s brojnim likovima i
prizorima: Navještenje, Jišajevo stablo, Rođenje, apostoli ... (oko sredine 12. st.).
18 Chauvigny (nekadašnja zborna crkva Sv. Petra)
- Bogato skulptorski dekorirani kapiteli deambulatorija: Vaganje duša, Navještenje,
Javljanje pastirima, Poklonstvo mudraca (s potpisom majstora: GODFRIDVS ME
FECIT). Druga pol. 12. st.).

Auvergne
19 Conques (Sainte-Foy)
- Druga četvrtina 12. st.
- Na luneti glavnog portala u središtu Krist u mandorli koju drže anđeli kao sudac
Strašnog suda. Iznad njega dva anđela pridržavaju križ kojem su nad krakovima simboli
Sunca i Mjeseca, a dva anđela pušu u trube. Lijevo od Krista četiri anđela, a pokraj njih
vrag i prokletnici. Desno od Krista blaženi. U donjem redu u sredini mjerenje duša, a sa
strana blaženi pod arkadama rajskog grada i prokletnici u paklu. Sve popraćeno natpisima
u trakama (O PECCATORES TRANSMVTETIS NISI MORES / IVDICIVM DVRVM
VOBIS SCITOTE FVTVRVM ...).

28
20 Clermont-Ferrand (Notre-Dame-du-Port)
- Kapiteli deambulatorija bogato skulptorski dekorirani (oko sredine 12. st.).
21 Issoire (nekadašnja opatijska crkva Sv. Austremonija)
- Ukrašeni kapiteli deambulatorija: Posljednja večera (druga polovina 12. st.).
22 Orcival
- Bogorodica s Djetetom (polikromirano i pozlaćeno drvo, 12. st.).
23 Auvergne (nepoznato nalazište)
- Bogorodica s djetetom (drvo, druga polovina 12. st.).

Burgundija
24 Cluny (Sv. Petar)
- Na uništenom portalu bio je u luneti prikaz "Maiestas Domini" (prauzor za ostale
građevine).
- Sačuvalo se osam kapitela iz kora posvećenog 1095. Imaju oblik korintskog kapitela, a
na samom tijelu kapitela, ukrašenom akantusovim lišćem, umetnuti su likovi u okvir koji
ima oblik mandorle. Dva najpoznatija prikazuju na svoje četiri strane osam glasova
gregorijanskog pjevanja, u obliku svirača i sviračica. Na ostalima su prikazane alegorije
godišnjih doba, vrlina, umjeća, raj sa četiri rijeke, zemljoradnički poslovi ...
25 Vézelay (Sainte-Madelaine)
- Portal izrađen 1120-32.
- U luneti prikaz Duhova i Poslanja apostola.
- Na arhitravu narodi i pogansko žrtvovanje životinja.
- U radijalnim poljima oko lunete narodi kojima treba propovjedati kršćansku vjeru.
- Na arhivoltima horoskopski znakovi i mjesečni radovi.
- Na centralnom stupu (trimo - franc. trumeau) Ivan Krstitelj i dva apostola.
- Na dovratnicima apostoli.
- U luneti desnog bočnog portala Poklonstvo mudraca, Navještenje, Susret Marije i
Elizabete, Rođenje (1125-30.).
- Polukapiteli na pilonima bogato skulptorski ukrašeni (1125-40.).
26 Autun (Saint-Lazare)
- Crkva posvećena 1132.
- Na luneti glavnog portala kompozicija Strašnog suda s Kristom na prijestolju u mandorli.
S njegove desne (za promatrača lijeve) strane anđeli zaštitnici vode duše prema Nebeskom
Jeruzalemu čija vrata otvara Sv. Petar. S lijeve strane anđeli i vragovi mjere duše. U dnu
prikaza Krista u slavi, potpisao se umjetnik: GISLEBERTUS HOC FECIT.
- Na arhitravu scene uskrslih, blaženih i prokletih.
- Na arhivoltima su prikazi godišnjih doba, mjesečnih radova i znakova horoskopa.
- Na kapitelima pilastara u unutrašnjosti skulptorski je sadžaj morao biti prilagođen
trapezoidnoj formi, pri čemu je Gislebertus pokazao izuzetnu vještinu u kreiranju
kompozicija (Noli me tangere, Pad Šimuna Vrača, Samoubojstvo Judino, Trojica
mudraca koje budi anđeo, Bijeg u Egipat).
- Sa arhitrava nekadašnjeg portala na sjevernom kraku transepta potječe prikaz Eve u
zemaljskom raju (sada u muzeju Rolin u Autunu). U pitanju je vjerojatno Gislebertusov
zreliji rad kod kojeg je bogatstvo linearno ižljebljenih površina zamijenjeno punim i
snažnim oblicima.
27 Saulieau (Sainte-Andoche)

29
- Crkva posvećena 1119.
- Neki su reljefi skoro identični onima u Autunu (Bijeg u Egipat, Noli me tangere ...), ali
im nedostaje finoća Gislebertusova rada.
28 Charlieu (Sv. Fortunat)
- Crkva posvećena 1094. Luneta s prikazom Krista u slavi.
- Luneta nad prozorom na sjevernoj strani narteksa sadrži prikaz Posljednje večere.

Središnja Francuska
29 Bourges (nekadašnja zborna crkva Sv. Ursina)
- Luneta portala: gornji dio - antičke basne, srednji dio - prizori iz lova, donji dio -
mjesečni radovi. Potpis majstora: GIRAVLDVS FECIT ISTAS PORTAS.
30 Plampied (zborna crkva Sv. Martina)
- Polukapitel u naosu: Iskušenje Kristovo, Krist na prijestolju, Dva demona (druga
polovina 12. st.).

Pirineji
31 Oloron (nekadašnja katedrala Sv. Marije)
- Bogato ukrašen zapadni portal: u velikom polju lunete Skidanje s križa, na vanjskom
arhivoltu 24 Starca iz Apokalipse, na unutrašnjem arhivoltu razni poslovi (pravljenje
bačve), stup trimoa nose dva telamona (druga trećina 12. st.).

Provansa
32 Saint-Gilles-du-Gard (nekadašnja opatijska crkva Sv. Egidija)
- Druga četvrtina 12. st.
- Sa strana glavnog portala likovi apostola (Petar, Ivan, Pavao, Jakov) iznad lavova. Na
zidovima između portala još po četiri apostola. Potpis skulptora: BRVNVS.
- Na frizu iznad apostola prizori iz evanđelja.
- U luneti glavnog portala Krist u mandorli među simbolima evanđelista.
33 Vienne (nekadašnja opatijska crkva Sv. Petra)
- Sv. Petar (sredina 12. st.).
34 Arles (Saint-Trophime)
- Skulpture u klaustru na pilonima kutova trijema: S. Trophime, Sv. Petar, Sv. Ivan, Krist
koji pokazuje rane i Sv. Toma ... (oko sredine 12. st.).
- U luneti glavnog portala Krist u mandorli između simbola evanđelista, na unutrašnjoj
strani luka anđeli, na arhitravu dvanaest apostola, na frizu biblijski prizori, u donjem redu
apostoli, sveci i prizori iz evanđelja (posljednja trećina 12. st.).

H: SKULPTURA U ITALIJI

- U Italiji, romanička skulptura isprva je pod snažnim utjecajem ranokršćanske i bizantske umjetnosti, da
bi kasnije, pod utjecajem francuske skulpture, nastala i izrazitije monumentalna djela. U odnosu

30
na Francusku, uočljiv je bogatiji skulptorski ukras unutrašnjosti (propovjedaonice, oltarne ograde,
krsni zdenci ...), a znatno skromniji na portalima (najčešće rascjepkan u odijeljene scene).
- U Lombardiji, iz koje putuju graditelji i klesari (tzv. maestri comacini) u ostale krajeve, prva je značajna
umjetnička ličnost majstor Wiligelmo (Guglielmo), koji 1099. ukrašuje pročelje katedrale u
Modeni (4 velika reljefa s motivima iz Geneze).
- Kipar Nicolao ukrasio je portale katedrale u Ferrari (1135.) i crkve San Zeno u Veroni (zajedno s nekim
Gullielmom).
- Najznačajnije djelo, sintezu lombardijske romaničke plastike, ostvario je Benedetto Antelami (oko 1150.
- oko 1230.), koji je radio i kao graditelj. Prvo njegovo poznato djelo je reljef Skidanje s križa
(1178.) u transeptu katedrale u Parmi. Kasnije je sagradio i ukrasio skulpturama krstionicu
katedrale u Parmi (1196-1211.) i radio na pročelju katedrala u Borgo San Donnino (danas Fidenza
u Emiliji), te u Vercelliju (San Andrea i katedrala San Eusebio). Njegov opus pokazuje srodnosti s
južnofrancuskom skulpturom.
- Antelamijevim suradnicima i učenicima pripisuju se prikazi mjeseci u muzeju katedrale u Ferrari
(prvobitno na južnom portalu) i reljef s konjičkim likom Oldrada da Tresseno (1233., Milano,
Palazzo della Ragione).
- Ostala Italija zaostaje za Lombardijom.
- u Toskani se najznačajnija djela nalaze u Pisi, Lucci i Firenci.
- Majstor Guglielmo izradio je veliku propovjedaonicu Katedrale u Pisi (1159-62.).
- Dekorateri arhitrava: Gruamonte (San Andrea u Pistoji, 1166.; San Giovanni Fuorcivitatis u Pistoji, oko
1170.), Biduino (San Salvatore u Lucci, nakon 1180.; San Cassino u Settimu kod Pise), Giudetto
da Como (katedrala u Lucci)
- U južnoj Italiji (Apulija, Kalabrija) nastaju brojne romaničke propovjedaonice (Canosa, Acetto, Ravello,
Salerno, Bitonto), biskupske katedre (Canosa, Bari), te karakteristično dekorirani okviri prozora.
- Brončane vratnice: San Zeno u Veroni (11. i 12. st.), Trani (oko 1175., Barisanus da Trani), Ravello
(1179., Barisanus da Trani), katedrala u Pisi (oko 1180., Bonanus da Pisa), Monreale (1186.,
Bonanus da Pisa), Katedrala u Beneventu (poč. 13. st.). Skulptura u bronci uglavnom je
inspirirana bizantskim radovima u bjelokosti.

Sjeverna Italija (Lombardia, Veneto, Liguria, Emilia)


01 Milano (San Ambroggio)
- Propovjedaonica konstruirana u 13. st. iznad kasnoantičkog sarkofaga od dijelova iz
raznih epoha. Kapiteli s likovima životinja (1080-90.).
02 Lodi (katedrala San Bassiano)
- Figure Adama i Eve na dovratnicima glavnog portala. Polovica prirodne veličine (1158-
63.). Skulpture burgundske inspiracije.
03 Pavia (San Michele)
- Figurativni ukras prekriva pročelje (oko 1180.). Maestri comacini.
04 Isola di San Giulio, Lago Orta (San Giulio)
- Skulptorski ukrašena propovjedaonica (11. st.).
05 Cremona (katedrala)
- Scene iz Geneze i četiri proroka (1107-1117.).
06 Ferrara (katedrala San Giorgio)
- Portali. Majstor Nicolaus (1135-38.).
07 Ferrara (Museo Diocesano)

31
- Prikazi mjeseci, listopad (prvobitno na južnom portalu Katedrale). Oko 1200. Sljedbenik
Benedetta Antelamija.
08 Piacenza (katedrala Santa Maria Assunta)
- Reljefi na ulazu u kriptu sa simbolikom podzemnog svijeta.
09 Parma (katedrala Santa Maria Assunta)
- Reljef Skidanja s križa u transeptu (1178., Benedetto Antelami) ostatak je nekadašnje
propovjedaonice.
10 Parma (krstionica San Giovanni)
- Skulpture Benedetta Antelamija na tri portala i u unutrašnjosti: Prikazi mjeseci,
Starozvavjetne ličnosti (Kralj David, Kraljica od Sabe ...) nastale su između 1196. i 1211.
11 Modena (katedrala San Geminiano)
- Skulptorski ukras pročelja između 1099. i 1106.: četiri friza s prizorima iz Geneze,
(majstor Wiligelmus), portal s likovima dvanaest proroka u nišama (Wiligelmusov učenik).
- Propovjedaonica, povezana s galerijom (1160-80., majstor Anselmo da Campione) odvaja
kor od glavnog broda. Na skulpturi se očituje utjecaj Provanse.
12 Venecija (San Marco)
- Portal (lombardski majstori). Prikazi mjeseci i zodijački znakovi (oko 1240.).
13 Verona (katedrala)
- Majstor Nicolaus (1135-38.).
14 Verona (krstionica San Giovanni in Fonte)
- Krsni zdenac s kristološkim ciklusom do Krštenja (1123-25.). Navještenje. Crveni
mramor.
15 Verona (Museo Civico di Castel Vecchio)
- Sarkofag Sv. Sergeja i Bakha (1170.). Paklena i rajska vrata.
16 Verona (San Zeno)
- Po dvije zone reljefa sa strana portala s kristološkim scenama i motovima iz Geneze, te
čuveni Teodorikov lov (kralj Gota goni jelena koji ga vodi pravo u pakao). Majstori
Nicolaus i Guillielmus. 1135-38.
- Skulptorski ukrašeni kapiteli u kripti (Adam i Eva, oko 1140.).
- Brončane vratnice konstruirane su oko 1140. od ostataka vratnica iz 11. st. (26 ploča),
kojima je nadodano još 18 scena. Prikazane su kristološke i starozavjetne scene. Autor
starijeg dijela je majstor Stefano Lagerino.
- Sjedeća skulptura Sv. Zenona (bojani kamen).

Srednja Italija (Toscana, Umbria, Lazio, Marche Abruzzi)


17 Lucca (katedrala San Martino)
- Dekoracija pročelja (1196-1204., majstor Guidetto da Como).
18 Lucca (San Frediano)
- Krsni zdenac s bogatim figuralnim ukrasom (oko 1190.).
19 Pisa (katedrala Santa Maria)
- Propovjedaonica s reljefima s motivima iz Novog zavjeta (1159-62., majstor
Guglielmus). U 14. st. prenesena je u Cagliari, gdje su od nje načinjene dvije.
- Brončane vratnice na portalu transepta (Porta San Ranieri) u 24 polja pripovijedaju život
Bogorodice od Navještenja do Smrti (oko 1180., majstor Bonanus da Pisa). Brončane
vratnice koje je isti majstor izradio 1180. za glavni portal uništene su u požaru 1596.
20 Pisa (krstionica)

32
- Arhitrav istočnog portala s prikasom "Deisisa" i prizorima iz života Sv. Ivana Krstitelja
(druga pol. 12. st.).
21 Settimo, Pisa (župna crkva San Cassiano)
- Reljefi na arhitravima portala (majstor Biduinus). Glavni portal s biblijskim scenama,
bočni s bestijarijem (dva grifona napadaju medvjeda ...).
22 Firenca (San Miniato al Monte)
- Propovjedaonica.
23 Gropina (župna crkva San Pietro)
- Propovjedaonica.
24 Arezzo (Santa Maria Assunta e San Donato)
- Reljef s prikazom Rođenja, vjerojatno s nekadašnje propovjedaonice.
25 Massa Marittima (katedrala Santa Maria Assunta e San Cerbone)
- Reljefi s nekadašnje propovjedaonice, sada uzidani u portik.
26 Spoleto (San Pietro)
- Pročelje ukrašeno reljefima (rano 12. st.).
27 Spoleto (Museo Civico)
- Reljefi s legendom o Sv. Blažu (oko 1170.) Potječu iz Crkve Sv. Nikole.
28 Pistoia (San Andrea)
- Skulptorski dekoriran arhitrav portala ? (majstor Gruamonte).
29 Rim (San Paolo fuori le mura)
- Skulptorski ukrašeno podnožje svijećnjaka (oko 1180., majstori Petrus Vassallettus i
Nicolo d'Angelo).
- Klaustar (dovršen 1241.). Lisni kapiteli. Male figure životinja između stupića.
30 Rim (Museo da Palazzo Venezia)
- Bogorodica s Djetetom (oko 1210.). Polikromirano drvo ukrašeno draguljima. Iz Acuta u
Laciju.
31 Ancona (Santa Maria della Piazza)
- Pročelje je skulptorski ukrasio 1210. lombardski kipar/arhitekt Filippo.

Južna Italija (Campania, Lucania, Sicilia, Calabria, Molise, Puglia)


32 Benevento (katedrala)
- Brončane vratnice.
33 Ravello (katedrala San Pantaleone)
- Brončane vratnice (1179., majstor Barisanus da Trani).
- Propovjedaonica sa stupovima koje nose lavovi (1272., potpis majstora: "EGO
NICOLAUS DE BARTOLOMEO DE FOGIA MARMORARIUS HOC OPUS FECI ...").
- Portret donatorice (Sigilgaita della Marra).
34 Monreale (katedrala Santa Maria la Nuova)
- Klaustar sa figuralno ukrašenim kapitelima udvojenih stupova (prije 1200.). Scene iz
lova, turnira, kralja kao donatora, Navještenje (dva kapitela upotrijebljena poput diptiha),
bestijarij, Žrtvovanje Mitri ...
- Brončane vratnice glavnog portala (1186., majstor Bonanus da Pisa). Najveće
srednjovjekovne brončane vratnice u Europi.
- Brončane vratnice sjevernog portala (oko 1190., majstor Barisanus da Trani).
35 Brindisi (San Benedetto)
- Južni portal (oko 1080.).

33
36 Bari (San Nocolò)
- Biskupska katedra (oko 1098.). Figure asociraju na pomorsku pobjedu nad Saracenima.
Vjerojatno rad burgundskog majstora.
- Ciborij (oko 1150).
37 Bari (katedrala San Sabino)
- Prozor ukrašen likovima fantastičnih životinja (grifon).
38 Trani (Katedrala San Pellegrino)
- Dovratnici i lukovi portala ukrašeni figuralnim i ornamentalnim reljefima (Jakovljev san
...).
- Brončane vratnice (oko 1175., Brisanus da Trani).
39 Bitonto (katedrala San Valentino)
- Propovjedaonica (prije 1200.). Na prilaznom stubištu prizor Triju magova pred
Herodom.
40 Barletta (katedrala Santa Maria Maggiore)
- Reljefno dekoriran prozor (oko 1200.).
41 Canosa di Puglia (katedrala San Sabino)
- Propovjedaonica (oko 1040.).
- Biskupska katedra (1078-89., majstor Romualdus).
42 Manfredonia (opatija San Leonardo di Siponto)
- Južni portal. U luneti Krist u mandorli, na kapitelu lijevog dovratnika Bileamov magarac.

34
I: SKULPTURA U OSTALIM ZEMLJAMA

NIZOZEMSKA
01 Maastricht (crkva Sv. Marije)
- Reljef u predvorju (oko 1204., Polaganje zakletve na kapu pred carem).

BELGIJA
02 Liege (crkva Sv. Bartolomeja)
- Krsni zdenac. Bronca (1007-1018., majstor Rainer iz Huya).

NJEMAČKA
03 Paderborn (Muzej katedrale)
- Bogorodica s Djetetom ("Imadova Madona"), drvo (prije 1058.). Izvorno prevučeno
zlatnim limom. Visina 112 cm.
04 Externsteine ("Eksterno kamenje" kod Horna)
- "Skidanje s križa" (oko 1115.).
05 Freckenhorst (ženski benediktinski samostan)
- Krsni zdenac (1129.). U gornjem redu prizori iz Kristova života, u donjem životinjski
likovi koji simboliziraju sile podzemnog svijeta.
06 Minden (katedrala)
- Raspelo. Pozlaćena bronca (oko 1070.).
07 Hildesheim (crkva Sv. Mihovila)
- Oltarna ograda (prije 1200.). Bogorodica među svecima (između ostalih i biskup
Bernward, kanoniziran 1193.).
08 Hildesheim (katedrala)
- Brončane vratnice (1015.). Prvobitno izrađene za Crkvu Sv. Mihovila.
- "Bernwardov stup". Nekad u Crkvi Sv. Mihovila (oko 1020-30.).
- Krsni zdenac (1020-30.).
09 Hildesheim (crkva Sv. Godeharda)
- Figuralni kapitel (prije 1172.).
10 Gernrode (samostanska crkva)
- Štukoplastični ukras jednog svetog groba (oko 1100.): Sv. Marija Magdalena, Sv.
Metronus. Lombardski majstori (Comacini).
11 Braunschweig (palača Dankwarderode)
- Brončani lav (nekad pozlaćen). Prva slobodna monumentalna skulptura
srednjovjekovnog Zapada (1166.).
12 Braunschweig (katedrala Sv. Blazija)
- Raspeće (oko 1173., potpis majstora: IMERWARD ME FECIT). Polikromirano drvo.
13 Erfurt (katedrala Sv. Marije)
- Kamena oltarska pala: Bogorodica s djetetom (prije 1154.).
14 Freudenstadt (župna crkva)
- Stalak za čitanje iz samostanske crkve u Alpirsbachu (oko 1150.). Polikromirano drvo
(jedan lipov trupac).
15 Freising (katedrala)
- Stup s bestijarijem u kripti rađen po uzoru na trimoe francuskih crkava (oko 1150.,
majstor Liutpreht).

35
16 Köln (St. Maria am Capitol)
- Drvene vratnice (oko sredine 11. st.). 26 polja s kristološkim scenama.
- Bogorodica s Djetetom. Polikromirani kamen (prva polovina 12. st.).

AUSTRIJA
17 Salzburg (Museum Carolino Augusteum)
- Timpanon s prikazom Bogorodice podrijetlom iz Katedrale. Pokazuje srodnost s
lombardskom umjetnošću (oko 1230.).
18 Schöngrabern (župna crkva)
- Apsida ukrašena figuralnim reljefima (prva tećina 13. st.), izrazito arhaičnim za vrijeme u
kojem su nastali, no neposredno dojmljivim.
19 Beč (katedrala Sv. Stjepana)
- Luneta portala s prikazom Krista u mandorli (oko 1240-50.).
20 Gurk
- Drvene vratnice s biblijskim likovima unutar vitica ornamentalne lozice.

ŠVICARSKA
21 Basel (katedrala)
- Ploče nekadašnje ograde kora (sada uzidane u zidove transepta): Apostoli, Legenda o Sv.
Vincencu iz Valencije. Očito je ugledanje na bizantske radove u bjelokosti.

ŠPANJOLSKA
22 Leon (San Isidoro)
- Figuralno ukrašeni kapiteli u "Grobnici kraljeva" (1054-67.).
- Portali (početak 12. st.).
23 Silos (Santo Domingo)
- Reljefi u klaustru: Skidanje s križa, Nevjerni Toma (1080-1100.).
- Kapiteli.
24 Santiago de Compostela
- "Portik slave" (1168-88., majstor Mateo). Trimo s prikazom Sv. Jakova na prijestolju.
- "Puertas de las Platerias" na južnom kraku transepta (dovršeno 1103.): Dva timpanona,
Stvaranje Eve, Kralj David ...
25 Ripolli (Santa Maria)
- Skulpturalno dekorirano pročelje (druga četvrtina 12. st.).
26 Estany (Santa Maria)
- Kapiteli u klaustru (12. st.).
27 Barcelona (Muzej katalonske umjetnosti)
- Raspelo iz okolice Olota (12. st.). Polikromirano drvo.
- Bogorodica s Djetetom iz Gera (druga pol. 12. st.). Polikromirano drvo.
28 Avilla (San Vicente)
- Zapadni portal (oko 1190.).
29 Estella (San Miguel)
- Glavni portal (prije 1185.).
30 San Huan de las Abadesas
- Skidanje s križa (1251., majstor Dulcetus).

36
ENGLESKA
31 Chichester (katedrala)
- Reljef uzidan u koru. Dio nekadašnje oltarne ograde. Uskrsnuće Lazarovo (druga
četvrtina 12. st.).
32 Winchester (katedrala)
- Prizori iz legendi o Sv. Nikoli (početak 12. st.).

SKANDINAVSKE ZEMLJE
33 Stockholm (Historijski muzej)
- Madona iz Mosjöa (druga polovina 12. st.). Lipovina s originalnom polikromijom).
34 Munkliev (opatijska crkva)
- Kralj Eystein, 1123.
35 Skjeberg
- Krsni zdenac, oko 1150.

CRNA GORA
36 Kotor (katedrala Sv. Tripuna)
- Ciborij (13-14. st.) rađen je po uzoru na onaj u crkvi San Nicolo u Bariju.

SRBIJA
37 Manastir Studenica (Bogorodičina crkva)
- U luneti glavnog portala je reljef Bogorodice s Djetetom.

J: SKULPTURA U HRVATSKOJ

- Centralno područje romaničke skulpture u Hrvatskoj predstavlja Dalmacija u kojoj se nalaze


najizrazitija djela, te je moguće pratiti razvoj plastičkog izraza. U Istri je monumentalna kamena
skulptura slabo došla do izražaja, te iskazuje izracitu crtu rustičnosti, no načuvano je nekoliko
vrijednih drvenih raspela, a u Sjevernoj Hrvatskoj sačuvani su tek sasvim skromni ostaci
romaničke plastike u zagrebačkoj katedrali, te u Glogovnici, Rudinama i Iloku.
- Početke romaničke skulpture nalazimo u djelima proizašlim iz tradicija predromaničke plastike, u
kojima tijekom 11. stoljeća narativno-ilustrativni prizori u kojima dominira ljudski lik odnose
prevagu nad ornamentalno-simboličkim.
- Tijekom 12. stoljeća, u zreloj romanici, skulptura poprima monumentalni karakter, uklapajući se u
tijekove zapadnoeuropske likovne prakse (skulptorski ukras zadarske katedrale), no pojedini
spomenici odaju i snažno prisutan bizantski utjecaj.
- U vrijeme kasne romanike (13. stoljeće) najznačajniji centri postaju Trogir (Radovanov portal) i Split
(Buvinove vratnice, skulptorski ukras zvonika katedrale).
- Posebnu grupu unutar korpusa romaničke skulpture čine velika drvena raspela, sačuvana na području
Istre i Sjevernog Primorja.
- Prijelazno doba između romanike i gotike (početak 14. st.) obilježeno je značajnim djelima u Puli
(portal franjevačke crkve), Zadru (portal katedrale), Trogiru (dijelovi portala katedrale) i
Dubrovniku (klaustar franjevačkog samostana).

37
Ranoromaničko doba
01 Zadar (Arheološki muzej)
- Ciborij prokonzula Grgura (1030.-36., figuralni motivi pasa, grifona, paunova, lava).
- Pluteji iz crkve Sv. Nediljice (prva polovina 11. st., Navještenje, Vizitacija, Rođenje,
Poklonstvo mudraca / Pokolj nevine djece, Bijeg u Egipat, Krštenje Kristovo).
02 Zadar (crkva Sv. Lovre)
- Portal (oko sredine 11. st., Maiestas Domini, Navještenje). Danas u Arheološkom muzeju
u Zadru.
- Dijelovi pluteja (oko sredine 11. st., Navještenje, Vizitacija, Rođenje,Posjet mudraca
Herodu, Pohod mudraca). Danas u Arheološkom muzeju u Zadru.
- Kapitel s ljudskim likom, likovi orlova nad impostima (oko sredine 11. st.).
- Skulptorska oprema crkve Sv. Lovre ukazuje na za to doba izrazito moderan likovno-
ikonografski koncept (Maiestas Domini na zabatu portala, skulptorski ukrašen kapitel,
voluminozne skulpture orlova).
03 Split (krstionica Sv. Ivana)
- Djelovi oltarne ograde (iz crkve Sv. Petra i Mojsija u Solinu ili iz splitske katedrale,
druga polovina 11. st., Vladar na prijestolju, Pentagram ...).
04 Split (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika)
- Zabat s likom Bogorodice iz Biskupije kraj Knina (druga pol. 11. st.).
- Djelovi tranzene iz Biskupija kraj Knina (druga pol. 11. st., Bogorodica s Djetetom,
simboli evanđelista, lik ratnika).
05 Rab, Supetarska draga (crkva Sv. Petra)
- Kapiteli (prije 1059.) ukazuju na uzore akvilejskog kruga.
06 Rab (katedrala Sv. Marije)
- Kapiteli (11. st.).
Zrelo romaničko doba
07 Zadar (SICU)
- Dijelovi ambona iz katedrale (druga pol. 12. st.; Sv. Stošija ...).
- Romaničko-bizantske kamene ikone (13. st., Sv. Stošija, Bogorodica s Djetetom, Krist).
08 Zadar (katedrala Sv. Stošije)
- Skulptorski ukras starog pročelja (iz 12. st.) dijelom je ugrađen u novo (iz 13. st.):
Apostoli, Navještenje, Sv. Stošija na lomači.
- Kapiteli (12. st.).
09 Zadar (crkva Sv. Krševana)
- Skulptorski ukras pročelja (druga pol. 12. st.).
- Kapiteli (12. st.).
10 Split (katedrala Sv. Marije)
- Drvene vratnice (1214., majstor Buvina; prizori iz Života Kristova).
- Korska sjedala (13. st.).
- Skulptorski ukras zvonika (13. st.).
- Navještenje, lavovi, telamoni, figuralne konzole.
- Sv. Dujam, Sv. Petar i Sv. Staš (majstor Otto).
- Propovjedaonica sa skulptorski ukrašenim kapitelima (13. st.) upućuje na apulske uzore.
11 Trogir (katedrala Sv. Lovre)

38
- Najznatniji dio portala (luneta, prikazi mjeseci, telamoni i lavovi, stupci ukrašeni
florealnim motivima i simboličnim scenama) izradio je oko 1240. majstor Radovan, o
čemu svjedoči natpis: "... PER RADUANUM CUNCTIS HAC ARTE PRECLARUM UT
PATET EX IPSIS SCULPTURIS ET EX ANAGLIPHIS ..." Likove Adama i Eve izradio
je tzv. "Majstor Adama i Eve", a Radovanovo su djelo nastavili učenici tijekom druge
polovine 13. st. u kasnoromaničkim i ranogotičkim oblicima.
- Ciborij i propovjedaonica (13. st.) slični su splitskim.
12 Rudine u Slavoniji
- Reljefne konzole (12/13. st.) izrazito rustično oblikovane (danas u Muzeju Požeške
kotline u Slavonskoj Požegi i Arheološkom muzeju u Zagrebu).

Drvena raspela
13 Bale (župna crkva)
- Drveno raspelo s ostacima polikromije (12/13. st.).
14 Galižana (stara župna crkva)
- Drveno raspelo s tragovima polikromije (13. st.). Ruke nisu originalne.
15 Susak (crkva Sv. Nikole)
- Drveno raspelo zvano "Veli Buoh" (13. st.).
16 Pula
- Drveno raspelo (kraj 13. st.). Potječe iz porečke biskupije.
17 Gračišće (crkva Sv. Fumije)
- Drveno raspelo (13/14. st.). Rađeno po uzoru na pulsko.

Doba kasne romanike i rane gotike


18 Pula (crkva Sv. Frane)
- Portal (1314.).
19 Zadar (katedrala)
- Luneta portala (1324., Bogorodica s Djetetom, Sv. Krševan i Sv. Stošija).
20 Trogir (katedrala)
- Dijelovi portala (13-14. st.: "Majstor Raspeća" (Anđeli, Raspeće s donatorima, Uhićenje
i Bičevanje, Uskrsnuće), "Majstor Pranja nogu" (Bijeg u Egipat, Krštenje, Iskušenje
Kristovo, Ulazak u Jeruzalem, Pranje nogu, Apostoli).
21 Šibenik (samostan benediktinki)
- Polikromirani keramički kip Bogorodice s Djetetom (13/14. st.).
22 Dubrovnik (franjevački samostan)
- Klaustar (majstor Mihoje Brajkov, 1327-48.). Heksafore s dvostrukim kapitelima
ukrašenim likovima životinja, zmajeva i ljudskih glava u zakasnjelim romaničkim
oblicima.

K: SLIKARSTVO

- Najdominantniji vid slikarskog izraza u romanici predstavlja zidno slikarstvo. Redovito su u pitanju
freske, vrlo rijetko oslikani drveni stropovi, a tek pred kraj romanike učestalije se javljaju i vitraji.
U Italiji pak, posebice u Rimu i Veneciji, njeguje se tradicija mozaika.

39
- Glavno izražajno sredstvo je linija koja uokviruje i presjeca plohe čistih boja potencirajući plošnost
prikaza (zanemaruje se iluzija treće dimenzije). Zadržava se stiliziranost ljudskih likova
karakteristična i za slikarstvo prethodnog razdoblja. Slično kao i kod skulpture uočljive su
disproporcije, anatomske netočnosti, izostavljanje sporednih motiva i narativnost. Karakterističan
je suzdržan kolorit, naivan crtež i reducirana radnja.
- Bitno je da dolazi i do kvantitativnog pomaka - freskama se ukrašavaju čitave unutrašnjosti crkava, te je
i publika kojoj su slikarska djela namijenjena mnogobrojnija i različitog profila nego u
prethodnom razdoblju (predromaničke minijature namijenjene su uskom krugu obrazovanih, a
romaničke freske svekolikom puku), što dovodi do veće neposrednosti i jasnoće likovne poruke.
- Slike na dasci razmjerno su rijetke (nešto brojnije u kasnijem razdoblju, osobito u Italiji i Španjolskoj) i
gotovo redovito otkrivaju veću ili manju ovisnost o Bizantu.
- Slikarstvo minijatura uglavnom nastavlja razvojni put zacrtan u prethodnom razdoblju, ali sve više
ispoljava i ugledanje na djela monumentalnog slikarstva.

FRANCUSKA
Freske
01 Saint-Chef (opatija Notre-Dame)
- Oko 1056.
- Nebeski Jeruzalem.
02 Poitiers (krstionica Saint-Jean)
- Kasno 11. stoljeće.
- Konstantin Veliki.
03 Le Puy (katedrala)
- Druga polovina 11. stoljeća.
- Arhanđel Mihovil.
04 Toulouse (Saint-Sernin)
- 1125-50.
- Sv. Augustin.
05 Auxerre (katedrala)
- Sredina 12. stoljeća.
- Krist na konju.
06 Berze-la-Ville (Château des Moines, kapela)
- Rano 12. stoljeće.
- Krist u mandorli, Martirij Sv. Lovre ...
07 Saint-Savin-sur-Gertempe
- Kasno 11. stoljeće.
- Noina arka, Noino pijanstvo, Mučenje Sv. Savina i Sv. Ciprijana ...
08 Vicq-sur-Saint-Chartrier (Saint Martin)
- Početak 12. stoljeća.
- Hapšenje Kristovo.
09 Saint-Jacques-des-Guérets (Saint-Jacques)
- Oko 1200.
- Krist u mandorli, Posljednja večera ...
10 Aime (Saint-Martin)
- Sredina 13. stoljeća.
- Pokolj nevine dječice.

40
Vitraji
11 Reims (opatijska crkva Saint-Rémi)
- Sredina 12. stoljeća.
- Raspeće.
12 Chartres (katedrala)
- Sredina 12. stoljeća.
- Rođenje, Ulazak u Jeruzalem, Bogorodica s Djetetom ...
13 Poitiers (katedrala)
- Oko 1198.
14 Strasbourg (Muzej katedrale)
- Oko 1200.
- Car na prijestolju.
Tapiserije
15 Bayeux (biskupski dvor)
- "Tapiserija iz Bayeuxa" / "Tapiserija kraljice Matilde" (oko 1077., 50 x 7034 cm).
Razvučena pripovijest o normanskom osvajanju Engleske ispripovijedana u obliku stripa.

ENGLESKA
Freske
16 Copford (Church of Our Lady)
- 1125-50.
- Uskrsnuće Jairove kćeri.
17 Canterbury (katedrala)
- 1150-75.
- Sv. Pavao kao brodolomac na Malti.
- Kapela Sv. Gabrijela. Gabrijel navješta rođenje Krista i Sv. Ivana Krstitelja.
Minijature
18 Winchester (Cathedral Library)
- "Winchesterska biblija" (1150-60.). Inicijali ukrašeni ornamentom i figuralnim scenama
(Mojsije ubija Egipćanina ...).

NJEMAČKA
Zidne slike
19 Idensen (biskupska kapela)
- 1120-30.
- Gotovo u potpunosti oslikana unutrašnjost kapele.
- Silazak Duha Svetog na apostole.
20 Brauweiler (opatijska crkva)
- 1149-74.
- Danijel među lavovima.
21 Fraueninsel im Chiemsee (Sankt Maria)
- 1160-70.
- Anđeo, Prorok Izaija ...
22 Hildesheim (Sankt Michael)
- Sredina 13. stoljeća.
- Oslikani strop (Adam i Eva, Jišajevo stablo ...). Tempera na drvu.

41
23 Köln (Sankt Gereon, krstionica)
- 1240-50.
- Sv. Gereon i Sv. Mauricije.
Slike na dasci
24 Münster (Landesmuseum für Kunst und Kulturgeschichte)
- "Retabl Svete Valpurge" iz Soesta (oko 1180., 99 x 195 cm, Sv. Marija, Sv. Valpurga ...).

Minijature
25 München (Bayerische Staatsbibliothek)
- Javljanje radosne vijesti pastirima (početak 11. st.). Djelo otonskog skriptorija u
Reichenau, koje iskazuje odlike ranoromaničkog slikarstva.
26 Bamberg (Staatsbibliothek)
- Biblija (11. st.). Stvaranje Eve.
27 Darmstadt (Hessische Landes und Hochschulbibliothek)
- Evanđelistar (sredina 12. st.). Sv. Ivan Evanđelist.
28 Berlin-Dahlem (Kupferstrich-Kabinett)
- Evanđelistar iz samostana Abdinghofa (oko 1070., Krist).
- Jakovljeve ljestve / Podizanje oltara u Bethelu (oko 1160.).
29 Fulda (Landesbibliothek)
- Car Fridrik Barbarossa sa sinovima (1179-91.).
Tapiserije
30 Halberstadt (Muzej katedrale)
- Sv. Mihovil ubija demona (sredina 12. st.). Izrada odaje ugledanje na slikarstvo
minijatura.
Vitraji
31 Augsburg (katedrala)

AUSTRIJA
Freske
32 Lambach (župna crkva)
- Oko 1089.
- Unutrašnjost zapadnog kora.
- Herodova vizija novorođenog kralja Židova.
33 Pürg (Sankt Johann)
- Oko 1160.
- Rođenje.
34 Gurk (katedrala)
- 1260-70.
- Nebeski Jeruzalem.

ITALIJA
Zidne slike
35 Civate (San Pietro al Monte)
- Kasno 11. stoljeće.
- Krist u Nebeskom Jeruzalemu, Sv. Mihovil s anđelima bori se protiv sedmoglave aždaje i
brani ženu s novorođenim djetetom ...

42
36 Capua, Campagna (Sant'Angelo in Formis)
- 1072-87.
- Uskrsnuće Lazarovo, Majka Ivana i Jakova pred Kristom, Krist u kući Šimuna farizeja,
Ulazak u Jeruzalem, Posljednja večera, Judin poljubac ...
- Anđeo koji pridržava medaljon s Marijom Nebeskom Kraljicom.
- Opat Desiderius.
37 Rim (San Clemente)
- Oko 1100.
- Misa Sv. Klementa, Čudesno spašavanje djeteta iz mora ...
38 Anagni (kripta katedrale)
- Prije 1255.
- Krist iz Apokalipse, Martirij Sv. Ivana, Čudo Sv. Magnusa ...
39 Aquileia (kripta katedrale)
- 1195-1205.
- Martirij i pokop Sv. Hermagora i Sv. Fortunata, Skidanje s križa ... Osobito je zanimljiva
slikana imitacija draperije ispod scene Skidanja s križa.
40 Müstair (opatijska crkva)
- 1165-80. Primjer monumentalizacije stila knjižnog slikarstva.
- Martirij Sv. Petra i Sv. Pavla, Kamenovanje Sv. Stjepana ...
41 Castel Appiano (kapela)
- Oko 1200.
42 Termeno (San Jacopo)
- Rano 13. stoljeće.
- Šest apostola, Fantastična bića ...
43 Lucca (San Frediano)
- Mozaik na pročelju (oko 1260.) s prikazom Uzašašća primjer je ustrajnosti bizantskih
utjecaja.
44 Venecija (San Marco)
- Mozaici s prizorima iz Geneze (početak 13. st.).
Slike na dasci
45 Siena (Pinacoteca Nazonale)
- "Maestro di Tressa", antependij (1215.). U centralnom polju naslikan je Krist u mandorli
okružen simbolima evanđelista, a sa strana po tri scene Uzvišenja Sv. Križa.
46 Serrapetrona, Macerata (San Clemente)
- Slikano raspelo (druga pol. 13. st., 160 x 100 cm).
47 Camerino (Santa Maria in Via)
- Bogorodica s Djetetom na prijestolju i Navještenje ("Maestro di Camerino"), oko 1265-
75.).
Minijature
48 Firenca (Biblioteca Laurenziana)
- "Firentinska biblija" (11. st., Priče o Makbejcima ...).

ŠPANJOLSKA
- Najbrojniji su spomenici slikarstva sačuvani na području Katalonije, gdje je osim fresaka sačuvano i
nekoliko oslikanih antependija.
Freske

43
49 Tahull (Santa Maria - Muzej katalonske umjetnosti u Barceloni)
- Oko 1123.
- Bogorodica s Djetetom.
- David i Golijat.
50 Tahull (San Clemente - Muzej katalonske umjetnosti u Barceloni)
- Oko 1123.
- Krist Pantokrator.
51 Sorpe (San Pedro - Muzej katalonske umjetnosti u Barceloni)
- 1123-50.
- Bogorodica s Djetetom.
52 Maduerlo (Capilla de la Vera Cruz - Muzej Prado u Madridu)
- 1123-30.
- Istočni grijeh.
53 Leon (San Isidoro, grobnica kraljeva)
- Druga polovina 12. stoljeća.
- Krist u mandorli.
- Javljanje radosne vijesti pastirima.
- Navještenje / Vizitacija.
Slike na dasci
54 Barcelona (Muzej katalonske umjetnosti)
- Antependij iz samostana Santa Julita de Duro (12. st., Bogorodica s Djetetom, Martirij
Sv. Julite i Sv. Kirika).
- Antependij iz crkve Santa Maria de Avià (početak 13. st., Bogorodica s Djetetom,
Navještenje, Vizitacija, Rođenje, Poklonstvo kraljeva, Prikazanje u hramu).
Minijature
55 Burgo de Osma (Biblioteka katedrale)
- "Komentar apokalipse Beata de Liebano" (1086.). Bogato ukrašen primjerak čuvenog
rukopisa s nadahnutim ilustracijama Ivanovih vizija.
Tapiserije
56 Gerona (Muzej Katedrale)
- "Stvaranje svijeta" (početak 12. st.).

L: SLIKARSTVO U HRVATSKOJ

- Pri formiranju likovnog jezika na području Hrvatske u doba romanike odlučujuću je ulogu odigrala
sredozemna komponenta, to jest prostor na kojem se prepliću zapadni i istočni utjecaji i na kojima
se gradila jedna specifična likovna kultura (adriobizantizam). Takve su prilike nužno dovele do
određene heterogenosti likovnog izraza na našem tlu, a fragmentarnost sačuvanog dodatno
otežava rekonstrukciju razvojnih tokova hrvatskog romaničkog slikarstva.
- Najveći dio sačuvanih djela nalazi su u primorskom pojasu (Istra, Dalmacija).
- Iz predromaničkog i ranoromaničkog razdoblja sačuvane su cjeline u crkvama Sv. Foške kod Peroja, Sv.
Mihovila nad Limom i Sv. Ivana na Šipanu, koje svjedoče o običaju potpunog oslikavanja
unutrašnjosti crkava.

44
- Tijekom zrelog romaničkog razdoblja, u 12. stoljeću, čitavo je primorje bilo podijeljeno u tri dijela koja
se dosta jasno razlikuju na umjetničkom planu. Dok je sjeverni dio bio uvelike ovisan o Veneciji,
a srednji ostvario razmjernu neovisnost pod okriljem ugarsko-hrvatske države, južna se oblast
izrazitije priklanjala Bizantu.
- Ipak, u ukupnosti romaničkog slikarskog izraza u Hrvatskoj, uočljivo je da apokaliptička tematika
zapadnjačkih izvora nije uspijevala nadvladati arhaičnu idejnost trijumfalnog kršćanstva uraslu u
kulturu čitavog Jadrana.
- Slikarstvo dalmatinskih gradova, sasvim na tragu širih europskih kretanja, širilo je svoje utjecaje na
ruralne sredine u zaleđu (Srima). S druge strane, istarsko zidno slikarstvo, donekle izolirano od
dalmatinskih kretanja, preraslo je u pravu regionalnu tradiciju.
- Nakon 1200. godine, uslijed još uvijek dovoljno nerasvijetljenih razloga, sve se više proširuje izrada
slika na drvu, kojih masovna proizvodna počiva na sasvim određenim estetskim idealima,
zajedničkim za čitav jadranski bazen. Relativna brojnost slikanih raspela čini taj segment našeg
spomeničkog blaga važnim dijelom europske umjetničke baštine.
- Najprisniji odnos s europskim likovnim kretanjima očituju djela knjižnog slikarstva, koja iskazuju
uočljivo odvajanje od bizantskih tradicija i priklanjanje Zapadu.
- Razdoblje kasne i okasnjele romanike (13. stoljeće), općenito je doba lagane stagnacije romaničkog
likovnog izraza u Europi, uslijed čega u našim krajevima jača jedna provincijalna crta.
Najistaknutiji segment slikarstva ovog razdoblja predstavlja grupa slika na drvu s prikazom
Bogorodice s Djetetom. Premda raspolažu mnoštvom bizantskih posuđenica tipološke i
morfološke naravi, te slike su se od bizantskih uzora razlikovale po odsutnosti svetosti u sebi, te
razvijanjem osjećajno neposrednijih likova, što nužno izaziva težnju i ka prirodnijoj uvjerljivosti.

Predromaničko i ranoromaničko doba


01 Limska draga, Istra (crkva Sv. Mihovila)
- Prizori iz života Sv. Stjepana (11. stoljeće). Freska. Izrazito zapadnjačka ikonografija.
02 Sv. Martin u Lovreču Pazinatički (crkva Sv. Martina)
- Niz svetaca u srednjem pojasu bočnih apsida (11. stoljeće). Freska. Utjecaji otonske
umjetnosti.
03 Peroj (crkva Sv. Foške)
- Kristovo Uzašašće (11. stoljeće). Freska nad apsidom.
04 Ston (crkva Sv. Mihajla)
- Sv. Mihovil (druga polovina 11. stoljeća). Freska
- Donator - zetski vladar Mihajlo (druga polovina 11. stoljeća). Freska.
05 Dubrovnik (katedrala)
- Niz crkvenih otaca u apsidi (druga polovina 11. stoljeća). Freska. Bizantizirajuće odlike.
06 Šipan (crkva Sv. Ivana)
- Sv. Ivan Krstitelj (druga polovina 11. stoljeća). Freska.

Zrelo romaničko doba


07 Zadar (zvonik i kapitularna dvorana crkve Sv. Marije)
- Krist u slavi - Apostoli (početak 12. stoljeća). Freska.
- Arhanđel Gabrijel (1111.). Freska
08 Dubrovnik (katedrala)
- Bogorodica između dva sveca (prije 1120.). Freska u biskupskoj grobnici.
09 Zadar (crkva Sv. Krševana)

45
- Sv. Kuzma i Damjan (kraj 12. stoljeća). Freska u sjevernoj apsidi.
10 Zadar (crkva Sv. Petra Starog)
- Svetac (kraj 12. stoljeća). Freska u apsidi prednje crkve.
11 Zadar (samostan Sv. Frane)
- Slikano raspelo (sredina 12. stoljeća). Tempera na drvu.
12 Zagreb (Metropolitana)
- Evanđelistar MR 153 (11. stoljeće). Vjerojatno francuski rad.
13 Split (Riznica katedrale)
- Evanđelistar (12. stoljeće).
14 Srima kod Šibenika (Gospa od Srime)
- Orač (kasno 12. stoljeće). Freska na zidu nad oltarom.
15 Hum (crkva Sv. Jerolima)
- Raspeće (12. stoljeće). Freska. Bizantski (makedonski) utjecaji karakteristični za širi krug
venecijanskog slikarstva (Aquileia).
16 Hvar (katedrala)
- Bogorodica s Djetetom (prva polovina 13. stoljeća). Tempera na drvu.
17 Zadar (SICU - iz katedrale)
- Bogorodica s Djetetom (sredina 13. stoljeća). Tempera na drvu.
18 Trogir (samostan Sv. Ivana - Riznica katedrale)
- Evanđelistar (oko 1230.). Navještenje, Prikazanje u hramu, Ulazak u Jeruzelem.

Razdoblje kasne i okasnjele romanike


19 Šibenik (Zbirka umjetnina šibenske biskupije)
- Bogorodica s Djetetom (druga polovina 13. stoljeća). Tempera na drvu.
20 Zadar (SICU - iz crkve Sv. Šime)
- Bogorodica s Djetetom (druga polovina 13. stoljeća). Tempera na drvu.
21 Split (Riznica katedrale - iz Gospe od Zvonika)
- Bogorodica s Djetetom (posljednja četvrtina 13. stoljeća). Tempera na drvu.
22 Split (Riznica katedrale - iz samostana na Sustipanu)
- Bogorodica s Djetetom (posljednja četvrtina 13. stoljeća). Tempera na drvu.
23 Split (samostan Sv. Klare)
- Raspelo (kraj 13. stoljeća). Tempera na drvu.
24 Zadar (katedrala)
- Sv. Ivan Krstitelj (kraj 13. stoljeća) Freska u južnoj apsidi.
- Sv. Donat (prva četvrtina 14. stoljeća) Freska na unutrašnjem zidu pročelja.
- Jišajevo stablo (prva četvrtina 14. stoljeća). Freska u sakristiji.
25 Donji Humac na Braču (župna crkva)
- Deisis - Krist između Bogorodice i Sv. Ivana Krstitelja (prijelaz 13. u 14. stoljeće).
Freska.
26 Draguć (crkva Sv. Elizeja)
- Raspeće (Prijelaz 13. u 14. stoljeće). Freska u apsidi.
27 Poreč (Eufrazijeva bazilika)
- Navještenje (1277.). Mozaik na ciboriju. Venecijanski slikarski krug.
28 Zadar (SICU - iz samostana Sv. Marije)
- Tablica s minijaturom Raspeća (druga polovina 13. stoljeća).
29 Zagreb (katedrala)

46
- Svetački likovi (kraj 13. stoljeća). Freska u sakristiji.
30 Zagreb (Metropolitana)
- Misal MR 62. Raspeće (početak 14. stoljeća).
31 Zadar (SICU)
- "Bogorodica benediktinki" (oko 1300.). Tempera na drvu.
- "Ugljanski triptih" (prva polovina 14. stoljeća). Tempera na drvu.
32 Split (Arheološki muzej - Galerija umjetnina)
- Triptih s Bogorodicom i svecima (oko 1300.). Tempera na drvu.
33 Zadar (samostan Sv. Frane)
- Minijature u antifonarima (14. stoljeće). Svete žene na praznom Kristovom grobu
(antifonar F).

M: PRIMJENJENA UMJETNOST

- Već tijekom ranog srednjeg vijeka javljaju se relikvijari od skupocijenih materijala koji su tretirani
poput skulptura, no tek od vremena romanike to postaje redovita praksa. Sačuvani su brojni
relikvijari u obliku glava, bista, ruku ili drugih dijelova tijela (ovisno o samoj relikviji), ali i takvi
koji zadržavaju oblik kutije, no bogato ukrašene reljefnim scenama.
- Mnogobrojni predmeti vezani uz liturgiju (kaleži, svijećnjaci, prijenosni oltarići, antepediji ...) izrađeni
od dragocjenih kovina, otkrivaju izuzetnu vještinu majstora, te s jedne strane odaju vezu s djelima
prethodnih epoha, a s druge ugledanje na ostvarenja monumentalne skulpture.

Francuska
01 Conques (Riznica opatijske crkve Sainte-Foy)
- Kip Sv. Foy (5-12. st., relikvijar visok 85 cm u obliku sjedeće skulpture). Prvobitni
relikvijar u obliku glave nadograđivan je tijekom kasnijih razdoblja.
- "A" Karla Velikog (kraj 11. st., 43 x 40 cm). Relikvijar u obliku trokuta.
02 Pariz (Musée Cluny)
- "Baselski antependij" (1015-20., 177 x 120 cm, Krist, tri arkanđela i Sv. Benedikt).
Drvena jezgra s iskucanim pločama zlatnog lima.
03 Nancy (Riznica katedrale)
- Kalež i patena biskupa Gauzelina (kraj 10. st.).
04 Saint-Omer (Musée de Saint-Omer)
- Podnožje križa (1170/80., 22 x 31 cm, pozlaćena bronca i emajl). Izrađeno vjerojatno po
ugledu na veliki križ u opatiji Saint-Denis. Likovi četvorice evanđelista izrađeni su vrlo
precizno i sugestivno.
05 Pariz (Louvre)
- Orao iz opatije Saint-Denis. (oko 1140.). Antička porfirna vaza kojoj su nadodati dijelovi
od pozlaćenog srebra.

Engleska
06 London (Victoria and Albert Museum)

47
- Svijećnjak iz samostana u Gloucesteru (1104-13., vis. 51 cm). Figuralno-ornamentalni
ukras koji čini tijelo svijećnjaka dojmljiva je transformacija monumentalne skulpture u
formu zlatarskog rada.

Njemačka
07 Essen (Riznica benediktinske crkve)
- "Križ abatise Matilde" (početak 11. st.)
08 Paderborn (franjevačka crkva)
- Prijenosni oltar iz Abdinghofa (oko 1100., 18 x 31 x 12 cm). Bakreni lim, izrezan,
pozlaćen, graviran i cizeliran. Pripisuje se zlataru Rogerusu von Helmershausenu.
09 Hochelten (samostanska crkva - London, Victoria and Albert Museum)
- Relikvijar u obliku crkve Sv. Groba (1170-80., 51 x 54 cm). Jedno od najdomljivijih
djela romaničkog zlatarstva, koje sažima iskustva arhitekture, monumentalne skulpture i
radova u bjelokosti.

Austrija
10 Klosterneuburg (opatijska crkva)
- "Klosterneuburger Altar" (1181.). Sastoji se od 51 emajlirane ploče što ih je, vjerojatno
kao antependij oltara, izradio majstor Nicolas iz Verduna. Predstavlja izuzetan spoj
zlatarstva, rada u emajlu i slikarskih iskustava.

Skandinavija
11 Kopenhagen (Nacionalni muzej)
- Prijenosni oltar iz Lisbjerga (oko 1140.). Bakreni lim, iskucan i pozlaćen. Bogata
figuralika (Bogorodica s Djetetom, apostoli ...) uokvirena je ornamentalnim trakama
vikinškog podrijetla. Središnji križ je raniji.

Španjolska
12 Silos (Santo Domingo)
- Antependij oltara (12. st.). Pozlaćeni bakar i emajl. U centru je Krist Pantokrator u
mandorli (glava je izrađena u punom reljefu) okružen simbolima evanđelista, a sa strana
po šest apostola (također s glavama u punom reljefu).
13 Leon (Riznica katedrale)
- Raspelo (12. st.). Bjelokost. Prikaz živog Krista tek je djelomično srodan onima na
monumentalnim drvenim raspelima.

HRVATSKA
- Najveći broj umjetnina sačuvan je na području Dalmacije, gdje su zabilježena i imena zlatara koji su
djelovali u doba romanike (Grupša, Đuro, Milonić, braća Matej i Aristodije Zorobabelovi iz
Apulije, Šimun ...).
14 Zagreb (Riznica katedrale)
- "Ladislavov plašt" (11/12. st.). Kazula od svilenog damasta s figuralnim vezivom od
pozlaćenih srebrnih niti protkanih višebojnom svilom.
15 Bribir, Vinodol
- Pozlaćeni križ krbavskih biskupa (12/13. st.). Potpis majstora: OPUS MILONIGI.
16 Dubrovnik (Riznica crkve Sv. Vlaha)

48
- Relikvijar Sv. Vlaha u obliku glave, ukrašen emajlom (11/13. st.). Očituje izrazite
bizantske uzore.
17 Rab (katedrala)
- Relikvijar Sv. Kristofora ( prva pol. 12. st.). Iskucani srebrni reljefi (Smrt Sv. Kristofora,
Krist, Bogorodica, sveci i simboli evanđelista).
18 Zadar (SICU)
- Relikvijar Sv. Jakova (konac 11. st., 16 x 16,5 cm). Drvo obloženo srebrnim limom.Na
kutiji valjkastog oblika iskucani su likovi apostola pod arkadama, a na poklopcu poprsja
svetaca.
- Ruka - relikvijar Sv. Izidora (druga pol. 12. st., 23 x 26 x 70 cm). Srebro, dijelom
pozlaćeno, emajl, drago kamenje. Na podnožju likovi anđela u plitkom reljefu.
- Relikvijar glave Sv. Grgura (12/13. st., 20,5 x 15 x 20,5 cm). Drvena škrinjica obložena
srebrnim limom s iskucanim likovima i kompozicijama (Deisis, Navještenje, Susret
Joakima i Ane, Sv. Grgur, Sv. Krševan, Sv. Stošija).
19 Split (riznica katedrale)
- Relikvijar u obliku škrinjice (11/12. st.).

GOTIKA

POVIJESNI UVJETI

- Prostor i vrijeme: Umjetnički oblici koje nazivamo gotičkim javljaju se u Francuskoj u drugoj polovini
12. stoljeća, a u ostalim zemljama tek polovinom 13. stoljeća, te traju do sredine ili konca 15.
stoljeća. Razdoblje od oko 1130-40. do oko 1270. i "područje od stotinu milja oko Pariza"
predstavljaju izvorište i centar gotičke umjetnosti.
- Gradovi: Gradovi se izgrađuju unutar utvrđenog bedema gdje nastaju spontane aglomeracije
pojedinačnih građanskih kućica duž krivudavih uličica koje se slijevaju prema gradskom centru,
na kome se izgrađuje vijećnica ili katedrala kao stvarna i simbolična dominanta gradskog života.
- Skolastika: Izražava sveukupnost znanja i spoznaja u okvirima kršćanskog svjetonazora. Obuhvaća
gramatiku, dijelektiku i retoriku (trivium), te geometriju, aritmetiku, astronomiju i muziku
(quadrivium). Vrhunac skolastičke misli predstavljaju sedmorica doktora (Roscelin iz
Compiègnea, Anselmo Canterburyjski, Guillaume de Champeaux, Abélard, Albert Veliki, Toma
Akvinski i Duns Scotus). U skolastici su se sjedinili antički logicizam i kršćansko učenje
("Kršćanski aristotelizam"). Suptilnost skolastičke metode ogleda se u detaljnom raščlanjivanju
pojmova i odnosa (realia, nominalia).
- Sveučilišta: Predstavljaju udruge (universitas) nastavnika i studenata koje nastaju u 12. i 13. st. kao
odgovor na zahtjeve što ih postavlja razvoj društva, porast gradova, obrta i trgovine. Težište
intelektualne djelatnosti tako se premješta iz zatvorenih benediktinskih ćelija i skriptorija u
univerzitetske dvorane, gdje se, na bazi skolastičkog učenja, vode rasprave o pitanjima vjere i
znanosti.
- Prosjački redovi:

49
- Franjevci (osnovao ih je Franjo Asiški, pravila potvrđena 1221.), utemeljeni na načelima
apostolskog siromaštva, odriču se zemaljskih dobara i okreću temeljnim vrijednostima vjere.
Djeluju kao pučki propovjednici šireći emocionalniji i neposredniji doživljaj vjere.
- Dominikanci (osnovao ih je Dominik Guzman, red potvrđen 1216.), žive pod strogom
disciplinom i polažu zavjet siromaštva, orjentirani su radu na filozofiji i teologiji, te
propovijedanju, a od 1233. voditelji sudova inkvizicije.
- Heretici: Valdanezi, bogumili, patareni, katari, albigenzi, husiti ...
- Kuga:
- Jesen srednjeg vijeka:

ARHITEKTONSKI OBLICI

- Katedrala
- Konstruktivni elementi:
- Osnovna težnja sakralne gotičke arhitekture je ostvarivanje impresivnog unutrašnjeg prostora i
oživljavanje zidnih masa. To je omogućeno upotrebom triju bitnih elemenata: rebrastog
svoda, šiljastog luka i kontrafora (vanjskih podupirača).
- U gotičkoj arhitekturi svod ne počiva na zidnoj masi, već se njegova težina i pritisak
sistemom svođenja kanalizira prema stupovima nosačima, a bočni pritisak primaju na
sebe kontrafori. Ovakav sistem svođenja omogućava rastvaranje zidnih ploha
mnogobrojnim i velikim prozorima (npr. katedrala u Chartresu ih ima 170), što gotičke
građevine čini daleko svijetlijim od romaničkih (obojena svjetlost).
- Najčešći oblik svođenja je križno-rebrasti svod, no susrećemo i druge oblike rebrastog svođenja
(zvjezdasti, mrežasti, zrakasti), a kod skromnijih građevina i obiean prelomljeni
poluvaljkasti svod.
- Po arhitektonskom konceptu gotičke su crkve usmjerene ka visini, a mogućnosti kombiniranja
križno-rebrastih svodova dovode do veće razvedenosti crkvenih prostora, premda je
osnovna bazilikalna koncepcija i dalje dominantna.
- Pored konstruktivnih mnogobrojni su i dekorativni elementi (fijala, vimperg, križni cvijet,
rakovica, mrežište, ključni kamen).
- Razvedene zidne površine gotičkih crkava, pune dekorativnih elemenata i bogato opremljene
skulpturom (osobito pročelja) doimaju se često poput kamene čipke (npr. katedrala u
Reimsu).
- Prozori su najčešće ukrašeni vitrajem, što u unutrašnjosti proizvodi čudesne svjetlosne efekte.
- Profana arhitektura:
- Sve više se gradi u kamenu i sve češće je upravo monumentalna, a bogatstvom arhitektonskih
ukrasa jedva da zaostaje za sakralnom. Ipak, i dalje je najveći dio sačuvanih profanih
građevina fortifikacijskog karatktera, što ih čini bitno različitim u odnosu na djela sakralne
i stambene arhitekture, no upravo u razdoblju gotike dosegla je obrambena
arhitektura najviši nivo estetske vrijednosti.

50
A: ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ

- Četiri razvojna stupnja gotike:


- Rani gotički stil (1140-1200.): Noyon, Sens, Laon, Senlis, Paris (Notre-Dame);
- Zreli gotički stil (1210-1250.): Bourges, Chartres, Reims, Amiens, Beauvais, Paris (Sainte-
Chapelle);
- Stil rayonnant (zrakasta gotika, 1250-1350): Paris (Notre-Dame), Carcassonne, Troyes
(St-Urban), Rouen (St-Quentin);
- Stil flamboyant (plameni stil, kasna gotika, kraj 14. i 15. st.): Bordeaux, Limoges, Bayonne,
Albi, Rouen (St- Maclou).
- Gotovo sve su monumentalne građevine nastajale u dužem vremenskom razdoblju, te odražavaju više
razvojnih faza, a mnoge su doživjele temeljite restauracije tijekom 19. st. (Violet-le Duc i njegovi
učenici).

- Arhitekti:
- Guillaume de Sens (Wilhelmus Senonensis) (? - 1180.)
- Graditelj katedrale u Sensu.
- Graditelj katedrale u Canterburyju (nakon 1175.). Gradnju je prema njegovim planovima
nastavio njegov pomoćnik William.
- Jean de Challes (? - poslije 1258.)
- Produžio krakove transepta i bočne fasade pariške katedrale Notre-Dame.
-Pierre de Montereau (Montreuil) (oko 1200. - 1266.)
- Pregradio i proširio glavni brod i transept opatijske crkve St-Denis (od 1231.).
- Izgradio refektorij i Bogorodičinu kapelu crkve St-Germain-des-Prés u Parizu (1239-
44.).
- Upravljao izgradnjom pariške katedrale Notre-Dame nakon J. de Callesa (1259-66.).
- Jean des Champs (? - poslije 1287.)
- Započeo po vlastitim nacrtma katedralu u Clermont-Ferrandu (1248.).
- Sudjelovao pri gradnji katedrala u Limogesu, Rodezu i Toulouseu.
- U južnu Francusku uvodi gotičke oblike francuskog sjevera.
- Martin Chambiges (? - 1532.)
- Sagradio transept katedrale u Sensu, transept katedrale u Beauvaisu i portal katedrale u
Troyesu.
- Izradio planove za dogradnju katedrale u Senlisu.
- Predstavnik cvijetne gotike (stila flamboyant).
- Jean d'Andely (katedrala u Rouenu, započeto 1202.), Jean Langlois (projekt crkve St-Urban u
Troyesu, 13. st.), Gauthier de Reims (katedrala u Reimsu), Bernard de Soissons (katedrala u
Reimsu), Jean d'Orbais (katedrala u Reimsu), Robert de Cousy (katedrala u Reimsu), Jean Leloup
(katedrala u Reimsu), Robert de Luzarches (katedrala u Amiensu), Thomas de Cormont i njegov
sin Regnauld (katedrala u Amiensu), Jean de Brie (portal katedrale u Noyonu, 1333.), Jean Ravy
(katedrala u Parizu, 14. st.), Jean le Boutellier (katedrala u Parizu, 14. st.), Raymond du Temple
(katedrala u Parizu, 14. st.).

Sakralna arhitektura
01 St-Denis (opatijska crkva)

51
- 1122. započinje opat Suger (1081-1151.) rekonstrukciju stare romaničke građevine i daje
joj obilježja rane gotike (do 1140. pročelje, dva zvonika i prva dva traveja, 1140-44. kor i
kripta). Usporedo sa gotičkim elementima zadržavaju se i mnogi romanički elementi.
Obnovu je 1231. započeo Pierre de Montereau dodajući elemente zrele gotike
(deambulatorij).
02 Paris (katedrala Notre-Dame)
- Započeta 1163. Peterobrodna crkva s jedva primjetljivim transeptom. Zvonici na pročelju
ostali su nedovršeni. Graditelji: Jean de Challes (13. st.), Pierre de Montreau (13. st.),
Jean Ravy (14. st.), Jean le Boutellier (14. st.) i Raymond du Temple (14. st.). Obnovljena
u neogotičkim oblicima 1845-66. Visina svoda 35 m.
03 Paris (Sainte-Chapelle)
- Izgrađena 1243-48. u sklopu Palais de Justice. Graditelj Pierre de Montereau. Dvoetažna
građevina s trobrodnim donjim i jednobrodnim gornjim prostorom, koji je u potpunosti
rastvoren oslikanim prozorima.
04 Chartres (katedrala)
- Građevina iz 4. st., pregrađena u romaničku baziliku u 11.-12. st., stradala u požarima
1134. i 1194. Gotička gradnja nastavlja se iznad stare kripte i uključuje pojedine sačuvane
dijelove romaničke crkve (pročelje - južni zvonik iz 12. st., a sjeverni obnovljen početkom
16. st.). Posvećena 1260. Visina svoda 36 m.
- Trobrodni prostor produžuje se preko istaknutog trobrodnog transepta u peterobrodni kor
s dvostrukim deambulatorijem sa zrakastim apsidiolama i karakterističnom "Gospinom
kapelom". Sustav lebdećih kontrafora, te bogatstvo arhitektonske dekoracije i skulptorskog
ukrasa razigravaju vanjštinu, a vitraji predstavljaju najbolje očuvan kompleks gotičkih
oslikanih prozora uopće. Predstavlja prototip nekolicine značajnih gotičkih katedrala u
Francuskoj (Reims, Amiens ...).
05 Sens (katedrala Saint-Étienne)
- Započeta 1140. Podigao ju je Guillaume de Sens (kasnije graditelj katedrale u
Canterburyju). Transept je u prvoj polovini 16. st. izgradio u flamboyant stilu Martin
Chambiges.
06 Bourges (katedrala Saint-Étienne)
- Građena od 12. do 16. st. Osnova pripada ranoj gotici. Usvojen je tlocrt pariške katedrale,
ali je ispušten transept. Predstavlja prelazni tip između bazilike i dvoranske crkve (srednji
je brod najviši, a po dva bočna snizuju se sukcesivno).
07 Le Mans (katedrala St-Julien)
- Građena od 1060. u romaničkom stilu, 1158. pregrađena i dobiva gotički svod. 1217-54.
izgrađen je bogat kasnogotički kor s dvostrukim deambulatorijem i vijencem kapela
okruženih kontraforima i potpornim lukovima. Transept je dovršen u 15. st.
08 Coutances (katedrala)
- Podignuta u drugoj polovini 13. st. s obilježjima zrele faze francuske gotike. Na križištu
glavnog broda i transepta nalazi se osmerokutni toranj s rebrastim krovištem bez šiljastog
završetka.
09 Bayeux (katedrala)
- Romanička građevina dobiva počevši od 13. st. gotičke elemente (kor s deambulatorijem
i vijencem kapela, zvonici, transept, pojačavanje kontrafora). U 19. st. restaurirana po
uputama Violet-le-Duca.
10 Rouen (katedrala Notre-Dame)

52
- Gradnju je 1202. započeo Jean d'Andely na mjestu starije gotičke građevine iz 12. st., od
koje je ostalo pročelje sa zvonikom Saint-Roman. Ima vrlo izdužen brod, transept, kor sa
začelnom kapelom (chevet), deambulatorij i tri radijalno smještene kapele. Zvonik Tour de
Beurre dograđen je uz pročelje 1485-1507.
11 Rouen (St- Maclou)
- 1437-1541. Jedan od glavnih spomenika flamboyant stila. Trobrodna bazilika s korom na
obje strane.
12 Beauvais (katedrala St-Pierre)
- Između 1225. i 1272. Težnja za pretjeranim vertikalizmom dovela je do rušenja svetišta.
Sadašnje svetište predstavlja jedno od najsmionijih tehničko-konstruktivnih rješenja i
posljednji stupanj u razvoju gotičkog stila. Visina svoda 48 m.
13 Amiens (katedrala)
- Između 1218. i 1268., pročelje dovršeno u 15. st. Graditelji: Robert de Luzarches,
Thomas de Cormont i njegov sin Regnauld. 1849-74. restaurirao ju je Viollet-le-Duc.
Visina svoda 42 m.
14 Senlis (katedrala Notre-Dame)
- Sagrađena 1153-91., obnavljana u 13. i 16. st. Glavni portal predstavlja tip ranogotičkog
portala koji se kasnije pojavljuje kod katedrala u Nantesu i Laonu, te na sjevernom
pročelju u Chartresu. Visoki zvonik podignut je u 13. st.
15 Noyon (katedrala)
- Započeta između 1140. i 1150., s transeptom iz 1170. Svodovi su obnovljeni 1298., a
portal je 1333. pregradio Jean de Brie. Jedna od najranijih gotičkih sakralnih građevina.
16 Soissons (katedrala)
- 1175-1230. Očit je utjecaj Chartresa.
17 Laon (katedrala Notre-Dame)
- Započeta 1160. pod utjecajem normansko-anglosaksonske romaničke arhitekture,
izgrađuje se u drugoj fazi (1180-1215.) uz primjenu ranogotičkih konstruktivnih
elemenata, koji potpuno prevladavaju u trećoj fazi. Križni tlocrt s trobrodnim transeptom i
ravnim završetkom uzdužnog broda. Zvonici na pročelju ostali su nedovršeni. U
presvođavanju glavnog broda upotrebljen je šesterodjelni rebrasti svod (preuzet iz
romaničkog graditeljstva - St-Etienne u Caenu). Visina svoda 24 m.
18 Troyes (katedrala St-Pierre et St-Paul)
- Izgrađivana od 1208. u ranogotičkim oblicima. Glavni brod (1300-72.) pokazuje odlike
zrele gotike. Pročelje je 1506. godine započeo Martin Chambiges. Ima samo jedan zvonik,
dovršen u 17. st.
19 Troyes (St-Urban)
- Remek djelo arhitekture 13. st. Građena po nacrtima Jeana Langloisa. Ima tri broda,
transept i kor s poligonalnim završetkom. Iznad prizemlja zidovi su raščlanjeni prozorima
sa šiljastim frontonima i vitrajima. Ispred glavnog portala dograđen je portik.
20 Reims (katedrala)
- Započeta 1212. na mjestu starije građevine, dovršena u 15. st. Graditelji: Jean Leloup,
Gauthier de Reims, Bernard de Soissons, Jean d'Orbais i Robert de Cousy. Ima tri broda,
trobrodni transept i peterobrodni kor s deambulatorijem i vijencem kapela. Visina svoda 38
m.
21 Albi (katedrala Sv. Cecilije)

53
- Izgrađena 1282-1390. Jednobrodna bazilika bez transepta. Predstavlja tip utvrđene crkve.
Portal i trijem od bijelog mramora dovršeni 1512.
22 Strasbourg (katedrala)
- Započeta 1176. na temeljima ranije romaničke katedrale. Glavni brod dovršen u zrelim
gotičkim oblicima 1275. Zapadno pročelje (1276-1439.) izvedeno je s nešto izmjena prema
projektu Erwina von Steinbacha. Gradnju sjevernog zvonika nastavlja Ulrich von
Ensingen (1399-1419.), a dovršava (1420-39.), na visini od 142 m Johann Hültz.
23 Poitiers (katedrala)
- 1162-90. Romanička je katedrala obogaćena gotičkim konstruktivnim i dekorativnim
elementima. Tip dvoranske crkve koja slijedi tipologiju romaničkih građevina centralne
Francuske.
24 Toulouse (dominikanska crkva)
- Izgrađena 1230-1385. Dvobrodna dvoranska građevina.
25 Fontenay (cistercitska opatija)
- Izgrađena 1139-47.

Vijećnice
26 Arras
27 Compiègne
28 St-Quentin

Stambene zgrade
29 Cahors
30 St-Antonin
31 Bordeaux
32 Paris
33 Chartres
34 Arras
35 Amiens
36 Laon
37 Reims (kuća J. Callona)

Gradske zidine
38 Carcassonne
- Pojas bedema i tvrđava sagrađeni od 12. do 15. st. na ostacima starijih. U 19. st.
restaurirao ih je Violet-le-Duc. Proveden je sustav dvostrukog niza zidina pri čemu
unutrašnji niz znatno nadvisuje vanjski.
39 Beauvais
40 Bordeaux
41 Avignon

Utvrđeni burgovi
42 Mont Saint-Michel
- Obrambene zidine i utvrde sagrađene od 13. do 15. st. Romanička opatijska crkva ima
kor s deambulatorijem i kapelama izrađen u stilu flamboyant (15-16. st.).
43 Paris (Luovre, stari dvorac)

54
44 Avignon (papinska palača)
- Sjedište papa od 1309. do 1424. Arhitekti: Pierre de Cucuron, Pierre Poisson i Jean de
Loubière. Najkompletniji primjer francuske srednjovjekovne fortifikacije.
45 Nantes (kaštel vojvoda od Bretagne)
- Izgrađen od 1466. s obilježjima stila flamboyant i renesanse.
46 Tarascon (dvor kralja Renéa)
47 Poitiers ("Palais")
48 Laon (biskupska palača)
49 Reims (nadbiskupska palača)

55
B: ARHITEKTURA U OSTALIM ZEMLJAMA

ENGLESKA
- Gotička arhitektura u Engleskoj, poput one u Francuskoj, ima izvorište u graditeljstvu Normandije, ali
ostaje vjerna masivnom stilu normanske arhitekture. Karakterističan element je vrlo dubok kor
(često jednakih dimenzija kao i brodovi), koji je uglavnom pravokutnog tlocrta s Bogorodičinom
kapelom (Lady Chapel) na završetku. U okviru složenih katedralnih sklopova javljaju se centralne
prostorije namijenjene administraciji gradnje (Chapter-house), brojne kapele, te klaustri.
- Četiri faze:
-Early English (1190-1250.)
- Canterbury, Lincoln, Salisbury, Wells;
- Decorated Style: Geometrical Style (1250-1280.) i Flowing Style (1280-1360.);
- Westminster Abbey, York, Exeter, Lichfield
- Perpendicular Style (1360-1480.)
- Gloucester, Winchester, Winsdor (St. George's Chapel), Canterbury;
- Tudor Style (1480-1600.)
- Wesminster Abbey (kapela Henrika VII).
- Graditelji: William the Englishman (naslijeđuje Williama of Sens u gradnji katedrale u Canterburyju;
1172. dovršava svodove u transeptu i koru; 1180-81. izrađuje kriptu), Geoffrey de Noyers
(graditelj katedrale u Lincolnu, od 1192.), Wiliam of Wykeham (1324-1404; glavni nadzornik
gradnje kraljevskih kaštela Winsdor, Leeds, Dover; 1378. počinje izgradnjom New Collegea u
Oxfordu; od 1394. obnavlja se po njegovim nacrtima katedrala u Winchesteru).
Spomenici:
01 Canterbury (katedrala)
- Romanička građevina dobiva 1175-84. novi kor, a od 1378. novi glavni brod i transept.
Graditelji Guillaume de Sens (Wiliam of Sens) i William the Englishman. Veliki
četverokutni toranj nad križištem i južni zvonik na pročelju podignuti su u 15. st. Jedan od
glavnih spomenika Perpendicular Style.
02 Lincoln (katedrala St. Mary)
- Započeta 1074. Romanički dijelovi iz 11. i 12. st. (pročelje, podnožja zvonika). Od 1192.
gradnju vodi Francuz Geoffrey de Noyers, koji uvodi sustav ranogotičke konstrukcije. Pri
gradnji uzdužnih brodova (1209-35.) prvi se put pojavljuje novi tip zvjezdasto-rebrastog
svođenja, koji označava prekretnicu u razvoju gotičke arhitekture u Engleskoj. Angel
Choir (1256-1320., primjer Decorated Style).
03 Salisbury (katedrala St. Mary)
- Izgrađena 1220-65. Spomenik ranogotičke (Early English) arhitekture. Trobrodna
bazilika (dužina 140 m) s dva dvobrodna transepta. Oko 1350. dovršen je toranj nad
križištem (visok 123 m) i zapadno pročelje Uz crkvu je klaustar iz druge polovine 13. st.
04 Wells (katedrala)
- Građena od kraja 12. st. Posvećena 1239. Trobrodna bazilika s transeptom i dubokim
razvedenim korom. Zapadno pročelje, flankirano parom zvonika, predstavlja najbogatiji
ansambl gotičke skulpture u Engleskoj (oko 300 kipova). Toranj nad križištem sagrađen je
u 14. st.
05 London (Westminster Abbey)

56
- Krunidbena crkva Engleskih kraljeva. Sadašnja građevina započeta je 1245. Ispoljava
odlike rayonnant stila. Kor i transept posvećeni su 1269. Zvonici na pročelju prividno su
gotički, ali u detaljima odaju paladijanizam (dovršeni u 18. st.).
06 London (Wesminster Abbey - kapela Henrika VII)
- Kapela Henrika VII podignuta je 1503. s gotičkim lepezastim svodom i bogatim
skulptorskim ukrasom.
07 York (katedrala St. Peter)
- Podignuta 1225-1470. na mjestu romaničke katedrale, od koje je sačuvana samo kripta.
Trobrodna građevina s dva transepta, dva zvonika na pročelju i tornjem iznad križišta.
Izduženi kor (1361-1400.) ima obilježja ranog perpendikularnog stila. Kapitularna dvorana
iz 1342. ima drveni zvjezdasti svod.
08 Exeter (katedrala St. Peter)
- Sagrađena pretežno 1280-1369. u kasnogotičkom stilu s pročeljem bogato ukrašenim
skulpturama. Romanički tornjevi nad transeptom započeti su 1112. Temeljito restaurirana
u 19. st.
09 Gloucester (katredrala Sv. Trojstva)
- Prvotno romanička građevina (kripta, dijelovi kora). Sredinom 13. st. nastavlja se
izgradnja u gotičkom stilu (svodovi), a u 14. st. pregrađen je kor. U 15. st. podiže se
masivan toranj nad križištem, dekorativni portal na južnoj strani i Lady Chapel s kićenim
mrežastim svodom.
10 Lichfield (katedrala)
- Sagrađena u 13. i ranom 14. st. Jedna od najmanjih gotičkih katedrala u Engleskoj.
Trobrodna bazilika s transeptom i četverokutnom apsidom. Građena pretežito od crvenog
pješčenjaka. U Early English Style sagrađeni su glavni brod, transept i pročelje, a u
Decorated Style izveden je toranj nad križištem i dva manja zvonika. Restauracija se
pripisuje Christopheru Wrenu.
11 Winchester (katedrala St. Swithin)
- Izgradnja u romaničkim oblicima započinje 1093. Nakon urušavanja centralnog tornja
1107., došlo je do znatnih pregradnja u gotičkim oblicima. Ima izrazito dugačke brodove
(171 m), dva jako naglašena transepta i masivni toranj nad križištem.
12 Winsdor Castle (St. George's Chapel)
- Rezidencija engleskih vladara. Dvorac u obliku nepravilnog paralelograma, prvotno s
fortifikacijskim obilježjima, sagrađen je u nekoliko faza: prva 1216-72., druga 1327-77.
(graditelj Wiliam of Wykeham) i treća 1461-83. St. Georg's Chapel (podignuta 1473-90. na
mjestu starije) jedna je od najljepših građevina Perpendicular Style.
13 Cambridge (King's College Chapel)
- 1446-80. Primjer kasnogotičkog engleskog Perpendicular Style s bogatim dekorativnim
elementima i lepezastim svodom.
14 Oxford (katedrala)
- Romaničko-gotička građevina.
15 Wales (Conway Castle)
16 Shorpshire (Stokesay Castle)
- 1291.

NJEMAČKA
- Prodor francuske gotike na prostor Njemačke dogodio se između 1190. i 1220.

57
- U prvoj se fazi tek pojedini elementi novog stila uklapaju u pretežito romaničke građevine (Bamberg,
Limburg, Naumburg), da bi u drugoj prevladala prostorna koncepcija fracuske gotike (Köln,
Regensburg), a u trećoj i potraga za vlastitim razvojem (Sv. Elizabeta u Marburgu,
Liebfrauenkirche u Trieru, Erfurt, Lorenzkirche u Nürnbergu, Frauenkirche u Münchenu).
- Graditelji: Gerardus (1248. započeo je gradnju katedrale u Kölnu), Arnoldus (između 1280. i 1300.
gradio kor katedrale u Kölnu), Wenzel Roritzer (1411-14. gradi zapadnu fasadu i donje dijelove
zvonika katedrale u Regensburgu), Konrad Roritzer (Wenzelov sin; upravlja gradnjom katedrale u
Regensburgu 1456-74.; radi na koru crkve St. Lorenz u Nürnbergu; daje stručno mišljenje o
radovima na katedrali u Beču), Matthäus Roritzer (Konradov sin; s ocem radi u Regensburgu i
Nürnbergu) i Wolfgang Roritzer (Konradov sin; od 1495. do 1519. radi na katedrali u
Regensburgu: zvonici, svod glavnog broda, sakristija), Joerg Ganghofer (od 1468. gradski
graditelj u Münchenu, gdje iste godine postavlja temelje Frauenkirche, koja je dovršena do
njegove smrti), Hans Stethaimer (1350/60-1432.; najznačajniji predstavnik kasne gotike u
Bavarskoj, graditelj tipičnih trobrodnih dvoranskih crkava: St. Martin u Landshutu, St. Jakob u
Straubingu, St. Jakob u Wasserburgu).
Spomenici:
17 Bamberg (katedrala)
- Konstrukcija svodova ukazuje na prodor rane gotike. Zvonici podignuti uz korove su u
donjem dijelu romanički, a u gornjem gotički.
18 Naumburg (katedrala Sv. Petra i Pavla)
- Romaničko-gotička građevina. Gotička obilježja imaju svodovi, zapadni kor i gornji
dijelovi zvonika.
19 Köln (katedrala Sv. Petra)
- Započeta 1248. Kor dovršen 1322. Pročelje se gradi se od 1350. Dovršena 1880. (gornji
dijelovi zvonika, dio brodova). Graditelji: Gerardus (1257.), Arnoldus (1280.) i njegov sin
Johannes (1308.), Michael (1350.), Nikolaus iz Bürena (1437.). Odaje potpuni francuski
utjecaj.
20 Ulm (katedrala)
- Poslije katedrale u Kölnu najveća gotička građevina u Njemačkoj. Peterobrodna
građevina bez transepta s istaknutim korom. Započeo ju je 1377. graditelj i porodice
Parlér kao dvoransku crkvu. 1392. gradnju preuzima Ulrich von Esingen, koji ju
pregrađuje u baziliku. Zvonik na pročelju (162 m) izveden je u 19. st. prema originalnim
nacrtima Matthäusa Böblingera, koji je na katedrali radio od 1474. do 1494. B. Engelberg
(1494-1507.) dodaje još dva bočna broda sa zvjezdastim svodovima.
21 Magdeburg (katedrala)
- Građena od 1209. po francuskim uzorima (Laon), predstavlja najraniji gotički objekt u
Njemačkoj. 1330. dobiva ulazni trijem (s kipovima mudrih i ludih djevica), a u 15-16. st.
zvonike.
22 Regensburg (katedrala St. Peter)
- Započeta 1275., a dovršena 1524. (zvonici tek u 19. st.). Trobrodna bazilika s transeptom
koji ne prelazi širinu bočnih brodova. Graditelji: Wenzel Roritzer (1411-14.), Andreas Engl
(1436-53.), te Wenzelovi sinovi i unuci Konrad, Matthäus i Wolfgang Roritzer (do 1519.).
Remek djelo bavarske gotičke arhitekture.
23 Frieburg (katedrala)
- Započeta 1283., dovršena u 16. st. U dijelovima iz 15. st. prevladavaju francuski utjecaji.
24 Soest (St. Maria zur Wiese)

58
- Započeta 1331. (zvonici iz 15. st.). Trobrodna dvoranska crkva s tri svodna polja i tri
poligonalne apside.
25 Marburg (Elizabetkirche)
- Izgrađena 1236-83. Jedna od prvih gotičkih građevina u Njemačkoj. Dvoranska crkva s
uskim pobočnim brodovima, transeptom i izduženim korom. Zvonici na pročelju izrađeni
su 1314-60.
26 Trier (Liebfrauenkirche)
- Prvobitno krstionica. Izgrađena 1227-43. Predstavlja najvažniju gotičku građevinu
centralnog tlocrta (oblik lista djeteline s dvije apside).
27 Chorin (crkva cistercitskog samostana)
- Ranogotička trobrodna bazilika od opeke. Pročelje dovršeno 1334.
28 Erfurt (katedrala)
- Sagrađena 1154-1472., uglavnom u gotičkom stilu (dijelovi zida transepta su romanički).
29 Nürnberg (Lorenzkirche)
- Započeta u 13. st. kao longitudinalna bazilika (dovršena prema prvobitnoj zamisli u
drugoj polovici 14. st.). 1439-77. dobiva kasnogotički kor (arhitekt Konrad Roritzer).
30 München (Frauenkirche)
- Osnovana 1271., nanovo sagrađena 1468-88. (graditelj Joerg Ganghofer) kao
jednostavna trobrodna dvoranska crkva od opeke, nadsvođena mrežastim sustavom rebara.
Restaurirana u 19. st. i znatno obnovljena nakon stradanja u II svjetskom ratu.
31 Landshut (crkva Sv. Martina)
- Dvoranska crkva. Graditelj Hans Stethaimer (1392-1432.).
32 Mosel (Burg Eltz)
- Sredina 14. st.
33 Aachen (nova gradska vijećnica)
- Podignuta 1333-70. na ostacima carske palače, restaurirana 1898-1902.
34 Stralsund (vijećnica)
- Gradnja započeta 1278. Proširena je 1316., a sjeverno pročelje sagrađeno u prvoj
polovini 15. st.

AUSTRIJA
Spomenici:
35 Beč (katedrala Sv. Stjepana)
- 1340. gradi se kor po uzoru na katedralu u Regensburgu. Od 1359. romanički se dijelovi
mijenjaju i proširuju, te građevina dobiva obilježja trobrodne gotičke dvoranske crkve.
Svod je dovršen 1454. Graditelji: Seyfried, Wenzler, Peter Prachatitz i Hans Von
Prachatitz (južni zvonik, 1433. - vis. 139 m).

BELGIJA
- U prvom naletu francuskih gotičkih utjecaja djelomice se gotiziraju neke postojeće romaničke građevine
ili im se dodaju pojedini gotički elementi (katedrala u Tournaiu), no i kasnije su romaničke
tradicije osjetne. Česte su građevine s jednim zvonikom na pročelju. Visina srednjeg broda rijetko
prelazi 25-30 m.
Spomenici:
36 Bruxelles (katedrala Sv. Gudule)

59
- Gradnja je započela 1260. i trajala tri stoljeća. Pročelje iz 14. st.
37 Bruxelles (vijećnica)
- Započeta 1402. Toranj građen od 1449.
38 Brugge (katedrala)
- 12-13. st., dopune iz 14. st.
39 Brugge (gradski toranj i vijećnica)
- Kasnogotičko pročelje.
40 Liège (katedrala St-Paul)
- Izgrađivana u 13. st. u gotičkom stilu, dovršena u 16. st.
41 Antwerpen (katedrala)
- Započeta 1352. Sjeverni zvonik podignut 1502-18., južni nedovršen. Sedmerobrodna
građevina. Najveća gotička građevina u Belgiji.
42 Gent (burg)

NIZOZEMSKA
- Prve gotičke crkve, koje nastaju sredinom 13. st., karakterizira stroga jednostavnost cjeline i detalja.
Izuzetak je katedrala u Utrechtu sagrađena po francuskom uzoru (Soissons). Očituje se sklonost
gradnji dvoranskih crkava.
Spomenici:
43 Rotterdam (Grøote Kerk)
- Započeta 1412., kor dovršen 1487., zvonik izgrađen 1449-1651. Građena od opeke.
44 Utrecht (katedrala Sv. Martina)
- Građena od 1254. do 1517. u kasnogotičkim oblicima. Peterobrodna građevina s
transeptom i trobrodnim korom s deambulatorijem i vijencem kapela (dovršen 1317.).
1674. teško je oštećena, pa su preostali samo kor, transept i dva traveja južnog broda.
45 Dordrecht (katedrala)
- 14. st. Peterobrodna bazilika s transeptom. Zvonik (70 m) nije dovršen.
46 Amsterdam (Oude Kerk)
- 14. st.

ŠVEDSKA
- Afirmacija gotičkog stila dogodila se tijekom 13. st. pod utjecajem Sjeverne Njemačke, odakle dolazi i
karakterističan način gradnje opekom.
Spomenici:
47 Uppsala (katedrala)
- Sagrađena 1250-1435. od opeke. Duga 118 m. Trobrodna građevina s transeptom i
korom s vijencem kapela, te dva zvonika na pročelju (sagrađena po shemi francuskih
katedrala). Od 1287. gradnjom upravlja Etienne de Bonneuil iz Pariza.

POLJSKA
- Velike katedrale iz 13-14. st. (Krakov, Gniezno) građene su kao crkve dvoranskog tipa. U ovom se
razdoblju kao zanimljiv regionalni tip javljaju dvobrodne crkve (crkva Blažene Djevice Marije u
Wislici). Tijekom 14. i 15. st. podižu se brojne građevine, uglavnom pod utjecajem
sjevernonjemačkog načina gradnje opekom.
Spomenici:
48 Krakov (katedrala)

60
- Tijekom 14. st. stara je romanička građevina (stradala u požaru 1305.) u potpunosti
pregrađena u gotičkim oblicima.
49 Gdansk (crkva Sv. Marije)
- Građena od 14. st. Trobrodna dvoranska crkva s izrazito širokim transeptom.
50 Gdansk (crkva Sv. Ivana)
- Osnovana 1358. Kasnogotička trobrodna dvoranska crkva od opeke, nadsvođena
zvjezdastim svodom.
51 Varšava (katedrala Sv. Jana)
- Građevina iz 13-14. st., preinačena u 19. st.

ČEŠKA

- Gotički stil tijekom 13. i 14. st. se pročišćuje i postaje ujednačeniji, da bi vrhunac razvoja dosegao u
vrijema Karla IV (1347-78.). Već u četrnaestom, a posebice u 15. st., uz strane se majstore počinju
javljati i domaći graditelji.
Graditelji:
-Peter Parlér iz Schwäbisch Gmünda (oko 1330. - 1399.) Vjerojatno je s ocem Henrikom
surađivao kod gradnje crkve Sv. Križa u Schwäbisch Gmündu. Od 1353. upravlja
gradnjom katedrale Sv. Vida u Pragu, gdje je izveo kor i kapelu Sv. Vaclava, te izradio
nacrt za južni zvonik. Od 1360. gradi kor crkve Sv. Bartolomeja u Kolinu. Gradio je
kapelu Svih Svetih u Hradčanima koja nije sačuvana, a vjerojatno i Karlov most na Vltavi.
- Václav Parlér (Peterov sin) Radi u Pragu i Beču, a 1402. bio je pozvan da radi na milanskoj
katedrali.
- Ján Parlér (Peterov sin) Preuzima gradnju katedrale Sv. Vida 1398.
- Domaći graditelji: Petr Lutka, Stanek iz Praga, Matija Rejsek, Beneš.
Spomenici:
52 Prag (katedrala Sv. Vida)
- Od 1344. do 1352. gradnju vodi Matthieu d'Arras, nastavlja od 1353. do 1397. Peter
Parlér iz Schwäbisch Gmünda, a nakon njega Václav, Ján i Pavel Parlér. Dovršena je u
neogotičkim oblicima u 19. st. (zvonici na pročelju).
53 Prag (Karlov most)
- Započeo ga je Peter Parlér.
54 Prag (Karluv Tyn)
- 1348-55.

ITALIJA
- Gotičko graditeljstvo u Italiji slijedi uzore cistercitske gotike koju su prigrlili franjevci. Talijanski
graditelji daju prednost prostoru s umjerenom visinom i razmjerno zatvorenim građevnim
korpusom, preuzimajući od francuske gotike određene konstruktivne elemente (prelomljeni
lukovi, križno-rebrasti svodovi, kontrafori). Pročelja crkava realiziraju se kao ukrasne stijene na
kojima se razvija repertoar gotičkih arhitektonsko-dekorativnih i skulptorskih cjelina. U Italiji je
sačuvan izrazito velik broj profanih građevina iz gotičkog razdoblja (utvrde, palače, javne zgrade,
stambene zgrade, mostovi).
Graditelji:
- Fra Filippo da Campello (13. st.) Pripisuju mu se crkve Sv. Franje i Sv. Klare u Assisiju,
franjevačke crkve u Tadinu i Terniju, te San Simone u Spoletu).

61
- Antonio di Vicenzo (oko 1350. - 1402.) Radio u Bologni gradske utvrde, crkvu San Petronio, te
zvonik crkve San Francesco.
- Arnolfo di Cambio (oko 1240. - 1302.) Graditelj i kipar. Učenik Nocola Pisano. Izradio planove
za Palazzo Vecchio i katedralu u Firenci, te za katedralu u Orvietu.
- Jacopo Talenti (oko 1300. - 1362.) Graditelj crkve Santa Maria Novella u Fireci.
- Nicolò Pisano (oko 1225. - prije 1287.) Graditelj i kipar. Pripisuje mu se autorstvo projekta
crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji.
- Giovanni Pisano (oko 1250. - poslije 1314.) Graditelj i kipar. 1284-99. upravlja gradnjom
katedrale u Sieni. Koncem 13. st. radi na katedrali u Pisi. 1304. dovršava kor i dio pročelja
katedrale u Massa Maritima.
- Giovanni di Simone (13/14. st.) 1277. gradi Camposanto u Pisi. Pripisuje mu se pregreadnja
crkve Santa Maria della Spina u Pisi (1321.).
- Scipione Bon. 1338. radi na crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji.
- Giovanni Bon (? - 1442.) Graditelj i kipar. Radio na Cà d'Oro i Duždevoj palači (Porta della
Carta) u Veneciji.
- Bartolomeo Bon (? - 1464.) Graditelj i kipar. Glavni predstavnik venecijanskog gotico fiorito. S
ocem radi na Cà d'Oro i Duždevoj palači (Porta della Carta) u Veneciji. 1441-45. gradi
Scuola Grande della Misericordia (izgorjela 1485.). 1441-52. obnavlja crkvu Santa Maria
della Carità (sada Gallerie della Accademia). Sredinom 15. st. počinje graditi Cà del Duca
na Canal Grande.
Spomenici:
55 Fossanova (opatijska crkva Santa Maria e Santo Stefano)
- Započeta 1173. Trobrodna bazilika s križnim svodovima (bez rebara) odijeljenim
prelomljenim pojasnicama, transeptom i velikom oktogonalnom lanternom nad križištem.
Čitav samostanski kompleks građen je u duhu cistercitske rane gotike.
56 Assisi (San Francesco)
- Prva gotička građevina u Italiji, uzor za crkve prosjačkih redova. Zbog strmog terena
konstruirana u dvije etaže. Donja crkva sagrađena je 1228-32., povećana u 14. st. Gornja
crkva posvećena je 1253.
57 Assisi (Santa Chiara)
- Graditelj fra Filippo da Campello (1257.).
58 Bologna (San Francesco)
- Sagrađena 1236-63. Prva gotički presvođena franjevačka crkva u Lombardiji, nastala pod
cistercitskim utjecajima (Clairvaux i Pontigny). Kampanil je sagradio Antonio di Vicenzo.
59 Bologna (San Domenico)
- Započeta 1235. Matična crkva dominikanskog reda s grobnicom njegova osnivača.
60 Bologna (San Petronio)
- Izgrađena u 14. st. Peterobrodna bazilika s transeptom (117 x 48 m). Jedan od najljepših
unutarnjih prostora talijanske gotike. Glavni graditelj Antonio di Vicenzo.
61 Firenca (katedrala Santa Maria del Fiore)
- Započeo ju je 1296. i većim dijelom izgradio Arnolfo di Cambio na mjestu ranije crkve
Santa Reparata, nastavio u firentinskoj gotici Francesco Talenti (1357-66.). Nacrt za
kampanil izradio je Giotto (sagrađen 1334-87.). Kupolu je sagradio Filippo Brunelleschi.
Pročelje je uglavnom neogotičko.
62 Firenca (Santa Croce)

62
- Započeta u drugoj polovini 13. st. Najveća franjevačka crkva u Italiji. Završena 1443.
Nacrte za pročelje izradio je Simone Cronaca krajem 15. st., a ostvario 1857-63. N. Matas.
63 Firenca (Santa Maria Novella)
- Započeta 1278., dovršio ju je Jacopo Talenti 1360. Donji dio pročelja je romanički, a
gornji renesansni.
64 Firenca (Palazzo Vecchio, Palazzo della Signoria)
- Vjerojatno ju je gradio Arnolfo di Cambio 1298-1314. To je gotička građevina
fortifikacijskog karaktera s tornjem visokim 96 m.
65 Firenca (Ponte Vecchio)
- Gradio ga je vjerojatno Neri di Fioravante 1345. S obje se strane ređaju trgovine i
obrtničke radionice, a spojni hodnik u gornjem katu vodi iz Gallerie degli Uffizi do
Palazzo Pitti.
66 Siena (katedrala Santa Maria Assunta)
- Gradnja započeta 1229. po romaničkoj koncepcija, a nastavljena u gotičkim oblicima.
Trobrodna bazilika s transeptom i šesterostranom kupolom (1264.) nad križištem. Kor je
izgrađen u 14. st. Unutrašnjost i vanjština obloženi su slojem naizmjeničnih crnih i bijelih
maramornih ploča. 1284-99. gradnjom upravlja Giovanni Pisano.
67 Pisa (Santa Maria della Spina)
- Kod pregradnje 1321. godine vjerojatno je sudjelovao Giovanni di Simone. Mramorni
ukras vanjštine izveli su Cellino di Nese i Nino Pisano.
68 Orvieto (katedrala Sanctissima Corporale)
- Gradnja započeta 1290. Osnova vjerojatno potječe od Arnolfa di Cambio, to jest slijedi
njegovu osnovu za katedralu u Firenci. Trobrodna bazilika s transeptom, ravnim stropom i
ravno završenim korom. Trodjelno pročelje srodno je onom katedrale u Sieni.
69 Milano (katedrala)
- Započeo ju je 1386. Simone de Orsenigo. Kod gradnje su sudjelovali: Hans von
Freiburg, Heinrech von Gmünd (Parler), Giovanni Antinio Amadeo, Giovanni Giacomo
Dolcebuono (kupola nad križištem), T. Pellegrini (koncepcija pročelja, izvedeno 1616-
45.). Gradnja je završena 1805-09. Peterobrodna građevina s trobrodnim transeptom.
Bogatsvo dekoracije i ogromne dimenzije u biti prikrivaju nedostatke u cjelovitosti
koncepcije.
70 Castel del Monte (Apulija)
- Lovački dvor Fridrika II. Podignut 1240-50. Ima osmerokutnu osnovu s osam
osmerokutnih kula na kutovima.
71 Napulj (San Lorenzo Maggiore)
- 1290.-1325.
72 Mantova (Palazzo Ducale)
- 14.-15. st.
73 Verona (Ponte Scaligero)
- Podignut 1376. Lukovi od bijelog kamena s nadgradnjom od opeka.
74 Venecija (Santa Maria Gloriosa dei Frari)
- Započeta 1250., vjerojatno po nacrtu Nicola Pisano. 1338. ju je nadogradio i modificirao
Scipione Bon. Trobrodna bazilika s transeptom. Brodovi su presvođeni križno-rebrastim
svodovima odijeljenim prelomljenim pojasnicama.
75 Venecija (Duždeva palača)

63
- U početnom obliku (814.) imala je ulogu tvrđave, u 12. st. izgrađena u bizantskom stilu s
trijemovima i loggiama, a od 1309. počela poprimati današnje oblike. Glavno pročelje
prema Piazzetti sagrađeno je između 1424. i 1442.
76 Venecija (Cà d'Oro)
- Sagradili su je Giovanni i Bartolomeo Bon, te kipar Matteo Raverti 1421-36. godine. Na
njenoj je gradnji radio i Antonio Busato, jedan od graditelja šibenske katedrale. Najljepši
primjer stila gotico fiorito.

ŠPANJOLSKA
- Gotički oblici dolaze u Španjolsku posredstvom cistercita, no vremenom francuski utjecaju prevladavaju
strogost cistercitskog graditeljstva. Stil mudéjar (12. do 16. st.) javlja se kao mješavina maurskih i
zapadnoeuropskih elemenata.
Graditelji:
- Enrique (? - 1277.) Jedan od graditelja katedrala u Burgosu (transept) i Leonu. Unosi u
španjolsko graditeljstvo elemente francuske gotike.
- Jaime Fabré iz Mallorce (13/14. st.) 1296-1317. gradi dominikansku crkvu u Mallorci. 1317.
imenovan doživotnim graditeljem katedrale u Barceloni.
Spomenici:
77 Burgos (katedrala)
- Započeta 1221. na mjestu starije romaničke građevine, uglavnom dovršena tijekom 13.
st. Završetke dvaju zvonika na pročelju (1442-58.), te masivan toranj nad križištem (1466.)
podigao Hans iz Kölna. Trobrodna bazilika s transeptom, deambulatorijem i vijencem
kapela, sagrađena pod utjecajem sjevernofrancuske gotike.
78 Toledo (katedrala)
- Građena od 1227. na mjestu gdje se ranije nalazila vizigotska crkva iz 6. st, a zatim
maurska mošeja. Dovršena 1493. Peterobrodna građevina s transeptom, nizom kapela,
dvostrukim deambulatorijem i dva zvonika.
79 León (katedrala Santa Maria)
- 13-15. st. Trobrodna bazilika sagrađena po uzoru na katedrale u Chartresu, Reimsu i
Amiensu. Graditelji: Enrique, Pedro Cebrian, Guillén de Rohan, Juan de Badajoz.
Skulptorski ukras su djelomično izveli francuski majstori.
80 Avila (katedrala)
- Sagrađena u 13-14. st. pod utjecajem opatijske crkve St. Denis.
81 Barcelona (katedrala Santa Cruz)
- Romanički djelovi potječu iz 11. st. Gotičku gradnju započeo je 1298. Jaime Fabré iz
Mallorce. Po tlocrtu je srodna katedrali u Albiju.
82 Barcelona (Santa Maria del Mar)
83 Palma de Mallorca (katedrala)
- 1231-1601.
84 Palma de Mallorca (Castillo de la Almudaina)
- Kvadratna građevina s dvorištem koje okružuju arkade.
85 Sevilla (katedrala)
- Sagrađena 1402-98. u kasnogotičkim oblicima. Jedna od najvećih građevina kršćanskog
zapada (140 x 90 m). Petarobrodna građevina s transeptom i kratkim korom. Kao zvonik
služi minaret nekadašnje mošeje iz 12. st.
86 Salamanca (Catedral Nueva)

64
- Izgradnju je započeo 1513. J. G. Hortañón. Nakon mnogih prekida dovršena je 1733.
Trobrodna građevina sa zvjezdastim svodovima. Posljednje od velikih djela gotike u
Španjolskoj.

65
C: ARHITEKTURA U HRVATSKOJ

- Rana gotika počinje se u Hrvatskoj pojavljivati od sredine 13. st. (Zagreb, katedrala, kapela Sv.
Stjepana). U drugoj polovoni 13. st. uvode franjevci tip propovjedničke crkve (Zagreb, Zadar,
Pula).
- Na području Sjeverne Hrvatske uglavnom prevladava tip jednobrodnih crkava s presvođenim svetištem
poligonalnog završetka i prostranijom, nešto širom i pravokutno izduženom lađom. Vidljiva je
privrženost najjednostavnijim konstruktivnim principima, koja zadržava dosta skromnu obradu
portala i prozora, te uglavnom nerazvedenu zidnu masu. Invencija se najčešće ispoljavala u
konstrukciji svodova, gdje je u pozno doba češća zvjezdasta mreža. Izraziti renesansni oblici u
Sjevernoj Hrvatskoj ne dolaze do izražaja, pa gotičke forme traju još i u 17. st., paralelno s
barokom (Zagreb, katedrala, Albertalov mrežasti svod, 1642.; crkveni svod u Lepoglavi, 1676.).
- Uz obalu je redovit tip jednostavnih propovjedničkih crkva pravokutnog tlocrta s otvorenim drvenim
krovištem i s kvadratnim apsidama (ili apsidom) presvođenim križno-rebrastim svodom,
nerazvedenih zidnih ploha s uskim izduženim prozorima šiljastolučnog završetka. Tipologija
malih građevina gotovo se ne mijenja u odnosu na romaničko doba, osim upotrebe prelmljenih
lukova i svodova, te učestalijih kvadratnih apsida umjesto polukružnih.

Graditelji:
- Armirigus (druga pol. 14. st.) Sagradio kapelu Sv. Antuna Opata u Žminju.
- Dente (15. st.) Graditelj. Sagradio crkvu Sv. Marije u Gračišću.
- Mihoje Brajkov (14. st.) Graditelj i kipar iz Bara. 1327-48. radi u Dubrovniku. Najvažnije mu je
djelo klaustar samostana Male Braće.
- Onofrio di Giordano della Cava (15. st.) Talijanski graditelj. Od 1436. do 1443. radi u
Dubrovniku (vodovod, Velika česma, Mala česma, Knežev dvor), uglavnom kao
projektant čije su planove (osobito skulptorski ukrašene dijelove) izvodili drugi majstori.
- Ratko (Alegretto) Ivančić (15. st.) Graditelj i klesar. 1415. stupa u nauk kod Petra Pozdančića, te
1421. naslijeđuje njegovu radionicu u Veneciji (1421.). U Dubrovniku radi na palači
Sandalja Hranića (1429.), Kneževoj palači (1439., 1441.) i na palači Šiška Đurđevića
(1452.). 1435-40. gradi s Ratkom Brajkovićem drugi kat zvonika korčulanske katedrale.
Radi još i u Blatu na Korčuli, Splitu i Sinju.
- Ratko Brajković (15. st.) Graditelj i klesar. Radi uglavnom u Dubrovniku. Od 1437. gradi s
pomoćnicima drugi kat zvonika korčulanske katedrale. U Kneževu dvoru u Dubrovniku
gradi svodove u prizemlju i stube po uputama Onofrije della Cave. Najvažnije mu je djelo
Knežev dvor na Šipanu (1448.). Surađuje s Jurjem Dalmatincem (isporučuje kamen za
crkvu Sv. Franje u Ankoni i crkvu Sv. Ivana u Šibeniku).
- Hranić Dragošević (14/15. st.) Graditelj iz Korčule. Gradio kule u Korčuli i Trogiru. 1406-27. s
pomoćnicima gradi lađe i prizemlje zvonika korčulanske katedrale.
- Giacomo Correr iz Tranija (15. st.) Protomajstor gradnje korčulanske katedrale od 1441. do
1448. Gradi cisterne u Šibeniku (u suradnji sa zadarskim majstorima Markom Petrovim
Puljizom i Jurjem Mihovilovim).
- Marin Radojev (15. st.) Trogirski graditelj. Nakon 1420. protomajstor gradnje mletačkog kaštela
u Trogiru. 1438. radi na trogirskoj luci.
- Nikša Račić (15. st.) Trogirski graditelj. Zajedno s Markom Gruatom presvodio glavni brod
trogirske katedrale (1431-36.), te izgradio kapelu Sv. Jerolima sa sjeverne strane katedrale
(1438- 46.).

66
- Marko Gruato (15. st.) Graditelj iz Venecije. Zajedno s Nikšom Račićem presvodio glavni brod
trogirske katedrale (1431-36.), te izgradio kapelu Sv. Jerolima sa sjeverne strane katedrale
(1438-46.).
- Matej Gojković (15. st.) Graditelj i klesar. S majstorom Stjepanom 1422. obnavlja zvonik
trogirske katedrale (prvi i drugi kat).
- Frane Jakovljev (Francesco di Giacomo) (15. st.) Projektant prve faze šibenske katedrale.
- Antonio di Pier Paolo Busato (15. st.) Kipar i Graditelj iz Venecije. Do 1441. sudjeluje u prvoj
fazi gradnje šibenske katedrale. Samostalno gradi crkvu Sv. Petra u Grebaštici. Ponovo
radi na katedrali od 1446. pod vodstvom Jurja Dalmatinca.
- Lorenzo Pincino (15. st.) Talijanski graditelj i kipar. 1420. radi na luci, a 1424. na kuli u Trogiru.
1423. obnavlja utvrde u Zadru. Od 1435. radi na šibenskoj katedrali (kapela Deše
Jakovljeva - prvi travej sjeverne lađe). Vjerojatno glavni majstor bočnih brodova
katedrale.
- Juraj Matijev Dalmatinac (oko 1410. - 1473/75.) Graditelj i kipar. Do 1441. radi u Veneciji
(vjerojatno u radionici Giovannija i Bartolomea Bona). Od 1441. protomajstor gradnje
šibenske katedrale (poslove, s prekidima, vodi do smrti). 1444. gradi u Zadru pregradu u
crkvi Sv. Frane. U Splitu gradi s pomoćnicima palače (pokraj zlatnih vrata, Mala
Papalićiva, Cipici ...), a u Pagu je od 1443. aktivan na izgradnji novog grada (zborna
crkva, zidine, biskupska palača - uglavnom preko pomoćnika). 1464-66. zaposlen je u
službi Dubrovačke republike na gradnji utvrda (kula Sv. Katarine, Minčeta ...). U Ankoni
je radio na Loggia dei Mercanti (1451-58.), crkvi San Francesco delle Scale, te na crkvi
augustinaca.
- Juraj Dimitrov (15. st.) Graditelj iz Zadra. 1442-46. radi u Rijeci na proširenju crkve Sv. Marije.
1443. započinje s bratom Pavlom gradnju zborne crkve Sv. Marije u Pagu (svetište). 1448-
52. radi na Rabu (palača Kolona Crnote, samostan Sv. Eufemije u Kamporu). 1468. radi na
zidinama Paga.
- Pavao Vanucijev iz Sulmone (14. st.) Talijanski graditelj i kipar. Djelovao u Zadru i Pagu 1386-
1400. Po nacrtu Andrije Desina gradi 1389. apsidu crkve Sv. Mihovila u Zadru. 1392.
gradi novo pročelje zborne crkve Sv. Marije u Starom Pagu. 1398. gradi sakristiju crkve
Sv. Spasa u Zadru.
- Andrija Desin (druga pol. 14. st.) Zadarski arhitekt. Izradio nacrte za apsidu crkve Sv. Mihovila
u Zadru (graditelj Pavao iz Sulmone), crkvu Sv. Katarine (graditelj Nikola Arbušanić),
kulu utvrde Sv. Mihovila na Ugljanu (graditelji Grgur i Bilša Bilšić), te vjerojatno i za
pregradnju crkve Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu.
- Luka Ivana Gaje iz Nina (14/15. st.) Zadarski graditelj. 1397. radio na crkvi Sv. Petra u Poljani
na Ugljanu. 1398. sagradio svodove sakristije zadarske katedrale.
- Nikola Grgurov Bilšić (15. st. ) Zadarski graditelj. 1438-53. pregrađuje zvonik crkve Sv. Marije
u Zadru.
- Nikola Bilšin Bilšić (15. st.) Zadarski graditelj. 1426. gradi s Ivanom Alegretovim sklonište za
gubavce u zadarskom pregrađu. 1444. gradi s Vukom Slavogostovim i Jurjem Đurđevićem
crkvu Sv. Nikole u Tihlićima (Kula Atlagića), a 1445. pregrađuje s Ivanom Spanžićem
crkvu Sv. Luke u Kamenjanima (Škabrnja).
- Juraj Lukačević Zavaliska (15. st.) Zadarski graditelj. Sagradio je gotičke crkve u Zaglavu
(1458.) i Salima (1465.).

Sjeverna Hrvatska

67
01 Zagreb (katedrala Sv. Stjepana)
- Utemeljena na mjestu romaničke bazilike nakon 1276. (dolazak biskupa Timoteja iz
Francuske). Tri poligonalne apside presvođene su vitkim križno-rebrastim svodovima
(rješenje slično onom u Troyesu). Kasnije dodane lađe sagrađene su po uzoru na njemačko
graditeljstvo. Temeljito je obnovljena u neogotičkim oblicima, kada je dobila i zvonike na
pročelju (Herman Bollé).
02 Zagreb (crkva Sv. Marka)
- Gotički svodovi nad lađama, svetište i kontrafori izvedeni su na romaničkoj osnovi u
drugoj polovini 14. st. (njemački graditelji pod vodstvom Ivana "parlera"). Južni portal
ukrašen je s petnaest skulptura.
03 Medvedgrad (kapela Sv. Filipa i Jakova)
- Osmerostrana građevina s peterostranom apsidom, presvođena rebrastim svodovima.
04 Topusko, Karlovac (samostan Sv. Jurja)
- Od cistercitskog samostana, koji se spominje od 1211., sačuvane su tek ruševine
monumentalnog pročelja (oko 1300.). Iskopavanja su otkrila tragove trobrodne presvođene
crkve (51 x 20 m) sa starijom zaobljenom apsidom.
05 Čazma (župna crkva Sv. Marije Magdalene)
- Trobrodna romaničko-gotička građevina s četverokutnim svetištem i transeptom.
Barokizirana u 18. st. (svodovi, oltari).
06 Brinje (kapela Frankopanskog grada)
- Trokatna kapela iz početka 15. st., s gotičkim portalom i križno-rebrastim svodovima
kripte i kata. Ističe se razvedenošću svođenja asimetričnog prostora.
07 Oštarije, Ogulin (župna crkva Sv. Marije)
- Prvotno velika trobrodna gotička građevina, koju su podigli Frankopani 1451. Sada kao
crkva služi obnovljeno svetište, dok zidovi nekadašnjih lađa s gotičkim dovratnicima čine
dvorište.
08 Križevci (crkva Sv. Križa)
- Ranogotička građevina s početka 14. st., temeljito pregrađena u kasnogotičkim oblicima
u 15. st. Jednobrodna građevina s izduženom poligonalnom apsidom presvođenom križno-
rebrastim svodovim i s kontraforima. Zvonik na pročelju izveden je u doba renesanse, te
nadograđivan u 18. i 20. st. Građevina je barokizirana u 18. st.
09 Glogovnica, Križevci (Crkva Sv. Marije)
- Dvobrodni prostor odijeljen je stupovima s prelomljenim lukovima. Izduženo gotičko
svetište poligonalnog završetka presvođeno je križnim svodovima. Zvonik nad pročeljem
podignut je u 19. st.
Zagorje
10 Remetinec, Varaždin (crkva Sv. Marije)
- Jednobrodna građevina s izduženim poligonalnim svetištem poduprtim kontraforima.
Niski gotički trijumfalni luk dijeli brod (mrežasti svod na polustupovima) od svetišta
(zvjezdasti svod na konzolama).
11 Belec (stara župna crkva Sv. Jurja)
- Spominje se od 1334. Od prvobitne romaničke građevine preostao je dio koji je u 14. st.
pregrađen u zvonik, te mu je pridodat brod i poligonalno svetište nadsvođeno gotičkim
križnim svodom.
12 Tuhelj, Klanjec (župna crkva Sv. Marije)

68
- Kasnogotička građevina, više puta pregrađivana. Poligonalno svetište, poduprto
kontraforima, presvođeno je križnim svodom.
13 Lobor (Majka Božja Gorska)
- Jednobrodna gotička građevina s poligonalnim svetištem. Barokizirana u 18. st.
14 Lepoglava (pavlinski samostan, crkva Sv. Marije)
- Gotička barokizirana crkva. Gotički brod produljen je u 17. st., te presvođen mrežastim
svodom. Izduljeno gotičko svetište, poduprto kontraforima, ima križne i zvjezdaste
svodove. Osvijetljeno je visokim dvodjelnim prozorima s mrežištem.
Slavonija
15 Požega (franjevačka crkva Sv. Dimitrija / Sv. Duha)
- Građevina iz 1280. na mjestu starije. U svetištu ima ranogotička rebra oslonjena na
konzole.
16 Požega (crkva Sv. Lovre)
- Podignuta oko 1300. U svetištu ostaci gotičkih fresaka.
17 Ilok (crkva Sv. Ivana Kapistrana)
- Jednobrodna gotička crkva, pregrađena u 18. st., te ponovo 1900-06. (Herman Bollé).
18 Dragotin, Đakovo (župna crkva Majke Božje)
- Ima sačuvan gotički svod u svetištu. Ostali dijelovi su neogotički.
Istra
19 Pula (franjevačka crkva)
- 1280. Primjer crkve propovjedničkog tipa sredozemnog podrijetla, s golemom lađom
pravokutnog tlocrta, golih zidova s rijetko raspoređenim uskim izduljenim prozorima, te
visoko podignutog otvorenog drvenog krovišta. Nešto je razrađenije trodjelno svetište,
koje se prema lađi otvara šiljastim trijumfalnim lukovima, a presvođeno je križno-
rebrastim svodovima. Samostan s četverokutnim klaustrom sagrađen je istodobno s
crkvom, a obnovljen u 15. st.
20 Poreč (franjevačka crkva)
- Sagrađena krajem 13. st., povećana sredinom 14. st. U 19. st. pregrađena u Istarsku
sabornicu.
21 Žminj (kapela Sv. Antuna)
- Sagrađena 1381. (majstor Armirigus). Jednobrodna građevina s upisanom četvrtastom
apsidom, presvođena prelomljenim poluvaljkastim svodom. Oslikana freskama s kraja 14.
st.
22 Pazin (župna crkva Sv. Nikole)
- 1441. dobiva starija crkva veliki kasnogotički poligonalni prezbiterij presvođen
zvjezdastim svodom.
23 Čepići, Buzet (crkva Sv. Marije)
- 1492. Trobrodna građevina s poligonalnom apsidom. Nad svetištem je mrežasti svod, a
rebra se oslanjaju na konzole. Majstori Matej iz Pule i Petar iz Ljubljane.
24 Beram (župna crkva Sv. Martina)
- 1431. Kasnogotičko svetište ukrašeno je freskama. U 19. st. proširena je još jednim
brodom.
25 Gračišće (crkva Sv. Marije)
- 1425. Pravokutna građevina s prelomljenim poluvaljkastim svodom. Profilacija otvora
ukazje na sjevernjačke utjecaje. Graditelj Dente.
Kvarner

69
26 Rijeka (augustinski samostan Sv. Jeronima)
- Kapele Sv. Trojstva i Bezgrešnog začeća (gotovo skeletnih konstrukcija), te svetište
crkve, imaju odlike alpske gotike. Cijeli je kompleks kasnije barokiziran.
27 Krk (kapela Sv. Vida)
- Zadužbina Frankopana iz druge polovine 15. st. Ima poligonalni tlocrt i mrežasti svod po
uzoru na kontinentalne građevine.
28 Dobrinj (župna crkva Sv. Stjepana)
- Romanička građevina, višekratno obnavljana i dograđivana tijekom 15. i 16. st. Mrežasti
svod svetišta djelo je domaćih majstora s početka 16. st. Crkva je obnovljena u 18. st.

Dalmacija
29 Dubrovnik (dominikanski samostan s crkvom Sv. Dominika)
- Sagrađen početkom 14. st. (majstori Nikola i Juraj, sinovi Nikole Lovrinog iz Zadra,
zatim Blaž Kalendin, Raden, Mile ...). Crkva je sagrađena početkom 14. st. u stilu
jednostavnih propovjedničkih građevina. Klaustar je rađen u stilu cvijetne gotike.
30 Dubrovnik (franjevački samostan s crkvom Sv. Frane)
- Crkva je sagrađena početkom 14. st. u stilu jednostavnih propovjedničkih građevina.
Ističe se bogat kasnogotički portal. Romaničko-gotički klaustar sagrađen je 1327-48.
(majstor Mihoje Brajkov).
31 Korčula (dominikanski samostan s crkvom Sv. Nikole)
- Započeta 1481. U 17. st. dobiva drugu lađu.
32 Korčula (katedrala Sv. Marka)
- Utemeljena oko 1405. i podignuta tijekom 15. st. kao trobrodna bazilika s bujnom
gotičko-renesansnom dekoracijom. Graditelji: Bonino iz Milana, Hranić Dragošević,
Ratko (Alegretto) Ivančić, Ratko Brajković, Giacomo Correr iz Tranija i Marko Andrijić.
33 Split (samostan Sv. Frane)
- Romaničko-gotički klaustar.
34 Trogir (katedrala Sv. Lovre)
- Svodove, podignute četrdesetih godina 15. st., gradili su majstori: Marin Radojev,
Stjepan, Nikša Račić i Marko Gruato. Sakristija, s prelomljenim gotičkim svodom,
sagrađena je nakon 1446. Gotičkom slogu pripada i rozeta na pročelju, te prvi i drugi kat
zvonika (drugi kat 1422. Matej Gojković).
35 Trogir (crkva Sv. Dominika)
- 14. st. Jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom. Klaustar sagrađen u 15. st.
36 Šibenik (crkva Sv. Frane)
- Podignuta početkom 14. st.
37 Šibenik (crkva Sv. Grgura)
- Jednobrodna gotička crkvica.
38 Šibenik (katedrala Sv. Jakova)
- Utemeljena 1432. Frane Jakovljev, Antonio Busato, Lorenzo Pincino, Juraj Dalmatinac,
Nikola Firentinac.
39 Ćokovac, Pašman (samostan i crkva Sv. Kuzme i Damjana)
- Romanička jednobrodna građevina, pregrađena u drugoj polovini 14. st. u gotičkim
oblicima (pravokutno svetište s križno-rebrastim svodom, dva portala).
40 Pag (zborna crkva Sv. Marije)

70
- Započeta 1443. (apside - majstori Juraj i Pavao Dimitrovi), nastavljena do konca 15. st.
(suradnici Jurja Dalmatinca, zatim Marko Andrijić i Nikola Alegreti).
41 Pag (samostan Sv. Margarite)
- Pravokutna apsida presvođena je rebrastim svodom. Kapelu Mišulić sagradio je nakon
1467. Radmil Ratković po projektu Jurja Dalmatinca. Djelomično su sačuvana tordirana
rebra svoda.
42 Nin (župna crkva Sv. Asela)
- Kapela Gospe od Zečeva. Križno-rebrasti svod iz prve polovine 16. st.
43 Zadar (crkva Sv. Frane)
- Posvećena 1280., produžena početkom 14. st. Jednobrodna građevina s pravokutnim
svetištem presvođenim križno-rebrastim svodom.
44 Zadar (crkva Sv. Dominika)
- Posvećena 1280. Produžena na način da je u korpus crkve uklopljena romanička
stambena zgrada. Izrazito izdužena jednobrodna građevina s kvadratnom apsidom
presvođenom križno-rebrastim svodom.
45 Zadar (crkva Sv. Mihovila)
- Pravokutno svetište presvođeno križno-rebrastim svodom sagradio je 1389. Pavao iz
Sulmone, po nacrtu protomajstora Andrije Desinog. Obnovljena je u neogotičkom stilu.
46 Zadar (sakristija katedrale)
- Križno-rebraste svodove sagradio je iza 1398. svećenik graditelj Luka Ivana Gaje iz
Nina.

Urbanizam
47 Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Korčula
48 Ston, Mali Ston
- Sagradili su ga Dubrovčani na prevlaci Pelješca od 1335. Ima izrazito fortifikacijski
karakter. Sagrađen je s dvjema urbanim jezgrama i lukama na krajevima pojasa zidina
pomoću kojih je premošten pristup poluotoku (4 km zida, četrdesetak kula, pet tvrđava).
49 Pag
- Gradnja započeta 1443.

Fortifikacije
50 Poreč (kula)
- Peterokutna kula na ulazu u grad, sagrađena 1249-50., prepravljena 1447-48. (majstori
Ivan i Lazar de Pari iz Trsta).
51 Split (mletački kaštel)
- 1435. Sačuvane su dvije velike kule.
52 Trogir (kaštel Kamerlengo)
- Sagrađen nakon 1420., tako da je u njega uklopljen dio postojećih zidina s poligonalnom
kulom. Vjerojatno rad Marina Radojeva.
53 Zadar (Kaštel i Citadela)
- Kaštel sagrađen 1438., ojačan 1414. Citadela sagrađena nakon 1409.
Javne zgrade
54 Dubrovnik (Knežev dvor)

71
- Nakon eksplozije oružane 1435. preuređuje ga u gotičkom stilu Onofrio della Cava iz
Italije. Gotičko-renesansna građevina s renesansnim trijemom u prizemlju i gotičkim
prozorima na katu.
55 Dubrovnik (Sponza, Divona)
- Sagrađena 1515-22. Dvokatnica s renesansnim trijemom u prizemlju i gotičkim i
renesansnim prozorima na katovima.
56 Trogir (loža)
- Vjerojatno rad Mateja Gojkovića.
57 Pag (kneževa palača)
- Sagrađena u 15. st. (portal izradio Ivan Pribislavljić), znatno pregrađena u 19. st.
58 Pula (gradska vijećnica)
- Podignuta 1296. Od izvornih dijelova postoji oštećena istočna fasada sa slijepim
lukovima ispod vijenca i ostacima kasnoromaničkog skulptorskog ukrasa.

Stambene zgrade
59 Trogir (palača Cipiko)
- Oko 1470. Andrija Aleši.
60 Poreč (palača)

72
D: SKULPTURA U FRANCUSKOJ

- Razvoj gotičke skulpture povezan je u Francuskoj pretežno uz arhitekturu kao element logične i bogate
akcentuacije pojedinih portala, te oltarskih kompozicija. Ta se plastika razvija u pravcu realizma,
a sadržajno je podređena vjerskim temama, opširno ilustrirajući sveukupan kompleks teoloških
ideja, uključujući i brojne alegorijske prikaze.
- U odnosu na romaničku skulpturu, promjene se u tehničkom smislu odnose na osvajanje prostornosti, a
u izražajnom smislu narativni se karakter zamijenjuje emocionalnim, što nužno dovodi i do
povećane realističnosti. Zbog nastojanja da se realističkom shvaćanju približe i apstraktni likovi,
došlo je do naglašene ekspresivnosti, psihologizacije likova i izrazite pažnje u obradi detalja.
- Od materijala u upotrebi je kamen i drvo (u unutrašnjosti), a rijetko bronca.
- Prvo žarište razvoja skulpture vezano je uz radionicu katedrale u Chartresu (glavni portal, 1145-55.),
odakle se utjecaji šire na Angers, Le Mans, St-Denis i Pariz.
- Oko 1250. očituje se pojava prirodnijeg stava, ornamentalna kompozicija zamjenjuje se prirodnijom
figuralnom s izrazitijom dozom realističnosti prikaza: Chartres, Pariz, Amiens, Bourges, Reims.
- Snažni razvoj skulpture koji se odigrao između 1150. i 1250. nije se nastavio jednakim tempom u
slijedećih sto godina, pa se npr. skulpture iz sredine 14. st. ne razlikuju bitnije od onih iz sredine
13. st. Veliki portali iz druge polovine 13. st. (Bourges, Poitiers) uglavnom ponavljaju ostvarenja
Pariza, Amiensa i Reimsa.
- Tijekom 14. i 15. stoljeća proširuje se skulptorska obrada i na izradu grobnica i sarkofaga (Bourges, St-
Denis, Amiens, Dijon).
- I na području skulpture dominantnu je ulogu odigralo sjeverno područje Francuske, izvršivši upliv na
južne pokrajine.

Skulptori:
- Jean de Chapelle
- Dvije skulpture na gradskim vratima Amiensa.
- Jean d'Arras (13/14. st.)
- Od 1299. do 1307. radi na mramornom nadgrobnom spomeniku Filipa III Smjelog
(opatija St-Denis).
- Jean Pépin de Huy (prva pol. 14. st.)
- Izradio s pomoćnicima niz nadgrobnih spomenika (nadgrobna ploča s idealiziranim
likom Roberta d'Artois u opatiji St-Denis).
- Jean de Marville (umro 1389.)
- Skulptorska dekoracija crkve kartuzijanskog samostana u Champmolu kod Dijona.
- Claus (Klaas) Sluter (umro 1406.)
- Francuski kipar rodom Nizozemac (Haarlem). Isprva pomoćnik Jeana de Marville.
Započinje izradu grobnice Filippa Smjelog (nakon 1381.) u samostanu u Champmolu. Na
ploči koja pokriva sarkofag izveo je lik vojvode u ležećem položaju, a na plohama sa
strana četrdesetak likova iz pogrebne pratnje, među kojima i redovnike žalobnike
(pleurants), koji od tada postaju karakterističan element francuske nadgrobne plastike.
- 1391-97. izvodi skulpture za glavni portal samostanske crkve (za trimo lik Bogorodice, a
sa strana lik vojvode sa Sv. Ivanom Krstiteljem i njegove žene sa Sv. Katarinom). Od 1395.
do kraja života radi na golemoj mramornoj grupi Kalvarije za samostanski klaustar. Od
gornjeg su dijela sačuvani tek oskudni fragmenti, dok je podnožje, poznato pod nazivom

73
"Mojsijev zdenac", potpuno sačuvano. Ima šesterostrano oblik, a na svakoj se plohi nalazi
po jedan lik proroka s anđelom iznad.
- Claus de Werve (1380. - 1439.)
- Nećak i učenik Clausa Slutera. Suradnik pri izradi "Mojsijeva zdenca" (šest žalosnih
anđela). Nakon 1406. nastavio je Sluterov rad na grobnici Filippa d'Ardito u
kartuzijanskom samostanu u Champmolu. 1430. izveo retabl (stražnji dio oltara) u crkvi
mjesta Bessey-les-Citeaux.
- Jean de la Huerta
- Spomenik Ivana Bez Straha i Margarite Bavarske u samostanu u Champmolu (1443.).
- Antoine le Moiturier iz Avignona
- Spomenik Ivana Bez Straha i Margarite Bavarske u samostanu u Champmolu (1461-70.).
- Jacques de Baërze (kraj 14. st.)
- Flamanski kipar koji je djelovao u Burgundiji. Između 1394. i 1399. izradio je dva
drvena oltara (Dijon, Musée des Beaux-Arts). Na jednom je izveo Raspeće,
Poklonstvo kraljeva i Polaganje u grob (na vanjskim je stranama krila Melchior
Broederlam naslikao Prikazanje u hramu i Bijeg u Egipat). Na drugom oltaru izveo je Smrt
Ivana Krstitelja, Mučenje Sv. Katarine i Sv. Barbare, te Iskušenje Sv. Antuna.
- Jean de Liège (? - prije 1382.)
- Flamanski kipar. Izveo veći broj nadgrobnih spomenika i kipova od mramora i
alabastera: nadgrobni spomenik s kipovima Charlesa IV Lijepog i Jeanne d'Evreux (kipovi
u Parizu, Louvre); kip Blanche de France (St-Denis, Notre-Dame-la-Blanche); drveni
naslon katedre (Dijon, Musée des Beaux Arts).
- Michele Colombe (oko 1430. - 1512.)
- Jedan od posljednjih predstavnika francuskog kasnogotičkog kiparstva (oltari, nadgrobna
skulptura). Glavna su mu djela: nadgrobni spomenika Françoisa II vojvode od Bretanje i
njegove žene (katedrala u Nantesu, 1502-07., prema nacrtu J. Peréala), reljef Sv. Jurja u
borbi sa zmajem (Pariz, Louvre), te Kalvarija i Polaganje u grob (opatija Solesmes).
- Jean de Chartres (15/16. st.)
- Pomoćnik Michela Colombea u izradi nadgrobnih spomenika (Nantes, katedrala).
- Martin Chambiges (? - 1532.)
- Izradio skulpture na portalima transepta katedrale u Sensu. Predstavnik cvijetne gotike
(stila flamboyant).
- Jean Juste (Giovanni di Giusto Betti) iz Firenze (1485. - 1549.)
- U suradnji s bratom Antoineom izvodi nadgrobni spomenik Louisa XII i njegove žene
Anne de Bretagne u opatijskoj crkvi St-Denis, unoseći u francusko kasnogotičko kiparstvo
elemente talijanske renesanse.
- Nikolaus Hagenauer (oko 1445. - 1526.)
- S braćom Veitom i Paulom imao kiparsku radionicu u Strasbourgu.
- Djela: Oltar katedrale u Strasbourgu (1500-01., sačuvano Oplakivanje Krista, sada u
crkvi Sv. Stjepana), oltar za Marijinu kapelu u katedrali (1486., Uzašašće Marijino), oltar
za kor katedrale.
- Nikolaus Gerhaert von Leyden (oko 1430. - 1473.)
- Njemački kipar. Radio u Trieru, Strasbourgu, Konstanzu i Beču nadgrobne ploče s
likovima pokojnika i portretna poprsja.
- Gregor Erhart (oko 1460. - 1540.)
- Njemački drvorezbar.

74
- Djela: glavni oltar cistercitske crkve u Kaisheimu, kipovi glavnog oltara u Blaubeurenu,
Madona u ružičnjaku u Frauensteinu i Belle Allemande (sv. Magdalena) u Louvru.

Skulptorski kompleksi:
01 Chartres (katedrala Notre-Dame)
- Skulptorski ukras sastoji se od preko 2000 djela (puna skulptura, visoko reljefi,
pojedinačni kipovi, grupe) sa sakralnim, alegorijskim i crkveno-historijskim temama, u
stilskom rasponu od krutih formi proizašlih iz romaničke tradicije do naturalističkih
tendencija kasne gotike.
- Zapadno pročelje - "Kraljevski portal" (1145-55.). Karakteristični stupoliki kipovi
(statues-colonnes) predstavljaju biblijske ličnosti. U kapitelnoj zoni poredane su scene
kristološkog ciklusa, a u lunetama Krist u slavi (centralni), Bogorodica s Djetetom (desni)
i Uzašašće (lijevi).
- Sjeverni krak transepta (1200-1260.). Na timpanonu glavnog portala (1200-1210.)
prikazani se Smrt Bogorodice, Uznesenje Bogorodice i Krunjenje Bogorodice, na trimou
Sv. Ana s Bogorodicom, a sa strana biblijske ličnosti (Melkisedek, Abraham, Mojsije,
Samuel, David / Izaija, Jeremija, Sv. Šimun, Sv. Ivan Krstitelj). Na timpanonu lijevog
portala (1220-35.) prikazano je Rođenje, Javljanje pastirima i Poklonstvo mudraca, a na
timpanonu desnog (1220-35.) Salomonov sud i Jobove muke. Na pilonima portala (1235-
60.) izrađeni su likovi iz Starog zavjeta.
- Južni krak transepta (1205-1250.). Na timpanonu glavnog portala (1205-15.) prikazan je
Posljednji sud, na trimou Krist koji blagosivlja, a sa strana Apostoli. Na timpanonu lijevog
portala (1215-20.), "Portala Mučenika", prikazana je Historija Sv. Stjepana, a sa strana
sveti mučenici (Sv. Stjepan, Sv. Klement, Sv. Lovro, Sv. Vincent, Sv. Denis, Sv. Piat, Sv.
Maurice, Sv. Teodor i Sv. Juraj). Na timpanonu desnog portala (1220-25.) prikazana je
Historija Sv. Martina i Historija Sv. Nikole, a sa strana sveti oci (Sv. Leon, Sv. Silvestar,
Sv. Ambroz, Sv. Nikola, Sv. Martin, Sv. Jeronim, Sv. Grgur). Na pilonima (1230-50.)
prikazane su Vrline i Poroci, Starci Apokalipse, mučenici i sveti oci.
- U unutrašnjosti razvedena oltarna ograda ukrašena je kasnogotičkom skulpturom (scene
iz života Bogorodice i Krista), djelom raznih umjetnika iz 14. i 15. st.
02 Angers (katedrala Saint-Maurice)
- Zapadni portal inspiriran je "Kraljevskim portalom" u Chartresu. Likovi iz starog zavjeta.
03 Le Mans (katedrala Saint-Julien)
- Stupolike skulpture na južnom portalu.
- Brojni nadgrobni spomenici.
04 Avallon (crkva Saint-Lazare)
- Stupolike skulpture slične onima u Chartresu.
05 Senlis (katedrala)
- Zapadni portal (oko 1175.) ima skulpture s obilježjima rane gotike: stupoliki kipovi već
najavljuju slobodnije pokrete, odjeća je manje priljubljena, a dekorativni element jače
naglašen.
06 Sens (katedrala)
- Nakon 1184.
- Kipovi Sv. Stjepana i Sv. Ivana Krstitelja na glavnom portalu su iz 12. st.
- Skulpture na portalima transepta djelo su Martina Chambigesa, predstavnika stila
flamboyant.

75
07 Laon (katedrala Notre-Dame)
- Zapadno pročelje (oko 1200.). Vjerojatno je predstavljalo najsnažniji kompleks skulpture
kasnog 12. st. u Francuskoj, no nažalost, drastično je pregrađivano.
08 Pariz (katedrala Notre-Dame)
- Započeto 1208.
- Desni portal zapadnog pročelja - portal Sv. Ane (1165-70).
- Glavni portal zapadnog pročelja (1223-30).
- Portal sjevernog krila transepta (sredina 13. st.).
09 Paris (Sainte-Chapelle)
- Likovi apostola (prije 1248.) mogu se usporediti sa istovremenim ostvarenjima Amiensa.
10 Amiens (katedrala Notre-Dame)
- Nakon 1220.
-U luneti glavnog portala Posljednji sud. Na trimou "Beau Dieu". Desni portal posvećen je
Bogorodici, a lijevi lokalnim svecima. Skulpture su stilski relativno homogene.
- Portal južnog kraka transepta.
11 Rampillon
12 Reims (katedrala)
- Obnova započeta nakon 1210. Na skulpturi su se stopila stilska ostvarenja Chartresa s
utjecajima antičke skulpture. Oko 1230. došlo je do promjene majstora (i ukusa ?), pa su
neke već izrađene skulpture antikizirajućeg stila zamijenjene onima kojih je stil potjecao iz
Amiensa i Pariza. Oko 1240. razvio se stil koji će ostati karakterističan za francusku
gotičku skulpturu za slijedećih stotonu i pedeset godina. Također je i lisnati ukras kapitela
pilona iz Reimsa postao popularan i često imitiran (Chartres, Noyon).
- Prema modelima radionice iz Chartresa nastala je od 1211. do 1231. serija likova
patrijarha na desnim vratima.
-Na glavnom portalu zapadnog pročelja (1240-60.) zapaža se miješanje utjecaja Chartresa
i Amiensa (Bogorodica s Djetetom u luneti, Navještenje, Vizitacija, Prikazanje u hramu,
brojni likovi anđela), te inspiracije antičkom skulpturom ("Partenon gotičke skulpture").
13 Strasbourg (katedrala Notre-Dame)
- Na portalu južnog kraka transepta (nakon 1230.) prikazana je Smrt Bogorodice, te
Salomonov sud, kojemu su sa strana postavljeni alegorijski likovi stare i nove crkve
(Ecclesie i Sinagoge).
- Skulptura zapadnog pročelja (započeto 1277.) derivira od ostvarenja Majstora Sv. Josipa
u Reimsu (Lude djevice), dok likovi Proroka (oko 1300.) ispoljavaju nešto stroži stil
kojem je izvor možda starija gotička skulptura samog Strasbourga.
- Portal sjevernog kraka transepta izveo je u kasnogotičkom stilu Jakob von Landshut
(1495-1505.).
- Bogato skulpturiranu propovjedaonicu izveo je u kasnogotičkim oblicima Hans
Hammerer (1484-85.).
- Autoportret Nikolausa Gerharta von Leydena (treća četvrtina 15. st.).
- Autoportret Nikolausa von Hagenaua (kraj 15. st.).
14 Bourges (katedrala Saint-Étienne)
- Južni portal - Starozavjetne ličnosti (na tragu "Kraljevskog portala" u Chartresu).
- Glavni portal - Uskrsnuće mrtvih (1270-80.).
- Sv. Stjepan.
15 St-Denis (opatijska crkva)

76
- Louis IX naručio je seriju spomenika za kraljeve karolinške i kapetske dinastije,
uglavnom realiziranih nakon 1260. (Grobnica Dagoberta I, Grob Louisa Francuskog ...).
- Filip Lijepi (nakon 1327.).
16 Fontevrault
17 Champmol, Dijon (kartuzijanski samostan)
- Jean de Marville (umro 1389.): skulptorska dekoracija crkve.
- Claus Sluter: dovršava skulpturu na portalu; grupa Kalvarije u klaustru - "Mojsijev
zdenac"; započinje izradu grobnice Filippa Smjelog (nakon 1381.) - nastavio ju je njegov
nećak Claus de Werve nakon 1406.
- Spomenik Ivana Bez Straha i Margarite Bavarske radili su Jean de la Huerta (1443.) i
Antoine le Moiturier iz Avignona (1461-70.).
18 Poitiers (palača grofova od Poitiersa, danas Palais de Justice)
- Kamin u velikoj sali.
19 Brou, Burgundija
- Nadgrobni spomenik Filiberta Lijepog. Sibila (oko 1500.).
20 Pariz (Louvre)
- Portret Charlesa V.
- Krunjenje Bogorodice (slonovača), kraj 13. st.
- Bogorodica s Djetetom (slonovača), 14. st.
- Bogorodica s Djetetom (kamen, burgundska škola, poč. 15. st.).
- Nadgrobni spomenik Philippa Pota (rad skulpturske škole iz Dijona), oko 1480.
- Gregor Erhart: Sv. Marija Magdalena (oko 1500.).
21 Dijon (Musée des Beaux-Arts)
- Poliptih (Jacques de Baërze, 1394-99.).

E: SKULPTURA U NJEMAČKOJ I AUSTRIJI

- Razvoj gotičke skulpture u Njemačkoj počinje dvadesetih godina 13. stoljeća pod francuskim utjecajem,
koji je bio osobito jak u oblastima uz Rajnu.
- Pred kraj 13. stoljeća rodila se nova vrsta religioznih skulptura, namijenjenih za privatne potrebe
vjernika (andachtsbild): Pietà, Bogorodica s Djetetom ...
- U 15. stoljeću njemačka skulptura doživljava snažan procvat koji nastavlja gotičke tradicije, jačajući
naturalističke elemente i stvarajući veći broj kipova od drva, kamena i bronce.

NJEMAČKA
Skulptorski kompleksi:
01 Bamberg (katedrala)
- Oko 1235. gotičko je kiparstvo bez ikakva prijelaza smijenilo romaničku plastiku.
Pretpostavlja se da je majstor bamberške radionice morao raditi u Reimsu.
- Posljednji sud u luneti glavnog portala (1235-40.).
- Adam i Eva na 'Adamovim vratima' predstavljaju rudimentarno modelirane aktove.
- Crkva i Sinagoga na 'Kneževskom portalu'.
- Južni portal (kipovi cara Henrika II i carice Kunigunde).

77
- U unutrašnjosti kip konjanika ("Bamberg Raiter") i figure u istočnom koru.
- Vizitacija.
- Nadgrobni spomenik nadbiskupa Friedricha von Hohenlohe (sredina 14. st).
- Lisna maska (oko 1235.).
- Korske klupe (nakon 1350., Kralj David).
02 Naumburg (katedrala)
- Skulptorski ukras izrađen između 1235. i 1270. predstavlja najznačajniji kompleks
gotičke skulpture u Njemačkoj.
- Skupina Raspeća smještena je na ulazu u kor, a ne iznad, kako je to bilo uobičajeno.
- Letner (Posljednja večera, Judin poljubac ...).
- Kipovi donatora na zapadnom koru, nastale oko 1240. (Dietrich von Brehna, Berchta,
Ekkehart - Uta, Timo von Kistritz, Wilhelm von Camburg, Sizzo von Kefernburg,
Dietmar, Hermann - Reglindis, Conrad, Gerburg), rad su nepoznatog kipara nazvanog
Naumburger Meister, kojemu se pripisuju i neki radovi u Amiens i Metzu.
- Na kapitelima u unutrašnjosti javlja se izrazito naturalistična lisna dekoracija.
03 Magdeburg (katedrala)
- Oko 1245.
- Mudre i lude djevice.
- Lisna maska, oko 1260.
04 Freiburg (katedrala)
- Brojne skulpture kojima je crkva ukrašena uglavnom su iz 14. stoljeća.
- Zapadni portal, "Zlatna vrata" (oko 1300.) direktno je ovisan o Strasbourgu.
- Kipovi u predvorju (između 1280. i 1310.).
05 Marburg (Elizabethkirche)
- Glavni portal.
- Brojni nadgrobni spomenici.
06 Braunschweig
07 Erfurt
08 Nürnberg (St. Sebaldus)
- Posljednji sud na južnim pobočnim vratima (prva polovina 14. st.).
- "Nevjestina vrata" vode u predvorje sjevernog broda: Mudre i lude djevice, Adam i Eva
(sredina 14. st.).
- Kulminaciju nürnberške škole predstavljaju grupe iz radionice figura u terakoti i majstori
"Lijepog zdenca" ("Schöner Brunnen")
- Bogorodica, Apostoli.
09 Köln (katedrala)
- Skulpture na koru (prva četvrtina 14. st.) slične su onima u Strasbourgu i Freiburgu.
- Marija, Krist.
- Sv. Matija.
10 Schwäbisch-Gmünd (katedrala Sv. Križa)
11 Augsburg
12 Ulm (katedrala)
- Bogat plastičan ukras glavnog portala pokazuje prodor realističnih elemenata u
tradicionalni kasnogotički stil.
- Korska sjedala izradio je domaći kipar Jörg Syrlin Stariji 1469-74.
13 Rottweil

78
Skulptori:
14 Conrad Meit (14/15. st.)
- Izrađivao je kipove od drva i alabastra i nadgrobne spomenike (u crkvi St. Nicolas u
Brou-en-Bresse; u Lons-le-Saunieru ...).
15 Konrad von Einbeck
16 Hans Multscher (oko 1400. - 1467.)
- Glavni predstavnik kasne gotike u švapskim pokrajinama.
- Ecce homo (1429., Ulm, katedrala, glavni portal).
- Oltar iz Wurzacha (1437., poliptih, Berlin, Deutsches Museum).
17 Nikolaus Gerhaert von Leyden (? - 1473.)
- Radio u Trieru, Strasbourgu, Konstanzu, Passauuu i Beču - nadgrobne ploče i portretna
poprsja.
- Bogorodica sa Sv. Anom, Berlin, Staatliche Museen.
- Autoportret (Strasbourg, katedrala).
- Nadgrobna ploča s likom cara Friedricha III (1469., Beč, katedrala).
18 Jörg Syrlin Stariji (oko 1425. - 1491.)
- Od 1449. upravlja drvorezbarskom radionicom u Ulmu.
- Korska sjedala katedrale u Ulmu (1469- 74.). U punoj plastici prikazani su
likovi antičkih filozofa, pjesnika i sibila, te umjetnikov Autoportret, a u 91 reljefu proroci,
apostoli i mučenici.
19 Bernt Notke (oko 1440. - 1509.)
- Radi u Lübecku kao drvorezbar i pozlatar.
- Trijumfalni križ (1477., Lübeck, katedrala).
- U Stockholmu izvodi u drvu monumentalnu grupu Sv. Jurja (1483-89.), te nadgrobni
spomenik kancelara Sturea.
20 Erasmus Grasser (oko 1450. - 1518.)
- Maurski plesači (1480., drvo, München, Stadtmuseum). 16 egzotično-grotesknih figura u
izvanredno živim pokretima, izrađeni za dvoranu stare gradske vijećnice.
- Oplakivanje Krista (1502-05., kamen, Freising, katedrala).
- Sv. Mihovil (Freising, katedrala), oko 1500.
21 Adam Krafft (oko 1455. - 1509.)
- Djeluje u Nürnbergu. Uz Stossa i Riemenshneidera najznačajnija ličnost njemačkog
kasnogotičkog kiparstva. Radi isključivo u kamenu.
- Svetohranište (1493-96., Nürnberg, Lorenzkirche). Obilje bogatih kasnogotičkih ukrasa
isprepleteno je s arhitektonskom konstrukcijom koja služi za smještaj velikog broja
kipova, grupa i reljefa.
- Niz nadgrobnih ploča (1498-1503.).
22 Veit Stoss (oko 1447. - 1533.)
- Kipar, bakrorezac i slikar. Jedan od najznačajnijih predstavnika završne faze njemačke
gotičke skulpture, napose u radovima u drvu.
- Od 1477. do 1489. radi na svom kapitalnom djelu, drvenom rasklopnom oltaru Marijine
crkve u Krakovu (13 x 11 m). Na njegovu središnjem dijelu, te na unutrašnjim i vanjskim
pločama (12) prikazani su u visokom reljefu s mnoštvom figura prizori iz Marijina života.
Oltar je dijelom pozlaćen i polikromiran.
- 1496. vraća se u Nürnberg, gdje nastaju djela njegove kasne faze: Raspeće (drvo,
Sebalduskirche, nad glavnim oltarom), Navještenje (1517-18., drvo, Lorenzkirche, kor).

79
- Marijin oltar (1520-23., Bamberg, katedrala). Rađen za karmelićansku crkvu u
Nürnbergu.
23 Tilman Riemenschneider (oko 1460. - 1531.)
- Djeluje od 1483. u Würzburgu, gdje je imao radionicu koja je izrađivala djela za krajeve
uz Majnu i Franačku. Radi pretežno u drvu rasklopne oltare s bogatim gotičkim
arhitektonskim okvirima unutar kojih komponira grupe s idealiziranim, slikovito
modeliranim likovima. Izbjegava polikromiju i pozlatu.
- Adam i Eva (1491-93., kamen, Würzburg, Mainfränkisches Museum - izvorno na portalu
Marijine kapele).
- Nadgrobni spomenik Rudolfa von Scherenberg (1496., Würzburg, katedrala).
- Conrad von Schaumburg, Würzburg, Marienkapelle, oko 1500.
- Oplakivanje, Sv. Stjepan, Sv. Barbara, Würzburg, Mainfränkisches Museum, 1500-1510
- Drveni rasklopivi oltar s Posljednjom večerom (1501-04., Rothenburg, crkva Sv. Jakova).
- Drveni rasklopivi oltar s Uznesenjem Bogorodice (1505-10., Creglingen,
Herrgottskirche).
- Oplakivanje Krista (1519-23.; 2,5 x 1,66 m, glavni oltar župne crkve u Maidbronnu).
24 Gregor Erhart (oko 1460. - 1540.)
- Drvorezbar.
- Sv. Magdalena - "La belle Allemande" (Pariz, Louvre).
25 Peter Vischer Stariji (oko 1460. - 1529.)
- Obrazovao se u očevoj (Hermann Stariji) radionici u Nürnbergu. Osim kraćih boravaka u
Heidelbergu (1494.) i Krakovu (1506.), stalno živi u Nürnbergu, gdje obiteljsku ljevaonicu
podiže na rang najznačajnije u Njemačkoj.
- Grobnica Sv. Sebalda (1508-19., Nürnberg, Sebalduskirche). Remek djelo ostvareno u
suradnji sa sinovima (Hermann ml. i Peter ml.) i pomoćnicima. U središtu je srebrni
svečev sarkofag, okružen sa osam brončanih gotičkih svežnjeva stupova, visokih 4
m, koji nose tri baldahinske kupole. U tu arhitektonsku strukturu uklopljeni su likovi
apostola, proroka, alegorijske figure putti i životinjski likovi. Donji dio grobnice ukrašen je
reljefima s prizorima legende o svecu. Djelo predstavlja mješavinu gotičkih dekorativnih
elemenata i renesansno modelirane plastike.
- Artus i Teodorik (1512-13., Innsbruck, dvorska crkva). Orijaški brončani kipovi s
izrazitim odlikama sjevernjačkog naturalizma.
Muzeji:
26 Razni muzeji (skulptura u drvu)

AUSTRIJA
Skulptorski kompleksi:
27 Graz (Leechkirche)
- Oštro lomljeni stil (kraj 13. st.).
28 Klosterneuburg
29 Weiner Neustadt
30 Salzburg (crkva Sv. Petra)
31 Beč (katedrala Sv. Stjepana)
- Najznačajniji kompleks austrijske gotičke skulpture.
-"Vrata pjevača" (1359-65., timpanon sadrži prizore iz života Sv. Pavla, a na dovratnicima
su članovi dinastije Habsburg).

80
-Skulpture na pilonima u unutrašnjosti (druga četvrtina 15. st.).
- Nadgrobne ploče: Vojvode Rudolfa IV i Katarine Luksemburške (oko 1360), Cara
Friedricha III (1469-71., Nikolas Gerhaert von Leyden; dovršeno nakon majstorove smrti)
...
- Krsni zdenac u kapeli Sv. Katarine (1481., sljedbenik Nikolausa Gerhaerta von
Leydena).
- Skulptura u drvu (Dijacezanski muzej).
- Propovjedaonica (Anton Pilgram).
Skulptori:
32 Michael Pacher (oko 1435. - 1498.)
- Nakon 1467. osnovao je u Brunecku u Južnom Tirolu čuvenu radionicu oltara, ukrašenih
bogatim kasnogotičkim rezbarijama i oslikanih. Nadovezuje se na srednjoeuropski
kasnogotički izraz za koji su karakteristične dinamično pokrenute figure.
- Oltar (oko 1462., crkva St. Lorenzen kod Brunecka).
- Krunjenje Bogorodice (1471-75., Gries kod Bolzana, groblje).
33 Anton Pilgram (oko 1450. - 1515.)
- Graditelj i kipar. Djeluje u Češkoj i Njemačkoj, a od 1511. upravlja izgradnjom katedrale
Sv. Stjepana u Beču.
- Propovjedaonica (dovršeno 1515., Beč, katedrala). Ograda je raščlanjena nišama i
šiljastim lukovima, te ukrašena reljefima i poprsjima crkvenih otaca. Na pilonu uz koji je
propovjedaonica smještena majstor je izradio svoj Autoportret ("Čovjek koji viri kroz
prozor"). Još jedan Autoportret izveo je na supstrukciji za emporu s orguljama.

81
F: SKULPTURA U OSTALIM ZEMLJAMA

ENGLESKA
- Gotička skulptura Engleske općenito je u izrazu suzdržanija od kontinentalne. Svoj najviši domet
postiže u drugoj polovini 13. st. u smirenim, oplemenjenim i ponešto izduženim figurama.
- Početkom 14. st. u Engleskoj počinje prevladavati ponešto razigranija skulptura, da bi sredinom stoljeća
došlo do zastoja, a zatim i do pada kvalitete.
- U 15. st. monumentalna je skulptura gotovo sasvim ograničena na nadgrobne spomenike, no kvalitet
izvedbe postepeno opada.
- Sačuvane su brojne nadgrobne ploče s likovima pokojnika, u starije vrijeme rađenih u mramoru (oko
sredine 13. st. česta je i bronca), a od konca 13. st. prevladava alabaster. Uglavnom slijede istu
stilsku evoluciju kao i skulptura na fasadama.
- Londonska škola, s centrom u Westminsteru, otkriva izraženije francuske utjecaje.
Skulptorski kompleksi:
01 Wells (katedrala)
- Zapadno pročelje (oko 1250.) predstavlja najbogatiji ansambl gotičke skulpture u
Engleskoj. Sadrži oko 300 kipova, koji slijede odlike skulpture iz grupe Amiens - Reims,
no kvaliteta pojedinih radova znatno varira.
- Reljef Bogorodice među anđelima na glavnom portalu (kraj 13. st.).
- Drvena korska sjedala i biskupski tron (14. st.).
02 Canterbury (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Crnog Princa.
03 Salisbury (katedrala)
04 Lincoln (katedrala)
- Trideset reljefa s anđelima pod prozorima kora.
05 Lichfield (katedrala)
- Cijelo pročelje ima bujnu plastičku dekoraciju - figure u nekoliko nizova pod
baldahinima.
06 Exeter (katedrala)
- Bogato skulptorski ukrašeno pročelje.
- Skulpture u predvorju (oko 1350.) ispoljavaju omekšavanje oblika.
07 Worchester (katedrala)
08 Gloucester (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Edwarda II (1330-35.).
09 Hereford (katedrala)
10 London (Westminster Abbey)
- Važan spomenik prenošenja francuskih utjecaja u arhitekturi, gotovo je jednako istaknut i
u prenošenju oblika francuske gotičke skulpture.
- Reljefi s anđelima na četiri kuta transepta (oko 1250.).
- Navještenje (oko 1253.).
- Nadgrobni spomenik Aymera de Valence (1323.).
- Nadgrobni spomenik vojvode Edmunda od Lancestera.
- Grob Richarda III i njegove žene (početak 15. st.).
11 York (katedrala)
12 Ely (katedrala)

82
BELGIJA
Skulptorski kompleksi:
13 Tournai (katedrala Notre-Dame)
- Nadgrobni spomenici s klečećim figurama pokojnika (14-15. st.).
14 Brugge (crkva Notre-Dame)
- Grobnica Marije Burgundske.
15 Brugge (gradska vijećnica)
- Kasnogotičko pročelje (1376-1421.) bogato je ukrašeno skulpturom.

NIZOZEMSKA
- Razvoj kamene plastike znatno zaostaje za zlatarskim umjećem i sve do konca 14. st. ima ograničeno
značenje.
- Poznati su kipari lijevači bronce iz Dinanta (14. st.).
- Nizozemski skulptor Claus Sluter radi koncem 14. st. u Dijonu.
Skulptorski kompleksi:
16 Haag

ČEŠKA
Skulptori:
17 Peter Parler (oko 1330. - 1399.)
- Od 1353. upravlja gradnjom katedrale Sv. Vida u Pragu.
- Poprsje Karla IV.

SLOVENIJA
18 Djela anonimnih majstora:
- Sv. Katarina i Sv. Barbara iz Velike Nedelje (Ptuj, Pokrajinski muzej).
- Pietà (Celje, župna crkva Sv. Daniela).
- Nadgrobni spomenik Friderika Ptujskog (Ptuj).

ITALIJA
- Gotička skulptura u Italiji obilježena je djelatnošću individualnih stvaralaca (posebice u Toskani).
Skulptori:
19 Niccolò Pisano (oko 1225. - 1287.)
- Kipar i graditelj podrijetlom iz Apulije. Jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih
skulptora.
- Propovjedaonica (oko 1260., krstionica katedrale u Pisi).
- Skidanje s križa i friz sa scenama Navještenja, Rođenja i Poklonstva Kraljeva (1260-64.,
lijevi portal pročelja katedrale u Lucci).
- Grobnica Sv. Dominika (1264-67., crkva San Dominico u Bologni). Šest reljefa između
kojih kipovi svetaca imaju funkciju stupova. Preinake iz 15. i 16. st.
- Propovjedaonica (1269., katedrala u Sieni).
- Fontana Maggiore (1278., Perugia) zajednički je rad Niccolòa i Giovannija Pisana.
20 Giovanni Pisano (oko 1250. - 1314.)
- Kipar i graditelj. Sin i učenik Niccolòa Pisana. U mladosti boravi u Francuskoj (Reims,
Pariz), što utječe na njegov umjetnički razvoj. Od 1287. do 1295. vodi gradnju katedrale u
Sieni.

83
- Donji dio pročelja katedrale u Sieni, do visine portala (1294-98., ciklus proroka i
filozofa, dvije proročice i šest životinjskih likova).
- Bogorodica s Djetetom (oko 1300., nekad nad portalom krstionice, sada u Muzeju
katedrale u Pisi).
- Propovjedaonica (1298-1301., Pistoia, San Andrea).
- Propovjedaonica (1302-10., katedrala u Pisi).
- Kor i dio pročelja katedrale u Massa Maritima (1304.).
21 Arnolfo di Cambio (oko 1240. - 1301.)
- Graditelj i kipar. Učenik N. Pisana i suradnik G. Pisana. Kao i N. Pisano, ispoljava
interes za klasičnu umjetnost i sklonost k preuzimanju njenih oblika.
- Nadgrobni spomenik kardinala du Braye, sa šest figura (1282-84., Orvieto, San
Domenico).
- Ciborij od različitih vrsta kamena, ukrašen kipovima i reljefima (Rim, San Paolo Fuori le
Mura), 1285.
- Bogorodica s Djetetom, Firenca, Museo dell'Opera del Duomo, oko 1300.
22 Giovanni Balduccio (prva pol. 14. st.)
- Godine 1317-18. radi na katedrali u Pisi pod vodstvom G. Pisana. Radio je nadgrobne
spomenike i propovjedaonice u Firenci i Serzanu. Od 1339. do 1347. djeluje u Milanu i
Cremoni, gdje presudno utječe na razvoj lombardijske skulpture.
- Arka Sv. Petra Mučenika (1336-39., Milano, San Eustorgio).
23 Tino da Camaino (oko 1285. - 1337.)
- Graditelj i kipar. Učenik G. Pisana. 1315-20. glavni graditelj katedrale u Pisi. Izveo je niz
nadgrobnih spomenika u Pisi, Sieni, Firenci i Napulju.
- Spomenik kardinala Petronija (oko 1318, Siena, Katedrala).
- Spomenik Anonia Orso (1321., Firenca, Katedrala).
24 Lorenzo Maitani (prije 1275. - 1330.)
- Graditelj, kipar, mozaičar i slikar u staklu. Izveo je skulptorski ukras pročelja katedrale u
Orvietu. Povremeno radi i u Perugi i Sieni.
- Reljefi na pilastrima pročelja (1320-30., Orvieto, katedrala Santa Maria Assunta).
- Bogorodica s Djetetom (1325-30., Orvieto, katedrala).
25 Andrea da Pontedera (Andrea Pisano) (oko 1295. - 1349.)
- Graditelj, kipar i zlatar. Najznačajnije su mu djelo brončani reljefi na južnim vratima
krstionice katedrale u Firenci. Nakon Giottove smrti (1337.) vodi gradnju zvonika
firentinske katedrale (mramorni reljefi na drugom i trećem pojasu). 1347-49. vodi gradnju
katedrale u Orvietu.
- Vrata krstionice katedrale u Firenci (Kristovo krštenje ...), 1330-36.
26 Andrea Orcagna (Andrea di Cione) (? - 1368.)
- Kipar i graditelj. Jedna od najslavnijih ličnosti talijanskog Trecenta. Uz A. Pisana,
najznačajniji predstavnik talijanske gotičke skulpture.
- Oltarska pala u kapeli Strozzi (1357., Firenca, Santa Maria Novella).
- Tabernakul (1352-59., Firenca, Orsanmichele). Uz suradnju brojnih učenika. Izvanredno
bogat plastički ukras i polikromne inkrustracije. Reljefi s motivima iz života Bogorodice.
27 Jacopo della Quercia (1375. - 1438.)
- Javlja se potkraj 14. st. sa skulpturama u kojima prevladavaju francuski i njemački
utjecaji. Snažnom modelacijom likova i kompozicijskim odnosima postiže dramatsko
djelovanje i monumentalnost. Uglavnom radi reljefe.

84
- Zdenac Fonte Gaia (1409-19., Siena, Piazza del Campo, Kreposti, Stvaranje Adama,
Izgon iz Raja ...). Danas je na trgu kopija iz 1868., a originalni ostaci u Palazzo Pubblico.
- Oltar u kapeli Trenta (1413., Lucca, San Frediano).
- Navještenje (1421., San Gimignano, Collegiata).
- Nadgrobni spomenik Galeazza Bentivoglija (Bologna, San Giacomo Maggiore).
28 Bonino da Campione (druga pol. 14. st.)
- Radio u Cremoni, Veroni i Milanu (katedrala).
- Nadgobni spomenik Arca di Consignorio della Scala (Arche Scaligere) s gotičkim
baldahinom i konjanikom na vrhu (1359-75., Verona).
29 Nino Pisano (oko 1315. - 1368.)
- Sin i učenik A. Pisana (de Pontedera), kojeg naslijeđuje kao glavni majstor radova na
katedrali u Orvietu.
- Bogorodica s Djetetom (Pisa, Museo Civico).
- Navještenje (Pisa, Santa Caterina).
- Navještenje (Pariz, Louvre).
30 Leonardo i Francesco Ricomarmi
- Krunjenje Bogorodice (1432., Serzana, Santa Maria Assunta).
31 Jacobello i Pierpaolo della Masegna (druga pol. 14. st.)
- Bogorodica, Sv. Marko i Apostoli (1393., Venecija, San Marco, letner).
32 Bartolomeo Bon (? - 1464.)
- Graditelj i kipar. Sin Giovannija Bona. Glavni predstavnik venecijanskog gotico fiorito.
Radi na Ca d'Oro (1421-40.), Duždevoj palači i Ca del Duca - palača Cornaro (sredina 15.
st.).
- Porta della Carta (1438-42., Venecija, Duždeva palača).
33 Marco Cozzi iz Vicenze
- Korske klupe (1468., Venecija, Santa Maria Gloriosa dei Frari).
34 Pietro Bussolo (druga pol. 15. st.)
- Retabl (1476., drvo, Salò, Brescia, katedrala Santa Maria Assunta).

ŠPANJOLSKA
- Unatoč početnom "ikonoklastičkom" stavu cistercita, nakon dvadesetih godina 13. stoljeća dolazi do
bogatog razvoja skulpture pod francuskim utjecajima.
- Skulptori: Bartolomé, Jaime Castayls, Pedro Moragues iz Barcelone, Damián Formet iz Valencije.
Skulptorski kompleksi:
35 Burgos (katedrala)
- Oko 1230. Izrazit utjecaj Amiensa i Reimsa.
- Plastički ukras sjevernog kraka transepta ('Puerta del Sarmental' i 'Puerta del Coroneria').
- Grobnica biskupa Gonzalesa de Hinojosa (nakon 1327.).
36 Leon (katedrala)
- Tip zapadnog portala (druga polovina 13. st.) deriviran je iz Chartresa, ali skulpture su
bliže onima u Burgosu (tj. utjecaju Amiens i Reimsa).
- Statue portreti kraljeva.
- Nadgrobni spomenici iz 15. st.
37 Tarragona (katedrala)
- Kipovi apostola na glavnom portalu (1278. - majstor Bartolomé, 1375. dopunio je to
djelo Jaime Castayls).

85
38 Toledo (katedrala)
- Portali dodani na novoizgrađenu lađu i transepte u prvoj polovini 14. st.
39 Zaragoza (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Lopea Fernándeza de Luna (majstor Pedro Moragues iz
Barcelone).
40 Sigüenza (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Martina Vázqueza de Arce, rad Damiána Formeta iz Valencije (oko
1480-1541.), premjer je plateresknog stila.
41 Valladolid (crkva San Pablo)
42 Salamanca (Catedral Nueva)
- Sjeverni portal izrađen u "Izabela stilu" (1513.) odaje maurske utjecaje.

PORTUGAL
- Sepulkralna plastika i brojem i kvalitetom nadmašuje onu u susjednoj Španjolskoj (osobito tijekom 14.
st.).
Spomenici:
43 Alcobaça (cistercitska opatijska crkva)
- Nadgrobni spomenik Done Ines de Castro (14. st.).

G: SKULPTURA U HRVATSKOJ

- U neprekinutom kontinuitetu razvoja srednjovjekovne skulpture na tlu Hrvatske gotika donosi niz
novina. Uz nove teme inspirirane drukčijim odnosom prema prema realnosti zemaljskog svijeta i
osjećajnijim pristupom religioznoj tematici, javlja se postupno i drukčija plastička koncepcija
likovnog jezika. Taj je likovni izričaj najviše došao do izražaja u rješavanju bitnih kiparskih
problema, među kojima je oblikovanje punog i uvjerljivok ljudskog lika jedno od najvažnijih.
- Gotičko se kiparstvo javlja u okrilju graditeljstva u posljednjoj četvrtini 13. stoljeća, a začetak mu
nalazimo u djelima Radovanovih sljedbenika na portalu trogirske katedrale.
- U kopnenom dijelu Hrvatske prevladala je u 14. stoljeću struja koja je naglašavala konstruktivne, a
zanemarivala dekorativne elemente u graditeljstvu, što je usporilo razvoj plastike.
- U istarskoj skulpturi, koja se teško odvajala od romaničkih tradicija, prevladavali su venecijanski
utjecaji.
- Kiparstvo 14. stoljeća u Dalmaciji, nakon gašenja romaničkih oblikovnih iskustava, teško doseže razinu
dorečenog gotičkog likovnog izraza. Smjerovi razvoja bili su različiti u pojedinim gradovima, što
je uglavnom ovisilo o prihvaćanju talijanskih umjetnika.
- O prihvaćanju matične struje zapadnoeuropske gotike najbolje svjedoče drveni kipovi namijenjeni kultu
(raspela, kipovi Bogorodice s Djetetom). Drvena plastika 14. stoljeća može se svrstati u nekoliko
stilskih grupa, ovisno o podrijetlu utjecaja (gornjoitalski, srednjoeuropski, mletački).
- Dolaskom 15. stoljeća kiparski zadaci postaju složeniji, prateći dozrijevanje likovnog izraza. Gradnja
šibenske katedrale rezultira stvaranjem velike škole, kruga Jurja Dalmatinca, koja je iznjedrila
brojne kvalitetne skulptore (Lorenzo Pincino, Antonio Busato, Ivan Pribislavljić, Petar Berčić,
Andrija Aleši ...), te predstavlja vrhunac kasnogotičkog likovnog izraza u Hrvatskoj.

86
- I skulptura u drvu doživljava koncem 14. i u prvoj polovini 15. stoljeća procvat (raspela, korske klupe,
rezbareni poliptisi ...).

Spomenici:
01 Djela anonimnih majstora:
- Okrunjena glava / Sv. Stjepan ? (konac 13. st., Zagreb, katedrala).
- Portal (oko 1400., Zagreb, crkva Sv. Marka, član radionice Parlera).
- Bogorodica s Djetetom (1470-80., polikromirano drvo, vis. 96 cm, Stenjevac - Zagreb,
župna crkva). Gotička radionica alpskih krajeva.
- Sv. Petar i Pavao (1480-90., polikromirano drvo, vis. 190 cm, Zagreb, katedrala). Krug
južnonjemačke kasnogotičke skulpture.
- Bogorodica Sućutna (početak 15. st., Brinje, župna crkva). Pripada tipu "Lijepih Pietà".
Vjerojatno import iz srednje Europe, ili rad kruga parlerijanskih majstora koji su radili u
Zagrebu.
- Bogorodica s Djetetom (prva pol. 15. st., Brinje, župna crkva). Pripada tipu "Lijepih
Madona" srednjoeuropskog podrijetla.
- Raspelo (oko 1300., drvo, vis. 168 cm, Rijeka, crkva Sv. Vida).
- Propovjedaonica (14. st., vis. ploča 72 - 98 cm, Kanfanar, župna crkva - iz crkve Sv.
Sofije u Dvigradu).
- Sv. Eufemija (15. st., polikromirani kamen, vis. 175 cm, Rovinj, crkva Sv. Eufemije).
- Bogorodica s Djetetom (15. st., polikromirano drvo, vis. 69 cm, Poreč, biskupijska zbirka
- iz crkve Sv. Marije u Boljunu).
- Bogorodica s Djetetom (15. st., polikromirano drvo, vis. 120 cm, Kanfanar, župna crkva -
iz crkve Sv. Marije u Lakuću kod Dvigrada).
- Korska sjedala (1452., Poreč, Eufraziana). Dva reda po pet klupa. Krajnje bočne strane
ukrašene su figurama u reljefu.
- Poliptih (15. st., polikromirano drvo, vis. 370 cm, Pula, franjevački samostan). Djelo
nastalo pod venecijanskim utjecajem.
- Navještenje (konac 15. st., kamen, Pula, Arheološki muzej). Pripisuje se mletačkim
majstorima Giovanniju Buora i Bartolomeu di Domenico Duca.
- Bogorodica s Djetetom (početak 15. st., Cres, župni ured). Kip potječe iz crkve Gospe od
Zdravlja u Cresu. Pripada tipu "Lijepih Madona", koji se iz čeških krajeva početkom 15.
stoljeća proširio cijelom Europom. Stilom i vrsnoćom približava se djelima prve generacije
te grupe ostvarenja internacionalne gotike.
- Pranje nogu; Raspeće; Dvije Marije (nakon 1280., Trogir, portal katedrale,
sljedbenici majstora Radovana).
- Sv. Šimun (početak 14. st., Zadar, crkva Sv. Šime). Reljefni lik predočen u priridnoj
veličini, predočuje sadržaj škrinje. Sitni anđeo s kadionicom ikonografski je znamen
svečeve duše.
- Luneta portala (1324., Zadar, katedrala). Bogorodica s Djetetom, Sv. Krševan i Sv.
Stošija.
- Krist (1348., Trogir, Muzej grada). Vjerojatno ostatak skulptorskog ukrasa ciborija koji
se do 1. stoljeća nalazio nad sarkofagom Blaženog Ivana Trogirskog.
- Blaženi Ivan (1348., Trogir, katedrala, član mletačke kiparske obitelji de Sanctis).
- Sarkofag M. Gučetića (sredina 14. st., Dubrovnik, klaustar franjevačkog samostana).

87
- Reljefi sa sarkofaga: Bogorodica, Sv. Petar, Sv. Pavao ... (konac 14. st., Dubrovnik,
franjevačka crkva, propovjedaonica).
- Raspelo (1370-80., polikromirano drvo, vis. 202 cm, Split, katedrala). Anonimnom
majstoru splitskog raspela pripisuju se slični radovi u Kotoru i Piranu. Tipološka varijanta
bolnog Krista u kojoj je tijelo obješeno na križ Y-oblika, karakteristična je gotička
invencija, kao i težnja za dramatskim efektom postignuta naglašavanjem anatomskih
detalja deformiranih mučenjem.
- Portal (1418., Ćokovac, crkva Sv. Kuzme i Damjana). Bogorodica s Djetetom na
prijestolju.
- Imago Pietatis (druga četvrtina 15. st., kamen, vis. 83 cm, Dubrovnik, dominikanski
samostan - iz crkve Sv. Vinka u Župi Dubrovačkoj). Isti anonimni autor izradio je fontanu
u klaustru samostana Male braće, te nekoliko reljefa Sv. Vlaha.
- Bogorodica s Djetetom (oko 1440., oslikana terakota, Vis, župna crkva Velog Sela).
Vjerojatno import s područja Verone, djelo nekog od sljedbenika Michelea da Firenze. S
obzirom na građu i osebujnost likovne obrade jedinstven spomenik u hrvatskoj kiparskoj
baštini kasnog srednjeg vijeka.
- Bogorodica s Djetetom (konac 14. st., polikromirano drvo, Pag, Stari grad, Zborna
crkva).
- Bogorodica s Djetetom i anđelima (druga polovina 15. st., polikromirano drvo, Pag,
samostan benediktinki). Vjerojatno import iz alpskih krajeva.

Skulptori:
02 Mavar (14. st.)
- Izradio je oko 1331. godine kamene kipove arhanđela Gabrijela i Marije na ciboriju
katedrale u Trogiru. Smatra se da su cijeli ciborij, a prema tome i stilski srodne
propovjedaonice u trogirskoj i splitskoj katedrali, djela njegove radionice.
- Navještenje (oko 1331., kamen, vis. 123 i 105 cm, Trogir, ciborij u katedrali).
03 Nikola Dente (14. st.)
- Djeluje u Splitu i Trogiru. Oko 1372. izradio je portal dominikanske crkve u Trogiru s
reljefima Bogorodice, Sv. Magdalene, Blaženog Augustina Kažotića i donatorice Bitkule
Kažotić (potpis: MAGISTAR NICOLA DENTE DITO CERVO DE VENEZIA). Pripisuje
mu se kip Bogorodice s Djetetom na prijestolju iz crkve Gospe od Poišana u Splitu.
04 Ivan Jakovljev de Borgosansepolcro (14. st.)
- Mletački drvorezbar. 1394-95. zradio je korska sjedala za franjevačku crkvu u Zadru,
ukrašena biljnim motivima, figuralnim kompozicijama (Sv. Krševan, Sv. Benedikt,
Stigmatizacija Sv. Franje) i portretom naručitelja fra Benedikta.
05 Pavao Vanucijev iz Sulmone (kraj 14. st.)
- Talijanski graditelj i kipar. Djeluje u Zadru i Pagu 1386-1400.
- Nadgrobni spomenik nadbiskupa Nikole Matafara (1386., kamen, Zadar, Narodni muzej -
iz katedrale).
- Skulptorski ukras pročelja (1392., Pag - Stari grad, Zborna crkva).
- Skulptorski ukras pročelja (oko 1390., Zadar, crkva Sv. Mihovila).
- Sv. Ana s Bogorodicom (oko 1388., kamen, 77 x 83 cm, Zadar, crkva Sv. Krševana).
- Oplakivanje Krista (77 x 77 cm, Zadar, SICU)
06 Petar Radmilov Pozdančić (prva pol. 15. st.)

88
- Bogorodica iz Navještenja / glava Gabrijela (početak 15. st., Zadar, SICU / crkva Sv.
Ivana). Izrazito kvalitetne skulpture ostatak su opusa kojeg se konture tek počinju
ocrtavati.
07 Bonino Jakovljev iz Milana (? - 1429.)
- Talijanski kipar. Djeluje u Dubrovniku, Korčuli, Splitu i Šibeniku. Poniknuvši iz
lombardijske likovne tradicije, pojačava u Dalmaciji struju sjevernjačke gotike, ali se
podređuje ukusu retardiranog likovnog izraza konzervativne sredine.
- Portal (1412., Korčula, katedrala).
- Orlando (1418., kamen, Dubrovnik, Placa).
- Reljef anđela s grbom Dujma de Judicibus (oko 1420., kamen, 72 cm, Split, Gradski
Muzej - nekad na zvoniku katedrale).
- Kapela Sv. Dujma (1427., Split, katedrala). Ciborij i oltar sa sarkofagom Sv. Dujma.
- Skulptorski ukras glavnog i bočnog portala: šest likova apostola, Adam i Eva, lavovi
nosači (Šibenik, katedrala).
- Sv. Mihovil (Šibenik, gradske zidine).
08 Petar Martinov (Pietro di Martino) iz Milana (? - 1473.)
- Radi u Dubrovniku od 1431. do 1452. Kao voditelj vrlo plodne radionice uvodi u
dubrovačku sredinu predrenesansne sadržaje.
- "Eskulapov kapitel" (četvrto desetljeće 15. st., kamen, Dubrovnik, trijem Kneževa
dvora).
- Mala Onofrijeva česma (oko 1440., kamen, Dubrovnik, Placa). Dupini sa školjkama,
maskeroni, klečeći goli dječaci, a osobito reljefni likovi u donjem dijelu, iskazuju
renesansne odlike, premda su opterećeni gotičkim reminiscencijama.
09 Matej Moronzon (prva polovina 15. st.)
- Mletački drvorezbar, član poznate umjetničke obitelji. Radi u Zadru od 1418. do 1451.
godine. Izradio je korske klupe i letner za zadarsku katedralu, te dva svetohraništa (za
katedralu i crkvu Sv. Marije Velike), koja se nisu sačuvala. Pod utjecajem Moronzonovih
klupa nastala su korska sjedala rapske i trogirske katedrale.
- Korske klupe (nakon 1418., polikromirano drvo, Zadar, katedrala). Kor se sastoji od dva
krila s po dva reda sjedala bogato ukrašenih u stilu mletačke cvijetne gotike.
- Raspelo i Apostoli (1426-31., polikromirano drvo, vis. 170 i 136-142 cm, Zadar, SICU -
sa letnera katedrale). Pozlatio i oslikao Ivan Petrov iz Milana 1431.
10 Ivan Budislavić (15. st.)
- Trogirski drvorezbar. 1440. obvezao se izraditi korska sjedala za trogirsku katedralu.
Pripisuju mu se i četiri bočne stranice korskih sjedala u splitskoj katedrali.
- Korske klupe (1440., Trogir, katedrala).
11 Grgur Vidov (15. st.)
- Trogirski drvorezbar. Zajedno s anonimnim mletačkim majstorom izradio je 1458. veliki
kasnogotički ormar s bogatim figuralnim vijencem u sakristiji trogirske katedrale.
12 Petar de Riboldis (15. st.)
- Talijanski drvorezbar. Spominje se u Zadru 1432-33., gdje se obvezao izraditi veliki
poliptih s izrezbarenim reljefnim kompozicijama za crkvu Sv. Frane, te šest svetačkih
kipova za crkvu Sv. Marije Velike. Pripisuje mu se i kip Sv. Kristofora u Rabu. Skulpture
imaju obilježja sjevernotalijanske gotike s prekoalpskim utjecajima.
- Poliptih: Krunjenje Marijino, Sv. Ivan Krstitelj, Sv. Jeronim, Sv. Šimun, Sv. Klara, Svetac
franjevac, Stigmatizacija Sv. Franje, Sv. Marija (1435-53., polikromirano drvo, Zadar,

89
samostan Sv. Frane - Pag, crkva Sv. Marije u Starom gradu - Pag, samostan Sv.
Margarite). Pozlatio i oslikao Dujam Vučković 1452-53.
- Sv. Kristofor (četvrto desetljeće 15. st., drvo, 147 cm, Rab, katedrala).
13 Juraj Petrović (15. st.)
- Ugledni svećenik splitskog kaptola, koji je s pomoćnicima izrađivao monumentalna
raspela. Pritom je izgradio osobni izražajni stil na tragu kasnogotičkog ekspresionizma.
Djela mu se nalaze u Dubrovniku, Orebiću, Omišu, Hvaru, Splitu, Trogiru i Šibeniku.
- Bogorodica i Sv. Ivan (1441., Šibenik, Muzej grada / crkva Svih Svetih).
- Raspelo (sredina 15. st., polikromirano drvo, vis. 148 cm, franjevačka crkva u Pridvorju
u Konavlima - iz franjevačkog samostana na otočiću Daksi).
- Raspelo (sredina 15. st., Dubrovnik, crkva Sv. Križa u Gružu).
- Raspelo (1455., polikromirano drvo, vis. 168 cm, Šibenik, katedrala). Na podnožju križa,
oblikovanom poput hridine, naslikan je natpis: MAGISTER FUIT HVIUS OPERIS
PRESBITER GEORGIVS PETRI CHANONICUS SPALATENSIS.
- Raspelo (sredina 15. st., Split, katedrala).
- Raspelo (oko 1457., polikromirano drvo, Orebić, franjevački samostan). Izvorno dio
grupe Raspeća u franjevačkoj crkvi na Otoku kraj Korčule.
- Sv. Ivan Evanđelist (oko 1457., polikromirano drvo, vis. 138 cm, Hvar, franjevački
samostan). Izvorno dio grupe Raspeća u franjevačkoj crkvi na Otoku kraj Korčule.
14 Juraj Matejev Dalmatinac (oko 1405 - 1473/5.)
- Graditelj i kipar. Do 1441., kada dolazi u Šibenik, živi u Veneciji, gdje ima obitelj i kuću.
Njegovi radovi u Veneciji nisu dokumentirani, a na osnovu stilskih podudarnosti smatra se
da je radio u radionici Giovannija i Bartolomea Bona. U Veneciji usvaja stil kićene gotike
(gotico fiorito), ali i elemente toskanske renesanse. Na šibenskoj katedrali radi kao
protomajstor od 1441. do smrti, s brojnim prekidima i dužima zastojima u gradnji.
Usporedo s tim radovima preuzima zadatke u drugim dalmatinskim i talijanskim
gradivima: Zadru (1444., pregrada u franjevačkoj crkvi), Splitu (1446-48., kapela Sv.
Arnira u crkvi Sv. Eufemije, 1448., kapela Sv. Staša u katedrali), Pagu (1449., 1451.,
1457.), Dubrovniku (1464-66., kula Sv. Katarine, Minčeta, kip Sv. Vlaha), Ankona (1451-
58., Loggia dei Mercanti, portal crkve San Francesco delle Scale, 1460., portal crkve
augustinaca). Pri radovima mu pomažu brojni suradnici i učenici, a osobito je gradilište
šibenske katedrale pod njegovim vodstvom postalo centar širenja arhitektonskih i
skulptorskih oblika. Makar je kao arhitekt bliži renesansnom senzibilitetu, kao skulptor je
ostao čvršće vezan uz gotičke tradicije mletačke skulpture.
- Ukrasne glave na apsidama (1443., 71 glava, kamen, Šibenik, katedrala).
- Skulptorska dekoracija krstionice (oko 1443., kamen, Šibenik, katedrala).
- Sv. Jakov Stariji (oko 1445., kamen, vis. 120 cm, Šibenik, Zbirka crkvene umjetnosti - sa
katedrale).
- Oltar Sv. Staša (1448., kamen, Split, katedrala).
- Sv. Vlaho (oko 1465., kamen, Dubrovnik, Sorkočevićev ljetnikovac).
- Konjanik, alegorija Milosrđa (1451-58., Ankona, Loggia dei Mercanti).
- Portal (1451-58., Ankona, San Francesco alle Scale).
- Portal (nakon 1460., Ankona, San Agostino).
15 Ivan Pribislavljić (15. st.)
- Kipar i graditelj. Prvi se put spominje 1441. kao suradnik Jurja Dalmatinca s kojim dolazi
iz Venecije radi gradnje šibenske katedrale. Po Jurjevim je nacrtima izradio i djelove

90
portala za crkvu San Francesco u Ankoni. Samostalna su mu djela u Šibeniku kapela Sv.
Barbare (1447-51.), te stube na crkvi Sv. Ivana (1460.). Pripisuje mu se i izrada portala
kneževe palače u Pagu (1467.). Djela mu pokazuju odlike zakašnjele mletačke kićene
gotike pod utjecajem Jurja Dalmatinca.
- Kapela Sv. Barbare (1447-51., Šibenik).
- Luneta portala (1452-55., Ankona, crkva San Francesco).
- Reljef Sv. Ivana s bratimima (1460., Šibenik, stubište crkve Sv. Ivana).
- Portal (1467., Pag, kneževa palača).
16 Petar Berčić (oko 1430. - 1482.)
- 1447. stupio je na nauk kod Lorenza Pincina. 1453. radi s Andrijom Aleši u crkvi Sv.
Ivana u Rabu. 1455-57. radi s Jurjem Dalmatincem na šibenskoj katedrali. U Šibeniku
izrađuje gotičke portale i prozore. 1459-62. radi u Pagu s Matkom Stoislavljićem. 1472.
ugovorio je izradu pročelja crkve Sv. Šimuna u Zadru. Pripisuju mu se dva kipa sa
nekadašnje kapele Sv. Šimuna, te reljef u luneti portala Zborne crkve u Pagu.
- Sv. Zoilo i Sv. Stošija (nakon 1472., kamen, vis. 113 i 111 cm, Zadar, SICU - sa kapele
Sv. Šimuna).
- Luneta portala (oko 1460., kamen, Pag, Zborna crkva Sv. Marije).
17 Andrija Aleši (1420/25. - 1504/5.)
- Kipar i graditelj. 1435. pomoćnik klesara Marka Petrova iz Troje u Zadru, 1455.
pomoćnik Jurja Dalmatinca pri gradnji šibenske katedrale, 1448. radi kapelu Sv. Katarine
za splitske dominikance, 1452. pomoćnik Jurja Dalmatinca na Loggi dei Mercanti u
Ankoni. Od 1453. izvodi više djela u Rabu, 1456. ima u Splitu radionicu s brojnim
pomoćnicima, a od 1467. surađuje s Nikolom Firentincem na radovima u Trogiru
(krstionica katedrale, kapela Blaženog Ivana Ursinija, pročelje crkve Sv. Marije na
Tremitima ...). Od 1472. djeluje uglavnom u Splitu. Skulpture mu se odlikuju mekom,
pomalo mlohavom modelacijom, mišićavim i koštunjavim prikazima ljudskog lika, s
karakterističnim izduženim glavama. U ranijim radovima prevladava gotički duh, dok je u
kasnijim izrazitiji utjecaj ranorenesansne skulpture Nikole Firentinca.
- Krstionica katedrale (1467., Trogir).
- Reljefi Sv. Jerolima u špilji (Split, Zadar ...).
18 Nikola Firentinac (? - 1505.)
- Arhitekt i kipar. Djeluje u Dalmaciji od 1467. Zajedno s Andrijom Alešijem izgradio je i
skulptorski opremio kapelu Blaženog Ivana u trogirskoj katedrali (1467-94.), grobnicu
Ivana Sobote u crkvi Sv. Dominika u Trogiru (1469.). Samostalna su mu djela u Trogiru
Oplakivanje (1470.), reljef Pravde u gradskoj loži (1471.), te kip Sv. Sebastijana s oltara
istoimene crkve (1476.), a pripisuju mu se i kip Sv. Petra na portalu istoimene crkve, te
konzole umetnute u Radovanov portal. Od djela izvan Trogira sačuvani su reljefi
Bogorodice s Djetetom u luneti portala franjevačke crkve u Orebiću i portal crkve Sv.
Marije na Tremitima (1472-73.). Od 1475. do smrti Firentinac je protomajstor gradnje
šibenske katedrale, gdje zamjenjuje Jurjev gotičko-renesansni slog jednostavnim oblicima
renesanse. Na katedrali je izveo i nekoliko skulptorskih radova (reljefno poprsje Boga Oca
pred svetištem i tri velika kipa vrh zabata transepta i svetišta). Kao skulptor, Firentinac je
tipičan predstavnik rane renesanse, koji u svom djelu, pod utjecajem konzervativne
sredine, zadržava i dio gotičkog senzibiliteta ("S" linije, oblikovanje draperija, psihološka
karakterizacija likova ...).

91
- Sv. Ivan Evanđelist i Sv. Filip (oko 1490., kamen, Trogir, katedrala, kapela Blaženog
Ivana).
- Južni portal palače Cipiko (Trogir).
- Oplakivanje (1470., kamen, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti u crkva Sv. Ivana).
- Grobnica obitelji Sobota (1469., Trogir, crkva Sv. Dominika).
19 Leonard Petrović (konac 15. st.)
- Dubrovački kipar. 1497. ugovorio izradu portala za samostan Sv. Apostola u
Dubrovniku. 1498., zajedno s bratom Petrom, izradio je južni portal franjevačke crkve u
Dubrovniku. Uz dominantne renesansne odlike, iskazuje izrazite crte okašnjelog gotičkog
ukusa.
- Portal (kraj 15. st., Dubrovnik, franjevačka crkva). Bog Otac, Pietà, Sv.Ivan, Sv. Jerolim.
Skulpture očituju okasnjelo oživljavanje predaja srednjovjekovnog kiparstva, ne samo po
dosezima provincijalnih majstora, nego i ukusu naručetelja.
19 Marko Andrijić (konac 15. st.)
- Djeluje u Dubrovniku (dijelovi mosta na Pilama, stubište Kneževa dvora), Korčuli
(dovršenje zvonika katedrale, gradske zidine, ciborij u katedrali), Zadru i Pagu.
- Ciborij (1485., Korčula, katedrala).
- Skulptorski ukras zborne crkve u Pagu (između 1485. i 92.).
- Palača Nassis (oko 1490., Zadar).

92
SLIKARSTVO

- Zapadnoeuropska gotika ne poznaje monumentalno slikarstvo (osim u rijetkim slučajevima profanih


prostora), jer u sakralnim građevinama, zbog načela dematerijalizacije masa, više nije bilo velikih
zidnih ploha koje bi mogle biti ukrašene freskama.
- Veliki prozori gotičkih katedrala Francuske, Engleske i Njemačke uvjetovali su bogat razvoj umjetnosti
vitraja. Intenzivan kolorit vitraja daleko nadmašuje kolorit fresaka, tapiserija i slika na drvu, ali ne
omogućava bitniji pomak u odnosu na likovnost romaničkog doba (plohe boja uokvirene
linijama).
- Jedino u Italiji, gdje je graditeljstvo sačuvalo zidnu masu, dolazi do snažnog razvoja zidnog slikarstva,
koje, prihvaćajući osnovne postavke gotičkog likovnog izraza, postaje nositelj razvoja slikarskih
formi. I slikarstvo na drvu, tradicionalno razvijenije u Italiji, doživljava u doba gotike pravi
procvat, te se, umjesto jednostavnih romaničkih slika na drvu, počinju izrađivati bogati poliptisi i
oslikani krilni oltari, ukrašeni rezbarijama i pozlatom.
- Slikarstvo minijatura, koje nije ovisno o arhitektonskoj podlozi, postaje u sjeverozapadnom dijelu
Europe dominantna slikarska tehnika i nositelj likovnog razvoja slikarstva, te pokazuje majstorsku
tehniku linearnog crteža i bogatu skalu boja.
- Obogaćivanjem ambijanta svakodnevnog življenja sve se više razvija izrada tapiserija, koje u
Francuskoj postaju i najistaknutija djela monumentalnog slikarstva.
- Novinu gotičkog doba predstavljaju grafike (drvorezi, bakrorezi), koje, uslijed tehnike izrade, iskazuju
naglašenu linearnost, zadržavajući ipak osnovne odlike gotičkog slikarstva.
- U smislu razvoja stila i u slikarstvu je moguće pratiti iste elemente koji su karakteristični i za gotičku
skulpturu: težnju ka većoj realističnosti, obraćanje pažnje na detalje, te psihološku
individualizaciju likova.
- Kao poseban problem u težnji ka realističnijem prikazivanju javlja se pitanje ostvarivanja iluzije treće
dimenzije (volumena i prostorne dubine). Taj se zadatak posebno postavlja pred fresko-slikarstvo
koje je narativnijeg karaktera od onog na dasci. Snažan poticaj u tom smislu predstavlja slikarstvo
Giotta di Bondone, no tek na izmaku gotike vodeći sjevernjački umjetnici poput Jana van Eycka u
potpunosti savladavaju perspektivu.
- Poput skulpture, ni gotičko slikarstvo nije kompaktna stilska cjelina, već se kreće u rasponu od djela
koja jedva nagovještavaju raskid s romaničkim tradicijama do onih koja je teško razlučiti od
dostignuća rane renesanse. U tom smislu potrebno je u gotičkom slikarstvu uočiti razvoj stila, koji
težnja ka realističnosti i produhovljenoj estetici stalno potiče.

93
H: SLIKARSTVO U ITALIJI

- Slikarstvo Duecenta tijesno je povezano s umjetnošću Bizanta ("maniera greca").

Djela anonimnih majstora:


01 Anonim
- Sv. Franjo (1228., freska, Sacro Speco, Capella San Gregorio).
02 Anonim
- Mozaici (konac 13. st., Firenca, krstionica katedrale).
03 'Majstor Sv. Martina'
- Bogorodica s Djetetom na prijestolju i dvanaest scena o Sv. Ani i Sv. Joakimu (oko 1275.,
Pisa, Museo Nazzionale).
04 'Majstor Sv. Magdalene'
- Sv. Magdalena (1250-79., Firenca, Accademia).
05 'Majstor Sv. Klare'
- Scene iz života Sv. Klare (1285., Assisi, Santa Chiara).
06 'Majstor Sv. Cecilije'
- Djeluje početkom 14. st. Sljedbenik, možda i učenik Giottov.
- Sv. Cecilija (Firenca, Uffizi - iz crkve Santa Cecilia).
07 'Majstor Kodeksa Sv. Jurja'
- Kodeks Sv. Jurja (prije 1341., Rim, Archivio Capitolare di San Pietro).
- Polaganje u grob (New York, Metropoliten Museum).
- Krunjenje Bogorodice, Noli me tangere (Firenca, Museo Nazionale dei Bargello).

Slikari:
08 Bonaventura Berlinghieri (13. st.)
- Jedan od prvih slikara koji su prikazali portretni lik Sv. Franje i prizore iz legendi o
svecu.
- Sv. Franjo i prizori iz njegova života (Firenca, Santa Croce, Capella Bardi).
- Prizori iz života Sv. Franje (1235., freska, Pesci, San Francesco).
09 Giunta Pisano (13. st.)
- Djelovao od 1229. do 1255. u Pisi, Assisiju i Bologni. Pridržavajući se bizantske
tradicije, stvorio je prototip slikanih raspela. Pripisuju mu se i freske s motivima Pasije u
donjoj crkvi Sv. Franje u Assisiju.
- Raspelo (Bologna, San Domenico).
- Raspelo (oko 1230., Pisa, Museo Nazionale).
10 Guido da Siena (druga pol 13. st.)
- Djelovao oko 1250-70.
- Bogorodica s Djetetom (oko 1270., Siena, Palazzo Pubblico - iz crkve San Domenico). U
okviru tradicionalne bizantske ikonigrafske sheme (Hodegetria) izrazio je slobodnije
shvaćanje u ostvarenju lika, nabora draperije i kolorita.
- Slikani antependij (Siena, Pinacoteca).

94
11 Coppo di Marcovaldo (1225/30. - 1274.)
- Pripadnik kruga firentinskih duecentista. Radi u Sieni i Pistoi, a pripisuju mu se radovi u
Arezzu, Orvietu i Firenci.
- Raspelo (prije 1260., San Gimignano, Pinacoteca Civica).
- Bogorodica s Djetetom (1261., Siena, Santa Maria dei Servi).
12 Margaritone d'Arezzo (13. st.)
- Slikar, kipar i graditelj. Njegov se izraz udaljava od bizantskih tradicija i priklanja
domaćim školama Lucce i Firence.
- Bogorodica s Djetetom (1260-70., London, Natinal Gallery).
- Bogorodica s Djetetom (Montelungo, župna crkva).
- Bogorodica s Djetetom (New York, collection Lehman).
- Sv. Franjo (Arezzo, Pinacoteca).
13 Cimabue (Cenni di Pepo, oko 1240. - 1302.)
- Najznačajniji talijanski slikar prije Giotta i, prema kasnojoj tradiciji, njegov učitelj.
Izrastavši iz bizantskog slikarskog formalizma, prvi je na toskanskom području ispoljio
težnju da likovima dade individualnija obilježja uz izraženiji realizam.
- Freske (posljednja trećina 13. st., Assisi, San Francesco). Bogorodica s Djetetom i
anđelima - u donjoj crkvi. Raspeće, Prizori iz Apokalipse, Prizori iz života Marijina,
Evanđelisti - u gornjoj crkvi.
- Raspelo (336 x 267 cm, Arezzo, San Domenico).
- Maesta (oko 1275., 424 x 276 cm, Pariz, Louvre - iz crkve San Francesco u Pisi).
- Maesta (1279-80., 385 x 223 cm, Firenca, Uffizi - iz crkve Santa Trinità).
- Sv. Franjo (107 x 57 cm, Assisi, Museo di Santa Maria degli Angioli).
- Bogorodica na prijestolju s anđelima (218 x 118 cm, Bologna, Santa Maria dei Servi).
- Mozaik - Sv. Ivan (oko 1301., Pisa, katedrala).
14 Pietro Cavallini (oko 1250. - oko 1330.)
- Najznačajnija ličnost u rimskom gotičkom slikarstvu do pojave Giotta. Prevladava
bizantsku ukočenost kompozicije i plošnost likova, te iskazuje težnju ka plastičnijem
oblikovanju i individualizaciji fizionomija.
- Mozaici s motivima iz života Bogorodice (oko 1291., Rim, Santa Maria in Trastevere,
apsida).
- Freska Posljednjeg suda (oko 1293., Rim, Santa Cecilia in Trastavere).
- Raspelo (Rim, San Paolo fuori le mura).
15 Duccio di Buoninsegna (1255/60. - 1319.)
- Prvi značajni predstavnik sienskog slikarstva. Napuštajući bizantske forme pokušava
ostvariti živ, premda ponešto idealiziran ljudski lik, uklopljen u realističan prostor. U
koloritu se još drži bizantskih uzusa, no figure su mu znatno pokrenutije i voluminoznije.
Ducciovo idealizirano i poetično slikarstvo zadržat će se u Sieni preko Simonea Martinija
sve do Giovannija Sassete.
- "Madonna Rucellai" (1285., Firenca, Uffizi - iz crkve Santa Maria Novella).
- Krunjenje Bogorodice (oko 1287., vitraj, Siena, katedrala). Pretpostavlja se da su vitraji
rađeni prema Ducciovim kartonima.
- Maesta (1308-11., Siena, Museo dell' Opera della Metropolitana, razne ploče u
američkim i britanskim muzejima - iz katedrale u Sieni). Uz središnju sliku Bogorodice u
slavi, prikazani su na postranim pločama i predeli prizori iz Marijina života i Kristova
djetinjstva, a na pozadini na istim pločama u 34 polja prizori iz Kristova života, od Ulaska

95
u Jeruzalem do Uzašašća. Prizori na stražnjoj strani izrazito su slobodniji od onih na
prednjoj koji još iskazuju bizantsku ukočenost.
16 Giotto di Bondone (1266/67. - 1337.)
- Rođen je u Cole di Vespignano u Muggielu, eetrdesetak kilometara od Firence 1266. (ili
1267.) godine, u obitelji imućnog zemljoradnika Bondonea. Krsno ime nije mu poznato
(Biaggio, Ambroggio ?), jer je slavu stekao pod nadimkom (izvedenicom) Giotto. Podaci o
njegovoj ranoj mladosti o naukovanju kod čuvenog firentinskog slikara Cimabuea više
imaju karakter legende nego povijesnih podataka. Izgleda da je Giotto oko 1280. godine
došao u Firencu i kao šegrt stupio na naukovanje u vunarski ceh, no nakon nekog vremena
prelazi u Cimabueovu radionicu. Nakon razdoblja školovanja prvi veliki slikarski rad
obavlja u Assisiu, u Crkvi Sv. Franje, centru franjevačkog reda, gdje u razdoblju od 1290.
do 1296. godine freskama s motivima iz života Sv. Franje ukrašava unutrašnjost gornje
bazilike. 1300. godine papa Bonifacije VIII zove ga u Rim, gdje je u Lateranskoj lođi
naslikao jedan suvremeni prizor (Papa Bonifacije VIII određuje jubilarnu godinu).
Nažalost, kao i mnoga druga Giottova djela, ova veličanstvena slika nije sačuvana. Ugled
koji je stekao svojim djelom u Assisiju donosi mu brojne nove narudžbe, ponajviše za rad
u franjevačkim crkvama (Rimini, Ravenna, Padova). No, ni ovi se radovi nisu sačuvali.
Vrhunac Giottovog stvaralaštva predstavlja oslikavanje unutrašnjosti kapele Santa
Maria della Arena (Capella Scrovegni) u Padovi, koju je Giotto oslikao (oko 1302-
1305. godine) prizorima iz života Bogorodice i Krista, scenom Posljednjeg suda, likovima
Poroka i Vrlina, te ornamentalnom dekoracijom i zasebnim likovima u medaljonima. Ove
freske svojom naprednom koncepcijom i snagom umjetničkog izraza bez dvojbe
predstavljaju najznačajniji kompleks gotičkog slikarstva uopće. Iz kasnijeg razdoblja
njegova rada djelomično su sačuvane freske u firentinskoj Crkvi Santa Croce, u kapelama
Bardi (priče o Sv. Franji) i Peruzzi (prizori iz života Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Ivana
Evanđelista), nastale između 1320. i 1325. godine.
- Raspelo (oko 1292., 578 x 406 cm, Firenca, Santa Maria Novella).
- Freske (1290-96., Assisi, San Francesco). Dimenzije pojedinačnih scena 270 x 230 cm.
- Freske (1302-05., Padova, Capella Scrovegni). Dimenzije pojedinačnih scena 200 x 185
cm.
- Maesta (1306-10., 325 x 204 cm, Firenca, Uffizi).
- Freske (1320/1325., Firenca, Santa Croce, Capella Bardi, Capella Peruzzi). Dimenzije
pojedinačnih scena 280 x 450 cm.
- Bogorodica s Djetetom (1320-25., 86,4 x 63,5 cm, Washington, National Gallery).
- Sv. Stjepan (1320-25., 84 x 54 cm, Firenca, Museo Horne). Dio poliptiha kojem je
pripadala i Bogorodica iz Washingtona.
17 Bernardo Daddi (oko 1290. - 1355.)
- Firentinski slikar, u početku pod utjecajem Giotta, kasnije se približava sienskim
majstorima.
- Bogorodica među anđelima (1347., Firenca, Or San Michele).
- Freske (Firenca, Santa Croce, Capella Pulci-Berardi). Prikazi muka Sv. Lovre i Sv.
Stjepana.
18 Maso di Banco (prva pol. 14. st.)
- Firentinski slikar, učenik i sljedbenik Giottov.
- Freske (Firenca, Santa Croce, Capella Bardi). Prizori s temama o Sv. Silvestru i caru
Konstantinu.

96
- Krunjenje Bogorodice (Budimpešta, Muzej lijepih umjetnosti).
- Bogorodica s Djetetom (Berlin, Dahlem Museum).
19 Taddeo Gaddi (? - 1366.)
- Sin mozaičara Gadda di Zanobi. Najznačajniji učenik i sljedbenik Giottov, koji zadržava
učiteljev način, ali mu nedostaje njegova dramatska snaga.
- Ciklus iz života Marijina (nakon 1318., freske, Firenca, Santa Croce, Capella
Baroncelli).
- Posljednja večera (freska, Firenca, Santa Croce, refektorij).
- Triptih s Bogorodicom (1334., Berlin, Museum).
- Prizori iz legende o Sv. Franji i života Marijina (Firenca, Accademia).
- Bogorodica s Djetetom, anđelima i svecima (1355., Firenca Uffizi).
20 Agnolo Gaddi (? - 1396.)
- Sin i učenik Taddeov, posljednji izravni sljedbenik Giottovog načina.
- Povijest Svetog Križa (freska, Firenca, Santa Croce).
- Krunjenje Bogorodice (London, National Gallery).
21 Giottino (Tommaso di Stefano, oko 1300. - 1369.)
- Firentinski slikar, sljedbenik Giottova načina.
- Prizori iz života Kristova (freske, Firenca, Santa Maria Novella, kapela klaustra).
- Pietà (195 x 134 cm, Firenca, Uffizi).
22 Simone Martini (oko 1284. - 1344.)
- Učenik Duccia di Buoninsegna. Djeluje u Sieni, Napulju, Pisi, Orvietu, Assisiju i
Avignonu. Jedan od utemeljitelja sienske slikarske škole. Premda još pod utjecajem
bizantskih tradicija, uspjeva spojiti rafiniranost "dvorskog stila" s preciznim realističkim
crtežom sjevernoeuropskog gotičkog slikarstva i stvoriti djela nježnih boja, mekih
valovitih linija i profinjene liričnosti. Njegov boravak u Avignonu (1338-44) ostvario je
znatan utjecaj na razvitak francuskog kasnogotičkog slikarstva - "internacionalne gotike".
- Maesta (1315., Siena, Palazzo Pubblico).
- Poliptih (1320., Orvieto, Museo dell' Opera del Duomo).
- Poliptih (1320., Pisa, Santa Caterina).
- Konjički lik kondotijera Guidoriccija da Fogliano (1328., freska, Siena, Palazzo
Pubblico). Jedan od najranijih komemorativnih portreta u talijanskom slikarstvu.
- Prizori iz života Sv. Martina (datacija nesigurna, freske, Assisi, donja crkva Sv. Franje).
- Navještenje (1333., 300 x 350 cm, Firenca, Uffizi).
- Poliptih Stefaneschi (1338-44., dijelovi u Antwerpenu: Navještenje, Raspeće, Skidanje s
križa, Parizu: Put na Golgotu i Berlinu: Pietà).
23 Lippo Memmi (14. st.)
- Učenik svog oca Memma di Filippuccia, suradnik i rođak Simonea Martinija. Djeluje
između 1317. i 1357. Slika brojne prikaze Bogorodice s Djetetom. Privrženost Simoneovu
načinu tolika je da ponekad otežava atribuciju djela, no u odnosu na njega ipak iskazuje
nešto tvrđi crtež i zagasitije boje.
- Navještenje (1333., Firenca, Uffizi). Zajednički rad sa Simoneom Martini.
- Maesta (San Gimignano, Palazzo del Podestà).
- Raspeće (Rim, Vatikanski muzej).
24 Pietro Lorenzetti (oko 1280. - 1348.?)
- Predstavnik sienske slikarske škole.
- Poliptih (1320., Pieve d'Arezzo).

97
- Freske: Raspeće, Skidanje s križa, ... (Assisi, donja crkva Sv. Franje).
- Pala del Carmine, 1329, Siena, Pinacoteca Nazionale.
25 Ambrogio Lorenzetti (prva pol. 14. st.)
- Pietrov mlađi brat. Spominje se od 1317. do 1347. Na slikama iz rane faze očit je utjecaj
Giotta i Duccia.
- Madonna (1319., San Angelo in Vico l'Abate kraj Firence).
- Alegorija dobre vladavine, Efekti dobre i loše vladavine na grad i na zemlju (freska,
Siena Palazzo Pubblico). Jedan od najvećih freskalnih ukrasa Trecenta. Različiti prikazi
rada na polju i na ulicama i trgovima grada, s grupama likova u prvom planu, te planovima
koji vode u dubinu prostora, s pejzažem koji okružuju grad.
- Prikazanje u hramu (1342., 257 x 168 cm, Firenca, Uffizi - iz katedrale u Sieni).
26 Francesco Traini (14. st.)
- Djeluje pretežito u Pisi. od 1321. do 1365. Slijedi narativni stil braće Lorenzetti. Iskazuje
karakterističnu sklonost prema realističnom detalju.
- Pala Sv. Dominika (1344-45., Pisa, Museo Nazionale - iz crkve Santa Caterina).
27 Giovanni da Milano (oko 1325. - nakon 1369.)
- Djelovao 1350-69. u sjevernoj Italiji, Firenci i Rimu. Slikajući pod utjecajem Simonea
Martinija i Ambroggia Lorenzettija, obogaćuje njihov idealistički pristup slobodnijim
slikanjem prostora, življim koloritom i naturalističkim tendencijama u modelaciji likova.
- Martirij Sv. Katarine (oko 1354., Prato Pinacoteca Comunale)
- Poliptih Svih Svetih. Predela (Firenca Uffizi).
- Pietà (1365., Firenca, Accademia).
28 Tommaso da Modena (1325/26. - 1379.)
- Sljedbenik idealističkog stila sienske škole i narativnog stila bolonjskih minijatura. S
dvije slike izrađene za Karla IV ostvario je i utjecaj na češko slikarstvo. U svojim djelima
realizira izrazito realističan tretman biblijskih prizora.
- Freske (1352., Treviso, San Niccolò). Prikazao je 40 najvažnijih ličnosti iz reda
dominikanaca, s izrazitom individualizacijom fizionomija.
29 Andrea Vanni (oko 1332. - oko 1413.)
- Pripadnik sienske škole, sljedbenik braće Lorenzetti. Djelovao u Sieni, Napulju i na
Siciliji.
- Poliptih s Bogorodicom i svecima (1400., Siena San Stefano).
30 Bartolo di Fredi (oko 1330. - 1410.)
- Radi u rodnoj Sieni i San Gimignanu u kasnogotičkoj maniri na tragu A. Lorenzettija.
- Poklonstvo kraljeva (Siena, Accademia).
- Krunjenje Bogorodice (Siena, Accademia).
31 Taddeo di Bartolo (1362/63. - 1442.)
- Jedan od posljednjih predstavnika idealističkog slikarstva sienske škole. Očituje utjecaje
Simonea Martinija, Memmija, braće Lorenzetti, te Bartola di Fredi. Radi u Sieni, Genovi,
San Gimignanu, Pisi, Perugi, Volterri. Većina radova mu je signirana i datirana. Njegov
kasnogotički izraz odupire se tada već prisutnim strujanjima toskanske renesanse.
- Posljednji sud (1395., freska, San Gimignano, zborna crkva).
- Navještenje (oko 1400., Siena, Pinacoteca Nazionale).
32 Giovanni Sasseta (1392. - 1451.)
- Kasnogotički slikar, radi pod utjecajem sienske škole (Simonea Martinija, braće
Lorenzetti), te iskazuje odlike stila "internacionalne gotike". Slika "kao da Firenca nije

98
udaljena 40 milja već 40 milijuna milja, i kao da Masaccio, Donatello, Uccello i Castagno
leže još nerođeni u majčinoj utrobi" (Berenson).
- Poklonstvo kraljeva ( Siena, kolekcija Chigi-Saracini).
- Mistične zaruke Sv. Franje (1437/44., 88 x 52,5 cm, Chantilly, Musée Condé).
33 Gentile da Fabriano (oko 1370. - 1427.)
- Djeluje u Veneciji, Rimu, Firenci, Sieni i Orvietu. U prvoj fazi još pod utjecajem gotičkih
tradicija sienske škole, kasnije unosi u svoja djela elemente rane renesanse.
- "Polittico di Valle Romita" (oko 1400., 280 x 250 cm, Firenca Uffizi).
- Poliptih porodice Quaratesi (1425., krila u galeriji Uffizi / centralna ploča u Londonu - iz
crkve San Niccolò u Firenci).
- Poklonstvo kraljeva (1423., 300 x 282 cm, Firenca Uffizi / predela u Louvru - iz crkve
Santa Trinità).
34 Antonio Pisanello (1395. - 1455.)
- Obrazovan u Veroni pod utjecajem Altichierova slikarstva, u Veneciji upoznaje djelo
Gentilea da Fabriano, te usvaja njegov kasnogotički stil. Od 1438. zapušta slikarstvo i
počinje se baviti medaljarstvom u čisto renesansnom stilu.
- Bogorodica s Djetetom (oko 1420., 50 x 33 cm, Verona, Museo de Castelvecchio).
- Navještenje (1423-25., freska, Verona San Fermo).
- Lionello d'Este (Bergamo, Accademia Carrara). Portret u profilu oštra obrisa.
35 Guariento di Arpo (? - 1368/70.)
- Padovanski slikar koji prvi prihvaća Giottov način, te ga suprostavlja još uvijek snažnom
bizantizirajućen stilu Veneta.
- Krunjenje Bogorodice (Venecija, Duždeva palača).
- Dijelovi slika iz Capelle della reggia Carrarese, Padova, Museo Civico.
36 Altichiero da Zevio (oko 1320. - 1385/90.)
- Rođen u Zeviu kod Verone. Osnivač slikarske škole u Veroni. Smislom za slobodniji
crtež, življi kolorit i bogato modeliranje ostvario je znatan utjecaj na području sjeverne
Italije.
- Freske (1376-79., Padova, San Antonio, Capella di San Giacomo Maggiore; Oratorio di
San Giorgio).
- Raspeće (nakon 1380., freska, Verona, Santa Anastasia, korska kapela).
37 Giusto Menabuoi (1320/30. - 1393.)
- Uglavnom radi u Padovi, pod utjecajem Givannija da Milano i Altichiera.
- Triptih (1367., London National Gallery).
- Freske (1376-78., Padova, krstionica katedrale). Oko 100 biblijskih scena. U nekima je
vidljiv utjecaj Giottovih fresaka iz kapele Scrovegni, ali i još uvijek jak utjecaj bizantskog
slikarstva.
38 Stefano da Zevio (Stefano di Giovanni da Verona, oko 1378. - nakon 1438.)
- Djeluje u Veroni. U njegovim djelima dolazi do izražaja "internacionalna gotika" tzv.
'mekog stila' (kölnske slikarske škole). Karakteriziraju ga produhovljeni idealizirani likovi,
te čistoća linije i kolorita.
- Poklonstvo kraljeva (1435., 72 x 48 cm, Milano, Brera). Potpis: STEFANUS PINXIT.
- Skidanje s križa (Verona, San Fermo).
- Bogorodica u ružičnjaku (129 x 95 cm, Verona, Museo di Castelvecchio).
39 Paolo Veneziano (? - 1358/62.)

99
- Najznačajnija ličnost venecijanskog slikarstva u 14. stoljeću. Spominje se između 1333. i
1358. Djelovao u Veneciji, Vicenzi, Istri i Dalmaciji. Izrazom znatno vezan uz bizantsku
tradiciju, od koje se odvaja živošću likova i prizora, te profinjenom psihologizacijom i
modelacijom.
- Bogorodica s Djetetom (oko 1325., 142 x 90 cm, Venecija, Accademia).
- Smrt Bogorodice (1333., Vicenza, Museo Civico).
- Poliptih (oko 1350., 167 x 285 cm, Venecija, Accademia).
- Krunjenje Bogorodice (1358., New York, The Frick Collection).
40 Lorenzo Veneziano (14. st.)
- Dokumentirana djelatnost 1356. i 1372. Sljedbenik Paola Veneziana, no ljupkijeg i
rafiniranijeg stila, obilježenog lirizmom figura, naturalističkim shvaćanjem crteža i
težnjom ka izrazitijoj plastičnosti figura. U tehničkom pogledu dovodi slikarstvo oltarnih
pala do najviše razine.
- "Poliptih Lion" (1357/59., 258 x 432 cm, Venecija, Accademia). Poliptih, naručen od
člana mletačkog senata Domenica Liona, koštao je 300 dukata.
- Zaruke Sv. Katarine (1359., 95 x 58 cm, Venecija, Accademia).
- Navještenje i četiri sveca (1371., Venecija, Accademia).
41 Catarino (druga pol. 14. st.)
- Venecijanski slikar, sljedbenik načina Paola i Lorenza Veneziana, približava se
shvaćanjima "internacionalne gotike".
- Krunjenje Bogorodice (1375., 89 x 58 cm, Venecija, Accademia).
42 Jacobello di Bonomo (druga pol. 14. st.)
- Pripadnik postpaolovskog venecijanskog kruga.
43 Jacobello Alberegno (druga pol. 14. st.)
- U okviru postpaolovskog venecijanskog slikarstva ostvaruje individualniji opus izrazite
profinjenosti.
- Vizija Sv. Ivana Evanđelista (95 x 61 cm, Venecija, Accademia).
- Žetva Svijeta (45 x 33 cm, Venecija Accademia).
44 Nicolò di Pietro (Nicolaus Paradixi, 14/15. st.)
- Posljednji veliki slikar paolovskog kruga, profinjenog crteža i kolorizma, koji nastavlja
tendenciju napuštanja bizantskih crta te ispoljava odlike slikarstva "internacionalne
gotike".
- "Madonna Belgarzone" (1394., 107 x 65 cm, Venecija Accademia - iz crkve Sv.
Dominika u Zadru).
- Krunjenje Bogorodice (1395/1400., 101 x 54 cm, Milano, Brera).
- Raspelo (1404., 212 x 140 cm, Bologna, Pinacoteca Nazionale - iz župne crkve u
Verucchiju).
45 Jacobello del Fiore (? - 1439.)
- Jedan od posljednjih predstavnika srednjovjekovnih idealističkih tendencija u
venecijanskom slikarstvu. U početku pod utjecajem venecijanskog slikarstva konca 14.
stoljeća, kasnije dolazi pod utjecaj Gentilea da Fabriano i stila "internacionalne gotike".
-Poliptih (početak 15. st., Teramo, crkva Sant'Agostino).
- Legenda o Sv. Luciji (oko 1410., Fermo, Pinacoteca). Osam ploča (70 x 52 cm) s
prizorima iz svetičina života: Sv. Lucija moli na grobu Sv. Agate, Sv. Lucija pomaže
siromasima, Suđenje Sv. Luciji, Sv. Lucija na lomači, Volovi ne uspjevaju odvući Sv.

100
Luciju u bludilište, Sv. Luciju ubijaju bodežom, Sv. Lucija prima hostiju, Sahrana Sv.
Lucije.
- Madonna della Misericordia (oko 1415., 86 x 113 cm, Venecija Accademia).
- Krunjenje Bogorodice (oko 1438., 283 x 303 cm, Venecija, Accademia).
46 Zanino di Pietro (poč. 15. st.)
- Još uvijek pomalo zagonetna ličnost problematičnih atribucija. Jedino potpisano djelo,
triptih iz Rietija, otkriva ga kao karakterističnog pripadnika "internacionalne gotike".
- Raspeće (početak 15. st., 96 x 86 cm, Rieti, Pinacoteca). Središnji dio triptiha.
47 Michele Giambono (oko 1400. - nakon 1462.)
- Mletački slikar i mozaičar. Razvija se pod utjecajem Gentilea da Fabriano i Pisanella, te
na sličan način, makar nešto ovisniji o lokalnoj slikarskoj tradiciji, spaja kasnogotičke i
ranorenesansne slikarske forme.
- Mozaici (1430., Venecija, kapela Mascoli uz crkva Sv. Marka). Prizori iz života
Bogorodice.
- Sv. Krševan (oko 1440., Venecija, San Trovaso).
- Krunjenje Bogorodice (1448., 229 x 176 cm, Venecija, Accademia).
- Poliptih Sv. Jakova (oko 1450., 109 x 162 cm, Venecija, Accademia).

Minijature:
48 Djela anonimnih majstora:
- Antifonari (Padova, Archivio della Curia vescovile).
49 Benedetto da Como
- Časoslov Blanche Savojske. Sličniji je francuskim nego talijanskim tradicijama.
50 Giovanni de Grassi (? - 1398.)
- Graditelj, kipar, slikar i minijaturist.
- Časoslov Giangaleazza Visconti (oko 1380., Firenca, Biblioteca Nazionale).
51 Michelino da Besozzo (14/15. st.)
- Slikar, iluminator i majstor vitraja. Radi u Paviji, Veneciji, Sieni i Milanu. Pripadnik stila
"internacionalne gotike", ispoljava naglašenu linearnost i sklonost pažljivoj obradi detalja.
- Mistično vjenčanje Sv. Katarine (Siena, Pinacoteca).
- Pogrebni govor za Giangaleazza Viscontija (1403. Pariz, Bibliothèque Nationale)

I: SLIKARSTVO U OSTALIM ZEMLJAMA

FRANCUSKA
- Francusko gotičko slikarstvo nema ni izbliza onakvo vodeće mjesto kao arhitektura i skulptura. I zidno
slikarstvo i slikarstvo na drvu stoji pod snažnim utjecajem talijanskog slikarstva, osobito na jugu
(boravak Simonea Martinija na papinskom dvoru u Avignonu). Znatno više samosvojnosti i
originalnosti ispoljavaju francuski majstori vitraja i tapiserija, dok minijatura postaje vodeća
slikarska tehnika.
Minijature:

101
- U proizvodni iluminiranih rukopisa prednjači radionica kraljevskog dvora u Parizu, te skriptoriji u
Reimsu i Champagni. Poznato je da je Louis IX (Sv. Louis) utemeljio knjižnicu rukopisa i naručio
brojne radove.
01 Djela anonimnih majstora:
- Psaltir Sv. Louisa (1252-70., Paris, Bibliothèque Nationale). Luksuzna knjiga sa 78
minijatura na punoj stranici, koje prikazuju scene iz starog zavjeta. Svaka je definirana kao
polje s figurama uokvireno arhitektonskim elementima (rayonnant stila), te
ornamentalnom bordurom.
- Psaltir Izabele Francuske (1252-70., Cambridge).
- Evanđelistar Sainte-Chapelle (1252-70., Paris, Bibliothèque Nationale).
- Časoslov vojvode od Berryja (1380-90., Paris, Bibliothèque Nationale).
- Livre de la Chaise (početak 15. st., Pariz, Bibliothèque Nationale).
02 Majstor Honoré (umro prije 1318.)
- Spominje se da je radio u Parizu 1288-96.
- Njegove minijature i dalje iskazuju lakoću i eleganciju kao i one iz vremena Sv. Louisa,
no arhitektonski motivi igraju znatno manju ulogu, a tehnika modeliranja likova je znatno
naprednija, možda pod utjecajem talijanskog slikarstva. Ilustrirao je nekoliko knjiga za
burgundskog vojvodu Filipa Lijepog.
- 38 minijatura u juridičkom djelu F. Gratianusa (prizori iz sudskog života).
- Brevijar Filipa Lijepog (1296., Paris, Bibliothèque Nationale).
03 Jean Pucelle (spominje se od 1319. do 1327.)
- Upravlja radionicom u kojoj su mu suradnici Jaquet Maci, Anciau de Cens i Jean
Chavrier). Radi za burgundskog vojvodu Filipa Lijepog. Radovi mu pokazuju određenu
sličnost onima majstora Honoréa, no još izrazitije očituje talijanske utjecaje u oslobađanju
od plošne stilizacije, te sve više razvija drolerije na marginama. Njegova inovacija u
minijaturi je i grisaille (monokromno slikarstvo), vjerojatno preuzeto od Giotta.
- Brevijar Belleville (1343., Paris, Bibliothèque Nationale).
- Časoslov (New York, Metropoliten Museum of Art).
04 Zabo iz Firence
- Talijanski minijaturist. Djelovao je u Parizu početkom 15. st.
- Pariški časoslov - Navještenje (1405-10.).
05 Paul, Jean i Hermann Limburg (prva pol. 15. st.)
- Nizozemski iluminatori. 1402. Jean (Hennequin) i Paul (Pol) stupaju u službu
burgundskih vojvoda u Dijonu. Od 1405. sva trojica rade za vojvodu Jeana de Berry.
- Časoslov vojvode od Berryja (1406-14., 13,5 x 15,5 cm, Chantilly, Musée Condé).
Rukopis je ukrašen s 86 inicijala, 39 velikih i 24 male kompozicije (biblijske teme,
kalendar, prizori iz dvorskog života). Pokazuje utjecaje talijanskog trecentističkog
slikarstva.
06 Jean Fouquet (oko 1420. - 1477/81.)
- Slikar i iluminator. Glavna ličnost francuskog slikarstva 15. stoljeća. Razvio se pod
utjecajem braće Limburg, a sredinom 15. stoljeća boravi u Italiji, gdje usvaja elemente
renesansnog izraza.
- Časoslov Etiennea Chevaliera - Mučenje Sv. Apolonije (1452-60., 16,5 x 12 cm,
Chantilly, Musée Condé). 40 minijatura.
Vitraj:

102
- Prvi sačuvani primjerci vitraja sačuvani in situ potječu iz 12. stoljeća, kada je središte škole za izradu
vitraila postala opatijska crkva St-Denis, iz koje se širio utjecaj na ostala mjesta (Chartres,
Poitiers, Angers). Kasnije, značajan centar postaje Pariz (Ste-Chapelle), koji svoje utjecaje širi sve
do Engleske i Njemačke.
07 Chartres (katedrala)
- Najcjelovitije sačuvan kompleks gotičkog slikarstva na staklu. 125 prozora i 9 rozeta
ukrašeno je vitrajima tijekom 12. i 13. st.
- Ulazak u Jeruzalem (oko 1150., zapadno pročelje).
- Bogorodica s Djetetom - "Prozor Plave Bogorodice" (oko 1150., deambulatorij).
- Parabola o dobrom Samaritancu / Adam i Eva (oko 1210., južni brod).
- Starozavjetni proroci nose evanđeliste (oko 1225., južni krak transepta).
08 Auxerre (katedrala)
09 Le Mans (katedrala)
10 Angers (katedrala)
11 Pariz (katedrala Notre-Dame)
- Rozeta (nakon 1250., promjer 13 m, sjeverni krak transepta). Bogorodica na prijestolju,
okružena starozavjetnim ličnostima.
12 Pariz (Sainte-Chapelle)
- Sve stijenke građevine prekrivene su vitrajima (preko tisuću scena) s prizorima iz Starog
zavjeta (Geneza, Izlazak, Brojevi, Suci ...), Života Sv. Ivana Evanđelista, Života Sv. Ivana
Krstitelja, Djetinjstva i Muke Kristove, te Jišajeva stabla i Povijesti relikvija. Najveći dio
je originalan gotički (nastao nakon 1240.), dok je dio koji je uništen (1803.) kasnije
rekonstruiran.
13 Strasbourg (katedrala)
14 Bourges (katedrala)
- Grb vojvode od Berryja (15. st.).
Freske:
15 Avignon (papinska palača)
- Prizor iz lova (1343.).
16 Albi (katedrala)
- Posljednji sud
17 Pariz (samostan minorita)
- Mrtvački ples (prva četvrtina 15. st.).
18 Lachaise-Dieu (opatijska crkva)
- Mrtvački ples - Danse macabre (sredina 15. st.). Kao slikarska tema pojavljuje se
početkom 15. st. Najstariji primjer bio je onaj na pariškom groblju 'Innocent' (iz 1424.,
uništen u18. st.).
Slikarstvo na drvu:
- Razvija se u 15. stoljeću u školama u Toursu, Amiensu i u Provansi.
19 Anonimni majstori:
- Portret Ivana Dobrog (prije 1364., 60 x 44 cm, Paris, Louvre). Jedina slika na dasci
pariške škole. Predstavlja ekvivalent ostvarenjima praške škole.
- 'Parament de Narbonne' (prije 1377., Paris, Louvre). Antependij oslikan 'grisaille'
tehnikom. Na centralnom je polju prikaz Raspeća.
- 'Pietà iz Avignona' (sredina 15. st., uljena tempera na drvu, 162 x 218 cm, Paris, Louvre).
20 Melkior Broederlam (spominje se 1381. - 1409.)

103
- Djeluje na dvoru flandrijskih grofova i burgundskih vojvoda. Glavno mu je djelo trokrilni
oltar za kartuzijanski samostan Champmol kod Dijona.
- Bijeg u Egipat (1392., 167 x 130 cm, Dijon, Muzej - iz samostana u Champmolu).
21 Engeurrand Charonton (oko 1410. - 1466.)
- Jedan od majstora avignonske slikarske škole. Djelovao u južnoj Francuskoj. Sljedbenik
tradicija sienskog slikarstva (starijeg čitavo stoljeće). Neki autori pripisuju mu 'Pietu iz
Avignona'.
- Pakao (sredina 15. st., Avignon, Oltar Marijina Krunjenja u Villneuve-les-Avignon).
Tapiserije:
- Gotičke tapiserije (14/15. st.) uglavnom su djela anonimnih majstora. Jednostavnošću kompozicija i
sklonošću ka dekorativnom uglavnom odaju utjecaje minijatura. Teme su u početku pretežno
religiozne, da bi se kasnije sve češće javljali i profani motivi (vezani uz književnost, viteški život,
svakodnevne djelatnosti ...). Tkane su debljim vunenim nitima, u ograničenoj skali čistih i nježnih
boja (modre, žute, crvene).
22 Angers (katedrala)
- Ciklus od 69 tapiserija s motivima Apokalipse (oko 1375-81.). Izradio ih je pariški
majstor Nicolas Bataille, po crtežima dvorskog slikara vojvode Louisa od Anjoua Jeana de
Brugge.
23 Pariz (Musée Cluny)
- Ciklus tapiserija "Dama s jednorogom" (15. st., 310 x 330 cm). Šest tapiserija iz dvorca
Bousac.

ENGLESKA
- Englesko se gotičko slikarstvo razvilo pod snažnim utjecajem francuskog (minijatura, vitraj), da bi
tijekom prve polovine 14. stoljeća razvilo donekle samostalan izraz (skriptoriji u Peterboroughu i
Elyju), te konačno, u doba "internacionalne gotike" (1350. -1425.) ponovo potpalo pod utjecaje s
kontinenta.
Minijature:
24 Djela anonimnih majstora:
- Westminsterski psaltir (oko 1200., London, British Museum).
- Psaltir Blanche iz Kastilje (oko 1235., Paris, Bibliothèque d'Arsenal).
- Douce Apocalypse (oko 1270., Oxford, Bodleian Library). Na tragu rukopisa iz doba Sv.
Louisa. Vjerojatno prethodi radovima majstora Honoréa, a stilski je negdje na razmeđu.
- Alfonsov psaltir (oko 1284., London, British Museum). Izađen za Alfonsa, unuka
Henrika III. Rađen u dvije faze, od kojih ranija i kvalitetnija odaje francuski utjecaj.
- 'Peterbourgh Psalter' (početak 14. st., Bruxelles, Bibliothèque Royale). Iskazuje sklonost
raskošno ukrašenim bordurama, na kojima se, unutar florealnog ornamenta, izmjenjuju
biblijski motivi i groteske.
- 'Queen Mary Psalter' (oko 1310., London, British Museum). Izrazito kvalitetno djelo s
brojnim slikanim stranama, slikama umetnutim u tekst i sitnim crtežima na dnu stranica.
Kod svih crtež odnosi prevagu nad bojom.
- 'St. Omer Psalter' (oko 1330., London, British Museum). Motiv Jišajeva stabla.
- 'Gorleston Psalter' (oko 1330., London. British Museum). Iskazuje dosta sličnosti s
talijanskim slikarstvom (Duccio, Simone Martini).
25 William de Brailes (aktivan 1240. - 1260.).
- Potpisao se na tri iluminirana rukopisa, a na jednom naslikao sebe kao klerika.

104
26 Matthew Paris (? - 1259.)
- Bavio se kartografijom i graviranjem u zlatu. Sastavio povijest opatije St. Albans u kojoj
je kao redovnik vodio skriptorij.
- "Historia Anglorum" (oko 1250., London, British Museum). Potpis i autoportret majstora
ispod slike Bogorodice.
Slike na dasci:
27 London (Westminster Abbey)
- Retabl (posljednja četvrtina 13. st.). Jedinstveni primjerak u okviru francuskog i
engleskog slikarstva. Možda rad kraljevog slikara Waltera iz Durhama.
- Portret Richarda II (oko 1395.). Stilski je sličan portretima Karla IV (čijom je kćeri
Richard bio oženjen).
28 London (National Gallery)
- "Wilton Diptych" (1395-99., dimenzije svakog krila 37 x 53 cm). Na desnom je krilu
naslikana Bogorodica s Djetetom okružena anđelima, a na lijevom kralj Richard II koji
kleči u pratnji triju svetaca (Sv. Ivan Krstitelj, Sv. Edmund i Sv. Edward). Jedna od
najljepših slika "internacionalne gotike".
Freske:
29 London (Westminster Abbey)
- Ostaci fresaka u južnom transeptu (konac 13. st.). Srodni su minijaturama iz 'Douce
Apocalypse'.
- Fragmenti fresaka (glave anđela) u kapeli (oko 1370.).
Vitrail:
30 Canterbury (katedrala)
- 12/13. st.
31 London (Westminster abbey)
- 12/13. st.
32 Wells (katedrala)
- 14. st.

NJEMAČKA
- Prvo razdoblje razvoja gotičkog slikarstva u Njemačkoj traje od 1250. do 1400. godine. Označava ga
postepeno napuštanje lomljenog stila draperija ("cik-cak stil"), te prelazak na mekše i elegantnije
forme. Tijekom 14. stoljeća dominantno mjesto zauzima škola u Kölnu. Tijekom 15. st. i u
Njemačkom slikarstvu prevladava stil "internacionalne gotike", no osjećaju se utjecaji
nizozemskog realizma, te konačno i renesansne tendencije.
Minijature:
- Do 1330. pariški je stil utjecao i na njemačko slikarstvo, koje napušta "cik-cak stil", pa rukopisi nastali u
području oko Kölna počinju pokazivati sličnost s francuskim.
33 Djela anonimnih majstora:
- Minhenski psaltir (oko 1200.). Proizveden u Engleskoj. Ima 80 ilustracija na punoj
strani (djela nekolicine umjetnika).
- Časoslov (Nuremberg, Stadtbibliothek). Predstavlja prauzor za slične radove tijekom 14.
i 15. stoljeća. Vjerojatno je nastao u Parizu za naručitelje iz Engleske.
Slike na dasci:
- Za razliku od Francuske i Engleske, u Njemačkoj je sačuvan znatan broj slika na dasci.
34 Djela anonimnih majstora:

105
- Oltarna pala iz Soesta (1230-40., tempera na drvu, 71 x 120 cm, Berlin, Gemäldgalerie -
iz Soesta).
- Oslikani strop u crkvi Sv. Mihaela u Hildeshaimu - Jišajevo stablo (1230-40.).
- Diptih iz Kölna (oko 1325-50., Köln, crkva Sv. Jurja). Koristi neka perspektivna rješenja
talijanskog slikarstva., no stil je vrlo blizak majstoru Honoréu.
- "Rajski vrtić" (oko 1410., 26,3 x 33,4 cm, Frankfurt, Kunstinstitut). Majstor iz
gornjorajnskog područja, pripadnik "mekog stila".
35 Bertram von Minden (oko 1345. - 1415.)
- Na izvjestan način kombinira elemente "internacionalne gotike" s utjecajima čvršćih
giottovskih tradicija, približavajući se pučkom duhu i shvaćanju.
- Geneza -Četvrti dan (1379., tempera na drvu, 84 x 56,5 cm, Hamburg, Kunsthalle - iz
crkve Sv. Petra).
36 Stefan Lochner (oko 1410. - 1451.)
- Djelujući pod utjecajem braće Limburg i Jana van Eycka, ostvaruje djela istančane
liričnosti, još vezana uz duh "internacionalne gotike".
- Bogorodica u ružičnjaku (prva pol. 15. st., 50,5 x 40 cm, Köln, Wallraf-Richartz
Museum).
37 Konrad Witz (oko 1400. - oko 1445.)
- Njemački slikar koji je djelovao u Švicarskoj. Kasnogotički idealizam njemačkog
slikarstva obogaćuje realističnim shvaćanjem srodnim burgundskoj slikarskoj školi i krugu
braće van Eyck, ali i talijanskim majstorima rane renesanse.
- Navještenje (1440-45., 156,5 x 120,1 cm, uljena tempera na drvu, Nürnberg,
Nationalmuseum).
- Petrov čudesni ribolov (1444., uljena tempera na drvu, 132 x 154 cm, Ženeva,
Umjetnički i historijski muzej).
Vitrail:
- Uglavnom se razvija na tragu francuskih uzora.
38 Bamberg (katedrala)
39 Regensburg (katedrala)
Grafika:
40 Djela anonimnih majstora:
- Sv. Kristofor (oko 1440., drvorez, 28,3 x 20,1 cm ). Južnonjemački rad.
- 'Biblia pauperum' (druga pol. 15. st.).
41 Martin Schongauer (oko 1435. - 1491.)
- Slikar i bakrorezac. Na formiranje njegova likovna izraza snažno je utjecao nizozemski
realizam (van der Weyden). Stvara djela s obilježjima kasne gotike, no s izrazitom dozom
realističnosti u prikazivanju. Sačuvano je oko 150 bakroreza, pretežito sakralne tematike.
- Bogorodica s Djetetom (bakrorez, 16,5 x 12 cm).
- Iskušenje Sv. Antuna (bakrorez).
- Krist na križu (bakrorez).

ČEŠKA
- U doba Karla IV (1346. - 1378.) Prag postaje jednim od najznačajnijih centara europske umjetnosti.
Češko slikarstvo isprva je pod snažnim utjecajem talijanskog (sienske škole), a zatim i francuskog
(pariškog dvorskog kruga). Značajna slikarska djela češke škole ostvarena su posebno u
iluminiranim rukopisima iz vremena "internacionalne gotike".

106
Slike na dasci:
42 Tommaso da Modena
- Oltarska pala (Prag, Narodna galerija - iz kapele Sv. Križa u Karluvu Tynu).
43 Theodorich iz Praga
- Zidovi kapele Sv. Križa u Karluvu Tynu nisu prekriveni freskama, već slikama na dasci,
radovima majstora Theodorica. Moguće izvore njegova slikarstva možda treba tražiti u
Parizu, no nepostojanje djela monumentalnog slikarstva (većeg od minijatura) otežava
usporedbu.
- Sv. Jeronim (1359., Prag, Narodna galerija - iz kapele Sv. Križa u Karluvu Tynu).
44 'Majstor oltara u Wittingau'
- Dijelovi oltara iz Wittingaua (Trebona), nastali oko 1380., iskazuju odlike slikarstva koje
se već može nazvati 'češkim stilom'.
- Kristovo Uskrsnuće (oko 1380., tempera na drvu presvučenu platnom, 132 x 92 cm, Prag,
Narodna galerija).
45 Anonimni majstori:
- 'Glatz (Kladska) Madona' (1350.). Naslikana za praškog nadbiskupa Ernesta von
Pardubic.
- Madona iz Rudnica (oko 1395., 90 x 68 cm, Prag, Narodna galerija).
- Bogorodica s Djetetom (oko 1400., Prag, Narodna galerija - iz Jindrichova Hradeca).
Tipično djelo "internacionalne gotike".
Minijatura:
- Češka je minijatura 14. stoljeća pod snažnim utjecajem francuske minijature, ali i suvremenog slikarstva
na dasci (obilježenog talijanskim utjecajem).
46 Anonimni majstori:
- 'Liber Vaticanus' (prije 1364.). Izrađen za Karlovog kancelara Johanna von Neumarkt.
Pokazuje srodnost sa 'Glatz Madonom', te jak utjecaj talijanskog slikarstva.
- Ptolomej. Quadripartitus oko 1400., 41 x 30,5 cm, Beč, National Bibliothek). Primjer
"lijepog stila", koji se razvio na dvoru Karlova sina Vjenceslava.

AUSTRIJA
- Slikarstvo se razvija od oštro lomljenog ("cik-cak") stila u drugoj polovini 13. stoljeća, preko stila
stroge gotike i talijanskih utjecaja u 14. stoljeću, do dvorskog mekanog stila (oko 1400.)
ostvarenog pod češkim utjecajima, realističkog stila oko sredine 15. stoljeća, te konačno
razigranog stila kasne gotike koji iskazuje linearnost grafičkih predložaka u slikarstvu.
- Slikari: Konrad Laib (15. st.) , Hans von Tübingen (oko 1400. - 1462.).
Djela:
47 Gurk (katedrala)
- Freske u zapadnoj empori. "Lomljeni stil" (druga pol. 13. st.).
- Freske u predvorju. Giotteskni stil (1339-43.).
48 Klosterneuburg (opatijska crkva)
- Slike na poleđini " Klosternenburg Altar" (ambon prerađen u dio oltara, 1181.) iz 1324-
29. Iskazuje talijanske utjecaje.
49 Beč (katedrala)
- Portret Rudolfa IV (1365.).
- Bogorodica s Djetetom i donatorom (oko 1390., freska, iz predvorja - danas u
Kunsthistorisches Museumu). Rad talijanskog majstora.

107
- Oltarna pala iz Bečkog Novog Mesta (1447.). 24 slikana polja sa po tri svetačka lika.

SLOVENIJA
- Vrlo je izrazita prevlast fresko slikarstva nad slikarstvom na dasci.
- U razvoju slovenskog slikarstva odražavaju se sve faze gotičkog slikarstva karakterističnog za srednju
Europu, počevši od kasnoromaničkog stila zupčasto lomljenih nabora ("cik-cak stila") konca 13.
st., te iz njega razvijenog linearno crtačkog načina početka 14. st., preko postgiottovske faze
sredine 14. st. i mekog stila s početka 15. st., do idealističkog načina sredine 15. st. i gotičkog
realizma s kraja 15. st.
Slikari:
50 Johannes (Janez) Aquila (posljednja trećina 14. st.)
- Apostoli (1392., freske, Martjanci kod Murske Sobote, crkva Sv. Martina).
51 Janez Ljubljanski (sredina 15. st.)
- Sv. Nikola spašava trojicu nedužnih osuđenih na smrt (1443., freska, Visoko kod
Kureščka, crkva Sv. Nikole).
52 Bolfgang (sredina 15. st.)
- Rođenje Kristovo, (1453., freska, Crnogrob, crkva Majke Božje).
53 Ivan iz Kastva (kraj 15. st.)
- Freske (1490., Hrastovlje kod Kopra, crkva Sv. Trojstva).
54 Jernej iz Loke (prva pol. 16. st.)
- Pasija (početak 16. st., freske, crkva Sv. Petra kod Begunja).

ŠPANJOLSKA
- U početku pod utjecajem talijanskog slikarstva, Španjolska vremenom prihvaća elemente
"internacionalne gotike" koji dolaze iz Francuske, da bi se konačno priklonila flandrijskom
slikarstvu.
Zidno slikarstvo:
55 Ferrer Bassa iz Barcelone (oko 1290. - 1348.)
- Freske (1346., kapela franjevačkog samostana San Muguel de Pedralbas, kod Barcelone).
Izrazito su slične talijanskim slikarskim djelima toga doba, mješavina giottovskih i
sienskih oblika.
Slike na drvu:
56 Luis Borrassá (1366. - 1424.)
- Odaje inspiracije talijanskim slikarstvom sienske škole, te fracusko-flamanske utjecaje.
- Retabl (560 x 418 cm, Vich, Muzej - iz samostana klarisa).
- 'Retablo de Todos los Santos' (San Cugat del Vallés kod Barcelone).

BELGIJA I NIZOZEMSKA
- Razdoblje najvećeg procvata umjetnosti na području Flandrije (južna Nizozemska, Belgija,
Luksemburg, dio sjeverne Francuske), kada je postala jedna od vodećih sredina europske
umjetnosti, označavamo pojmom "flamanska umjetnost". Prvo, zlatno razdoblje flamanske
umjetnosti obilježavaju umjetnici koji stoje na razmeđu srednjeg vijeka i renesanse: Jan van Eyck,
Robert Champin (Maître de Flémalle), Rogier van der Weyden, Hugo van der Goes, Hans
Memling, te Hieronymus Bosch.
57 Jan van Eyck (oko 1390. - 1441.)

108
- Vodeća umjetnička ličnost sjeverozapadne Europe, slikar koji prevladava
srednjovjekovne likovne sheme i uspostavlja nov izraz, kao svojevrstan pandan
firentinskoj renesansi. Upotrebljava uljenu boju, kojom realizira bogat kolorit i fine
prijelaze tonova.
- "Gentski oltar" (dovršen 1432., uljena tempera na drvu, 343 x 441 cm, Gent, katedrala
Sv. Bavona). Veliki rasklopni oltar-poliptih sa 20 ploča. Na centralnom polju je prikaz
Klanjanja mističnom Janjetu, iznad njega Krist između Marije i Ivana, a na krilima Anđeli
pjevači i svirači, te Adam i Eva. Na vanjskim su stranama likovi donatora Jodocusa Vydta
i njegove žene, Navještenje, Sv. Ivan Evanđelist i Sv. Ivan Krstitelj.
- Giovanni Arnolfini sa ženom (1434., 59,7 x 81,8 cm, London, National Gallery).
- "Madona kancelara Rolina" (1436., 66 x 62 cm, Pariz, Louvre - iz katedrale u Autunu).
58 Robert Campin (Maître de Flémalle) (oko 1375. - 1444.)
- Nazvan po glavnom djelu, trima oltarskim slikama (Bogorodica, Sv. Veronika, Sv.
Trojstvo) iz opatije Flémalle kod Liègea, tek unovije vrijeme identificiran sa slikarom
Robertom Champinom. Djelovao u Liègeu, Tournaiu i na sjeveru Francuske. Uz braću van
Eyck osnivač nizozemske slikarske škole.
- Sv. Veronika (Frankfurt, Kunstinstitut).
- Sv. Barbara (101 x 47 cm, uljena tempera na drvu, Madrid, Prado).
59 Rogier van der Weyden (oko 1400. - 1464.)
- Slikarski srodan Robertu Champinu. Jedan od najznačajnijih slikara kasne gotike, s
profinjenim smislom za psihologizaciju likova.
- Portret žene (prva pol. 15. st., uljena tempera na drvu, 36,5 x 27 cm, London, National
Gallery).
- Posljednji sud (1446-48., srednja slika s oltara bolnice u Beauneu u Burgundiji).
- Portret Francesca d'Este (New York, Metropolitan Museum).
60 Hugo van der Goes (1435/40. - 1481/82.)
- U svom djelu spaja realizam van Eycka s dramatskom emocionalnošću van der Weydena.
- Poklonstvo pastira (1475-76., 205 x 300 cm, Firenca Uffizi). Dio trokrilne slike, nazvane
po naručitelju, firentinskom trgovcu Tommasu Portinari 'Oltar Portinari'.
61 Hans Memling (oko 1433. - 1494.)
- Učenik Rogiera van der Weydena. Spaja talijanska renesansna shvaćanja sa
sjevernjačkim emocionalno-dramatskim iskazima.
- Triptih, London, National Gallery, oko 1475.
62 Hieronymus Bosch (oko 1450. - 1516.)
- Boschov likovni izraz proizašao je iz realističkih tradicija nizozemske slikarske škole, no
osebujan individualni stil čini ga u biti jedinstvenom pojavom, koju tek uvjetno vežemo uz
duh okasnjelog srednjovjekovlja.
- Raj (Madrid, Prado).
- Pakao (Madrid, Prado).

109
J: SLIKARSTVO U HRVATSKOJ

- Prve naznake gotičkog duha u hrvatskom slikarstvu pojavljuju se u djelima kasne romanike, nastalim na
prijelazu 13. u 14. stoljeće (Bogorodice s Djetetom, slikana raspela). Karakteristična je u to doba i
pojava triptiha s pokretnim krilima (Zadar, Split, Rijeka), kao prve inačice u razvoju poliptiha.
- Djelatnost stranih majstora (prvenstveno Paola Veneziano) poticala je i razvoj domaćih škola, te je
tijekom 14. stoljeća slikarstvo po dometima i širini stvaralašta postalo ravnopravno ostalim
umjetničkim granama. Glavni centri postaju Zadar (Nikola Ciprijanov de Blondis, Ivan
Tomazinov iz Padove, Stjepan Martinov Lazanja, Blaž Lukin Banić, Menegelo Ivanov de Canali)
i Dubrovnik, a slijede ih ostale dalmatinske komune.
- Posljednje je razdoblje gotike (15. stoljeće) bilo vrlo plodno, obilježeno djelatnošću individualnih
stvaralaca (Blaž Jurjev Trogiranin, Ivan Petrov iz Milana, Dujam Marinov Vučković, Nikola
Vladanov, Lovro Dobričević, Vincent iz Kastva), od kojih se neki približavaju dometima
europskih majstora.
- Istra je više od drugih krajeva sačuvala spomenike zidnog slikarstva, koje iskazuje dvojake utjecaje:
talijanske i srednjoeuropske. Slične odlike iskazuju i škrti ostaci fresaka u sjevernoj Hrvatskoj,
dok su spomenici gotičkog zidnog slikarstva u Dalmaciji mahom propali.

Sjeverna Hrvatska
01 Djela anonimnih majstora:
- Freske (konac 13. st., Zagreb, sakristija katedrale). Romaničko-gotičkim freskama
oslikani su svod i zid sakristije, a prikazani su Sv. Dominik, Sv Timotej (ili Krist ?) i Sv.
Franjo. Vjerojatno rad talijanskog (rimskog) majstor. Slike su znatno oštećene i kasnije
preslikane.
- Freske (druga pol. 14. st., Zagreb, katedrala, kapela Sv. Stjepana). Odaju talijanske
inspiracije giottesknih izvorišta. Prikazani su: Krist u mandorli koju podržavaju anđeli,
Evanđelisti sa svojim simbolima, Sv. Ivan Krstitelj, te kompozicije Rođenje Kristovo, i Isus
u hramu raspravlja sa filozofima.
- Freske (početak 15. st., Šenkovec kod Čakovca, pavlinska crkva Sv. Jelene).
Unutrašnjost crkve potpuno je prekrivena oštećenim zidnim slikama: Sv. Trojstvo, prizori
iz života Bogorodice, Misa Sv. Grgura.
- Raspeće (14/15. st., freska, Požega, crkva Sv. Lovre). Freske su sačuvane mjestimice u tri
sloja.
- Freske (Očura, crkva Sv. Jakova). Dva sloja gotičkih fresaka, od kojih je gornji rađen pod
srednjoeuropskim (slovenskim) utjecajima.
- Freske (sredina 15. st., Martinščina u Hrv. zagorju, crkva Sv. Martina). U svetištu su
sačuvane zidne slike koje iskazuju odraze "internacionalne gotike": apostoli, sveci,
biblijske scene, donator.
- Freske (kraj 15. st., Krapina, župna crkva Sv. Nikole). Fragmenti zidnih slika koji
pokazuju utjecaj realističnog plastičkog stila s kraja 15. stoljeća.
- "Misal Jurja Topuskog" (1495-98., minijature, Zagreb, Metropolitanska knjižnica). Pisan
u Zagrebu za topuskog opata Jurja, te iluminiran u dva navrata: u Zagrebu 1495-98. i
Budimu 1519-26. Zagrebačke je ilustracije na dva mjesta potpisao "Ioanes-Hans pictor
Almanus".

110
Istra i Kvarner
02 Djela anonimnih majstora:
- "Trsatska Bogorodica" (druga četvrtina 14. st., Rijeka). Oltarić u obliku triptiha, kojemu
se u središnjem dijelu nalazi prikaz Bogorodice s Djetetom (tip 'galaktotrophouse'), na
desnom krilu nalazi Raspeće s Bogorodicom i Sv. Ivanom, te Sv. Pavao s još dva apostola,
na lijevom Navještenje, te Sv. Bartul s dva đakona.
- Bogorodica s Djetetom (Rab, Katedrala, venecijanski slikarski krug druge polovine 14.
st.).
- Freske (sredina 14. st., freske, Rakotule, crkva Sv. Nikole). Na zidovima starijeg dijela
crkve nalaze se freske dvojice talijanskih majstora. Prvi je slikao u apsidi (Maiestas
Domini, Sv. Nikola, nepoznati svetac), a drugi na bočnim zidovima (Legenda o Sv. Nikoli).
Slike otkrivaju odjek Giottovih ostvarenja, s izrazitim smislom za prostornost i plastičnost
likova.
- Freske (Završje, crkva Sv. Pelagija).
- Freske (oko 1400., Butoniga, crkva Sv. Križa). U apsidi su prikazani Maiestas Domini i
dvanaest apostola, a na zidovima scene iz Kristova života, nekoliko svetaca i didaktički
prikaz smrti kao kosca. Djelo pučkog slikara koji spaja još živu romaničku tradiciju s
iskustvima gotičkog slikarstva alpskog kruga.
- Freske (konac 14. st., Žminj, crkva Sv. Ante). Dosta oštećene slike venecijanskog kruga.
- Freske (oko 1400., Gologorica, crkva Sv. Marije). Poklonstvo kraljeva. Rad pučkog
majstora.
- Freske (početak 15. st., Lindar, crkva Sv. Katarine). Prikaz Živog križa datiran je
glagoljskim natpisom u 1409.
- Freske (početak 15. st., Lovreć, crkva Sv. Martina - sjeverna apsida).
- Freske (prva pol. 15. st., Pićan, crkva Sv. Mihovila). Prizori Muke Kristove, Posljednji
sud, Poklonstvo kraljeva.
- Freske (1471., Žminj, kapela Sv. Trojstva). Kristološki ciklus naslikan u duhu slikarstva
alpskih krajeva.
- Freske (oko 1460., Pazin, crkva Sv. Nikole). Tirolski majstor. Na svodu je ciklus
Stvaranja svijeta i Borba anđela, a u središnjem polju lik Sv. Mihovila. Velika slika
Raspeća skrivena je baroknim oltarom.
03 Albert
- Freske (1461., Paz, crkva Sv. Vida). Bogorodica s Djetetom na prijestolju, Prijestolje
milosti. Glagoljski natpis: MOISTAR ALBERT. Odaje utjecaje venecijanske gotike.
04 Vincent iz Kastva (druga pol. 15. st.)
- Njegovo jedino do sada poznato djelo je ciklus zidnih slika u crkvi Sv. Marije na
Škrilinah kod Berama, gdje se potpisao na južnom zidu. Freske u unutrašnjosti ipak
iskazuju tolike stilske razlike, da uz Vincenta treba pretpostaviti sudjelovanje barem još
dvaju majstora. Primjetan je utjecaj sjevernjačkih grafičkih listova, te osobena varijanta
pučkog iskaza.
- Freske (oko 1474., Beram, crkva Sv. Marije na Škrilinah). Ciklus obuhvaća prizore iz
Marijina i Kristova života, Kolo sreće, te veliku kompoziciju Poklonstva kraljeva s
motivima iz basni. Prikaz Mrtvačkog plesa izradio je anonimni majstor ("Majstor
mrtvačkog plesa").
05 Ivan iz Kastva (druga pol. 15. st.)

111
- Glavni majstor radionice koja je 1490. oslikala crkvu Sv. Trojstva u Hrastovlju. Uz
Vincenta iz Kastva, drugi po imenu poznati predstavnik regionalne kasnogotičke škole.
Njegovo djelo obilježavaju retardirani oblici srednjoeuropskog "mekog stila", pučka
narativnost, te oslanjanje na grafičke predloške.
- Freske (1490., Hrastovlje - Slovenija, crkva Sv. Trojstva).
06 "Šareni majstor" (druga pol. 15. st.)
- Anonimni majstor koji djeluje u Istri u posljednjoj četvrtini 15. stoljeća.
- Freske (Dvigrad, grobišna crkva Sv. Marije od Lakuća). Maiestas Domini, apostoli,
Navještenje, sveci.
- Freske (Dvigrad, kapela Sv. Antuna). Bogorodica sa svecima.
- Freske (Oprtalj, crkva Sv. Marije). Slike na sjevernom zidu i u donjem nizu južnog zida:
marijanski i kristološki ciklus.

Dalmacija
07 Djela anonimnih majstora:
- "Bogorodica benediktinki" (početak 14. st., Zadar, SICU - iz samostana Sv. Marije).
- "Ugljanski triptih" (oko 1330., Zadar, SICU).
- Freske (početak 14. st., Zadar, katedrala). Jišajevo stablo, Sv. Donat, Sv. Petar, Sv.
Pavao.
- Minijature u Samostanu Sv. Frane u Zadru. Minijature u antifonarima su kasnoromanička
djela s naznakama proboja gotičkih elemenata (13/14. st.), a one u gradualima u potpunosti
sasvim gotičkih odlika (sredina 14. st.).
- Raspelo (Trogir, crkva Sv. Andrije).
- Raspelo (Seget).
- "Hvalov zbornik" (početak 15. st., minijature, Bologna, Sveučilišna biblioteka). Kodeks
ispisan bosančicom 1404. godine za splitskog hercega Hrvoja. Minijature (inicijali,
ornamenti, pojedinačne figure i kompozicije) odaju rad dvaju majstora. Prvi slika na
modroj pozadini (Povorka apostola s Kristom, Raspeće, Bogorodica na prijestolju,
Uzašašće, Kamenovanje Sv. Stjepana, David, Mojsije), a drugi na zlatnoj pozadini
(Navještenje, evanđelisti Marko, Matej i Luka, inicijali i ornamenti). U likovnom su smislu
bliske suvremenom dalmatinskom slikarstvu na dasci.
- "Hrvojev misal" (oko 1403-04., minijature, Istambul, Muzej Topkapi). Glagoljski kodeks
sa stotinjak iluminacija. Ispisao ga je svećenik Butko po narudžbi vojvode Hrvoja Vukčića
Hrvatinića za crkvu Sv. Mihovila u Splitu. Minijature se sastoje od biljnih, životinjskih i
antropomorfnih motiva, alegorija mjeseci i kristoloških scena.
08 Paolo Veneziano (? - 1358/62.)
- Najznačajnija ličnost venecijanskog slikarstva u 14. stoljeću. Spominje se između 1333. i
1358. Djelovao Istri i Dalmaciji (Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Rab, Krk), donoseći u
konzervativnu provincijsku sredinu modernija likovna shvaćanja. Izrazom znatno vezan uz
bizantsku tradiciju, od koje se odvaja živošću likova i prizora, te profinjenom
psihologizacijom i modelacijom.
- Oltarna pala Blaženog Leona Bemba (1321., Vodnjan, župna crkva Sv. Blaža).
- Raspelo (Dubrovnik, crkva Sv. Dominika).
- Bogorodica s Djetetom (Zadar, SICU - iz crkve Gospe Maslinske).
09 Antonio Veneziano (druga pol. 14. st.)
- Sv. Antun Pustinjak (freska, Zadar, crkva Sv. Šime).

112
10 Catarino (druga pol. 14. st.)
- Venecijanski slikar, sljedbenik načina Paola i Lorenza Veneziano, približava se
shvaćanjima "internacionalne gotike".
- Raspelo (Zadar, SICU - iz crkve Sv. Dominika).
11 Nicolò di Pietro (Nicolaus Paradixi, 14/15. st.)
- Posljednji veliki slikar paolovskog kruga, profinjenog crteža i kolorizma, koji nastavlja
tendenciju napuštanja bizantskih crta te ispoljava odlike slikarstva "internacionalne
gotike".
- "Madonna Belgarzone" (1394., 107 x 65 cm, Venecija Accademia - iz crkve Sv.
Dominika u Zadru). Natpis: HOC OPUS FECIT FIE(R)I D(OMI)N(U)S UULCI(N)A
BELGARÇONE CIUIS IADRENSIS. MCCCCLXXXXIIII NICHOLA(US) FILIUS
M(AGIST)RI PETRI PICTORIS DE UENECIIS PINXIT HOC OPUS, QUI MORATUR
IN CHAPITE PONTIS PARADIXI.
12 Menegelo Ivanov de Canali iz Venecije (oko 1360. - 1428-30.)
- Djeluje u Zadru od 1385. do 1427. God. 1386. izradio nacrt za nadgrobni spomenik
zadarskog nadbiskupa Nikole Matafara, što ga je isklesao Pavao iz Sulmone. 1387.
obvzuje se izraditi poliptih za privatnu kapelu trgovca Nikole Mihovilova, 1391. oltarne
slike za crkve Sv. Spasa, Sv. Krševana, Sv. Frane i Sv. Dominika, 1395. sliku zadarskom
plemiću Damjanu Nassis, te poliptih za crkvu Sv. Marije, a 1400. poliptih za glavni oltar
crkve Sv. Krševana. 1403. radi slikano raspelo za crkvu Sv. Marije, te dvije slike za
plemića Gvida Grubonju, a 1411. slikano raspelo za crkvu Sv. Stjepana (Sv. Šime). 1412.
radi sliku za crkvu Sv. Pavla u Kukljici, te se obvezuje preslikati jednu sliku iz franjevačke
crkve u Splitu. 1418. radi poliptih za bratovštinu Sv. Jakova, a 1427. raspelo za crkvu Sv.
Lovre u Kalima.
- Novija istraživanja omogučila su njegovu identifikaciju s tzv. "Majstorom tkonskog
raspela" ("Maestro di san Elsino).
- Atribuirani radovi:
- Poliptih (Šibenik, Muzej grada - nestao za vrijeme 2. svj. rata).
- Sv. Ivan Krstitelj (28 x 86 cm, Manastir Sv. Aranđela na Krki - ukraden).
- Bogorodica s Djetetom, Anđelima i donatorima (Firenca, privatna kolekcija).
- Dijelovi poliptiha (središnje polje 41 x 82, ostala 21,5 x 70 cm, Fermo, Pinacoteca).
- Poliptih (225 x 153 cm, London, National Gallery). Bogorodica s Djetetom, Legenda o
Sv. Joakimu i Ani, Prizori iz života Sv. Elsina.
- Bogorodica s Djetetom (51 x 68,5 cm, Šibenik, Zbirka crkvene umjetnosti - iz crkve Sv.
Križa).
- Bogorodica s Djetetom (38,5 x 62 cm, Koper, Muzej).
- Bogorodica s Djetetom između dvojice svetaca (New York, Metropoliten Museum).
- Raspelo (Zadar, Samostan Sv. Marije - uništeno u II svjetskom ratu).
- Triptih "Varoške Gospe" (58 x 83,5 / 23 x 77 / 25 x 76 cm, Zadar - SICU - iz crkve Sv.
Šime) Bogorodica s Djetetom, Sv. Matej, Sv. Juraj.
- Raspelo (164 x 195 cm, Ćokovac, crkva Sv. Kuzme i Damjana).
- Bogorodica s Djetetom i Sv. Ivanom Krstiteljem (85 x 108, Kraj, samostan Sv. Duje).
- Srodna djela:
- Vezeni antependij (Zadar, SICU - iz samostana Sv. Marije). Bogorodica s Djetetom, Sv.
Ivan Krstitelj, Sv. Ivan Evanđelist.

113
- Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana (minijature, Zadar, Znanstvena
Knjižnica). Sv. Ivan Krstitelj s bratimima, Bogorodica s Djetetom, Sv. Ivan Krstitelj.
- Sv. Bartul, Sv. Pavao Pustinjak (freske, Rimini, Chiesa dei Servi).
- Bogorodica s Djetetom (minijatura, "Kodeks biskupa Kosirića, Šibenik, franjevački
samostan). Crtež prema nekom izgubljenom Menegelovom djelu.
- Raspelo (Šibenik, Zbirka crkvene umjetnosti - iz samostana Sv. Lucije). Djelo nekog
slabijeg učenika (Juraj Kandijev ?).
13 Blaž Jurjev 'Trogiranin' (oko 1390. - 1450.)
- Prvi se put spominje u Splitu 1412., potom u Trogiru 1419., a 1421-27. je u Dubrovniku
kao službeni slikar Republike. 1431. ima radionicu u Korčuli, 1433. se vraća u Trogir gdje
živi i radi do 1442. Godine 1445. spominje se u Splitu, te u Zadru u kojem živi do smrti
1450. godine.
- Djelujući pod uočljivim venecijanskim utjecajima (Nicolò di Pietro, Gentile da
Fabriano), razvija osobeni slikarski stil profinjenog kolorita i nježne osjećajnosti, te
pomalo arhaičnih formi.
- Raspelo (oko 1412., 202 x 144 cm, Split, Samostan Sv. Frane).
- Raspelo (oko 1428., 265 x 214 cm, Ston, Crkva Sv. Nikole).
- Bogorodica s Djetetom (1421-27., 64,5 x 49,7 cm, Dubrovnik, crkva Sv. Đurđa na
Boninovu).
- Matrikula Bratovštine Sv. Duha - Sv. Trojstvo (1428., 19, 6 x 17,5 cm, Trogir, Zbirka
crkvene umjetnosti).
- Matrikula Bratovštine Sv. Duha - Bratimi (1428., 25,8 x 17,7 cm, Trogir, Zbirka crkvene
umjetnosti).
- Bogorodica s Djetetom u ružičnjaku (oko 1433., 96 x 73 cm, Trogir, Zbirka crkvene
umjetnosti).
- "Poliptih Sv. Jakova" (1436., 92 x 144 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti). Potpis
majstora: BLASSIUS PINXIT / O / M436 / DIE MESSI / ZUGNI / 2.
- "Poliptih Sv. Katarine" - Sv. Marija Magdalena, Sv. Ivan Trogirski, Sv. Mihovil, Sv.
Jakov (1436-39., 130 x 215 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti).
- Bogorodica s Djetetom i svecima (prije 1431., 99 x 135 cm, Poliptih, Korčula, Opatska
riznica Sv. Marka).
- Poliptih (1438-39., 175 x 180 cm, Korčula, Crkva Svih Svetih).
- Bogorodica s Djetetom (oko 1430., 46,7 x 30,3 cm, Šibenik, Županijski muzej).
- "Gospa od Zdravlja" (1447., 128,3 x 67,9 cm, Zadar, SICU, Iz crkve Gospe od Zdravlja).
Potpis majstora: (14)47 DIE 26 OTVBRI BLASIVS DE IADRA PI(N)XI.
14 Ivan Petrov iz Milana (oko 1400. - 1448.)
- Prvi se put spominje u Splitu 1429., kada je zajedno s Dujmom Vučkovićem isplaćen za
oslikavanje kapele Sv. Duje u katedrali. 1431. obvezao se oslikati i pozlatiti oltarnu
pregradu s četrnaest drvenih kipova i raspelo koje je za zadarsku katedralu izradio Matej
Moronzon. 1442. obvezao se izraditi poliptih za crkvu Sv. Petra u Radovinu, a 1446. radi u
kapeli Sv. Stošije u Zadarskoj katedrali. U crkvi Sv. Spasa pozlatio je sliku što ju je
naslikao Menegelo Ivanov de Canali.
- Atribuirani radovi:
- Evanđelist Matej (1429., sinopija, Split, katedrala).
- Imago Pietatis (fragment poliptiha, 45,5 x 44 cm, Zadar, SICU - iz Luke na Dugom
otoku).

114
- Bogorodica s Djetetom (48,5 x 75 cm, Zadar, SICU - iz samostana Sv. Marije).
- "Ugljanski poliptih" (245 x 130 cm, Zadar, Riznica samostana Sv. Frane - iz samostana
Sv. Jeronima u Ugljanu).
- Raspelo, Apostoli (nakon 1431., 170 x 170 cm, vis apostola između 134 i 142 cm, Zadar,
SICU - iz katedrale).
15 Dujam Marinov Vučković (oko 1400. - 1458-59.)
- Prvi se put spominje 1429., kada je zajedno s Ivanom Petrovim iz Milana isplaćen za
oslikavanje kapele Sv. Duje u splitskoj katedrali. 1448. obvezao se u Šibeniku izraditi dva
poliptiha, a 1452. barjak bratovštine. Iste se godine obvezao pozlatiti i oslikati veliki
rezbareni poliptih što ga je za zadarske franjevce izradio Petar de Riboldis.
- Atribuirani radovi:
- Raspeće (58 x 76 cm, Split, Galerija umjetnina)
- Bogorodica među anđelima (21 x 25,5 cm, Korčula, Opatska zbirka Sv. Marka).
- Mistično vjenčanje Sv. Katarine (36 x 57 cm, Hvar, Samostan Sv. Frane).
- Bogorodica s Djetetom (37 x 52 cm, Šibenik, Muzej grada).
- Bogorodica s Djetetom (35,7 x 68,7 cm, Šibenik, Franjevački samostan).
- Sv. Nikola (fragment poliptiha, Dubrovnik, privatna zbirka - iz Šibenika).
- Bogorodica s Djetetom (62 x 110 cm, Zadar, Riznica samostana Sv. Frane).
- Bogorodica s Djetetom (47 x 72 cm, Zadar, SICU - iz Rave).
- Fragmenti rezbarenog poliptiha (1452-53., Zadar, Riznica samostana Sv. Frane).
16 Nikola Vladanov (15. st.)
- Šibenski slikar. 1409. slika raspelo za šibenski dominikance, 1419. poliptih za klesara
Mihovila Cipilo, 1432. poliptih za bratovštinu Sv. Mihovila (po uzoru na već ranije
izrađeni za crkvu Sv. Grgura), a 1434. još jedan za franjevačku crkvu. Jedino potpuno
sačuvano djelo mu je poliptih izrađen za crkvu Sv. Grgura. Izvorište njegova slikarskog
formiranja vjerojatno je venecijanski slikarski krug na prijelazu 14. u 15. stoljeće.
- Poliptih (1419-32., Šibenik, Zbirka crkvenih umjetnina - iz crkve Sv. Grgura).
- Bogorodica s Djetetom (73,5 x 39,3 cm, Šibenik, Varoška župna crkva).
17 Ivan Ugrinović (15. st.)
- Dubrovački slikar. Radio je oltarne slike, štitove, škrinje, zastave i kućne oltariće.
- Poliptih (1434-35., Koločep, crkva Sv. Antuna Opata).
18 Matej Junčić (15. st.)
- Dubrovački slikar. 1441-46. živi u Kotoru, a od 1446. u Dubrovniku. Na osnovu
ugovora iz 1452. pripisuje mu se poliptih u crkvi Gospe od Šunja na Lopudu. Slikar koji
kombinira kasnogotički likovni izraz s izrazito arhaičnim bizantizirajućim formama.
- Poliptih - Bogorodica s Djetetom i donatorom (1452., Lopud, crkva Gospe od Šunja).
19 Lovro Dobričević (? - 1478.)
- Dubrovački slikar rođen u Kotoru, a školovan u Veneciji (spominje se 1444. zajedno s
Michelem Giambonom). 1448. radi poliptih za glavni oltar dominikanske crkve, a 1455.
poliptih za franjevačku crkvu u Dubrovniku. Izrađuje brojna djela ne samo za grad i širu
okolicu, već i za naručitelje iz Bosne.
- Slično kao i opus njegova učitelja Giambona, i Lovrina djela otkrivaju prožimanje
kasnogotičkih i ranorenesansnih formi.
- Bogorodica s Djetetom (Perast kraj Kotora, Gospa od Škrpjela).
- Poliptih (1448., 249,5 x 257 cm, Dubrovnik, Dominikanski samostan).
- Sv. Vlaho (1455-58., Dubrovnik, franjevački samostan).

115
- Poliptih (1465-66., 241 x 248 cm, Dubrovnik, Crkva Gospe na Dančama).
20 Petar Jordanić (2. pol. 15. st)
- Zadarski svećenik koji se bavio slikarstvom. Na osnovu potpisanog poliptiha iz Crkve
Sv. Marije iz 1493. godine, pripisuje mu se nekolicina djela. Djela mu otkrivaju utjecaje
braće Crivelli, ali i snažnu crtu konzervativizma.
- Poliptih (1493., 170 x 220 cm, Zadar, Samostan Sv. Marije - uništen u 2. svj. ratu).
- Bogorodica s Djetetom (141 x 50 cm, Tkon, Župna crkva).
- Fragmenti oslikanog stropa - Sv. Matej (46 x 194 cm, Zadar, SICU - iz katedrale).
- Bogorodica s Djetetom (51 x 40 cm, Beč, Privatno vlasništvo).

116
K: PRIMJENJENA UMJETNOST

- Tijekom gotičkog razdoblja primjenjena se umjetnost definitivno vraća na margine umjetničke


djelatnosti. Premda razmjerno obimna, produkcija djela umjetničkog obrta rijetko ostvaruje
izuzetne radove.
- Karakteristično je da zlatarska djela kao najčešći dekorativni i oblikovni element koriste umanjene
oblike gotičke arhitekture. Figuralni prikazi pak u cijelosti oponašaju oblike monumentalne
skulpture. Relikvijari u obliku glava znatno su realističniji nego u prethodnom razdoblju, često s
naglašenim portretnim karakteristikama.
- Pored relikvijara, u crkvenim su riznicama sačuvani brojni kaleži, monstrance svijećnjaci i zlatom
vezene tkanine (kazule, dalmatike).
- Vezano uz promijenjene društvene uvjete, znatno se povećava broj umjetnički oblikovanih predmeta
profane namjene (nakita, namještaja, oružja ...).

Francuska
01 Pariz (riznica katedrale)
- Relikvijar Ludovika Pobožnog (početak 14. st.). Portretna bista u umanjenoj prirodnoj
veličini.
02 Pariz (Louvre)
- Bogorodica s Djetetom iz opatije Saint-Denis (1339., vis 69 cm). Pozlaćeno srebro. U
potpunosti slijedi ostvarenja monumentalne skulpture.

Njemačka
03 Aachen (Münsterschatz)
- Relikvijar Karla Velikog (oko 1350.). Portretna bista bogato ukrašena aplikacijama i
dragim kamenjem.
04 Köln (Schnütgen-Museum)
- Monstranca (15. st., vis. 72 cm). Pozlaćeni bakar.

Italija
05 Siena (Museo dell'Opera del Duomo)
- Relikvijar za glavu San Galgana (1290-95.). Osmerostrani relikvijar koji oponaša
arhitektonske oblike ukrašene skulpturom.
06 Venecija (crkva San Marco)
- "Pala d'Oro" (10-14. st.). Zlatna ploča ukrašena dragim kamenjem i emajlom. Izrađena
1105. od bizantskih emajliranih pločica. Konačan oblik s elementima koji oponašaju
gotičku arhitekturu dobila je 1345.
07 Orvieto (katedrala)
- Relikvijar San Savina (druga četvrtina 14. st.). Majstori Ugolino di Vieri i Viva di Lando.
08 Arezzo (katedrala)
- Bista - relikvijar San Donata (1346.). Majstori Pietro i Paolo Aretino.
09 Milano (Castello Sforzesco)
- Monstranca iz Voghere (1406.).
10 Padova (crkva San Antonio)
- Relikvijar za jezik Sv. Ante (1436.). Majstor Giuliano da Firenza.

117
HRVATSKA
- Iznimno bogata baština djela gotičke primjenjene umjetnosti, prvenstveno zlatarstva, sačuvana je na
području Dalmacije. Kao glavni centri ističu se Dubrovnik i Zadar.
- Brojna imena majstora zlatara posvjedočena u arhivskim spisima (samo u Zadru spominje se tijekom 14.
i 15. st. preko stotinu zlatara) svjedoče o vrlo razvijenoj aktivnosti.
11 Zagreb (Riznica katedrale)
- Mitra (14. st., obnovljena u 16. st.).
- Monstranca (oko 1495.).
12 Dubrovnik (crkva Sv. Vlaha)
- Srebrni kipić Sv. Vlaha s modelom Dubrovnika (15. st.).
13 Hvar (riznica katedrale)
- Pastoral biskupa Pritića (1509.). Majstor Pavao Dubravčić.
14 Split (Riznica katedrale)
- Dijelovi srebrne oltarne pale (prva polovina 14. st.).
15 Zadar (SICU)
- Škrinjica - relikvijar Sv. Krševana (1326., 17 x 27,5 x 17 cm). Drvo obloženo pozlaćenim
srebrnim limom. Srebrni pločice s ugraviranim i emajliranim likovima (Sv. Krševa, Sv.
Stošija, Sv. Zoilo ...).
- Bista - relikvijar Sv. Magdalene (1332., 28 x 14,5 x 35 cm). Iskucano srebro, djelom
pozlaćeno i emajl.
- Bista - relikvijar Sv. Silvestra (1367., 23,8 x 19 x 36,5 cm). Iskucani pozlaćeni srebrni
lim s apliciranim dragim kamenjem. Zlatari Melša i Radoslav iz Kotora.
- Ophodni križ iz Oliba (14. st., 31,5 x 2,5 x 58,5 cm). Iskucani i gravirani srebrni lim.
- Relikvijar Sv. Križa i Spužve (14/15. st., 23 x 19,5 x 41,5 cm). Pozlaćeno srebro, gorski
kristal, drago kamenje. Bogat figuralni ukras (zmajevi, lišće i ptice, konjanici).
16 Zadar (crkva Sv. Šime)
- Raka Sv. Šimuna (1377-80., 127 x 192 x 62,5 cm). Relikvijar u obliku sarkofaga od
pozlaćenog srebrnog iskucanog lima na drvenoj podlozi. Poklon ugarsko-hrvatske kraljice
Elizabete. Na krovu je s prednje strane prikazan ležeći lik sveca, a ostale su plohe
ispunjene s trinaest figuralnih kompozicija (Prikazanje u hramu, Sv. Šimun spašava brod u
oluji, Ulazak kralja Ludovika u Zadar, Smrt kraljičina oca ...). Autor je zadarski zlatar
Franjo iz Milana, o čemu svjedoči sačuvani ugovor i potpis majstora: HOC OPVS FECIT
FRANCISVS DE MEDIOLANO.
- Kalež (sredina 14. st., 16 x 26 cm). Pozlaćeno, iskucano, gravirano i cizelirano srebro.
Ukrašen lisnim ornamentom, imitacijom arhitektonskih elemenata i anžuvinskim
grbovima.

118
LITERATURA

H. E. Kubach - P. Bloch, Romanička umetnost, Novi Sad, 1974.


F. Souchal, Srednji vijek, Rijeka, 1968.
A. Martindale, Gothic Art, London, 1967.
H. H. Hofstätter, Kasni srednji vijek, Rijeka, 1968.
C. R. Morey, Mediaeval Art, New York, 1942.
N. Pevsner, An Outline of European Architecture, London, 1964.
K. J. Conant, Carolingian and Romanesque Architecture, London, 1959.
H. E. Kubach, Architettura romanica, Milan, 1972.
M. Aubert - M. Pobé - J. Gantner, Gallia romanica, Beograd, 1963.
P. Belli D'Elia, Italia romanica, Beograd, 1964.
H. Busch, Germania romanica, Beograd, 1965.
M. Durliat, Hispania romanica, Wien, 1962.
R. Th. Stoll - J. Roubier, Britania romanica, Wien, 1966.
A. Tuulse, Scandinavia romanica, Wien, 1968.
M. Aubert, L'Art Roman en France, Paris, 1961.
H. Decker, Romanesque Art in Italy, London, 1960.
P. de Palol - M. Hirmer, Španija, Beograd, 1976.
B. Rupreht, Romanička skulptura u Francuskoj, Beograd, 1979.
E. Mâle, L'Art Religieux du XIIe siècle en France, Paris, 1953.
O. Demus - M. Hirmer, Romanesque Mural Painting, London, 1970.
C. L. Rigghianti, Medioevo Europeo: Storia della scultura nel Mondo, Verona, 1978.
G. H. Crichton, Romanesque sculpture in Italy, London, 1954.
E. B. Garrison, Italian Romanesque Panel Painting, Florence, 1949.
A. C. Quintavalle, Benedetto Antelami, Milano, 1990.
K. H. Clasen, Die gotische Baukunst, Wildpark-Potsdam, 1930.
H. Busch - B. Lohse, Baukunst der Gotik in Europa, Frankfurt am Main, 1958.
L. Grodecki, Gothic Architecture, New York, 1985.
P. Frankl, Gothic Architecture, Harmondsworth, 1962.
M. Pobé, Splendeur gothique en France, Paris, 1964.
H. Decker, L'Italie gothique, Paris, 1964.
J. Pope-Hennessy, Italian Gothic Sculpture, London, 1955.
W. Sauerlander, La sculpture gothique en France, 1140-1270, Paris, 1972.
H. Focillon, Art d'Occident. Le Moyen age roman et gothique, Paris, 1955.
P. Toesca, Il Medio Evo: Storia dell'arte italiana, Torino, 1927.
M. Rickert, Painting in Britain. The Middle Ages, London, 1954.
L. Stone, Sculpture in Britain. The Middle Ages, London, 1955.
M. Aubert, La Cathédrale de Chartres, Paris, 1952.
G. Cattaneo - E. Baccheschi, Duccio, Milano, 1972.
G. Vigorelli - E. Baccheschi, Giotto, Milano, 1968.
M. Milani - E. Baccheschi, Giotto, Milano, 1975.
G. Contini - M. C. Gozzoli, Simone Martini, Milano, 1970.
E. Micheletti, Gentile da Fabriano, Milano, 1976.
V. W. Egbert, Mediaeval Artist at Work, Princeton, 1967.
E. Panofski, Gotička arhitektura i skolastika, Život umjetnosti 47, Zagreb, 1990.

119
J. Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, Zagreb, 1991.
A. Erlande-Brandenburg, Katedrala, Zagreb, 1997.
G. Duby, Le Temps des cathédrales, Paris, 1976.
J. Le Goff, Srednjovjekovna civilizacija Zapadna Evrope, Beograd, 1973.
L. Mumford, Grad u historiji, Zagreb, 1988.
M. Prelog, Romanika, Zagreb, 1984.
I. Petricioli, Od Donata do Radovana, Split, 1990.
I. Fisković, Romaničko slikarstvo u Hrvatskoj, Zagreb, 1987.
R. Ivančević - E. Cevc - A. Horvat, Gotika u Sloveniji i Hrvatskoj, Zagreb, 1984.
A. Badurina, Minijatura u Hrvatskoj, Zagreb, 1987.
I. Fisković - N. Jakšić - J. Belamarić - I. Matejčić - D. Baričević - R. Tomić - T. Maroević - I. Lentić,
Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb, 1997.
C. Fisković, Dalmatinske freske, Zagreb, 1965.
V. Radauš, Srednjovjekovni spomenici Slavonije, Zagreb, 1973.
N. Klaić - I. Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, Zadar, 1976.
I. Petricioli, Katedrala Sv. Stošije - Zadar, Zadar, 1985.
C. Fisković, Radovan, Zagreb, 1951.
Lj. Karaman, Buvina, Rad HAZU, Zagreb, 1942.
B. Fučić, Istarske freske, Zagreb, 1963.
C. Fisković, Prvi poznati dubrovački graditelji, Dubrovnik, 1955.
C. Fisković, Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959.
M. Domijan - I. Petricioli - P. Vežić, Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990.
A. Deanović - Ž. Čorak, Zagrebačka katedrala, Zagreb, 1988.
A. Deanović, Kapela Sv. Stjepana u Zagrebu, Zagreb, 1995.
D. Vukičević-Samaržija, Sakralna gotička arhitektura u Slavoniji, Zagreb, 1986.
D. Vukičević-Samaržija, Gotičke crkve Hrvatskog Zagorja, Zagreb, 1993.
I. Petricioli, Obrada drvata u Zadru u doba gotike, Zagreb, 1972.
I. Petricioli, Tragom srednjovjekovnih umjetnika, Zagreb, 1983.
E. Hilje, Gotičko slikarstvo u Zadru, Zagreb, 1999.
E. Hilje, Spomenici srednjovjekovne arhitekture na otoku Pagu, Zadar, 1999.
G. Gamulin, Bogorodica s Djetetom u hrvatskoj umjetnosti, Zagreb, 1971.
G. Gamulin, Slikana raspela u Hrvatskoj, Zagreb, 1983.
V. Zlamalik, Paolo Veneziano i njegov krug, Zagreb, 1967.
K. Prijatelj - I. Fisković - D. Domančić - Z. D. Stančić - V. Gligo, Blaž Jurjev Trogiranin, Zagreb, 1987.
B. Fučić, Vincent iz Kastva, Zagreb, 1992.
V. Ekl, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb, 1982.
I. Petricioli, Škrinja Sv. Šimuna u Zadru, Zagreb, 1983.
K. Prijatelj, Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. st., Zagreb, 1983.
Lj. Karaman, Umjetnost XV i XVI stoljeća u Dalmaciji, Zagreb, 1933.
C. Fisković, Juraj Dalamtinac, Zagreb, 1988.
Časopisi: Arte Veneta, Bollettino d'Arte, Critica dell'Arte, The Bvrlington Magazine, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji, Peristil, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Diadora, Radovi Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Zadru, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Starohrvatska prosvjeta,
Hortus Artium Medievalium.
Monografije pojedinih umjetnika i spomenika. Zbornici. Enciklopedije.

120